Reputacija 6

http://pokretpatriot.com/

  • Bodova 193.3
  • Analiza 256
  • Ocjena 1,117
  • Anketa 1

Analiza

Zašto se Plenković boji Pernara?

30.01.2017. 15:55, Gdje su mu granice i koliko dugo će trajati Pernarov show?

Najveći problem TV producentima emisija tipa Zvijezde pjevaju jest pronaći zvijezde. Onoliko koliko ih imamo potroše se u prvoj sezoni. Jedino rješenje koje se samo od sebe nameće jest svojevrsni  perpetum mobile – u show sa zvijezdama dovesti ljude koji će upravo zahvaljujući nastupu u tom showu postati zvijezde!?! Ok, zvijezde instant tipa, ali bolje ikakve, nego nikakve. U našem malom svijetu, zvijezda je svatko tko se pojavi na TV. Makar kao slučajni prolaznik, u nevolji nabasao na TV ekipu koja mora snimiti prilog o nevremenu, suši, poplavi, buri. Zvat će susjedi, rođaci, supatnici iz kladionice. Bura se možda rađa na Velebitu, slava i popularnost sasvim sigurno nastupima na TV-u.

Svatko od nas može dočekati svojih 5 minuta slave, broj TV kanala raste, ako i ne dospijemo do nacionalnih kanala, zapast će nas barem lokalni. No, ne čekaju svi na slučajnosti. Neki su sigurni, imaju svoje datume i sigurne termine za TV nastupe – oni na  dočeku Nove godine u podne na Silvestrovo, ljudi tuljani koji skaču goli u zamrznute rijeke, piciginaši na Baćama, alkari i njihovi momci na Zvizdanu, sudionici raznih obljetnica.

Ipak postoji i posebna skupina ljudi, njih 145 saborskih zastupnika koji su ni krivi, ni dužni dočekali populističko povećanje plaća za koju tisuću kuna plus za odvojeni život (nema veze jesu li samci, imaju valjda mater), plus za putne troškove, plus za smještaj, plus za dnevnice – oni imaju zagarantirani izravni TV prijenos svojih zasjedanja. Predsjednik Sabora Božo Petrov sasvim sigurno neće imati 'drugih obaveza' u isto vrijeme kad traje izravni prijenos (potpredsjednici Sabora će voditi sjednice poslije), svaki govornik će se potruditi za što bolji izričaj, moleći muze da im se otme koji dovoljno dobar za prepričavanja u večernjim dnevnicima.

Navikli smo na to. Čak je i povijest zabilježila dosjetke Ljube Ćesića Rojsa, Vladimira Bebića bombardera s Kvarnera, Stipe Petrine. I tu je svoje odigrala instant slava, potrošila se s prvim tjednom bez opetovanja saborskih eskapada.

Danas svjedočimo fenomenu Pernar. Čovjek koji nije napunio još ni tridesetu iz dana u dan puni naslovnice novina, portala, a TV izvješća ga ne zaobilaze. Izaziva premijera, potpredsjednika Sabora, guvernera HNB, pravobraniteljicu za djecu, dominira sabornicom čvršće nego li Pervan na svom stand-up nastupu. Pitanja ispaljuje sačmaricom, stotine zrna pa koga pogode – pogode. Rijetki su neokrznuti. Staloženog Plenkovića, za kojeg vjerujemo da je iskusni diplomat, zajedno s kolegama Bunjcem i Sinčićem, Pernar je izbacio iz takta: Jedna od mojih ključnih zadaća bit će politička, argumentirana bitka i rasprava protiv vas (protiv Živog zida, op.a.) i protiv vaše politike, vaše demagogije i neznanja i vašeg dovođenja u zabludu brojnih hrvatskih birača. To će biti jedan od ključnih ciljeva, vjerujte mi. Osim saznanja da diplomatičnost može zvučati i kao istresanje žuči moćnijeg na one koji su niži po rangu, s manjom ili nikakvom moći, saznali smo i koja je ključna zadaća premijera. Nije to borba za demografsku obnovu, za zaustavljanje iseljavanja, nije poticanje energetske i prehrambene samodostatnosti, nije borba za izlazak iz dužničke doktrine, već borba protiv Živog Zida i njegovog populizma!

Nije prošlo puno vremena, a slavohlepni poslušnik, uz to i akademik te potpredsjednik Sabora Reiner je počeo 'dejstvovati'. Saborskim pretorijancima naložio izbacivanje Pernara iz sabornice, a ovi usput iznijeli i Sinčića, da se gazda ne naljuti te oteli mobitel Bunjcu. Dakako da je sve to, kao i svako saborsko događanje, Pernar prenosio uživo na facebooku. Posljedica – rast popularnosti Živog zida na crobarometru. 'Ozbiljna, odgovorna' vlast ne nalazi načina za učinkovitu borbu protiv Pernara i živozidaša. PR stručnjaci, pa titoisti izrasli iz radničkih novina, svikli na priopćenja, tmurna i dramatična, uzroke fenomena pronalaze u mladalačkim vještinama u korištenju društvenih mreža, prirodnoj buntovnosti mlađih naraštaja. Djelomično su u pravu. U doba fejsa, svaka je situacija krizna i oni inteligentniji, brži će fejs iskoristiti kao alat u političkoj borbi, kao besplatnu reklamu koju ljudi po vlastitoj volji biraju, nitko im ne nameće. S mladim lavovima teško mogu na kraj izaći okamine pred (saborsku) mirovinu.

Dakako da fizičko iznošenje živozidaša iz sabornice nije jedino sredstvo borbe protiv opozicije. Napada se na više frontova po usmenoj naredbi trenutnog vođe domovinskih stupova iz HDZ-a. Jedan od njih je i poticanje uzastopne svemedijske Pernarove prisutnosti, pri čemu se slijedi logika da će ono čega je previše brzo dosaditi publici. Također se izaziva Pernara i živozidaše na sve ekstremnije reakcije na saborska zlostavljanja pozicije kako bi javnost uvidjela da se radi o skupini neozbiljnih anarhista (iako ti 'anarhisti' ne zazivaju promjene Ustava, ne prešućuju validne zakone, ne zazivaju nacionalizaciju poput 'ozbiljnih' antijambovaca).

Razbistrimo li sve te dimne bombe koje se bacaju po Živom Zidu, vidjet ćemo što je to tako bolno za vladajuće, a da im Pernar, Sinčić i Bunjac solju zasipaju. To su pitanja na koja ne znaju odgovoriti ni Plenković, ni ministar Marić, ni guverner Vujčić: ako je sav novac u optjecaju dug, a u optjecaj se ne pušta i novac potreban za plaćanje kamata, otkud ljudima novac za vraćanje kredita i kamata? Zašto Hrvatska nema svoju valutu, nego koristi bonove koji se po nalogu mjenjačnice HNB-a tiskaju u Austriji? Što je hrvatski interes u junačenju prema Rusiji? Zašto smo u Siriji na strani onih koji se bore protiv Sirije?

Plenković u Saboru nije reagirao impulzivno, naprotiv. Savršeno je svjestan da politika koju predstavlja nema odgovore na ta pitanja i savršeno je svjestan opasnosti koja mu prijeti iz Živog Zida. Ti ljudi su bili sposobni bez novca iz braniteljskog proračuna (netko će se već sjetiti plinskih boca i navale branitelja na Markov trg protiv Milanovića) organizirati prosvjede protiv HDZ-a kad je bio kudikamo jači, a sad sa svojim 'populizmom' ulaze u škole, među populaciju koja će već sutra moći glasovati na izborima. Prije nego li ih službena politika uspije iseliti.

Djelić svog ugrabljenog populizma (onog o smanjenju plaća saborskim zastupnicima, a vlast te plaće povećala) Most je ugradio u HDZ-ov 'vjerodostojni' populizam, ojačan (praznom) najavom nacionalizacije INE, populizam Živog zida je samo njihov i nepredvidljiv je.

Vremena su čudna, padaju mnogi nedodirljivi, medijska indoktrinacija postiže sve slabije rezultate, ne čudi stoga Plenkovićeva ratobornost usmjerena protiv Živog Zida. Mostovi i mostići, SDP i HNS, desničari koji igraju za antifašiste postavljanjem ploča Za dom spremni nisu problem. Živi Zid jest.

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Ocjene (9)


Respektira (7): Jung-fu, Zagorec, Spektator, msesar, viewer, siouxica, 5none5


Slaže se (2): Laci, mihael


Komentari (10)


@jung-fu i nehotice si upravo opisao Most. Nije Pernar ono čega se boji Plenković,već ideja. A ideja će prije ili poslije iznijeti nekoga da je nosi.Dali smo mandat Mostu, a nema viziju, ni ljude, niti znaju bez tutora. VeNLO 0 0 0


nisam nehotice opisao Most, jer o Mostu imam drugačije mišljenje, zapravo mislim da je Most nešto najbolje što se u hrvatskoj politici REALNO desilo, tj. činjenica da ni HDZ ni SDP više nemaju apsolutnu vlast. Ne vidim nikakve ideje kod Pernara. Jung-fu 1 0 0


Drago mi je što se razilazimo u mišljenjima(oko Mosta, o onom drugom i ne baš) i ne bi mi bilo drago da se pokaže kako nisi u pravu:) VeNLO 0 0 0


Odgovorite na pitanja koja Pernar postavlja i riješili ste se Pernara. U Hrvatskoj će to potrajati do 27 godina, upravo onoliko koliko je trebalo da nas dovedu u bezdan. Proizvodnja je porasla, pa možemo nastaviti krasti. Pernar boli, jako Plenkovića mihael 0 0 0


Apsolutno slaganje sa stavom da je Plenkoviću "čavao u cipeli" pernar i Živi zid, jer ne zna odgovore na postavljena pitanja, odnosno neke odgovore zna, ali ih ne smije reći jer bi ga narod g....om m---om istjerao iz Banskih Dvora. Laci 0 0 0

Analiza

Onima s izraženom sposobnošću imaginacije jedna slika govori više od tisuću riječi. Manje maštoviti posežu za brojkama koje njima govore više od tisuća riječi jer ako laže koza, ne lažu brojke. Što ne znači da se iste brojke ne mogu maštovito interpretirati na puno načina. Pogledamo li neke od brojki koje se odnose na izborne rezultate recentnih parlamentarnih izbora, vidjet ćemo slijedeće: za HDZ koji ima oko 200 000 članova glasovalo je 682 700 birača, za SDP koji ima oko 40 000 članova glasovalo je 636 602 birača, a za Most koji ima oko 400 članova glasovalo je 298 327 birača.

Brojke bi mogle reći kako je Most najučinkovitija stranka u hrvatskoj povijesti. Bez podružnica, bez infrastrukture, bez stranačke nadogradnje, s jedva dva-tri široj javnosti poznata člana – ostvarili su briljantan izborni rezultat. I to dva puta zaredom. Prvi put s kodnom riječi Reforme, drugi puta s Promjene. I to je otprilike sve. Bit će drugačiji od dosadašnjih stranaka na vlasti, bez ideologije, bez ikakve evolutivne vizije Hrvatske unutar EU, bez ikakvih stavova o ekonomiji, o monetarnoj politici, bez ikakvih mišljenja o vanjskoj politici, o obrani, o izbjegličkoj krizi. O bilo čemu bitnom. A da ne bi bilo promjenljivo i ovisno o snazi sa suprotne strane vladajućeg tabora.

Poziciju koju su zauzeli u prvom mandatu na vlasti – HDZ-ovih kočničara, supervizora svih hrvatskih politika, posjednika veta na svaku odluku Vlade – nisu uspjeli zadržati u ponovljenoj podjeli izbornih karata. Osvojili su 30% manje mandata. Svježina s kojom su uspjeli protresti na svojim prvim izborima dotadašnji ustaljeni redoslijed smjenjivanja naših i njihovih, usahla je. Reanimacijska izmjena slogana iz Reforme u Promjene nije uspjela. Nitko im ne može oduzeti zasluge za ubrzani nestanak Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića s političke scene, ali još nas moraju uvjeriti da je to dobro za Hrvatsku, što im baš i ne polazi za rukom. Kao ni Plenkoviću, ni Bernardiću.

Most je svoju misiju - biti drugačijim u zadanim okvirima koje zadaje činjenica postojanja države, saveza u kojoj se nalazi, izbornih zakona i naslijeđa iz prethodne države – nastavio slijediti na jedino mogućoj razni – onoj verbalnoj. Svaka druga razina bi zahtijevala jasnu viziju razvoja društva i države, osobnu hrabrost, morala bi u sebi sadržavati magnetsku privlačnost za akademsku elitu, za mladost koja stasava, za kreativne hrvatske individualce rasute po svijetu ili zapostavljene u domovini. A toga u Mostu nema. Umjesto toga nam Most nudi svog lidera na mjestu predsjednika Sabora što je ponajprije počasna uloga za veterane u politici; nudi nam svog nekadašnjeg glasnogovornika, danas političkog tajnika Grmoju sa svom njegovom zluradosti, osvetoljubljem, prezirom prema drugima u svakom istupu.

Godinu dana poslije Mostovog ataka na političke elite i sami su postali dijelom te elite pa im je sve teže održavati imidž drugačijih. Povlastice, medijski tretman, važnost za državu koja proizlazi iz njihovih ministarskih, zastupničkih položaja primjetno su utjecali na rast njihove samovažnosti. Počeli su sami sebe gledati kao jako bitne ljude. Koruptirala ih moć. Ne pada im na pamet pomisliti kako je njihov izborni rezultat ponajprije posljedica nezadovoljstva u društvu s postojećim stanjem, već da je to zasluga njih samih, njihove pameti i promišljene strategije.

Petrov je već postao barba Luka iz Metkovića (oni revniji promatrači političke zbilje će se sjetiti pisma barba Luki Bebiću, tadašnjem predsjedniku Sabora u kojem ga je neretvanski pisac molio za pomoć u zapošljavanju). Samo zahvaljujući pritisku javnosti Petrov nije svog kuma postavio u upravu Hrvatskih voda, prethodno radi kuma promijenivši statut tog poduzeća. Već godinu dana mantraju Ne damo INU. Iako znaju kako glasi članak 4. Zakona o privatizaciji INE: Republika Hrvatska zadržava vlasništvo nad 25% plus jedna dionica INE d.d., koja će se privatizirati na temelju posebnog zakona nakon prijama Republike Hrvatske u članstvo Europske unije te da je Europska Komisija zatražila nedavno izmjenu tog zakona.

Iz ovih crtica možemo razaznati ideološku pozadinu Mostovih revolucionara (kao i iz Jambinih dojava o Mostaškom zapošljavanju u Metkoviću gdje su u državnim službama zaposlili sve što miriše na Most) – uzor im je kineska inačica državnog kapitalizma. Staviti svoje odane ljude u ministarstva pravosuđa, unutarnjih poslova, energetike i na ključna mjesta u državnim poduzećima koji upravljaju s javnim i općim dobrima; na gospodarstvenike gledati isključivo kao na one koji pune proračune svih razina.
Vrhunac strategijskog promišljanja političke evolucije društva Most je predstavio na svom izbornom Saboru: Most će u isto vrijeme biti stranka i platforma/servis za nezavisne liste. Kompilacija je to komunističkog Saveza socijalističkog radnog naroda koja će kao nekad okupljati društveno-političke organizacije i uslijed vjerojatnog odrastanja lidera Mosta na video igricama – još starije ideje o nosaču zrakoplova. Svaki lovac će djelovati samostalno,a nosač će osiguravati logistiku i biti jamac zajedničkog cilja. Pri čemu bi valjda Grmoja bio general Yamamoto, a Petrov car Hirohito.

Inovacija 'platforma/stranka' u Mostovoj produkciji, u praksi znači kako bi relativno mala skupina ljudi koji su članovi stranke Most (čiji je opet veći dio u Saboru, Vladi, na državnim jaslama u javnim poduzećima), bez trošenja ijedne lipe od novca kojeg dobijaju iz Proračuna na osnovu osvojenih saborskih mandata - prihvaćanjem nezavisnih stranačkih lista na lokalnim izborima pod svoje okrilje doslovno besplatno, na tuđi račun širili svoj utjecaj i stranačku infrastrukturu. Vjerojatno je to lekcija s nazivom Kako tuđim gloginje mlatiti i vikati Juriš drugovi, nikako ono Za mnom drugovi.

