Reputacija 2

  • Bodova 68.8
  • Analiza 17
  • Ocjena 9
  • Anketa 0

Analiza

Kako Wall Street gleda na izbore

09.11.2016. 03:00, Amerika izabrala: Što donosi Trumpova era?

Došao je kraj kampanji za američke predsjedničke izbore, koja je službeno počela u siječnju 2016. godine. Za čitavo vrijeme trajanja kampanje, rijetko koji kandidat je propustio priliku pljucnuti na Wall Street, velike korporacije i imućne pojedince. Prijetilo se visokim novčanim kaznama, zatvorima, novim i strožim regulativama i razbijanju velikih banaka na manje banke. Što o predsjedničkim izborima misle neki od vodećih ljudi s Wall Street-a?

Steve Schwarzman (Blackstone, Osnivač), CNBC, Bloomberg TV: ''Nikada nisam doživio ovako nešto, toliko malo pozitive, toliko puno frustracija i jako malo razgovora o politikama bilo koje vrste. Izbori su se pretvorili u neku vrste borbe za hranu gdje ljudi pričaju jedni preko drugih. Mislim da je to javnosti bilo donekle zanimljivo, ali nije bilo nikakvog sadržaja. Bio sam nedavno na G20 samitu u Hangzhou…Govorilo se o tome kako populizam, gnjev i zabrinutost zbog globalizacije utječu na razne države u smislu političke volje ljudi da zadrže trgovinski sustav otvorenim...S jedne strane imate globalizaciju i broj siromašnih se smanjio za 700 milijuna. S druge strane imate tehnološku revoluciju koja, po mojem mišljenju, eliminira više poslova nego što ih stvara. Zamislite svijet u kojem nitko ne vozi automobile. Zvuči super, osim ako radiš kao vozač taksija…SAD je prije 30 godina bila broj 1 zemlja u svijetu po obrazovnom sustavu. Sada smo 27-i. Kada padneš s 1. mjesta na 27. mjesto, nešto ne baš dobro će se dogoditi s tvojom populacijom...Osjeća se velika frustracija u društvu…Moramo brže rasti. Moramo smanjiti regulatorno opterećenje…Bio sam u Kini. Pitali su me za Trumpa i Clinton prije nekoliko mjeseci. Ovaj put ih skoro nitko nije spomenuo…Baš me zanimalo zašto. Jedan od razloga je taj što često surađuju s Clinton…Poznaju je. Donalda stavljaju u kategoriju ''izbori su pa svatko može pričati što hoće''. Znaju kako američki izbori funkcioniraju i ne shvaćaju to ozbiljno. Jedno je natjecati se na izborima, a drugo je vladati...Sva Donaldova obećanja zvuče prekrasno ako su ostvariva. Ekonomija je komplicirana…Ne znam kako se imigracija uklapa u njegov plan. Ako će deportirati veliki broj ljudi, to će imati negativan učinak na ekonomiju…Regulatorna struktura predstavlja veliki uteg za ekonomski rast. Bez ekonomskog rasta, obični ljudi će patiti…Pažljivo promatram situaciju oko izbora. Dosada su se nabacivali blatom…Nisam još odlučio za koga ću glasati. Nadam se da će kandidati shvatiti da je nabacivanje blatom dosadno.''

Anthony Scaramucci (Skybridge Capital, Osnivač), Yahoo Finance: ''Osjećam da izdvajaju pojedine grupe, čime dobivaju puno političkih poena. Bave se politikom zavisti i klasnih podjela. Mislim da to nije fer. Odrastao sam u obitelji iz srednje klase, roditelji mi nisu išli na fakultet…Nikad nismo razmišljali o tome da drugi imaju više. Nismo im to zamjerali. Bilo je bitno da se upišemo na faks i budemo dobri studenti kako bi mogli ostvariti američki san. Ne razumijem zašto se politika promijenila u tom smjeru. Kažu da je to zbog financijske krize i da banksteri i hedge fond menadžeri uništavaju svijet. To je totalno krivo. Postajao je trokut sudionika. Na prvom mjestu je Washington koji je zaslužan za bujanje tržišta loših hipotekarnih kredita. Wall Street je također imao neke svoje ozloglašene tipove, ali i građani su ciljali na više i bolje. Svi zajedno su nas doveli do ruba, a ne samo Wall Street…Bernie Sandersu bi poručio da preseli na Kubu, ostane tamo godinu dana. Mislim da je bio tamo na medenom mjesecu i da bi skužio da je Kuba nakon 58 godina potpuno propala država. Baš sam se vratio s Kube. Radi se o 58 godina propalih socijalističkih politika. Preporučio bi mu da ode tamo na godinu dana i kada se vrati neka se makne iz politike i ode u dom za umirovljenike. Problem s Clinton je taj da ima pištolj i svako jutro kad se probudi puca si u lijevu nogu. Nedavno je uspjela raspizditi obje strane po pitanju abortusa. Ne znam kako joj je to uspjelo. Nije vjerojatno da će Hillary voditi istu politiku kao i Bill jer je grupa ljudi koja će ju dovesti do vlasti puno više lijevo nastrojena. Mislim da će njezina pobjeda biti vrlo negativna za banke…Njezin plan povećanja poreza za bilijun dolara bio bi devastirajući za ekonomiju. Ljudi možda ne vole Wall Street, ali radi se o cirkulatornom sustavu za američko slobodno tržište. Ne možeš govoriti o socijalizmu ako nisi izgradio veliko bogatstvo koje jedino proizlazi iz kapitalizma. Kapitalizam je podigao milijardu ljudi iz siromaštva.''

Mike Bloomberg (Bloomberg), Bloomberg: ''Branjenje banaka nije baš naročito dobra strategija za dobivanje izbora u ovoj zemlji. No, banke nam trebaju da preuzimaju rizik i ostvaruje profite kako bi mogli financirati gospodarski rast. Uvijek je bilo popularno kritizirati banke...Banke će izaći iz određenih djelatnosti, regulatori će postati više realistični, kažnjavanje će prestati. Američke banke su u odličnom stanju, dobro su kapitalizirane, smanjile su troškove…Jedna od posljedica niskih kamata je ta da banke ne mogu više zarađivati veliki novac…Pretpostavljam da će Clinton pobijediti. Imamo luđake i s lijeva i s desna…Pogledajte samo komentare senatorice Elizabeth Warren o Wells Fargo-u…Postoji ljutnja i na ljevici i na desnici. Kada bi se kladio, rekao bi da ćemo za 4 godine gledati dvoboj između Ted Cruza i Elizabeth Warren. Ekstremni ljevičari i desničari dominiraju u obje stranke i taj trend se nastavlja. Ljudima se gade ove dvije stranke…Donald Trump stvarno predstavlja 40%-45% građana ove zemlje. To su ljudi koji su zabrinuti za svoju budućnost. Kada dobiju otkaz, njihov slijedeći posao će vjerojatno biti okretanje burgera. Živjeti će do 85 godine, a njihovi socijalna primanja neće biti dovoljna za život. Tehnologije uništavaju veliki broj radnih mjesta…Kad naši mladi slušaju o demokratskom socijalizmu, kojeg promovira Bernie Sanders…Da, da, demokratski…To dobro zvuči…A socijalizam…Pa daaa, to je nešto poput socijalnih (društvenih) medija. I tako oni razmišljaju. Nikad nisu čitali o socijalizmu. Nemaju pojma o tome…Postoji veliki broj ljudi koji su ostavljeni na cjedilu i to će biti glavni izazov za slijedeću vladu....Pretpostavljam da će Kongres ostati u republikanskom kampu. Ova država treba zajedništvo i suradnju među strankama…Biti će teško…Imate Iran, Bliski istok, Europu koja pokušava asimilirati ljude, naš obrazovni sustav, zdravstveni sustav koji ne funkcionira iako je omogućio pristup uslugama većem broju ljudi…Ne postoje jednostavni odgovori na ove kompleksne probleme.''

Jamie Dimon (J.P. Morgan Chase, Glavni izvršni direktor), CNN Money: ''Izbori i političko okruženje su grozni…Ali, šta se može. Ono što ne volim je stvaranje nepovjerenja, ocrnjivanje čitavih grupa ljudi, traženje žrtvenih jaraca, upiranje prstom…Kad god netko govori, jedino što možeš ćuti je prigovaranje i glavni cilj je omalovažiti drugu osobu…Abraham Lincoln nikad nije ocrnjivao ljude, tražio žrtvene jarce i upirao prstom…Reagiramo bez razmišljanja i vrlo emocionalno, pretvorili smo principe u ideologiju i cementirali smo se ideološki…Mediji vas nabrijavaju i manipuliraju vama. Nauči da razmišljaš svojom glavom o problemima i rješenjima te neželjenim posljedicama različitih politika. Vrlo je lako reći učinit ćemo to i to, ali vrlo često ta laka rješenja imaju suprotan učinak…U cijelom mom životu, svaka generacija koja završi faks ima veliko srce i želi promijeniti svijet baš kao što sam i ja to želio i još uvijek želim…Nisam siguran da li američka javnost zna da socijalizam znači da je vlada vlasnik svega…Oni su ljuti zbog problema, ljute se na velike institucije, Kongres, velike banke i kompanije koje su diskreditirane, ponekad opravdano, a ponekad neopravdano. Mislim da to nije dobro. Mislim da ne učimo djecu dovoljno o poduzetništvu, povijesti, slobodama, onome što je SAD učinilo uspješnom zemljom. Socijalizam nije dobro funkcionirao u mnogim zemljama…Razumijem njihovu ljutnju. Razumijem prosječnog Amerikanca kada kaže da on nije uzrokovao ove probleme…Jasno mi je i da postoje segmenti društva koji su zapostavljeni…Mislim da kada potpisujemo trgovinske sporazume, trebamo imenovati i osobe zadužene da pomognu onima koji su oštećeni ovakvim sporazumima. Slobodna trgovina je korisna za 99% ljudi, ali onih 1%...Ne bi trebali zaustavljati tehnološki razvoj, ali bi bilo pošteno da pomognemo ljudima koje tehnologija pogađa…Treba nam ekonomija od koje svi imamo koristi, apsolutno…Demokrati moraju prihvatiti da se republikanci s pravom boje javne potrošnje i izgradnje mostova koji ne vode nikuda. Republikanci trebaju prihvatiti da nam očajnički treba infrastruktura, zračne luke, mostovi, tuneli…Trebamo zasukati rukave i naći način kako da to dobro napravimo…Slažem se da nejednakosti nisu fer…Način na koji se to može riješiti…Ako se radi o čistom populizmu, možete pogledati primjere Venezuele, Argentine, S. Koreje, Kube, Ekvadora…Tako se neće riješiti problem. Ako ćemo govoriti o rješenjima koje funkcioniraju, onda pogledajmo zemlje poput Singapura, J. Koreje…Rješenja moraju biti pravilno dizajnirana. Nije dovoljno naljutiti se na problem.''

Wall Street je podijeljen i većina ljudi se ne želi izjasniti o tome kojeg kandidata podržavaju. Retoriku oba kandidata osuđuju kao jeftini populizam. Slažu se da su banke imale jednu od važnijih uloga u financijskoj krizi, ali i napominju da nisu svi zgriješili. Krivnju vide i u lošim vladinim politikama, vladinim agencijama, regulatorima, centralnoj banci i nesavjesnim građanima. Kažu da nije svaka tvrtka bankrotirala, niti je svakoj banci bio potreban novac poreznih obveznika, niti je svaki građanin kupio kuću koju si nije mogao priuštiti. ''Imali smo 8 godina upiranja prstom, traženja žrtvenih jaraca i vikanja. To ne funkcionira. Ono što funkcionira je suradnja i ostvarivanje rezultata.'' (Jamie Dimon, J.P. Morgan)

Ocjene (7)


Komentari (10)


raste nakon izbora, a dionica Goldman Sachsa je danas ostvarila najveci rast u zadnjih 5 godina. supersuper 0 0 0


@supersuper, kada citirate Wsall Streat glavonje kako se brinu da "obični ljudi će patiti", onda se nema što reći nego da je to smiješno. Kada je bankare i novčare interesirao "obični čovjek" ? Obični čovjek je za njih samo garbage ! Laci 0 0 0


Laci, ima nekoliko dobrih knjiga na temu fin. krize. Preporucam Too Big To Fail od Andrew Ross Sorkina. Vrlo izbalansirana i citljiva knjiga koja prati dogadjaje kroz razgovor s vodecim ljudima iz tog vremena. Druga se zove Hidden in Plain Sight: supersuper 0 0 0


What Really Caused the World's Worst Financial Crisis od Petera Wallisona, koja govori o ulozi vlade u stvaranju kreditnog mjehurica. Dobro je pogledati stvari iz vise perspektiva. supersuper 0 0 0


@supersuper Da nisi ovo komentirao, promakao bi mi članak. Spremio sam ga kao izvor zanimljivih stavova, zahvaljujem na trudu. BorisTraljic 0 0 0

Analiza

Kako Wall Street gleda na izbore

09.11.2016. 03:00, Amerika izabrala: Što donosi Trumpova era?

Došao je kraj kampanji za američke predsjedničke izbore, koja je službeno počela u siječnju 2016. godine. Za čitavo vrijeme trajanja kampanje, rijetko koji kandidat je propustio priliku pljucnuti na Wall Street, velike korporacije i imućne pojedince. Prijetilo se visokim novčanim kaznama, zatvorima, novim i strožim regulativama i razbijanju velikih banaka na manje banke. Što o predsjedničkim izborima misle neki od vodećih ljudi s Wall Street-a? Steve Schwarzman (Blackstone, Osnivač), CNBC, Bloomberg TV: ''Nikada nisam doživio ovako nešto, toliko malo pozitive, toliko puno frustracija i jako malo razgovora o politikama bilo koje vrste. Izbori su se pretvorili u neku vrste borbe ... više >

  • 7
  • 0
  • 0
  • 10

Analiza

Tehnologije eliminiraju neka radna mjesta, ali i stvaraju nova (nastavak)

20.09.2016. 20:37, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

(nastavak...) 

Ljudi imaju kompetitivnu prednost u svim poslovima u kojima ponavljanje i mjerenje nisu ključni ili mogući, poslovima koji zahtijevaju prosudbu, kreativnost, rješavanje problema, društvene vještine, interakciju s ljudima te poslove u kojima rezultat ovisi o varijabilnim faktorima. Zbog ovih razloga, industrije zdravstvene njege i obrazovanja imaju najmanji potencijal za automatizaciju, iako određene aktivnosti unutar ovih sektora također mogu biti automatizirane (npr. prikupljanje podataka, priprema i posluživanje hrane, davanje anestezije i čišćenje prostorija). Tehnologije igraju ulogu i kod prilagodljivih zanimanja na način da automatiziraju neke rutinske zadatke. U ovim slučajevima, tehnologija se ne natječe s ljudima već im omogućava da provode više vremena u područjima gdje stvaraju dodatnu vrijednost. Zahvaljujući tehnologiji, odvjetnik više ne mora provoditi sate pretražujući tisuće stranica dokumenata pa ima više vremena za fokusiranje na strategiju i druge kreativne dijelove posla.

Dugoročne ekonomske koristi od tehnoloških inovacija ne pružaju veliku utjehu radnicima koji bivaju zamijenjeni automatizacijom. Kao nužnost nameće se promjena zastarjelog koncepta obrazovanja prema kojem ljudi uče određene vještine da bi radili isti posao cijeli život. S obzirom da će u budućnosti ljudi morati stjecati nova znanja i mijenjati poslove u različitim fazama svojih karijera, obrazovni sustav bi se trebao fokusirati na usvajanje drugačijih vrsta vještina kao što su kritičko razmišljanje, kreativnost, interakcija s ljudima, prilagodljivost, timski rad i rješavanje problema.

Zapošljavanje bi trebalo zahtijevati manje financijskih i pravnih rizika za poslodavca nego što je to danas slučaj. Porezne olakšice koje stimuliraju ulaganja u imovinu bi mogle biti primjenjive i kod ulaganja u ljudski kapital, što bi uključivalo edukaciju zaposlenika, programe prakse za ljude različite dobi te kreditiranje specijaliziranih strukovnih, jezičnih i drugih tečaja. Jedno od mogućih rješenja je da se osobama srednje i starije dobi omogući prijevremeni pristup sredstvima iz budućih mirovina kako bi mogli financirati svoje dodatno obrazovanje, prekvalifikacije i druge životne troškove.

Neki radnici neće nužno prelaziti u druge tvrtke već će biti samozaposleni ili će osnivati vlastite biznise. Kako bi njihova tranzicija bila što manje bolna, potrebno je smanjiti barijere za ulazak u druge profesije. Ovo se posebno odnosi na postupke i troškove dobivanja i obnavljanja licenci za zanimanja poput taksista, puškara, bravara, dimnjačara, fasadera, pismoslikara, frizera, graditelja orgulja, glazbalara, staklara, stolara, klobučara, tapetara, urara i još nekih drugi profesija. Regulacija bi također trebala ići u smjeru koji ne sputava rast ''honorarne ekonomije'' već omogućuje lakše unovčenje vlastitog kućnog prostora, vozačkih dozvola, kuharskih umijeća i drugih oblika imovine i vještina.

