Reputacija 2

  • Bodova 68.4
  • Analiza 5
  • Ocjena 67
  • Anketa 30

Analiza

K.Grabar Kitarović, MOST i T.Orešković, zahvaljujući građanima, obilježili 2015.

31.12.2015. 22:59, Po čemu ćemo je pamtiti: Tko, što i zašto je obilježio 2015. godinu?

Svi ćete reći kako je 2015. godinu obilježio politički cirkus oko formiranja parlamentarne većine. Većina će reći kako je taj cirkus posljedica neozbiljnosti političkih elita u Hrvatskoj. Na jednoj strani imamo neozbiljnost elita, a na drugoj ozbiljnost hrvatskih građana koji su djelomično ili potpuno zaslužni za sljedeća tri događaja koji su obilježili prethodnu godinu:

Izbor Kolinde Grabar-Kitarović na mjesto Predsjednice Republike Hrvatske

Hrvatski narod početkom prošle godine odlučio je reći "ne" Josipovićevoj politici nečinjenja i nezamjeranja. Hrvatski narod odlučio je reći "ne" vanjskoj politici bivšeg predsjednika koja je vrhunac doživjela činom sviranja klavira Miloradu Dodiku u Banja Luci. Ili govorom o "ustaškim zmijama" u izraelskom parlamentu, zaista se teško odlučiti. Hrvatski narod odlučio je reći "ne" stalnim mantrama o "miru i stabilnosti u regiji" iza kojih nije stajao niti jedan diplomatski odnos koji bi rješavao međugranične ili bilo kakve druge sporove. Drugim riječima, išlo se plesati i pjevati u Beograd, nije se riješilo niti jedno otvoreno pitanje, a Beograd se koristio kao simbol "bratstva i jedinstva"! Hrvatski građani Josipovića su kaznili i za afere ZAMP, kaznili su ga i za Zlaticu, kaznili su ga što je u nedostatku rezultata i programa stalno otvarao nove ideološke sukobe i zapravo je, uz bivšeg premijera Milanovića, najzaslužniji što je Hrvatska danas društveno podijelijenija nego ikad. Kaznili su ga i za Lex Perković jer je njime, zajedno s Milanovićem, htio izigrati europske regule i time zaštiti udbaške ubojice, a ne i manje bitno, među njima, i svog oca. Na njegovo su mjesto postavili ženu koja nije bila član Parije, postavili su ženu koja ima vrhunsku međunarodnu karijeru, odlična je diplomatkinja, odlična je poznavateljica međunarodnih odnosa i govornicu nekoliko stranih jezika. Sve su to karakteristike koje bi jedan predsjedni, u sustavu kakav je naš, trebao imati i za to je nagrađena pobjedom. Njezina će inauguracija ostati povijesna zbog jednostavne činjenice da je prva predsjednica u povijesti Hrvatske. Obzirom da je članica Hrvatske demokratske zajednice od samih početaka njezinog ustrojstva od strane dr. Franje Tuđmana, njegovog se lika i dijela nije nikada odrekla, i sama je rekla kako se svojih vrijednosti i ideala uvijek držala, čak i u najtežim vremenima. I ta joj je principijalnost donijela pobjedu...

 Uspjeh Mosta na parlamentarnim izborima

U situaciji kada vođa oporbe ne zna nabrojati pet ključnih reformi koje bi proveo kao premijer i u situaciji kada se vlada lijevog centra pokazala kao spora i neučinkovita, znalo se da će se iznijedriti treća snaga. Taj toliko spominjani "treći put". Božo Petrov i njegov Most na lokalnoj su razini napavili velike stvari, uvelike smanjili dugove, uveli reda, izgradili vrtiće. Upravo zbog tog dobrog posla na lokalnoj razini i već spomenutih nedostataka lijeve i desne opcije, pružena im je šansa i na državnoj razini. Svatko će o njima, kao i o svemu drugome, imati svoje mišljenje, poglavito oko svega što se događalo nakon izbora, ali treba se priznati da su treće mjesto na parlamentarnim izborima osvojili svojim radom, a ne praznim pričama. Ljudi su to prepoznali, na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj nije toliko teško proći dobro, moraš samo biti "nov", a Most je to i bio. Njihov uspjeh je donio toliko toga novog i neviđenog na hrvatskoj političkoj sceni. Niti jedna velika stranka nije uspjela sama formirati vladu, spominjala se mogućnost koalicije između HDZ-a i SDP-a, spominjala se čak i tripartitna vlada, a toliko obrata i intriga nismo vidjeli ni u najboljim španjolskim sapunicama. Tako je malen put od "lopine i lažova" do obožavanog čovjeka, a isto je tako i malen put od "komunističkih ralja" do "prokatoličke i prohrvatske opcije". Sve je to proživio Most, u 45 dana pregovora oko formiranja nove Vlade promijenili su sve moguće partnere, politički analitičar RTL-a Krešimir Macan cijelu tu situaciju oko Mosta nazvao je MOSTurbiranje. U konačnici, dovoljno za drugo mjesto moje ljestvice!

Prijedlog nestranačkog premijera

U situaciji kada smo u 25 godina postojanja hrvatske države izrotirali sve lijevo-desno opcije, a da je pritom bilo sve jasnije kako problemi postaju sve veći, prijedlog nestranačkog premijera odraz je spremnosti na promjene. Odraz je odmaka od bahatosti i egotipova koji su dugo kočili razvoj Hrvatske. Nestranački premijer neće odgovarati svojoj stranci nego hrvatskim građanima. Tihomir Orešković je stručnjak u području ekonomije i ako zna zaraditi za sebe, znat će zaraditi i za Hrvatsku. Pitanje je samo koliko je hrabrosti i vizije u njemu. Ako i ima hrabrosti i vizije u njemu, pitanje je koliko ima hrabrosti i vizije u hrvatskim građanima koji su deklarativno uvijek za reforme, ali samo one koje se tiču nekih drugih, a ne njihov samih. Mentalni sklop našeg naroda još je takav da će moguća nova Vlada predvođena premijerom Tihomirom Oreškovićem biti kritizirana od većine za svaki pokušaj racionalizacije javne i lokalne samouprave, kao i za pokušaj racionalizacije bilo čeka. Već se sada javljaju neki koji su protiv Oreškovića, ne zbog njegovog rada, kojeg nije ni započeo, nego zbog toga što su ga predložili HDZ i Most. Međutim, prijedlog Oreškovića za mandatara nešto je pozitivno, nešto neviđeno. Ako znamo da je sve dosad viđeno u parlamentarnoj politici Hrvatske bilo loše, prijedlog Oreškovića za mandatara zaslužio se naći na trećem mjestu moje ljestvice.

