Reputacija 5

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

  • Bodova 160.6
  • Analiza 41
  • Ocjena 410
  • Anketa 206

Analiza

Treba li se bojati Donalda Trumpa?

10.11.2016. 14:05, Amerika izabrala: Što donosi Trumpova era?

Nesigurnost koja se u javnosti pojavila nakon izbora Donalda Trumpa za 45. predsjednika SAD-a podsjeća me na početak osamdesetih i izbor Ronalda Reagana za predsjednika. Nakon umjerenog demokrata Cartera, Reagan je uživao aureolu žestokog antikomunista i zakletog protivnika Sovjetskog saveza („Carstva zla“). Radi toga je posebno u tadašnjoj Jugoslaviji bio od svih medija žestoko napadan, a i inače se očekivalo da će zbog njegovih stavova hladnoratovska podjela postati još veća,kao i vjerojatnost nuklearnog rata. Njegova  karijera glumca samo je poticala one koje su tvrdili da će njegova politika biti neodgovorna i opasna.

Kako sam tada bio još student, razgovarao sam sa svojim ocem o ovim crnim prognozama. Otac me brzo umirio. „On će se sada prvo okružiti dobrim savjetnicima, neće sam donositi strateške odluke“, rekao je. I tako je i bilo.

Reagan i Trump se u mnogim stvarima razlikuju, no njihova percepcija u onom dijelu javnosti koji ih ne simpatizira je slična. To se prvenstveno odnosi na njihov imidž političara opasnih namjera, Reagana kao ratobornog krajnjeg desničara, a Trumpa kao neodgovornog rušitelja dosegnutih vrijednosti, osobito zapadnoga svijeta. Isto tako obojica su u jednom dijelu svoje karijere radila u show biznisu, Reagan kao glumac, a Trump kao showman te ih se obojicu stoga napadalo kao nekompetentne (makar je Reagan prije toga bio guverner Kalifornije).

Nakon izbora vidjelo se da Reagan doduše navlači na svoju tvrdu konzervativnu liniju, ali usprkos svojoj poziciji koja mu daje vrlo široke ovlasti nije uspio provesti neke reforme koje je obećavao (npr. povratak molitve u škole). U međunarodnim odnosima provodio je politiku koja nije bitno odstupala od njegovih prethodnika, ali je lukavo iskoristio tehnološku nadmoć SAD-a i nametnuo SSSR-u utrku u razvoju visokotehnoloških obrambenih sustava koje ovaj nije mogao pratiti. U konačnici iskoristio je dolazak Gorbačova na vlast i diplomatskim putem srušio željeznu zavjesu. Što je najzanimljivije upravo je Reagan predložio i ispregovarao START, sporazum o ograničenju strateškog nuklearnog oružja, kojega je zatim G. H. W. Bush samo formalno potpisao. Dakle, na koncu se sve dogodilo na način koji je bio upravo suprotan od predviđenih crnih scenarija, a da Reagan pritom nije bitno odstupio od svojih izvornih stajališta.

Možemo li slično očekivati i u slučaju Donalda Trumpa? Već njegov prvi govor kao izabranog predsjednika (još će malo pričekati do stvarnog preuzimanja dužnosti) pokazao je smirivanje strasti i barem verbalnu namjeru za prihvaćanjem kompromisa s gubitničkom stranom (najnovije vijesti govore da će za savjetnika za nacionalnu sigurnost odabrati demokrata Michaela Flynna). Mnoge bombastične najave iz razdoblja kampanje sada će zamijeniti puno trezveniji pristup. Treba očekivati da će biti okružen ne samo svojim istomišljenicima nego i s dijelom republikanskog establišmenta koji nije naklonjen svim njegovim idejama, od kojih su mnoge i vrlo teško provedive.

Kako bih analizirao Trumpove stavove, od BBC-a sam posudio listu od pet ključnih promjena koje se mogu očekivati u međunarodnim odnosima. Kolika je vjerojatnost da se te promjene stvarno i dogode i u kojoj mjeri?

1. Rast protekcionizma raskidanjem ugovora o slobodnoj trgovini i povišenjem carina. To bi ponajviše pogodilo Meksiko pa je odmah po izboru vrijednost meksičke valute dramatično pala. Cilj je vraćanje proizvodnje u SAD i zapošljavanje i to je vrlo vjerojatno bio jedan od najvažnijih razloga zbog kojega su mu birači poklonili povjerenje. Sigurno je da je ovime TTIP definitivno pokopan na radost brojnih Europljana, međutim osnovni problem niti neće biti transatlanska, već transpacifička trgovinska suradnja poglavito s Kinom.

2. Smanjenje napetosti u odnosima s Rusijom. Ovo bismo svakako pozdravili da se u pozadini ne nazire prešutni sporazum o vraćanju Ukrajine u interesnu sferu Rusije ili barem prešutni pristanak na aneksiju Krima i prihvaćanje razgraničenja između vlade u Kijevu i pobunjenika kao realne situacije na terenu.

3. Zatvaranje granica za Meksikance i muslimane te protjerivanje ilegalnih useljenika. Teško je reći do koje će mjere ići realizacija ovih ideja. Neke svoje izjave je sam Trump već relativizirao.

4. Smanjenje potpore NATO savezu. Ovo je mjera koja bi najviše mogla pogoditi američke saveznike u Europi i to posebno one na istoku, ali i Hrvatsku. Trump zahtijeva da se NATO saveznici više i sami angažiraju na povećanju borbene spremnosti te da povećaju budžete za obranu, a za prisutnost američkih vojnika traži kompenzaciju. No, treba uzeti u obzir da pojedine istočnoeuropske države imaju u SAD-u vrlo jake lobije koji će se takvim najavama odlučno usprotiviti.

5. Otkazivanje Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Sklapanje Pariškog sporazuma bila je velika pobjeda Baracka Obame, jer je veliki dio američkog establišmenta, osobito republikanskog, bio žestoko protiv bilo kakvih ograničenja. Trumpu ograničenja smetaju prvenstveno u svjetlu obećane reindustrijalizacije Amerike. Zato prijetnja otkazivanjem sporazuma zvuči realno i ne smije se olako shvatiti.

Na određeni način mogao bi se očekivati povratak SAD-a rješavanju vlastitih problema, svojevrsni trend izolacionizma, doduše ne kao onog koji je trajao do Prvoga svjetskog rata, jer je to u današnjim okolnostima nemoguće. Interesi američkih korporacija u inozemstvu sigurno neće dozvoliti da taj trend otiđe predaleko. Isto tako i protekcionističke mjere morat će biti dobro izbalansirane da u konačnici Amerikanci ne naškode sami sebi. Ključnim se ovdje čini vjerojatnost uspjeha reindustrijalizacije. Naime, teško je očekivati da će se veći dio proizvodnje iz Azije vratiti u SAD i to prvenstveno iz razloga niskih cijena robe koja se tamo proizvodi. Uvođenje visokih carinskih barijera koje se predlaže kao rješenje toga problema je dvosjekli mač, budući da će dovesti do značajnog poskupljenja robe koja je danas vrlo jeftina i dostupna svima. No, može se očekivati povratak visokotehnološke proizvodnje kod koje je cijena radne snage manje zastupljena u cijeni proizvoda. S druge strane teško da će takva proizvodnja polučiti željeni efekt u sferi zapošljavanja.

Ako bismo nakon svega navedenoga željeli odgovoriti na pitanje iz naslova, odgovor ne bi mogao biti jednoznačan, ali poučeni iskustvom s Ronaldom Reaganom možemo biti optimisti, barem toliko da od Trumpa ne trebamo očekivati nikakve hazarderske i nagle poteze. Trump će svoje ideje u određenoj mjeri pokušati realizirati, ali će se pri tome morati voditi i mišljenjima drugih, prvenstveno republikanskog establišmenta koji će na koncu morati progurati njegove zakone, ali ne manje važno i američkih korporacija koje su danas umrežene po cijelom svijetu i kojima pretjerani protekcionizam zasigurno ne bi odgovarao.

6

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Ocjene (13)


Komentari (13)


Mislim da je njegovadosadašnja nepredvidljivost ponajviše uzrokovana slabijim poznavanjem problematike o kojoj je govorio te se često morao korigirati. Očekujem da će nakon što ga dobro izbrifiraju imati puno manje gafova. Spektator 0 0 0


A o tome koliko će uspjeti kompenzirati svoja neostvariva obećanja ovisit će njegov uspjeh za 4 godine. Stoga bi ga neka obećanja mogla koštati reizbora. Spektator 0 0 0


Područje Ruhra, koje je zapošljavalo milijune ljudi, u rudnicima, teškoj i prerađivačkoj industriji, ostalo je danas "samo" na ThyssenKruppu, tj. nekoliko tisuća radnih mjesta. Međutim, većina gradova iz tog područja je se uspjelo repozicionirati i viewer 0 0 0


privući nove investitore. Isto trebaju i klasični industrijske sredine USA napraviti. Nema povratka na staro, niti više ima kompanija, koje otvaraju na tisuće radnih mjesta. Trump je obećavao reindustrijalizaciju i vraćanje ponasa, to će ići teško viewer 0 0 0


Respekt za vrijeme potrošeno na ovu analizu, ali bih s ejedino mogao složiti sa komentraom roky333, jer je izraz nezadovoljstva onih koji su birali Trumpa, možda početak buđenja fukara (kako ih je netko negdje nazvao). I to po cijelom svijetu. Laci 0 0 0

Analiza

Hoće li loš PR upropastiti solidnu poreznu reformu?

02.11.2016. 14:57, Dobar ili loš prvi potez Vlade: Što donosi Marićeva porezna reforma?

Porezna reforma ministra financija Zdravka Marića pobrala je dobre kritike stručne javnosti, osobito onoga dijela koji ima slične poglede na način vođenja državnih financija, a koji se prvenstveno usredotočuje na osposobljavanje države da vraća svoje dugove. Takav bi pristup između ostaloga trebao dovesti i do jačanja poduzetništva, povećanja zaposlenosti, smanjenja državnog deficita, smanjenja kamata na dug itd, što su sve ciljevi kojima se nema što prigovoriti. Hoće li to, međutim, biti dovoljno, nitko sa sigurnošću ne može reći s obzirom da postoji realna mogućnost da se grčki scenarij kratkoročno izbjegne, ali dugoročno svejedno ostaje latentna opasnost od ponavljanja krize.

Zadatak porezne reforme bio je stvaranje situacije u kojoj će se svi osjećati kao pobjednici. Plaće trebaju narasti, poduzećima treba smanjiti poreznu presiju, a proračun ne smije zbog toga trpjeti. Težak zadatak, posebno uzimajući u obzir naslijeđeni javni dug i potrebu smanjivanja budžetskog deficita, za ostvarenje kojega je netko sigurno morao platiti cijenu.

Relativno površnim uvidom u predložene mjere uočava se nekoliko mjera koje su vrlo brzo postale cilj brojnih kritika. Nažalost, pokazuje se i kako naši političari nisu ništa naučili iz grešaka prethodnika te ponovo iznose većini građana teško shvatljivu reformu bez prethodne pripreme. Obično kritiziram Most zbog nedovoljne pažnje kojom obrazlažu svoja stajališta, ali u ovom slučaju istu, ako ne i veću kritiku upućujem i ministru Mariću. Zašto?

Reforma je vrlo opsežna i odnosi se na razne oblike poreza. Ministar je ispravno napomenuo kako se reforma treba iščitavati u paketu i kako se tek na taj način mogu procjenjivati njeni rezultati. Međutim, prikazati reformu na način da se samo pobroje promjene i ostaviti građanima da sami zaključuju o njenoj kvaliteti, bez da su uz nju priložene i barem okvirne analize s konkretnim primjerima  utjecaja reforme na pojedine sektore i same građane, potpuno je kontraproduktivno. Osobito u situaciji kada za javnu raspravu nema vremena. Nikakvo čudo da je odmah krenula hajka na pojedina rješenja koja prijeti da se reforma ne stigne provesti na vrijeme čime možemo izgubiti još jednu godinu.

Reći će neki, ta novine su bile pune izračuna povećanja plaće za razne visine plaća i dječjih olakšica. Da, ali tu je sve i stalo. I još nešto, zadatak analiziranja prepušten je novinama i novinarima koji žive od prodaje informacija. Jasno je da će ponekad zanemariti dio informacije ako procijene da će to dovesti do zanimljivijeg naslova koji će privući potencijalnog čitatelja. Zato je analize Ministarstvo financija moralo napraviti samo i ponuditi ih javnosti. Tada bi imalo priliku na vrijeme upozoriti na dobre i loše strane promjena te ukazati na razloge zbog kojih dobre strane prevladavaju. Ovako su se doveli u situaciju da moraju post festum objašnjavati o čemu se radi, nakon što je dio javnosti već zauzeo negativno stajalište prema dijelu reforme. Puno je teže ispravljati nečije mišljenje,  nego na vrijeme dati punu informaciju koja mora uključivati i detaljniju analizu shvatljivu svima. Da ne govorim da se ministar, umjesto u ofenzivi, sada našao u defanzivi.