U doba neviđenih promjena u svijetu, u trenutku kad je Hrvatska na začelju Europske ljestvice u inoviranju za 2016, kad nas uz ogromne prihode od turizma, sada po kupovnoj moći prestižu i Rumunjska i Bugarska te postajemo najsiromašnija zemlja EU, Most nam nudi svoju inovaciju stranke/platforme. Ima li više od 400 optimista, koliko ih je bilo na Mostovom Saboru u Cinestaru 28.1.2017, koji smatraju kako će ta inovacija Hrvatsku uzdignuti na europskim ljestvicama, vidjet ćemo u izvješću slijedećeg crobarometra. Iz ovog zadnjeg se iščitava nešto drugo – publika kojoj se obraćaju je shvatila da je Most jedno veliko Isto. Dio iste elite, dio iste politike od 94-e do danas koja nema namjeru mijenjati se.

Mi definitivno nismo došli u politiku da zaradimo kruh, imamo svoje profesije i u politiku smo ušli da pokušamo nešto dobro učiniti u društvu i da se potom vratimo profesionalnom i privatnom životu koji smo prije imali – kaže Petrov. Znamo da se pokušaj ne računa, već samo ono što jesi ili nisi učinio. Zasad, osim njih samih iz vladajuće nomenklature, samo 8,8% publike ne želi njihov povratak u vlastite profesije.
Mostov novopotvrđeni lider Božo Petrov, aktualni predsjednik Sabora samog sebe doživljava i kao šefa Mostovog dijela Vlade (Budući da smo zauzeli stav da ću odgovarati za ljude koje je Most predložio, odgovaram za sve što naprave Kovačić, Dobrovič, Orepić i Šprlje) pri čemu u slučaju brljanja kojeg od ministara neće on snositi odgovornost i podnijeti ostavku, već će zamijeniti ministra, valjda. Zgodna platforma/stranka.

Gospodarski rast kojem svjedočimo nije se dogodio zahvaljujući inovativnosti u Mostovim inicijativama, zakonskim prijedlozima, niti zbog famoznih jamstava. Dogodio se po inerciji. Kao posljedica rasta prihoda od turizma i iseljavanja ljudi. Ne misle li ljudi okupljeni u Mostu već nakon slijedećih izbora vratiti se u vlastite profesije, morat će uložiti puno više truda, pokazati puno više znanja, hrabrosti nego što su to učinili do sad. Vremena imaju, mandat je pred njima, dio su vladajuće strukture, odgovorni za razvoj države, sigurnost naroda. Ne trebaju nam kao oporba jer to imamo i bez njih. Samo još da i oni to shvate. I da shvate kako osvajanjem vlasti, lokalne i državne možda jesu riješili svoje probleme, ne i naše.

No, možda se nemamo čemu nadati, možda je Most davno došao do granica svojih sposobnosti. Neka nas demantiraju. Kao odgovorna vlast, kao odgovorna politička elita. Nitko im na tomu neće zamjeriti.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Ocjene (6)


Respektira (5): 5none5, siouxica, bereza, msesar, viewer


Slaže se (1): Laci


Komentari (3)


Žao mi je VeNLO, ali ovo sliči običnom anti MOST-ovskom pamfletu. Da nisi ti u pitanju, pomislio bih da je naručeni tekst. Kako to MOST nazivaš VLAST, a zaboravljaš Plenkija, Dalićku, Z.Marića , barišića i ostalu HDZ buljumentu ? Ja i dalje Laci 0 0 0


mislim da bi "letjelo perje" da MOST ima dovoljno ruku u Saboru za promjene. Ali nađalost nema, jer smo mi 'taki' narod, rađe glasujemo za dokazane nedomoljubne, nesposobne i lopovluku vične političare, nego za one koji nemaju "repove" iza sebe. Laci 0 0 0


Molim te pokušaj napisati analizu o hipotetičnoj situaciji da nije bilo MOST-a na ovim izborima "za Plenkija". Misliš li da bi sve prštilo od reformskih zahvata ? MOST je tek rvi pokušaj da se bar malo "natrlja nos" komunjarama u SDP-u i HDZ-u ! Laci 0 0 0

Analiza

Onima s izraženom sposobnošću imaginacije jedna slika govori više od tisuću riječi. Manje maštoviti posežu za brojkama koje njima govore više od tisuća riječi jer ako laže koza, ne lažu brojke. Što ne znači da se iste brojke ne mogu maštovito interpretirati na puno načina. Pogledamo li neke od brojki koje se odnose na izborne rezultate recentnih parlamentarnih izbora, vidjet ćemo slijedeće: za HDZ koji ima oko 200 000 članova glasovalo je 682 700 birača, za SDP koji ima oko 40 000 članova glasovalo je 636 602 birača, a za Most koji ima oko 400 članova glasovalo je 298 327 ... više >

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 5
  • 1
  • 0
  • 3

Analiza

Kolinda, Trump i medijsko lažiranje stvarnosti

24.01.2017. 12:41, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prva stvar koju je Kolinda napravila nakon osvajanja predsjedničkog mandata bilo je micanje biste Josipa Broza Tita iz predsjedničkog ureda. Prva stvar koju je Trump napravio nakon osvajanja predsjedničkog mandata bilo je uklanjanje biste Martina Luthera Kinga iz Ovalnog ureda. Simbolički činovi kojim novi predsjednici daju ton budućem razdoblju svojeg služenja naciji, rekli bismo. Između ta dva predsjednička simbolička čina ipak ima razlike. Dok je Kolinda stvarno makla Titovu bistu, Trump Lutherovu nije. Mediji su krivo izvijestili – prenose nam opet mediji.

Ne, mediji nisu krivo izvijestili. Mediji su lagali! Bezobrazno, namjerno, podmuklo, goebbelsovski, snishodljivo slijedeći agendu svojih financijera. Mediji nisu strojevi, nešto impersonalno, stvari. Riječ je o ljudima, karakterno na vlas isti kao i islamistički glavosijeci po Bliskom Istoku. Samo što rade u drugačijem kontekstu. I samo što je teško naći izravnu poveznicu između kakvog luđačkog čina prosvjednika i napisanih medijskih laži, za razliku od izravnog krvavog dokaza na korištenoj mačeti glavosijeka.

Laž sedam puta obiđe svijet dok istina nije još obula cipele. Nisu samo laži oružje u medijskom ratu protiv odabranih protivnika, neprijatelja cijele aglomeracije ljudi kojima su mediji istovremeno i štit, i ubojito oružje. Postoje još deseci trikova koji nisu očite laži, od perspektive kadrova u izravnim prijenosima događanja, kuteva snimanja, fokusiranja na odabrane detalje – neka vrsta kuharskom antiumijeća da i najbolje jelo prezačine jakim začinima kako bi u konačnici jelo bilo nejestivo, bljutavo. Nije tajna da je skoro cjelokupni medijski svijet dočekao Trumpov izbor neprijateljski. Znamo li kako su skoro svi mediji na Zapadu u vlasništvu nekolicine ljudi, onda sva medijska posredovanja događaja, sve analize, vijesti, komentare moramo gledati i slušati pamteći tu činjenicu.

Trumpu mediji nisu samo smjestili laž o uklanjanju biste, lažirali su i snimke broja ljudi na inauguraciji. A potom iskoristili Trumpov bijes kojeg su sami potakli, isprovocirali kako bi ga prikazali u najmanju ruku neuračunljivim. Matematička operacija – laž plus laž jednako nova laž.

SAD je prevelika i prevažna zemlja da bi ijedan veći događaj u njoj mogao u ostatku svijeta biti ignoriran. U današnje tweet, facebook doba ni jedan događaj ne može biti dugo skriven i to je manipulatorima sasvim jasno. Kretat će se između izvrtanja istine i uslijed takvog izvrtanja sugerirati gledateljima da 'sami' donesu unaprijed pripremljene lažne zaključke. Niti u novinama nikad demantiranje laži ne zauzme isti prostor kojeg je laž zauzela, niti ikad istina dođe do krajnjeg korisnika cjelovita. Demantiranje, makar i po sudskoj presudi koja zna kasniti godinama, uvijek ostavi na životu onu Gdje ima dima, ima i vatre. Nije puno drugačije ni s društvenim mrežama. Laži se i tamo šire svjetlosnom brzinom, a demantiraju puževim korakom. Uzmemo li u obzir činjenicu kako još uvijek većini stanovništva sve informacije o vanjskom svijetu posreduju tv mediji te da je manjini izvor informacija Internet – što arhitekti vijesti jako dobro znaju – tad možemo shvatiti razmjere nedjela s kojima kreatori laži računaju.

Kako je s lažima i skrivenom istinom bilo u doba kad nije bilo televizije, kad je bilo tek desetak radija na 10 000 stanovnika?  Iz ove perspektive, kad već mjesecima „znamo“  'da su Putin i Rusija hakiranjima utjecali na američke predsjedničke izbore', čini se da nije bilo načina razotkriti ijednu laž i pritom ostati živ. Oni koji su znali, morali su šutjeti. Jedni da bi preživjeli, drugi da bi prekrili vlastite zločine i mirno parazitirali crpeći doživotno plijen otet zločinom.

Zato se i moglo dogoditi da bista Josipa Broza Tita dočeka Kolindu u uredu nakon dobijanja predsjedničkih izbora. Jer dotad nije sazrelo vrijeme za istinu, rekli bi pesimisti. Kao da je istina vino koje mora sazrijevati. Naime, Josip Broz Tito, vrhovni zapovjednik partizanske vojske, ako i nije naredio, što je gotovo nemoguće, je odgovoran za zločine partizanske vojske koji su zvjerski pobili/oskatali, žive bacali u jame stotine tisuća razoružanih vojnika NDH, njihovih obitelji, žena, djece. O čemu svjedoče forenzička iskopavanja kostiju iz jama po Sloveniji i Hrvatskoj. Istina o pokolju je prešućivana više od 50 godina, nekoliko generacija ljudi je stasalo bez saznanja o tim zločinima, odgajani u ljubičicama bijelim, u idolatriji prema najvećem sinu naših naroda i narodnosti. Relativno lako je istina prešućena, a laž uvećana – oni koji su znali su uklonjeni (živi ili mrtvi), napisani udžbenici, odgojen nastavnički kadar bez znanja o povijesti.

S druge strane su zločini ustaškog režima višestruko preuveličavani. Sakriješ istinu, a drugu lažima uvećaš i rezultat je – neometano uživanje plijena kojeg su namakli preci. Rezultat je Trg Maršala Tita u centru glavnog grada.

Kad ne bi naša sadašnjost bila određena događajima iz 40-48-e, mogli bismo povijest ostaviti povjesničarima. No, ono što vidimo oko sebe jest da 'antifašistička javnost' ostavlja na miru predsjednike i premijere koji ne prijete otvaranjima partizanskih arhiva, one koji ne govore o lustraciji, o udbaškim egzekutorima. U medijskoj Hrvatskoj Karamarko nije imao nikakve šanse. Prikazivan je kao smotani lik, zaplotnjak, izdajnik nacionalnih interesa. HDZ kojeg je vodio je bio sljednik 'zločinačke organizacije', sadašnji potpredsjednik Sabora i sadašnji gospodin Milijan Brkić bio je obični Vaso, plagijator, krivotvoritelj. Ta 'javnost' je Kolindu prijavila Povjerenstvu za sukob interesa zbog službenog boravka u SAD-u; ta 'javnost' nije oprostila Milanoviću 'vojnu lekarku' (pa ga danas razvlači po  medijima kao da je profesionalna vucibatina) i konačno ta 'javnost'pušta Plenkovića na miru, makar kakve nebuloze o arbitražama nam prodavao. Premala smo zemlja da svatko ne bi znao čiji je tko. A o tomu čiji je tko, ovisi svaka njegova šansa.

Kolinda je baš poput Trumpa  dobila izbore s jedva polovičnom većinom. U oba slučaja to znači da je ona druga strana poražena. Jer se u  oba slučaja i jest radilo o obračunu egzistencijalno i ideološki suprotstavljenih vizija svijeta. Jedne koja bi parazitirala na zamrznutoj slici svijeta, druge koja želi osobni i nacionalni život živjeti punim plućima, bez ograničenja u šansama, koristeći vlastite resurse za boljitak naroda.

Vidimo da se ni u Hrvatskoj, ni u SAD-u poraženi ne mire s porazom, da su spremni na dugotrajni rat protiv privremenih pobjednika u vječnoj obrani bolje povijesti koja je temelj bolje budućnosti njima. Nažalost, Kolinda nema ni približno tolike ovlasti kao što ih ima Trump. Pa je izvjesno da ćemo i dalje ostati genocidne ustaše kojima antifašisti uređuju državu. Koja je njima to bolja što se više mladih Hrvata iseli.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Ocjene (11)


Respektira (7): plotto, 5none5, Spektator, IDujas, siouxica, RepopeR, Alumnus


Slaže se (4): ivan94, plotto, Grugru, Laci


Komentari (20)


Meni nikad neće biti jasno kako ljudi mogu opravdavati Partizane i komunizam. Ne shvaćam zašto su jedni zločinci i totalitaristi bolji od drugih pa su prošli s -2. Kad si na pobjedničkoj strani onda imaš popust? Valjda je stvar u indoktrinaciji. Grugru 0 0 0


Također najviše '45 čupaju oni koji viču ostavimo prošlost povjesničarima :( Grugru 0 1 0


Pa kako? a to su sve provjerljivi i službeni podaci.....1991 godine, na zadnjem popisu stanovništva prije rata 1991 godine 4,6 milijuna Hrvata živjelo je u Jugoslaviji, od toga u Hrvatskoj 3,7 milijuna. 2011 godine u Hrvatskoj živi 3,8 milijuna NEKOVARAZDIN 0 0 0


Hrvata. U BiH 2013 godine evidentirano je cca 760.000 Hrvata. Ukupno je to oko 4,5 milijuna Hrvata na području bivše Juge. Dodavši tome i one u Srbiji i Sloveniji, opet smo tu negdje oko 4,6 milijuna....dakle, o čemu zapravo pričamo? NEKOVARAZDIN 0 0 0


Pričamo o Hudoj jami varaždinec i onima koji se danas kite titovom slikom, a koji bi izbjegli suđenja za ratne zločine i o tomu tko danas upravlja Hrvatskom, i tko je kako u Jugoslaviji i zašto živio i s kakvim pozicijama je ušao u HR koju danas mrzi VeNLO 0 0 0

Analiza

Kolinda, Trump i medijsko lažiranje stvarnosti

24.01.2017. 12:41, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prva stvar koju je Kolinda napravila nakon osvajanja predsjedničkog mandata bilo je micanje biste Josipa Broza Tita iz predsjedničkog ureda. Prva stvar koju je Trump napravio nakon osvajanja predsjedničkog mandata bilo je uklanjanje biste Martina Luthera Kinga iz Ovalnog ureda. Simbolički činovi kojim novi predsjednici daju ton budućem razdoblju svojeg služenja naciji, rekli bismo. Između ta dva predsjednička simbolička čina ipak ima razlike. Dok je Kolinda stvarno makla Titovu bistu, Trump Lutherovu nije. Mediji su krivo izvijestili – prenose nam opet mediji. Ne, mediji nisu krivo izvijestili. Mediji su lagali! Bezobrazno, namjerno, podmuklo, goebbelsovski, snishodljivo slijedeći agendu svojih financijera. Mediji ... više >

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 7
  • 4
  • 0
  • 20

Analiza

Svijet će preživjeti Trumpa, hoće li Trump preživjeti mandat?

23.01.2017. 09:54, Nakon inauguracije: Koliko je opravdan strah od Trumpa na čelu SAD-a?

Predugo je mala skupina u glavnom gradu žnjela nagrade vladanja, dok su ljudi snosili trošak. Washington je cvao, ali ljudi nisu dijelili njegovo bogatstvo. Političari su prosperirali, ali su radna mjesta odlazila i tvornice su se zatvarale. Vlast je štitila sebe, ali ne i državljane naše države. Njihove pobjede nisu bile vaše pobjede. Njihovi uspjesi nisu bile vaši uspjesi. I dok su oni slavili u našem glavnom gradu, malo toga su mogle slaviti obitelji koje su patile diljem naše zemlje.

