Reputacija 2

  • Bodova 67.0
  • Analiza 4
  • Ocjena 0
  • Anketa 0

Analiza

Razvoj političke i društvene situacije u Hrvatskoj iz dana u dan poprima sve više neugodnih sličnosti sa poznatim povijesnim primjerima provedbe tzv. „politike spaljene zemlje“. Korištena još od antičkih vremena, njeni su najpoznatiji primjeri oni iz novije povijesti poput spaljivanja svega što bi moglo koristiti Napoleonu, uključujući i Moskvu, od strane Ruskog cara. Ili pak Staljinova zapovijed da ni zrno žita ne smije ostati okupatoru. Hitler je također, pred kraj rata izdao zapovijed da sve što bi moglo koristiti Saveznicima mora biti uništeno, makar to značilo i sigurnu propast njemačkog naroda. Čak štoviše, on nije ni skrivao stav da Nijemci nakon poraza od Rusa više ni ne zaslužuju da opstanu kao pojedinci i nacija. Tek površno razmatranje ovih, i mnogih drugih, primjera ukazuje da se takvom politikom služe uglavnom one političke snage koje imaju ili pretendiraju na to da ostvare apsolutnu moć u državi. Isto tako uočljivo je da su takve politike usmjerene na to da protivniku otežaju ili onemoguće napredovanje ili korištenje postojećih resursa. No uz sličnosti, mogu se uočiti i razlike pa tako tek poneki začetnici ovakvih politika sustavno idu za tim da onemoguće život i budućnost vlastitom narodu.

Događanja koja pratimo zadnjih dana i tjedana, pogotovo od trenutka kad je postalo izvjesno da pada Vlada, i da je Sabor pred raspuštanjem, ne realiziraju se naravno kao „politika spaljene zemlje“ u onom fizičkom, materijalnom smislu.  No one zato, ne manje važno, poprimaju karakter provedbe „politike spaljenog društva“ pri čemu se svi civilizacijski, kulturološki, politološki, pravni, socijalni, idejni i duhovni dosezi koji su nas činili dijelom modernog razvijenog svijeta nesmiljeno uništavaju, sa posljedicama koje na dugi rok neće biti ništa manje zlokobne od pukog fizičkog uništenja. Pitanje koje si svi moramo postaviti, i još važnije odgovoriti na njega, jest koliko su na primjer srušeni društveni mostovi, između različitih društvenih skupina, većine i manjina, stanovnika različitih regija, nositelja različitih društvenih, civilizacijskih, političkih i kulturoloških ideja i vrijednosti teži za ponovno izgraditi od onih materijalnih na terenu?

Od kada je došlo do eskalacije političkih sukoba u našim političkim institucijama koje su na kraju rezultirale izglasavanjem nepovjerenja Vladi i donošenjem odluke o raspuštanju Sabora, kao koraka prema organiziranju novih izbora, svjedoci smo pojave bez presedana u hrvatskoj politici koja nije bila provođena niti u ono doba kada smo s pravom imali razloga bojati se da bi moglo doći do slabo prikrivene diktature tadašnjeg Predsjednika i njegove stranke, i kada se šuškalo o tome hoće li vojska biti zloupotrebljena u svrhu nepriznavanja rezultata siječanjskih izbora 2000. godine. Po državnim tijelima, ministarstvima, a naročito u kulturnim i obrazovnim institucijama, javnim poduzećima i javnim medijima na djelu je pošast sječe postojećih i instaliranja podobnih kadrova upravo biblijskih razmjera. Samo u medijima radi se o broju koji se opasno približava jednoj stotici, a kada se dodaju i ostale navedene strukture onda smo debelo na području trocifrenih brojki. Sve se to događa pod okriljem vlade koja je zapravo trebala onog dana kad joj je izglasano nepovjerenje podnijeti po Ustavu ove zemlje ostavku i da je krajnje upitna ustavnost i zakonitost svega što ta „Vlada“ radi zadnjih dana i tjedana. Jer podsjetimo, Ustav RH kaže: „Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku.“. Sada i ovdje! Ne sutra, ne drugi tjedan, ne kada se poklope zvijezde, nego odmah, u sadašnjem vremenu! Pitanje što pri tome rade Mostovski moralisti sa mesijanskim sindromom je naravno potpuno akademskog karaktera jer nekada davno, u nekom drugom životu i u nekom drugom svemiru, prije onih nesretnih „studenih“ izbora prošle godine, tko god si je dao truda i pogledao na internetu tko su, što su, što zastupaju i od kuda dolaze članovi te nesretne nezavisne liste morao je bez ostatka razumjeti što će se dogoditi njihovim dolaskom u centre političkog i društvenog odlučivanja u našoj zemlji. A tko si nije dao truda, ili nije shvatio, ili mu nije bilo važno sam je kriv. I sebi i svima nama. No to su rasprave koje eventualno mogu rasvijetliti razumijevanje prošlosti. Puno je bitnije za budućnost svih nas pokušati razumjeti zašto se sve to događa i što će nam donijeti u budućnosti.

Je li kvaka samo u onom prvom i najočiglednijem razlogu? Osigurati sebi i svojima dobre sinekure te društvenu moć i utjecaj bez obzira što se pri tome mora dobrano svinuti, pa i prekršiti, hrpa propisa. Konačno, ako za ikoga u našem društvu i politici danas važe ona Lenjinova, kasnije Titova i još kasnije Karamarkova relativnost primjene zakona u ovisnosti o situaciji, onda je to sigurno naša ostrašćena i beskrupulozna rigidna desnica. Njihovo je rezoniranje u stilu one poznate „win-win“ situacije. Ako na izborima koji nam sljeduju za koji mjesec pobijedi HDZ sa bulumentom svojih satelita, sve je riješeno, problema nema. Ako pobjedi takozvana jugo komunistička ljevice, a u Hrvatskoj će svaka ljevica dobiti taj epitet bez puno veze sa realnošću i pameću, tada je na lageru nekoliko isto tako pobjedničkih opcije. Prvo je za računati da se ta i takva ljevica neće baš puno usuditi ući u demontažu konzervativnog kadroviranja, jer se nije usuđivala ni do sada. Drugo, uzimajući u obzir opseg štete koju su već do sada počinili desni sebeljubi za pretpostaviti je da će čak i nakon djelomičnog povrata u prijašnje stanje i smjenjivanja nekih od navrat nanos na ovaj način imenovanih dužnosnika još uvijek ostati sasvim dovoljan broj na ključnim funkcijama u društvu koji će opstruirati rad neke nove vlasti i pripremati teren za povratak desnice na vlast. I treće, u slučaju da SDP-ova, kažu narodna koalicija, pokaže da nije dovoljno narodna jer ne sluša volju naroda realiziranu kroz kadrviranje provedeno u aranžmanu Mosta i HDZ-a, koji jedini imaju placet da zastupaju i govore u ime naroda, tada su na raspolaganju i neki drugi instrumenti prisile i uvjeravanja.