Dakle, trebalo je prije objave reforme identificirati potencijalne neuralgične točke te pripremiti i zajedno s detaljima reforme objaviti i detaljne odgovore na pitanja za koja se znalo da će uskoro biti postavljena.

Znalo se da će ugostiteljski sektor reagirati na povećanje PDV-a za ugostiteljske usluge. No, nije niti u kojem slučaju bilo dovoljno reći da je želja predlagača da turisti snose veći dio troška porezne reforme. Izostala je procjena kako će se povećanje cijena odraziti na turistički posjet, budući da je jasno da je ovogodišnji turistički uzlet puno više posljedica spleta povoljnih okolnosti nego sustavnog rada turističkih djelatnika. Nije objašnjena relacija između povećanja PDV-a i smanjenja poreza na dobit iz čega bi proizašla stvarna bilanca ovoga sektora te se razgovor više ne bi vodio samo oko poreznih stopa već i oko njihovog međudjelovanja. Nije spomenuto Linićevo potpuno nepotrebno uvođenje snižene stope PDV-a za napitke, čime je država potpomagala kompanije kao što su Coca-Cola i slične proizvođače zašećerene vodice (u to ubrajam i golemu većinu tzv. prirodnih sokova). Nije na koncu napomenuto niti da smanjenjem porezne stope na hranu i piće niti jedna cijena u ugostiteljskim objektima nije spuštena niti za jednu lipu pa je za očekivati da vraćanje na staro isto tako neće prouzročiti nikakva poskupljenja. Ovo zadnje, naravno, uzmite sa zrnom soli.

Znalo se da će glavni prigovor izmjenama poreza na dohodak biti usmjeren  na neoborivu činjenicu da oni s malim plaćama od ove reforme neće nimalo profitirati. Ako već nije bilo vremena uz ovu reformu pripremiti i reformu socijalnih transfera kojima bi se pokazala socijalna osjetljivost prema najsiromašnijem sloju građana, barem je trebalo obećati da će se u kratkom vremenu pokrenuti reforma sustava socijalne skrbi najugroženijih i naznačiti njene glavne ciljeve te način na koji će se ti ciljevi postići. Time bi ova kritika bila dovoljno ublažena, iako ne i eliminirana, jer radi se o osjetljivoj temi prikladnoj za populističku kampanju. Izjava (s kojom se inače slažem) da se kroz poreznu politiku ne može voditi i socijalna politika, u ovoj je situaciji nadolijevanje ulja na vatru. Većina javnosti, naime, ne razumije u potpunosti distinkciju između porezne i socijalne politike i populistima nije nikakav problem potpaliti vatru nezadovoljstva. A sve zbog slabog PR-a.

Znalo se da će ukidanje stope PDV-a od 5%, a tu, između ostalih, pripadaju kruh, mlijeko i lijekovi, biti dočekano na nož. Trebalo je odmah dati izračune realnog mjesečnog poskupljenja ovih artikala. Pa bi se vidjelo da bijeli kruh (a 5% PDV odnosi se samo na vrlo ograničen segment tržišta kruha)  na mjesečnoj razini poskupljuje za desetak kuna, a isto toliko i mlijeko (uz potrošnju jednog kruha i litre mlijeka na dan). Trebalo je te iznose staviti u relaciju s nekim drugim troškovima. Kod lijekova je situacija nešto kompleksnija, budući da je većina lijekova koji se propisuju na recept za pacijente besplatna, a samo kod manjeg broja lijekova i pomagala propisano je sudjelovanje pacijenta na koje se naplaćuje PDV. Kritike se sigurno nisu mogle izbjeći, ali dobrom prezentacijom, punom informacijom i ukazivanjem na benefite cjelovite porezne reforme, mogao se fokus usmjeriti na ukupne efekte reforme, umjesto da se dozvoli da se slabije branjivi elementi izoliraju kao točke pogodne za napad.

Znalo se i da će ukidanje poreznog oslobođenja za kupnju prve nekretnine izazvati prijepore. Trebalo je tu mjeru odmah staviti u korelaciju sa snižavanjem opće stope poreza na promet nekretnina, ali i prikazati koliko je ta mjera do sada bila učinkovita i je li stvarno pomogla mladim ljudima u onoj mjeri u kojoj se to percipira s obzirom na brojne prepreke zbog kojih većina njih to pravo  nije uopće mogla iskoristiti.

Svi ovi primjeri pokazuju nužnost uključivanja PR stručnjaka u rad Vlade. Reforma, koliko god bila dobro zamišljena, može pasti ili barem biti odgođena zbog pritiska javnosti te pojedinaca koji na populističkim osnovama nastoje iskoristiti njenu lošu prezentaciju kako bi je napali i time se omilili biračkom tijelu. Ne treba zanemariti niti spinove koje će plasirati pogođene  interesne skupine i one neće nužno ciljati na ono što im ne ide u korist, već će u nedostatku argumenata tražiti način da učinkovito ometu provođenje cijele reforme napadom na bilo koje slabije branjene reformske mjere .  Pri tome je najvažnija percepcija koja se stvara u javnosti, a stvarna istina je u drugom planu. Zato je preventivno djelovanje Vlade  izrazito važno za početno usmjeravanje te percepcije. Zato su kvalitetni odnosi s javnošću od najvećeg značenja za svaku vladu koja želi provesti opsežnije reforme koje neminovno zadiru u mnoge interese i uzrokuju velike otpore. No, važno je uočiti da se na onaj dio otpora koji su uzrokovani nedovoljnom upućenošću, strahom ili jednostavno inercijom, pravilnim pristupom itekako može utjecati. Hoće li Vlada to konačno shvatiti?

6

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Ocjene (10)


Respektira (5): Dirk15, Refamolitelj, siouxica, Zenga2, Niksodus


Slaže se (4): Mac316, Alumnus, viewer, Niksodus


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (19)


gdje sam već ono čul da bu s novom vlašću i s novim vjetrovima sve super....ili ja jedini imam dejavu efekt. NEKOVARAZDIN 0 0 0


sjećam se legendarnog Čačića (ne izbornika, onog drugog, koji gazi ljude po Mađarskoj i prodaje priče kak je veliki stručnjak), kad je dolaskom na ministarsku funkciju obećaval olakšice i "nove vjetrove", tajfune investicija.....a prvo kaj je napravi NEKOVARAZDIN 0 0 0


je bilo kaj je dozvolil povišenje cijene plina za industriju skoro 30 %. Tak da je dobar dio industrije vezan uz plin (poput ciglarstva ili prouizvodnje crijepa ili umjetnog gnojiva) doslovno uništio.....imate takvih primjera kolko hoćete NEKOVARAZDIN 0 0 0


jer naši političari i njihovi poltroni su uglavnom na ministarskim pozicijama ko slonovi u staklarni...zašto bi ovaj put s ovom vladom bilo drukčije? Netreba imati iluzije....uostalom, prvi potezi pokazuju da im je bitnija Bosna od Hrvatske NEKOVARAZDIN 0 0 0


Tako je NEKOVARAZDIN ! Ostaje nam samo da zapjevamo- Bože čuvaj nam našu sirotinju, a Zdravko Marić i Plenki Vlada se budu pobrinuli da bogatima ne zafali ni lipe sa računa ! Laci 0 0 1

Analiza

Plenkovićeve najslabije karike

21.10.2016. 14:31, Kakvu je Vladu složio Andrej Plenković?

Netom su se proširile vijesti o sastavu nove hrvatske Vlade, a gotovo da nije bilo niti jednog razgovora s nekim od viđenijih političara, starih ili novih ministara, da mu nije upućeno pitanje koga smatra za najslabiju kariku u Vladi. Nisam do sada nikada primijetio da bi se ovo pitanje postavljalo na ovakav način. Pitanje je, dakako, gotovo retoričko, jer koji bi pripadnik vladajuće većine na njega i mogao dati konkretan odgovor. No, očito je da je iskustvo sa sada već bivšom vladom imalo dalekosežne posljedice pa i na propitivanje slabih točaka svih ministara već u trenutku objave njihovih imena, što je svakako vrlo pozitivno.

Veći dio javnosti nema uvid u dosadašnji profesionalni put većine novih ministara pa se sve informacije koje su o njima u ovo kratko vrijeme izašle moraju uzeti sa zrnom soli. Drugim riječima moraju proći temeljitu objektivnu provjeru, a od samih aktera se očekuje da sve objede na svoj račun uvjerljivo demantiraju. U bivšoj vladi, zahvaljujući ponajprije Mostu, mediji su izvršili temeljitu provjeru ministara, a oni su se sami manje ili više uspješno obranili od napada. Neki su zbog toga, kao Crnoja i Karamarko,  to pročišćavanje platili ostavkama, a drugi su, kao Hasanbegović,  opstali, jer im krimen nije dokazan (iako su kontroverze ostale, ali one su kod njega prvenstveno ideološke, a ne moralne prirode).

U prvim komentarima nakon što je postao poznat sastav nove Vlade, četiri su ministra označena kao potencijalna najslabija karika. No prije nego li se pozabavim njihovim pojedinačnim problemima, mišljenja sam da u izboru ministara mandatar ima apsolutnu slobodu odabira i nema nikakve obaveze voditi se rezultatima koje su pojedini zastupnici ostvarili u svojim izbornim jedinicama. Posebno treba uzeti u obzir da je HDZ izbore osvojio u najvećoj mjeri zahvaljujući Andreju Plenkoviću i njegovoj popularnosti. Vidljivo je to iz svih pokazatelja, a najviše iz rasta podrške HDZ-u koji je korelirao s njegovim preuzimanjem stranke. U svojim izjavama prijašnjih tjedana Plenković je isticao da će odluku o ministrima donijeti u paketu i to je logično. Naime, sloboda odabira najboljeg tima uvijek je dijelom ograničena potrebom da se ostvari uravnoteženi sastav vlade, a to npr. podrazumijeva prisutnost više od simboličkog broja ministrica te pojedinaca koji reprezentiraju sve važnije frakcije stranke. Zato se i moglo dogoditi da su neki „sigurni“ ministri izvisili na račun nekih drugih koji su neočekivano dobili priliku.

Kao što je bilo i očekivano, Nina Obuljen u prvom je trenutku postala za dio birača HDZ-a najomraženija osoba i to iz tri razloga: zamijenila je mnogima dragoga ministra Hasanbegovića, vuče repove afere iz HAVC-a i to kako one s financiranjem filma „Masakr u Dvoru“ tako i navodnih financijskih dubioza te agencije te naposljetku, ali ne i najmanje važno, zbog proglašavanja Praljkove knjige dokumenata povezanih s ratnim zbivanjima šundom.

Rad Nine Obuljen kao ministrice kulture dio će javnosti, i to prvenstveno HDZ-ovih birača, procjenjivati kroz prizmu rada Zlatka Hasanbegovića. Bude li ona značajnije razvodnila njegove reforme financiranja kulturnih i „kulturnih“ ustanova i projekata mogu se očekivati i veći javni izljevi nezadovoljstva, ovaj puta s desnice. Inače, on joj je pružio priliku da na račun odluka koje donio bezbolnije i uz manje otpore uvede red u financiranje kulture. Problem s HAVC-om je složeniji. Što se tiče filma, jasno je da je došlo do prevare od strane danske filmske kuće, a i novci su vraćeni. Što se tiče financijskih dubioza one se moraju prvo nedvosmisleno pokazati, a zatim i utvrditi je li nadzorni odbor može snositi odgovornost za njih, ali s druge strane nelogično je da ministrica sama provjerava funkcioniranje agencije u kojoj je donedavno bila članica nadzornog odobra. Na koncu, po mojem mišljenju, najozbiljnija optužba vezana je uz proglašavanje Praljkove knjige ratnih dokumenata šundom i na to bi se ministrica morala jasno očitovati. Pretpostavljam da će to biti problem, jer je kao državna tajnica vjerojatno samo izvršavala naloge HDZ-ovog ministra Biškupića u vrijeme premijera Sanadera. Ta će se optužba najvjerojatnije pokušati zataškati, jer HDZ-u ne odgovara otvaranje te teme. S druge strane Most neće riskirati sukob u Vladi zbog inzistiranje na toj, za njih ne tako važnoj temi.

Pavo Barišić je većini nepoznat i kao filozof i kao političar, no kako navode komentatori, sudjelovao je u nemalom broju moralno upitnih postupaka od kojih se ističu: naplata dvostrukih dnevnica zbog kojih je morao napustiti položaj pomoćnika ministra Primorca, dobivanje subvencioniranog kredita za stan mimo reda i kriterija (već je imao kuću od 200 m2) te nerealan broj kolegija i nastavnih sati koje držao na čak četiri sveučilišta u ak. god. 2008/2009. Mac316 je odlično analizirao njegov odabir za ministra i tome nemam što dodati osim da je znanstvena karijera profesora Barišića prilično blijeda. Najviše zabrinjava što ministar u svim recentnim intervjuima izbjegava činjenicama demantirati ove optužbe, a Plenković se ograđuje da za njih ne zna. Opstane li ministar na svojem mjestu, u sljedećem ga razdoblju čekaju još teži napadi koji će biti vezani uz njegove kompetencije.