Ovako je Donald Trump započeo svoj inauguracijski govor. Kad bismo izbacili imenicu Washington i zamijenili je imenicom Zagreb, bio bi to najiščekivaniji govor nekog hrvatskog preuzimatelja vlasti. Mi ćemo se vjerojatno načekati do takvog trenutka jer živimo u zemlji u kojoj vlada politička korektnost. Što podrazumijeva umrtvljenu kreativnost nacije, zatočenu u okvire odozgo nametnutih obrazaca mišljenja o ekonomiji, o gospodarstvu, o odnosima u društvu.

Dok je Trump polagao prisegu pred brojnim ljudstvom ispred Bijele kuće i pred stotinama milijuna ljudi diljem svijeta ispred televizora, u nekim američkim gradovima su divljali prosvjednici. Dan poslije u još većem broju. Divljali istom rušilačkom energijom kakvom su ih dojili manje-više svi američki i svjetski mediji, intelektualna javnost, posebice nakon Trumpovog dobijanja predsjedničkih izbora. Dojili ih oni koji su prosperirali zajedno s političarima, u čijim rukama su sve poluge društva i svi linkovi koji vode ka fotošopiranoj slici stvarnosti za mase, a za njih same prema i te kako realnom svijetu. Sve što su demokratski prvaci, u SAD-u i u svijetu mogli učiniti nakon 'praznika demokracije' bilo je optuživanje one polovice birača koji su prestali vjerovati u medijsku stvarnost i počeli shvaćati da je stvarno ono što se događa njima i oko njih. Preko noći je glavni svjetski problem postao populizam! PR stručnjaci, medijske mašinerije i čak novac u ogromnim količinama (i iz vehabijske Arabije koja zabranjuje ženama, između ostaloga i vožnju automobila) više nisu bili dostatni za dobijanje još jedne bitke protiv naroda, prikazane kao bitka za narod. Slično kako se to već dogodilo pri britanskom referendumu o izlasku iz EU (kojeg naš Plenković, u Saboru etablirani ratnik protiv populizma naziva Cameronovom greškom implicirajući tako da je svaka istinska volja naroda pogrešna,a ispravna ona koju nam serviraju elite) i talijanskom referendumu o ustavnim promjenama.

Te europske prethodnice Trumpovom izboru mogle su pokazati umišljenim političkim elitama i izvedenicama tih elita (bile one iznad ili ispod politike) kako se svijet mijenja i kako taj svijet ne slijedi zamišljeni scenarij stvaranja Novog svjetskog poretka, temeljenom na presliku Orwelove 1984. U ostvarivanju željenih rezultata u demokratskim izbornim obračunima izostali su i učinci sustavne i višegodišnje demonizacije Putina i Rusije na cijelom Zapadu.

Trump u svom govoru kaže kako je u pokretu koji je njega iznjedrio ključno uvjerenje da država postoji zato da bi služila svojim državljanima. Ta jednostavna težnja puka – elitama je dokaz populizma jer u njihovim umovima istina glasi drugačije: države održavamo zato da služe nama i našem bogaćenju ili našem parazitiranju na tkivu naroda, a kad poželimo zaobići ćemo sva ograničenja koja proizlaze iz državnih suvereniteta i sklopiti pravne sporazume, TTIP,TPP.

Vapijućim glasovima poraženih elita pridružio se razočaravajući glas i samog božjeg glasnogovornika na Zemlji – Papa Franjo nas je pozvao da se „sjetimo Njemačke 1933, kad su ljudi potonuli u krizu,došao karizmatični vođa i znamo što se dogodilo“. Prešutio je pri svom nazivanju Trumpa Hitlerom podsjetiti nas kako su Hitlera financirali isti oni koji su do jučer financirali kampanju Hillary Clinton. Pa je nekako izvrnuo dokazanu ispravnost logike o praćenju tragova novca želimo li saznati istinu o bilo čemu.

Dakle, po svim predviđanjima poraženih elita u ovoj reality dimenziji, slijedi nam mračno doba, vraćanje kotača povijesti unatrag, doba nepredvidljivosti i nemirna vremena (a ova dosad su bila mirna??). Zar da im vjerujemo tek tako? Zar da pomislimo kako je populizam postao veći neprijatelj od terorizma? I da nas svojom propalom inačicom populizma natjeraju na prosvjede protiv populizma koji nije pod njihovom kontrolom?
Kroz mnoga smo desetljeća obogaćivali stranu industriju na račun američke; plaćali vojske drugih država, dozvoljavajući tužno urušavanje naše. Branili smo granice drugih država odbijajući braniti vlastite – kaže Trump. Pronalaze li zabrinuti Zapadni vlastodršci čiji je Papa glasnogovornik tu zametke Hitlerovog ekspanzionizma?

Kakav nemir, strah, podozrenje u predstavi elite o ispravnom svijetu izaziva Trumpovo: Tražit ćemo prijateljstvo i dobru volju s državama svijeta, ali ćemo to činiti s razumijevanjem da je pravo svih država staviti na prvo mjesto vlastite interese. Ne želimo nikome nametati svoj način života, neka on sjaji kao primjer. Sjat ćemo za sve da slijede.

Možda zato što završava doba donosa demokracije tenkovima i zračnim napadima? A koje je toliko financijskih koristi donijelo elitnim lešinarima i njihovim apologetima u javnosti, od one akademske do medijske?

Doista, ne možemo znati što svijet može očekivati od SAD-a na čelu s Trumpom, na vlast ga nisu iznijele parole tipa Nada, Promjena koje su to učinile s Obamom. No, svjedoci smo posljednjih osam godina Obaminog i američkog puta, iračkih, afganistanskih, libijskih i srijskih sloboda u američkoj režiji, NATO-ovog širenja i grickanja država koje graniče s Rusijom. Zašto onda svi analitičari (koji se nalaze među plaćenicima intelektualnog, akademskog doživljaja svijeta) bruje o nemirima, opasnostima od SAD-a s Trumpom na čelu? S Obamom su cvjetale ruže, a mir se tabao tenkovskim gusjenicama?

Trump je navodno već spremio preko 200 predsjedničkih uredbi koje će promijeniti način vladanja SAD-om kakvog su mu u naslijeđe donijeli dosadašnji predsjednici, uključujući i 'obamacare' kojeg su farmaceuti i osiguravajuće kuće podržavale. Ne zbog empatije i brige za zdravlje potplaćenih amerikanaca, već izdašnih subvencija iz poreza.
Moramo zaštititi naše granice od pustošenja drugih država koje proizvode naše proizvode, kradu naše tvrtke i uništavaju naša radna mjesta, kaže Trump. Jasno je da to izaziva zabrinutost njemačkih, japanskih proizvođača automobila koji su pohrlili otvarati tvornice u Meksiku kako bi ih proizvodili jeftinije,a prodavali amerikancima skuplje. I zabrinutost apologeta, totemskih poklonika njene svetosti – profita! Godine usmjeravanja ekonomske logike (i monetarne logistike) ka isključivo profitu, preobrazili su lice Zemlje. Nikomu se ništa ne isplati proizvoditi u vlastitoj zemlji dok god postoje države s mnogobrojnim ljudstvom na rubu gladi,a s pribavljivim resursima. Takva politika i jest razvila Kinu i napravila od nje najmoćniju državu svijeta.

Krene li Trump doista tražiti prijateljstvo s državama svijeta, priznavajući  legitimnost njihovih vlastitih interesa, zasigurno će preko noći prestati demonizacija Putina i Rusije; koja je donijela toliko štete članicama EU (pa i nama u Hrvatskoj), a Rusiju pogurala u partnerstvo s Kinom.

S Trumpom je došlo novo doba kojeg ne mogu odgoditi ni demonstranti sa satnicom većom od 50 dolara, koliko ih plaća Soros. Hoće li to doba donijeti i novi multipolarni svijet, s polovima koji sjaje čestitošću ili će se formirati blokovi koji se ne usude napasti jedan drugog zbog straha od uzajamnog uništenja – to neće ovisiti samo o Trumpu. Naprotiv, ovisit će i o financijerima protutrumpovskih demonstracija, ovisit će o brzini shvaćanja antipopulističke avangarde kako svijet ne mora biti mjesto koje je dobro samo za njih.

Vidjeli smo da je naša vlast izrazito antitrumpovska, da su na kartu Hillary Clinton igrali i predsjednica, i premijer. Kolinda je na vrijeme shvatila da zbog naroda kojeg predstavlja, mora čim prije uspostaviti kontakte s novom administracijom. Plenković je još u tlapnjama Brussela o katastrofičnom populizmu, na strani zagovornika sankcija Rusiji.
Uz ovakvo raspoloženje trenutno uzdrmanih globalista u SAD-u, razočarenja u kriznom stožeru EU, papinskih prozivanja o Trumpovom nekršćanstvu (a Hillary je valjda bila uzorita kršćanka), bit će pravo čudo dočeka li Trump Božić živ. Ne bi bio prvi predsjednik kojeg su smakli Amerikanci. Od kojih ga mnogi danas mrze više nego li nekoć Sadama.

Shvatimo li da se svijet mijenja i da smo doista država, da nismo izgorjeli u EU kao topionici naroda i da imamo pravo na svoje legitimne interese, možda u nekom trenutku čujemo i od naše vlasti ono što smo čuli od Trumpa: Vratit ćemo naša radna mjesta. Vratit ćemo naše granice. Vratit ćemo naše bogatstvo i vratit ćemo naše snove!
Bit ćemo svjedoci. Jer pamtimo svoje tisućljetne snove.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Ocjene (17)


Komentari (18)


i agresije na Siriju,gdje su njegove izjave ,kad se usporede sa vapajima glavnog sirijskog biskupa,bile u očiglednom raskoraku.Zapravo nije učinio ništa za sirijske kršćane,ali je pozivao na politiku otvorenih vrata prema migrantima poput Merkel plotto 1 2 0


Čitajući ovu analizu pomislio bi čitatelj da se radi o bogomdanom Mesiji, koji će izvući Amere iz ropstva. A ne da se radi o utajivaču poreza, izrabljivaču i manipulatoru, jebaču svega što se nije uspjelo na vrijeme skloniti na drvo...Ovakav hvalosp viewer 1 0 0


@view, koji komentar iznad je tekst nazvan pamfletom, sad je hvalospjev, morat ću nastaviti barem s citatom Hvalospjeva ljubavi (budući da je seks već spomenut).No, možda tekst i nije hvalospjev,hm? VeNLO 0 0 0


VeNLO, šta reći na argumentaciju Trumpa nego čisti populizam, kad mu Njemačka privreda izbija sve argumente iz ruku. Umjesto da Trump svojim sugrađanima kaže, da se moraju mijenjati, odnosno dodatno kvalificirati, trošiti manje energije po kućanstvu viewer 0 0 0


i proizvodnij jedinici, on se bori za mrvice stupindnih poslova u tekstilnoj industriji, kao i za monotone montažne proizvode. Zato USA nikad neće postati izvozno orijentirana zemlja i tonuće sve dublje u incest, samozadovoljavanje, ovom politikom viewer 0 0 0

Analiza

Svijet će preživjeti Trumpa, hoće li Trump preživjeti mandat?

23.01.2017. 09:54, Nakon inauguracije: Koliko je opravdan strah od Trumpa na čelu SAD-a?

Predugo je mala skupina u glavnom gradu žnjela nagrade vladanja, dok su ljudi snosili trošak. Washington je cvao, ali ljudi nisu dijelili njegovo bogatstvo. Političari su prosperirali, ali su radna mjesta odlazila i tvornice su se zatvarale. Vlast je štitila sebe, ali ne i državljane naše države. Njihove pobjede nisu bile vaše pobjede. Njihovi uspjesi nisu bile vaši uspjesi. I dok su oni slavili u našem glavnom gradu, malo toga su mogle slaviti obitelji koje su patile diljem naše zemlje. Ovako je Donald Trump započeo svoj inauguracijski govor. Kad bismo izbacili imenicu Washington i zamijenili je imenicom Zagreb, bio bi ... više >

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 10
  • 3
  • 4
  • 18

Analiza

Plenkovićev grozomorni dan poslije-ne može prodati HEP!

20.01.2017. 12:53, Je li otkup Ine strateški interes Hrvatske?

Prva kao trnje, druga kao slama, a treća klizi sama, ovako tepaju lozi, šljivi rakijoljupci. Poslovica ne govori o tomu što se događa dan poslije. O danu poslije se kod nas ne misli rado. Ne čine to ni zajmotražitelji, kupci stanova kreditom s valutnim euro i CHF klauzulama, oni u debelim zimskim i minusima na računima. Ozbiljni ljudi ne razmišljaju samo o danu poslije, već i o godinama i desetljećima poslije. Zasad su nam sporadični problem građani s blokiranim računima, oni koji čekaju deložacije po nalogu austrijskih štedionica. Jer nisu greška sustava, već proizvod sustava koji je napravljen tako da najprije crpi lakomislene, potom one ranjivije, manje sposobne (sustavno, ali polako ćemo svi doći na red). Svatko od nas može odlučiti prijeći prije ili kasnije u tabor lakomislenih jer smo ljudi, emotivni, impulzivni, nekad kratkovidni.

No, upravo zato što poznajemo same sebe i imamo ovu, teškom mukom izborenu državu. Iz svojeg rada, zarade, imovine financiramo sve razine vlasti. Ne samo zato da bi se hodnici i bezbrojni uredi punili rodijacima, kumovima, već ponajprije zato da bismo imali sigurnost, nekoga tko će promišljeno, odgovorno, s pogledom od nekoliko desetljeća unaprijed voditi ove naše manje i veće lokalne zajednice, državu u cijelosti.

Ne postoje samo tabori odgovornih i lakomislenih. Danomice se pretrčava iz tabora onih koji svojim radom financiraju državu u tabor onih koji iz države, državne imovine crpe svoje brzopotezne zarade. I danas u javnosti egzistira laž o prodaji INE – ona da je HDZ i dr Sanader prodao MOL-u INU. Besprizorna i politikantska laž. Mađarima su INU prodali hrvatski građani. Njih 44 000 koji su kupili dionice INE po 1.690 kuna, 28 000 radnika INE koji su dionice platili 1.366 kuna. Svi oni, uključujući i branitelje iz Braniteljskog fonda (7% dionica) su u listopadu 2008. prodali svoje dionice MOL-u po cijeni od 2.800 kuna. Lako je izračunati koliko su naši domoljubni burzovni veleigrači zaradili na INI.

Kad znamo za pravu povijest i ignoriramo ovu politikantsku, onda nam ne zvuče čudno povici dojučerašnjih logističara i posjetitelja famoznog braniteljskog šatora (ni dan danas nitko ne zna zašto je taj šator bio podignut, niti zašto je demontiran) koji su na spomen prodaje HEP-a uskliknuli Nama 7%. Slatko je prodavanje našeg i sjedanje novca na sasvim privatni i sasvim osobni račun od prodaje onog što bi trebala biti imovina svakog od nas. Možda je taj usklik prijetnja novim šatorom, tko zna!?!

Svakim novim danom koji slijedi nakon dramatične pressice o državnom reotkupu INE u Badnjoj večeri, izranja sve više kako je bila riječ o retoričkoj sanaciji štete nakon dojave o izgubljenoj arbitraži s MOL-om u Ženevi. Biva jasno kako je Plenkovićeva samouvjerenost tek poza. Koja je moćna kad treba odbrusiti zastupniku Živog zida, a slabašna kad treba progovoriti o famoznom razrađenom planu za reotkup INE. Takvog plana nema. O tomu svjedoči i Plenkovićev poziv za kreativne prijedloge o načinima prikupljanja novca za reotkup. Možda je jedini postojeći plan onaj o prodaji HEP-a, kojeg bismo mogli pripisati MMF-ovoj izaslanici u hrvatskoj Vladi Martini Dalić. Koja ne skriva osmijehe na svaki spomen prodaje HEP-a.