Sukob između tehnološkog razvoja i radnika traje već nekoliko stoljeća. Transferiranjem određenih aktivnosti s radnika na stroj, tehnološka inovativnost eliminira neke poslove ali i otvara prostor novim vrstama zaposlenja te omogućuje rast životnog standarda za većinu građana. Osim inovatora i investitora, najveću korist od takozvane četvrte industrijske revolucije imaju potrošači kojima je omogućen pristup digitalnom svijetu, s proizvodima i uslugama koje povećavaju efikasnost i lakoću obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Istovremeno, tehnološki razvoj nosi brojne izazove i rizike. Od tehnološkog napretka profitira većina, ali ne i svi. Neki radnici će izgubiti bitku sa strojevima, određena zanimanja će nestati, a neka znanja i vještine će postati beskorisni. Javni i privatni sektor moraju biti aktivniji u pronalaženju adekvatnih rješenja koja neće kočiti razvoj tehnologija već će biti usmjerena na ublažavanje nadolazećih promjena na tržištu rada.

Kviz pitanje: Koji od ova dva isječka iz članka preuzetog s Yahoo News je napisao kompjuter? Prvi ili drugi?

Paragraf 1: Blagdanska dobit Apple-a u 2014 g. je bila rekordna. Kompanija je ostvarila dobit od 18 milijardi dolara i prihode od 74 milijarde dolara. Ovo je najveća dobit koju je jedna kompanija ostvarila u  povijesti.

Paragraf 2: Apple je u utorak objavio neto dobit za prvi kvartal u iznosu od 18 milijardi dolara. Proizvođač iPhone-a, iPad-a i drugih proizvoda je u istom periodu ostvario prihode od 74 milijarde dolara i time nadmašio očekivanja Wall Street-a. 

Ocjene (7)


Respektira (6): VeNLO, siouxica, Spektator, viewer, Zenga2, RepopeR


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (36)


Spektator znate bolje od mene da se fraza samo "kimunjare traže jednakost" zlorabi u obrani kapitalističkog pljačkaštva zaoiskenka. NIKADA ni bradonja ni ikoji normalančovjek nije tražio da portir i direktor, ili čistaš i glavni projektant Laci 0 0 0


imaju istu plaću. Svakom prema doprinosu , s tim se svi slažu , osim loših direktora HAC-a i njima sličnih, koji uzimaju milijunske bonuse, dok vrijedan prometni inženjer u HAC-u radi za neku prosječnu crkavicu. I da, razvoj svijeti je bitna , Laci 0 0 0


jer bez razvoja svijesti u društvu i dalje će ministri i direktori javnih tvrtki biti nastručni, nespoosbni i kriminogeni podobnjaci. A to ne da naprijed, dok toga ima ne vrijedi nam nikakva napredna tehnologija. Napredna tehnologija u rukama Laci 0 0 0


besćutnih profitera je poput oružje u rukama serijskog ubojice ili terorista. Laci 0 0 0


'Najveću korist će imati potrošači'-nisu li to ista bića koja su prethodno nazvani radnicima?Tekst je otrježnjavajući ma ne vodi do zaključka o temeljnom osobnom dohotku što se može odlagati neko vrijeme, ali ne svo. VeNLO 0 0 0

Analiza

Tehnologije eliminiraju neka radna mjesta, ali i stvaraju nova (nastavak)

20.09.2016. 20:37, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

(nastavak...) Ljudi imaju kompetitivnu prednost u svim poslovima u kojima ponavljanje i mjerenje nisu ključni ili mogući, poslovima koji zahtijevaju prosudbu, kreativnost, rješavanje problema, društvene vještine, interakciju s ljudima te poslove u kojima rezultat ovisi o varijabilnim faktorima. Zbog ovih razloga, industrije zdravstvene njege i obrazovanja imaju najmanji potencijal za automatizaciju, iako određene aktivnosti unutar ovih sektora također mogu biti automatizirane (npr. prikupljanje podataka, priprema i posluživanje hrane, davanje anestezije i čišćenje prostorija). Tehnologije igraju ulogu i kod prilagodljivih zanimanja na način da automatiziraju neke rutinske zadatke. U ovim slučajevima, tehnologija se ne natječe s ljudima već im omogućava da ... više >

  • 6
  • 0
  • 1
  • 36

Analiza

Tehnologije eliminiraju neka radna mjesta, ali i stvaraju nova

20.09.2016. 20:32, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Tvrtka Momentum Machines proizvela je stroj koji ima sposobnost pravljenja četiri stotine hamburgera po satu, što je ekvivalent kapaciteta tri profesionalna kuhara. Uber istiskuje s tržišta vozače taksija, koje uskoro čeka i konkurencija u obliku autonomnih vozila. Samoposlužne blagajne zamjenjuju radnike u trgovini. Baxter, industrijski robot s dvije ruke i animiranim licem, sposoban je obavljati jednostavne poslove poput utovara, istovara, sortiranja i pakiranja roba. Baxter se ne umara, ne ide na bolovanje, ne uzima godišnji odmor i košta $25,000…Svijet je ušao u doba četvrte industrijske revolucije. Brzi razvoj tehnologija pokazuje potencijal da na radikalan način promijeni većinu sadašnjih zanimanja i industrija, a opseg aktivnosti koje mogu biti automatizirane širi se i na djelatnosti koje su do sada bile isključivo rezervirane za ljudska bića, poput vožnje kamiona, prijevoda, pisanja novinskih članaka, slaganja odjeće u dućanima i brojnih drugih aktivnosti. Podupire li ovakav razvoj događaja tezu da čovjek gubi utrku sa strojem?

Mnoga zanimanja u različitim industrijama slijede prirodnu evoluciju. U početku, industrija koja se nađe u centru inovativnosti privlači rad i kapital te obećava mnogobrojne prilike i dobro plaćena radna mjesta. Poslovi unutar industrije se rade u manjem obujmu, kreativni su, inovativni, dobro plaćeni i u njima dominiraju ljudi. Produktivnost raste, proizvodi postaju jeftiniji i dostupniji, transformirajući nekad luksuzne proizvode u proizvode za svakodnevnu uporabu. Standardizirani i repetitivni poslovi bivaju automatizirani i manje plaćeni. Veća produktivnost smanjuje potrebu za radnicima i povrate na kapital pa i jedni i drugi sele u druge industrije. Premještanje viška kapitala i rada u druge industrije, u kojima niže početne razine produktivnosti stvaraju prilike za većim prinosima, ovaj ciklus se ponovo pokreće.

Brzi razvoj tehnologija kojem danas svjedočimo je samo najnovija faza koja se u povijesti odigrala već nekoliko puta. U 19 st., nove tehnologije su značajno povećale produktivnost i poljoprivrednu proizvodnju, smanjujući pritom potrebu za radnicima u ovoj industriji. Udio radnika u poljoprivredi je pao s 80% ukupne radne snage u SAD-u početkom 19 st. na svega 2% danas. Višak resursa u poljoprivredi je alociran u rastući proizvodni sektor krajem 19 st. pa sve do sredine 20 st. Inovacije u procesu proizvodnje dovele su do snažnog rasta proizvodnog sektora, što je opet rezultiralo smanjenom potrebom za ljudskim radom u proizvodnji i oslobađanjem resursa za razvoj informacijske revolucije krajem 20 st. Zaposleni u proizvodnom sektoru pali su s 30% ukupne radne snage u 1960 g. na 10% danas. Rastom produktivnosti, koju je omogućila informacijska revolucija, otvorio se put za današnje doba web-a, velike količine podataka i strojnog učenja.

Ekonomska aktivnost ne uključuje samo ljude, već i zemlju, alate, strojeve i mrežnu povezanost. U vrijeme kada je odnos rada i drugih inputa bio otprilike jednak, ljudi su jednaku količinu vremena provodili baveći se fizičkim radom i koordinacijom drugih aktivnosti. U međuvremenu su drugi inputi postali brojniji i sofisticiraniji, pa se promijenila i uloga radnika, u smislu manje količine fizičkog rada i većeg fokusa na organizaciju, koordinaciju i nadzor različitih resursa i aktivnosti. Prema riječima Jeffa Immelta, predsjednika uprave tvrtke GE, ''proizvod je danas manje više proces. Ako pogledate motore za avion, udio ljudskog rada u njihovoj proizvodnji je danas manji od 5%. Dva sata ljudskog rada je potrebno da napravite jedan frižider.'' Današnje moderne tvornice karakteriziraju visokotehnološka oprema, robotika i takozvane 'lean' tehnike koji zahtijevaju radnike koji su vješti u programiranju i nadzoru tehnologija te mogu raditi nekoliko različitih poslova unutar tvornice umjesto jednog posla na pokretnoj traci.

Iako se na prvi pogled čini kako tehnologija eliminira potrebu za ljudima (pogotovo iz perspektive ljudi koji su izgubili posao zahvaljujući automatizaciji), tehnologija ustvari mijenja njihovu ulogu. Ljudi su i dalje jedan od ključnih faktora ekonomske aktivnosti, no priroda njihovog posla se promijenila zbog povećanog udjela drugih inputa. Uzmimo za primjer poljoprivredu. Seljaci su stoljećima živjeli od onog što su vlastitim rukama uzgajali na komadu zemlje. Alati poput pluga i bušilice učinili su rad efikasnijim i omogućili poljoprivrednicima da obrađuju veće površine. Izum strojeva rezultirao je još većom količinom obrađene zemlje. Zahvaljujući informacijskoj tehnologiji i mrežnoj povezanosti, puno poljoprivrednih aktivnosti se danas može raditi bez fizičkog rada.

U javnosti se često stvara dojam kako tehnologije uništavaju dobro plaćene poslove u proizvodnji. Sredinom prošlog stoljeća, radna mjesta u tada rastućem proizvodnom sektoru omogućavala su duge karijere, dobre plaće i mirovine. No, ovi poslovi sastojali su se uglavnom od repetitivnih i standardiziranih zadataka, zbog čega su isti bili podložni za automatizaciju, outsourcing i niže plaće. Danas ovi poslovi nisu više tako dobro plaćeni i znatno ih je manje. Od 1980 g., broj zaposlenih u proizvodnom sektoru u SAD-u smanjio se za 7 milijuna. Tehnologije eliminiraju neka zanimanja, ali i stvaraju nova. Na primjer, izum automobila s početka 20 st. eliminirao je proizvođače kočija, ali je i kreirao nove poslove u proizvodnji automobila, benzinskim postajama, maloprodaji i popravcima vozila. Nove tehnologije stvaraju radna mjesta i u nepovezanim industrijama jer oslobađaju višak kapitala i rada koji se mogu onda koristiti na drugim mjestima. Prema studiji ''Tehnologije i ljudi'', koju je izradila tvrtka Deloitte, najveći porast radnih mjesta u Engleskoj i Walesu, između 1992 g. i 2014 g., doživjele su profesije u kojima dominiraju kognitivni i ne-rutinski zadaci (pomoćno i glavno osoblje u industrijama zdravstvene njege i obrazovanja, konzultanti, poslovni analitičari, informatičari, glumci, financijski menadžeri, plesači, zabavljači i producenti).

Tehnologije su i danas efikasnije u poslovima koji se rade u velikom obujmu, u repetitivnim poslovima i u poslovima koji koriste standardizirane komponente i procese. No, promijenio se opseg poslova koje strojevi danas mogu obavljati i dosad neviđena brzina kojom se ova tranzicija odvija. Skoro svaka industrija se mijenja, a mogućnosti koje pružaju mobilna povezanost, umjetna inteligencija, robotika, 3-D, nanotehnologija i biotehnologija su gotovo neograničene. Značajan porast analitičkih sposobnosti, razvoj preciznijih tehnika mjerenja, pojava naprednih mogućnosti procesiranja i skoro neograničeni kapacitet za pohranu podataka povećali su broj poslova koji mogu biti automatizirani. Strojno učenje je najnoviji primjer dosega koje nam omogućava prepoznavanje uzoraka u kombinaciji s ogromnim bazama podataka ili senzorima koji mogu generirati veliku količinu podataka. Najznačajniji primjeri umjetne inteligencije su autonomni automobili i dronovi, čiji izum će značajno promijeniti industrije automobila, transporta i druge naizgled nepovezane industrije.

McKinsey-eva studija ''Četiri osnove automatizacije radnog mjesta'' pokazuje da manje od 5% zanimanja može biti automatizirano u srednjem roku, ali da brojne aktivnosti unutar pojedinih zanimanja mogu biti automatizirane, što će zahtijevati transformaciju cijelih poslovnih procesa i zadataka koje odrađuju ljudi. Prema McKinsey-u, 45% ljudskih aktivnosti može biti automatizirano primjenom postojećih tehnologija, uključujući i aktivnosti koje su prisutne kod manje, srednje i visoko plaćenih zanimanja. Procjenjuje se da 20% aktivnosti koje obavljaju izvršni direktori može biti automatizirano, uključujući i djelatnosti poput analiziranja poslovnih izvještaja te pripremanja zadataka za menadžment. Fizičke aktivnosti koje se odvijaju u predvidljivom okruženju-poput zavarivanja, pakiranja proizvoda, utovara, održavanja opreme, pripreme i posluživanja hrane i toplih napitaka, čišćenja kuhinje te stavljanja robe na police dućana-su najviše podložne automatizaciji.

Tehnologija ima i svoje ograničavajuće faktore, a jedan od ključnih je oslanjanje na podatke, bez kojih automatizacija ne može biti efikasna kao ljudsko biće. Ova ograničenja rezultiraju porastom takozvanih prilagodljivih zanimanja koja su bolje zaštićena od tehnoloških inovacija. Prilagodljiva zanimanja stvaraju stalnu potražnju za novim proizvodima i uslugama koje zahtijevaju kreiranje novih i originalnih sadržaja, identifikaciju novih potreba i originalnih situacija koje ne mogu biti replicirane ili mogu biti riješene primjenom specijaliziranih vještina, iskustava i prosudbe. Radi se o zanimanjima poput radnih terapeuta, medicinskih sestara i web developera, ali i o tradicionalnijim profesijama poput vodoinstalatera, stolara i krojača. (nastavlja se...)

Ocjene (3)


Respektira (3): Laci, IDujas, Spektator


Komentari (11)


tome graditi globalan zaključak nije dozvoljeno. Na primjer izdvojimo li Europu i njezin trend depopulacije mogli bi zaključiti da čovječanstvo izumire ali uzevši podatke za cijeli svijet vidjeti je da to nije tako. Tema pre opsežna za komentar. IDujas 0 0 0


IDujas…SAD sam uzeo kao primjer drzave koja je bila u centru tehnoloskog razvoja. Broj ljudi i radnih mjesta u SAD-u se povecao na kraju svakog desetljeca u zadnjih 50g. Slican zakljucak se moze donijeti i na globalnom nivou: globalna populacija i supersuper 0 0 0


broj zaposlenih rastu. Tehnologije mozda direktno ne stvaraju vise radnih mjesta nego sto ih eliminiraju. Medjutim, tehnologije i drugi faktori vode do nizih troskova proizvodnje, pada relativnih cijena i promjena u ljudskim potrebama. Mijenja se supersuper 0 0 0


struktura osobne potrošnje i raste potražnja za drugim i novim proizvodima i uslugama, sto generira novu potraznju za radom. Populacija EU28 je porasla za 100 milijuna ljudi od 1960g. Do pocetka 90-tih god, rast populacije EU je najvise bio u supersuper 0 0 0


uzrokovan prirodnim promjenama. Broj rodjenih je svake godine nadmasivao broj umrlih sve do 2015g. Od sredine 90-tih, populacija EU najvecim dijelom raste zbog migracija. supersuper 0 0 0

Analiza

Tehnologije eliminiraju neka radna mjesta, ali i stvaraju nova

20.09.2016. 20:32, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Tvrtka Momentum Machines proizvela je stroj koji ima sposobnost pravljenja četiri stotine hamburgera po satu, što je ekvivalent kapaciteta tri profesionalna kuhara. Uber istiskuje s tržišta vozače taksija, koje uskoro čeka i konkurencija u obliku autonomnih vozila. Samoposlužne blagajne zamjenjuju radnike u trgovini. Baxter, industrijski robot s dvije ruke i animiranim licem, sposoban je obavljati jednostavne poslove poput utovara, istovara, sortiranja i pakiranja roba. Baxter se ne umara, ne ide na bolovanje, ne uzima godišnji odmor i košta $25,000…Svijet je ušao u doba četvrte industrijske revolucije. Brzi razvoj tehnologija pokazuje potencijal da na radikalan način promijeni većinu sadašnjih zanimanja i ... više >

  • 3
  • 0
  • 0
  • 11

Analiza

Brexit: Želje i stvarnost

03.07.2016. 18:17, Što nakon brexita?

Donošenje važnih odluka, poput redefiniranja odnosa s EU i ostatkom svijeta, zahtjeva gledanje stvari iz šire perspektive, uzimajući u obzir teoriju, ekonomsku logiku, činjenice, potencijalne koristi, rizike i realne okolnosti koje određuju prilike i ograničenja u različitim sferama i utječu na vjerojatnost ostvarivanja zadanih ciljeva. S obzirom na neizvjesnost oko potencijalnih učinaka Brexit-a, glas za izlazak predstavlja rizik. No, glavno pitanje koje se postavlja je: Da li je ovaj rizik vrijedan preuzimanja?