Poanta cijele priče zapravo se vrlo mračno svodi na sljedeće rezoniranje. Naša desnica smatra da ako je ona na vlasti ima pravo prilagoditi sve društvene procese i odnose sebi i svojim interesima, ideologiji i svjetonazoru. Kada su na vlasti oni sustavno uništavaju sve tekovine građanskog društva kakvo je nastajalo stoljećima u onome što mi volimo nazivati našim tradicijskim i kulturološkim krugom zemalja. I svi imaju biti kuš, odnosno kako to lijepo kaže Karamarko, mogu o tome pričati doma između svoja četiri zida, ali ne i u javnosti. Ako je pak na vlasti ono što se bez puno razloga zove hrvatskom ljevicom onda ona po njihovom mišljenju nema pravo učiniti apsolutno ništa da bi korigirala stvari. Ako samo pomisli o tome odmah će sa propovjedaonici zagrmiti pravednički gnjev crkve u Hrvata, a braniteljske udruge će se utaboriti u šatore i stvarati izvanredno stanje u zemlji.

I to nas dovodi od one druge, skrivene i puno gore mogućnosti. Ne događa se sve ovo sa naprasnim kadroviranjima širom državnih organizacija i društvenih institucija  samo i jedino zato da se podobni kadrovi uhljebe, a HDZ i od njege još desniji društveni faktori sačuvaju utjecaj na događanja u budućnosti. Na djelu je zapravo paralelni i prikriveni „Plan B“ kojim se zapravo kroz ova kadroviranja stvaraju preduvjeti za nastupanje kontinuiranog izvanrednog stanja nakon izbora u rujnu ove godine. Crkva, religijski orijentirane političke stranke i njihove ekspoziture u obliku religijski orijentiranih udruga koje su nabujale kao kancerogene stanice u tijelu, braniteljske udruge i dobar dio represivnog aparata koji nikad nije, i u ovom personalnom sastavu nikada i neće prihvatiti svojem mjesto i ulogu kao servisa cijelog društva, a ne interesa jedne političke opcije, izmiljet će kao zmije iz svojih rupa i stvorite stanje permanentnog sukoba i kaosa u društvu. Živjet ćemo zapravo u predinfarktnom stanju stalne prijetnje državnog udara.   

Računica je jasna. Sve će se na kraju svesti na to tko će prvi popustiti. Građani koji se premišljaju bit će dovedeni pred nemilu dilemu. Živjeti u stalnom izvanrednom stanju i pod stalnom prijetnjom državnog udara za koji će dovoljan okidač biti fizički sukob sa nekoliko ranjenih ili mrtvih. Ili popustiti desnici i reći javno kao i u svoja četiri zida: ne zanima me više sve to, radite što hoćete samo nam dajte mir i sigurnost. Ako su u drugim demokratski razvijenim zemljama građani na kraju bili voljni pristati na ograničenja ljudskih i građanskih prava i sloboda u ime veće sigurnosti od terorizma, ne treba ni sumnjati koji bi mogao biti logičan odgovor dijela pripadnika našeg naroda, koji se ionako nikada nisu smatrali građanima, niti su ikada shvatili što to znači, a bome nisu nikada ni prigrlili koncepte ljudskih i građanskih prava i sloboda i demokraciju kao takvu.

Sve ovo ukazuje na zloćudnost konzervativne struje u hrvatskoj politici koja se ne libi niti osmišljavanja i provedbe onoga što se obično naziva Neronovim dekretom samo da bi osigurala sebi dominaciju u društvu te političku moć kojom će odlučivati o sudbini građana čak i u onim stvarima koje bi trebale biti potpuno izvan sfere odlučivanja politike i prepuštene građanima da uređuju svoje živote onako kako oni žele. Uvijek do sada naša desnica koja nije bila na vlasti svojski se trudila opstruirati sve pozitivne procese u društvu pod cijenu izazivanja sukoba, pa čak i građanskog rata. I to je ono najtužnije kod hrvatske desnice jer ona time pokazuje da od svih nositelja politike spaljene zemlje, ili u ovom našem slučaju spaljenog društva, ona se najviše približila idealu brkatog slikara koji je jedini u novije doba smatrao da ima pravo sustavno uništiti vlastiti narod i društvo ako on već ne može biti na vlasti.

Zvonimir Mahečić

Ocjene (12)


Respektira (4): visitor, Losonsky, viewer, bereza


Slaže se (3): visitor, Losonsky, bereza


Ne slaže se (5): Alumnus, sufit, Vlaho, Neretvanin, Laci


Komentari (32)


Pa viewer da su ti Nijemci "usadili" uvažavanje i i respektiranje drugih je zaista teško povjerovati. Dachau, Birkenau, Auschwitz su zaista mjesta gdje se respektirala i uvažavala ratličitost ?! Nijemcima je u DNK-u da su oni "Über Alles '" ! Laci 0 0 0


Ova "analiza" , što se vidi po broju i sadržaju komentara, vjerojatno bi odnijela prvu bagrdau na natječaju za najneargumentiraniju analizu na barometru.hr do danas. Kod ostalih medija to bi prošlo bez komentara. Bravo za barometar.hr ! Laci 0 0 0


Dakle, dobro da nisam pročitao analizu. Naime, ja jako cijenim svoje vrijeme. Boljunac 0 0 0


Pročitao sam analizu jer su ponajbolje one s najviše neslaganja ;) I ova je stilski odlično napisana, ali... Ali, jebiga, ježim se od generaliziranja, a od neutemeljenog populističkog sijanja straha mi se povraća. Sad se naježen borim s mučninom... BorisTraljic 0 0 0


Spaljenu zemlju ovih 25 godina u nas prakticira najviše takozvana ljevica, bilo svojim nečinjenjem, bilo svojim činjenjem ! Neka mi autor oprosti, ali analiza neobično liči na takozvane "naručene" članke iz tiska. Pa je onda sve jasno. Laci 0 0 0