Damir Krstičević, karizmatični umirovljeni general HV, sljedeći je na listi. Njegov problem je nastupio nakon prisilnog umirovljenja kada je preuzeo funkciju prokuratora jedne poznate hrvatske informatičke kuće. Njen uspon korelirao je s dolaskom Krstičevića, a osim gotovo monopolskog položaja koji je ta firma zatim ostvarila na državnim javnim nadmetanjima, poznata je i po brojnim loše izvedenim projektima o čemu se često moglo čitati po medijima. Iako usprkos brojnim inspekcijama nikad nije došlo do ozbiljnije optužbe na račun Krstičevića, on je sada, na ovako izloženoj poziciji, puno zanimljivija meta te se mogu očekivati pokušaji izvlačenja „prljavog veša“.

Ivan Kovačić nije se našao na listi najslabijih karika zbog neke afere iz prošlosti, već zbog njegove poznate izjave kojom je poslao HDZ u rodno mjesto. Ta je izjava nesumnjivo izraz njegove slabe samokontrole i na taj način on bi mogao predstavljati problem za stabilnost Vlade. Ipak, za vjerovati je da u Plenkovićevoj Vladi neće imati razloga za takve reakcije. S druge strane, njime je Most želio pokazati put kojim će ići bude li Vlada skrenula s dogovorenog kursa. Što se tiče kritika njegove stručnosti, one će izgubiti na snazi bude li se okružio sposobnim timom.

Osim ovo četvoro, još se nekoliko ministara spominje u kontekstu najslabije karike, ali svi odreda temeljem njihove stručnosti ili potencijala za provođenje neophodnih reformi. Prvenstveno se to odnosi na ministra Šprlju za kojega se ne zna je li tijekom mandata bivše vlade pripremio ikakve reforme u pravosudnom sustavu, kao što je to npr. napravio ministar Marić s poreznom reformom. Nažalost Mostovi ministri su poznati kao najgori po pitanju odnosa s javnošću pa se javnost s pravom pita ima li ministar Šprlje potencijala za provođenje reformi koje su u njegovom resoru više nego nužne i hitne.

Nada Murganić je, pak, najveća zagonetka. I ona se često spominje u ovom kontekstu, ponajprije zbog njene dosadašnje funkcije ravnateljice doma umirovljenika. No za nju, kao i za još neke nove ministre i ministrice vrijedi isto pravilo: nije samo ministar bitan, bitan je cijeli njegov tim. Okruže li se sa sposobnim ljudima, nedostatak iskustva i znanja lako će nadoknaditi. Uvjet je samo da imaju dovoljno hrabrosti i vizije.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Ocjene (11)


Respektira (10): Refamolitelj, Dirk15, IDujas, Mac316, VeNLO, viewer, siouxica, Laci, Alumnus, Zenga2


Slaže se (1): roky333


Komentari (20)


da je novac izgubljen a da filma nema. Dakle ta relativizacija grijeha jedne strukture iziskuje kaznu bez obzira kako je do toga došlo. Odgovorno obavljanje posla podrazumijeva da ne dozvoljavate da vas varaju, kradu i muzu! IDujas 0 0 0


* strukture. Taj grijeh iziskuje IDujas 0 0 0


isprika d aje novac vraćen nije gluos već doslovce DEBILNA, je rbi se po toj logici trebali financirati porno filmovi, koji bi zasigurno zaradaili novac i vratili uloženo. Ali da li bi to bila dobra kulturna politika ? Laci 0 0 0


kao što je već spomenula @sio, bar mali rezime kroz osobnu ocjenu na kraju ovog članka bio bi kao šlag na torti. Dirk15 1 0 0


Pavo Barišić je 1995. godine smijenjen kao predsjednik upravnog vijeća Otvorenog sveučilišta zbog sumnji na pronevjere i pranje love. Vidi Nacional od 25. listopada. Ni to nije demantirao!!! MDoresic 0 0 0

Analiza

Dogovor HDZ-a i Mosta je primjer win-win situacije

09.10.2016. 00:34, Dogovor HDZ-a i MOST-a: Dobivamo li stabilnu Vladu i što od nje možemo očekivati?

Svako tko je ikada sudjelovao u pregovorima zna koliko je umijeća potrebno da bi se postiglo rješenje koje bi zadovoljilo obje strane. Pogotovo u slučaju u kojem se zapravo obnavlja suradnja partnera koji su se tek nedavno razišli. Pritom, za razliku od poslovnih pregovora, u politici se vrlo često ne radi samo o nastojanju realnog približavanja željenom cilju, već i o postizanju pravog dojma koji je ponajviše usmjeren k zadovoljavanju političkih interesa cijele lepeze stranačkih frakcija kako bi se unaprijed neutraliziralo njihovo nezadovoljstvo i potencijalno destruktivno djelovanje u budućnosti.

Duljina pregovora između HDZ-a i Mosta trebala bi ukazivati da su temeljito preispitani međusobni odnosi, što je bitan preduvjet stabilne suradnje. No, ne treba zaboraviti na povremene zastoje u pregovorima za koje možemo zaključiti da se nije radilo samo o uzimanju predaha, već i o preispitivanju vlastitih pozicija i pokušajima prelaženja preko dubljih razlika.

Možemo pretpostaviti da su pregovori u početku tekli prilično glatko, dok god su na dnevnom redu bili općeniti ciljevi buduće Vlade. No kada su na red došla škakljivija pitanja oko podjele resora, strukture vlade te saborskih funkcija, situacija se zaoštrila. Vremenski, zastoji su se pojavili baš u trenutku kada je ta vrsta razgovora bila i najavljena te s priličnom dozom vjerojatnosti možemo zaključiti da je ova teza točna.

Da bismo ustanovili koje su bile glavne točke prijepora, pretpostavimo polazne pozicije pregovarača. Most je tu bio prilično zatvoren. Iako su se u medijima mogle naći raznorazne, često pretjerane kombinacije, zajednički im je nazivnik bio da su zahtjevi Mosta bili zadržavanje dosadašnjih ministarstava, mjesto potpredsjednika vlade i položaj predsjednika Sabora. Možemo još pretpostaviti da je Most tražio odriješene ruke u „svojim“ ministarstvima kako bi imao poluge s kojima bi provodio svoju politiku, isto kao što je tražio mjesto predsjednika Sabora kako bi spriječio saborsku opstrukciju svojih prijedloga.

HDZ je svoje polazne pozicije postavio na način da broj ministara i potpredsjednika odražava izborne rezultate koji su u omjeru nešto manje od 5:1, što bi za Most značilo 4 ministarstva i jedan potpredsjednik vlade. Andrej Plenković je pritom nedvosmisleno dao do znanja da će HDZ inzistirati na poziciji predsjednika Sabora.

U izjavama i komentarima se, međutim, ne nazire polazni stav HDZ-a prema vertikalnoj raspodjeli funkcija u ministarstvima. U prethodnoj vladi ministri i zamjenici bili su iz suprotnih stranaka, ali ostatak ministarstva je većinom bio iz istog tabora kao i ministar. Može se pretpostaviti da su sada početne pozicije bile prilično razmaknute. Naime, u jednom trenutku „procurila“ je informacija da HDZ traži povratak državnih tajnika čime se ukidaju zamjenici i pomoćnici ministara. Očito je tendencija HDZ-a bila raspodjela kojom bi se omogućio presudni utjecaj HDZ-a u svim ministarstvima popunjavanjem većine operativnih mjesta (vjerojatno u omjeru 5:1) svojim ljudima. Time bi se Most uspješno blokirao i osigurala prevlast HDZ-a u svim ministarstvima.

Što je po ovom pitanju konačno dogovoreno, od aktera još uvijek nismo saznali. Ipak, s obzirom da znamo da je dogovor postignut, to možemo pretpostaviti ako razmotrimo minimalne ciljeve koje su obje stane bile spremne prihvatiti.

Minimalni ciljevi Mosta, po mojem mišljenju, nisu ni bili vezani uz broj ministarstava, već uz osiguravanje kvalitetne podloge za njihov rad. To odudara od većinskog stava komentatora po našim medijima,  koji ne mogu zamisliti da netko radi s ciljem dobrobiti države, a ne vlastite stranke i njenih članova. Kako i među tim komentatorima ima itekako inteligentnih ljudi, uzrok takvom „razmišljanju“ očito treba tražiti negdje drugdje.

Dakle, u skladu s navedenim, vjerujem da pregovori nisu zapinjali oko broja ministarstava, već upravo oko popunjavanja mjesta državnih tajnika i politički postavljenih operativaca. Naime, eventualni zahtjev Mosta za više od 4 ministarstva nije imao realnih osnova i da zbog toga nije došlo do sporazuma, Most je mogao biti prikazan kao ucjenjivač i krivac za propast pregovora. S druge strane, da bi Mostova ministarstva dobro funkcionirala trebalo se izboriti za njihovo popunjavanje Mostovim kadrovima. Time bi HDZ u potpunosti izgubio kontrolu nad njima pa je vjerojatno pokušavao sve ne bi li instalirao što više svojih kadrova. Međutim, Mostovi argumenti bi u slučaju prekida pregovora zbog ovog razloga bili puno jači što bi štetilo tek uglačanom imidžu HDZ-u. S obzirom da ne vjerujem da je Most popustio, budući da je ovaj zahtjev za njega ključan, vrlo vjerojatno je na koncu dogovoreno da Most svoja ministarstva popunjava većinom svojim kadrovima (što ne znači nužno i članovima Mosta, kao što smo imali prilike vidjeti i u radu Mostovih ministarstava u prethodnoj vladi).

Jedan potpredsjednik iz redova Mosta nije bio sporan, no prijedlog HDZ-a da potpredsjednik ujedno bude i ministar, vidljivo je poremetio planove Mosta i još uvijek nije jasno kako će se ta situacija razriješiti. Božo Petrov je zbog toga morao iz Vlade prijeći u Sabor, jer realno za njega nema prikladnog resora. Time je kao najizgledniji kandidat za predsjednika Sabora otpao Robert Podolnjak i Most će mu morati naći rezervnu poziciju. Tko će biti ministar uprave za kojega je rezervirano i potpredsjedničko mjesto tek ćemo vidjeti. U kuloarima se spominje Ivan Kovačić, budući da zbog potpredsjedničkog mjesta Dubravka Jurlina Alibegović sigurno nije u kombinaciji.

Predsjednik Sabora bio je drugi ključni element pregovora. Most je s pravom inzistirao na svome čovjeku, budući da je imao vrlo loše iskustvo u prijašnjem sazivu Sabora. S druge strane HDZ je imao puno pravo na predsjednika kao stranka s uvjerljivo najvećim brojem zastupnika. Rješenje, koje je očito dogovoreno u paketu, je takvo da zadovoljava obje strane. Božo Petrov će prve dvije godine biti predsjednik Sabora, a to je Mostu i najvažnije budući da nitko ne zna što će nakon toga biti. HDZ na ovaj način nije izgubio i uvijek se može pozvati na ovu odluku kao dokaz svoje brige za državne interese. Ipak, ovo je po svemu sudeći prelomljeno u zadnji čas. Ključnim se čini da HDZ-u nikako ne odgovara ulazak u koaliciju s HSS-om, a pogotovo ne s HNS-om i sve to uz presudnu potporu manjinaca. Vjerujem da se radi i o unutarnjem pritisku dijela Plenkovićevih najbližih suradnika da se u pregovorima Mostu, kao najpoželjnijem partneru, popusti. Ako je to točno, moći ćemo sa zadovoljstvom konstatirati da se u HDZ-u konačno pojavila jedna struja kojoj je interes države važniji od interesa stranke i osobnih interesa stranačkih čelnika.