Činjenica je da je UK uspješna, vjerojatno najuspješnija ekonomija u EU: dinamična, inovativna, konkurentna, s najbržim rastom među razvijenim zemljama svijeta, rekordno niskom stopom nezaposlenosti (5%), najboljim fakultetima, snažnom vladavinom prava, najrazvijenijim tržištem kapitala i najvišim ekonomskim slobodama u EU. Zbog svoje atraktivnosti, koja između ostalog uključuje i neograničeni pristup EU tržištu, tehnološku infrastrukturu i educiranost radne snage, UK je najveći primatelj izravnih stranih ulaganja u Europi, od kojih skoro polovica dolazi iz EU. EU je najveći trgovinski partner koja čini 44% ukupnog britanskog izvoza proizvoda i usluga, a dodatnih 12% izvoza UK-a ide u treće države s kojima je EU potpisala trgovinske sporazume. Izvoz čini trećinu BDP-a UK-a, dok izvoz u EU iznosi 12% britanskog BDP-a. Uslužni sektor iznosi 79% britanskog BDP-a i 37% britanskog izvoza u EU. U području uslužnih djelatnosti, UK je ostvarila trgovinski suficit s EU u iznosu od £21 milijardu u 2015 g. U periodu od 2004 g. do 2014 g., UK ostvaruje rast izvoza u svim svojim najvažnijim tržištima, poput EU (+£70 milijardi), SAD-a (+£34 milijarde), Švicarske (+£15 milijardi), Kine (+£13 milijardi) i drugih.

EU je zbog svoje strukture spora, birokratska i nefleksibilna za prilagođavanje novonastalim uvjetima, no isto tako treba joj dati kredit za liberalizaciju industrija te benefite u obliku neograničenog pristupa najvećem tržištu svijeta, što podrazumijeva trgovinu bez carina, kvota, carinskih kontrola te dodatnih procedura, dozvola i certifikata. Članstvo u EU zahtjeva prihvaćanje EU regulativa i drugih obveza te žrtvovanje određenih interesa u zamjenu za ostvarivanje drugih interesa. S jedne strane, regulatorne obveze u sklopu EU reflektiraju kompromis između država članica, ograničavaju fleksibilnost djelovanja vlada u određenim područjima te ponekad predstavljaju teret biznisima. S druge strane, zajednički regulatorni okvir omogućuje ukidanje necarinskih trgovinskih barijera, što se postiže kroz međusobno priznavanje regulativa i standarda (npr. EU Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda) ili kroz harmonizaciju tj. uspostavu zajedničkih regulativa i standarda (npr. EU Direktiva o odobrenju motornih vozila). Drugim riječima, tvrtke koje posluju u EU moraju se pridržavati jednog seta regulativa umjesto njih 28. Usprkos ograničenjima, svaka zemlja članica ima veliku slobodu u kreiranju vlastitog ekonomskog prosperiteta, što neke zemlje poput UK-a vrlo uspješno koriste, dok većina drugih članica ostvaruje mediokritetske rezultate ili su potpuno neuspješne. UK uživa tzv. poseban status u EU, ima vlastitu valutu i za razliku od članica Eurozone, čiju zajedničku monetarnu politiku određuje Europska centralna banka, UK je zadržala kontrolu nad monetarnom politikom koju određuje Bank of England. UK ima potpunu slobodu u kreiranju fiskalne politike i ne podliježe sankcijama prema fiskalnim pravilima EU. UK također ne sudjeluje u Šengenskoj zoni te tako zadržava kontrolu nad granicama.

Suverenitet UK-a je dijelom prebačen na Bruxelles, i dio tog suvereniteta će biti povraćen izlaskom iz EU. No suverenitet UK-a će i dalje biti više ili manje ograničen, ovisno o opciji za koju se UK odluči nakon izlaska, odnosno o opciji koja joj bude dostupna. Izlazak iz EU neće nužno riješiti niti druga pitanja koja su zagovaratelji napuštanja EU naglašavali tijekom kampanje. Najčešće spominjane alternative neće biti jednostavno implementirati i niti jedan scenarij ne dolazi s koristima bez negativnih implikacija. Neki od scenarija u svijetu nakon Brexit-a će i dalje zahtijevati uplate u proračun EU, slobodu kretanja ljudi i zadržavanje EU regulativa bez mogućnosti utjecaja na njihovo oblikovanje. Drugi modeli omogućuju djelomično rješavanje većine ovih pitanja i nude slobodu ugovaranja trgovinskih odnosa s trećim zemljama, ali i dolaze s teretom carinskih i necarinskih barijera prilikom trgovanja s EU i ostatkom svijeta.

''Ako želiš upravljati EU, ostani u EU. Ako želiš da EU upravlja tobom, slobodno se pridruži nama u EEA.'' Nikolai Astrup, glasnogovornik za Europske poslove norveške Konzervativne stranke. Kao članica Asocijacije europske slobodne trgovine (EFTA) i potpisnik sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EEA), Norveška uživa necarinsku trgovinu s EU koja se odnosi na sve proizvode, osim poljoprivrednih i ribarskih. Ukoliko i u budućnosti želi imati pristup svom najvećem tržištu koje čini 44% britanskog izvoza, UK će se, prema Norveškom modelu, i dalje morati pridržavati većine briselskih regulativa, uključujući i one koje se odnose na četiri fundamentalne slobode, poput slobode kretanja ljudi, proizvoda, usluga i kapitala, ali će izgubiti pravo glasa i mogućnost utjecaja na donošenje i modifikaciju tih istih regulativa. Osim regulatornog okvira jedinstvenog tržišta, Norveška se djelomično mora pridržavati i drugih EU legislativa u područjima koja nisu izravno vezana za jedinstveno tržište, poput socijalne politike, zaštite potrošača i standarda zaštite okoliša. Norveška se ne mora pridržavati EU pravila u području poljoprivrede i ribarstva, vanjske politike, sigurnosti i poreza na dodanu vrijednost te ima slobodu potpisivanja trgovinskih sporazuma s trećim zemljama. Norveški model podrazumijeva i ograničeni pristup financijskim uslugama koje norveške kompanije mogu pružati u EU. Utjecaj izlaska iz EU na financijske usluge je važan zbog činjenice da financijski sektor čini otprilike 8% britanskog BDP-a, a londonski City ima veliki udio u financijskim aktivnostima EU. Većina trgovanja stranim valutama u EU i trgovanje eurom odvija se u Londonu, pa se može očekivati preseljenje određenih aktivnosti, prihoda od poreza i radnih mjesta u Dublin, Frankfurt i Pariz. Iako nije članica EU, Norveška je jedna od najvećih uplatitelja u proračun EU - njezina plaćanja su na programskoj bazi te uključuju administrativne troškove članstva u EEA i EFTA-i kao i sredstva za smanjivanje ekonomskih i socijalnih razlika u EU. Prema ovom modelu, UK će u nešto manjoj mjeri i dalje morati plaćati za pristup tržištu EU. Norveški doprinosi u EU iznosili su £106 po stanovniku u 2011 g., u usporedbi sa £128 po stanovniku koje plaća UK. UK nema automatsko pravo postati članicom EFTA-e te njezin zahtjev za učlanjenjem moraju odobriti svi trenutni članovi. Nakon učlanjenja u EFTA-u, UK se može pridružiti i EEA sporazumu, što također zahtjeva jednoglasnu potporu svih EEA zemalja, koje uključuju 27 država članica EU te Norvešku, Island i Lihtenštajn. Izlaskom iz EU, UK automatski izlazi iz svih trgovinskih sporazuma koje je potpisala EU.

Švicarska je članica EFTA-e, ali nije potpisnik sporazuma EEA, koji regulira odnos između zemalja EFTA-e i EU. Švicarski biznisi imaju mogućnost necarinske trgovine s EU koja također ne uključuje poljoprivredne proizvode. Prema švicarskom modelu, koji se temelji na seriji bilateralnih sporazuma, UK ne bi automatski bila podređena EU legislativi, ali bi se morala pridržavati pravila jedinstvenog tržišta prilikom trgovanja s EU, s obzirom na nepostojanje automatskog uzajamnog priznavanja regulativa. Kako bi švicarske kompanije imale kontinuirani pristup EU, Švicarska također mora mijenjati i usvajati nove zakone kako bi isti bili kompatibilni s onima iz EU jer ne postoji mehanizam automatske modifikacije bilateralnih sporazuma. Osim pravila jedinstvenog tržišta, Švicarska se djelomično mora pridržavati i EU legislativa u područjima poput energetske politike, klimatskih i standarda zaštite okoliša. Švicarska nema predstavnika i ne može utjecati na donošenje EU zakona. Ovaj model omogućuje manji pristup jedinstvenom tržištu od norveškog, i to isključivo u područjima koja su pokrivena bilateralnim sporazumima. Švicarska također ima obvezu plaćanja radi smanjenja socijalnih i ekonomskih razlika unutar EU i pridonosi EU programima koji su uključeni u bilateralne sporazume između Švicarske i EU. Švicarska plaća manje od Norveške, pa bi se prema ovom modelu doprinosi UK-a značajno smanjili. Također, Švicarski model pruža ograničeni pristup uslugama, koje čine 40% ukupnog izvoza UK-a, i ne pokriva financijske usluge, pa švicarske banke mogu poslovati u EU preko svojih podružnica koje su trenutno locirane u Londonu. Švicarska je također morala prihvatiti slobodu kretanja ljudi.

Pristup tržištu EU je moguć i preko WTO pravila. Prema WTO scenariju, UK dobiva pristup EU tržištu prema pravilima koja vrijede za sve članice WTO-a, nakon što UK ažurira uvjete svog članstva u WTO-u tj. nakon što 163 članice WTO-a postignu dogovor koji regulira prava i obveze koje je UK prethodno imala u sklopu članstva u EU. WTO pravila se baziraju na principu nediskriminacije koji zahtjeva od članica jednaki tretman svih drugih članica, osim u slučaju postojanja posebnog sporazuma o slobodnoj trgovini s pojedinom članicom WTO-a. Prema WTO pravilima, britanski izvoznici će biti podložni istim vanjskim tarifama EU kao i druge članice WTO-a koje nisu u EU ili nemaju potpisan sporazum o slobodnoj trgovini s EU. Na primjer, EU carine za auto industriju, koja čini 10% britanskog izvoza u Njemačku i 7% britanskog izvoza u Francusku, iznose 10%. Poljoprivredni prehrambeni proizvodi, čiji izvoz u EU čini preko 60% ukupnog izvoza britanske poljoprivredne hrane, će također biti podložni carinama. Isto vrijedi i za ostale proizvode poput šećera, slatkiša, pića, cigareta, voća, povrća, odjeće i svih ostalih proizvoda na koje EU primjenjuje carine.

U pogledu međunarodne trgovine, UK bi imala slobodu pregovaranja vlastitih bilateralnih trgovinskih sporazuma s trećim zemljama, uključujući i 53 države s kojima već ima potpisane sporazume u sklopu EU, a koji više neće biti primjenjivi nakon izlaska. Također, prema WTO pravilima, kompanije iz UK-a više neće morati primjenjivati EU regulative, ali će se i dalje mora pridržavati EU legislativa u pogledu tehničkih specifikacija proizvoda i sigurnosnih standarda. Među razvijenim zemljama svijeta, UK ima najmanje restriktivan regulatorni okvir u području regulacije proizvoda, jedno od najliberalnijih tržišta rada te zauzima šesto mjesto na svijetu prema indeksu lakoće poslovanja Svjetske banke. Najveće uštede za biznise se stoga mogu očekivati od ukidanja ili modifikacije ''Strategije o obnovljivim izvorima energije'' i ''Direktive o radnom vremenu'', što će ovisiti o domaćim političkim prilikama. UK je već osigurala izuzeće od nekih elemenata ''Direktive o radnom vremenu'', ali je u nekim područjima, poput roditeljskog i plaćenog dopusta, otišla korak dalje i postavila više standarde od minimalnih standarda koje zahtjeva EU. Dodatna regulatorna fleksibilnost UK-a će djelomično biti ograničena i zbog međunarodnog karaktera određenih regulativa, koje su pogotovo relevantne u područjima poput zaštite okoliša i financija. Na primjer, UK bi izlaskom iz EU i dalje bila vezana protokolima ''Direktive o nacionalnim gornjim granicama emisija.'' Isto vrijedi i za ''EU Direktivu o kapitalnim zahtjevima'' kojima se primjenjuju međunarodni standardi u sklopu Basela III. WTO scenarij također podrazumijeva limitirani pristup financijskih i drugih usluga zajedničkom tržištu. WTO scenarij je jedina opcija koja isključuje obvezu prihvaćanja slobodnog kretanja ljudi iz EU, koji čine 5% od ukupnog broja zaposlenih u UK-u, pa bi se u ovom slučaju priljev državljana EU nastavio odvijati po sustavu radnih viza. Ostaje otvoreno pitanje migracija iz zemalja izvan EU. U zadnjih 10 g., priljev ljudi iz država izvan EU je svake godine nadmašio priljev ljudi iz EU zemalja te je u 2014 g. iznosio 55% ukupnog priljeva ljudi u UK. Ovo pitanje je rješivo, neovisno o članstvu u EU. Članstvo u WTO-u ne bi zahtijevalo plaćanje za pristup jedinstvenom tržištu EU.

Niti jedna alternativna opcija ne uključuje potpuni pristup jedinstvenom tržištu EU. Članstvo u EEA daje UK-u najveći pristup tržištu EU te rezultira uvođenjem carina za poljoprivredu i ribarstvo. Bilateralni sporazum bi omogućio manji pristup EU tržištu te bi bio ograničavajući za uslužni sektor UK-a. Članstvo u WTO-u bi rezultiralo suočavanjem sa carinskim i necarinskim barijerama prilikom izvoza. Sve alternative također podrazumijevaju i smanjeni pristup globalnim tržištima s kojima EU ima potpisane trgovinske sporazume. Vraćanje na trenutni status bi podrazumijevao pregovaranje novih trgovinskih sporazuma s EU i 53 druge zemlje diljem svijeta, s kojima EU ima dogovorene trgovinske odnose, te početak pregovora s ostatkom svijeta. Neizvjesno je koliko vremena bi ti pregovori trajali, koliko bi se sporazuma potpisalo i pod kojim uvjetima. WTO je jedina alternativa koja bi oslobodila UK od većine formalnih obveza koje donosi pristup jedinstvenom tržištu EU. Niti jedna zemlja svijeta nije uspjela dobiti značajan pristup tržištu EU bez da je morala pristati na EU regulacije, slobodno kretanje ljudi i financijske doprinose u EU.

S obzirom na odnos rizika i koristi, u kratkom i srednjem roku, ovo nije rizik vrijedan preuzimanja. Gledajući dugoročno, nije moguće dati odgovor na gore postavljeno pitanje, s obzirom na brojne nepoznanice i nemogućnost predviđanja faktora koji će biti aktualni za trideset i više godina.

Ocjene (6)


Respektira (5): RepopeR, Dirk15, Jung-fu, 5none5, Alumnus


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (13)


respekt za trud u kompiliranju ovoliko podataka, ali mislim da je previše podataka, jako je teško sve pratiti (bar meni). Dirk15 0 0 0


Dirk...summary za vas...Norveski model (pristup EU trzistu, osim za poljoprivredu i ribarstvo, ograniceni pristup za usluge, prihvacanje EU regulativa bez mogucnosti utjecaja na njihovo donosenje, placanje u EU proracun, slobodno kretanje ljudi), supersuper 0 0 0


Svicarski model (slicno Norveskom ali uz znacajno manje placanje u EU proracun), WTO model (pristup EU trzistu uz carine, ponovno pregovaranje trgovinskih sporazuma s 53 zemlje s kojima, u sklopu EU, vec imaju potpisane sporazume+pregovori s supersuper 0 0 0


ostatkom svijeta, bez EU regulativa, i bez slobodnog kretanja ljudi). supersuper 0 0 0


Ma, sve u svemu suoersuper, očitomje da ni ti ne isključuješ mogućnost "da im aživota" i bez članstva u EU ?! Pa konačno većina svijeta tako živi. Laci 0 0 0

Analiza

Brexit: Želje i stvarnost

03.07.2016. 18:17, Što nakon brexita?

Donošenje važnih odluka, poput redefiniranja odnosa s EU i ostatkom svijeta, zahtjeva gledanje stvari iz šire perspektive, uzimajući u obzir teoriju, ekonomsku logiku, činjenice, potencijalne koristi, rizike i realne okolnosti koje određuju prilike i ograničenja u različitim sferama i utječu na vjerojatnost ostvarivanja zadanih ciljeva. S obzirom na neizvjesnost oko potencijalnih učinaka Brexit-a, glas za izlazak predstavlja rizik. No, glavno pitanje koje se postavlja je: Da li je ovaj rizik vrijedan preuzimanja? Činjenica je da je UK uspješna, vjerojatno najuspješnija ekonomija u EU: dinamična, inovativna, konkurentna, s najbržim rastom među razvijenim zemljama svijeta, rekordno niskom stopom nezaposlenosti (5%), najboljim fakultetima, ... više >

  • 5
  • 0
  • 1
  • 13

Analiza

Iako pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU i SAD-a još nisu završeni, protivljenje Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP-u) i dalje raste s obje strane Atlantika. Neki od najčešćih prigovora uključuju aspekte poput sigurnosnih standarda hrane (GMO), zdravlja, prava radnika, zaštite potrošača, pojednostavljivanja i usklađivanja regulativa i mehanizama rješavanja sporova između države i investitora. Zbog opsega navedenih prigovora, ovaj tekst će se isključivo fokusirati na zadnji aspekt.