Analiza

Još nije pošteno zasjalo „Jutro poslije“ odluke Britanaca na referendumu da napuštaju Europsku Uniju, a jedan od glavnih promotora ove odluke Nigel Farage, vođa njihovih Domoljuba, izjavio je mrtvo hladno da su neke od glavnih teza korištenih u lobiranju i nagovaranju građana da glasaju za izlazak iz EU bile greška! No da ne bismo bili zluradi treba se prisjetiti da smo imali i mi svoje greške za trku, od kojih je jedna bila u formi one famozne Power Point prezentacije financijskog nam gurua, promoviranog u ciglih tri sata u premijera ove jadne zemlje, koji je pokazao svima nama Balkancima kako se to radi i u Saboru odvrtio svoju prezentaciju naše budućnosti. U svakoj organizaciji gdje sam imao čast raditi autor takvog uratka imao bi se poprilično potruditi da objasni šefovima kako mu je uspjelo pripremiti tako amaterski uradak. Ali to vrijedi na nižim razinama, onima gdje čovjek živi od svog rada, i nema pravo na grešku. Na visokim dužnosničkim razinama ministara i premijera to naravno da ne vrijedi. Oni za puno veće pare imaju pravo na puno veće greške. U toj se prezentacija potkrala isto tako jedna sitna "greška" u obliku alineje koja je govorila da je plan Vlade zaustaviti kurikularnu reformu. Ako netko misli da je to stvarno bila greška ili slučajnost ljuto se vara, ili je naivan, ili je navijački nastrojen prema zaštiti lika i djela svake Vlade koju HDZ i crkva instaliraju u naše živote, naše dnevne boravke, i još više spavaće sobe. Nije to bila greška nego plan. Mi smo trebali biti toliko fascinirani pojavom, likom i djelom jednog Hrvata iz dijaspore, da se nismo trebali, ni smjeli, dosjetiti u kojem grmu leži zec. Naravno da smo poslije svi skupa kolektivno imali priliku uvjeriti se da je na djelu provedba plana zacrtanog od početka, a to je upokojenje obrazovne reforme, čak i ovako kompromisne, na sve moguće načine.

Ovakvih primjera da nas netko uvjerava da patka koja gače kao patka, hoda kao patka i leti kao patka nije patka nego Jumbo Jet moguće je pronaći more u našoj bližoj i daljoj svakodnevici. Zajednički im je nazivnik da naši demokratski izabrani i oktroirani vlastodršci unaprijed računaju da će im takva politika proći i rade to - jer mogu! A mogu zato jer su se pakleno potrudili da u Hrvatskoj dominantna snaga, ono što je „in“, bude neznanje, primitivizam, nesposobnost ljudi da razumiju što se oko njih događa i pasivnost koja ih sprječava da adekvatno reagiraju čak i kad im je potpuno jasno da patka nije Jumbo Jet. To je ono što se zove hrvatskom tradicijom, a što neki isto tako uvezeni Hrvati iz dijaspore slavodobitno i s ponosom krste razmišljanjem kako su razmišljali i naši stari. Multiplicirajući efekt ovakvih stavova i političkih vizija svodi se na to da građani kao svoje predstavnike izabiru u pravilu one jednako loše ili još gore od sebe zato što nekritički „kupuju“ mantre o domoljublju i zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa. Zatim se izabrani „loši ološ“ pobrine da građani znaju još manje, da budu još manje uvjereni u svoje sposobnosti, spriječi bilo kakvo pametno obrazovanje djece jer jako dobro znaju da loše obrazovana djeca danas, postaju najbolje tijesto za manipulacije i loši ljudi sutra, te kao takvi potpuno nesposobni za donošenje kvalitetnih odluka, od izbora svojih predstavnika u Saboru pa na dalje. To je ujedno i garancija da će ti budući građani u sljedećoj iteraciji izbornog procesa izabrati još lošije predstavnike od onih koje imamo sada. Praksa nas u to vrlo bolno uvjerava besprizornim likovima koji su tko zna na koji način doplovili do mjesta zastupnika u Saboru i članova Vlade, ili pak stanjem u gotovo svim tijelima i organizacijama državne vlasti gdje je pravilo da je svaka sljedeća politička i upravljačka garnitura lošija od prethodne.

Što god netko rekao i kakve god reakcije u nekim glavama to izazvalo, ostaje činjenica da su gledajući povijesni razvoj modernih društava od drugog svjetskog rata na ovamo u pravilu one lijeve ili više lijeve političke stranke, demokrati, socijal demokrati, laburisti, socijalisti pa čak i – o užasa – komunisti, sa svim svojim ideološkim krivim Drinama i manje nego demokratskim postupcima, pokušavali iza sebe ostaviti bolja društva i bolje građane nego što su ih primili od svojih prethodnika. Desnim političkim strankama, od famozne američke Republikanske partije, onoga što se ponosno naziva GOP-om ili „dobrom starom partijom“, a postalo je rasadnikom „tea“ partijaških harangi, pa do njihovih blizanaca s ove strane Atlantika i pogotovo konzervativnih političkih stranaka u tzv. tranzicijskim zemljama, gdje ritam i notu udaraju Poljska i Mađarska, odgovara što veći broj neukih i slabo školovanih građana, nesposobnih i nevičnih procesu kritičkog razmišljanja kojima će njihove vođe reći što da misle. Žalosno stanje obrazovanja mladih u većini zemalja gdje se prvi put događa da nove generacije znaju manje od njihovih prethodnika, dobivaju lošije školovanje i imaju manje šanse za ostvarenje zadovoljavajuće razine standarda od njihovih roditelja, služe kao plodno tlo za njihovo zaglupljivanje i provođenje politika koje odgovaraju samo šačici najbogatijih i najmoćnijih smještenih u vrhovima političke i ekonomske oligarhije.