No, osmijeh bi joj mogao prisjesti. Ne samo njen, nego i onih koji su već braniteljski avansirali ćar od prodaje poklonjenih dionica HEP-a. I to ne zbog Petrovljevih snoviđenja o promjeni Ustava i njegovom novobraniteljskom svehrvatskom gardu; ne radi odgovornosti dosadašnjih ustavotvoraca; ne radi strateških promišljanja naših Vlada o energetskoj sigurnosti, suverenitetu. Od otuđivanja HEP-a iz našeg posjeda (našeg – hrvatskog, hrvatske države i njenih građana) neće nas spasiti promjenaški trećeputaši s kriptoklerikalne desnice. Paradoksalno - spasit će nas nestrateška promišljanja onih koje smo plaćali za strategije, aljkavost zakonodavaca, lakomislenost onih koji se uzajamno oslovljavaju kao uvaženi, zaštićeni imunitetom (ali ne i protiv gripe s hrvatskim cjepivom jer ga nemamo, kao ni bilo kojeg drugog, Imunološki zavod još krepava, a krepati ne može).

Naši 'uvaženi' dizatelji ruku petkom su 2009. donijeli Zakon o vodama, a 2011. izmjene tog zakona. S tim zakonom je Sabor potezom pera (pero... ta mala, ta obična stvar, a kako živa, kako puna snage! Kad iz njeg' teče novih riječi čar, a bogami i ćar) u vlasništvo države prebacio imovinu HEP-a člankom 22 te vodne građevine za proizvodnju električne energije – brane, akumulacije, dovodni i odvodni kanali, tuneli i druge građevine, uređaji i oprema pripadajući ovim građevinama - proglasio vlasništvom države.

Sukladno zakonu, država se već uknjižila na hidroelektrane Dubrava, Velebit i Senj – kumulativne instalirane snage oko 574 megavata i prosječne godišnje proizvodnje 1,6 teravatsati energije, što je ugrubo između četvrtine i trećine njegova portfelja. Opaa!!

Što ćemo sad? Što bi to aktualna vlast prodala, a da je vlasništvo HEP-a? One hidroelektrane na koje se još nije uknjižila?

Upravo radi posljedica koje su nastale donošenjem tog zakona je HEP uputio ustavnu tužbu – država mu je po staropretvorbenoj navadi potezom pera otela imovinu i vlasništvo, stavljajući se tako u istu ravan s bosanskohercegovačkom i srpskom državom koje su HEP-u davno otele njegovu imovinu. I sve višegodišnje profite iz te imovine (našu struju već više od 20 godina prodaju nama). Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom- kaže članak 49 Ustava RH, a u 50-om se dodaje: Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti. Kako država nije HEP-u isplatila ni lipu za oduzeto vlasništvo, a donijela zakon kojim se vlasništvo stečeno na temelju ulaganja oduzima – jasno je kako HEP-ova tužba ima i te kakvog utemeljenja.

Dakle, još jednom je naša sudbina u rukama Ustavnog suda, onog istog koji je bio izložen besprimjernom napadu desetarskog ministra unutarnjih poslova iz redova notornog Mosta, koji bi štitio već zaštićeni HEP kroz Ustav. Država se dovela u situaciju da ne može prodati HEP onako elegantno kako je to zamislio onaj (vjerojatnije 'ona' novopridošla iz MMF-a) koji je savjetovao Plenkovića netom prije pressice na Badnju večer.

Država ne može bez presude Ustavnog suda niti vratiti HEP-u njegovo vlasništvo jer bi revna europosmatračka skupina iz Brussela rekla kako je to miješanje u tržište i nedopuštena subvencija HEP-u. Zasad se i HEP i država ponašaju kao da sporni Zakon o vodama nije ni donesen. HEP nije umanjio vlastitu imovinu, a država nije porezno umanjila HEP-ove obaveze po osnovi gubitka dijela vlasništva. Niti jedno izvješće HEP-a od 2009-e do danas ne uzima u obzir posljedice tog zakona čiji knjigovodstveni zapis u HEP-ovim knjigama bi prikazao sasvim drugačiju poslovnu sliku HEP-a. Niti bi njegova kreditna sposobnost bila tolika, niti bi država ubirala toliko prihoda od HEP-ove dobiti.

Možemo pretpostaviti kako će aktualna vlast (ova epizoda s HEP-om i INOM bi mogla pokazati kako se radi o najnekompetentnijoj Vladi u hrvatskoj povijesti, ona Zokijeva bi se doimala kao ekspertna) u vremenu koje slijedi, svoj politički cilj koji se da iščitati iz dosad rečenog – prodati HEP, kupiti Inu pa prodati INU kako bismo na kraju priče ostali i bez HEP-a i bez INE – pokušati ostvariti silovanjem prava, neustavnim radnjama. Pokazujući se jako daleko od domoljublja i poštenja.

Da, Vlada pod savjetničkom palicom Martine Dalić bi možda mogla pronaći kakvu zakonsku smicalicu pa prodati HEP-ove hidroelektrane koje mu je zakonom već otela. Ne proda li ih, morat će prije ili poslije za te iste zakonom otete hidroelektrane objaviti koncesijski natječaj na kojeg će se moći javiti bilo koja svjetska kompanija. Ili kraće – HEP nam je već otet, otuđen, samo je pitanje vremena kad će to biti i stvarno.

Stvari na početak može vratiti samo Ustavni sud. Nikako promjena Ustava jer on zasad jedini štiti nas od nas samih kojima treća čaša rakije s početka teksta – klizi sama.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Ocjene (7)


Respektira (5): 5none5, plotto, viewer, Alumnus, siouxica


Slaže se (2): plotto, Laci


Komentari (16)


Martinu Dalić,stalnu savjetnicu MMF-a su kao kukavičje jaje ubacili u Vladu upravo sa tim ciljem.Jasno da ona nema apsolutno nikakav izborni legitimitet i da je Plenković znao unaprijed da će ju staviti ili na mjesto ministrice finacija ili plotto 1 1 0


gospodarstva.Zdravko Marić,korporativni financijaš je treća osoba,uz Plenkovića i Dalić,uključena u prodaju državnih monopola.Uz neoliberalnu kvaziljevicu i lažne domoljube sa desnom na srcu,a lijevom u hrvatskoj lisnici,slabo nam se piše. plotto 0 0 0


No svejedno,taj plan bi oporba mogla osujetiti,baš kao što je oporba bila aktivna u sprečavanju pokušaju prodaje HAC-a.Zašto je oporba kad dođe na vlast za prodaju,a kad su opozicija,uvijek su protiv ? Zato jer znaju da će oni na vlasti dobiti mito plotto 0 0 0


a oporba želi taj mito za sebe pa su automatski protiv. plotto 0 0 0


i dalje najjači! 5none5 1 0 1

Analiza

Plenkovićev grozomorni dan poslije-ne može prodati HEP!

20.01.2017. 12:53, Je li otkup Ine strateški interes Hrvatske?

Prva kao trnje, druga kao slama, a treća klizi sama, ovako tepaju lozi, šljivi rakijoljupci. Poslovica ne govori o tomu što se događa dan poslije. O danu poslije se kod nas ne misli rado. Ne čine to ni zajmotražitelji, kupci stanova kreditom s valutnim euro i CHF klauzulama, oni u debelim zimskim i minusima na računima. Ozbiljni ljudi ne razmišljaju samo o danu poslije, već i o godinama i desetljećima poslije. Zasad su nam sporadični problem građani s blokiranim računima, oni koji čekaju deložacije po nalogu austrijskih štedionica. Jer nisu greška sustava, već proizvod sustava koji je napravljen tako da ... više >

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 5
  • 2
  • 0
  • 16

Analiza

Tko Petrova brifira o Ustavu?

19.01.2017. 20:40, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Iako već više od dva desetljeća kod nas nema drumova, razloga za rimu šumom-drumom ima napretek. Stvarnost ide svojim putem, a ustavi, zakoni, pravila, morali nekim drugim, paralelnim - konstruirajući tako dvije stvarnosti. Onu koju piše život, i onu drugu koju pišu zakonodavci, upravljači, nadzornici sustava. Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život – stoji u članku 55 našeg najsvježijeg Ustava. Da bi bilo tko uopće mogao konzumirati svoje ustavno pravo iz navedenog članka, prije toga se morao izvući iz očajničke skupine nezaposlenih (fenomen istovremenog pada broja nezaposlenih i pada broja radnih mjesta najbolje oslikava porast broja autobusnih linija za Njemačku), a tek onda 'sebi i obitelji sa svojom zaradom osigurati slobodan i dostojan život'.

Dostojan život s minimalnom plaćom? Teško da je život dostojan i onomu koji prima prosječnu plaću od 5.686 kuna, dok potrošačka košarica za četveročlanu obitelj prelazi 7.000 kuna na mjesec. I na ovom primjeru vidimo kako stvarnost realnog života ne odražava onu zapisanu u Ustavu. Ali radi te diskrepancije nikomu ne pada na pamet mijenjati Ustav, približiti njegove 'drumove' našim šumama.

Ustav je temeljni pravni akt bilo koje države. Iz kojeg proizlaze svi zakoni. Naš Božićni Ustav iz 1990. do sad je mijenjan pet puta (1997, 2000, 2001,2010,2013). Mijenjali smo polupredsjednički sustav, mijenjali smo radi ulaska u EU, radi referenduma o braku, radi nezastarijevanja ratnog profiterstva. Dvotrećinske parlamentarne većine su se slagale i amenovale promjene. Dovoljan broj puta da bismo strepili od hirova neke nove dvotrećinske većine koja bi poželjela nove izmjene, dosad pet puta izmijenjenog Ustava. Ustav bi morao biti izvor pravne sigurnosti, nikako razlogom za pravnu nesigurnost.

A upravo ovih dana svjedočimo zazivima promjene Ustava iz redova Mosta. Čelnik Mosta (kojem je istekao mandat pa je čelnik poluilegalno) Božo Petrov kaže: Što se tiče modela prodaje dionica HEP-a, ići ćemo na to da se Ustavom zaštite one tvrtke koje upravljaju resursima - vodama, šumama, energetikom. Sa svojih 13 zastupnika od ukupno 151, Most je manjina koja se tek dobrohotnošću HDZ-a našla na pobjedničkoj strani i jako je daleko od dvotrećinske većine. Već smo odgledali njihove predstave s javnobilježničkim ugovorom, s jamstvima, ali očito nismo shvatili otkud dolazi njihov ucjenjivački kapital prema HDZ-u, a kojeg čini se opet aktiviraju.

Ustav je člankom 52 već zaštitio opća i javna dobra. Evo ga u cijelosti: More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.

Očito je dakle kako je sve ono što bi Most, u traženju svog političkog identiteta, želio zaštititi već zaštićeno te da sve svoje, još neobrazložene vizije zaštite HEP-a, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda može postići izmjenama zakona koji se na te tvrtke odnose.
Ustav ni dosad nije smetao izvršnoj vlasti u zaštiti Jadranskog mora i proglašenju gospodarskog pojasa pa svejedno vlast taj pojas nije proglasila. Ustav je i dosad člankom 52 davao pravo izvršnoj vlasti na naplatu naknada ovlaštenicima prava na rudna blaga, vode i druga prirodna bogatstva pa je opet vlast propustila INI naplatiti koncesijsku naknadu u iznosu od cca 1,6 milijarda dolara (što je iznos koji bi bio i više nego dovoljan za otkup mađarskog dijela INE). Ustav nije smetao vlastima da naplati više od 3 lipe po litri flaširane vode koncesionarima na vodocrpilišta (15 koncesionara iz 30 izvora godišnje crpi 415 milijuna litara. Za svaku flaširanu litru državi plate 3 lipe. Kupcima naplate 5 kuna). Pa vlast to opet nije učinila.

Ono što izvršna vlast nije u stanju, ne želi ili neće učiniti, nikakva promjena Ustava ne može nadomjestiti. Ustav nije tijelo, institut, državna ustanova, inspekcijska služba, već pravni akt iz kojeg izviru zakoni.

Tko je ovog puta brifirao Božu Petrova o ustavnim promjenama, zasad nije jasno. Sudeći po dosadašnjim brifinzima, posebice onima oko arbitraže s MOL-om u Ženevi, možda je bolje i ne znati odgovor na to pitanje.

Čini se kako su Mostaške prijetnje o promjeni Ustava, koje bi bile uvjetom za njihovo amenovanje prodaje dijela HEP-a, a radi otkupa dijela INE tek njihov blijedi pokušaj povratka u stare ucjenjivačke pozicije. Za kojeg znaju unaprijed da neće uspjeti (unatoč koketiranju sa slave gladnim Bernardićem), ali im služi kao alibi. Domoljubni certifikat na kojem piše Most je zaštitnik nacionalnih interesa.

Nakon reformi iz Karamarkovog doba koje nisu ni pokrenute, promjene iz ovog mandata još ni spomenute, idealne za Most bi bile ustavne promjene. Preko kojih bi preko noći izrasli iz političkih amatera u odvažne državotvorne subjekte. Možda im ipak od promjena ostanu samo one koje mogu napraviti na saboru stranke zakazanom za 28.siječnja 2017. pa promijene, ako već ne čelništvo, barem one koji čelnike brifiraju.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Ocjene (5)


Respektira (4): 5none5, Grugru, siouxica, Spektator


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (6)


jako dobro! siouxica 0 0 0


Bože VeNLO, sam si citirao "...za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku", a dobro znaš da mi Zakonom nismo zaštitili ništa, inače se n ebi prodavala INA i sad HEP ! Petrov veoma dobro zna zašto traži da se u Ustavu Laci 0 0 0


definira što se NE SMIJE/ NE MOŽE prodavati, a ti se praviš kao da ne znaš. zakone možemo mijenjati kao košulkje, a Ustav malo teže, Pa zato i ti i muljator Plenković kažete da je sve već zaštićeno Zakonom ?! A prodana je INA, prodane Laci 0 0 0


ceste (pod egidom koncesije), prodane su dio voda, "prodan" Imunološki zavod, pa su "prodani" i naši ljudi da se za Amere bore po Afganistanu i Siriji...., Zakoni se donose običnom većinom u Saboru, a Ustav sa najmanje 2/3 većinom ! Sve je jasno Laci 0 0 0


Laci, promašio si ceo fudbal, ali valjda se zato 'fudbal' i igra:) VeNLO 0 0 0

Analiza

Tko Petrova brifira o Ustavu?

19.01.2017. 20:40, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Iako već više od dva desetljeća kod nas nema drumova, razloga za rimu šumom-drumom ima napretek. Stvarnost ide svojim putem, a ustavi, zakoni, pravila, morali nekim drugim, paralelnim - konstruirajući tako dvije stvarnosti. Onu koju piše život, i onu drugu koju pišu zakonodavci, upravljači, nadzornici sustava. Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život – stoji u članku 55 našeg najsvježijeg Ustava. Da bi bilo tko uopće mogao konzumirati svoje ustavno pravo iz navedenog članka, prije toga se morao izvući iz očajničke skupine nezaposlenih (fenomen istovremenog pada broja nezaposlenih i pada broja ... više >

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 4
  • 0
  • 1
  • 6

Analiza

Kakav bi to bio dan u kojem ne bi ujutro bilo u pekarama kruha i kakav bi to bio dan u kojem ne bi bilo vijesti? Kruha mora biti, makar bio uvezen smrznut iz Poljske pa onda odmrznut i ispečen u konzumima, kauflandima (Što? Zar kruh uvozimo? Čitati sitna slova molim). I vijesti mora biti, makar bile reciklirane, stare, ne-vijesti. Ako ih nema, onda se moraju proizvesti. Zato mediji i služe. Kao tvornice vijesti. Doduše, neke od tih tvornica barataju samo kao franšize, neke su ispostave koje se pale na daljinsko upravljanje. I pozive na mobitel.

Ako se probudim ujutro i obavim sve ranojutarnje higijene, uključujući kavu i cigarete (komada nekoliko u mojem slučaju), a novinar sam, moram tražiti vijesti. Gomile vijesti, gomile kutova, izjava kako bih složio svoju vijest. Zvala se komentar, kolumna ili analiza. Treba zaraditi kruh (poljski) svagdašnji. Valja i znati koja roba se traži. Ne smije se čekati da val prođe, treba biti pravi surfer i zajašiti val, a najbolje je ako se može riječima val potaknuti. Zakotrljati. Jer kako drugačije dobiti pozivnicu kolege s TV-a za razna 'otvorena'?