Investitori ne mogu tužiti vladu zbog donošenja zakona kada to požele

Klauzula o rješavanju sporova između investitora i države (ISDS) je uobičajena odredba u bilateralnim investicijskim sporazumima još od 1950 g., i sve češće se koristi i u sporazumima o slobodnoj trgovini (npr. NAFTA). ISDS omogućuje stranim investitorima da pokrenu spor protiv vlada pred međunarodnim arbitražnim sudovima, u slučajevima kada vlade krše uvjete međunarodnih sporazuma. Suprotno tvrdnjama kritičara, investitori ne mogu tužiti državu kadgod država donese zakon koji može imati negativan utjecaj na korporativne profite. Štoviše, visoki prag kod dokazivanja odgovornosti države je potreban kako bi se dokazalo kršenje međunarodnih standarda, i zahtjeva od investitora da dokaže kršenje legitimnih i razumnih očekivanja na koje se investitor oslanjao u trenutku ulaganja. Na primjer, u sporu između EDF-a i Rumunjske, tribunal je utvrdio da ''osim ako je država dala specifična obećanja investitoru, investitor se ne može oslanjati na bilateralni investicijski sporazum kao na osiguranje protiv rizika svih promjena u pravnom i ekonomskom okviru države domaćina. Takva očekivanja ne bi bila niti legitimna niti razumna.''

Investitori ne mogu spriječiti vlade u donošenju zakona

Određeni oponenti ISDS-a također tvrde da će prijedlog trgovinskog sporazuma o uključivanju elemenata zaštite investitora stvoriti tzv. sudstvo iz sjene koje će moći odbacivati nacionalne zakone i time potkopati autonomiju nacionalnih vlada u kreiranju zakona koji se odnose na zaštitu javnog interesa. No, to do sada nije bio slučaj. ISDS ne sprječava vladu da donosi zakone čak i kada postupanje vlade donosi štetu interesima stranih investitora, u slučajevima poput eksproprijacije imovine, diskriminacije, arbitrarnog oduzimanja licenci, prekidanja ugovora i zabrane obavljanja određenih komercijalnih aktivnosti. Na primjer, arbitražni postupak između švedskog Vattenfall-a i njemačke vlade nije spriječio Njemačku u namjeri da ukine nuklearnu energiju do 2020 g. Svrha ISDS-a je isključivo u osiguranju adekvatne kompenzacije investitora za postupke vlade, dok je donošenje odluka u izravnoj ingerenciji vlade.

Vlade zadržavaju pravo donošenja regulativa s ISDS-om i bez njega, ali mogu biti izložene dodatnim troškovima kada strani investitori imaju mogućnost podizanja tužbi pred međunarodnim tribunalom, ukoliko smatraju da nisu adekvatno kompenzirani za štete nastale nepravednim tretmanom države. Kod donošenja novih zakona i regulativa, vlade se često pozivaju na koristi poput čišćeg okoliša, održivog razvoja i zdravlja ljudi, dok istovremeno pokazuju tendenciju zanemarivanja stvarnih troškova regulacije, u smislu smanjivanja konkurencije, izgubljenih radnih mjesta, ugrožavanja inovacija i gubitka profita za sadašnje i buduće sudionike tržišta. Bijes njemačke javnosti izazvao je spor vrijedan EUR3.7 milijardi između Njemačke i Vattenfall-a zbog odluke njemačke vlade o ukidanju nuklearne energije, što je dovelo i do zatvaranja dviju Vattenfall-ovih elektrana. No, kada uzmemo u obzir procijenjene gubitke Vattenfall-a od EUR1.2 milijarde samo u 2011 g. i činjenicu da je 2010 g. njemačka vlada izglasala produljenje životnog vijeka nuklearnih elektrana za 8 do 14 godina, onda nam Vattenfall-ov zahtjev za obeštećenje i ne izgleda tako zastrašujuće. Potraživanje Vattenfall-a predstavlja ekonomski trošak vladine regulacije.

Odnos prema stranim investitorima se popravlja, no rizici i dalje postoje

Međunarodni investicijski sporazumi su inicijalno zamišljeni kao način zaštite investitora u manje razvijenim zemljama sa slabim pravnim sustavima. No, odnos prema stranim investitorima je danas bolji nego ikada prije u povijesti, pa se postavlja pitanje opravdanosti korištenja klauzula o zaštiti investitora. Neki protivnici uključivanja ISDS-a u TTIP smatraju da je međunarodni pravni sustav zastario i da se uglavnom bavi problemima, poput eksproprijacije imovine, koji su bili aktualni prije 50 godina. U to vrijeme investicijski sporazumi su bili nužni kako bi se stranim investitorima omogućio pristup neutralnim međunarodnim sudovima koji bi rješavali sporove između investitora i države. Iako i danas postoje zemlje u kojima je opasnost od eksproprijacije i dalje velika, negativan pristup prema stranim investicijama je u većem dijelu svijeta znatno reduciran, a ekonomski nacionalizam je zamijenjen nastojanjima vlada da privuku strani kapital. Broj eksproprijacija imovine stranih investitora je pao s 423 slučaja u 70-tim godinama na 27 slučaja u periodu između 2000 g. i 2006 g. Također, smatra se da je pojam stranih i domaćih kompanija zastario koncept u današnjem globaliziranom svijetu. Dok su nekad davno kompanije imale jasan nacionalni identitet, danas je globalnu ekonomiju, zbog kompleksnih i mješovitih organizacijskih i vlasničkih struktura, teško dijeliti po nacionalnim linijama. Kompanija danas može imati središte u jednoj zemlji, razvijati tehnologiju u drugoj zemlji i proizvoditi proizvode u nekoliko različitih zemalja, a nacionalnost dioničara može biti raštrkana diljem svijeta. U tom kontekstu, formalna nacionalnost kompanija ne bi trebala služiti kao temelj za nametanje obveza prema nacionalnim vladama. Na primjer, ako američka kompanija preuzme francusku tvrtku i stvori društvo-majku u Francuskoj, ima li francusko društvo-majka pravo tužiti vladu SAD-a u sklopu TTIP-a?

Pristaše uključivanja ISDS-a u TTIP tvrde da je opasnost od eksproprijacija imovine značajno manja nego u prošlosti, ali i ukazuju na korelaciju između pada slučajeva eksproprijacije s porastom broja potpisanih investicijskih sporazuma. Manji broj oduzimanja imovine povezuju s uključivanjem klauzula o zaštiti investitora u bilateralne investicijske sporazume, pa smatraju da s tom praksom treba nastaviti i u budućnosti. Također tvrde da, iako je broj izravnih eksproprijacija imovine u padu, investitori se i dalje suočavaju s raznim oblicima diskriminacije u razvijenim i nerazvijenim zemljama. Štoviše, većina sudskih sporova vezanih uz ISDS nije povezana s eksproprijacijom, već s nepoštivanjem ugovora i arbitrarnim oduzimanjem dozvola. Iako se naizgled čini suvišno uključivati ove odredbe u TTIP, s obzirom da zemlje poput SAD-a, UK-a i Njemačke imaju u pravilu snažna fundamentalna načela međunarodnog prava, visoki nivo zaštite investitora se smatra nužnim jer EU je savez država s nejednako razvijenom vladavinom prava pa tako TTIP obuhvaća i Grčku, Rumunjsku, Hrvatsku i druge zemlje sa značajno manje pouzdanim pravosudnim sustavima. Prema rang listi Svjetskog ekonomskog foruma, čak 8 članica EU se po kriteriju neovisnosti pravosuđa nalazi ispod nivoa Zambije i Pakistana. Postoje i nedavni slučajevi u kojima su razvijene države vršile diskriminaciju naspram stranih investitora, putem arbitrarnog raskidanja ugovora, ali i eksproprijacije. U jednom takvom slučaju, kanadska vlada je 2010 g. pristala platiti 130m kanadskih dolara kompaniji AbitibiBowater zbog oduzimanja licence i eksproprijacije hidroelektrana. U više od 40% ISDS slučajeva pokrenutih u 2014 g., tužbe su podizane protiv razvijenih zemalja, što ukazuje na potrebu zaštite investicija i u tim zemljama.

ISDS nije ništa novo

Odredbe poput ISDS-a nisu novitet. Većina investicijskih sporazuma diljem svijeta sadrži odredbe o zaštiti investitora. Od 1975 g., Ujedinjeno Kraljevstvo je dogovorilo 94 bilateralna investicijska sporazuma, od kojih skoro svi sadrže odredbe ISDS-a. Njemačka je vodeća zemlja u području međunarodne zaštite investitora s preko 130 sporazuma o međunarodnoj zaštiti i promociji investitora (IIA). U 2014 g. potpisana su 24 IIA sporazuma, čime se broj ovih sporazuma popeo na 3,268.

Vlade češće pobjeđuju u sporovima s investitorima

Suprotno popularnom mišljenju, države su u prosjeku znatno uspješnije u srazu s investitorima. Do danas je u svijetu sveukupno pokrenuto 696 arbitražnih slučajeva vezanih uz ISDS. Od 444 završena spora, u 36% slučajeva odluka je donesena u korist države, u 26% slučajeva u korist investitora, a u 26% slučajeva je došlo do nagodbe. 10% slučajeva je prekinuto bez nagodbe, a u preostalih 2% slučajeva je utvrđena povreda sporazuma bez naknade štete investitorima. Države članice EU su još uspješnije. Podaci ICSID-a pokazuju da članice EU pobjeđuju u 44% slučajeva, u 36% slučajeva dolazi do nagodbe ili prekida spora, a tek 20% slučajeva rezultira naknadom štete investitorima (u cijelosti ili djelomično). Sporovi se najčešće pokreću protiv država s vrlo slabom vladavinom prava. U 72% slučajeva, tuženici su države u razvoju i tranzicijske zemlje, dok su razvijene zemlje tužene u 28% slučajeva. Od država u razvoju kao najčešće tužene zemlje prednjače Argentina (59 sporova) i Venezuela (36 sporova), dok su među razvijenim državama najčešće tužene Kanada (25 sporova) i SAD (15 sporova). Republika Hrvatska je 6 puta bila tuženik u procesima međunarodne investicijske arbitraže, 4 spora (prema pravilima ICSID-a) su još u tijeku, a u 2 navrata (prema pravilima UNCITRAL-a) je presuda donesena u korist Hrvatske.

Ocjene (11)


Respektira (5): Dirk15, Losonsky, Spektator, siouxica, 5none5


Slaže se (3): Nikitinium, Losonsky, RepopeR


Ne slaže se (3): Jung-fu, MHoly, 5none5


Komentari (31)


argumenta se povecava. Dragi Jung-fu, cijeli zivot je pred nama, i cekati cu koliko god bude potrebno.:):) supersuper 0 0 0


statistika o sporovima Kanade se nalazi ovđe http://investmentpolicyhub.unctad.org/ISDS/CountryCases/35?partyRole=2 Kanada je izgubila 3 od 2 NAFTA sporova tako da nnikako ne možese govoriti o "brojnim izgubljenim slučajevima" Nikitinium 0 0 0


3 od 25 slučajeva je Kanada za sad izgubila... Nikitinium 0 0 0


Kao pravnik koji se bavi ISDSom (u glavnom, na strani država) potpisujem svaku reč. Hvala na veoma profesionalno napisanom članku. Nikitinium 0 0 0


Hvala Nikitinium. Vama je trebalo manje vremena, ali nepravniku je za ovaj zadatak dovoljno 3-4 min guglanja.:) supersuper 0 0 0

Analiza

Iako pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU i SAD-a još nisu završeni, protivljenje Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP-u) i dalje raste s obje strane Atlantika. Neki od najčešćih prigovora uključuju aspekte poput sigurnosnih standarda hrane (GMO), zdravlja, prava radnika, zaštite potrošača, pojednostavljivanja i usklađivanja regulativa i mehanizama rješavanja sporova između države i investitora. Zbog opsega navedenih prigovora, ovaj tekst će se isključivo fokusirati na zadnji aspekt. Investitori ne mogu tužiti vladu zbog donošenja zakona kada to požele Klauzula o rješavanju sporova između investitora i države (ISDS) je uobičajena odredba u bilateralnim investicijskim sporazumima još od 1950 g., ... više >

  • 5
  • 3
  • 3
  • 31

Analiza

''Ovo nije rasprodaja obiteljskog srebra, nego kisika…Ovakva nagla, nepromišljena privatizacija…’’ Radi se o početku govora bivšeg premijera i predsjednika Republike Češke pred…Šalim se. Češka tranzicija iz planske u tržišnu ekonomiju započela je početkom 90-tih godina, a privatizacijski dio ovog procesa je većim dijelom dovršen 1995 g., do kada je privatizirano 1,800 tvrtki u državnom vlasništvu, a zaposlenost u privatnom sektoru je dosegla 75%. Ključna osoba u transformaciji češke ekonomije i ''otac'' privatizacijskog procesa bio je ministar financija i kasnije premijer, Vaclav Klaus, poznat po izrazu ''tržište bez pridjeva'', koje se odnosilo na potpuno slobodnu tržišnu ekonomiju, bez dodataka poput ''socijalno'', ''miješano'' ili ''plansko''. U svom nastupu na Cambridge-u u travnju 2013 g., Klaus se referirao na Adama Smith-a, ekonomista koji je u velikoj mjeri oblikovao Klausova stajališta, te na ciljeve i izazove s kojima se susretao prilikom transformacije češke ekonomije:

''…Adam Smith je odlučno i kategorički odbacivao do tada prevladavajuće protekcionističke instinkte i koristio je argumente temeljene na zagovaranju benefita slobodnog tržišta, neproduktivnosti i destruktivnosti tarifa i subvencija. Iako nije koristio termin ''laissez faire'', Smith je ukazivao na mnoge argumente u korist slobodnog i nereguliranog tržišta i minimalne intervencije države…

…Paradoksalno, našoj zemlji je pomogla činjenica da je čehoslovačka ekonomija doživjela neočekivanu ekonomsku krizu koja se dogodila nekoliko godina ranije. Kriza nije bila očekivana jer je prevladavalo mišljenje da komandna ekonomija, temeljena na izravnom ekonomskom planiranju, garantira stabilan i skladan ekonomski rast. Evidentni neuspjeh, kojeg je bilo teško sakriti, otvorio je vrata raspravi i implementaciji relativno dalekosežnih ekonomskih reformi kojima se pokušalo spojiti planiranje s tržištem. U tom trenutku ponovo je otkrivena ideja tržišta i ime Adama Smith-a u mojoj zemlji. Smithove ideje, kao podrška procesu reformi, korištene su nepotpuno i nekonzistentno. Naši reformatori su željeli koristiti tržište (kao instrument u njihovoj vidljivoj ruci), ali nisu dopuštali tržištu da spontano funkcionira. Također, željeli su samo uvesti tržište za robe, ali ne i tržište rada i kapitala. Grupa mojih prijatelja i kolega osnovala je ''Klub mladih ekonomista'' koji je kritizirao navedene reforme s pozicije Adama Smith-a. Međutim, nije nam bilo dozvoljeno vidjeti ekonomski uspjeh ili neuspjeh tih reformi koje su brutalno zaustavljene invazijom sovjetske vojske u kolovozu 1968 g. Kao rezultat toga, ideje Adama Smitha bile su zaboravljene u mojoj zemlji dodatna dva desetljeća…

…Nakon pada komunizma u studenom 1989 g., istog trena smo se vratili Smith-ovim idejama. Puno više njegovim idejama nego realitetu zapadnoeuropske ''socijalno tržišne ekonomije'' njemačkih ili francuskih korijena. Oštra rasprava se razvila između nas koji smo željeli potpunu tržišnu ekonomiju i ''tržište bez pridjeva'' i onih s druge strane ideološke barikade koji su sanjali o nekim ''trećim putevima''. Jedan od simbola rasprava iz tog vremena bila je i rečenica koju sam izrekao na Ekonomskom forumu u Davosu 1990 g.: ''treći put je najbrži put u zemlje ''trećeg svijeta''…

…Velika većina ljudi je podržavala fundamentalne reforme. Svi su željeli slobodu, parlamentarnu demokraciju i ekonomski prosperitet, no kada sam prvi puta na TV-u upotrijebio izraz ''kapitalizam'', nisam dobio podršku svih…Puno je bilo posla kod branjenja ovog pristupa. Usprkos tome, smatrali smo da je naša obveza da provedemo reforme u stilu Margaret Thatcher ili Adama Smith-a. Bilo je neophodno otvoriti zemlju nakon pola stoljeća života u samodostatnom društvu; liberalizirati cijene i vanjsku trgovinu; radikalno deregulirati tržište; privatizirati cijelu ekonomiju; ukinuti subvencije vrlo poremećenoj ekonomiji i vratiti se ekonomskim načelima. Thatcher je učinila sličnu stvar deset godina ranije. Jedina razlika između našeg i vašeg zadatka je bila ta da mi nismo imali tržište koje ćemo samo djelomično liberalizirati, i nismo imali dominantno privatnu ekonomiju u kojoj ćemo privatizirati ostatak državnog sektora…