Politički eksperiment sa oktroiranim premijerom u režiji korupcionaškog HDZ-a i trećeputaških moralista po mjeri Kaptola i Opus Deia doveo je ovu zemlju do rasula, priuštio nam prvi put u povijesti iskustvo pada Vlade, raspuštanja Sabora i izvanrednih izbora. Kao posljedica svega toga ono što se naziva ljevicom u Hrvata, iako to ni po kojem mjerilu nije osim činjenice da je lijevo od HDZ-a i pridružene mu domoljubne bratije, imenom Milanovićev SDP, ima šansu ponovo se vratiti na vlast. Ako bi se sudilo po onome što su radili za prošlog mandata teško bi se moglo reći da su to zaslužili. Ali ako se sudi po onome što je sve ova sadašnja, od Mosta i HDZ-a vođena koalicija uradila i pokušala uraditi u državi i društvu, kakve su sve zlokobne poruke i politike gurali, kako su kadrovirali, tada je SDP dobrodošla i obećavajuća promjena. Ali samo ako se vodstvo ove stranke sjeti tko su i od kuda su krenuli, kakva se politika od njih očekuje, koje im biračko tijelo poklanja povjerenje, i kojem biračkom tijelu i njegovim interesima i potrebama njihovo vođenje politike mora prvenstveno biti okrenuto. Ovo će možda biti zadnja šansa SDP-u ne samo da se profilira kao vibrantna i drugačija politička opcija, nego i da spasi zemlju i građane od padanja u srednjevjekovni mrak za dulje vremensko razdoblje. Ako u tome ne uspije ne preostaje nam svima ništa drugo nego oformiti neku novu modernu ljevicu koja se ne srami toga što je ljevica. A ključni element uspjeha provedbe te misije i politike bit će upravo odnos prema razvoju znanja, sposobnosti, samopouzdanja kod većine građana ove zemlje i naročito djece. Biti će to borba protiv diletantizma i ignorancije u procesu donošenja političkih odluka. Borba za osposobljavanje djece, budućih odraslih građana koji će sutra donositi odluke, da prepoznaju i izabiru kao svoje predstavnike redovno one političare koji su bolji, a ne lošiji od njih, koji im ne mažu oči domoljubljem, koji ih ne hrane najnižim strastima. Borba da se društvo podrži u razvoju mehanizama koji će mu omogućiti da građani nakon izbora drže političke elite odgovornima za provedbu onih politika koje su najavile i obećale provoditi. Desnica u liku HDZ-a i njegovih satelita to ne može i ne želi jer bi time sama sebi rezala granu na kojoj sjedi. I potpuno je svejedno bi li ju vodio Hasanbegović, koji pod firmom podrške kandidatu koji će preimenovati Trg Maršala Tita, i zatim polaganja vijenaca u Jazovki, zapravo ističe svoju vlastitu kandidaturu osokoljen činjenicom da je kao član Predsjedništva stranke na nedavnim stranačkim izborima dobio najviše glasova, ili bi ju vodio Plenković kao uljuđena lice HDZ-a prema vani. Jer Plenković bi u toj priči bio samo domaća varijanta „Timi Tima“ Oreškovića i plesao bi kako i koliko dugo bi to stranačkim konzervativcima odgovaralo.

Dobiju li Milanović i SDP šansu za popravni ispit moraju ostaviti iza sebe bolje društvo nego što su ga zatekli, obrazovanije građane koji će biti u stanju prepoznati političke floskule poput Mosta ili varljiva obećanja a la Farage, i promptno kazniti sve one koji se makar samo i usude pomisliti da bi mogli tako nešto svima nama prodati. Moraju stvoriti društvo gdje će građani biti od malih nogu pa do samrtne postelje educirani i informirani o svim bitnim elementima potrebnim za kvalificirano sudjelovanje u odlučivanju, kako o svojim osobnim životima tako i o državnim i društvenim poslovima u kojima imaju pravo i obavezu sudjelovati. Bilo da se radi o redovnom izlasku na izbore i izboru najboljih kandidata, programa i  politika, ili pak o referendumskim pitanjima treba li se i ima li se uopće pravo nekome miješati u način izbora obiteljskog života ili postoje li doista utemeljeni i prevladavajući razlozi za izlazak iz međunarodnih asocijacija. Ako su samo i približno točne procjene da su u Velikoj Britaniji starije generacije odlučile za mlađe, manje obrazovani za bolje obrazovane, ruralne sredine za gradove i tome slično, tada to jasno ukazuje na potrebu borbe protiv neznanja i kvalitetno informiranje građana. Propadne li ta zadnja šansa, ili ako nekim raspletom okolnosti do njene realizacije ni ne dođe, ovoj zemlji i njenim građanima nema spasa i jedino nam prestaje raspisati međunarodni tender za najboljeg okupatora. Kakve male Napoleone, ordinarne lopove te egomanijake među političarima imamo i sami smo si ih izabrali, koliko smo se pokazali nesposobnima u 25 godina samostalnosti i koliko smo stoljeća prije toga bili podanici i sluge raznoraznim tuđincima, možda nam zaista drugo ni ne preostaje i možda je to maksimalni doseg koji pleme Hrvata može postići. A u tom slučaju dokazat ćemo jedino ono Peterovo načelo: da smo postizanjem samostalnosti dosegli razinu svoje nesposobnosti! Izbor je na nama.

Ocjene (16)


Respektira (7): bereza, Harvey, siouxica, Losonsky, visitor, VeNLO, Laci


Slaže se (2): bereza, Losonsky


Ne slaže se (7): RepopeR, ICatic, Dirk15, Alumnus, Anyst, Boljunac, sufit


Komentari (30)


grčka, francuska, španjolska, pa čak i švedska. Dirk15 0 0 0


Talijani imaju Codice civile (Građanski zakonik). Francuzi imaju Code civil poznat i kao Code Napoleon. Po Napoleonu. Izradrili su ga vrsnimpravnici u rokomod nelkih šest mjeseci. Talijanski Codice civile je uzvojen pod fašizmom. Godine 1942. Imam ga Boljunac 0 0 0


Ako vam mozak nije blokiran, shvatiti ćete da je taj zakonik donijet pod Mussolinijem . I danas je na snazi u Italiji. Većini to ništa ne znači , jer i ne zna što sadrži Codice civile. Ausrija je imal svoj Građanski zakonik. U nas je vrijedio kao Boljunac 0 0 0


Opći građanski zakonik, dok ga komunisti sveli na "pravna pravila" koja se mogu i uglavnom ne moraju primjenjivati . Jer, partija je ona koja određuje što je pravo. Boljunac 0 0 0


Pa Boljunac, neznam što se danas uči na Pravnom fakultetu, ali ove naše komunjare bi najradije da se podučava samo partijski Statut partije ! Ma koji Codice civile ? Ostojić šalje u ludnicu ako mu s ene svidiš-to je njihov Code...! Laci 0 0 0

Analiza

Još nije pošteno zasjalo „Jutro poslije“ odluke Britanaca na referendumu da napuštaju Europsku Uniju, a jedan od glavnih promotora ove odluke Nigel Farage, vođa njihovih Domoljuba, izjavio je mrtvo hladno da su neke od glavnih teza korištenih u lobiranju i nagovaranju građana da glasaju za izlazak iz EU bile greška! No da ne bismo bili zluradi treba se prisjetiti da smo imali i mi svoje greške za trku, od kojih je jedna bila u formi one famozne Power Point prezentacije financijskog nam gurua, promoviranog u ciglih tri sata u premijera ove jadne zemlje, koji je pokazao svima nama Balkancima kako ... više >

  • 7
  • 2
  • 7
  • 30

Analiza

Nakon pažljivog gledanja i slušanja snimke sastanka i razgovora u Vladi RH postaje jasno da nema nikakvog razloga za osmomjesečne ilegalne proteste već da su se svi konkretni problemi u provedbi mogli, i još uvijek mogu, riješiti uz malo dobre volje, a ne politikantskim rušenjem nevoljene vlade. Istovremeno je jasno i to da su sva pozivanja predstavnika vlasti da se, ako ima pogrešaka u operativnoj provedbi propisa koji se odnose na status branitelja, ne može govoriti o namjeri da se smanje braniteljska prava, uzaludna i neće imati nikakvog rezultata, što se vidi i iz kasnijih izjava predstavnika braniteljske skupine da se prosvjed u Savskoj nastavlja. Koliko god se izjašnjavali suprotno, jasno je da oni prvenstveno žele dobro trgovati svojim pravima i na temelju njih ostvarivati i širi društveni i politički utjecaj.