Ocjene (4)


Respektira (2): 5none5, siouxica


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): mihael


Komentari (6)


bilo bi super da si ipak još malo razradio, pogotovo MOST i Oreškovića..npr., puno je još faktora koji će presuditi kako će sve to s TO funkcionirati a mnogo ih ne ovisi o njemu i njegovim sposobnostima nego o HDZ-u i MOST-u... siouxica 0 0 0


kad kažete da je hrvatski narod izabrao kgk, ispada kao da je to bila plebiscitarna volja naroda, a u stvarnosti bila je riječ o tijesnom izbornom rezultatu. dok bi odricanje pripadnosti hrvatskom narodu onima koji su glasali protiv nje bio jako ekst Dirk15 0 0 0


reman stav. trebalo bi i obrazložiti po čemu je ij jedan od glavnih odgovornih za lex perković, formalnih ovlasti za donošenje zakona on nije imao. te kakva su to velika dostignuća most-a, koja i oni sami nikako da jasno predoče, pogotovu petrov. Dirk15 0 0 0


respekt ali i neslaganje! jedini uspješni "treči put" je onaj zapadno-NATO-američki kojeg predvodi KGK i sad Orešković! i zbog kojeg "na dar" dobivamo staro oružje koje će nam jednog dana eksplodirati u ruci, jer ništa na ovome svijetu nije besplatn 5none5 1 0 0


@ivan-cro, apslutno se slažem sa tvojom ocjenom značaja pojave MOST-a ! Laci 1 0 0

Analiza

K.Grabar Kitarović, MOST i T.Orešković, zahvaljujući građanima, obilježili 2015.

31.12.2015. 22:59, Po čemu ćemo je pamtiti: Tko, što i zašto je obilježio 2015. godinu?

Svi ćete reći kako je 2015. godinu obilježio politički cirkus oko formiranja parlamentarne većine. Većina će reći kako je taj cirkus posljedica neozbiljnosti političkih elita u Hrvatskoj. Na jednoj strani imamo neozbiljnost elita, a na drugoj ozbiljnost hrvatskih građana koji su djelomično ili potpuno zaslužni za sljedeća tri događaja koji su obilježili prethodnu godinu: Izbor Kolinde Grabar-Kitarović na mjesto Predsjednice Republike Hrvatske Hrvatski narod početkom prošle godine odlučio je reći "ne" Josipovićevoj politici nečinjenja i nezamjeranja. Hrvatski narod odlučio je reći "ne" vanjskoj politici bivšeg predsjednika koja je vrhunac doživjela činom sviranja klavira Miloradu Dodiku u Banja Luci. Ili govorom ... više >

  • 2
  • 1
  • 1
  • 6

Analiza

Farsa od hrvatsko-srpskih odnosa

03.04.2015. 19:59, Anketa: Je li trebalo povući hrvatskog veleposlanika iz Beograda?

Konačno se sada vidi da je sve viđeno proteklih mjeseci bila farsa. Prvo je državni vrh Srbije odbio poslati svojeg izaslanika na inauguraciju prve hrvatske Predsjednice, ali Vučić je ipak došao rekavši kako šalje poruku mira i dobrosusjedskih odnosa. Bio je i Dačić nedavno u posjetu Hrvatskoj i prema njegovim je riječima s Predsjednicom vodio vrlo konstruktivan razgovor. Tada su se, kao i obično, u Hrvatskoj pojavile dvije "struje". Jedni su bili oduševljeni međususjedskom pomirbom, a drugi su smatrali kako nam Srbija podilazi zbog ulaska u Europsku Uniju, oni znaju da Hrvatska kao punopravna članica europske obitelji može blokirati njihove pristupne pregovore.

Nije tu kraj farse. Dobro se zna tko sačinjava sadašnji državni vrh u Srbiji, predsjednik im je "bivši" četnički vojvoda, a nije tajna kako su i Dačić i Vučić bili desna ruka Slobodanu Miloševiću u provođenju velikosrpske politike na Hrvatsku devedesetih godina prošlog stoljeća. Koliko god mi bili nezadovoljni vlastitim političarima, pročitajte biografije srpskog predsjednika i premijera i hrvatskog premijera i hrvatske Predsjednice, sve će Vam biti jasno, znat ćete da je ovo samo odraz svega toga. Nije problem ni Vojislav Šešelj, zna se tko je on, njegovo je vrijeme pri kraju, problem su oni mladi "ljudi" koji su stajali i navijali kad je on palio hrvatsku zastavu. Ono što je posebna priča i što zaslužuje poseban osvrt, govor je Aleksandra Vulina.

Nikad, ali zaista nikad, nisam mislio da ću u nekoj prilici imati toliko veliku želju da branim premjera Milanovića, ali i to se dogodilo. Da spomenem jednu bitnu činjenicu - Aleksandar Vulin potječe iz stranke koja je na državnoj razini u Srbiji popularna otprilike kao i HNS kod nas i jedni razlog zašto je on u Vučićevoj vladi je taj što su si njih dvojica "dobri prijatelji". Shvaćate li o čemu govorim? Naši Mornari, Varge i Jandrokovići su male bebe za takve, ovo je još veće uhljebljivanje nego što ga mi imamo prigode gledati. Naravno, Vulin osjeća da mora vratiti kredit Vučiću i zato se promaknuo u njegovog glavnog glasnogovornika. Nije na Vulinu da se miješa u stvari koje se tiču politike koju provodi Vlada Zorana Milanovića, nema on nikakvo pravo njega prozivati za njegove neuspjele reforme jer dovoljno je pogledati malo u njegov resor, dovoljno je pogledati socijalnu politiku u Srbiji. Nije na njemu da Milanoviću govori "ako izgubite izbore, izgubit ćete ih zbog loše gospodarske situacije". Prema Ustavu RH Vlada RH odgovara Saboru, a ne Aleksandru Vulinu. Vuline, nije hrvatski narod slijep, zna on kakva je trenutna gospodarska situacija u Hrvatskoj, ali svjestan je i činjenice kako je ta cijela situacija odraz rada svih Vlada u proteklih 25 godina, i unatoč svim manama i nedostatcima koje premjer Milanović ima, za Vas je "svemirski brod". Vuline, unatoč svemu i unatoč radu ove neučinkovite i nesposobne Vlade, imamo rast industrijske proizvodnje i vjerojatno ćemo imati, barem mali rast BDP-a. A imamo i Hrvatsku, a to je ono što Vama u cijeloj priči najviše smeta. A vi gospodine Vuline? Vi nemate kontrolu nad svojim resorom, plaće u Srbiji najmanje su u jugoistočnoj Europi, prošle godine plaće u Srbiji pale su za 24%, mirovine ne mogu biti manje, o čemu vi pričate? Milanovića su na vlast postavili hrvatski građani i oni će ga, ukoliko tako odluče, i smijeniti. O komentaru na račun generala Gotovine bolje ne trošiti riječi, i sami mediji u Srbiji kažu kako Vulin nikad nije propustio na sva usta hvaliti Slobodana Miloševića, tako da je to licemjerje.