Mi uopće nismo imali privatni sektor. Često sam govorio kako je moja heroina, Margaret Thatcher, morala privatizirati 3-4 tvrtke godišnje, dok smo mi morali privatizirati 3-4 tvrtke u sat vremena…Unatoč svim problemima, mi smo više manje uspjeli u svojoj povijesnoj zadaći. Neefikasna vidljiva ruka birokratske komunističke vlade zamijenjena je Adamovom nevidljivom rukom tržišta…''

U Klausovom govoru ne spominju se izrazi poput ''rasprodaje'', ''borbe protiv krupnog kapitala'', ''nacionalnog blaga'', ''moćnih korporacija'', ''socijalne pravednosti'', i ''stranih sluga''. Takva vrsta retorike ne spada u vokabular lidera uspješnih kapitalističkih ekonomija poput Klausa ili Thatcher, ali je zato dominantna u onim manje uspješnim i siromašnim socijalističkim i plansko-rođačkim ekonomijama. Na konferenciji odraženoj na Universite D'Ete da la Nouvelle Economie 1994 g., Klaus je naglasio važnost 3 ključne dimenzije koje moraju biti zadovoljene u transformaciji društveno-ekonomskog sustava: ideološka, politička i ekonomska dimenzija. Ideološka dimenzija zahtjeva formuliranje iskrene, jasne i transparentne vizije društva. U ovom aspektu je Češka imala startnu prednost u odnosu na druge post-socijalističke države, zahvaljujući povijesnim razlozima tj. širokoj raspravi na temu socijalizma s ''ljudskim licem'' i kapitalizma, još u 60-tim godinama prošlog stoljeća. Politička dimenzija se odnosi na sposobnost političara da 'prodaju' viziju građanima i stvore konsenzus oko budućeg uređenja zemlje. Postizanje političkog konsenzusa i pravilno komuniciranje prednosti slobodnog tržišta je krucijalno za stvaranje povjerenja i dobivanje podrške građana. Nepravilna i nedostatna edukacija građana - u kombinaciji s međusobnim optuživanjem političkih aktera za tzv. rasprodaju nacionalnog bogatstva i pravdanjem privatizacije potrebom smanjenja javnog duga – rezultira osjećajem nepravde i snažnim protivljenjem tržišnim reformama. Treća, ekonomska dimenzija, se u češkom slučaju odnosila na brzu provedbu reformi tzv. šok terapijom, koja je uključivala eliminaciju državnog paternalizma, privatizaciju cijele ekonomije, ukidanje subvencija i liberalizaciju cijena. Prema Klausovim riječima, ''to je bio pravi šok za stanovništvo, koje je do tada živjelo u subvencioniranom svijetu, i uistinu je promijenilo psihologiju i mentalitet zemlje.''

Češka je imala Klausa koji je svoja ekonomska razmišljanja klasičnog liberalizma formirao čitajući Friedricha Hayeka, Adama Smitha i Miltona Friedmana, kojeg je smatrao najutjecajnijim ekonomistom 20-tog stoljeća. Neki drugi, zbog ideoloških, jezičnih i drugih barijera, čitaju Karla Marxa i Piketty-a, a neki uopće ne čitaju. Česi su, zahvaljujući upornim i kvalitetnim raspravama, promociji tržišnih vrijednosti i edukaciji koja je dolazila odozgora, u većoj mjeri shvatili blagodati slobode i kapitalizma, dok neki drugi još uvijek žive u iluzijama državnog intervencionizma i strateških tvrtki od nacionalnog značaja koje samo što nisu pokrenule ''privredu''. Unatoč tome što u najbogatijim ekonomijama svijeta odavno ne postoje kompanije u državnom vlasništvu ili su prisutne u manjoj mjeri. Češka je provela radikalnu transformaciju i brzo prešla iz jednog sustava u drugi, dok su neki drugi krenuli, stali i još traže svoj ''treći put''. Češka je evidentno uspješnija od tih nekih drugih.

Ocjene (5)


Respektira (3): RepopeR, Dirk15, Spektator


Ne slaže se (2): kbunjevac, Laci


Komentari (38)


Ali, uvijek se je nekome isplatilo njegove devize. I kako je vrijeme prolazilo i obveznice su dospijevale (u roku 5 godina) i tako je banka mogla te obveznice koristiti za davanje kredita građanima. Jer se njima moglo plaćati dionice u privatizaciji Boljunac 0 0 0


Dionice su se prodavale na rok plaćananja od 5 g. Poslojenje to ptoduženo na 20 godina otplate. Ali, ako se je dobilo kredit moglo se platiti odjednom i tao ostavriti dodatni popust. Popust od 20 % svaki državljanin, popust po 1 % za svaku g. staža Boljunac 0 0 0


I dodatni popust od 20 % ako se platilo odjednom. Tako je čovjek sa 40 g. staža mogao kupiti dionica s popustom od gotovo 80 %. Ali, problem je bio u tome što su poduzeća bila pogrješno procijnjena. Najčešće bezvrjedna. Trebalo se je pouzdati u Boljunac 0 0 0


vlastitu prosudbu. Moga bih nabrojiti više poduzeća koja su privatizirana i - propala su. Ali, i sjajnih primjera uspješnih. Ja sam preferirao hotelijerske poduzeća. Htio sam kupiti dionica cemantare Koromačno i Kraševe. ali nisam imao njinu podršku Boljunac 0 0 0


Ovo što se navodi i slovenskom tekstu je nešto posve drugo. To je bila udbaška privatizacije na udbaški način. To je učinjeno sve mimo države. Zar se ne sjećate kako se je Franjo Tuđman snebivao kad je saznao da za ZABA-u RH nije dobila ni kunu. Boljunac 0 0 0

Analiza

''Ovo nije rasprodaja obiteljskog srebra, nego kisika…Ovakva nagla, nepromišljena privatizacija…’’ Radi se o početku govora bivšeg premijera i predsjednika Republike Češke pred…Šalim se. Češka tranzicija iz planske u tržišnu ekonomiju započela je početkom 90-tih godina, a privatizacijski dio ovog procesa je većim dijelom dovršen 1995 g., do kada je privatizirano 1,800 tvrtki u državnom vlasništvu, a zaposlenost u privatnom sektoru je dosegla 75%. Ključna osoba u transformaciji češke ekonomije i ''otac'' privatizacijskog procesa bio je ministar financija i kasnije premijer, Vaclav Klaus, poznat po izrazu ''tržište bez pridjeva'', koje se odnosilo na potpuno slobodnu tržišnu ekonomiju, bez dodataka poput ''socijalno'', ... više >

  • 3
  • 0
  • 2
  • 38

Analiza

O 'Financijskim krizama kao metodama kojima financijska industrija ostvaruje zarade'

17.01.2016. 18:44, Kataklizmična 2016.? Što znače najave nove financijske krize?

Želio bih se u ovom tekstu kratko osvrnuti na članak 'Financijske krize su metode kojima financijska industrija ostvaruje zarade'. Komentator barometra, g. Jung-fu, inspiriran filmom 'Big Short', u kojem jednu od uloga igra i Brad Pitt, iznio je nekoliko neistinitih i zbunjujućih tvrdnji vezanih za funkcioniranje globalnog financijskog sustava.

Neistinita tvrdnja 1: “Premda je Kongres propustio regulirati američku financijsku industriju, ministarstvo financija SAD-a pokazalo je znakove umijeća u balansiranju kroz taj sustav.”

Istina 1: U zadnjih nekoliko godina, u SAD-u je doneseno nekoliko stotina novih regulativa koje značajno utječu na svaki aspekt bankarskog poslovanja, uključujući razinu kapitala, zaduženost, likvidnost, plaće, bonuse, kredite, kartično poslovanje i trgovanje financijskim proizvodima.

Nekoliko desetaka regulatora provode cijele dane u bankama, aktivno utječu na poslovne odluke bankara i trejdera, intervjuiraju ljude, sudjeluju na sastancima uprava, čitaju mail-ove i povjerljive poslovne planove, itd.  (u šali ih se zove 'centralnim komitetom', 'pridruženim članovima uprave', a neki koriste i manje primjerene epitete  i nazivaju ih 'idiotima').

Koliko su druge industrije regulirane u odnosu na financijsku? Kako su regulirane profesije ekonomista, profesora, farmaceuta, inženjera, građevinaca, glumaca, proizvođača hrane, svirača trubi i drugih? Koliko vremena dnevno provode baveći se regulatornim pitanjima? Puno manje nego bankari. Bankarstvo je bila i ostala najreguliranija industrija.

Neistinita tvrdnja 2: “Banke su uzele novac od američkoga naroda i sebi uplatile velike bonuse, zatim su nastavile lobirati Kongres da prekine bilo kakvu ideju o reformama.”

Istina 2: Najveće banke, poput JP Morgan-a, Goldman Sachs-s, Morgan Stanley-a i Wells Fargo-a, u cijelosti su otplatile državni novac u roku od godinu dana, a porezni obveznici su kroz dividende na povlaštene dionice i otkup warrants-a ostvarili profit.

Da bi se dobila potpuna slika, važno je reći kako mnoge banke nisu tražile niti im je bio potreban 'bailout money', već su pristale uzeti skupi novac pod utjecajem vlade SAD-a, čija ideja je bila da u programu povećanja kapitala kroz povlaštene dionice sudjeluje što veći broj banaka, uključujući zdrave i bolesne banke, kako bi se izbjegla stigmatizacija onih bolesnih.

Sveukupno, na TARP programu namijenjenom bankama, porezni obveznici su ostvarili dobit od otprilike $30 milijardi.

Također, bonusi se plaćaju iz dobiti banaka, a ne novcima poreznih obveznika, kao što je sugerirao autor članka.

Neistinita tvrdnja 3: “Opasni derivati sa nazivom CDO (collateralized debt obligations) iz kojih su se razvile oklade poznate kao CDS (credit default swaps) svojim su toksičnim djelovanjem stvorili psihozu u kojoj je nestalo 5 bilijuna dolara u mirovinama i nekretninama. 8 milijuna Amerikanaca ostalo bez posla, a 6 milijuna bez doma.”

Istina 3: Autor sugerira da su gore spomenuti financijski proizvodi uzrokovali nezaposlenost, gubitak mirovina i pad cijena nekretnina. Istina je da su bez svojih domova ostajali ljudi koji nisu vraćali kredite kojima su kupovali stanove i kuće koje si nisu mogli priuštiti. Vrijednost spomenutih instrumenata ovisi o performansu imovine koju pokrivaju, a u ovom slučaju radi se o hipotekarnim obveznicama. Kako se broj loših kredita povećavao, tako se smanjivala vrijednost hipotekarnih obveznica i derivata.

Stambeni balon je rezultat loših politika vlada SAD-a (koje su stambenim poticajima i regulativama usmjeravale kreditnu aktivnost prema nekretninama kako bi svaki Amerikanac postao vlasnik svoga doma), niskih kriterija kreditiranja od strane komercijalnih banaka (svatko tko se bio u stanju potpisati na komad papira je mogao dobiti kredit), lošeg menadžmenta nekih investicijskih banaka, glupih zakona i dugog perioda niskih kamatnih stopa. Ključnu ulogu u stvaranju balona imale su kvazi-vladine agencije, kao što su Fannie Mae i Freddie Mac, koje su držale oko polovice hipotekarnog tržišta u SAD-u, te rejting agencije. 

Billo bi pošteno spomenuti da se veliki dio izgubljenih mirovina odnosi na menadžment i zaposlenike bankrotiranih banaka. Isti su također izgubili cijeli ili veliki dio svoje imovine koja je bila u dionicama propalih banaka (većina bonusa se isplaćuje u dionicama koje se ne mogu prodavati najmanje 3 godine).

Nejasno 1: “Porast "kompleksnosti" financijskih proizvoda uvijek je bio pokazatelj da će rasti i stope prevare, te da će to intenzivirati financijsku krizu. Po tome ispada da su financijske krize postale metode po kojima financijska industrija ostvaruje zarade.”

Objašnjenje 1: Da bi čitateljima bilo jasnije o kojim vrstama prevare se radi, trebalo bi reći kako se stope prevare, o kojima se g. Jung-fu informirao gledajući holivudski film, odnose na građane koji lažno prikazuju svoje imovinsko stanje i primanja prilikom traženja kredita.

Tijek misli autora je također vrlo zbunjujući. Ispada da građani varaju banke, što dovodi do financijske krize u kojoj banke 'ostvaruju zarade'. Nije baš sasvim jasno da li banke 'ostvaruju zarade' tako što bankrotiraju? Ili tako što se nađu u posjedu nekretnina koje ne mogu prodati, a čija vrijednost je manja od vrijednosti kredita kojom je kupljena nekretnina? Ili tako što izgube bilijune dolara tržišne vrijednosti?

Kriva kronologija 1: “Razlozi nesigurnosti svjetskoga kapitala projiciraju se uglavnom na Kinu, gdje se sunovrat burzi s jedne strane povezuje s podizanjem kamatnih stopa američkog FED-a, a s druge, sa upornim padom cijena nafte.”

Točna kronologija 1: Kineske dionice i cijena nafte djelomično padaju i zbog usporavanja kineskog gospodarstva. Ne pada kiša zato što su ceste mokre, nego su ceste mokre zato što pada kiša.

'Svjetskog kapitala' na kineskim burzama nema, radi se u najvećoj mjeri o takozvanim 'retail' ulagačima tj. kineskim građanima koji su aktivni na tržištu kapitala.

Za kraj bih želio reći kako i ja volim filmove, ne samo holivudske već i talijanske, argentinske, francuske, njemačke i mnoge druge. Kao dijete sam volio crtiće i priče za laku noć. No, u međuvremenu sam odrastao i shvatio kako filmovi, crtići i bajke u velikoj mjeri odudaraju od realnosti. Filmovi s Margot Robbie, koja u đakuziju objašnjava hipotekarne obveznice, nisu dovoljni za razumijevanje globalnog bankarstva. Potrebno je mnogo truda, istraživanja i dobre volje, a pomaže i iskustvo: Leo Messi nije osvojio Zlatnu loptu tako što je gledao nogomet na PlayStation-u.   

Ocjene (10)


Respektira (6): siouxica, BorisTraljic, visitor, RepopeR, Spektator, Niksodus


Slaže se (2): visitor, RepopeR


Ne slaže se (2): 5none5, Laci


Komentari (18)


@SS za "ispravljanje"stavova i mišljenja bilo bi korisno napisati analizu koja će im kvalitetom parirati 5none5 0 0 0


Po mom skromnom, nestručnom mišljenju najbolji članak iz područja ekonomije u pola godine koliko sam na Barometru. Jedina primjedba na prvu tvrdnju koju oba autora koriste za osobne stavove (politika CB (HNB?)/"overreguliranost" bankarskog sektora). BorisTraljic 0 0 0


"Porezni obveznici su ostvarili profit" - tako ti Boga supersupre objasni kako su porezni obveznici ostvraili profit I objasni tko s za tebe američki porezni obveznici ??? Dioničari banaka ? Laci 0 0 0


Laci…porezni obveznici su gradjani SAD-a koji placaju porez. Vlada SAD-a je novcima poreznih obveznika, u sklopu programa TARP, kupovala (povlastene) dionice 707 banaka. Vlada SAD-a je ostvarila profit prodajom istih dionica i dividendama koje su supersuper 0 0 0


banke platile Vladi SAD-a. Npr. Laci kupuje dionicu Koncara za 100kn, proda je za 110kn i Koncar mu plati dividendu od 3kn. Koliko je Laci zaradio? Laci je zaradio 13kn. Tako su porezni obveznici SAD-a zaradili $30 milijardi. ...Repoper i BT thnx! supersuper 0 0 0

Analiza

O 'Financijskim krizama kao metodama kojima financijska industrija ostvaruje zarade'

17.01.2016. 18:44, Kataklizmična 2016.? Što znače najave nove financijske krize?

Želio bih se u ovom tekstu kratko osvrnuti na članak 'Financijske krize su metode kojima financijska industrija ostvaruje zarade'. Komentator barometra, g. Jung-fu, inspiriran filmom 'Big Short', u kojem jednu od uloga igra i Brad Pitt, iznio je nekoliko neistinitih i zbunjujućih tvrdnji vezanih za funkcioniranje globalnog financijskog sustava. Neistinita tvrdnja 1: “Premda je Kongres propustio regulirati američku financijsku industriju, ministarstvo financija SAD-a pokazalo je znakove umijeća u balansiranju kroz taj sustav.” Istina 1: U zadnjih nekoliko godina, u SAD-u je doneseno nekoliko stotina novih regulativa koje značajno utječu na svaki aspekt bankarskog poslovanja, uključujući razinu kapitala, zaduženost, likvidnost, plaće, ... više >

  • 6
  • 2
  • 2
  • 18

Analiza

Zlatno doba spajanja i preuzimanja

10.01.2016. 19:27, Po čemu ćemo je pamtiti: Tko, što i zašto je obilježio 2015. godinu?