Dakle, po svemu sudeći, Most je ostvario svoje minimalne strateške ciljeve uz očekivani gubitak jednog i pol ministarstva, a da pritom HDZ nije ništa izgubio osim dvogodišnjeg predsjedanja Saborom. No kako se radi o dobro smišljenom kompromisu, taj će se lako prikazati kao pobjeda. HDZ je doduše izgubio i kontrolu nad Mostovim ministarstvima, ali to nije javno obznanjeno kao prijepor u pregovorima pa će se preko toga lako prijeći. Čak bismo mogli reći da su rasprave o borbi za broj ministarskih pozicija bile spin koji je trebao odvući pažnju javnosti s važnijih tema. Uglavnom, ako sljedeći tjedan ne bude nekih zapleta, ishod pregovora može se okarakterizirati kao pobjeda obje strane ili kako se danas voli reći: win-win situacija.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Ocjene (7)


Komentari (10)


Tu se uočava razlika između poslovnih (gdje je važno postiči dogovor) i političkih (gdje je osim samog dogovora važna i percepcija javnosti, starnačke i opće, na koji način je postignut dogovor) pregovora. Posebno u svjetlu skorih lokalnih izbora. Spektator 0 0 0


Davor Gjenero je odlično analizirao okruženje pregovora(spomenuo je btw i batnu),ali na žalost više ne mogu naći taj članak.Mislim da vrijedi obratiti pažnju na njegove komentare. RepopeR 1 0 0


Respekt za analizu, ali tu je problem tko će koga kontrolirati. U Oreškovićevoj vladi je Most uz Oreškovićevu asistenciju, kontrolirao vladu i - srušio je. Ne Karamarko, nego Most i Orešković. T K je samo pročitao situaciju i povukao se. Boljunac 0 0 0


Plenković je ustrajao na suradnji s Mostom, jer mu je to sigurni put za dobivanje manadata i priuža mu mogućnost držati Petrovca i dr. na uzdi. Ako Most bude pravio neprilike, bit će to put u njegov nestanak. Plenkoviću je pak problem zadovoljiti Boljunac 0 0 0


one koji su donijeli glasove HDZ-u. Okrenuti im leđa bilo bi najgore što bi mogao učiniti. Vjerojatno će naći način da riješi i to pitanje. Za nas pak Hrvate je problem hoće li iznevjeriti - hrvatske strateške interese. Otvaranje arhiva npr. !!! Boljunac 0 0 0

Analiza

Živi zid se niti mjesec dana nakon uspjeha na izborima raspada. Počelo je s Runtićem i brzim odvajanjem koalicijskih partnera, a nastavilo se iznošenjem unutarstranačkog prljavog veša koje je dovelo do moralnog kraha dijela visokopozicioniranih članova.

Do dana izborne pobjede za većinu građana Živi zid i Ivan Vilibor Sinčić bili su sinonimi. Najeksponiraniji član, supredsjednik stranke, saborski zastupnik i kandidat na proteklim predsjedničkim izborima bio je prava zvijezda. Nema nikakve sumnje da je većina glasova Živom zidu i Jedinoj opciji posljedica upravo njegove karizme koju je stvarao kroz svoje aktivističko djelovanje, kroz kandidaturu za Predsjednika Republike i kroz svoje djelovanje u Saboru. Ne ulazeći u sadržaj Sinčićevog političkog djelovanja i ideja koje je promovirao, nesumnjivo je da je kod mnogih, a osobito kod mlađih ili obespravljenih, postao nositelj klice otpora starim strukturama oličenima u HDZ-u i SDP-u. Njegova mladost te elokventnost i britkost njegovih kritika bili su za njih magnetski privlačni, dok su ga simpatizirali i oni koji se s njime nisu u svemu slagali. Bio je prava suprotnost onoj vrsti političara koji su se narodu već zgadili.

I sve dok je I.V. Sinčić bio sinonim za stranku, svi unutarnji problemi kroz koje je stranka prolazila bili su na rubu obzora medija. Čak i u slučaju pokušaja (i)legalnog preuzimanja stranke, taj događaj nije bio previše eksploatiran u medijima te se mogao steći dojam da nimalo nije naštetio samoj stranci u predizbornoj kampanji.

Nakon što je Most prošao svoju katarzu u koaliciji s Karamarkovim HDZ-om iz čega je izašao oslabljen najvećim dijelom baš za potporu onog dijela birača kojem su ideje Živog zida bliže i kojemu je koalicija Mosta s HDZ-om bila svojevrsna izdaja, Živom zidu se otvorio prostor u koji se na ovim izborima uspješno ubacio. Živi zid i njegovi koalicijski partneri okupljeni u Jedinu opciju nesumnjivo su najveći dobitnici izbora čime su dospjeli u žarište interesa medija i javnosti. Dokoni analitičari već su počeli slagati nevjerojatne konstrukcije nove Vlade u kojoj bi participirao i Živi zid, ne bi li barem u apstraktnim promišljanjima omraženi Most učinili suvišnim.

Ali, slavlje je kratko trajalo. Već u izbornoj noći primijećeni su izostanak Hrvoja Runtića, izabranog zastupnika i jednog od vođa Živog zida, te pukotine u Jedinoj opciji između Živog zida i ostalih partnera. Kada je postalo jasno da je Živi zid opasno načet, partneri su se povukli na rezervne pozicije, a Živi zid je ostao na vjetrometini kao lak plijen. U roku od par tjedana pod pritiskom medija stranka se doslovno raspala. Članovi je napuštaju, a trio izabranih zastupnika Sinčić-Palfi-Pernar nalazi se pod baražnom vatrom sa sve više pikanterija ne samo iz života stranke, već i iz privatnog života para Sinčić-Palfi. Iako nas njihove privatne pikanterije u ovom kontekstu ne bi smjele zanimati, teško je u ovakvom slučaju javno-privatnog partnerstva odvojiti legitiman interes javnosti za njihovo javno djelovanje od njihovog privatnog života.

Ako su činjenice koje su o V. Palfi iznesene u javnosti istinite, a do sada ih nitko nije uvjerljivo demantirao, a takve su da to ne bi trebalo biti nimalo teško, lako je moguće da će uspjeh na izborima biti ujedno i labuđi pijev I.V.Sinčića i njegovog Živog zida. Naime, jedini potez koji bi I.V.Sinčić mogao poduzeti da spasi svoj obraz, osim uvjerljivog demantija, je ograđivanje od djelovanja dvojca Palfi-Pernar. Teško se ograditi od prijatelja, ali kako se tek ograditi od životnog partnera? Posebno je to težak zadatak za I.V. Sinčića koji se doslovno nalazi između čekića i nakovnja. Treba birati između lojalnosti životnoj partnerici V. Palfi i lojalnosti vlastitim idejama koje se temelje na visokim moralnim zasadama. Rekao bih nemoguća misija.

Izjave u kojima se medije optužuje za čerupanje Živog zida nemaju nikakvo uporište. U zadnjih godinu dana bili smo svjedoci potpuno istih postupaka prema Mostu. Ali Most nije pao, bez obzira na sve pokušaje konstruiranja nepostojećih afera usmjerenih kako prema stranci, tako i prema njenim istaknutim pojedincima. U slučaju Živog zida, dio njihovih ljudi je, nažalost, pokazao, blago rečeno, nezrelost za javno djelovanje. Otuda bahaćenje izjavama u stilu tko mi sada što može, ja sam saborski zastupnik. Otuda kićenje titulama koje su u sferi neostvarenih želja.

Primjedbe koje uspoređuju posrnule članove Živog zida s npr. Ivom Sanaderom nisu primjerene. Logika tih primjedbi je da su grijesi živoziđana zanemarivi u odnosu na Sanaderove . Nema sumnje da je to točno, samo što je Sanader bio lišen slobode i sudi mu se, a ovdje se radi o ljudima koji su svoju političku karijeru zasnivali na moralnosti i kritici beskrupuloznosti te se od njih očekivala znatno veća osjetljivost i moralnost. Zbog toga njihove kritike bešćutnost političara i bankara sada mijenjaju kontekst i na određeni način slabe oštricu takvih kritika u budućnosti.

Je li Živi zid prevario svoje birače? Odgovorio bih protupitanjem, je li korektno optužiti cijelu stranku za prevaru birača? Naime, cijela se afera koncentrira samo na nekoliko pojedinaca, doduše visokopozicioniranih pa uz to još i novoizabranih zastupnika, ali nije to cijela stranka. Nema nikakve sumnje da su u većini članovi Živog zida idealisti, mladi ljudi pomalo skloni revolucionarnim idejama, aktivisti za zaštitu prava obespravljenih. Nimalo drugačiji od svojih roditelja u istoj životnoj dobi. Proglasiti ih sve prevarantima, bilo bi sasvim pogrešno. No, da su birači ostali bez onoga za što su glasali, to je istina.

Posljedica ove afere je najvjerojatniji veliki pad potpore Živom zidu što ćemo uskoro moći provjeriti u rezultatima redovitih anketa. Najveća šteta je u tome što se kod većine birača I.V.Sinčić percipira kao Živi zid. Njegov je moralni integritet doveden u pitanje, doduše za sada još uvijek kroz postupke njegovih najbližih suradnika, ali pitanje je vremena kada će i on neposredno biti zahvaćen aferom. Budu li birači i njegovo ponašanje percipirali kao moralno upitno, okrenut će leđa ne samo njemu, nego i stranci. Dio članova se preselio u druge stranke sličnog predznaka, no tek ćemo vidjeti hoće li bez karizmatičnog Sinčića uspjeti pronaći svoje mjesto pod suncem.

Iako se osobno s malo toga u sadržaju djelovanja Živog zida slažem, bilo bi loše po Hrvatsku da se ovaj, prvenstveno pokret, ugasi. Živi zid je u našoj učmaloj sredini pokazao što je to aktivizam i kako se aktivno bori za prava obespravljenih. Iako nisam siguran da je sprječavanje deložacija dugoročno donijelo sreću onima koji su trebali biti deložirani, aktivnosti Živoga zida su unijele određenu živost u naše društvo i prvenstveno su bile putokaz drugima da se treba boriti za svoja prava, a ne prepuštati se sudbini. Samo saznanje da se u postupku deložacije mogu očekivati i fizički otpori, vjerojatno je doprinijelo i drugačijim promišljanjima načina rješavanja problema vezanih uz naplatu dugova ovrhom nad nekretninama.

Bez obzira na, po mojem mišljenju, nekonstruktivnu politiku Živoga zida kao stranke, ako je svojim djelovanjem pridonio da se samo dio mladih pokrenuo i umjesto u kafić otišao na izbore glasati za Živi zid, ispunio je svoju svrhu. Nadam se samo da ih recentni događaji neće obeshrabriti.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Ocjene (12)


Komentari (8)


Složio sam se, no s jednim stvom nikako. To što su radili Mostu nikako ne opravdava medije da čine Živom zidu. A čine. I još puno više. Prevršilo je, brate, svaku mjeru. ... Što su to hijene, zna li tko, i zašto mi te životinje sada padaju na pamet? mihael 0 0 0


@5n: Osobno sam suglasan s tobom, no mislim da je percepcija većine njegovih birača takva. Oni uspoređuju s Karamarkom, a ne s Clintonovom. Spektator 0 0 0


@Mac: U analizi sam Sinčiću dao određeni popust ostavljajući namjerno to pitanje otvorenim, da se uskoro razriješi samo. No da je morao znati, morao je. Ali nije znao kako to riješiti, da ne ulazim sada u onaj privatni dio njihovog odnosa, Spektator 0 0 0


Ovo zaista jest analiza i to odlična. Ne slažem se s opisom uloge i kvaliteta Ivana Sinčića. Ono što gledamo i čujemo uglavnom je djelo dvojca Palfi - Pernar, a to onda sve govori o Sinčiću! IDujas 0 0 0


Legendarni Puntarić: http://www.vecernji.hr/media/cache/ff/dd/ffddef2b5b5edd404e766fcfac4677e7.jpg RepopeR 1 0 0

Analiza

Most je položio ispit morala, hoće li položiti i ispit reformi?

15.09.2016. 16:08, Hoće li HDZ i MOST postići dogovor o formiranju Vlade? Što bi to značilo za Hrvatsku?

Sudeći prema golim rezultatima izbora, najveći gubitnik ovih izbora je Most.  Više od sto tisuća glasova manje nego prošle godine i gubitak 6 mandata dovoljno govori samo za sebe. Činjenica jest da je Most opstao kao respektabilna snaga u Saboru, no raspodjela mandata ne daje mu više onakav položaj kojega je zauzimao prije nešto manje od godinu dana.

Ipak, izborni rezultati su samo prvi u nizu faktora koji će u konačnici odrediti je li neka stranka na izborima uspjela ili nije, budući da nakon presude birača, osim naravno u slučaju apsolutne pobjede, tek kreću poslijeizborni procesi koji relativnu pobjedu mogu pretvoriti u poraz i obrnuto. I dok većina analitičara konačnu uspješnost mjeri brojem fotelja koje je pojedina stranka koalicije uspjela osigurati za svoje članove, postoji jedan zanemaren, ali puno značajniji i teže mjerljiv faktor, a to je uspješnost  implementacije vlastitog programa u koalicijskoj vladi. Osobito ga je zanimljivo analizirati nakon što se na sceni pojavio Most, koji je inzistiranjem na sadržaju (doduše ne u mjeri kojom bismo bili zadovoljni, ali ipak), a ne na formi uspio u relativno kratkom vremenu promijeniti političku sliku Hrvatske.

Prošlogodišnji izbori odličan su primjer kako se HDZ od gubitnika izbora (izjednačen rezultat za HDZ je bio teški poraz) prometnuo u dobitnika (zahvaljujući koaliciji s Mostom). No, zbog neuobičajenog načina sastavljanja vlade koji je rezultirao time da je svaki partner pokušavao provoditi svoj program, Most, koji je bio dobitnik izbora i sastavljanja vlade, zbog opstrukcije HDZ-a nije uspio provesti ništa od svog programa - reforme nismo vidjeli. Doduše, nakon svega, danas se najslađe može smijati samo Most, jer oba su pala.