Hrvatskog veleposlanika iz Srbije trebalo je povući u studenom prošle godine jer da je to tada učinjeno većine ovoga o čemu sada pišemo ne bi se niti dogodilo. No povlačenje našeg veleposlanika samo je indikator u cijeloj ovoj priči, Hrvatska je sada članica EU i ima kontrolu nad situacijom. Strateški interes Hrvatske je ulazak svih naših susjeda u euroatlantsku obitelj, ali treba ustrajati na čvrstim jamstvima koje Hrvatska od njih traži - što se tiče Srbije, to je odustajanje od velikosrpske politike, povlačenje zakona o jurisdikciji, riješenje slučaja Veljka Marića, pronalazak svih nestalih. Trenutno se u Srbiji gorljivo plače za Kosovom i možda je baš početak pristupnih pregovora Srbije o ulasku u EU spas za Kosovo, u protivnom tko može garantirati Kosovu da Srbija tamo ne bi ozbiljnije vojno intervenirala? Znate onu o seljaku i selu: "Može čovjek otići iz sela, ali selo iz čovjeka nikako!". I upravo je to ključan problem sadašnje političke garniture u Srbiji, od svoje povijesti ne mogu pobjeći, moraju promijeniti način razmišljanja inače EU vidjeti neće. Nikola Pašić još je uvijek u određenim srpskim krugovima poznat i cijenjen po svojoj rečenici: Srbija neće da se saginje!" (pregovori s Hrvatskom prije ulaska u Kraljevstvo SHS). Morat će se sagnuti, i Hrvatska se sagnula kad je izručivala svoje generale u Haag (što ne odobravam), i Hrvatska se saginjala kad je zatvarala i otvarala sva ona silna poglavlja, Hrvatska je jedina zemlja koja je i zbog koje je u pristupnim pregovorima s EU otvoreno poglavlje o pravosuđu i uspješno smo i njega zatvorili. I bez obzira jeste li eurofil ili euroskeptik, 1.7.2013. morali ste biti ponosni na činjenicu kako Hrvatska u EU nije ušla "tek tako", radilo se teško i sustavno (tu su više-manje uskladile i vlade lijevog i desnog centra) i takav rad sada samo treba preslikati i na naše dvorište, moramo naučiti sami sebi biti gazde, bez obzira kojeg je političkog i ideološkog predznaka trenutna Vlada. Da, Predsjednica i Vlada se u nekim pitanjima ove priče nisu usuglasili, ali to je samo pitanje načina i sredstva, odnosno vremena kada bi koja strana povukla našeg veleposlanika iz Srbije.

Hrvatska može biti mirna, svojim je radom izborila članstvo u EU i NATO Savezu, sada samo može biti korektor i posrednik. Na Srbiji je velik posao, proces demokratizacije i rada na području pravosuđa i ljudskih prava, sve je to Hrvatska prošla i ne treba žaliti niti jednu državu koja to isto mora učiniti. Pogotovo ne onu koja je rušila, silovala i ubijala po Hrvatskoj, a da se pri tome nije barem ispričala i to prihvatila kao svoj križ kojeg će vječno morati nositi...

Ocjene (6)


Respektira (4): Django, draxy, visitor, siouxica


Ne slaže se (2): batafta, Laci


Komentari (8)


Pa evo, samo samomali izvadak iz nepotpunog popisa Srba koji "drmaju" ili su "drmali" Hrvatskom: Pupovac, Ostojić Veljko, Ostojić Ranko, Opačićka, Željko Jovanović, Zlatko Komadina, Uzelac, Matić Predrag, .... i još "n" njih koji kriju da su Laci 0 0 0


kao zmija noge. A objašnjenje kako to utječe n anjihov rad je jednostavan: Njihov je moto slijeeći - Čim je gore za nas je bolje ! To sam čuo osobno od jednog Srba na trgu Žrtava fašizma kada su demonstrirali protiv Hrvatske. Ima u tome logike. Laci 0 0 0


@Laci, mislim da je prebrojavanje krvnih zrnaca i ovako paušalne generalizacije gdje je vrhunac argumentacije to što si nešto čuo od jednog Srba...apsolutno ispod razine ne samo Barometra nego i kulturne rasprave. siouxica 1 1 0


ha...haha... siouxice, ma ne brojim krvna zrnca već Srbe, a ti pokušaj prebrojiti Hrvate u beogradskoj Vladi, OK ? I mimogrede zar nisu Srbi iz tih Krajina generalizirali da su svi Hrvate Ustaše ? samo sam htio reći da je ivan_cro u pravu. Laci 0 0 0


Promašena analiza i promašeni komentari. Nadam se da zbog te svoje prosudbe ne ću biti sankcioniran . Za ispraviti "krivu Drinu" trebalo bi trostruko više teksta od onoga koji se kritički preispituje. Nemam ništa protiv da admin. vovo izbriše. Boljunac 0 0 0

Analiza

Što manje Jugoslavije, to više Hrvatske

21.02.2015. 22:39, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Da, u zadnje smo vrijeme zaista previše pričali o Jugoslaviji, jugofilima, komunistima, ustašama, partizanima i svemu ostalome. Mnogi se pitaju čemu toliko ideologije u zadnje vrijeme u Hrvatskoj?