2015. godinu obilježila je i najveća globalna aktivnost spajanja i preuzimanja (M&A) u povijesti. S preko $5 bilijuna ukupne vrijednosti najavljenih transakcija, nadmašena je i do tada rekordna 2007. godina kada je M&A aktivnost iznosila $4.6 bilijuna. U knjigu rekorda ulazi i podatak da je prošle godine najavljeno čak 10 M&A transakcija pojedinačne vrijednosti iznad $50 milijardi dolara. U uvjetima relativno ograničenih mogućnosti organskog rasta, razduženi korporativni kupci koristili su prednosti niskih kamatnih stopa, rekordne količine keša na bilancama, obilje dostupnog kapitala i receptivnog tržišta kapitala kako bi konsolidirali svoje pozicije, s ciljem ostvarivanja rasta i troškovnih sinergija. Makroekonomska stabilnost i snažan rast globalnih dionica dodatno su ohrabrili izvršne direktore u namjeri da aktivno koriste M&A u svrhu stvaranje nove vrijednosti svojim dioničarima.

2015. je bila godina kompleksnih strateških transakcija s vrlo kreativnim strukturama. U studenom prošle godine, američki farmaceutski gigant Pfizer i irski Allergan objavili su plan spajanja u drugoj najvećoj M&A transakciji u povijesti, vrijednoj $160 milijardi. Radilo se o tzv. inverzijskom spajanju koje će omogućiti Pfizeru preseljenje u porezno prijateljsku Irsku, koja nudi korporativni porez od 12.5%, što je znatno niže od stope poreza koja u SAD-u iznosi 40%. Kemijske kompanije, Dow Chemical i DuPont, dogovorili su spajanje vrijedno $130 milijardi, nakon kojeg slijedi odvajanje kombinirane tvrtke u tri dijela. Prošle godine sklopljen je i najveći 'deal' u sektoru pića. Belgijski proizvođač piva, AB InBev, je za $104 milijarde preuzeo britanskog rivala, SABMiller. Ova transakcija, kojom se stvara globalna mega pivnica s godišnjim prihodima od otprilike $64 milijarde, omogućuje AB InBev-u snažnu prisutnost na afričkom tržištu i veću dominaciju u Latinskoj Americi. U sklopu ove transakcije, kako bi se ishodilo odobrenje regulatora, SABMiller će prodati svoj udio u joint venture-u, MillerCoors, svom dosadašnjem partneru Molson Coors-u za $12 milijardi, čime će Molson Coors udvostručiti svoje prihode i postati drugi najveći proizvođač piva u SAD-u.

Zdravstvena industrija je bila najaktivnija u smislu spajanja i preuzimanja, s najavljenim M&A transakcijama u vrijednosti od $724 milijarde, najvišoj godišnjoj razini u povijesti. Industrija zdravstvene njege prolazi fazu velike transformacije. Regulatorni pritisci stvaraju novu realnost u kojoj je malo vjerojatno da će se snažne stope ne-cikličnog rasta nastaviti u budućnosti. Farmaceutske kompanije prilagođavaju se novonastaloj situaciji učvršćivanjem svojih portfelja novim lijekovima s očekivanim brzim rastom, prodajom slabo rastućih portfelja i korištenjem poreznih inverzija. Veliki val konsolidacije u farmaceutskom sektoru u zadnje dvije godine rezultirao je transformacijom industrije u kojoj su se kompanije spajale, razdvajale i ponovo spajale, stvarajući nove identitete i portfelje. Actavis-ov šoping od skoro $100 milijardi završio je kupnjom Allergana 2014. godine, preimenovanjem Actavis-a u Allergan, prodajom generičkog dijela biznisa Teva-i za iznos od $40 milijardi, spajanjem s Pfizerom i reinkorporacijom kombiniranog biznisa u Irskoj 2015. godine.

Rastući troškovi izazvani Obamacare-om te potraga za rastom, snažnijom pregovaračkom pozicijom prema dobavljačima i redukcijom troškova doveli su do konsolidacije i u drugim sektorima zdravstvene industrije, uključujući zdravstvene osiguravatelje, bolnice i apotekare. Konsolidacija se odvijala u više smjerova, kako unutar tako i uzduž distribucijskog lanca kojim se prenose lijekovi od proizvođača do krajnjeg korisnika. Apotekarski lanac, Walgreens Boots, je odlučio preuzeti Rite Aid za $9 milijardi, u transakciji koja će spojiti drugi i treći najveći lanac ljekarni u SAD-u, omogućiti kombiniranoj kompaniji troškovne sinergije u iznosu od $1 milijardu i pomoći u nadmetanju s konkurencijom koja uključuje ne samo druge apotekare već i dućane i trgovačke lance.

Prekogranična spajanja i preuzimanja premašila su $1 bilijun u prvih devet mjeseci 2015. godine. Američke kompanije su tradicionalno najveće mete preuzimanja za europske, azijske i latinoameričke kupce koji traže izloženost regijama sa snažnim rastom profita i kontinuiranim gospodarskim rastom. U srpnju prošle godine, japanska osiguravajuća kompanija, Meiji Yasuda, preuzela je američkog osiguravatelja, StanCorp, za $5 milijardi. Ovom akvizicijom, Meiji Yasuda se pridružila drugim japanskim osiguravateljima koji se šire van granica Japana zbog padajućeg domaćeg tržišta, starećeg stanovništva i velikih isplata zbog prirodnih katastrofa. SAD je prošle godine bio najpoželjnija destinacija za japanske kompanije: Japanci su potrošili $36 milijardi na šoping u SAD-u, od čega se većina transakcija odnosila na akvizicije u sektoru osiguranja.

Smanjenje volatilnosti europskog tržišta, u kombinaciji s relativno povoljnim valuacijama kompanija, pridonijelo je porastu prekograničnih spajanja i preuzimanja u Europi, a primjetan je i trend povećanog interesa američkih i azijskih kompanija za europskim tvrtkama. Početkom prošle godine, ChemChina odlučila je kupiti talijanski Pirelli, petog najvećeg proizvođača guma na svijetu, u transakciji vrijednoj $8 milijardi. Potpomognut aprecijacijom dolara, američki FedEx je za $5 milijardi preuzeo nizozemskog dostavljača, TNT Express, u transakciji koja će proširiti prisutnost FedEx-a u Europi gdje se natječe s njemačkim DHL-om i američkim UPS-om koji zajedno kontroliraju dvije trećine Europskog tržišta brze dostave. Španjolska Telefonica je za $15 milijardi prodala svoju britansku podružnicu, O2, honkonškom konglomeratu Hutchison Whampoa-i. Ovom akvizicijom tvrtka iz Hong Konga postaje najveći pružatelj mobilnih telekomunikacija u Velikoj Britaniji, s preko 30 milijuna pretplatnika.

Za razliku od 2007. godine, koja je velikim dijelom bila potaknuta ogromnim LBO transakcijama, prošla godina je obilježena strateškim akvizicijama. Financijski sponzori se nisu mogli nositi s apetitima korporacija i visokim premijama koje su strateški kupci bili spremni platiti. Na smanjenu aktivnost financijskih sponzora utjecale su i nove regulacije koje ograničavaju mogućnost financiranja akvizicija putem bankovnih kredita i obveznica. No, prošla godina je bila odlično vrijeme za izlazak iz investicija. Financijski sponzori koristili su pogodnosti dinamičnog M&A tržišta i rekordnih valuacija kako bi prodali kompanije iz vlastitog portfelja strateškom kupcu ili bi tražili izlaz kroz IPO. Prodaja Freescale Semiconductor-a, od strane konzorcija financijskih sponzora (Blackstone, Permira, Carlyle i TPG), u iznosu od $17 milijardi, predstavlja najveći izlaz financijskog sponzora u 2015. godini.

Dioničari kompanija imali su također veliku ulogu u stvaranju M&A manije. Pozitivne reakcije tržišta kapitala na najavljene transakcije bile su u suprotnosti s povijesnim iskustvima. U prijašnjim godinama bilo je uobičajeno da cijena dionice kupca pada nakon najave akvizicije, no tradicionalna matematika rizične arbitraže-kada se kupuje dionica prodavača i 'short-a' dionica kupca-nije bila primjenjiva u većini slučajeva u 2015. godini. U prvoj polovici prošle godine, najava preuzimanja dizala je cijenu dionice kupca u 68% slučajeva, dok je ta brojka pala na 36% u zadnjih 6 mjeseci. Investitori su nagrađivali kompanije u transakcijama s jasnom industrijskom logikom, definiranim planom rasta i realno ostvarivim troškovnim sinergijama. Pozitivne reakcije investitora bile su zabilježene i u transakcijama poreznih inverzija, unatoč bijesu regulatora i politike. Investitori 'aktivisti' nastavljaju rasti i često su glavni pokretači promjena unutar kompanija, bilo da se radi o operativnim strategijama, promjenama kapitalne strukture, korporativnom upravljanju, preslagivanju portfelja ili strateškim kombinacijama poput spajanja i preuzimanja. Jedna od uspješnijih akcija aktivista, Elliott Management-a, rezultirala je najvećom transakcijom u sektoru tehnologije prošle godine: EMC je prodan Dell-u za iznos od $67 milijardi.

S preko 400 odrađenih M&A transakcija ukupne vrijednosti od $1.8 bilijuna, Goldman Sachs je već petu godinu zaredom na vrhu liste financijskih savjetnika za spajanja i preuzimanja. Goldman je prošle godine radio na 7 od 10 najvećih M&A transakcija, poput spajanja Pfizera i Allergana ($160 milijardi), i akvizicije Time Warner-a ($78 milijardi). U 'klub od bilijun dolara' ulaze i Goldman-ovi najveći rivali poput Morgan Stanley-a, JP Morgan-a te Merrill Lynch-a. Nastavlja se i pozitivan trend takozvanih bankarskih butika, manjih investicijskih banaka koje osnivaju bivši direktori globalnih investicijskih banaka. Zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji s upravama kompanija, oni uspijevaju dobiti neke od lukrativnijih mandata za kupnju ili prodaju kompanija. Tako je prošle godine Robey Warshaw, mala investicijska banka koju su osnovali bivši direktori UBS-a i Morgan Stanley-a, dobio mandat za savjetovanje britanske BG Grupe kod prodaje Shell-u, u transakciji vrijednoj $70 milijardi. Procjenjuje se da će butik investicijske banke ove godine doći do tržišnog udjela od preko 20%. Naknade za uspjeh, koje u prosjeku iznose 1% vrijednosti M&A transakcija, su na najvišoj razini od 2007. godine. Bonusi M&A bankara su također na najvišim razinama u zadnjih 8 godina, ali zbog regulatornih razloga više nikada neće doći pred-krizni nivo.

U rekordnoj godini za M&A, mnoge od vodećih kompanija u različitim industrijama su se spojile, što stavlja pritisak na ostale da preslože vlastite strategije i nađu načine kako da se re-pozicioniraju u novonastalim okolnostima. Nastavak konsolidacije očekuje se i u novoj godini.

Ocjene (5)


Respektira (5): Laci, siouxica, Niksodus, RepopeR, Dirk15


Komentari (11)


odobravaju, a neke blokiraju ili traze ustupke u vidu prodaje imovine (npr blokirana akvizicija TNT od strane UPS-a…Holcim i Lafarge se obvezali prodati imovinu od par milijardi $ CRH-u). Zlatno doba se nastavlja: farmaceutska komp. Shire danas supersuper 0 0 0


dogovorio preuzimanje Baxalta ($31 milijarda).:) supersuper 0 0 0


respekt za trud i količinu podataka koje si tu nabrojao, ali puko nabrajanje transakcija i milijardi bez neke priče, poante, teze koju bi tim podacima argumentirao i dokazivao, je prilično suhoparno i laicima ne znači baš puno siouxica 1 0 0


Respekt radi mnoštov onformcija u članku, No ne vidim u čemu je poenta zar nismo još nedavno rekli da su MASTODONTSKE tvrtke loša stvar ? Pa smo "ubili" sve što je bilo veće od koska za hot-dog ili pekare ! Laci 0 0 0


Rep…Hr trziste kapitala+M&A je prilicno nerazvijeno. No, cujem da ce se nekoliko srednje velikih stvari dogoditi u privatnom sektoru ove god., pa ce biti malo zanimljivije. supersuper 0 0 0

Analiza

Zlatno doba spajanja i preuzimanja

10.01.2016. 19:27, Po čemu ćemo je pamtiti: Tko, što i zašto je obilježio 2015. godinu?

2015. godinu obilježila je i najveća globalna aktivnost spajanja i preuzimanja (M&A) u povijesti. S preko $5 bilijuna ukupne vrijednosti najavljenih transakcija, nadmašena je i do tada rekordna 2007. godina kada je M&A aktivnost iznosila $4.6 bilijuna. U knjigu rekorda ulazi i podatak da je prošle godine najavljeno čak 10 M&A transakcija pojedinačne vrijednosti iznad $50 milijardi dolara. U uvjetima relativno ograničenih mogućnosti organskog rasta, razduženi korporativni kupci koristili su prednosti niskih kamatnih stopa, rekordne količine keša na bilancama, obilje dostupnog kapitala i receptivnog tržišta kapitala kako bi konsolidirali svoje pozicije, s ciljem ostvarivanja rasta i troškovnih sinergija. Makroekonomska stabilnost ... više >

  • 5
  • 0
  • 0
  • 11

Analiza

Ne znam zašto se toliko strke diglo oko ljudi, od kojih velika većina ne želi ostati u Hrvatskoj.

Nisam upućen u situaciju, ali imam dojam da bi ti ljudi radije poginuli od granate u Siriji nego da moraju ostati u Hrvatskoj. Koliko mi je poznato, ti ljudi žele na zapad i ne pada im na pamet da ostanu u tamo nekoj vukojebini poput Hrvatske, Srbije, Madžarske, Slovenije, itd. Al eto, Hrvati se silno zabrinuli za opstojnost Europe: ''Pa mi bumo svi izumrli, pa kaj bumo za par godina svi pripovedali Arapski?'' Mislim si ja: Prvo, daj give me a fuc*ing break, pa vi još niste ni engleski svladali 'kak Bog zapoveda'. Drugo, nije mi jasno kak bute istovremeno umrli i pričali arapski? Treće, še*ite se češće, tko vam brani? Dođi brate doma, zajaši malu, ispleskaj je po guzici, hop cup, bum tras, drž ne daj, za kosu, ihaaaaaa, u la la la lo lo lo lo lo lo…opandrčiš je ko Arapin i eto ti nataliteta. Prijatelj Youssef mi je jednom rekao: ''Nakon svinjetine, najveći grijeh u Islamskom svijetu je analni seks.'' Dakle, više seksa, manje k*ranja u šup*k, ne treba svako u familiji imat 3 Iphone-a i tablet, smanjiš kvadraturu, ne trebaš deset kredita za auto i možeš si komotno priuštit petero djece. I tako spasiš Europu.

Spominju se neke kulturološke nekompatibilnosti. Djelomično razumijem Nijemce kada o tome diskutiraju, ipak se tu radi o jednom civiliziranom i radišnom narodu, ali mi nije jasno zašto se Hrvati time zamaraju. Realno, ni ljudi koji bježe od smrti ne žele ostati u ovim krajevima pa mi nije jasno otkud tolika zabrinutost. Uostalom, i Hrvati bježe iz Hrvatske. Pa neće ni izbjeglice ići iz guzice u šup*k, nisu toliko blesavi. Imam osjećaj da ih ni vodeni topovi ne bi mogli prisilit da ostanu u Hrvatskoj. Šta im to treba u životu? Pa radije da ga tamo raznese bomba nego da tu kopa po kantama za smeće i raspravlja se s Hrvatima o nekakvim kompatibilnostima. A u prosjeku i jedni i drugi glupi ko topovi, preziru zapadnjački način života, ne bi se baš potrgali od delanja, protive se promjenama i pate za prošlim vremenima od prije 50 godina, ne kuže da tečaj oscilira, proklinju Amerikance i neoliberalni kapitalizam, diže im se na stanove (svaki razumni Hrvat nakon Crkve-pravac banka i stambeni kredit na 35 godina uz varijabilnu kamatu ‘sukladno politici banke’), zadovoljavaju se prosjekom i totalno neambiciozni, mentalno, znanjem i ekonomski zaostaju za razvijenim svijetom nekih stotinjak godina.