Uvijek je najbolje igrati na sigurno. Zašto razvlačiti Petrova, čovjeka koji je u naponu snage zasjeo u fotelju predsjednika Sabora, umjesto da je hrabro uletio u izvršnu vlast i rasturao sa svojim idejama, energijom? Zašto mu spočitavati neke intervjue iz travnja 2016 i našu milijunsku štetu u eurima nakon izgubljene arbitraže? Zašto bi se itko odvažio nasrnuti na Plenkovića kad mu ne možeš ništa, nit'smrdi,nit' miriše, nit' se ljuti, nit' se smije, nit' viče, nit' se osvećuje. Eno je i Bago navodno na tabletama nakon što je neprimjetno skliznuo niz Plenkovićevo odijelo u razgovoru koji je trebao biti Bagin come back za Porina (nemamo Pulitzera, a ona nagrada društva novinara je rezervirana za protuhrvatske izljeve slova).

Ali zašto ne lupati po Milanoviću? Ne može ti ništa. Nema vlasti, ni ovlasti. Ima tek saborski mandat.Daaa. Ali ne dolazi na posao i prima plaću. Nevjerojatno! Na tren zaboraviš da si novinar bez vijesti, da nema nikakvog smisla u širenju tvojih praznih riječi, zaboraviš da i sam primaš plaću poput Milanovića za isti posao – gomilanja riječi. Nema veze. Mogao bi nešto zakotrljati. Javit će se Pernar, Bulj, netko iz Mosta koji vodi iz nigdje u nigdje. Dobra je roba.
Moralno zgražanje. Da, to treba biti potka. Uokolo bauljaju blokirani, skupljači boca (osim po Rovinju, tamo je to kažnjivo), penzići-jugonostalgičari, a može se naći i još nekoliko mlađih koji još nisu otišli u Njemačku. No, što kaže zakon u pravnoj državi koji vrijedi jednako za popa i za raspopa. Idemo vidjeti, članak 75 hrvatskog Ustava: Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat. Zastupnici u Hrvatskom saboru primaju stalnu novčanu naknadu i imaju druga prava određena zakonom.

Obvezujući mandat? Kojeg nemaju, već imaju neobvezujući valjda? U prijevodu to znači da je mandat saborskog zastupnika njegova imovina. Nije vlasništvo stranke i ne može mu se oduzeti, kao ni prava koja proizlaze iz činjenice posjedovanja mandata.

Milanović ili bilo koji saborski zastupnik može i ne mora dolaziti na sjednice Sabora, može i ne mora sudjelovati u raspravama, može i ne mora glasovati. Hrvatski birački puk na svakim izborima ulazi u rizik zaokruživanjem stranačke liste, složenu po preferencijama šefa stranke. Možda izabere nekog nekorisnog, a brbljavog pa ga sramoti ili oplemenjuje (ne znam za takve,ali dopuštam mogućnost, makar malu da ih ima) poput Bulja. Govori, mlatara, pravi pučki tribun u zemlji bez puka. A možda izabere nekog koji će biti među onih 120 od 145 za koje ne znaš kako se zovu, koga predstavljaju, iz koje su stranke, ali zato sveudilj šute. Navaljuju izbjeglice, trese se Ustavni sud, padaju presude, izabire se Trump, Britanija bježi iz Eu, Srbi šalju vlakove ka Kosovu, a oni sveudilj šute. I tako četiri godine. Nakon kojih dolazi sigurna natprosječna penzija kad se steknu minimalni uvjeti.

Sjeća li se tko pučkog tribuna koji je volio nekontrolirano (često i netrijezno) prozivati sa saborske govornice, zvao se (valjda se još tako zove) Damir Kajin? Koje koristi hrvatskom puku, državi uopće su donijela njegova saborska pripetavanja? Treba li Pernar možda dobiti dvostruku plaću s obzirom na broj svojih replika na repliku i odgovora na odgovore? Čovjek se slomi u Saboru, nema kad ni pizzu pojesti.

Ipak, bit će da je u Milanovićevom prozivanju riječ o nečem drugom. Gospodskim odlaskom s mjesta šefa SDP-a, nakon preuzimanja odgovornosti za neuspjeh na parlamentarnim izborima, Zoran Milanović je pokazao hrvatskoj javnosti što znači biti političar koji drži do sebe. Nakon osam godina vođenja druge najbitnije stranke u zemlji i gubitka izbora, shvatio je da između njega, njegovih zamisli i očekivanja birača, njihovih zamisli postoji nepremostiva razdaljina. Kojoj ni Most ne bi pomogao. No, to nije riješilo novinarske probleme. Čovjek je s karizmom koju Bernardić, njegov nasljednik na kormilu SDP-a neće steći za tri života, Plenković za dva i po. Da, mnogi bi voljeli vidjeti Milanovića na koljenima, u saborskoj šikani (a ni u jednoj šikani tog tipa mu nitko nije dorastao) ili barem među protestantima iz udruge franak, koji nemaju za kavu, ali imaju za stan u milijunskoj vrijednosti.

Danas, kad se hrvatske tajne službe, tjelohranitelji vucaraju za propalim građevinarom po Amsterdamima, o našem trošku, prozivati Milanovića za nedolazak u Sabor je bezvezno. Hrvatskoj državi i politici je dao dovoljno da bi ga pustili na miru. Jer sva prigovaranja o njegovim nedolascima 'na posao' (na kojem se ništa ne radi i ništa ne odlučuje jer Sabor odavno nije mjesto na kojem se donose odluke) može učiniti bespredmetnim već danas. Lagano se ušeta u Sabor, sjedne pred kamere pet minuta i ode za svojim poslom. I drugi bi otišli, ali nikakvog posla nemaju.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Ocjene (10)


Respektira (8): NEKOVARAZDIN, 5none5, Laci, Zagorec, viewer, Jung-fu, siouxica, RepopeR


Slaže se (1): NEKOVARAZDIN


Ne slaže se (1): Sasha76


Komentari (25)


Recimo da je to sve i točno, no nije odgovor na pitanje: je li tako rade i u Njemačkoj? Alumnus 0 0 0


Naravno da rade i u Bundestagu isto. Nekad ih nema niti 100 od preko 500 zastupnika. Inače ja već duže vrijeme živim i plaćam porez u Hr.-u. viewer 0 0 0


Ja te Milanovićeve vrhunske intelektualne sposobnosti nikada nisam vidio. Doduše konkurencija je slaba pa se u našoj politici među gomilom mediokriteta i prosječan intelektualac ističe. Spektator 0 0 0


Dobri manageri u VELIKIM svjetskim sustavima se procjenjuju po ljudima s kojima se okruže na vlasti. Milanović i Plenković da ne spominjemo Karamarka i Kolindu su doveli očajne ekipe toliko je jasno. Trump je doveo klasičnu Goldman&Military ekipu. Zagorec 0 0 0


Respekt za temu i sjajan tekst. Što se pak A.P.-a tiče on "ne miriše", ali sve više "smrdi", sakoro će početi i vukati i osvjećivati se. Što se pak Zokija tiče on s eponaša po principu -"možete mi pljunuti pod prozor1" i ništa više. To je što je! Laci 0 0 0

Analiza

Kakav bi to bio dan u kojem ne bi ujutro bilo u pekarama kruha i kakav bi to bio dan u kojem ne bi bilo vijesti? Kruha mora biti, makar bio uvezen smrznut iz Poljske pa onda odmrznut i ispečen u konzumima, kauflandima (Što? Zar kruh uvozimo? Čitati sitna slova molim). I vijesti mora biti, makar bile reciklirane, stare, ne-vijesti. Ako ih nema, onda se moraju proizvesti. Zato mediji i služe. Kao tvornice vijesti. Doduše, neke od tih tvornica barataju samo kao franšize, neke su ispostave koje se pale na daljinsko upravljanje. I pozive na mobitel. Ako se probudim ujutro ... više >

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 8
  • 1
  • 1
  • 25

Analiza

Jalnuški diletanti i dobrosusjedske politike

17.01.2017. 17:21, Sabotirat će nam turizam? Koliko su ozbiljne prijetnje iz Slovenije?

Malo tko će svoje sebične interese prezentirati drugima kao takve. Iako je sebičnost legitimna, a vlastiti interes jedan od pokretača ovakve civilizacije. S iskrenošću se ne penje po cro i drugim barometrima, ne osvajaju teritoriji, niti preuzimaju tuđi resursi. Interesi se pokrivaju ideologijama, altruizmom, brigom za ljudska, nacionalna prava, ekološkom osviještenosti i sa svakim priručnim ne/verbalnim pomagalima. Većina nas su manipulatori na svojoj razini. Kao takvi pogodni upravo za pješadijske poslove u interesu manipulatora koji su vještiji od nas, koji djeluju s veće razine znanja, moći ili iz suprotstavljenih interesa. Oni najvještiji među njima nikad se ne izlažu riziku razotkrivanja pred javnošću, navedu druge da odrađuju poslove za njih. Najgorljiviji borci ne dolaze iz vojnih kampova, west-pointa, nisu plaćenici. Bore se iz uvjerenja. A uvjerenja se ugrađuju u umove ljudi lakše od mikročipa. Koji će kad-tad doći na red.

Mnogi je uvjereni ljevičar, pravdoljubivi entuzijast poslužio zgrtanjima bogatstava običnim lopovima okićenih činovima, titulama, funkcijama zaogrnutim u isti ideološki plašt. Mnogi domoljub odrađuje svoj posao na vjetrometini tržišta kako bi paraziti mogli sisati i njegovu životnu energiju. Nismo dakle samo na tržištu rada, najamnici koji čekaju natječaje (pozive gazda), prijemčivi smo korisnici i tržišta (podvaljenih) ideja, ideologija, religija.

Mikro i makro razina nisu pretjerano različite u svojoj osnovi. Kako na nebu, tako i na zemlji. Kako se ponašaju pojedinci, ponašaju se i grupe, stranke, države, savezi. Tamo gdje ima susjeda, ima i zlobe. Gdje je veće duhovno i materijalno (ovo uvijek dolazi u ravnotežu, koliko god se posjednici duhovnih istina trudili u dokazivanju suprotnoga) siromaštvo, veća je i zloba. Teško je biti zloban prema nekomu tko je daleko, koga rijetko ili nikad ne srećeš. Lakše nam je birati one koje znamo.

Kad se udruži zloba s manipulatorskim vještinama i krenu u zajednički napad, onima bez strategije, samopoštovanja i poznavanja vlastitih vrijednosti je teško obraniti se. Kalvarije napadnutih postaju zadovoljština zlobnicima, a u gorem slučaju njihova imovina postaje plijen.

Povijest je zabilježila Tuđmanovu izjavu: „Veličanstveno uskrsnuće hrvatske slobode i samostalnosti i velebne hrvatske olujne ratne pobjede žele obezvrijediti različiti smušenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i jednostavno - prodane duše. Takvi su bili genetski programirani protiv slobodne i nezavisne hrvatske države."

Međutim, zajedno s izjavom u povijest nisu otišli i jalnuški diletanti i mutikaše. Ukupni život je beskrajni dan. Ne prestaje smrću pojedinca. I rijetke pobjede su konačne.  Lako bismo s jalnuškim diletantima unutar granica, kad bi oni bili jedini. Jalnuša, koji nisu baš diletanti, a čiji smo predmet interesa ima puno više oko nas. I u pravilu se događa da jalnuši s one strane granice potaknu prečesto zaglušujuću jeku s ove strane granice upravo kroz trbuhozborstvo domaćih jalnuša.

Nije lako biti vlast, u selektorski talentiranoj naciji biti poštovan selektor, a prema vani znati vlastite dosege i ograničenja. To svi oporbenjaci vrlo brzo saznaju prelaskom iz opozicije u poziciju. Ništa odozgo nije onakvo kakvim se činilo odozdo.

Politika dobrosusjedskih odnosa kakvu promovira premijer Plenković, kad je izraz pro EU politika, na našu je štetu, kao u njegovom ukrajinskom ispadu. Kad je izraz hrvatskog miroljubivog duha koji želi dobre odnose sa svim susjedima, opet je na našu štetu. Stoga treba demistificirati 'dobrosusjedske politike'. Pa uvidjeti kako trenutno i nismo baš okruženi s dobrohotnim politikama naših susjeda.

Trenutno funkcioniramo kao eksteritorijalna jedinica EU. Otprilike kao što je to Francuska Gvajana u Južnoj Americi, dio EU izvan Schengenskih granica (inače u Schengen, u Luxembourgu se dođe prelaskom preko mosta iznad rijeke Mosel, mosta koji spaja Njemačku s Luxembourgom). Što znači da Mađarska i Slovenija i dalje predstavljaju štit schengenskih granica EU. Pa mi onda i jesmo, i nismo dio EU. Znamo li da je taj schengenski štit ograđen i žilet-žicom u cijeloj slovensko-mađarskoj dužini granice s Hrvatskom, stvari postaju još ozbiljnije. Jer – s druge strane, prema Srbiji i Bosni i Hercegovini, mi ne samo da nemamo nikakve žice, kamo li žilet-žice (protiv koje nemaju ništa documente i watchovi pusića kad su usmjereni protiv Hrvata), nemamo ni dovoljno policajaca, niti carinika. U takvoj konstelaciji, dobrosusjedska politika naših vlasti je izraz nužnosti koja proizlazi iz naše ranjivosti i slabosti. Iznuđena je. I onda moramo otrpjeti niskosti i bahatosti, bezobrazluke i  prozivanja onih koji okreću civilizacijski kotač unatrag, poput likova tipa Bakir Izetbegović, Milorad Dodik, Aleksandar Vučić i Karl Erjavec. Četverolist koji ne donosi sreću. Niti na mjestima na kojima rastu.

Jalnuši i diletanti će onda vrlo rado preuzeti štafetu jugoslavenskog četverolista pa udarati po našoj predsjednici. Tužakati je notornom Povjerenstvu za sukob interesa (o čijim pravorijecima bi zbog sukoba interesa trebalo zabraniti javno progovarati dr Slavenu Letici) i izvrgavati seksističkim atacima bošnjačkog unitariste u udarnim aleksandrovskim terminima nedjeljom. Trebamo biti mudri i znati prepoznati kad zdrava kritika poteza naših vlasti prelazi u nenamjernu promociju stranih interesa, zlobe projektirane kao 'dobrosusjedske politike' naših susjeda.

Sa Slovenijom smo u arbitražnom postupku iz kojeg je prethodna Vlada RH javno i službeno istupila, a arbitražni sud, po vlastitoj odluci (riječ je o jako dobro plaćenom angažmanu involviranih u arbitražu) nastavio s radom. Vjerojatno s istim pristupom tajnama arbitražnog postupka koji je doveo do hrvatskog izlaska iz arbitraže (nedopuštenog upliva službenih slovenskih predstavnika na rad suda), slovenski ministar vanjskih poslova izjavljuje kako će Slovenija, u slučaju hrvatskog nepoštovanja arbitražnog pravorijeka praviti teškoće turistima u prolazu prema Hrvatskoj. Naknadno vađenje spomenutog ministra da nije rekao što je rekao, ne znači da Slovenija to sutra neće raditi. Naprotiv. To radi i sada. Svatko tko prelazi slovensko-hrvatsku granicu zna da su kolone danas, nakon EU aneksije Hrvatske, iste ili veće nego li su to bile prije aneksije.

Hrvatskoj je turizam jedna od najznačajnijih gospodarskih grana. Preko 20% BDP-a nam dolazi izravno od turizma, a velikom dijelu ostatka gospodarstva upravo novac priskrbljen turizmom jest pokretač pa nam bilo kakvo igranje s turizmom nije nimalo šaljivo. Naprotiv, svaki napad na naš turizam je ravan terorističkom činu! A elemenata terorizma u Erjavčevoj izjavi ima napretek.