Na to je pitanje zapravo lako odgovoriti. Radikalne ideologije (nacionalizam, komunizam) jačaju kada je zemlja u dubokoj gospodarskoj i socijalnoj krizi, tako su i fašisti došli na vlast u Italiji između dva svjetska rata. Kada ljudima ne možete (ne želite) ponuditi kruh, ponudite im igre. HDZ je stranka desnog centra, a desni centar u politici i političkoj teoriji označava ideologije, pokrete i stranke  koji po svojim temeljnim određenjima pripadaju desnici, ali po načinu ostvarenja tih ciljeva ili manjim dijelom svog programa pripadaju centru, odnosno u svojoj platformi imaju previše lijevih sadržaja da bi ih se moglo nazvati desnicom. Drugim riječima, riječi gospodina Prgometa nešto su što možemo svrstati pod pojam desnog centra, desni centar nije radikalan i jasno je na što gospodin Prgomet aludira kada kaže da se HDZ takve retorike mora riješiti. No, razmišljanja sam da je gospodin Prgomet sa svojim istupima malo zakasnio. Naime, zadnji put su u središnjici HDZ-a "jugoslaveni i izdajnici" spomenuti dva dana prije drugog kruga predsjedničkih izbora. Radikalno je, ali bilo je izazvano petogodišnjom politikom Ive Josipovića, politikom u kojoj je veći naglasak stavio na regiju, a gotovo nikakav na Hrvatsku. Pet godina je pričao o poboljšanju odnosa sa susjedima, o stabilnosti u regiji, a u isto su vrijeme Srbi "zveckali" oružjem prilikom posjeta Putinu. Jasno da je sve to rezultiralo ogorčenošću ljudi, a tada se ne biraju riječi.

Nadalje, sada su aktualna tema branitelji u Savskoj 66. Ja, iako sam rođen dva mjeseca nakon kraja Domovinskog rata po tom pitanju neću i ne mogu biti objektivan. Neki će reći da je prosvjed nelegalan zbog neprijavljenog podizanja šatora nasred ulice, ali zahtjevi su im legitimni. I to je tako, legalnost i legitimnost se međusobno isprepliću. Nije ni Sanaderova vladavina bila legalna, ali je bila legitimna i otišao je kada je sam shvatio da više ne ide. Svatko je krojač svoje sreće, tako će i branitelji odabrati trenutak svog odlaska, ali to mora i može biti tek onda kada se njihovi zahtjevi ispune. Opet kažem, prosvjed možda i nije legalan, ali gledajući danas onu grupaciju ljudi koja je išla u marš protiv branitelja, neupitno je kako sam sada još i više uz branitelje. Zar je potrebno i dodati kako su ljudi iz te povorke uzvikivali :"Ovo je Srbija!" I to sada dijeli hrvatski narod, tko je kamen spoticanja? Dovoljno je samo pogledati tko je vodio tu kolonu i sve će Vam biti jasno. Mnogi će i reći kako im branitelji iz Savske 66 već idu na živce, ali lijepo je rekao Ante Deur prije nekog vremena: "Određeni političari se bune protiv nas, a ne shvaćaju da mi igramo veliku ulogu u kreiranju političke scene jer da je gospodin Josipović riješio naše probleme, on bi i danas bio predsjednik". I to je zaista tako - gospodin Josipović je kao Predsjednik imao u rukama dovoljno "alata" da riješi situaciju, nije pokazao dobru volju i to mu se vratilo. U državi sa 500 000 branitelja (što pravih, što onih koji su se borili na "muenchenskoj bojni") političko je samoubojstvo ići protiv njih i to se na Josipovićevom primjeru i vidjelo. Sa druge strane je bila "svjetska žena" (po svojem iskustvu u diplomaciji, vanjskoj politici i državničkim poslovima), ona je braniteljima obećala da će njihove probleme i riješiti i jasno je bilo tko je bio prevaga na prošlim izborima. Notorna je laž da je prevagu učinila dijaspora jer je gospođa Grabar-Kitarović u Hrvatskoj dobila 1989 glasova više, prevaga su bili hrvatski branitelji.

To je sada tema o kojoj možemo dugo pisati i jasno je da ćemo tu naići na oprečne stavove. Gospodin Prgomet u svojem je blogu iznio svoj stav i tu nije ništa upitno. Jedino kažem, možda mu tajming i nije najbolji jer svjedoci smo toga da su se i Karamarko i Milanović zadnjih tjedana posvetili gospodarskim pitanjima. Jedan kuje bavarski plan gospodarskog oporavka Hrvatske, a drugi raznim populističkim metodama nastoji ostati na vlasti. Ali ključno je u ovom tekstu razlučiti desnicu od desnog centra, desni centar je negdje na pola puta između centra i one krajnje desnice. Na svojem primjeru rečeno, ideološki pripadam desnom centru, a politički također (dakle, i neke ideje ljevice su mi prihvatljive jer nema ništa loše u borbi za bolji položaj radnika, druga je stvar što su one famozne Marxove "tri osmice" utopija, isto kao i njegova ideja o besklasnom društvu). Bolji položaj radnika, znači bolji položaj puka, znači manju stopu nezaposlenosti i to je ideologija svih nas, svi težimo tome, bez podjela. Kada već pričamo o političkim smjerovima, valja reći i sljedeće. Kontekst je vrlo bitan. Zadnji predsjednički izbori pokazali su da krajnja desnica u vremenima nakon '91 maksimalno može dosegnuti 7,8 posto. No Ruža Tomašić je bila radikalnija od Kujundžića u svojim izjavama pa je unatoč tome dva puta izabrana u europski parlament, i to upravo stoga što se nalazila na koalicijskoj listi stranke desnog centra, odnosno na listi HDZ-a. Isti je slučaj i s Marijanom Petir, da je na europarlamentarne izbore išla samostalno sa svojim HSS-om, Bruxelles ne bi niti vidjela. Pričati o tome tko je i koliko radikalan za mene je relativno, iako primjećujem da se danas pojam radikalnosti najčešće koristi samo za desnicu i to ponajprije zbog ideologije (sve do pojave Syrize, naravno). Konkretno rečeno, sjećam se da sam se prije nekoliko godina gadno zakačio s bratom - naime, on je tada rekao kako je Hrvatska sa Srbijom vodila građanski rat. Za neke bi danas moja fizička intervencija na lice brata bila "radikalna i ustaška", za mene je to bilo samo pitanje obrazovanja, morala, etičnosti i ponosa.

Kada već govorimo o desnici i ljevici zanimljivo je reći i sljedeće. Vi danas u Hrvatskoj imate dosta podjela, ali najzanimljivija je ona na homofobe i homofile. Bilo je mnogo ljudi prije prvog građanskog referenduma koji su govorili kako će desničari glasati "ZA", a ljevičari "PROTIV". Primjer iz Slovačke govori drugačije - iako referendum nije prošao zbog premale izlaznosti, u parlamentu su se oko zaštite braka kao zajednice muškarca i žene ujedinili i lijevi i desni. Kod nas takvo što nije bilo moguće i normalno da se to odrazilo na razmišljanje i reakcije ljudi. Desničari su tada bili opisivani kao "Balkančine" (iako Hrvatska, to posebno naglašavam, nije na Balkanu, ona je srednjoeuropska i sredozemna zemlja), a ljevičari su tada bili opisivani kao "sotonisti, zagovornici sodomije, bolesnici, ped**čine. Da zaključim, svatko ima pravo na svoj stav, stranke, a osobite ona koja u svojem nazivu nosi ime "demokratska" mora biti demokratska, stranka je skup mnogo pojedinaca i u svakom žitu ima kukolja. Drugačije rečeno, uvijek mi je bilo lakše glasati za pojedinca, njega/nju možete u detalje upoznati, a stranke su zapravo politički "kolodvori" - izlazi se, ulazi se, prevelika je to grupacija ljudi i za kolektiv nikada ne možete sa sigurnošću "gurnuti ruku u vatru". O daljnoj političkoj sudbini gospodina Prgometa ne bih pisao, još je prerano donosti bilo kakve zaključke.