Vratio mi se neki dan frend Amerikanac, žena mu iz Hrvatske pa je i živio tamo neko vrijeme. Pita on mene ‘da li postoji i jedna zemlja na svijetu gdje ljudi manje rade’. Veli u Zagrebu sve opušteno, ljudi laganim korakom koračaju ulicama, sjede na klupicama, sjede po kafićima, nema ni gužve ni strke, sve nešto usporeno, tu i tamo-u prosjeku 10 puta dnevno-ga neko užica cigaretu, kunu, cmizdri za hranu, pivu, pošalje te u kur*c ako mu ne daš, itd. Pa to je to. I Sirijci vole laganini. Radiš do 4, odeš doma, malo kukaš kako ništa ne valja, odspavaš, poslije se kreveljiš na kauču, češeš jaja pred televizorom, pogledaš 3 dnevnika, popiješ pivu, odeš do kladionice, sliniš nad skupim autom i 'zgodnom pič*om' i čudiš se kako nijedna neće luzera poput tebe, jezdiš se na banke jer 'vidiš kaj nam radi ovaj Goldman Sachs, još buju nam i ceste uzeli…ne bu meni niko u Italiji određival kamate', prokomentiraš sudbonosna pitanja tipa ‘šta je danas rekao Milinović i šta mu je na to replicirao Karamarko’, ‘da li podmetaju Mamiću’, 'Bandić je lopov, nije lopov, kak možeš reći da je lopov, ma goni se u pi*ku ma*erinu', prokomentiraš najrecentnija zbivanja iz drugog svjetskog rata, objasniš sugovorniku koliko si platio ovo i koliko si uštedio na onom, zgražaš se nad svjetskim poretkom, ne bi Mađarima prodao dionice ni za sve pare ovog svijeta, ali si ih prodao za dvije i osamsto jer 'ahmm, ma pušti sad to, Račan je kriv, da nisu oni ne bi ni ja prodava, viruj mi', opet malo kukaš, laprdaš o raznim teorijama zavjere (‘šta se krije iza ovoga i onoga’, ‘to su sigurno Ameri zakuhali’), malo kukaš kako ništa ne valja, pošalješ Čilića u kur*c jer ‘kaj bu meni tu neki Hercegovac igral tenis’, pa onda opet malo kukaš, pa odeš spavat da se odmoriš od kukanja, sanjaš Srbe, Hercegovce, Arape, Židove, katolike, ateiste, Amerikance, fašiste, branitelje, anti-branitelje, crnce, masone, slobodne zidare, malere, soboslikare, pedere i sve ostale 'koji nas je*u i ne daju nam dihat'. Ovi iz Sirije možda manje kukaju jer nisu tolike pič*ice.

Zamišljam si Hrvate na madžarskoj granici, onako zajapureni, zadihani, ozareni, urlaju ko kreteni, 'gdje si bio devedesetprve, a gdje si ti bio četrdesetpete', liju suze, nariču, šepaju od iznemoglosti, žicaju kunu, srde se na banke jer im se ne sviđa tečaj forinte, znoje se, osnivaju sindikat jer 'ko bu nama platil ovo blejanje na granici', žale se na sunce, prče ih komarci, je*e ih Merkelica, propuvalo ih, ne valja cesta, vlaga im smeta, doneseš im vode a oni bi Coca Colu, pa ne bi Coca Colu, pa zašto nam ne daju vodu, 'e da nismo prodali INU za 500 miljona (a ona vrijedi bar 500 miljardi, tako je reko onaj saborski zastupnik što prodaje rabljena kola u Vinkovcima, potvrdio nogometni sudija i profesor s EFZFG-a ili kako se već zove onaj faks gdje se ispiti plaćaju kulenom i guzicom), sad bi mi njih špricali naftom iz Siska…ma mi smo, ja ti kažem, mi smo mogli prodavat naftu Saudijcima, a ne da oni tu nama nešto', 'kako si došo do prvog miljona piz*a ti materina', 'mrš purgeru', 'ma je*o te Đoković da te je*o, kak te ni sram', 'ma ne bi ja Nijemcima prodava dionice HT ni za sve šolde ovog svita…a za koliko si ih proda?…za trista kuna kilo…Sanader je kriv, da nisu oni ne bi, ma viruj mi', 'taj Mamić vuće belo buraz, pazi kaj ti ja velim, ovom je žena kurva, onaj ima zaflekane hlače, ovaj je dobio posao prek veze, vidi ovog u BMW-u, stari mu je sigurno lopov, ovaj bio na moru u Italiji, moš mislit, Boban je je*o Sanadera, nije nego je Sanader je*o Bobana, ovaj ide u Crkvu, taj nije normalan, onaj ne ide u Crkvu, taj isto nije normalan, ovaj džogira u šest ujutro, taj sigurno nije normalan', 'hoćemo Uberom preko granice, nećemo Uberom preko granice, a kaj bu naši jadni taksisti, a kaj je to uopće Uber, a kaj Uberu znači veliko U na crnoj pozadini, to su sigurno neki fašisti bre', 'di je Vaso s putovnicama', 'ajmo raspisat referendum da nas puste preko granice', 'po šumama i gorama, idemo mi u Austriju i Njemačku, nije normalno da oni plaćaju manje kamate od nas'…Pa ti sad budi kompatibilan.

Mislim da bi carinici počeli pucati sami u sebe. 

Ocjene (2)


Respektira (1): NikiPapalina


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (17)


a da bismo mogli bolje trebaju nam gledišta lijevo i desno, da bismo mogli pogodit u sridu, zato volim kad netko napiše ovakve "neugodne", "ravno u glavu" tekstove koji me bocnu na razmišljanje i propitkivanje! tko ne vidi istinitost tvojih tvrdnji NikiPapalina 0 0 0


nažalost je slijep kod zdravih očiju, no kao ni što nisu svi supersuper nisu ni svi glupiglupi i primitivni u ovoj našoj maloj kifli, samo mi je žao što ih srećem više po ovakvim mjestima nego u stvarnom životu NikiPapalina 0 0 0


Uza svo dužno poštovanje, ali ovo nije niti "a" od analize. commentator 0 0 0


Nisam sigurna koji efekt su trebale postići sve te puste psovke i vulgarnosti ali toliko ih je previše da je definitivno ispao kontraefekt. S obzirom da će kriza trajati, nadam se da ćeš se nakon ovoga žestokog 'toka svijesti' ipak odlučiti siouxica 0 0 0


i za jednu ozbiljnu analizu situacije i posljedica:) siouxica 0 0 0

Analiza

Oni su nekompatibilni

19.09.2015. 14:52

Ne znam zašto se toliko strke diglo oko ljudi, od kojih velika ... više >

Analiza

Je li grčka vlada svjesna da prosjaci ne mogu birati?

05.07.2015. 18:49, Hoće li Tsipras uspjet izbjeći bankrot? Što drama sa Grčkom znači za budućnost eurozone?

Kritike mjera štednje su već duže vrijeme prisutne u Grčkoj, ali i u drugim zemljama na periferiji Europe. U tim kritikama, Njemačku i neke druge snažnije sjeverne ekonomije se optužuje kako vrše pritisak na one slabije, nameću im bolne mjere u zamjenu za pristup kreditima i time nanose velike štete njihovim gospodarstvima. No, stvari baš i nisu takve kakvim ih često prikazuje, i stječe se dojam da kritičari mjera štednje ne razumiju nekoliko ključnih činjenica.

Mjere štednje nisu same sebi svrha, niti predstavljaju garanciju gospodarskog oporavka. Mjere štednje se uglavnom odnose na reforme neproduktivnog javnog sektora u korist onog koji ga financira. Preciznije, mjere štednje obuhvaćaju smanjenje javne potrošnje, što omogućuje provedbu poreznih i drugih reformi koje su poticajne za nove investicije i zapošljavanja. U zemljama s dominantno odgovornom fiskalnom politikom, mjere štednje se provode na dobrovoljnoj osnovi, na temelju procjene vlade i pod uvjetima koje odredi vlada. Države s dominantno neodgovornom fiskalnom politikom i dugoročno neodrživim ekonomskim modelom također imaju mogućnost samostalnog odlučivanja kada su u pitanju mjere štednje. Bar neko vrijeme. Međutim, propale države, koje nisu u mogućnosti financirati vlastite obveze, takav luksuz odlučivanja nemaju. Pogotovo kada traže i ovise o pomoći građana Njemačke, Austrije, Latvije, Slovačke, Slovenije, Finske i drugih koji nisu pokazali osobiti entuzijazam da plaćaju tuđe dugove.

Tržište je Grčkoj nametnulo mjere štednje tako što joj je uskratilo pristup financiranju. To nisu učinili Merkel i Cameron, niti je to učinila Troika. Bolni recept je napisalo tržište, onog trenutka kada su kreditori odbili posuđivati svoj novac neodgovornim dužnicima poput Grčke. Troika je samo znatno ublažila bol. Mjere štednje, strukturne reforme i restrukturiranje banaka koje je uslijedilo se trebaju percipirati kao cijena koju Grčka plaća kako bi ponovo pridobila povjerenje tržišta. Tržišta su svojevoljno okrenula leđa Grčkoj, a ne prema dekretu nekog političkog lidera ili institucije. Mjere štednje određuje tržište, isto kao što određuje i uvjete pod kojima će Grčkoj dozvoliti novi pristup izvorima kapitala. Logika je vrlo jednostavna. Visoko zadužena država koja nema mogućnost refinanciranja postojećih obveza je bankrotirala. Takva država je insolventna, ne može isplaćivati plaće, mirovine i socijalna davanja. Kako bi povratila povjerenje tržišta, takva država mora restrukturirati svoje financije, privatizirati državne tvrtke, provoditi mjere štednje i druge reforme. As simple as that. Pristanak na mjere štednje i reforme je bio uvjet za dobivanje financijskog programa pomoći, koji je uključivao privilegije poput prosječne ponderirane cijene duga od cca 1.5%, prosječnog dospijeća obveza od preko 30 godina te odgode početka otplate bilateralnih kredita na period od 10 godina. Mislite li da bi stvarni uvjeti tržišta bili blaži od zahtjeva koje je propisala Troika u zamjenu za spašavanje? S prinosom na grčku obveznicu koji je u jednom trenutku skočio na 48%? Malo morgen.

Stezanje remena je bolno? Tough luck, o tome ste trebali misliti ranije i prilagoditi ekonomiju zakonima i potrebama 21 st. Zar su za pokretanje businessa u 21 st. zaista potrebne dozvole vatrogasnog doma, rendgenska slika pluća i davanje uzorka stolice u ambulanti? Mislim da ne. U 21 st., potrebno je tržišno natjecanje u raznim segmentima ekonomije, manje regulacije i vladavina prava, a poželjno je i da se tu i tamo plati porez. Za Boga miloga, u 21 st. trebala bi biti moguća obrada kupnje preko interneta-koncept koji nekim grčkim bankama nije bio poznat do prije par godina. Unatoč tome što je provela neke od traženih reformi, Grčka je i dalje fundamentalno nekonkurentna ekonomija, koja se prema indeksu ekonomskih sloboda nalazi u odabranom društvu Suriname, Mozambika i Bangladeša. U današnjem svijetu stvari se odvijaju munjevitom brzinom, napredne tehnologije stvaraju nove industrije, stare industrije se moraju reinventirati da bi izbjegle izumiranje. U takvom svijetu nema mjesta za uspavane ljepotice poput Grčke niti za prevladavajućim razmišljanjem tipa 'pa kako smo mi 70-tih mogli proizvoditi'. Ma kog boli ona stvar šta ste vi mogli prije 40 godina. Novo vrijeme, nove okolnosti i novi izazovi, u kojima pobjeđuju brži, bolji, efikasniji, fleksibilniji i oni koji su u stanju anticipirati trendove i prilagoditi se istima. Mislim da u tom zecu leži grm i da bi u tim sferama trebalo tražiti uzroke sporog oporavka, a ne u mjerama štednje. Koje su ionako bile neizbježne, s obzirom na izgon s tržišta kapitala.

Tržište se 2010. godine okrenulo protiv nezdrave fiskalne politike i na taj način prisililo Grčku na restrukturiranje vlastitih financija. Ono je, dakle, bilo neizbježno. U međuvremenu, Grčkoj je pružena ruka, restrukturirani su joj dugovi, snižavane kamate i produživana dospijeća nekoliko puta, unatoč kašnjenju i neprovedbi nekih dogovorenih uvjeta pomoći. Za nastavak grčko-europske priče, potrebno je izgraditi povjerenje, a to se ne može postići okrivljavanjem institucija zbog planova restrukturiranja koji nikada nisu provedeni, niti vrijeđanjem njemačkog naroda kao najvećeg kreditora, niti drugim oblicima balkanskog preseravanja. Povjerenje se gradi kredibilitetom. Predstavnici Grčke moraju biti svjesni jedne vrlo važne činjenice. Prije 5 godina, Grčka se morala spašavati kako bi se spriječilo prelijevanje krize na druge zemlje, prvenstveno na veća i značajnija tržišta poput Italije i Španjolske. S firewallom koji je u međuvremenu izgrađen, takva opasnost više ne postoji. Tsiprasova taktika-‘Daj pare ili pucam sebi u glavi’-mogla je biti relevantna 2010. i 2012. godine. No, okolnosti su se u međuvremenu promijenile, drugi su ojačali, QE je u tijeku i Grčka više ne predstavlja sistemski rizik. Ona danas više nije bitna. Ukoliko ne dođe do neke vrste dogovora, jedini lijek koji preostaje Grčkoj jest Sovjetska pilula. A ona dokazano boli više od najbolnijih mjera štednje.

Ocjene (9)


Respektira (5): draxy, siouxica, damir_pacek, visitor, VeNLO


Slaže se (1): RepopeR


Ne slaže se (3): 5none5, kbunjevac, Jung-fu


Komentari (36)


A sve sa očiglednim spomenutim ciljem „država mora… privatizirati državne tvrtke“ jer to je jedini cilj,, (TTIP, itd,,) 5none5 0 0 0


@5n5, na barometru su sve platforme legitimne ako ih se prezentira kroz kvalitetne analize..ne vodimo rasprave kako bi utvrdili konačne istine da bi onda pisali samo u skladu s njima..pišemo svak svoje, a čitatelji neka izvlače zaključke što je bolje visitor 0 0 0


Slažem se sa tim,, ne slažem se sa namjernim zanemarivanjem očiglednih činjenica kako bi vodu doveli na svoj mlin 5none5 0 0 0


Analiza kao da je prepisana iz udžbenika ekonomije s tim da je izostavljen onaj pasus o odgovornosti kreditora za praćenje stanja dužnika ... dakle kako je već netko od komentatora napisao prilično jednostrano. Problem je stariji od 30g. IDujas 1 0 0


Sve pohvale za tekst. Slažem se u potpunosti. EU je puno spremnija na bilo koji Grčki scenarij nego prije kad se grčka kriza tek pojavila.Grčka je masno koristila svoj geopol.položaj,a tako se više ne može nastaviti i to je zapravo temelj sukoba. RepopeR 0 0 0

Analiza

50 nijansi investicijskog bankara

06.06.2015. 13:48, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Ljudska bića su vrlo zanimljiva, dolaze u raznim bojama, veličinama i oblicima. Ono što nas stvarno čini različitima jest naše ponašanje. Općenito gledajući, investicijski bankari drugačije rade posao od drugih, razmišljaju na vrlo komercijalan način i vide priliku za zaradu tamo gdje drugi vide prepreke. Investicijski bankari djeluju kao 'dealmakeri'-savjetuju vlade, kompanije i ulagače kod spajanja i preuzimanja, prikupljanja i ulaganja kapitala, privatizacija i državnih investicija. Velikom broju ljudi je poznato čime se investicijski bankari bave, no čini se kako svijet vrlo malo zna o brojnim nijansama koje čine investicijske bankare ljudima. Nažalost, mnogi ljudi su uvjereni da su svi investicijski bankari isti. Tako je mislio i jedan umjetnik.

Grand Slam

 Nakon što je pogledao napeto polufinale teniskog turnira, Jirzi, investicijski bankar češkog porijekla, se s prijateljima uputio u obližnji bar. Mjesto je bilo krcato ljudima, od kojih je većina također došla izravno sa stadiona. Raspoloženje je bilo opušteno, ljudi su pričali i pijuckali pića. U Jirzijevom društvu se našla i Madame Cayenne, tamnoputa poduzetnica koja je ekipu upoznala s jednim slikarom iz New Yorka. Nakon nekog vremena, u bar je ušao i Jirzijev direktor, sretno oženjeni, bivši bankar Lehman Brothers-a koji je veći dio svoje imovine držao u dionicama svog bivšeg poslodavca. Banka mu je uzela kuću pa je u 40-im godinama ostao potpuno dekintiran i morao je krenuti ispočetka. Direktor je bio dobre volje pa se pred svima glasno hvalio kako “smo upravo dobili mandat za IPO jedne softverske kompanije. ” Da stvar bude gora, direktor se odlučio našaliti sa Stevenom, jednim od najboljih analitičara, matematičkim genijem s MIT-a i vrhunskim profesionalcem. Steven je bio zatvoreni tip, malo je pričao, ali je zato imao odličan smisao za humor. Iako je bio prosječnog izgleda, cure su ga napadale kao da je neki poznati holivudski glumac. U stvari, najopušteniji je bio baš u društvu djevojaka. Obožavao je kazalište u koje, zbog prirode posla, nije imao prilike često ići. Svoje prvo pijanstvo doživio je tek u 24. godini u jednom azijskom resortu, nakon čega je pod nerazjašnjenim okolnostima završio na brodu za Oman. Najveća Stevenova mana je bila ta da je bio sramežljiv i vrlo tiho je pričao.