Promatrača sa strane mora osupnuti kako su predstavnici braniteljske skupine ne jednom bili izrazito neugodni prema predstavnicima Vlade od kojih pak očekuju pozitivan stav u rješavanju svojih zahtjeva. Može se jasno uočiti da je njihovo inzistiranje da Vlada primi i predstavnike drugih skupina koje smatraju da imaju konkretne probleme samo jeftin i providan pokušaj umanjivanja negativne javne percepcije kod ostalih građana. Predstavnici braniteljske skupine zaigrali su opasnu igru iza koje zapravo ne stoji ništa drugo nego osobne emocije, distorzirani i nerealni osobni utisci, te želja da se bude konačni arbitar u društvu. Više je nego očigledno potpuno neprihvaćanje prava i pravnog poretka u svakom onom slučaju koji im ne ide u prilog ili oni procijene, koristeći se svojim diskrecionim pravom, da nekome drugome daje nešto nezasluženo. A kako gledaju na ulogu zakona i pravnog poretka jasno se vidi i iz slabo prikrivenog stava da oni traže poštivanje propisa i zakona, ali kada se stvari ogole do kraja to poštivanje zapravo za njih znači da se zakoni ne mogu mijenjati ako oni samo pomisle da bi to moglo biti na njihovu štetu.

Izjave predstavnika braniteljske skupine da nisu došli tražiti materijalna prava, da su došli po dostojanstvo, najobičnija je demagogija. Dostojanstvo nije nešto što im bilo tko drugi mogao oduzeti i još manje dati. Dok s druge strane ne žele shvatiti koliko su sami svojim djelima zadnjih mjeseci naštetili ugledu svih branitelja. U tom kontekstu traženje predstavnika braniteljske skupine da se Vlada i njen Predsjednik javno založe za njih i zaštite ih od objeda da su militanti, barbari, teroristi i sl. u najmanju je ruku čudno ako se zna da su oni dignuli šator u Savskoj sa jednim jedinim ciljem, a to je rušenje ove vlasti i prijevremeno dovođenje na vlast HDZ-a. Inzistiranje pak na tome da hrvatski branitelj što god radio ne može biti tretiran kao militant, barbar i terorist zapravo potiho potura ideju na davanju poštede unaprijed predstavnicima jedne skupine u odnosu na njihova moguća djela, a uz to neugodno korespondira sa izjavom predsjednika HDZ-a da zakoni nisu važni ako se radi o braniteljima. I onda se u tom kontekstu na ulice izvlače plinske boce, što je čin koji bi u većini država na svijetu od strane bilo koje pobunjeničke skupne bio tretiran kao potencijalni teroristički akt ili barem kao opasna prijetnja sigurnosti građana. Predstavnici braniteljske skupine međutim mrtvo-hladno izjavljuju da se oni s tim činom ne slažu iako ne nude nikakvo objašnjenje tko je to onda učinio na prostoru koji oni smatraju svojim domom (sic)! Domom koji su doduše nelegalno prisvojili na javnoj površini, ali to je naravno za njih samo nevažna finesa. Sve ovo jasno pokazuje kakvu ćemo vlast i pravni poredak imati osvoji li rigidna desnica na idućim parlamentarnim izborima vlast. Upravo je zastrašujuć stav da su oni nakon Domovinskog rata prepustili državu političarima! Taj stav nije samo greška u izražavanju već jasno pokazuje kako oni vide način obnašanja vlasti u našem društvu, od kuda uopće vlast odlazi, koji su joj društveni, politološki i sociološki korijeni, i svoju ulogu u tome. Jer ako su oni to prepustili onda valjda imaju pravo i uzeti natrag!

No i više od toga, zamjerka da se predstavnici vlasti nisu htjeli pridružiti u molitvi jasno govori i kakav ćemo dominantan svjetonazor imati po svoj prilici nakon idućih parlamentarnih izbora. Sve to ukazuje da predstavnicima braniteljske skupine nije ni približno jasno i ne prihvaćaju Ustavne temelje postojanja hrvatske države, razdiobe vlasti i činjenicu da je ovo republika u kojoj su vlast i vjera, država i crkva, odvojeni. To se potpuno logično uklapa u njihovu sliku svijeta u kojoj su uvijek oni drugi strana koja radi podjele, nikada oni sami! To je isto tako i pokušaj nametanja takvih društvenih odnosa u kojima će biti nevažno koje i koliko propisa su oni prekršili jer se radi o jednoj samo-posvećenoj  skupini koja sve što radi ima pravo raditi, a ako i izlazi iz općeprihvaćenih društvenih pravnih i etičkih okvira, ima se smatrati da su oni branitelji i time automatski u pravu, ili barem pošteđeni od posljedica i odgovornosti za svoja djela. To se vidi i u načinu na koji oni tretiraju svoje i tuđe pravo na prosvjed. Oni koji prosvjeduju protiv njih su po njihovom neke čudne skupine ljudi, i te skupine nemaju pravo doći pred njihovu kuću (!) u Savskoj reći im što misle o njihovom nelegalnom prosvjedu. A od iste one vlasti u čije su se rušenje upregnuli, počevši već od slogana „oba će pasti“, oni traže zaštitu od tih nekih čudnih ljudi. Oni smatraju da imaju pravo iskazivati svoje stavove i svjetonazor, ali vlast koju ne podnose mora ih zaštiti od onih koji imaju drugačiji stavove i svjetonazor. Način na koji oni bagateliziraju i iskazuju nepoštivanje bilo čega što u opisu ima pojam civilni ili građanski zapravo jasno govori o tome kakva nas budućnost čeka ako takva viđenja prevladaju u našem društvu. U to se logično uklapa činjenica da su oni zapravo najkonkretniji u svojim zahtjevima ne kada traže neka svoja prava, nego onda kada se zalažu za to da se drugima oduzmu mogućnosti za ostvarenje nekih prava ili makar samo i za raspravu o tome. Pri tome je njima potpuno nevažno da se u nekim slučajevima radi o stvarima koje su riješene tako kako jesu riješene na zahtjev međunarodne zajednice i upravo u mandatima u kojima je Vladu vodio HDZ.