Ideološke razlike postoje, ali one će i postojati dokle kod nam se kod gospodarstvo ne oporavi (a hoće, Hrvatska je zemlja sa ogromnim i ljudskim i svim drugim resursima). Bitno je samo ne raditi selekciju prema broju godina - primjerice, gospodin Sinčić kao svoju kvalitetu stalno ističe mladost, ali ako baš hoćete hrvatska mladež danas je većinom neproduktivna, pasivna, destruktivna, a one koji su potpuna suprotnost većini, država ne prepozna. Ne prepozna ih ne toliko stoga što je problem u državi, problem je u sustavu koji danas ide niz dlaku onima koji ne rade, onima koji su, ako baš hoćete Balkanci - zbog svog rada, odnosno nerada naravno...

Ocjene (4)


Respektira (2): Laci, Panter


Slaže se (1): Panter


Ne slaže se (1): Mac316


Komentari (12)


da budem iskren pročitao sam samo do onog djela o braniteljima i dalje nisam. Ako ćemo prestati dijeliti onda je prvi korak poštivanje zakona koji mora biti jednak za sve, a ne da za branitelje može biti labaviji. Ta grupa je teret Hrvatske i oni... Mac316 0 0 0


...to znaju, ali svejedno ne popuštaju. Teško je odgonetnuti što si htio reći sa onim o legitimitetu i legalnosti, ali je potpuno promašeno, toliko je jasno, a pogotovo kad si ušao u zamku uspoređivanja svega sa Sanaderom Mac316 0 0 0


Iako se ne slažem sa svim stavovima (logično) ,nisam mogao ne stisnuti slaganje jer me oduševila činjenica da u tekstu ima toliko čvrstih, promišljenih stavova, a radi se o osobi sa nepunih 20 godina, ako sam dobro shvatio. Neovisno o tome, čestitke! Panter 1 0 0


u ovom tekstu ima barem nekoliko dobrih tema koje su se mogle razraditi svaka posebno. ovako skupa mi je neki čudan mix, bez glave i repa... nadam se da ćeš ubuduće češće pisati, pa ćeš se onda vjerojatno lakše moći fokusirati na jednu temu:) siouxica 0 0 0


Respect iz razloga kao što je rekao i Panter, i radi tvrdnje da se podijele radikaliziraju "kada je zemlja u dubokoj gospodarskoj i socijalnoj krizi,", što je živa istina. Laci 0 0 0

Analiza

Što manje Jugoslavije, to više Hrvatske

21.02.2015. 22:39, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Da, u zadnje smo vrijeme zaista previše pričali o Jugoslaviji, jugofilima, komunistima, ustašama, partizanima i svemu ostalome. Mnogi se pitaju čemu toliko ideologije u zadnje vrijeme u Hrvatskoj? Na to je pitanje zapravo lako odgovoriti. Radikalne ideologije (nacionalizam, komunizam) jačaju kada je zemlja u dubokoj gospodarskoj i socijalnoj krizi, tako su i fašisti došli na vlast u Italiji između dva svjetska rata. Kada ljudima ne možete (ne želite) ponuditi kruh, ponudite im igre. HDZ je stranka desnog centra, a desni centar u politici i političkoj teoriji označava ideologije, pokrete i stranke koji po svojim temeljnim određenjima pripadaju desnici, ali po ... više >

  • 2
  • 1
  • 1
  • 12

Analiza

Što smo očekivali, a što dobili od ulaska u Europsku Uniju

31.12.2014. 10:48, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Članstvo u Europskoj Uniji bio je višegodišnji san mnogih generacija hrvatskog naroda. Sama ideja našeg članstva potječe još iz vremena dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika. Vrijeme Tuđmanove vladavine bilo je obilježeno četverogodišnjim ratom za obranu hrvatskih granica od strane velikosrpske agresije i sasvim je logično da se tada na članstvo u Europskoj Uniji gledalo sa posebnim osjećajima i označavalo se kao „bijeg od rata“ i vraćanje Hrvatske tamo kamo pripada i kulturno, i politički i civilizacijski. Štoviše, članstvo u Europsku Uniju ujedinilo je sve političke opcije u Republici Hrvatskoj, za članstvo su podjednako bili i ljevica i desnica. Najveće prednosti Europske Unije bile su istaknute u pogledu gospodarstva, odnosno makroekonomije. Priključenjem jedinstvenom unutarnjem tržištu Europske Unije, makroekonomski učinci, i to razina BDP-a, potrošnja, izvoz i blagostanje u Hrvatskoj, trebali bi biti veći nego da je Hrvatska ostala izvan Unije. Iskustva zemalja koje su u Uniju ušle 2004. godine pokazuju da su pozitivni makroekonomski učinci realni i mogući. Ono najbitnije za Hrvatsku, ali i druge države članice Unije je činjenica da članstvom u Uniji stopa inflacije ostaje relativno niska.