No, što je Plenković mogao reći na Erjavčevu prijetnju, osim 'dobrosusjedski, europski' blagoglagoljivo nešto promumljati? Jer zna da su Slovenci i te kako sposobni izvršiti najavljeno, a da Hrvatska nije sposobna odgovoriti ikakvom, a kamo li adekvatnom protumjerom. Osim? Osim da aneksijsko europejstvo počnemo koristiti za vlastiti probitak. I tu bi nam Plenkovićevo šaranje po Brusselu bilo na korist. Hrvatska mora čim prije pomaknuti schengensku granicu s Macelja, Bregane, Goričana, Terezinog Polja na Bajakovo, Gradišku, Ličko Petrovo Selo, Kamensko. Odnosno svoje vanjske granice prema Srbiji, BiH, Crnoj Gori pretvoriti u vanjske granice EU. Tako ćemo trajno otkloniti mogućnosti za slovenske prijetnje s maltretiranjima stranih turista u provozu kroz Sloveniju.Ali učiniti državu i otpornijom na obranu od prijetećih izbjegličkih valova koji nisu uzrokovani samo bliskoistočnim ratovima, već i siromaštvom u Africi i Aziji. Zasad,dok je schengenski štit na zapadu, naše granice ne brani EU, već mi sami.

To ne znači da će slovenske aspiracije na 'dimnik' u Savudrijskoj vali nestati, niti da se iza te težnje krije tek želja za izlaskom na otvoreno more, a ne na resurse u podmorju.

S Mađarima je Plenković krenuo u otvoreni fajt. U tijeku su unutarnji obračuni o načinima kupnje mađarskog dijela INE, dok svi zaboravljamo da Mađari još ni jednu riječ nisu prozborili o svojim namjerama prodaje dijela INE. Pravi li Plenković račun bez krčmara u balkanskoj krčmi ili je riječ o poputbini iz Brussela u kojoj ima i garancija o prodaji, vidjet ćemo.

Hrvatski dio iz priče o BiH riješio je djelomično još Franjo Tuđman dodjelom putovnica svim Hrvatima u BiH. No, radi toga ne smijemo zatvoriti oči pred bošnjačkom unitarizacijom, niti agresivnim ulaskom arapskog, posebno saudijskog kapitala u širenju ekstremne inačice islama.

Još uvijek EU nije super naddržava u kojoj su se istopile nacionalne države, niti su nestali nacionalni interesi. I nije izvjesno da će ikad takvom i postati. Možemo biti dijelom i vojnih i političkih saveza i iz tih članstava ne moramo nužno izvlačiti samo štetu. Vrijeme je da činjenicu članstva u EU počnemo koristiti u vlastitom interesu. Bude li to uzrokovalo usput i jalovo srpsko frktanje u stilu vučića, izetbegovića, nije naš problem. Jer vodimo politiku dobrosusjedskih odnosa.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Ocjene (8)


Respektira (6): Spektator, Jung-fu, IDujas, 5none5, siouxica, Alumnus


Slaže se (2): Spektator, Laci


Komentari (7)


Eh, da si barem prvi dio skratio pa išao odmah u glavu....:) siouxica 0 2 0


I da, osim za drugi dio teksta, desetka za naslov:)) siouxica 1 0 0


najjači si i gotovo, he-he 5none5 1 0 0


Što reći, jezično siromaštvo ograničava me na, odlično, inače bi morao sročiti jedan hvalospjev, a za to, nemam vremena! IDujas 1 0 0


Odlična i uravnotežena analiza. Spektator 0 0 0

Analiza

Jalnuški diletanti i dobrosusjedske politike

17.01.2017. 17:21, Sabotirat će nam turizam? Koliko su ozbiljne prijetnje iz Slovenije?

Malo tko će svoje sebične interese prezentirati drugima kao takve. Iako je sebičnost legitimna, a vlastiti interes jedan od pokretača ovakve civilizacije. S iskrenošću se ne penje po cro i drugim barometrima, ne osvajaju teritoriji, niti preuzimaju tuđi resursi. Interesi se pokrivaju ideologijama, altruizmom, brigom za ljudska, nacionalna prava, ekološkom osviještenosti i sa svakim priručnim ne/verbalnim pomagalima. Većina nas su manipulatori na svojoj razini. Kao takvi pogodni upravo za pješadijske poslove u interesu manipulatora koji su vještiji od nas, koji djeluju s veće razine znanja, moći ili iz suprotstavljenih interesa. Oni najvještiji među njima nikad se ne izlažu riziku razotkrivanja ... više >

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 6
  • 2
  • 0
  • 7

Analiza

Plenković najavio suočavanje s prošlošću, hoće li imati snage za to?

07.01.2017. 18:42, Što znače poruke sa SNV-ovog božićnog domjenka?

U političkom kalendaru, u našem slučaju postoje barem tri nezaobilazna datuma koji iz godine u godinu postaju sve relevantnijim sjecištima postojećih politika. Pri čemu se dakako odmjeravaju snage, pogledava na moguća savezništva, namiguje potencijalnim partnerima i prešućuju sve disonancije koje bi mogle ugroziti diobu političke moći (iz koje izvire svaka druga moć), koja je odavno utvrđena i zaštićena zakonima i manje-više potkupljenim biračkim tijelom. Koliko god bilo bitno sklapanje savezništava, još bitnije je održavanje na životu političkih protivnika, konkurenata.

Tako godina počinje s božićnim domjenkom u organizaciji Srpskog nacionalnog vijeća. Kojem je političku bitnost odredio dr Ivo Sanader svojim prvim dolaskom na kojem smo naučili kako ispravno pravoslavcima čestitati Božić. Hristos se rodi – Vaistinu se rodi! Prilika je to i za zvjezdane trenutke dr Milorada Pupovca. Domaćin je, onaj koji dijeli pozivnice, pohvale i pokude, frontman srpske zajednice u Hrvatskoj, sasvim siguran da će svi mediji u najgledanijim terminima prenijeti njegov govor, lingvistički savršen. S dovoljno stanki i naglasaka da bi svatko shvatio težinu opomena.

Slijedeće križanje politika čeka nas u svibnju u Bleiburgu te ono u studenom, u vukovarskoj koloni ili kolonama. Iako živimo u realnom vremenu, pritisnuti krizama, privatizacijama, poreznim reformama i geopolitičkim previranjima, malo što može po važnosti nadrasti značaj tih triju datuma. Prvi govori o aktualnim hrvatsko-srpskim odnosima koji se ni nakon 27 godina hrvatske neovisnosti ne mogu staviti samo u okvire hrvatske države; još uvijek nad tim odnosima lebdi duh triju Jugoslavija – one stare, one Titove i one Miloševićeve SR. Svibanjska procesija u Bleiburgu europejskim našim vlastima služi za otupljivanje desničarske oštrice. Srbima za obnavljanje optužbi o 'hrvatskom genocidu' na kontraokupljanju u Jasenovcu. Antifašistima za isticanje svoje ondašnje i sadašnje uloge koja mora biti iznad zakona. Vukovarska kolona sjećanja je pak prilika za podsjećanje na 'genocidnost' srpskog naroda i Domovinski rat.

I drugi, i treći datum govori također i o hrvatsko-srpskim odnosima. Ne onim aktualnim koje su podložne analizi, kritici i konstruktivnom promišljanju. Već o do kraja neraščišćenim povijesnim događanjima, a koji su neovisni o rastu BDP-a, o socijalnom kontekstu, o standardu ili o europskom razvoju Hrvatske. Sve dosadašnje hrvatske vlasti činile su sve da ne učine ništa na rasvjetljavanju činjenica iz 2.svjetskog rata i poraća. Dakako, bilo je osnivanja ovih i onih komisija koje nikad nisu završile s radom ili ga nisu ni započele. U Tuđmanovo vrijeme, što zbog njegovog sudioništva u ratu na partizanskoj strani, što zbog politike svehrvatske pomirbe, što zbog izloženosti agresiji JNA i srpskih pobunjenika iz Hrvatske te srpskih dragovoljaca iz Srbije – bilo je donekle i razumljivo ne kopanje po prošlosti. Račan, kao dijete rođeno u koncentracijskom logoru u Njemačkoj nije trebao imati nikakvih ograda prema preispitivanju povijesti pa ipak nije učinio ništa. Možda i zbog njegovog 'odlučnog možda' prema Mesiću koji je trebao dragovoljno predati veliki dio predsjedničkih ovlasti, a koji je svoj antituđmanizam krstio kao antifašizam.

Sve ono što se za mandata narednih Vlada činilo jest prešućivanje zbiljske tragedije hrvatskog naroda u 2.svjetskom ratu i iskazivanje kukavičluka prema 'antifašističkim utvrdama', u medijima i 'civilnim udrugama', koje su priječile istrage o stvarnom broju žrtava ustaškog režima u Jasenovcu. S druge strane se činilo kako medijski prostor, političke razmirice, ideološke ratove svakodnevno okupiraju ustaše i partizani. Iako je uistinu bila riječ tek o galami, stvaranju buke kako bi sve ostalo kako jest; kako bi Srbi s vremena na vrijeme mogli progovarati o 700 000 žrtava u Jasenovcu i hrvatskom genocidu nad njima; kako bi antifašisti mogli umirati s odličjima, iako je među njima nemali broj zločinaca, egzekutora s Bleiburga, Hude Jame, Macelja i još preko 700 jama samo po Sloveniji u kojima se nalaze kosti mahom nevinih Hrvata; kako bi izazivali poklonike ustaške države na crnokošuljaštvo.

Upravo na ovom božićnom domjenku Srpskog narodnog vijeća dogodilo se nešto što izlazi iz okvira dosadašnjih domjenaka/utvrđivanja pozicija. To svakako nije istup Vučićevog izaslanika Božovića: „Svim Srbima i svim institucijama u Hrvatskoj upućujemo poruku zajedništva, sloge i pojačane aktivnosti na ostvarivanju svoje misije i uloge, uz obećanje matične države Srbije da će ih u svim problemima i iskušenjima, kad god budu ugroženi, braniti svim raspoloživim sredstvima (što su vjerojatno mnogi Srbi komentirali – bolje da nas ne branite).“

Riječ je o govoru hrvatskog premijera Plenkovića: Činjenica je da je 20. stoljeće bilo obilježeno tragedijama, pa vam nalažem obavezu da 2017. godine pokrenemo proces suočavanja s prošlošću. Pitanja su se rješavala tijekom devedesetih godina, a na nama je da taj proces na miran, zakonit način sada započnemo i da se odredimo prema svim pitanjima recentne prošlosti i da ostvarimo široki, društveni i politički konsenzus.

Iz ove premijerove poruke u prigodi pravoslavnog Božića moglo bi proizići stvarno suočavanje s prošlošću, u kojem će se utvrditi stvarni broj žrtava partizanskih zločina na Bleiburgu, po slovenskim i hrvatskim jamama, na Križnom putu i Jasenovcu; identificirati nalogodavce i egzekutore tih zločina i one koji su još živi izvesti pred sud; utvrditi stvarni broj žrtava ustaškog režima u Jasenovcu; procesuirati svaki zločin iz Domovinskog rata. A moglo bi proizaći kao i dosad jedno veliko ništa, odlaganje suočavanja s prošlošću i guranje neraščišćenih povijesnih trauma pod tepih te ih izvlačiti prigodno u politikantskim nadmetanjima.

Koliki je otpor tom suočavanju s prošlosti, pokazala je i gungula s lex Perković. Kad je tadašnja 'antifašistička' vlast pokušala zakonskim rješenjima onemogućiti rasvjetljavanje zločinačkih udbaških ubojstava po Njemačkoj u prošlom stoljeću. Kad je tako reagirala na desetke pojedinačnih ubojstava, kako bi reagirala na masovne zločine koji se broje u stotinama tisuća i zamjenu komunističke povijesti s onom stvarnom?

Plenković s ovom najavom revizije povijesti koju su pisali komunisti otvara mogućnost izlječenja hrvatskih, ali i srpskih trauma iz povijesti, ozdravljenje hrvatskog nacionalnog bića. S druge strane javnog spektra nalaze se svi oni koji svoj standard zasnivaju na naslijeđu otetog, ukradenog, svi kronični neprijatelji ikakve hrvatske državnosti i svi smušenjaci koji kratkovidno traže sitni politički ćar obranom 'lika i djela druga Tita'. U ove zadnje valja uključiti i ražalovane ideološki obojene (iz materijalističkih, vrlo sebičnih razloga) povjesničare, documenta i slične likove okupljene u Novu ljevicu, kao i na vjetru plutajući SDP koji prezire domoljublje (Milanović nije uspio od SDP-a napraviti domoljubnu socijal-demokratsku stranku). Možda se u tom rasvjetljavanju tamne strane naše povijesti prosvijetli i Bernardiću pa se konačno založi za preimenovanje svih maršalskih i Titovih trgova koji opterećuju našu sadašnjost i budućnost.

S utvrđivanjem istine o 2.svjetskom ratu, o Bleiburgu i Jasenovcu, s procesuiranjem svih zločina koji ne zastarijevaju, moguće je konačno i trajno harmonizirati hrvatsko-srpske odnose. Koji će biti takvi da Hrvati kao većina štite svaku manjinu, a srpsku zbog brojnosti posebno. A da Srbi, kao domoljubi svojim radom pridonose vlastitom boljitku i boljitku hrvatske države.

Vjerojatno će Plenković u svojoj iskazanoj namjeri imati podršku dr Milorada Pupovca, koji ima dovoljno političke i životne mudrosti da bi kao prvi među hrvatskim Srbima podržao ono što je i njegovom narodu na korist. Kako je to i rekao na domjenku:Naša je zadaća da u prostoru u kojem živimo kao nacija doprinesemo miru, da doprinesemo i nastavimo izgradnju povjerenja. Taj posao nismo dovršili. Naša je zadaća, onih koji su dio Vlade i koji podržavaju Vladu, da jedni od drugih imamo korist.

 

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Ocjene (10)


Komentari (34)


@Anyst, u tvojim postovima leži odgovor, da objektivni pristup bilo kojoj temi, kod Hrvata nije moguć. Naravno da je Perković radio za Tuđmana a Šušku bio desna ruka. Jelić, Čabraja.. su isto bili "domoljubi", a napravili su samo štetu nama normalnim viewer 0 0 0


jer smo bili stigmatizirani kao nepopravljivi desničari i nacionalisti. Kako je netko mogao biti top manager u INAu a da nije bio provjereni partijski kadar? Kolaju priče da je Đureković pokrao INAu a da je domoljblje samo paravan!? Živio je u prist viewer 0 0 0


ojnoj kući, koju si obični Gastarbeiter kroz svoj cijeli radni vijek ne može priuštiti. Koliko znam, Đureković nije ništa radio osim pisanja pamfleta, od kojih prihoda je u to vrijeme živio?Svi ti ekstremisti su bili pod prismotrom BND i YU-službi. viewer 0 0 0


viewer, i zato je ubijen !? Jesi li to htio priopćiti ? Boljunac 0 0 0


@viewer, iz tvojih se komentara takodjer moze jasno iscitati tvoj stav. Ako mislis da je netko zasluzio da bude ubijen jer je imao kucu i pisao pamflete a uz to je bio menadzer, a njegova ubojicu kojeg mi nismo procesuirali ne bi izrucio, sve jasno Anyst 0 0 0

Analiza

Struja sve važnija, a Vlada prodaje HEP. Za čiji interes?

04.01.2017. 12:15, Otkup Ine prodajom HEP-a? Dobar ili loš plan?

Tko zna kako bi se slučajnošću upravljana povijest odigrala da je kojim slučajem Željko Kerum na vrijeme stigao položiti saborsku prisegu ili da je barem, iz edukacijskih potreba stigao pročitati Šikin blog. Pa saznati da se dupliranjem kockarskog uloga ne dobiva olako ekspresno izgubljeno. To vjerojatno nećemo nikad saznati, ma koliko mazohistička virtualna publika bila voljna trati se satirom na svoj račun i lajkati stranice tipa Žele (a bogami i ćaća) se vraća.

Vraća li se ćaća i vraća li se Žele, pokazat će vrijeme, kao što će pokazati i jesmo li onaj narod o kojemu govori dr Sanader u najavnoj špici Poligrafa Hrvatskog radija: Narod koji zaboravlja svoju povijest-ponavlja svoje tragedije.