S druge pak strane čudi izražena nelagoda predstavnika Vlade koji su prije sastanka na svaki način pokušavali ostvariti kontakt i komunikaciju sa predstavnicima druge strane koja ih kontinuirano vrijeđa i prijeti im svrgavanjem skoro osam mjeseci. Time su oni možda pokušali pokazati dobru volju prema ovoj skupini i razbiti led, ali su ujedno pokazali i slabost koju ne zaslužuju svi oni građani Republike Hrvatske koji financiraju rad državnih tijela i ne slažu se kako sa zahtjevima braniteljske skupine, tako još manje sa načinom na koji se ti zahtjevi pokušavaju nametnuti cijelom društvu.

Predsjednik Vlade nije odolio pa je u nekoliko navrata krenuo i on u demagoške priče koje i nisu imale baš previše veze sa temom sastanka. S obzirom da se čini prilično uvjerljivim da je prvu rundu rasprave dobila Vlada jasno se potvrđuje da uz kolovođe braniteljske skupine i vodstvo HDZ treći vrh trokuta koji se nastoji okoristiti ovom uzavrelom društvenom situacijom čini i vrh SDP-a. Vlada Republike Hrvatske, posebice resorno ministarstvo, u proteklih osam mjeseci propustili su učinit sve što je bilo potrebno i obavljati svoje temeljne zadaće, od kojih je ona najvažnija zaštita pravnog poretka, te svojom pasivnošću omogućuju sukobe i tenzije u društvu i među građanima isključivo iz mješavine svojih stranačkih političkih interesa i određene doze straha.

Pristojno odgojenom objektivnom promatraču sa strane nije za zanemariti da su s jedne strane predstavnici braniteljskog prosvjeda imali svo vrijeme potrebno da iznesu svoje stavove, ali da su predstavnike vlasti, naročito ministra Matića, prekidali kad i kako im je palo na pamet. S druge strane, došli su na sastanak u svečanim odorama što se može jedino protumačiti kao oblik pritiska na legalno izabrane predstavnike vlasti i pokazivanje mišića. Time su poslali poruku koja nije dobra i ne ide im u prilog, a uz to su po tko zna koji put pokazali da ne poštuju niti jednu odredbu važećeg pravnog poretka koja im ne ide u prilog. Nošenje odora je propisano zakonskim i podzakonskim odredbama u pogledu toga tko, kada i pod kojim uvjetima ima pravo nositi odore. Kada se radi o nošenju odora od strane osoba koje više nisu u djelatnom statusu to je moguće samo u slučajevima sudjelovanja na točno određenim svečanostima, proslavama, počastima, a današnji sastanak u Vladi Republike Hrvatske niti je na popisu takvih aktivnosti određenih važećim propisima, niti ispunjava bilo kakve uvjete ili kriterije da bi ga se takvim moglo smatrati.

Tako se samo potvrđuje još jednom da djelovanje braniteljske skupine i njenih kolovođa izlazi izvan okvira zakona Republike Hrvatske, te izvan legitimnih okvira izražavanja različitih stavova i obrane svojih interesa. Događanja kojima smo svjedoci zadnjih skoro osam mjeseci jasno potvrđuju da je na djelu potiho izazivanje izvanrednog stanja, koje je zadnjih dana eskaliralo – zanimljivo upravo u trenutku kada proces protiv jednog od kolovođa pobune zbog financijskih malverzacija dobiva nove impulse - u kojem se na zna koja iskra može biti ona presudna koja će izazvati i fizičke sukobe sa nemjerljivim društvenim posljedicama.

Svatko kome je na srcu kvaliteta života svih građana i njihova dobrobit morao bi znati da situacija u Hrvatskoj zahtijeva da se svi društveni resursi i sposobnosti usmjere na poboljšanje gospodarske situacije, razvoj, borbu protiv neimaštine i siromaštva, te rješavanje problema velikog broja nezaposlenih. Ovakva borba za parcijalne interese jedne skupine ljudi traženjem dodatnih prava koja mogu biti ostvarena isključivo na štetu drugih građana nije i ne može biti ni na koji način opravdana, pogotovo kad se traži na ovakav način.

Ocjene (10)


Respektira (3): draxy, siouxica, visitor


Slaže se (3): miliwan, visitor, Mac316


Ne slaže se (4): draxy, Laci, K_Miletic, Alumnus


Komentari (35)


vis, siguran sam da ti znaš da ni jedna funkcija nije garancija 'pameti'. Na žalost dobar dio ljudi u ovoj državi rezonira i misli upravo onako kako si ti to napisao. Pametan je bio je ministar, doministar .... IDujas 0 0 0


kako sam već napisao, sigurno je da od onoga koji nikada nije radio u GS postoje bolji znalci iz redova onih koji jesu i koji su izravno radili na predmetu o kojem je riječ..nisam rekao ni više ni manje..ne zanima me rasprava o bilo čijoj pameti :) visitor 0 0 0


Vis, bio si dugo u vojsci i ne mogu vjerovati da nikad nisi čuo priče o marginalizaciji nekih JNA - kadrova i njihovu sklanjanju na pozicije s kojih ne mogu ništa 'pokvariti', ne samo na onom niskom operativnom nivou ... IDujas 0 0 0


@ID, ma jesam, ali priče su priče.kao i drugi, čuo sam te i mnoge druge (a ponešto i vidio), ali ovdje je riječ o konkretnoj tvrdnji za koju se kao izvor navodi konkretna osoba za koju smatram da nije relevantna za zbivanja unutar GS,ima upućenijih visitor 0 0 0


no predlažem da ne trolamo više tu komentarima koji nisu ni u kakvoj vezi s tekstom ispod kojeg se nalazimo :))..inače ću morat brisati i tebe i sebe :) visitor 0 0 0

Analiza

Nakon pažljivog gledanja i slušanja snimke sastanka i razgovora u Vladi RH postaje jasno da nema nikakvog razloga za osmomjesečne ilegalne proteste već da su se svi konkretni problemi u provedbi mogli, i još uvijek mogu, riješiti uz malo dobre volje, a ne politikantskim rušenjem nevoljene vlade. Istovremeno je jasno i to da su sva pozivanja predstavnika vlasti da se, ako ima pogrešaka u operativnoj provedbi propisa koji se odnose na status branitelja, ne može govoriti o namjeri da se smanje braniteljska prava, uzaludna i neće imati nikakvog rezultata, što se vidi i iz kasnijih izjava predstavnika braniteljske skupine da ... više >

  • 3
  • 3
  • 4
  • 35

Analiza

Govorimo li istim jezikom kad pričamo o reformi javne uprave?