Procjena izravnih financijskih učinka pokazuje da Hrvatska spada u kategoriju zemalja koje će, posebice u prvim godinama članstva, moći očekivati više transfera nego što će uplaćivati u proračun Europske Unije. Ali, proračunska sredstva Unije moraju se strogo namjenski koristiti, i to je jedan od najvećih hrvatskih problema trenutno. Da bi se „povukli“ novci iz proračunskih fondova Europske Unije, hrvatskim političarima treba strategija i dobar plan, a toga je, barem do ovog trenutka, nedostajalo, i stoga je hrvatskom građaninu članstvo u Uniji danas trošak, a trebalo je biti baš obrnuto. Hrvatskoj se u prvih godinu i pol dana Europska unija iz velike prilike za rast i razvoj pretvorila u veliki trošak. Više uplaćujemo za Europsku uniju i financiramo projekte u drugim državama, a nismo u stanju povući sredstva iz europskih fondova. Zbog kretanja slobodnog kapitala očekivao se i rast cijena nekretnina čije cijene u Hrvatskoj posljednjih godina zbog recesije padaju. Naravno, rast cijena nekretnina dobra je vijest samo ako ih prodajete, ali u ovom kontekstu to i nije od primarnog značenja. Jeftiniji roaming za one koji su nakon 1. srpnja 2013 putovali u EU jedini je opipljivi dobitak za građane. Većini koja nije nogom kročila preko Macelja i drugih graničnih prijelaza članstvo Hrvatske u EU (još) nije donijelo promjene u standardu ili načinu života. Prema domaćoj službenoj statistici, zvučna kampanja trgovačkih lanaca o pojeftinjenjima bila je marketinški trik – jer njih (osim onih sezonskog karaktera) nije bilo. S druge strane, veće trošarine digle su cijene cigareta, alkohola i energenata. Sljedeći problem Hrvatske je uvođenje viza za turiste iz Rusije, Turske i Ukrajine. Za Hrvatsku kao turističku zemlju, to je velika cijena ulaska u Uniju jer smo ostali bez velikog tršišta, a hotelijeri i turističke agencije ostale su bez nekoliko stotina milijuna kuna prihoda. Iako je naše Ministarstvo vanjskih poslova učinilo određene napore kako bi ruski i ukrajinski državljani što jednostavnije (on-line ispunjavanje zahtjeva, otvaranje viznih centara u tim zemljama), brže (do pet dana) i relativno jeftino (35 eura) dobili vizu, mnogim turistima iz tih zemalja očito se ne da uopće upuštati u tu birokratsku proceduru. Štetu ćemo trpjeti i na kineskom i indijskom tržištu te u mnogim državama nastalima raspadom SSSR-a (Azerbajdžan, Kazahstan, Bjelorusija...) jer o eventualnom ukidanju viznog režima za turiste iz tih zemalja ne odlučujemo sami, već odlučuje Bruxelles. No veliki plus ulaska u Uniju olakšano je kretanje “schengenskim prostorom”, odnosno dolazak hrvatskih građana u većinu zemalja Unije. Ne čeka se na pregled putovnica i sve je jednostavnije, ugodnije i brže, a to je svakako plus hrvatskom turizmu.

Jedan od pluseva jest otvaranje granica, ali također je upitno što to Hrvatskoj može donijeti jer ukidanje carina je obostrano, a živi se od izvoza. Koliko smo konkurentni? Europska unija ima svoje tržište koje funkcionira dugi niz godina, a Hrvatska se na njemu još uvijek nije uspjela dovoljno nametnuti. Jačanje konkurencije na hrvatskom tržištu dovelo je do pada cijena autoosiguranja, a zbog ukidanja carina jeftiniji su rabljeni automobili i povoljnija je kupnja putem interneta. Zbog otvorenog tržišta hrvatske su tvrtke još i prije samog ulaska članstva u Europsku Uniju dosta morale raditi na svojoj konkurentnosti, bila je potrebna i njihova rekonstrukcija. Dobar primjer je Podravka, snažna naša prehrambena industrija, ali njihov uspjeh ne čudi jer Podravka je i prije našeg ulaska u Uniju imala transparentno poslovanje i dobro se snalazila na velikom tržištu. Mnogo veći broj hrvatskih tvrtki nije se snašao na otvorenom tržištu Unije, ali to je ponajprije zbog nesređenog ekonomskog i socijalnog stanja u Republici Hrvatskoj.

Članstvo u Europskoj Uniji trebalo bi donijeti Hrvatskoj više makroekonomskih prednosti nego nedostataka, ali treba i istaknuti kako je Hrvatska jedina od “novopridošlih” članica koje su imale tu nesreću da je njezin ulazak u Uniji vremenski istovjetan sa najvećom dužničkom krizom eurozone otkako je Europske Unije. Dakako da je to utjecalo i na raspoloženje u Hrvatskoj, ali i diljem Europe jer su mnogi europski dužnosnici i političari gledali skeptično na hrvatski ulazak u Uniju baš u vrijeme krize, iako je Hrvatska ispunila sve uvjete i reforme za članstvo. Da je Hrvatska u Uniju ušla 2004. godine, imala bi mnogo veće koristi i perspektivu nego što ih ima danas. Ovako je Hrvatska, koja je godinama u recesiji, ušla u Europsku Uniju koja je također u recesiji i tek sređivanjem stanja u Uniji Hrvatska može očekivati veće benefite. Naravno, bit će potrebno i sređivanje stanja u samoj Hrvatskoj i tek se tada može očekivati viši standard, viši rast i veću stopu zaposlenosti. U konačnici, samo članstvo ne može ništa riješiti, za mnogo toga je Hrvatska i dalje sama odgovorna. Imajući na umu da je Hrvatska ušla u Uniju za vrijeme recesije, najveći dobitci Hrvatske su upravo civilizacijski i kulturološki jer napokon pripadamo tamo gdje trebamo pripadati kao srednjoeuropska i sredozemna zemlja. Hrvatska je ušla u Europsku Uniju, ali još je bitnije da je Europska Unija ušla u Hrvatsku, iako je taj proces još uvijek na svojem početku!

Ocjene (9)


Respektira (6): mihael, Panter, draxy, Django, siouxica, visitor


Slaže se (1): visitor


Ne slaže se (2): Laci, VeNLO


Komentari (11)


Odličan tekst.Normalno da bi bolje prošli da smo ušli 2004. no i tada bi imali problem koji imamo i danas,neučinkovit državni aparat koji nije sposoban povući novac koji nam se nudi.Država mora pomoći privredi u povlačenju sredstava EU a ne kočiti. draxy 0 0 0


@ivane, moja procjena prije ulaska u EU je bila da ništa ne možemo dobiti. Zašto? Zato jer su vladajući prije toga uništili sve što bi nas u EU moglo dobro prezentirati. Sve - gospodarstvo, proizvodne firme, znanost, organizaciju, polet, moral, ... . mihael 0 0 0


... to ti napiši, iskreno i istinito, dobit ćeš najvišu ocjenu. Muljanja kod njih ne prolaze dobro. mihael 0 0 0


Stisnuo sam neslganje radi toga što kažeš da su MNOGE GENERACIJE hrvatskog naroda čekale ulazak u EU. kako jedna generacija traje prosječno 70-ak godina, pitam se da nije mžda i Kralj Tomislav čekao a nije dočekao da Hrvatska uđe u EU :-) Laci 0 0 0


Laci, vjeruj mi da mi je matematika izrazito slaba točka, neispretan izraz, slažem se! ivan-cro 0 0 0