Steven je tih dana hendlao nekoliko većih projekata, između ostalog radio je i na vrlo važnom pitch-u za izdavanje obveznice jedne zemlje u razvoju. Steven je često uspoređivao ovakve situacije s 'prodajom' manekenke upitnog izgleda velikoj modnoj agenciji. “Naša manekenka ima priliku da postane seks-bomba. Iako trenutno ne oduševljava izgledom, pogotovo po danu, svakim danom je sve ljepša, i ima potencijal da izraste u novu Naomi Campbell. Uvijek je važno naglasiti taj potencijal rasta. ”  Steven je upravo provodio treću noć zaredom u uredu radeći na prezentaciji, kada je stigao poziv od direktora.

Steven (nježnim glasom): Zlatni Medo, kako vam mogu pomoći?

Direktor: Steven

Steven: Da?

Direktor: Šta to radiš?

Steven: Molim?

Direktor: Jesi ti u je*enoj bolnici?

Steven: Ne.

Direktor: A zašto se onda javljaš na telefon kao medicinska sestra? Ovo je investicijska banka. Ti si investicijski bankar. Nemoj mi se više javljat na telefon kao desetogodišnja curica. Da nisam više čuo taj ženskasti glas, zvučiš kao pi*kica.

Slikar, koji nije bio svjestan da je Jirzi također dio 'banksterskog klana', je kolutao očima dok je slušao ovaj razgovor. “Čovječe, pogledaj ovog lika na šanku. Mislim, stvarno, investicijski bankari su svi isti. Uštogljeni kreteni. ”

Markuss

 Jirzi je pokušao okrenuti na zezanciju, pa mu je ispričao kako je nedavno u Le Main-u naletio na pijanog poznanika Markussa, pedantno počešljanog, plavokosog investicijskog bankara. S žutim brčićima, tip je djelovao kao neka finska verzija Clarka Gablea. Markuss je imao prilično neobične seksualne tendencije i bio je zaljubljen u svoju nageliranu kosu.

Markuss: Slušaj ovo, moram ti nešto priznati. Je*eno obožavam misionarski položaj. Volim se gledati u ogledalo kad sam s malom u klinču.

Jirzi: Pa onda bi ti više trebao odgovarati doggy. Možeš se cijelog gledati.

Markuss: Gle stari, ključno je da staviš noge na ramena i nagneš se prema licu. Imaš više manevarskog prostora i možeš vidjet njezina stopala i čizme. I uvijek trebaš imati gel sa sobom.

Jirzi: Dobro, a šta će ti gel?

Markuss: Pa to je za posebne trenutke. Kada dođe do orgazma, volim se gledati u ogledalo. I lijepo je kad ti frizura dobro stoji. Osjećam se kao…

Jirzi: Kao porno zvijezda?

Markuss: Ma ne, to je fakat nisko. Kao erotski glumac. Kakav porno glumac, ja sam investicijski bankar, a ne tamo neki drvosječa.

Razgovor je prekinula pripravnica koja je zabunom ušla u muški WC. Markuss ju je pitao da li ima kakve planove nakon tuluma…

Slikaru se nije svidio Markussov fetiš. Nije se niti jednom nasmijao, već je nastavio u istom tonu. “Ma ti investicijski bankari. Ponašaju se isto, zvuče isto…vjerojatno i prde na isti način. U biti, mislim da su oni toliko uštogljeni da uopće ne prde. ”

Jirzi je pokušao shvatiti kako se čovjeku, koji većinu vremena provodi s kistom u ruci, svi investicijski bankari mogu činiti isti. Kao neka vrsta robota proizvedenih na pokretnoj traci. Nose ista odijela i koriste brojke kao jedini oblik komunikacije. No, to bi bilo kao da kažeš da su svi umjetnici cugeri, koji se pretvaraju da vide neko dublje značenje u načinu na koji svijetlo obasjava govno u nekoj uskoj i romantičnoj uličici u Parizu. U tom trenutku, Jirziju se po glavi najviše motala riječ 'prdež'. Eh, da je mladi Rembrandt imao priliku upoznati francuskog bankara u Jirzijevom timu…

Hassan zvani Kralj

Hassan potječe iz jedne skromne obitelji iz Maroka koja se zbog neimaštine preselila u Francusku. Hassan je bio odličan učenik, uspio je dobiti stipendiju i upisao se na Columbiju, jedan od najprestižnijih fakulteta u SAD-u. Za vrijeme studija je povremeno radio kao kuhar u jednom restoranu, a u slobodno vrijeme je učio strane jezike za koje je bio nevjerojatno talentiran. Hassan je bio visok i mršav tip, nije nimalo držao do izgleda, i ponekad je izgledao kao da je upravo izašao iz veš mašine. Osobite simpatije gajio je prema Juditi, osobnoj tajnici glavnog partnera.

Hassan: Uh, kako bi je opleo.

Jirzi: Bi i ja, ali ona ti je udana.

Hassan: Još bolje.

Hassan je volio žene, a najviše se palio na starije i krupnije gospođe, koje je nalazio preko dejting sajtova pod pseudonimom 'Distributer'. Jirzi smatra kako je upravo taj Hassanov hobi jedan od glavnih razloga zbog čega se još uvijek nije uspio skrasiti. Vrlo opušten i uvijek dobre volje, Hassan je bez problema radio 80 sati tjedno-što je uobičajena tjedna satnica u investicijskom bankarstvu-i za razliku od većine drugih bankara, nikada se nije žalio da mu je teško.

No, to nisu karakteristike koje su Jirziju padale na pamet te večeri kada se Rembrandt razbacivao komentarima na račun investicijskih bankara. Jirzi se zapravo sjetio jedne smiješne Hassanove navike: ispuštanje detoksicirajućih plinova. Osim što su skoro svi u uredu znali za njegove rektalne turbulencije, Hassan je i pročitao pozamašan broj znanstvenih studija na tu temu, iz čega je razvio i nekoliko vlastitih teorija poput one o istjerivanju đavla.

Jirzi je bio jedan od Hassanovih najboljih prijatelja u Zlatnom Medi. Bila su to dva vrlo različita karaktera, a spajala ih je strast prema istočnoeuropskim piscima poput Milana Kundere, sportu te vrlo nekonvencionalnom načinu zajebancije i partijanju. Iako su se u nekim stresnim situacijama znali i posvađati, Hassan je često znao nasmijati Jirzija do suza.

Ratno stanje

 Jednom prilikom Hassan i Jirzi imali su conference call s ekipom iz financijskog odjela jedne kompanije koja se pripremala za prodaju. Radilo se o projektu kodnog imena 'Sweetheart', jednoj od najvećih transakcija te godine, vrijednoj 22 milijarde eura, na kojoj je Zlatni Medo, kao savjetnik prodavatelja, trebao ubrati naknadu za uspjeh u iznosu od 0.35%. Nakon vrlo sušne prethodne godine, ova prilika se nije smjela propustiti. Da stvar bude gora, klijent je već imao jednu ponudu, koju je menadžment odbio kao nezadovoljavajuću. Investicijski bankari su imali zadatak da hitno uvuku i druge ponuditelje u igru, ili da bar pronađu 'Bijelog Viteza', kako bi podigli cijenu. Tih dana, stariji suradnik, Jonathan, je često ponavljao “da smo u ratu i da se moramo ponašati kao ratnici. ”

Hassanov običaj je bio da ugasi zvuk za vrijeme konferencijskih razgovora i počne izvoditi razne pizdarije. Između ostalog, često je znao ponavljati klijentove riječi, oponašajući Marlona Branda i Salmu Hayek. No ovaj put Hassan je zaboravio ugasiti zvuk. Taman kad je direktor financija krenuo pričati o nekim dosadnim detaljima iz Informacijskog Memoranduma, prekinuo ga je Hassanov topovski projektil. Nekoliko sekundi trajao je muk, dok Jirzi nije shvatio o čemu se radi i brzo prekinuo razgovor, točno u trenutku kada je Hassan počeo izgovarati riječ “vaauuuuuu. ” Hassan je ovim potezom ušao u legendu Zlatnog Mede i nadmašio je sve dotadašnje incidente vezane uz 'slobodu govora'.

Mnoštvo nijansi

Jirzi je želio slikaru ispričati priču o Hassanovim navikama, ali se iz nekog razloga suzdržao. Investicijski bankari su također ljudi. Imaju neke zajedničke karakteristike, ali nisu isti. Razlikuju se po strukturi i sastavu, baš poput snježnih pahuljica i cvijeća.  Ima ih u više nijansa, puno više od 50.

Ocjene (2)


Respektira (2): visitor, VeNLO


Komentari (3)


Priča stala kad je bila najzanimljivija. Sad ne znamo što se dalje događalo sa slikarom:) Iako je ovaj voajerski upad u "svijet investicijskog bankarstva" opisan obećavajućim stilom,možda bi za drugi put bolje bilo nešto konkretnije. VeNLO 0 0 0


kad je onomad bila riječ o približavanju nam investicijskog bankarstva, čemu sam se unaprijed radovao, moram priznati da sam očekivao neku sasvim drugačiju vrstu teksta..no i ovo je za početak dobro :) visitor 0 0 0


i ja sam ocekivao drugaciju vrstu teksta, ali onda su stvari nepovratno krenule u drugom smjeru:) supersuper 0 0 0

Analiza

50 nijansi investicijskog bankara

06.06.2015. 13:48, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Ljudska bića su vrlo zanimljiva, dolaze u raznim bojama, veličinama i oblicima. Ono što nas stvarno čini različitima jest naše ponašanje. Općenito gledajući, investicijski bankari drugačije rade posao od drugih, razmišljaju na vrlo komercijalan način i vide priliku za zaradu tamo gdje drugi vide prepreke. Investicijski bankari djeluju kao 'dealmakeri'-savjetuju vlade, kompanije i ulagače kod spajanja i preuzimanja, prikupljanja i ulaganja kapitala, privatizacija i državnih investicija. Velikom broju ljudi je poznato čime se investicijski bankari bave, no čini se kako svijet vrlo malo zna o brojnim nijansama koje čine investicijske bankare ljudima. Nažalost, mnogi ljudi su uvjereni da su svi ... više >

  • 2
  • 0
  • 0
  • 3

Analiza

Svaka čast. Ovo je bila moja prva reakcija nakon što sam se probudio i pročitao vijest da su konzervativci na dobrom putu da osvoje većinu u britanskom parlamentu. Osjećao sam neku nelagodu par dana prije izbora, a nervoza se povećavala svaki put kad bih bacio pogled na tečajnu listu. Nisam bio pretjerano zainteresiran za izbore sve do Prvog maja kada me uznemirila anketa prema kojoj su se laburisti izjednačili s konzervativcima. Nije me toliko uznemirila anketa već funta, koja je nakon objave ankete pala za 3% u samo tjedan dana i time nanijela ogromnu štetu mome džepu. Bio sam ljut i psovao sam sve po spisku Britancima, laburistima, konzervativcima, sindikatima, Milanoviću, Karamarku, socijalistima, pretjerano patetičnim i nehumanim bankama, kapitalistima, CHF dužnicima, bivšoj curi, vozaču autobusa, direktoru koji nije imao namjeru izaći na izbore i svima drugima kojih sam se u tom trenutku sjetio.

Od svih dežurnih krivaca za moje financijsko-emocionalne tegobe, najviše su ipak stradali Britanci. Nisu mi bila jasna njihova očekivanja. Nije mi bilo jasno kako je moguće da Cameron izgubi vlast unatoč tome što se za vrijeme njegovog mandata stvorilo više radnih mjesta nego što su ih stvorile sve europske zemlje zajedno. Možda ih nisam razumio zato što sam Hrvat, koji je prisiljen birati između kretena i kretena, pa su mi očekivanja vrlo niska, a kriterije više ni nemam. Iako slabo pratim politiku, bio sam uvjeren u Cameronovu pobjedu zbog rezultata koji su ostvareni za vrijeme njegovog mandata, a posebno u zadnje dvije godine. Ujedinjeno Kraljevstvo je pod Cameronovim vodstvom izašlo iz recesije i britanska ekonomija je danas u puno boljem stanju od ostatka Europe. Vjerovao sam da će Britanci prepoznati taj uspjeh, nagraditi konzervativce novim mandatom i omogućiti im da dovrše posao koji su započeli prije pet godina.

Kada je u svibnju 2010. godine Cameron preuzeo vlast, britanska ekonomija je još uvijek bila u velikim poteškoćama, uzrokovanim velikom recesijom i financijskom krizom. To je bilo vrijeme kada su se morale donositi neke teške i bolne odluke. Kada je Cameron predstavio svoj fiskalni plan koji se fokusirao na smanjenje deficita i zaduživanja, mnogi su mu predviđali neuspjeh, visoku nezaposlenost i dugoročnu ekonomsku stagnaciju. Cameron nije popustio pritiscima, i na kraju je postigao uspjeh.

Britanska ekonomija je prošle godine ostvarila veći rast BDP-a od svih zemalja iz skupine G7. Za vrijeme Cameronovog mandata, UK je postala mašina za stvaranje radnih mjesta. Stopa nezaposlenosti je pala s 8% na 5.6%. Stopa zaposlenosti iznosi 73% i na najvišoj je razini u zadnjih 40 godina. Broj zaposlenih se od 2010. godine povećao za 1.7 milijuna. Birmingham je prošle godino stvorio više radnih mjesta nego cijela Francuska. Na početku vladavine konzervativaca, opozicijski lideri su upozoravali kako će gubitak 500,000 radnih mjesta u javnom sektoru izazvati armagedon koji će rezultirati masovnom nezaposlenosti. Dogodilo se suprotno. Na svako izgubljeno radno mjesto u javnom sektoru, otvorila su se 4 radna mjesta u privatnom sektoru. Smanjenje poreza i reforma socijalnih davanja znatno su utjecale na stvaranje radnih mjesta i rast plaća. Uz to, veliku ulogu imale su i izravne strane investicije koje su na povijesno rekordnim razinama. S preko 1,600 milijardi dolara stranih investicija, UK je najveći primalac stranih investicija u Europi i drugi u svijetu.

Unatoč impresivnim rezultatima, novu vladu čekaju veliki izazovi. Proračunski deficit, iako se prepolovio u zadnjih pet godina, još uvijek je vrlo visok. Produktivnost je slaba i rast plaća je tek nedavno nadmašio inflaciju. Puna zaposlenost dovodi do nedostatka potrebne radne snage, kompanije ne mogu pronaći dovoljan broj radnika, pa se postavlja pitanje liberalnije imigracijske politike kao mogućeg rješenja. Također, uskoro će doći na red i referendumsko pitanje vezano za izlazak UK-a iz Europske Unije. Britanska politika je već dulje vrijeme nezadovoljna socijalističkim tlapnjama pojedinih EU zemalja. Posebno su osjetljivi na često besmislenu EU legislativu koja bi mogla ugroziti London kao financijski centar svijeta. S druge strane, izlazak Britanije iz EU mogao bi ugroziti ne samo globalne financijske institucije, od kojih bi mnoge odlučile preseliti svoja sjedišta iz UK-a, već i druge kompanije koje bi izgubile benefite od trgovanja s EU zemljama.

UK nije bez problema, ali je danas puno bolje mjesto nego prije pet godina. Cameron je imao viziju i držao se svojih uvjerenja. Istovremeno, nije bio rob vlastite ideologije, već se prilagođavao situaciji i izazovima s kojima se suočavala britanska ekonomija. Unatoč snažnim pritiscima i otporima, donosio je teške i nepopularne odluke u vrlo izazovnim i kompleksnim uvjetima. Uspio je i birači su taj uspjeh prepoznali. Ovo će hrvatskim političkim pikzibnerima zvučati nevjerojatno, ali recept je vrlo jednostavan: dođeš, ostvariš rezultat i rasturiš na slijedećim izborima. Naravno, potrebno je imati viziju, znanje, ponešto radnog iskustva i velika muda. Što se budućnosti tiče, vjerujem da će UK nastaviti istim tempom. Radujem se daljnjem rastu, novim investicijama i radnim mjestima. Nadam se da ćemo izbjeći Brexit i druge šokove koji bi se mogli negativno odraziti kako na konkurentnost britanske ekonomije tako i na moje materijalno-duševno stanje.

Ocjene (8)


Komentari (16)


Slazem se da mojim tegobama nije mjesto u novinama i zao mi je ako sam na bilo koji nacin povrijedio vase osjecaje. Ovim putem bih zamolio urednike da promptno moderiraju tekst i ubace rijeci 'pretjerano pateticnim i nehumanim bankama' u prvi supersuper 0 0 0


paragraf, 10. red, ispred rijeci 'kapitalistima'. Molim vas da mi ukazete na jos neke detalje koji su vas uzrujali, kako bi ih sto brze ispravili. supersuper 0 0 0


Nadam se da cemo ovim korekcijama smanjiti potisnutost literarno-cinjenicne vrijednosti, sto ce vam omoguciti da lakse opisno ocijenite analizu. supersuper 0 0 0


ekipa, sukladno želji autora sam ubacio traženi tekst, a sad molim da se fokusirate na meritum, konkretne teze i argumentaciju iz analize visitor 0 0 0


Hvala na promptnoj reakciji:):):):) supersuper 0 0 0