Na satu povijesti kojeg smo svi odslušali, osim briselskog ćate (jer je bio u Brusselu valjda), dok smo imali vanjski dug oko 10 milijarda dolara, morali smo slušati i kako smo prezaduženi, kako država ne zna skrbiti o svojoj imovini i kako je donesena politička odluka o prodaji INE. Danas, kad nam je ukupni vanjski dug iznad 100 milijarda eura (pa vjerojatno nismo prezaduženi), opet smo u prilici čuti kako je donesena politička odluka o kupnji INE. Polovicu te političke odluke čuli smo na Badnjak od premijera Plenkovića, a drugu polovicu u skladu sa svemirskim ciklusom, uz nužno poštovanje zimskog solisticija, nakon tri dana. Prodajemo HEP da bismo kupili INU.

Onu prvu prodaju su nam obznanili omraženi ljevičari, komunjare. Ovu drugu – omiljeni desničari, naši, članovi velike europske obitelji pučkih stranaka (koja dobrosusjedski uključuje i onu Vučićevu iz dobrovoljačke Srbije). Stalna na svijetu tom samo mijena jest – ne odnosi se na nas. Jer se malo toga mijenja. Osim kod pristaša lumpendemokrata iz Mosta koji su otkupili za sebe pojam Promjene iz Klaićevog rječnika. A i mijenjali su subjekt iz krilatice Ne damo. Prije nisu dali INU, sad ne daju HEP. No, dok svi mi čekamo prve demokratske ili bilo kakve izbore u sekti Most koja bi da je stranka, Martina Dalić, ta heroina MMF-a, HDZ-ova disidentkinja čiji brak i status je spasilo imenovanje muža (nije bliski rod pa nije nepotizam) u upravu INE (ali radi toga nije u sukobu interesa i smije govoriti o INI za razliku od Karamarka, koji jedva da je smio hodati zemljom MMF-ovom) nam u Otvorenom docira o ljepotama prodaje HEP-a. Te ćemo zadržati kontrolni paket, vodit ćemo računa o energetskoj ovisnosti, te ćemo prodati hrvatskim građanima. Deja vu. Nešto slično je cijedio kroz zube i nemaskirani riječki osvetnik Slavko Linić onomad.

Voljeli mi svoju zemlju (pa i toliko da je spašavamo bijegom iz nje – ovo je prilika zahvaliti se svim našim gastarbajterima koji su nam ovih božićnih blagdana donijeli nekoliko milijarda eura da bismo ih mi domoljubi mogli trošiti do ljeta, dok ne dođu slijedeći euri od turizma) ili ne, nije nam sasvim svejedno što je čije. Naročito ne čiji je kontrolni paket podložan prodaji ili poklanjanju. Jučer u INI, sutra u HEP-u.

Trinaesta Vlada RH je bila baksuzna za građevinare i one sklone lustraciji. Trinaesta godina MOL-ovog upravljanja INOM, po Plenkoviću bi trebala biti zadnja prije nogiranja Mađara. Milanović je dizao letvice, Plenković bi morao dignuti nogu,a Mađari stražnjicu u recentnoj predstavi za javnost.

Osvrnemo li se na trinaest MOL-ovih godina u INI, vidjet ćemo da je to trinaest godina dobre žetve za Mađare. Vrijeme u kojem su nafta i plin bili strateški energent za one koji strategije imaju. Mađari su želi, a sijali nisu. Engdahlovo stoljeće rata započeto engleskom zlobom oko pruge Bagdad-Berlin možda je završilo  arapskim proljećima i sprječavanjem Njemačke u opskrbi s jeftinom solarnom strujom iz pustinjskih elektrana. Ako i jest, onda je završilo samo kao pobjeda električne energije nad naftom. Odnosno onih koji su shvatili da je energent ovog stoljeća električna struja. Poput Angele Merkel, koja sasma demokratski, a putinovski pogledava na četvrti mandat i predlaže: nakon 2030 g zabraniti proizvodnju motora s unutarnjim sagorijevanjem. Od tog datuma nas dijeli, pogađamo – ravno 13 godina.

U prvih 13 godina, u kojima smo mogli zemlju razviti do neslućenih visina zahvaljujući energetskoj samodostatnosti, od Mađara smo inkasirali 1,5 milijardi dolara. I poklonili im profit s ININIH nalazišta u Siriji. I poklonili im barem polovicu od 1,6 milijarda eura, koliko je hrvatska država propustila naplatiti koncesijske naknade za naftu iscrpljenu u Hrvatskoj (što implicira kako rudna bogatstva Hrvatske ne pripadaju ni narodu hrvatskom, ni državi Hrvatskoj, već onomu tko zabode kakvu cijev u zemlju ili iskopa kakvo rudarsko okno). Dakle, imali smo (naftu) i mogli smo u doba naftne isplativosti drmati 'regionom'. Ali 'političkom odlukom' nismo.

Nailazi doba u kojem će električna energija biti od krucijalne važnosti za uspjeh bilo koje zemlje. To doba najavljuju i HEP-ovi rezultati – godišnji profit od cca 2 milijarde kuna. I sad bismo taj sigurni profit, koji će u nadolazećim godinama rasti, zahvaljujući 'političkoj odluci' morali dijeliti s nepoznatim strateškim partnerima. Strategija privatizacije INE nam je pokazala kako izgleda strateško planiranje po 'političkim odlukama'. Jedno slično je proveo sadašnji čelnik  Hrvatske Narodne Stranke (čitati inverzno), ledo inženjer Vrdoljak. U ime hrvatske države je potpisao višedesetljetnu obavezu hrvatske države prema proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora. Oko 2 milijarde kuna na godinu. Ili – kako mi je jednom objašnjavao jedan poduzetnik prije naprasnog i iznenadnog odlaska u Remetinec – ako imaš plaću od 10 000 kuna, onda na nju moraš gledati kao na svoj kreditni potencijal, u stvari imaš milijun kuna na 10 godina kojeg možeš uzeti odmah i krenuti u biznis. Dakle, s 2 milijarde kuna na godinu koje zahvaljujući 'političkoj odluci' i potpisu ledo inženjera Vrdoljaka dajemo odabranim i povlaštenim bogatašima za to što su postavili vjetroelektrane na Dinaride (zato posljedično mrze Thompsona i Zaustavi se vjetre) i fotonaponske kolektore na hrvatsku zemlju, mogli smo lako i elegantno otkupiti mađarski dio INE za samo 5 godina.

Godina po godina, trinaest po trinaest i proći će mandat, desetljeće, a jedini neobnovljivi resurs kojeg svi u vrlo ograničenim količinama posjedujemo jest vrijeme. A prema tom resursu se odnosimo kao Torcida prema Hajduku koji  znamo - živi vječno.

Jednu INU smo kerumovski prokockali u prvih trinaest godina, druge dvije INE ćemo u Vrdoljakovih 13, a četvrtu bismo trebali u daljih 13 godina zahvaljujući Plenkovićevoj 'političkoj odluci' o prodaji HEP-a. Tko se opekao (predajom INE), puše i na hladno pa se pita nije li upravo prodaja HEP-a razlog Plenkovićevog silaska s briselske špice i  plaće od jedva 10 000 eura plus 20 000 za suradnički tim na plaćicu od 2 i nešto tisuća eura? Kako bismo opet propustili šansu za upravljanje vlastitim razvojem?

Uza sva politička kadroviranja, ortačke i menadžerske ugovore, politika od HEP-a nije uspjela napraviti pokazni primjer države kao lošeg gospodara. HEP, iako u državnom vlasništvu, iako bez monopola, izložen svjetskoj konkurenciji radi s profitom. I to ne baš malim. Dovoljnim za pokriće rupe bez dna u koju nas je uvalio, ničim izazvan ministar Vrdoljak.

Nije tajna da smo industrijski devastirani, da nam je poljoprivreda u defanzivi, a stočarstvo u rasulu; da Jadransko more više nije samo naše, već i europsko. I da je najveća vrijednost koju posjedujemo ostala upravo u HEP-u, Hrvatskim šumama i Hrvatskim vodama. Sad je očito na redu HEP, šume i vode te komunalne usluge će doći na red poslije. Nakon potpisivanja TTIP-a i još kojeg našeg glasovanja za nastavak sankcija Rusiji.

Dvaput san umra, pjeva Oliver i još je živ. Naše vlasti su dosad proćerdale nekoliko INA,a još smo živi. Samo što ne pjevamo. Blues. Poput berača pamuka. Ne znači da nećemo.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Ocjene (12)


Respektira (10): bereza, 5none5, Jung-fu, Spektator, RepopeR, Zagorec, Laci, glycerin, siouxica, Alumnus


Slaže se (2): Laci, plotto


Komentari (51)


@ VeNLO, sama ćčinjenica da zasada imaš rekordnih 46 koimentara govori dovolčjno koliko ti je analiza/tekst bio dobar i poticajan. Da se u Vladi bar upola toliko ozbiljno raspravlja o HEP-u, i inim stvarima Hrvatska bi bila O.K., a sad nije ! Laci 0 1 0


@viewer ak ste kolega iz struke vidite DANAŠNJE inst MW i proizv MWh cijene i sve bu jasno. Nema $$ smisla nikad više graditi termoelektrane osim sigurnost velikih mreža. Pošaljem grafikone ugljen nuklearka mrtvi i za superbogate koje Njemačka neće Zagorec 0 0 0


@Zagorec, nisam tog smijera ali sam kroz život imao dodira. Evo Vam link postojećih termoelekrana na ugljen u D. Samo zadnje 3 god. su u Hamburgu, Karsruheu i NRW tri nove u pogonu. http://cdn2.spiegel.de/images/image-984265-galleryV9-immm-984265.jp viewer 0 0 0


Gase stare ugljenare i zamjenom novim efikasnim/čistim plan(?) je ugasiti sav ugljen možda do 2030(?) idu manijački u obnovljive+ mrežu zase i za izvoz tehnologije. http://energypost.eu/german-conundrum-renewables-break-records-coal-refuses-go-away Zagorec 0 0 0


Tu Vam je zgodan laički pregled pada cijena vjetra i fotonapona, utrka je to sa sigurnim pobjednikom http://www.smh.com.au/environment/climate-change/seven-energy-charts-that-will-cheer-and-frighten-about-australia-and-the-world-20161206-gt53fq.html Zagorec 0 0 0

Analiza

Ove godine su svi oni koji misle kako se stvarne političke odluke donose izvan institucija države koje kontrolira demokracija došli na svoje izjavom Vladimira Šeksa u izbornoj noći: “Moć, politička moć se već u cijeloj Europi odvija u neformalnim grupama, gremija, političkih gremija, koji donose stvarne političke odluke. One se samo tehnički provode preko izvršne vlasti i vlade. Sumrak parlamentarne demokracije je već dugo vremena na djelu u cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj. Izvršna vlast dominira, po Ustavu, Vlada odgovara Hrvatskom saboru. U praksi, u stvarnom političkom životu je obrnuto. Dominira politička vlast, a Sabor je samo jedna pozornica, na kojoj se izglasavaju već davno ranije donijete odluke, odluke koje su donesene na drugim mjestima.“

Osim neformalnih centara moći koje spominje Šeks, hrvatskom zbiljom trude se upravljati, bilo kao transmisija spomenutih centara ili čak samostalno, i formalni centri moći izvan Hrvatske same. Europska Komisija, Europski Parlament. Osim toga, tu je i kao autonomni kontrolni mehanizam ono što se zove europska pravna stečevina koji dodatno sužava manevarski prostor bilo koje i bilo kako izabrane vlasti.  Promatrano s tog aspekta, čini se kako je zadatak biračkog tijela tek pronaći optimalne političke osobnosti koje će najbolje funkcionirati u takvom, unaprijed zadanom okruženju. U manje od godinu dana, nakon prvog neuspjelog pokušaja s europeizacijom vlasti dovođenjem nepoznanica s američkog kontinenta i metkovskog subkontinenta, samoispravili smo se i složili najbolju kombinaciju za većinu građanstva. Koja se potrudila to i pokazati kroz slaganje bahatog Državnog Proračuna.

Ulaz/izlaz, prihodi/rashodi, trošiti ono što se zaradi/održati ciljani deficit – ova i slična uravnoteženja pojmova, matematički su izraz odnosa svih vrsta moći/utjecaja koji se hrane našom ovisnošću o novcu. Rijetki su svjesni činjenice kako je novac vlasništvo/imovina onog koji ga stavlja u optjecaj (zato je Smiljko Sokol onomad ispravno utvrdio kako novac nije imovina običnih ljudi) kao dug koji se mora vratiti izdavatelju. Zato i jest najlakše srednjestrujaškoj, ne-talasaj, brini-se-za-se-i –za svoje saborskoj i dobrostojećoj javnosti nazvati Ivana Pernara klaunom. Činjenicama mu ne mogu suprotstaviti ništa do li izvedenica iz politički korektnog tumačenja stvarnosti. Otprilike kao što to čini i Crkva s Biblijom. Kad im odgovara doslovnost vlastitih friziranih prijevoda Biblije, onda tumače doslovno. Kad ne odgovara, već imaju spremne desetine tumačenja mišljenih za promociju vlastite ideologije, službeno nazvanu religijom.

Monetarna vlast upravlja s konačnim rezultatom bilo kojeg ekonomskog procesa. Sve ono između početka (kredita) i kraja procesa (povrata kredita s kamatama) jest nepregledno polje za ratove, sankcije, plinovode, kupnje/prodaje strateških kompanija.

E, sad bismo već mogli složiti slagalicu o piramidi iznad Hrvatske u čijoj bazi je nas, sad jedva  3 i pol milijuna. Na vrhu su vlasnici Europske centralne banke čija imovina jest euro, onda slijedi Europska Komisija koju postavljaju vlasnici eura, pa Europski Parlament koji izglasava ono što vlasnici eura potrebuju, na kraju dođemo do domaćeg briselskog ćate i domaće političke elite  (među kojoj se nalazi i poneki altruist koji o nemalom državnom trošku, praćen tjelohraniteljima održava seanse s korisnicima psihijatrijskih usluga) koja je iskaz naših poimanja što elita jest.

S navedenim redoslijedom i delegiranom moći s viših razina na niže bile bi zadovoljne sve teorije o zavjerama i novom svjetskom poretku. Unatoč tomu što nisu neistinite, u našem slučaju nisu i dovoljne za dešifriranje Šeksovih tvrdnji s početka teksta.

Ulaskom u 21.stoljeće, 105 godina nakon što je Šibenik postao prvi grad na svijetu koji je dobio javnu rasvjetu na izmjeničnu električnu struju, posjedovanje energetskih resursa je ostalo zaglavnim kamenom moći, bez koje i monetarna moć otupljuje. U 16 godina našeg hrvatskog 21.stoljeća, uza svu silu povjerenika, eurointegracijskih politika, pristupnih pregovora koje su se trudile određivati našu stvarnost, one to nisu činile, osim posljedično. Naša stvarnost određivana je izvan Hrvatske. U Siriji.

INA je sa samo 20 milijuna uloženih dolara 2002.g. u Siriji pronašla naftu i plin u vrijednosti procijenjenoj na 23 milijarde dolara. Naftu je u Siriji tražio i MOL i nije ju našao, a onda se nekorektnim napuštanjem koncesije trajno zamjerio domaćinu Siriji. Objektivno – tad je INA Naftaplin bila najjača kompanija u srednjoj Europi. S naftom pronađenoj u Siriji i naftom iz domaćih bušotina te s plinom iz Sjevernog Jadrana (kojim se i danas po bagatelnoj cijeni koriste Talijani, ugovore o plinskim poljima INE i AGIP-a trebalo je revidirati), bili smo u poziciji potpune energetske neovisnosti. Iz koje su onda mogle nesmetano rađati se i sve druge neovisnosti. Danas pristajemo na tumačenja kako je naš gospodarski rast uvjetovan niskom cijenom energenata. Koliki bismo gospodarski rast mogli ostvarivati uz cijenu energenata koju bismo sami određivali? Kakav razvoj HEP-a, Petrokemije, poljoprivrede, ribarstva bismo mogli ostvariti? Kakve bismo devizne rezerve stvorili bez zaduživanja? Mogli smo se igrati u postavljenom monetarnom sustavu kako smo htjeli jer smo unaprijed bili pobjednici, oni kojima vrući kamen kamata ne ostaje u ruci.