Analiza

Što smo očekivali, a što dobili od ulaska u Europsku Uniju

31.12.2014. 10:48, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Članstvo u Europskoj Uniji bio je višegodišnji san mnogih generacija hrvatskog naroda. Sama ideja našeg članstva potječe još iz vremena dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika. Vrijeme Tuđmanove vladavine bilo je obilježeno četverogodišnjim ratom za obranu hrvatskih granica od strane velikosrpske agresije i sasvim je logično da se tada na članstvo u Europskoj Uniji gledalo sa posebnim osjećajima i označavalo se kao „bijeg od rata“ i vraćanje Hrvatske tamo kamo pripada i kulturno, i politički i civilizacijski. Štoviše, članstvo u Europsku Uniju ujedinilo je sve političke opcije u Republici Hrvatskoj, za članstvo su podjednako bili i ljevica i desnica. Najveće ... više >

  • 6
  • 1
  • 2
  • 11

Analiza

Hrvatska je sinoć odlučila. Odlučila je da je dosta Josipovićeve politike nezamjeranja i nečinjenja, Hrvatska je sinoć odlučila da je vrijeme za zaokret, za promjene. Hrvatska želi strateški zaokret, narodu je dosta priča o prošlosti, narod gleda u budućnosti, narodu je dosta i aktualne Vlade i aktualnog predsjednika. Ostvareni postotak Kolinde Grabar-Kitarović zaista je fascinantan - to je najbolji rezultat nekog HDZ-ovog kandidata na predsjedničkim izborima još od vremena dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, a uvjerljivo najbolji u 21. stoljeću. Kolindu Grabar Kitarović podržavao sam još dok i nije bilo službene objave HDZ-a o njezinoj kandidaturi za predsjednicu Republike, dakle, još od kraja travnja ove godine, i upravo stoga govorio sam svima ovu predkampanju i kampanju: "Glas za Kolindu je prema mojem mišljenju najbolji glas, ali i svaki glas usmjeren protiv Josipovića je dobar glas!" To se sinoć i potvrdilo i zato hvala i biračima Milana Kujundžića i biračima Ivana Sinčića jer i oni su htjeli promjenu, novi zaokret i kako se to u povijesti zvalo, "politiku novog kursa", nisu bili zadovoljni s politikom Ive Josipovića i to su jasno iskazali.

Jednostavno se, a to već traje pola godine, ne mogu načuditi koliko se moja razmišljanja poklapaju sa razmišljanjima Kolinde Grabar-Kitarović. Naime, iako sam sve svoje političke dužnosti izvršavao i izvršavat ću ih i dalje, nikada u društvu nisam prvi pokretao temu politike iz razloga što sam svjestan da nemamo svi iste političke afinitete i politika lako može posvađati ljude. No, uvijek sam u društvu govorio: Tri predsjednička kandidata imaju različite programe, imaju i drugačija sredstva, ali cilj im je isti, a to je bolja Hrvatska. I zaista, ključno je napomenuti sljedeće - u posljednje sam vrijeme, a posebice u vrijeme predizborne šutnje pazio da ne koristim sintagme "bolja Hrvatska", "hrvatski narod" i tome slično. Zašto? Zato što bi mnogi takve riječi protumačili kao dio izborne promidžbe, ali to zaista nije i ne smije biti tako - "Za bolju Hrvatsku" nije običan slogan u svrhu prikupljanja izbornih bodova, on je stvaran i utemeljen na hrvatskoj stvarnosti. Odajem i počast doktoru Kujundžiću iako se ništa drugo nije moglo ni očekivati i normalno je da je dao podršku Kolindi. Imao je neke dobre poruke, poruke s kojima se slažem, a to je svakako lustracija koju su provele mnoge postkomunističke zemlje i ostvarile gospodarski rast, ali njegova retorika bila je previše napadačka, a to u današnjim vremenima ne prolazi. Ipak, i on je shvatio da nam ne treba "Nova Hrvatska" - Hrvatska je tu, nju smo stvorili i obranili devedesetih godina prošlog stoljeća, treba nam "Bolja Hrvatska"! I iako su mnogi, pa tako i ja, mislili da je veliki problem hrvatske desnice razjedinjenost, to nije točno. Sjetimo se samo Đapića koji se povukao iz utrke rekavši kako je Kolinda Grabar- Kitarović višegodišnji san desnog biračkog tijela. Uz podršku Kujundžića, mislim da je hrvatska desnica ponovno ujedinjena. Barem za ovu utrku. To se za ljevicu ne može reći, iako je djelomično netočno kada se govori kako je Sinčić "uzeo" glasove Josipoviću. Ti su glasovi prije svega protestni i svi oni koji bi inače poništili listić ili ne bi uopće izašli na izbore, zaokružili su Ivanovo ime. Kolindu Grabar-Kitarović u drugom krugu podržava Milan Kujundžić, podržavaju ju njezini glasači i stranke okupljene oko Milana Kujundžića! Josipovića ne podržava Ivan Vilibor Sinčić, a ne podržava ni Grabar-Kitarović, što je zapravo logično jer politika Živog zida traži i želi promjene, a prema njihovo mišljenju to ne nude ni Grabar-Kitarović, ni Josipović. Svakako da će veći dio Sinčićevih birača u drugom krugu apstinirati ili čak poništiti listić, to bi bili oni "pravi" Sinčićevi birači i zastupatelji njegove politike. Onaj manji dio Sinčićevih birača ipak će glasati, a kome će ti glasovi otići ostaje vidjeti. Nešto će vjerojatno prigrabiti Grabar-Kitarović, a nešto Josipović, najviše će ovisiti o tome koji će kandidat više ustrajati na socijalnoj politici, na spominjanju problema blokiranih i obespravljenih građana jer budimo iskreni - to su zaista veliki problemi hrvatskog društva danas!