Most se, bez obzira na značajni gubitak potpore, još uvijek nalazi na pobjedničkom putu. Velika je vjerojatnost da će HDZ prihvatiti 7 uvjeta Mosta  te da će koalicija HDZ-a i Mosta uz potporu još par zastupnika, oformiti većinu u Saboru i time omogućiti sastavljanje vlade. Bez obzira na potencijalno manji broj ministara, koji je logična posljedica drugačijeg odnosa snaga, Most, zahvaljujući tome što su dijelovi njegovog programa kompatibilni s HDZ-ovim, ima dobru šansu doći u priliku da dobar dio svog programa i ostvari.

Naizgled je kontradiktorno, ali Most bi zbog inzistiranja na provođenju reformi bio uspješan čak i da se ne ostvari njegov, nego HDZ-ov program. Naime, najveći problem svih vlada u zadnjih desetak godina bio je upravo neprovođenje bilo kakvog suvislog programa (Plan 21, IFO). Ad hoc mjere koje jesu provođene, zbog nesagledavanja šire slike i nedostatka praćenja provedbe zakona u praksi često su izazivale suprotan efekt od željenoga ili su riješili jedan problem, a otvorili dva nova (nerijetko i veća).

Nadalje, netočna je u medijima često ponavljana tvrdnja da je Most odustao od reformi. Promijenila se samo terminologija pa reforme sada zove promjenama. Razlog je vjerojatno u tome što za razliku od prošlih izbora, ovaj puta ima suvisli program. Okvirni, ali ipak program. Tako da je inzistiranje na općenito formuliranim reformama zamijenjeno s inzistiranjem na programu.

Tu se ne mogu ne osvrnuti na, po mojem mišljenju, loš PR Mosta koji je i do sada napravio dosta štete, a u budućnosti bi, kada krenu reforme, mogao još i više. Radi se o tome da su se građanima nedovoljno objašnjavali potezi ministara iz kvote Mosta. Izgovor da nisu imali pristup medijima u današnje informacijsko doba nije prihvatljiv.

I dok se mnogi nadaju da će Most pripomoći da se ozbiljne reforme konačno započnu provoditi, valja istaknuti da ozbiljne reforme znače i ozbiljan sukob s interesnim skupinama kojima odgovara zadržati postojeće stanje. Ne treba sumnjati da će se pri prvoj najavi neke ozbiljnije reforme na televiziji pojaviti lice sindikalnog čelnika, navodno zabrinutog za sudbinu radnika, koji će osuti drvlje i kamenje po vladi u pokušaju da poluinformacijama senzibilizira javnost protiv bilo kakve promjene. Hoće li Most ustrajati i usprotiviti se takvim pokušajima interesnih skupina ili će ići javnosti niz dlaku, pitanje je na koje tek trebamo dobiti odgovor, budući da je dio članova Mosta u prošlosti naginjao populističkim mjerama, a u  mandatu sadašnje vlade nije bilo nikakvih ozbiljnijih reformi na kojima bi se Most mogao testirati. Srećom, sudjelovanje u vlasti je dalo svoju dozu realizma i ostaje za nadati se da će ta realistična strana Mosta odnijeti prevagu nad populističkom. Nadajmo se  bez lomova karakterističnih za stranke bez jasne hijerarhijske strukture.

Problem nehomogenosti Mosta izražen je i u pristupu nekim drugim temama. Tako je npr. do formiranja sadašnje vlade ton pristupu monetarnoj politici Mosta davao Ivan Lovrinović. Kada je postalo jasno da njegova koncepcija u Vladi neće proći, on je napustio Most, ali ne znamo je li Most tada promijenio koncepciju ili je neprihvaćanje Lovrinovićevih ideja bio samo ustupak Mosta premijeru. Današnja pozicija Mosta je nejasna, jer niti u programu se u poglavlju o ekonomskoj politici o tome ništa ne govori. Izgleda kao da i dalje postoji latentan sukob koncepcija pa je zato pronađeno salomonsko rješenje kojim se na otvorena pitanja izbjegava dati konkretan odgovor. No, kad-tad će se i oko tih pitanja morati zauzeti određeniji stav. Tom prilikom isto tako može doći do lomova, ali kako se radi o temama koje se obično raspravljaju u stručnim krugovima stranke, u ovom slučaju je manje vjerojatno (iako nije isključeno) da bi do lomova došlo među pripadnicima vrha stranke i saborskim zastupnicima.

Dakle, Most je položio težak ispit. Moralne vrijednosti pretpostavio je materijalnima i zato su mu birači pružili još jednu priliku. Iako su se okolnosti promijenile, očekuje se da i u novoj vladi bude moralna vertikala, ali bez reformi to ovaj puta neće biti dovoljno. Most već godinu dana gura reformsku priču, ali tek ćemo sada vidjeti koliki mu je reformski kapacitet i koliko je stranka oko reformi složna.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Ocjene (9)


Respektira (7): Refamolitelj, Dirk15, BorisTraljic, Zenga2, Daikan, siouxica, Vlaho


Slaže se (2): Laci, Zenga2


Komentari (13)


Jasno je u prvoj rečenici navedeno da je Most najveći gubitnik izbora pa mi nije jasno na što se odnosi tvrdnja o laganju o broju glasova. Usput 13 nije niti približno polovina od 19, a dokaze moralnog posrnuća Mosta nigdje ne vidim. Spektator 0 0 0


Smatram da je Most najveci dobitnik izbora, bez obzira na broj mandata. Opet su u prilici formirati vecinu, sudjelovat ce u vladi i biti korektiv da Hdz ne radi kao dosad ( jedna ruka na srcu a druga krade sta stigne), i oba su pala. Anyst 0 0 0


I jos nesto, uz nevidjenu harangu medija ( nitko, ali bas nitko u novinoj hrvatskoj povijesti nije bio izlozen takvom medijskom lincu kao Most), ipak su po drugi put uspjeli ponoviti uspjeh sa proslih izbora. Nemaju razloga za nezadovoljstvo-:) Anyst 0 1 0


Spektator, kod mene nije prošao ni jedan , niti drugi ispit. Ali, tko sam ja ? Most i ne zna što bi trebalo i kako reformnirati. A o moralu da i ne govorimo. Zašto su ustrajali i ustraju na resorima javne uprave, pravosuđa i unutarnjih poslova ? Boljunac 0 0 0


Prosuđujem da je to radi toga da bi onemogućili reforme. VL Obzor od 24. rujna o.g. Dossier Stanje hrvatskog pravosuđa. Autor M. Jurasić. Stanje je katastrofalno. Na dnu smo u Europi. Pa se čudimo da nam BDP ustrajno pada. Je li to neki moral ? Boljunac 0 0 0

Analiza

Nema više Karamarka, MOST treba omekšati pristup u pregovorima s HDZ-om

13.09.2016. 01:39, Nakon izbora: Možemo li ovaj put dobiti stabilnu vladu?

Prvi čin drame je završen. Rezultat je iznenadio sve osim nepopravljivih HDZ-ovih optimista. Čak su i izlazne ankete pogriješile i držale nas par sati u uvjerenju da će rezultat biti približno izjednačen. Konačni rezultati su, međutim, imali snagu tektonskog poremećaja na političkoj sceni.

Zoran Milanović je bivši. Milan Bandić broji svoje posljednje mjesece u politici, jer će u svibnju po svemu sudeći biti otpuhan iz zagrebačke  vlasti. Pravaši, kao stranke, više praktički ne postoje. Glavaš s jednim jedinim mandatom najavljuje odlazak iz politike. Velike najave Pametnog nisu se ostvarile.

S druge strane Živi zid je u drugom pokušaju kapitalizirao svoj potencijal aktivističke stranke. Koliko god čudno bilo, zahvaljujući Zoranu Milanoviću u dobitnike izbora možemu uvrstiti i HNS i HSS.

Most je uspio narasti za jedan mandat i što je za Božu Petrova osobito važno, u IX i X izbornoj jedinici pokupio je 5 mandata, isto kao i prošle godine. Doduše, uz manji broj glasova, ali to uskoro nitko neće pamtiti. Pogreška s prošlih izbora, kada su su mostovci nastojali oformiti što širu koaliciju nije ponovljena i zbog toga možemo očekivati da će Most ostati stabilan. Zato je u te probleme sada upao Živi zid pa ćemo uskoro vidjeti hoće li pod vanjskim pritiskom doći do raskola.

I dok smo u prvom činu upoznali aktere i njihovu snagu, u drugom činu obično dolazi do zapleta. HDZ i Most zajedno imaju 74 mandata i samo im dva nedostaju do većine. Manjinci obično idu s pobjednicima, ali ljepše je ako pobjednici već imaju osiguranu natpolovičnu većinu. Iako bi se ta većina sigurno i lako mogla ostvariti uključivanjem BM365, zbog svega što se veže uz Milana Bandića bilo bi lukavo to izbjeći i na drugi način ostvariti većinu, a BM365 ostaviti za podebljavanje saborske većine, bude li to uopće potrebno.

U izbornoj noći Andrej Plenković je naglasio da ako nešto zna da zna pregovarati. Pregovaranje je vještina koja će mu sigurno zatrebati. Božo Petrov je vrlo rezolutno ponovio uvjete Mosta za početak razgovora i odredio 5 dana pauze u kojoj se neće obraćati javnosti. O uvjetima nema pregovora, dodao je Petrov, jer to su jamstva da će obećano (a navodno su se obje velike stranke u prijašnjim pregovorima suglasile s navedenim uvjetima) biti i provedeno. S druge strane, HDZ je oformio pregovarački tim i namjerava već u utorak započeti pregovore i to prvo s Mostom.

Ovdje valja napraviti malu digresiju. Usprkos komentarima u kojima se negira mogućnost promjena u HDZ-u, a koje se svode na tvrdnju da promjena jedne osobe, pa makar to bio i predsjednik, ne znači da se stranka promijenila, neki indikatori govore suprotno.

Nakon ovako uvjerljivo dobivenih izbora Andrej Plenković učvrstio je svoju lidersku poziciju i ima u stranci prilično komotnu situaciju. Tome pridonosi i odlazak dijela isluženih i kompromitiranih kadrova još prije izbora, ali i neuspjeh nekih starih lica na izborima što će sigurno dovesti do njihove postupne marginalizacije u stranci. U kratko vrijeme ostvaren je vrlo dobar balans između liberalnog i konzervativnog krila HDZ-a što je HDZ-u omogućilo distanciranje od krajnje desnice i pozicioniranje bliže centru. Kao najbliži suradnici inaugurirani su mlađi i nepotrošeni kadrovi i, barem koliko je za sada poznato, bez afera.

Na pojavnom nivou došlo je isto tako do zanimljivih promjena. Bilo je zanimljivo pratiti atmosferu u HDZ-ovom izbornom stožeru. Za razliku od prijašnjih godina, ovaj puta smo usprkos velikoj pobjedi vidjeli jednu vrlo mirnu i dostojanstvenu atmosferu, lišenu likovanja, a posebno pijanstva i kiča. Čak je i glazba bila prilagođena novim okolnostima, umjesto Thompsona, Eye of the tiger.

Na koncu, ali vrlo značajno, Plenković ne propušta naglasiti svoje i HDZ-ove veze s europskim političarima, posebno članovima grupacije pučkih stranaka.

Sve ovo ukazuje na značajnu razliku između Karamarkovog i Plenkovićevog HDZ-a, a te će se razlike odraziti i na pregovore između HDZ-a i Mosta. Vrlo tvrd stav Mosta razumljiv je u kontekstu iskustva s Karamarkovim HDZ-om. Sumnjam da Petrov ne vidi da se situacija sada promijenila i očekujem da je ovako tvrd stav usmjeren prvenstveno prema onom dijelu birača koji i sami zagovaraju takav način ophođenja prema HDZ-u. Međutim, tvrdoglavo inzistiranje po principu ili sve ili ništa, u ovom bi trenutku bilo kontraproduktivno i za nadati se je da će u pregovorima Most ipak prihvatiti nešto mekši pristup, posebno zato jer su neki od uvjeta realno neostvarivi u tako kratkom roku.

HDZ uvjete za suradnju nije odbio, već je diplomatski otklonio pokušaje da ih se navede na konkretne odgovore. Uvjeti nisu neprihvatljivi, kaže danas Ivo Stier, ali nam trebaju neka pojašnjenja. HDZ je uvjerljivi pobjednik izbora, kaže Andrej Plenković, i počinjemo s te pozicije.

Povjerenje je ključni element svake suradnje i za razliku od Karamarkovog HDZ-a s kojim je suradnja bila vrlo teška zbog stalnog otvaranja novih afera i opstrukcije ozbiljnijih reformi, Most mora dobro procijeniti vjerodostojnost Plenkovićevog HDZ-a, jer birači su Plenkoviću već  relativno poklonili povjerenje (kažem relativno, jer dobio je dva mandata više, ali i oko 60.000 glasova manje nego prošle godine).