24.03.2015. 01:04, Nakon chata: Kako depolitizirati javni sektor? Je li moguća reforma bez masovnog otpuštanja?

Kada se danas u Hrvatskoj govori o potrebi reforme javne uprave - procesu za koji sadašnji predsjednik Vlade misli da je apsolutno nepotreban i nevažan, dok neki drugi pak misle da ga se dade riješiti oštrim mačem kao Aleksandar Veliki Gordijski čvor - ona se manje-više uvijek dovodi u uzročno-posljedičnu vezu sa tako nasušno potrebnim ekonomskim razvojem. I dok je sigurno barem jednim djelom točno da samodovoljni i samozadovoljni referenti na svim stepenicama državnog aparata u dobroj mjeri glume kočničare svih inicijativa ekonomije kao i potreba i interesa građana, ne treba se zanositi da su oni jedini krivci za žalosno stanje, jer u jednom devastiranom društvu poput hrvatskog ništa neće riješiti samo jedna reforma tek jednog segmenta državnih nadležnosti.

Spominjanje potrebe reforme javne uprave tako se često dovodi u vezu, ili čak poistovjećuje sa alfom i omegom svih ukletih tranzicijskih procesa, drastičnim smanjivanjem broja radnika, nagrađivanjem temeljem rezultata rada – što valjda treba poslužiti kao slatkiš koji će ovaj bolni proces učiniti lakše probavljivim, depolitizacijom, ili čak potrebom definiranja novog teritorijalnog ustroja, koji je u svom sadašnjem obliku bolno neefikasan, preskup i demodiran.

Omiljena mantra većine naših političara jest da će reforma državnog sektora - a širom svijeta pojam reforma puno prečesto služi kao eufemizam za nepromišljeno drakonsko otpuštanje radnika, ili kako se to već voli reći strukturne reforme - olakšati situaciju privatnom sektoru kako bi on krenuo naprijed. Postoji samo jedan mali problem. Za sada još nitko na svijetu nije uspio dokazati uzročno-posljedičnu vezu između malog ili smanjenog broja radnika u javnim službama i ekonomskog uzleta. To predstavlja samo još jednog neoliberalnog ružičastog Slonića Tonića, za kojeg se svi kunu da postoji, ali ga nitko još nije u živo vidio. I kada čovjek pogleda brojke radnika u javnom sektoru širom Europe i svijeta onda vidi da ekonomija cvjeta u nekim zemljama sa relativno većom administracijom nego ju ima Hrvatska, dok u nekim drugim zemljama sa relativno manjom administracijom ekonomija nikako da se digne na noge.

Jasno je dakle, poanta reforme javnog sektora nije u njegovom apriornom smanjivanju nego u prepoznavanju problema i pronalaženju modaliteta za povećanje njene efikasnosti. Ne treba ni spominjati da su svi dosadašnji projekti kao informatizacija javnih isprava, hitroreza i sličnih ubojitih hitro-u-ništa PR krilatica, neslavno završili. No, za prepoznavanje problema treba se u stvar malo detaljnije udubiti, treba pokazati znanje i volju, i treba uložiti određenu količinu vremena i truda, a sve to nisu kategorije u kojima su naši dosadašnji političari briljirali. Zamislimo samo sljedeću situaciju: Ako je naša javna uprava neefikasna sa postojećim brojem radnika, koliko će tek biti neefikasna i neodgovarajuća potrebama građana i privatnog sektora ako netko dekretom odreže 30 postotno smanjenje broja radnika u njoj!? Može li itko na ovom svijetu vjerovati da će samo tim činom ona postati efikasnija, pogotovo ako se prvi razbježe oni bolji i sposobniji koji svoje znanje i iskustvo mogu ponuditi negdje drugdje?

Pa koji je onda odgovor? Javna je uprava neefikasna ne toliko zbog toga što njeni radnici rade slabo ili sporo, iako ima naravno i toga. Ona je spora i neefikasna zato što bi bilo kakva temeljita analiza obavljanja poslova koji su joj dati u nadležnost pokazala da prosječan predmet koji treba deset ili dvadeset sati konkretnog rada nekolicine radnika u različitim odjelima i na različitim razinama hijerarhije provede desetke ili čak stotine dana putujući s jednog stola na drugi, iz jedne zgrade u drugu, iz jednog urudžbenog zapisnika u drugi, i tako do besvijesti. Ona je spora jer je i danas u 21. stoljeću organizirana i funkcionira na temelju parceliziranja i specijalizacije posla u najsitnije fragmente koji se obavljaju od strane radnika koji se često puta školovani i obučeni da budu specijalisti samo za jednu vrstu posla!

A pametne su organizacije, kako privatnog tako i javnog karaktera, širom svijeta u međuvremenu shvatile i naučile da to nije ni jedini, a najčešće ni najbolji način za obavljanja posla. Umjesto specijalizacije i obavljanja pojedinačnih radnih zadataka nama treba javna uprava koja će biti organizirana i refunkcionalizirana oko obavljanja jasno definiranih poslovnih funkcija. Treba nam reinženjering javne uprave koji će omogućiti da tzv. case timovi ili pojedinci obave na jednom mjestu cijeli posao. Treba samo zamisliti dobitke za sve strane uključene u ovaj proces – obični građanin koji čeka neku dozvolu, strana firma koja čeka papire za osnivanje podružnice, ili strani investitor koji treba papire da bi mu bilo dozvoljeno(!?) da ubaci neke konvertibilne novce u naš novaca gladni sustav - ako bi se primjerice predmet koji traži sveukupno dva radna dana faktičnog obavljanja posla, a leži negdje po stolovima, urudžbenim zapisnicima, ili kurirskim službama samo trideset dana, obavio za istih tih dva dana rada uz recimo još dva dana kolanja od stola do stola! Ako netko misli da je to nemoguće potrebno je samo prolistati literaturu i utvrditi kolike su dobitke različite organizacije širom svijeta ostvarile samo i isključivo primjenom ovog principa. A o tome nitko od političara, pa čak ni stručnjaka s područja javne uprave u Hrvatskoj ne govori, barem ne javno.

S druge strane, da bi se postigao puni uspjeh i stvorile pretpostavke za nesmetano funkcioniranje, potrebno je isto tako definirati i pravno dosljedno normirati još dvije stvari. Prvo, treba odrediti, konsenzusom između stranaka ,ako je moguće, ili pak čvrstom voljom neke buduće parlamentarne većine, ako to ne bude slučaj, da ministri i njihovi zamjenici dolaze na svoja mjesta kao politički imenovani i politički smjenjivi dužnosnici. Sve ostalo ispod njih iz tog i takvog kruga političkih imenovanja i razrješenja ispada!