Milanovićeva retorika i Josipovićeva retorika potpuno su promašene, rekao bih čak i opasne. Oni su ti koji dijele hrvatski narod. I politički i ideološki. Oni znaju da im Kolinda puše za vratom i oni se u nedostatku programa vraćaju u prošlost, pričaju o kriminalu, korupciji, Sanaderu itd. Prvo, Sanader više nije član HDZ-a, od njega su se i HDZ, ali i Kolinda potpuno ogradili. Drugo, svatko želi društvo i Hrvatsku bez korupcije, a oni govore kako oni koji su glasali za Kolindu podržavaju kriminal, to je potpuno neshvatljivo i gubitnički jer da ima i najmanjih naznaka korupcije, Kolinda ne bi dobila ovakvu veliku potporu. Treće, nije ni SDP čist. Marina Lovrić-Merzel, Željko Sabo, zašto su dvolični i ne počiste prvo pred svojim pragom? Doći će vrijeme kada će svi oni biti pravno osuđeni i proglašeni kriminalcima i zločincima. I četvrto, i možda ono najbitnije - predsjednik Josipović ima najviše "putra" na glavi - ZAMP i Zlatica prije svega, a prema nekim je navodima nelegalno izabran na prošlim predsjedničkim izborima. Njihova metoda je metoda zastrašivanja političkih protivnika, državni aparat služi kao glavni u tome. Gdje smo to vidjeli? U socijalističkim državama! Milanović govori o tome kako u stožeru Kolinde Grabar Kitarović ne bi smjele biti hrvatske zastave i da oni vole Hrvatsku više! Podsjetit ću, SDP je preimenovani Savez Komunista Hrvatske, na sjednici 25.6.1991. izjasnili su se protiv hrvatske samostalnosti i neovisnosti, čak su iz protesta i napustili tu sjednicu. Sa druge strane je HDZ (koji je griješio, ali ponajviše zbog jednog čovjeka koji i nije provodio politiku u duhu stranke - detuđmanizacija, pomicanje prema lijevo, kriminal), ali i HDZ koji je stvorio hrvatsku državu. Da nije bilo HDZ-a koji ju je stvorio i hrvatskih branitelja koji su je obranili, Milanović danas ne bi bio premijer Hrvatske, a Josipović predsjednik Hrvatske, ali oni sustavno provode represiju nad hrvatskim narodom, ali zaboravljaju da sada vlada demokracija, a ne diktatura. Josipović kaže da je "previše krvi proliveno za ovu Hrvatsku da bi ju se sada dalo u ruke krivoj stranci". Pa Josipoviću, zaboravljaš li ti činjenicu da tebe javno podržava Šešelj, zbog njega se i prolijevala ta krv. I sad bi hrvatski branitelj, hrvatski čovjek trebao dati tebi glas? Ove godine bježiš iz Kolone sjećanja, zbog tebe i tvoje Vlade branitelji su u šatoru, ti isti prolijevali su krv i davali dijelove svojih tijela. Za Hrvatsku! Ali ne za ovakvu Hrvatsku! Josipoviću, ti, koji si zajedno sa ovom nesposobnom Vladom koja te podržava, izigrao zakone EU i štitio udbaše Perkovića i Mustaća, našao si se govoriti o domoljublju. Vrhunac licemjera! Retorika Milanovića i Josipovića je opasna, ona će možda privoliti nekoliko glasača centra i lijevog centra da izađu i daju glas Josipoviću, ali ništa više od toga ne mogu izvući. Ne mogu jer Kolinda ima veći bazen glasova i kvalitetnija je od Josipovića u svakom segmentu, i kao osoba i kao političarka. Moram istaknuti još jednu stvar - smeta me spominjanje naših medija o tome kako je HDZ dovlačio ljude na birališta. Da, HDZ je najbrojnija politička stranka u Hrvatskoj, ima najbolju logistiku i organizaciju na terenu, ali Ivana Maletić je najbolje rekla: "Nije ključna mobilizacija iako mi imamo brojno i stabilno biračkog tijelo, bitni su volja, srce, odlučnost i motiviranost kod naših birača".

Na redu je drugi krug, u njemu su uvijek bitnija sučeljavanja jer svaki kandidat ima više prostora i vremena. U sučeljavanjima je, zbog svoje diplomacije, pameti, znanja, stava i iskustva u prednosti Kolinda i sučeljavanja su i glavni razlog ovog odličnog Kolindinog rezultata. Uvijek sam govorio "javni interesi prije privatnih" i iako kao mladi čovjek od 19 godina imam mnošvo privatnih želja, najveća mi je želja da Hrvatska dobije prvu hrvatsku predsjednicu! Tome sam potpuno posvećen i kako je rekla Kolinda, Hrvatska mi je prva i jedina na pameti. Uvijek sam govorio i da je sve stvar generacije - ja recimo nikada nisam imao prilike gledati Dražena Petrovića, ali sam dovoljno star da sam mogao gledati Ivicu i Janicu Kostelić. Nisam dovoljno star pa nisam mogao glasati za dr. Tuđmana, ali sam zato jučer glasovao za Kolindu Grabar-Kitarović, a isto ću napraviti i 11.1. Parafrazirat ću stihove pjesme "Bili cvitak": "Ptico moja, kad Josipović prođe, raspast će se okovi, tad poleti čistim zrakom, iznad zemlje slobodne!"

Ocjene (8)


Respektira (5): Panter, draxy, visitor, siouxica, VeNLO


Slaže se (1): draxy


Ne slaže se (2): visitor, Mac316


Komentari (7)


dobrodošao na barometar, super što si nam se pridružio:) šteta što osim subjektivnih ocjena i osjećaja da je kolinda najbolji izbor nisi ponudio i argumentaciju- zbog čega i po čemu, i na koji način je ona jamac 'za bolju hrvatsku'? siouxica 0 0 0


u svakom slučaju, sa zanimanjem iščekujem tvoju novi tekst u kojoj će, nadam se, biti više argumenata i prave analize:) siouxica 0 0 0


dobrodošao!..za dobru analizu je potrebno više objektivnosti a manje stranačkih preferencija :)..kako tumačiš činjenicu da kolinda amnestira notornog kalmetu a, evo i ti, spočitavaš drugoj strani također neosuđene lovrićku, saba i čak josipovića? visitor 0 0 0


U suštini se slažem sa tobom s tim da smatram da bi i za nas i za Kolindu bilo bolje kada bi na ove izbore gledali malo objektivnije.Nadam se da će i naši mediji prestati objavljivati naručene ankete jer ovo već postaje tragikomično. draxy 0 0 0


Pozdrav svima. Siouxica, kad će biti objavljena slobodna tema? ivan-cro 0 0 0

Analiza

Hrvatska je sinoć odlučila. Odlučila je da je dosta Josipovićeve politike nezamjeranja i nečinjenja, Hrvatska je sinoć odlučila da je vrijeme za zaokret, za promjene. Hrvatska želi strateški zaokret, narodu je dosta priča o prošlosti, narod gleda u budućnosti, narodu je dosta i aktualne Vlade i aktualnog predsjednika. Ostvareni postotak Kolinde Grabar-Kitarović zaista je fascinantan - to je najbolji rezultat nekog HDZ-ovog kandidata na predsjedničkim izborima još od vremena dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, a uvjerljivo najbolji u 21. stoljeću. Kolindu Grabar Kitarović podržavao sam još dok i nije bilo službene objave HDZ-a o njezinoj kandidaturi za predsjednicu Republike, ... više >

  • 5
  • 1
  • 2
  • 7