HDZ vjerojatno neće prihvatiti Mostov veto na ministre iz HDZ-ove kvote, što se pokazalo kao jedan od najboljih poteza Mosta prilikom sastavljanja prošle vlade. No, već sam pogled na predloženu listu ministara trebao bi mostovcima biti dovoljan da procijene Plenkovićeve namjere i u slučaju potrebe otkažu daljnju suradnju, a bitno i neopravdano odstupanje od terminskog plana provođenja dogovorenih reformi trebalo bi dovesti do otvaranja rasprave o povjerenju vladi. I to je to.

Jedna od glavnih primjedbi Bože Petrova bila je da nije siguran čije će interese Andrej Plenković zastupati: hrvatske ili europske. Plenkovićevo upadljivo naglašavanje svojih „briselskih“ veza može navesti na sumnju. Međutim i tu je situacija jednostavna, jer Most može vladu uvijek napustiti pa u slučaju da uspije javnosti objasniti svoje motive, time čak dobiti dodatne političke bodove.

Jedan od nepotvrđenih zahtjeva Mosta je i onaj za mjesto predsjednika Sabora. Uistinu, zadnji tjedni Sabora protekli su u pomalo čudnom ozračju u kojem je Željko Rainer davao dvosmislene izjave, ali na koncu, pod pritiskom (barem je dojam bio takav), ipak je prijedlog za raspuštanje Sabora stavio na dnevni red. S namjerom da onemogući blokadu rasprave o svojim prijedlozima, Most bi tražio mjesto predsjednika. Iako je jučer Vladimir Šeks negirao da predsjednik ima mogućnosti beskrajno odugovlačiti stavljanje pojedinih tema na dnevni red, rekao bih da Most, poučen iskustvom, to sigurno ne čini bez razloga.

Most se ponovo nalazi u situaciji da o njemu, u određenoj mjeri, ovisi budućnost Hrvatske. Ovu priliku ne smije propustiti, što ne znači da treba bezuvjetno pristati na diktat HDZ-a. No, politika je umijeće mogućega i većina birača (budući da su oni koji su Boži Petrovu zamjerili javnobilježnički potpis već napustili Mostovo jato) neće Mostu zamjeriti odstupanje od tvrdih stavova, ako se zauzvrat dobiju jamstva neke druge vrste.  U krajnjem slučaju, Mostu uvijek preostaje raskid suradnje. Bojim se da bi prekruto stajalište koje bi rezultiralo nemogućnošću sastavljanja vlade i novim izborima dovelo Most u poziciju da ga se odrekne veći dio tek u ovim izborima konsolidiranog biračkog tijela.

S obzirom na novostvoreni odnos snaga u Saboru, teško je vjerovati da bi HDZ mogao sastaviti vladu u nekoj drugoj kombinaciji. U ovom trenutku, bez obzira na Milanovićev odlazak, velika koalicija nagrizla bi Plenkovića i umanjila mu šanse za preobrazbu HDZ-a. U još većoj mjeri to vrijedi za koaliciju s HNS-om. Iako se kao moguća opcija često spominje Lovrinović, koji bi pod nekim uvjetima možda bio spreman napustiti koaliciju sa Živim zidom, mislim da je to zbog nekompatibilnosti njegovog  monetarnog programa s programima obje velike stranke, iluzorno.

Dakle Plenkoviću preostaje samo Most, a Mostu, u skladu s današnjim razvojem situacije u SDP-u, preostaje samo HDZ. Diplomatske će vještine glavnih aktera na koncu presuditi kako ćemo ući u treći čin.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Ocjene (11)


Respektira (10): Stranac, Refamolitelj, BorisTraljic, Dirk15, Daikan, ivan94, Laci, Mac316, Zenga2, siouxica


Ne slaže se (1): Mac316


Komentari (11)


..živopisne oblike.HDZ je odnio pobjedu,ali veći dio klijentelističkih struktura koji sigurno(još)nije HDZov,neće odustati od svojih uvjeta i putem"javnog mnijenja"neprestano će testirati ovaj odnos.Kurikularna reforma,ministar kulture,migranti,... RepopeR 0 0 0


Originalni naslov bio je "Most mora biti čvrst, ali fleksibilan". Zagovaram suradnju s HDZ-om samo zato jer je Most u toj suradnji jamac provođenja reformi i ne bih da zbog HDZ-ovog lutanja i Mostove nefleksibilnosti izgubimo još jedan izborni ciklu Spektator 0 0 0


Očekujem da će se Plenković ponašati racionalno, ali svako očekivanje ima svoju vjerojatnost ostvarenja.. Stare strukture će raditi svoj destruktivni posao, ali to je neizbježno, jer klijentelizam se proteže daleko izvan dosega HDZ-ovog vodstva Spektator 0 0 0


Apsolutno je nemoguce da HNS udje u koaliciju. Oni su SDP-ov nametnik, i on ih redovito hrani saborskim mjestima. Ulaskom u koaliciju sa HDZ-om takav nametnicki odnos bi prestao i HNS bi na iduce izbora (so bi u slucaju koalicije s njima bli prije- Stranac 0 0 0


-vremeni izbori) isao sam - a to bi znacilo 1-2 mjesta u saboru maksimum, politicko samoubojstvo vodstva i potpuni raspad stranke (previse guz... a premalo stolica). HSS je vec sad postala kiki-riki stranka bez stava koja ce brzo zatvoriti vrata. Stranac 0 0 0

Analiza

Kome treba sučeljavanje Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića?

09.09.2016. 18:28, Nakon chata: Tko je odradio najbolju kampanju za izbore i hoće li zbog toga profitirati?

Današnji pristanak Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića na sučeljavanje pred kamerama NoveTV zapravo ne treba iznenaditi. Plenković je ubrzo nakon poziva NoveTV između redaka dao naslutiti da nema ništa protiv, ali da ne očekuje Milanovićev dolazak. Milanović je nakon par dana razmišljanja ili možda samo čekanja da podigne dramsku napetost, objavio svoj pristanak. Bilo je jasno da ne smije pokazati slabost neizlaženjem u ring, pogotovo zato što je Karamarka cijelo vrijeme gotovo vrijeđao pokušavajući ga privoliti na javnu debatu.

Postavlja se samo pitanje koja je svrha ovog sučeljavanja, osim naravno da podigne rejting televizijske kuće prikivanjem velikog broja gledatelja uz male ekrane?

Naime, od aktera smo već skoro sve čuli. Što na prethodnom odmjeravanju snaga, što tijekom kampanje. Teško je za vjerovati da su za zadnji dan kampanje ostavili nekog asa u rukavu. Jednostavno je premalo vremena da se birači uhvate za to. S druge strane sučeljavanje lidera dvije suprotstavljene opcije teško da može donijeti promjene u raspoloženju biračkoga tijela. Malo je vjerojatno da će temeljem debate birači HDZ-a i SDP-a promijeniti stranu, a što se tiče neodlučnih, kod njih isto tako problem nije u izboru između HDZ-a i SDP-a, već u izboru između jedne od te dvije opcije te Mosta,  Živoga zida i kako to zadnji trendovi nagovješćuju Koalicije za premijera, zatim u izboru između Mosta i Živoga zida te sve to skupa s opcijom neizlaska na izbore.

Dakle, Zoran Milanović i Andrej Plenković ne mogu očekivati neki značajan benefit u vidu povećane podrške birača. Toj tezi u prilog ide i činjenica da se najzanimljivija borba u ovom trenutku vodi između Mosta, Živoga zida i BM365, odnosno njihovih koalicija. Naime, Živi zid i BM365, a u dvije jedinice im se pridružuje i Pametno, imaju prema anketama podršku na rubu 5%. Svaki prelazak ili neprelazak preko toga ruba, a nakon toga i prelazak ili neprelazak d'Hondtovog praga (koji je varijabilan i iznosi od 5 do 7,15% ovisno o raspodjeli glasova) često će dodati ili oduzeti jedan mandat upravo od velikih stranaka.

Stoga bih rekao da bi u ovom završnom dijelu kampanje puno zanimljivije bilo vidjeti sučeljavanje Bože Petrova, Ivana Vilibora Sinčića i Milana Bandića. Strah me je jedino kako bi s Bandićem to sučeljavanje izgledalo, ako bi on na to uopće i pristao. Za ostalu dvojicu ne dvojim.

Sučeljavanje Bože Petrova i I.V. Sinčića bilo bi vrlo zanimljivo, jer sukobile bi se dvije koncepcije koje prije godinu dana i nisu bile toliko udaljene kao danas. Osobito bi zanimljivo bilo čuti njihovu diskusiju o sudjelovanju u vlasti te o monetarnoj politici (naravno od njih se to može očekivati samo načelno). Obje stranke su započele svoj put s odmakom od vlasti, a sada su im pozicije suprotne, obje stranke su u svojim redovima imale prof. Lovrinovića, a Most je njegovu koncepciju napustio. Vjerujem da bi za dio neodlučnih birača ovakvo sučeljavanje moglo olakšati odabir.

Nažalost, za ovakvo sučeljavanje očito nema volje. Ove tri koalicije su, sada se to već jasno vidi, gurnute u stranu. Na HTV-u političkim pritiskom, a na ostale dvije nacionalne televizije ekonomskim. Osim HDZ-ovih i SDP-ovih na njima niti nema nekih značajnijih promidžbenih aktivnosti pa je jasno da će im prostor na komercijalnim televizijama biti na raspolaganju, odnosno da će se prostor ostalima uskratiti.

Ovako nam preostaje da se za koji sat sami uvjerimo je li ova analiza pogodila cilj. U svakom slučaju Mislav Bago vjerojatno neće propustiti dovesti raspravu do usijanja na veselje većine gledatelja mahom simpatizera velikih stranaka.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Ocjene (5)


Respektira (5): BorisTraljic, Zenga2, Alumnus, bereza, siouxica


Komentari (2)


pusti pusti, bit će to zanimljivo, čak i da ništa novo ne kažu. ko što veliš, bago sigurno neće dopustit da bude dosadno i u rukavicama:) siouxica 0 0 0


Ovo sučeljavanje neće ništa promijeniti, kao što ni debata ni kampanja nisu mnogo toga promijenile, budući nitko nije išao za time da motivira neodlučne kako bi izašli na birališta. Nitko od "velikih" nije izašao sa suvislim programom, tek frazama. bereza 0 0 0

Analiza

Kome treba sučeljavanje Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića?

09.09.2016. 18:28, Nakon chata: Tko je odradio najbolju kampanju za izbore i hoće li zbog toga profitirati?

Današnji pristanak Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića na sučeljavanje pred kamerama NoveTV zapravo ne treba iznenaditi. Plenković je ubrzo nakon poziva NoveTV između redaka dao naslutiti da nema ništa protiv, ali da ne očekuje Milanovićev dolazak. Milanović je nakon par dana razmišljanja ili možda samo čekanja da podigne dramsku napetost, objavio svoj pristanak. Bilo je jasno da ne smije pokazati slabost neizlaženjem u ring, pogotovo zato što je Karamarka cijelo vrijeme gotovo vrijeđao pokušavajući ga privoliti na javnu debatu. Postavlja se samo pitanje koja je svrha ovog sučeljavanja, osim naravno da podigne rejting televizijske kuće prikivanjem velikog broja gledatelja uz ... više >

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.
  • 5
  • 0
  • 0
  • 2

Analiza

Predizborne ankete - kako servirati „svoju“ istinu

08.09.2016. 17:21, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prateći predizborne ankete uočio sam da ove godine, vjerojatno poučeni iskustvom prošlogodišnjeg fijaska s prognozom rezultata Mosta, puno ozbiljnije pripremaju analize rezultata. Detaljno se prate granični mandati i prognoziraju ishodi u slučaju prelaska pojedine liste preko praga, a posebno uzevši u obzir da prelazak praga ne jamči i zastupnički mandat.

Da su neke političke opcije favorizirane od strane pojedinih medija, nije nikakva tajna. Mogli smo to jasno vidjeti na načinu kako su na televizijama s nacionalnom koncesijom praćene stranke. Sučeljavanja se organiziraju samo između tzv. velikih, a ostali su u drugom planu. Ne vidim nikakav opravdani razlog da se iz javnog sučeljavanja isključe stranke koje po svim istraživanjima na području cijele zemlje dobivaju značajnu podršku birača: Most, Živi zid, a na koncu, barem prema anketi Ipsos pulsa i BM365. Ovdje  moram ponoviti svoju tezu iz nedavne analize da će upravo odnos snaga između tih stranaka, a ne HDZ-a i SDP-a, odlučiti o stabilnosti buduće vlade. Čak bi bilo vrlo interesantno sučeljavanje samo čelnika te tri stranke (makar nisam siguran kako bi to s Milanom Bandićem ispalo).

No, ono što pozornijim analitičarima nije promaknulo je nejednak tretman pojedinih političkih opcija prilikom analiza rezultata predizbornih anketa. Posebno su na meti Živi zid i Most. Dok se Mostovim biračima redom u svim medijima sugerira da „Most pada“ te da mu se potpora i više nego prepolovila, Živom zidu se uskraćuje medijski prostor na način da se prešućuju njegovi izgledi u pojedinim izbornim jedinicama. Tako se na naslovnici jednih naših novina pojavljuju fotografije čelnika svih stranaka koje prelaze izborni prag osim I.V. Sinčića.Sličan slučaj i na predstavljanju anketa na televiziji.