A to nas dovodi do drugog još bitnijeg koraka. Ova država i njene političke elite nikada nisu htjele jasno definirati jednu kategoriju koja postoji desetljećima, pa i dulje, u mnogim drugim državama, jer bi im samo njeno postojanje smanjivalo prostor za postizborna uhljebljenja i politikantsku trgovinu! Hrvatska treba ozbiljno poraditi na uvođenju kategorije javnih službenika, koja bi propisima i profesionalnom etikom bila najviša uopće moguća kategorija državnih službenika u najširem smislu te riječ, imenovana isključivo na temelju stručne procjene i kvalifikacije i nesmjenjiva sve dok profesionalno odrađuje svoj posao.

Ključni element ove priče bio bi u tome da se ta kategorija izmakne ispod kontrole politike, ali isto tako i da se njoj nametne pravno i profesionalno takvo ponašanje i obavljanje posla u kojem će se svaka politička afilijacija ili politikantstvo razbiti o glavu svakom pripadniku ove kaste. Taj bi sloj javnih službenika bio presudan za efikasno obavljanje posla bez obzira na političke smjene na vrhovima ministarstava i osigurao bi da institucionalno znanje i iskustvo ne padnu na nulu ili blizu nje, te se izgube u bespućima politikantstva do kojega dolazi svaki put nakon izbora, kada hrpe novoimenovanih šefova odjela, službi, uprava i sl. uče na leđima svojih podčinjenih raditi posao. A dok oni to nauče, eto nam i novih izbora!  

Ova kategorija javnih službenika treba imati svoje stručno tijelo, recimo nešto poput postojećeg Državnog sudbenog vijeća, ali uz dužno poštovanje prema pravosudnoj struci, mora funkcionirati neusporedivo efikasnije od njega, ili da budemo precizniji: ono mora funkcionirati! I mora osigurati da od strane pripadnika kaste javnih službenika ni u snu ne bude moguća politizacija kakvu na primjer vrši visoko pozicionirani predsjednik jednog županijskog suda, a da nitko u pravosudnoj hijerarhiji ne osjeća nikakvu potrebu da ureduje. Dakle javni bi službenici postali kovači vlastite sreće, karijere i budućnosti. A onog trena kada bi se netko od njih poželio igrati politike dobio bi „pakrački dekret“ iz ove časne skupine da se više nikada u nju ne vrati. Pa neka se onda do mile volje igra politike!

I kada se tome remodeliranom procesu obavljanja poslovnih funkcija, a ne više pojedinačnih zadataka javne uprave, i potpuno drugačije postavljenim odgovornostima i ovlaštenjima, prilagodi njena organizacijska struktura, software i hardware potrebni za efikasno djelovanje, organizacijska vizija i kultura, proces obuke i razvoja ljudskih resursa, financijska sredstva potrebna za nesmetano obavljanje funkcija, tada će se odjednom vidjeti da javna uprava može vjerojatno žderati manje naših poreznih davanja, te postizati bolje i brže rezultate na dobrobit svih nas. Tek u kontekstu provedbe ovih procesa bit će moguće donijeti racionalne i realne odluke o tome koliko je uopće radne snage prekobrojno na trenutačnoj platnoj listi naše javne uprave, a čak i ako se utvrdi da taj broj i nije moguće drastično smanjiti, efekti njenog reinženjeringa konačno će, vjerojatno prvi put u povijesti ovih prostora, stvoriti neusporedivo efikasniju javnu upravu koja će moći biti naš ponos i dika, a biti radnik u takvoj javnoj upravi postat će pitanje društvenog prepoznavanja i prestiža, a ne sprdnje i omalovažavanja kao sada. Ili pak, ako to ne možemo, ne znamo ili nećemo provesti, priznajmo onda sami sebi kao nacija da smo nepovratno zaglibili u devetnaestom stoljeću, bez šanse da se iz njega izvučemo - što snažno sugeriraju i neki drugi procesi koji se odvijaju danas u Hrvatskoj - i prestanimo licemjerno plakati što nam stručni ljudi mlađe i srednje starosne dobi odlaze gdje god i kako god samo da se izvuku iz naše društvene žabokrečine.

Ocjene (8)


Respektira (6): MDoresic, Alumnus, sthagon, siouxica, visitor, draxy


Slaže se (1): MDoresic


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (7)


odlicna prva analiza. nisam siguran koliko realno prikazuje situaciju. reforma javne uprave nije iskljucivo stvar povecanja efikasnosti, vec i stvar kontrole odredenih novcanih tokova. sthagon 0 0 0


Ovo je bitno: '' Postoji samo jedan mali problem. Za sada još nitko na svijetu nije uspio dokazati uzročno-posljedičnu vezu između malog ili smanjenog broja radnika u javnim službama i ekonomskog uzleta.'' BRAVO. OČITO JOŠ NEŠTO FALI. A ŠTO?! MDoresic 0 0 0


Poštovani MDoresic, kao prvo u javnim službama ima zaposlenika ali nei radnika, a drugo dobro znate da je dokazana činjenica da preveliki broj zaposlenika u javnim službama NIKAKO ne utječe na ni na kakav uzlet, a najmanje ekonomski ! Laci 0 0 0


jer nitko ne može toliko proizvoditi i izvoziti, koliko državno/javne službe mogu ekonomski neopravdano potrošiti . U tome bi se čak možda mogli i složiti ? Laci 0 0 0


Točno laci. MDoresic 0 0 0

Analiza

Govorimo li istim jezikom kad pričamo o reformi javne uprave?

24.03.2015. 01:04, Nakon chata: Kako depolitizirati javni sektor? Je li moguća reforma bez masovnog otpuštanja?

Kada se danas u Hrvatskoj govori o potrebi reforme javne uprave - procesu za koji sadašnji predsjednik Vlade misli da je apsolutno nepotreban i nevažan, dok neki drugi pak misle da ga se dade riješiti oštrim mačem kao Aleksandar Veliki Gordijski čvor - ona se manje-više uvijek dovodi u uzročno-posljedičnu vezu sa tako nasušno potrebnim ekonomskim razvojem. I dok je sigurno barem jednim djelom točno da samodovoljni i samozadovoljni referenti na svim stepenicama državnog aparata u dobroj mjeri glume kočničare svih inicijativa ekonomije kao i potreba i interesa građana, ne treba se zanositi da su oni jedini krivci za žalosno ... više >

  • 6
  • 1
  • 1
  • 7