Zahvaljujući našem pristanku na programiranja o prezaduženosti, korupciji, neznanju, o tomu kako su drugi bolji, tadašnja politička elita je bilo u ime sponzora koji su je doveli na vlast (Otvoreno društvo, brifinzi po Londonu), bilo u ime tuđih ideologija predala INU MOL-u. Paralelno s crpljenjem profita od sirijske nafte (80 milijuna dolara na mjesec), o čemu je prije kupnje INE MOL mogao samo sanjati, išlo je i zapuštanje INE kao kompanije.  Najjača kompanija srednje Europe je u malo vremena postala distributerska tvrtka s dvije prekapacitirane zastarjele rafinerije.

ININA sirijska nafta je MOL-u bila poput menadžerskog kredita iz hrvatske privatizacije – uzmeš kredit za kojeg garantiraš imovinom poduzeća kojeg kupuješ. Samo što je profit od eksploatacije sirijske nafte bio dovoljan i za plaćanje rata uzetog kredita. Taj profit je posredno gospodario i hrvatskom zbiljom. Ako je Sanader bio njime potkupljen, svi mi smo bili s druge strane sa svojih grijehom posluha suučesnici u rezanju grane na kojoj sjedimo.

Nakon američkog potpirivanja rata u Siriji, usmjeravanja i logističke podrške islamističkim glavosijecima, hrvatska politička elita, ničim izazvana (kako svjedoči bivši ministar Čačić) ulazi u blok neprijatelja Sirije (prigodno nazvanim Prijatelji Sirije). Vlada se prigodno rješava oružja koje ne ulazi u NATO standarde, cca 3000 tona i preko Jordana ga šalje ISILU. Dakako da sve to primorava INU na povlačenje iz Sirije i napuštanje iznimno profitabilnih naftnih polja. U godinama koje dolaze, zbog izostanka profita iz Sirije, MOL ne modernizira hrvatske rafinerije, teku nadmudrivanja s upravljačkim pravima, dolazi do arbitraža, INA propada, a Hrvatska se veseli mrvicama bačenim s europskog stola (tzv. Povlačenje sredstava iz fondova EU pri čemu godinama ne uspijevamo izvući više nego što u EU Proračun uplatimo).

Sirija nije diktirala samo s našom energetskom bilancom. Koliko nam je Sirija blizu, pokazalo se i u nadiranju izbjegličkog vala usmjeravanog iz Turske i Grčke. Izbjeglice iz Sirije su najednom postale naš sigurnosni problem, kamen spoticanja sa susjednim zemljama. Treba li reći kako su Mađarska i Slovenija svoje granice ogradile žilet-žicom, a mi u iseljenoj i praznoj Slavoniji se spremamo za novi grčko-turski udar na EU (izbjeglice su oružje u njihovim sukobima)?

Niti kraj ove godine nismo mogli dočekati bez novog zapleta čije je ishodište u Siriji. Opet INA i reotkup. Samo što se zahvaljujući našim političkim elitama nalazimo na krivoj strani povijesti, onoj koja je rat u Siriji izgubila. Izgubili smo desetljeće i pol u nametnutoj predstavi o samima sebi – kako smo mali, jadni, nesposobni, korumpirani, zaostali.

A onda smo to i postali. U slijedećoj godini nas čeka 11  milijardi kuna za kamate na uzete kredite, na naplatu dospijeva 27 milijardi kuna duga ('reprogramirat' će ga Vlada podizanjem novog kredita), planiran je deficit od 6,8 milijardi kuna...Da, tako to izgleda kad si mali i slabi igrač u monetarnim razračunavanjima, ovisan isključivo o turizmu i doznakama iseljenih ljudi. Sirija je bila naša šansa. Koju smo najprije prodali, potom izdali, a sad zajedno s ostatkom EU trpimo posljedice naših ne/činjenja.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Ocjene (8)


Respektira (7): Jung-fu, Laci, Zagorec, RepopeR, Spektator, 5none5, siouxica


Slaže se (1): Laci


Komentari (17)


Pardon, mislio sam $80m mjesecnog profita. MrWonderful 0 0 0


Mi smo 800 milijuna dolara godišnje neto dobivali od Ine do 2011. g,bivši ministar Čačić.http://www.vecernji.hr/hrvatska/bio-sam-protiv-toga-da-se-hrvatska-svrsta-uz-eu-kada-su-u-pitanju-sankcije-siriji-ali-pritisak-je-bio-izvana-1138119 VeNLO 0 0 0


Naftni biznis nije za piceke to su naučili i Sadam Gadafi Asad et all a i ultrabogata Venezuela skrahirana usprkos nafti. Suluda egzibicija otkupa bi imala smisla da su pobijedili ''prijatelji Sirije''. Sam Vrag će znati možda Plenki zna da budu? Zagorec 0 0 0


INA-ini prihode iz Sirije su iznosili HRK 2.5mlrd ($468m) u 2011g. i HRK 1.3 mlrd ($236m) u 2010g. Kako su uspjeli ostvariti dobit od $800m na prihod od $468m? Izjave politicara u dnevnim novinama treba uzeti s puno rezerve. MrWonderful 0 0 0


@BVeNLO, ovo je jedna od najboljih analiza štetočinstva domaće političke "elite", na osnovu koje da imamo bar kakav-takav DORH i sudstvo i ZKP, kandelaberi na Jelačić placu bi se mogli "prigodno" okititi. Laci 0 0 0

Analiza

Kako je Božo Petrov odigrao za MOL

26.12.2016. 20:44, Je li otkup Ine strateški interes Hrvatske?

'Mogu reći da sam brifiran kao potpredsjednik Vlade da imamo razloga biti optimistični oko ishoda te arbitraže. Bilo kakve druge informacije koje se pojavljuju u medijima, mene stvarno interesira tko je njih brifirao.'

Ako ovoj gramatički upitnoj, a estetski neuspjeloj rečeničnoj konstrukciji čak i ne dodamo kontekst, možemo puno toga saznati. Vidimo odmah lika koji sjedi s nekakvim vladarskim žezlom u ruci i prima šefove tajnih službi koji mu izlažu detaljne informacije o nekakvom sudskom sporu, a koje su u potpunosti točne. Za razliku od bezveznih informacija kojima se 'brifiraju' drugi elohimi.

Kontekst je međutim svima poznat. Riječ je o razgovoru Zorana Šprajca i potpredsjednika Vlade Bože Petrova od 19.travnja 2016. u kojem Božo Petrov izražava svoj optimizam oko ishoda arbitraže kojeg je Vlada Zorana Milanovića pokrenula protiv mađarskog Mol-a zbog upravljačkih prava u INI. U isto to vrijeme, neki drugi koje brifira netko nepoznat Petrovu, dakako – riječ je o omraženom Tomislavu Karamarku, kojeg je kasnije progutala politička ropotarnica povijesti, izražava drugačiji stav: Hrvatska treba odustati od arbitraže i postići politički dogovor s MOL-om jer nema šanse dobiti arbitražu u Ženevi, a gubitak tog spora bi automatski doveo do gubitka arbitražnog postupka kojeg je MOL protiv Hrvatske pokrenuo u Washingtonu. U tom slučaju, Hrvatska bi MOL-u morala platiti pet milijardi kuna odštete.

Na Badnju večer smo saznali od premijera Plenkovića da je Hrvatska izgubila arbitražni spor s MOL-om u Ženevi. Pa je pravo vrijeme za novi Šprajcov razgovor s Božom Petrovom. Sa slijedećim pitanjima: Tko vas je i s kakvim informacijama 'brifirao' u travnju ove godine? Jeste li nasjeli na dezinformacije stranih tajnih službi? Budući da je Tomislav Karamarko očito raspolagao s točnim informacijama, ali je ipak, zahvaljujući vašim političkim manevrima politički potonuo, jesu li točne i informacije kako će Hrvatska nakon izvjesnog gubitka spora na arbitraži u Washingtonu morati MOL-u isplatiti najmanje 700 milijuna eura odštete? Čije interese ste štitili u travnju ove godine inzistiranjem na nastavku arbitražnog spora? Jeste li Vi g. Petrov zapravo MOL-ov igrač u Hrvatskoj? Ako i niste, informacije iz Ženeve nam govore kako ste tu ulogu odigrali, bili je svjesni ili ne.

U međuvremenu je višemjesečni objektivni zagovornik MOL-ovih interesa u Hrvatskoj, Božo Petrov dakle, s mjesta potpredsjednika Vlade zahvaljujući domaćoj inačici izigravanja demokratske volje puka, postao predsjednik Sabora. Dok je zagovornik hrvatskih nacionalnih interesa Tomislav Karamarko završio političku karijeru sa slijedećim pravorijekom Povjerenstva za sukob interesa:  u sukobu je interesa zbog iznošenja osobnih stavova i prijedloga za povlačenje Hrvatske iz arbitraže s MOL-om. A osobito zato što je to isto zagovarao na sastanku Vijeća za suradnju Domoljubne koalicije i Mosta.

Vidimo dakle da MOL-ove interese (a to se ponajprije odnosi na zagovaranje nastavka arbitraže u Ženevi) nije promovirao samo Petrov, protiv hrvatskih interesa je nastupila i institucija hrvatske države! Da nije bilo tih inkriminiranih Karamarkovih 'osobnih stavova', mogli bismo reći kako je sad lako biti general poslije bitke. Ma je Karamarko to bio usred bitke, pravovremeno.

Ishod arbitraže u Ženevi ukazuje na stvarnost, drastično drugačiju od one koju su nam skoro godinu dana prezentirali mediji, istraživački novinari i oni sa zadatkom. Hoće li nam se itko od involviranih u masovno zavaravanje javnosti ispričati? Treba li reći da neće? Iako je riječ o skandaloznom dezinformacijskom ratu političara i medija protiv hrvatske javnosti i hrvatskih interesa!

No, stvari nisu počele s Karamarkom (iako neke jesu, a u korijenu su njegovog pada – uhićenje Boljkovca recimo, ali to je druga i nerazriješena tema u hrvatskoj nacionalnoj zbilji). Ono što je Zorana Milanovića navelo na arbitražni spor s MOL-om jesu ishodi sporova hrvatske države protiv dr Ive Sanadera, presude koje je imao u džepu. Zvonki, slavodobitni glas tadašnjeg heroja hrvatskog pravosuđa suca Ivana Turudića koji izgovara: Optuženi Ivo Sanader kriv je zato što je kao predsjednik Vlade s Hernadijem iz MOL-a dogovorio da će za iznos od 10 milijuna eura dogovoriti izmjenu dioničarskog ugovora i neosnovano omogućiti utjecaj nad tim trgovačkim društvom (INA). Podsjetimo i da je sudac Turudić,tj Županijski sud u Zagrebu obavezao ključnog svjedoka Roberta Ježića da mora u roku od 15 dana uplatiti iznos od 5 milijuna eura koje je imao na računu svoje tvrtke u Švicarskoj, a koje su bile dokaz mita za dr Sanadera. Drugih 5 milijuna eura sudski utvrđenog mita na suđenju nije dokazano,a Ježić nikad nije u Državni proračun uplatio ni jedan eur.

Nažalost, kad danas pravnici tvrde kako presuda UN-ovog suda u Ženevi neće utjecati na sudske procese protiv dr Sanadera u Hrvatskoj, oni su u pravu. Čujemo od bivših ministara floskule o pravu i pravdi valjda zato jer pravda nije pobijedila u Ženevi. Nije li legitimno upitati se onda Je li pravda pobijedila u slučaju Sanader? Jer, htjeli se mi s tim suočiti ili ne – na arbitraži u Ženevi se arbitriralo i hrvatskom pravosudnom sustavu. UN-ov sud je odbio prihvatiti dokaze hrvatskog pravosuđa o MOL-ovom stjecanju upravljačkih prava u INI na osnovu isplaćenog mita premijeru Sanaderu!

Možda je Zoran Milanović, pritisnut MOL-ovom tužbom u Washingtonu tek naivno povjerovao u međunarodnu vjerodostojnost hrvatskog pravosuđa i potegao kontratužbu. Ili možda nije imao informacije o Sanaderovoj krivnji/nevinosti s kojima je baratao Karamarko? U isto to vrijeme 'svi mi smo znali' da je Sanader lopov, izdajnik, kriminalac i krupna riba na čelu zločinačke organizacije. Jesmo li svi mi bili tek nekakav bihevioralni eksperiment obijesnih centara moći koji po Šeksovim tvrdnjama upravljaju ovom zemljom?

Međutim, kao u iritantnoj TV reklami – to nije sve! S presudom  UNCITRAL-a, arbitražnog suda UN-a u Ženevi po hrvatskoj tužbi, arbitraža u Washingtonu će skoro izvjesno završiti poput ove u Ženevi. Dok će nas ova prvoizgubljena koštati tek nekoliko milijuna eura sudskih troškova koje moramo platiti, ona u Washingtonu je teška najmanje 700 milijuna eura. Pa nas onda i ne čudi dramatično obraćanje sadašnjeg premijera javnosti tek nekoliko sati prije ponoćke. S objavom o rezultatu arbitraže i odmah potom s informacijom o odluci Vlade RH o otkupu ININIH dionica u vlasništvu MOL-a s čime je upoznata i predsjednica RH, i predsjednik Sabora, i mađarska vlast, i uprava MOL-a. Očito je Plenković jednu užasavajuću vijest (koja nužno otvara pitanja o vjerodostojnosti hrvatskog pravosuđa, implicitno i hrvatske države) odlučio prekriti onom koju će cjelokupna javnost prihvatiti s oduševljenjem. Ponovo ćemo ovladati INOM, a nećemo se dodatno zadužiti.

S pretpostavkom da bi u slučaju hrvatskog otkupa MOL-ovih dionica INE bio prekinut arbitražni spor u Washingtonu, Plenkovićeva računica je jasna – čeka li, gorimo za 700  milijuna eura. Ako namakne još cca milijardu i po eura, postat će heroj i najveći državnik u Hrvata od Tuđmana naovamo. Znamo da Plenković ima samo naš novac ili novac s kojim će zadužiti svakog od nas pojedinačno. Jedini koji je doslovno naš i da ga ima u količinama dostatnim za otkup MOL-ovog dijela INE jest onaj koji se nalazi u Obveznim mirovinskim fondovima. Istim onim koji su u Milanovićevim vizijama trebali postati vlasnici HAC-a. Misli li Plenković nacionalizirati Obvezne mirovinske fondove i oteti nam štednju iz drugog mirovinskog stupa?

Ostavimo ta pitanja 'za poslije', nismo još razriješili ni ova koja su prethodila arbitražama, ona o pravosuđu, centrima moći i zakulisnim igrama kojima smo izloženi već skoro cijelo desetljeće.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Komentari (32)


da se JANAF pusti u obrnutom smjeru(kako bi se još jače pojačala potencijalna ovisnostEU),do zamamnih ponuda par ruskih giganata da otkupeINU(što je USA i EUultimativno spriječila).Naravno,ne smije se smetnuti niti izgradnja LNGna Krku koji je protiv RepopeR 0 0 0


ruskih energetskih interesa jer gricka ovisnost regije o Ruskim dobavnim pravcima(uočljiva je propaganda kojom se ide protiv LNGa https://goo.gl/RiiiyI ).Uvažavajući sve+i-argumente raznih uključenih u diskusiju o sudbiniINE,ipak treba stvari sagleda RepopeR 0 0 0


ti šire,Hrvatska s novim korakom može iskoračiti vrlo snažno i bitno,a INA može biti samo kamenčić u cijeloj priči,a skupa obuhvaćeno(INA,LNG,JANAF,rafinerije,nova istraživanja,povratak Sirije,.)mogu biti važni iskoraci i mogućnosti. RepopeR 0 0 0


@Wonderful multipli za mikro malu INAu su beskorisni osim cijene nafte uprav(a) i okruženja ovise previše o lokalnoj i svjetskoj politici (Sirija). Bio bi lud kad bi kupio kratio ili opcijama igrao INAu na tankom volumenu to je za lokalne kockare. Zagorec 0 0 0


MA LJUDI JE LI TO MOGUĆE? nITKO NE PITA NA TEMELJU ČEGA SU MOU PREDATA UPRAVLJAČKA PRAVA. NEKA NA TO ODGOVORI KARAMARKO AKO ZNA. KAD BI, ONDA BI TO BILA DRUGA PRIČA!!!!!!! MDoresic 0 0 0