Prilikom komentiranja rezultata komentatori su davali prilično paušalne ocjene o kretanju rejtinga pojedinih političkih opcija. Da će Most imati manju podršku znaju svi, ali bombastične najave o tome da prema anketi polovica ili čak dvije trećine onih koji su zadnji puta birali Most neće ponovo zaokružiti Mostovu listu nisu bile ničim potkrijepljene.

Kako mi servirana matematika nikako nije „legla“, odlučio sam napraviti kratku usporedbu rezultata proteklih izbora te dvije ankete koje su se odvijale jedna nakon druge: prvo Promocija plus (RTL), a zatim Ipsos puls (NovaTV). Izbor Promocije plus umjesto Hendala je samo zato što je RTL podatke lijepo prikazao na svojem portalu. Inače, obje ankete su dale slične rezultate.

Prilikom usporedbe nisam se opterećivao s brojem mandata, već s postotkom birača pojedine opcije. Takav pristup omogućava puno bolje sagledavanje promjene podrške pojedinoj političkoj opciji, budući da rezultati nisu zamagljeni izbornim pragom i d'Hondtovom metodom. Isto tako, analizirao sam jednu po jednu izbornu jedinicu, budući da sam uočio prilično velike razlike u biračkim preferencijama.

Što se tiče HDZ-a i SDP-a, oni po svim jedinicama zadržavaju približno istu podršku birača no generalno je prisutan trend nešto manje podrške HDZ-u u anketi Ipsos pulsa i to u II, V, VI, VIII i IX jedinici, a nešto veće podrške SDP-u u anketi Promocije plus u II, IV, V, VI, VII i VIII jedinici. Pitanje je radi li se o trendu koji je uvjetovan različitim vremenom provođenja ankete što bi sugeriralo pad potpore u ovim izbornim jedinicama za obje stranke s približavanjem izbora, ili se radi o neprikladnom uzorku birača.

Most je, očekivano, zabilježio pad potpore u svim jedinicama. Međutim, apokaliptične najave nisu se niti izbliza ostvarile. Velika razlika između anketa primjećuje se samo u IX jedinici gdje Promocija plus predviđa skoro upola slabiji rezultat nego Ipsos puls. Razlike u III, VI i VIII jedinici su nešto veće, ali značajna je pri tome samo III izborna jedinica gdje po Ipsos pulsu Most prelazi prag, ali ne osvaja mandat. Zanimljivo je da je ta treća izborna jedinica jedina u kojoj Most na prošlim izborima nije ostvario dvoznamenkastu potporu birača.

Živi zid je na prošlim izborima imao 4 jedinice u kojima je prešao izborni prag, a samo u jednoj je osvojio mandat. Zbog toga je već i malo veća potpora bila dovoljna da Živi zid osvoji veći broj mandata. Prema Ipsos pulsu Most će preći izborni prag u svim jedinicama, ali neće u svima osvojiti mandat. Promocija plus daje za Živi zid puno lošiju prognozu: prolazak praga u 6 jedinica s dobrim izgledima za osvajanje mandata samo u njih 4. Generalno, razlika obje ankete je prilično velika i nije sasvim jasno radi li se o trendu rasta ili o problemu s uzorkom koji je to veći što je potpora manja.

BM365 je u 3 jedinice na prošlim izorima prešao izborni prag pri čemu je u prvoj bio blizu praga. Po Promocija plusu ovaj puta bi prag prešao u 4, a po Ipsos pulsu čak u 6. Pri tome ostvaruje i značajno veći postotak podrške u većini jedinica. I ovdje se postavlja isto pitanje kao i kod Živog zida.

Zbog „Most pada“ odlučio sam detaljnije analizirati njegove podatke.

U I jedinici Most je na izborima ostvario skoro jednaku potporu kao i u X jedinici. I sada je to jedinica koja po obje ankete daje dvoznamenkastu potporu Mostu. Pad je u ovoj jedinici 40%. Istovremeno od toga nisu profitirali niti HDZ niti SDP, već Živi zid, a po Ipsos pulsu i BM365.

U II jedinici pad je nešto manji od 40%. U toj su jedinici po Ipsos pulsu od toga najviše profitirali Živi zid i BM365, a po Promociji plus SDP. Najslabiju potporu Most ima u III jedinici. Zanimljivo je, međutim, da je ta potpora vrlo stabilna. Po Promociji plus niti 9% slabija, a po Ipsos pulsu 30% pri čemu se glasovi prelijevaju Živom zidu i BM365. Pad od 30% bilježi Most u IV jedinici i to po obje ankete od čega najviše profitira BM365 po Ipsos pulsu, odnosno SDP po Promociji plus.

Peta jedinica donosi Mostu pad između 20-30%, šesta između 30-50%, a sedma između 45-50% ovisno o anketi. Ponovo se po Promociji plus glasovi prelijevaju SDP-u, a po Ipsos pulsu Živome zidu i posebno u VI i VII jedinici BM365.

Između 20-40% pad je Mosta u osmoj jedinici koja slovi kao jedno od najjačih uporišta ljevice (uvjetno, SDP+IDS osvojili su na prošlim izborima 57,48% glasova). Pad i nije toliko velik kao što se moglo očekivati zbog suradnje s HDZ-om. Zanimljivo je da niti jedna druga opcija nije značajno profitirala od toga.

U IX jedinici je na prošlim izborima nositelj liste Mosta bio Stipe Petrina i očekivao se znatno slabiji rezultat. Ipsos puls ovdje, međutim, daje Mostu samo 11% slabiji rezultat. Promocija plus, pak, daje znatno slabiji rezultat, skoro 50%. Razlika je otišla uglavnom Živome zidu. No, u ovoj izbornoj jedinici jako je važno iz kojega kraja uzimate birački uzorak i to zato što potpora Mostu nije homogena. Može se ugrubo očekivati da je ona to veća što ste više na jugu izborne jedinice, jer sjever je naginjao Petrini, a jug Bulju.

Utvrda Mosta i dalje je ostala X jedinica, jer tu pad iznosi samo između 7-9%. Po Ipsos pulsu ta se razlika prelila Živom zidu, dok druga anketa ne daje jasnog profitera,

Dakle, jasno je da su sve analize koje su govorile o prepolovljenoj podršci Mostu bile proizvoljne. Obje ankete pokazuju tu mogućnost samo u sedmoj jedinici, a u još dvije samo jedna anketa. Broj mandata koje će Most vjerojatno osvojiti je 12 i po tome će se broj njegovih zastupnika smanjiti za 36,8%, tj. nešto više od trećine. Gubitak je značajan, ali s obzirom na okolnosti i nije prevelik. Još preostaje vidjeti hoće li se ovi rezultati u nedjelju i potvrditi.

Izvorni podaci nalaze se na sljedećim poveznicama

http://www.izbori.hr/izbori/ws.nsf/2F197AFC895013B9C1257F07004066B5/$FILE/konacni_sluzbeni_rezultati_Sabor_2015.pdf

http://www.vijesti.rtl.hr/parlamentarni-izbori-2016/statisticki-centar/

Za rezultate ankete Ipsos pulsa koristio sam podatke s portala Večernjeg i Jutarnjeg lista.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Ocjene (9)


Komentari (10)


Slazem se osim zaključka 12 mandata. Vjerujem da će biti puno više jer ankete su i prošli put bile krive. Vlaho 0 1 0


Vlaho, nije to bio zaključak, uzeo sam taj broj jer ga pokazuje srednja vrijednost anketa. A stvarnu potporu ćemo vidjeti u nedjelju kao i točnost anketa. Spektator 0 0 0


Slazem se sve će se znati u ponedjeljak, ja navijam za Most :) Vlaho 0 0 0


Drago mi je da si se odlučio ovo analizirati. Iako sam već nekoliko puta "zasukao rukave" pa odustao. Ne zbog onog neuhvatljivog dalmatinskog pokemona "SutraChu", nego je previše varijabli na ovim izborima. Ovaj put doista treba očekivati neočekivano BorisTraljic 0 0 0


Varijabli ima dosta i zbog izbornog praga i d'Hondtovog praga ništa nije linearno.. Zato je analiza gruba, ali pokazuje neke pravilnosti. U čast zaključaka na temelju anketnih rezultata stavio sam prikladan moto na svoj profil :) Spektator 0 0 0

Analiza

Predizborne ankete - kako servirati „svoju“ istinu

08.09.2016. 17:21, Slobodna tema: Ovo ne smije proći nezapaženo...

Prateći predizborne ankete uočio sam da ove godine, vjerojatno poučeni iskustvom prošlogodišnjeg fijaska s prognozom rezultata Mosta, puno ozbiljnije pripremaju analize rezultata. Detaljno se prate granični mandati i prognoziraju ishodi u slučaju prelaska pojedine liste preko praga, a posebno uzevši u obzir da prelazak praga ne jamči i zastupnički mandat. Da su neke političke opcije favorizirane od strane pojedinih medija, nije nikakva tajna. Mogli smo to jasno vidjeti na načinu kako su na televizijama s nacionalnom koncesijom praćene stranke. Sučeljavanja se organiziraju samo između tzv. velikih, a ostali su u drugom planu. Ne vidim nikakav opravdani razlog da se iz ... više >

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.
  • 9
  • 0
  • 0
  • 10

Analiza

Zašto nemali dio birača još uvijek podržava Most?

07.09.2016. 21:15, Nakon chata: Je li moguća nova vlada bez MOST-a? Trebaju li HDZ i SDP prihvatiti njihove uvjete?

Kako se bliži dan izbora sve je jasnije da će se ovim izborima značajnije promijeniti samo odnos snaga Mosta i Živoga zida. Most će sigurno izgubiti dio podrške birača, a prema anketama provedenim na sve tri nacionalne televizije taj se gubitak procjenjuje na 30-50%. No, to istovremeno znači da je Mostu ostalo vjerno između 50-70% onih koji su zaokružili Mostovu listu na prethodnim izborima. Taj postotak može biti i nešto manji budući da sam zanemario one birače koji će sada prvi puta birati Most. Ako je vjerovati analizi ankete Promocija plusa u današnjem Jutarnjem listu, potpora Mostu je kod prijašnjih birača Mosta od 35-60% te bi po tome razlika mogla biti nadoknađena samo iz novih birača.

No, umjesto konstatacije: „Most je u padu“ koja je ponovljena uz prikaz rezultata svake izborne jedinice na sve tri televizije, mislim da je puno zanimljivije postaviti pitanje zašto nemali dio birača i dalje podržava Most?

Nakon predstavljanja rezultata predizborne ankete Ipsos pulsa za Novu TV za 7., 9. i 10. jedinicu, na pitanje jesu li ga rezultati iznenadili, njihov komentator prof. dr. T. Cipek izjavio je da su ga iznenadili, jer su birači umjesto stabilne vlade ponovo izabrali eksperiment. Profesor ujedno konstatira i da birači iz 9. i 10. jedinice izgleda i nisu toliko razočarani aktualnom Vladom, jer je baš u te dvije jedinice potpora Mostu samo neznatno manja nego li prošle godine.

Profesor se očito vrlo čvrsto drži uhodanih političkih obrazaca i kao da ne primjećuje trend koji sve više jača osobito u južnim članicama EU: pojavu novih, neukalupljenih političkih opcija kao posljedicu nezadovoljstva korumpiranim i neefikasnim klasičnim strankama ljevice i desnice. Ujedno u potpunosti zanemaruje činjenicu da je dio birača prepoznao glavnog krivca za neefikasnost Vlade u Tomislavu Karamarku te je honorirajući Mostovu ulogu u njegovom rušenju odlučio dati Mostu još jednu šansu.

Profesor je na tragu često iznošenog mišljenja da je glavni razlog gubitka glasača u tome što se Most „ucjenjivački“ ponio prema HDZ-u što je na koncu dovelo do nefunkcionalnosti Vlade. To mišljenje često iznose glasači etabliranih opcija koji ne razumiju ili ne žele razumjeti motivaciju većine Mostovih birača. Nasuprot tom mišljenju , prvenstveno se radi upravo o suprotnom i to nezadovoljstvu nedovoljno ucjenjivačkim stavom Mosta, odnosno nezadovoljstvu što je Most uopće koalirao bilo s kim. Zato I.V. Sinčić danas ponavlja kako Živi zid u svakom slučaju ide u oporbu.

Osobito su interesantni rezultati anketa u 9. i 10. izbornoj jedinici. Očito je da je potpora Mostu, koja je u toj jedinici personalizirana prvenstveno u liku B. Petrova tamo puno stabilnija. Čak bih se usudio zaključiti da je taj gubitak potpore uglavnom rezultat povratka dijela birača HDZ-u. Stabilnost potpore ukazuje ne samo da Mostu nije naškodilo sudjelovanje u Vladi, već i da su Metkovci i Omišani zadovoljni radom svojih gradskih uprava.Valja podsjetiti da je u medijima pokrenuta velika hajka na osnivače Mosta iz Metkovića kojom se na taj način pokušalo naškoditi moralnom liku Mosta. Jambo je tu kao bivši vladar Metkovića imao golemu ulogu i njegovo vrijeđanje Grmojine majke putem Facebooka pokazuje frustraciju što ti pokušaji nisu uspjeli.

U 9. jedinici Most je ostao bez Stipe Petrine te se očekivao značajan pad broja birača. No, pad nije tako velik, Stipe Petrina je daleko od ulaska u Sabor, a Miro Bulj se izgleda profilirao kao njegova zamjena.

U ostalim jedinicama, pad je ipak zamjetan. U jedinicama gdje su aktivisti Živoga zida aktivniji, dobar dio nekadašnje potpore Mostu prelio se Živome zidu. U jedinicama koje su tradicionalne utvrde ljevice, potpora se dijelom prelila SDP-u, budući da su ti birači zamjerili Mostu koaliciju s HDZ-om. Anketa IPSOS pulsa predviđa u tzv. zagrebačkim izbornim jedinicama relativno velik broj mandata za Milana Bandića. Je li se dio Mostovih birača okrenuo krajnjem populizmu potaknut silnim obećanjima, teško je reći, no zanimljivo je da ostale dvije ankete Bandiću ne daju niti približno toliku potporu.

Dodatni problem Mosta je relativno loše odrađena predizborna kampanja. Most se ponašao kao da će mu birači sami od sebe pokloniti povjerenje i nije učinio skoro ništa da privuče dodatne birače, ali i da zadrži one neodlučne. Nisu mu pomogle niti loše plasirani uvjeti suradnje koje su dio stranaka i medija odmah proglasili ucjenom. Iako se Most hvali uspjesima svojih ministara, nije se dovoljno potrudio da objasni njihov rad i razloge pojedinih postupaka. Posebno se to odnosi na ministre Dobrovića i Romića. Javnosti nije jasno o čemu se radi u sukobu oko politike gospodarenja otpadom i u čemu je problem oko dodjele sredstava EU poljoprivrednim poduzećima i OPG-ovima, a mediji na naslovnice i u naslove članaka stavljaju ono što privlači čitatelje.

Kada se uspoređuju rezultati prošlih izbora sa sadašnjim anketama, Most je izgubio 6-7 mandata. No, tadašnje predizborne ankete Mostu nisu davale više od 5 mandata i iznenađujući razultat dobrim je dijelom posljedica činjenice da je Most bio nepročitana knjiga. Za Most su tada impulzivno glasali i oni koji su do zadnjeg časa bili neodlučni, a i mnogi simpatizeri Živog zida, ne želeći da im glas propadne. Isto tako dio simpatizera SDP-a glasao je za Most nadajući se da će Most koalirati s SDP-om, a ne želeći dati bianco podršku  Milanoviću. Isti se scenarij dogodio i sa simpatizerima desnice zbog Karamarka.

Danas su birači Mosta „pročišćeni“. Simpatizeri ljevice i Živoga zida vratili su se svojim jatima. Simpatizeri HDZ-a isto tako, ali za razliku od ovih drugih ne u potpunosti. Naime, za Most su glasali uglavnom zbog Karamarka i dio njih honorira ulogu Mosta u njegovoj smjeni, a sviđa im se katoličko usmjerenje Bože Petrova koje mediji potenciraju (ali uglavnom u negativnom kontekstu). Zato će oni glasati za Most kako bi i dalje kontrolirao HDZ. Ne treba naglašavati da oni očekuju ponavljanje koalicije s HDZ-om i da bi u slučaju kolicije s SDP-om i taj dio birača bio za Most nepovratno izgubljen.

Naposljetku, preostaju još oni birači Mosta kojima je primarna Mostova kontrolna funkcija u Saboru i Vladi. Mogli bismo ih nazvati jedinim pravim simpatizerima Mosta. Oni smatraju da je HDZ opstruirao rad Vlade te to ne smatraju krivnjom Mosta i spremni su mu pružiti barem još jednu priliku. Isto tako nisu isključivi po pitanju odabira koalicijskog partnera, dok god se provode reforme.

Reforme su do sastavljanja Vlade bile mantra Mosta. No, na prošlim izborima Most nije imao razrađen skup reformi, nego samo načelne smjernice iz kojih nije bilo jasno na koji način i s kojim sredstvima bi se reforme provele. Sada je, pak, Most objavio prilično opsežan predizborni program u kojem su detektirani gotovo svi važni problemi društva i ponuđena neka rješenja, ali uglavnom bez opširnije razrade. Nažalost, teško je vjerovati da je taj program pročitalo više od jedan posto  simpatizera Mosta i da je to razlog njihovog odabira. Zato će jedino visoki etički standardi i očekivanje da će Most prisiliti koalicijskog partnera na stvarno provođenje programa, što je bez ovakvog koalicijskog partnera kao što je Most do sada redovito ostajalo mrtvo slovo na papiru, biti njihova glavna motivacija da izađu na izbore i ponovo zaokruže Most.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Ocjene (13)


Komentari (9)


Zenga2 , slazem se sa vama, to je i to ce biti njihov glavni doprinos novijoj politickoj povijesti u HR. Ivanbrazil 0 0 0


Treba im dati kredit za jedan mandat i onda podvuci crtu i napraviti inventuru. Ovo, sto su do sada pokazali, je veliko nista. S obzirom da ni drugi u zadnjih 20 g. nisu nista za drzavu bitnog napravili, tako gledano, dodatne 4 g. nisu katastrofa. viewer 0 0 0


Nažalost, bojim se da bi dodatne 4 godine dosadašnje politike bile katastrofa. Spektator 0 0 0


Zenga2 nemam potrebu ništa komentirati kada si ti rekao sve što treba ! Laci 0 0 0


Svaki dan dosadanje politike je KATASTROFA, ali za to je najmanje kriv MOST, a najviše HDZ i SDP ! TKO to ne vidi je politički slijep, ili je HDZSDP-ovski zombi. Laci 0 0 0

Analiza

Zašto nemali dio birača još uvijek podržava Most?

07.09.2016. 21:15, Nakon chata: Je li moguća nova vlada bez MOST-a? Trebaju li HDZ i SDP prihvatiti njihove uvjete?

Kako se bliži dan izbora sve je jasnije da će se ovim izborima značajnije promijeniti samo odnos snaga Mosta i Živoga zida. Most će sigurno izgubiti dio podrške birača, a prema anketama provedenim na sve tri nacionalne televizije taj se gubitak procjenjuje na 30-50%. No, to istovremeno znači da je Mostu ostalo vjerno između 50-70% onih koji su zaokružili Mostovu listu na prethodnim izborima. Taj postotak može biti i nešto manji budući da sam zanemario one birače koji će sada prvi puta birati Most. Ako je vjerovati analizi ankete Promocija plusa u današnjem Jutarnjem listu, potpora Mostu je kod prijašnjih ... više >

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.
  • 8
  • 5
  • 0
  • 9

Analiza

Odnos snaga između MOST-a i Živog zida, a ne HDZ-a i SDP-a, odlučit će o stabilnosti Hrvatske

04.09.2016. 01:36, Nakon chata: Koliko su realni program i obećanja Živog zida? Kako će proći na izborima?

Nema sumnje da je želja svake političke opcije osvojiti vlast i na taj način biti u stanju provoditi svoj program. Osvajanje natpolovične većine u parlamentu je svakako najpoželjniji slučaj, no ipak je češća situacija ona u kojoj je za osvajanje vlasti istu potrebno podijeliti još s nekim. Uobičajilo se kod nas da velike stranke ponude manjima njihovo leno na kojemu mogu slobodno činiti što ih je volja bez da ikome odgovaraju. Nisu to nužno bila ministarstva, poželjni su bili i rukovodeći položaji u dobrostojećim državnim poduzećima. Zauzvrat manji su bespogovorno slijedili politiku starijeg partnera.

Stvari su tako funkcionirale sve do prošlih izbora. Pojavio se manji partner bez kojega nije bilo moguće doći do vlasti, a koji nije prihvaćao uhodanu praksu i nije želio dati bianco mjenicu starijem partneru da radi sve što zaželi. Pa je tako inzistirao na stvarnom provođenju programa, stavljao veto na izbor ministara, rušio ministre, potpredsjednika Vlade te na koncu i raspustio Sabor.

Kažu neki, Most nije niti trebao ići s HDZ-om pa do svega ovoga ne bi niti došlo. No, teško se oteti dojmu da na koncu situacija ne bi bila slična, samo što bi umjesto HDZ-a u toj ulozi bio SDP. Naime, po načinu vladanja obje su stranke skoro iste. Iako postoje svjetonazorske razlike, odnos prema građanima koji su ih izabrali je isti: neispunjavanje predizbornih obećanja, izbor nekompetentnih dužnosnika, lijenost, oholost, samodopadnost, zataškavanje i nekažnjavanje zlouporabe vlasti i javnoga novca svojih stranačkih kolega. I kolikogod ova Vlada bila neuspješna u funkcioniranju, Most je pokazao da je vladati moguće i drugačije.

Postojala je i treća mogućnost, a to je da Most ne ide ni s kim. To bi nas bilo odvelo u vrlo brze nove izbore, a Mostu bi s pravom bilo postavljeno pitanje zašto nije preuzeo svoj dio odgovornosti. Nažalost, Božo Petrov je tek ovih dana prvi puta jasno izrekao nešto što je trebao već davno reći, a to je da je njegov potpis kod javnog bilježnika bio greška i da u okolnostima neočekivano dobrog rezultata Mosta on nije imao izbora. Morao je prihvatiti odgovornost koju su mu nametnuli birači i koalirati s jednom od dvije opcije.

Danas smo suočeni s nešto drugačijom situacijom. Osim Mosta, kao što se moglo pretpostaviti, pojavio se i Živi zid kao respektabilna politička opcija. Most je, naime, sada pročitana knjiga. Bez obzira na svoju relativnu neukaljanost, boravak na vlasti učinio je svoje. Percepcija dijela bivših Mostovih birača, a percepcija birača je jedino što je na izborima bitno, je takva da se Mostu generalno zamjera suradnja s HDZ-om te odustajanje od nekih smjernica ekonomske politike koje su u najvećoj mjeri bile personificirane u osobi Ivana Lovrinovića.

I dok je prema anketama izvjesno da niti HDZ niti SDP neće sami, ali niti uz pomoć svojih satelita uspjeti oformiti vladu, jedino što će im preostati je pregovarati s Mostom i Jedinom opcijom, odnosno Živim zidom kao njenim najistaknutijim i najvažnijim članom. I dok je Most ovaj puta spreman preuzeti odgovornost, makar i naizgled ultimativnim, ali ne i nerealnim zahtjevima, Živi zid se postavlja na način kojim već sada najavljuje opstrukciju sastavljanja vlade.

„Istina je da mi želimo suradnju i politički dogovor, ali s HDZ-om i SDP-om je nemoguć“, kaže I. V. Sinčić pa nastavlja: „Naš cilj je gurnuti te stranke u ropotarnicu povijesti, a to je moguće samo na način da ih se gurne u veliku koaliciju.“

Nismo li ovo, nema niti godinu dana, već čuli?

Nastranu što je naivno vjerovati da će velika koalicija dokinuti HDZ i SDP. Iskustva drugih zemalja trebala bi nas naučiti da će prije takve koalicije proteći još dosta vremena i izbornih ciklusa i to sve dok situacija u zemlji ne postane takva da će joj trebati vlada nacionalnog spasa, a ne velika koalicija.

Nadalje I.V. Sinčić kaže: „(Suradnjom s HDZ-om ili SDP-om) politički bi se pokopali, a za društvo ne bismo mogli učiniti ništa.“

E, ovo je već izjava pravog političara. Vidjevši što se dogodilo s potporom Mostu nakon što je preuzeo odgovornost i pokušao provesti neka od svojih obećanja, Živi zid sada zauzima stav da je bolje ništa ne raditi, nego se izložiti riziku da izgubi na popularnosti. Da bi to opravdao, I.V. Sinčić navodi kako je iz oporbe moguće predlagati zakone i sl., no odmah nakon toga kaže i da je ono što je kao zastupnik pokušao od strane vladajućih bilo ignorirano. Nema sumnje da bi se isto sasvim sigurno dogodilo i u novom sazivu Sabora. Dakle, ovakvo apriorno nepreuzimanje odgovornosti dovodi birače Živoga zida u poziciju da biraju opciju za koju znaju da sigurno neće sudjelovati u vlasti te da se program Živoga zida sigurno neće ispuniti dok god Živi zid samostalno ne osvoji vlast. Na pitanje na chatu Barometra kako je i koliko iz opozicije mogao pomoći građanima I.V. Sinčić nije dao odgovor.

Istini za volju, treba reći da je i Most prije prošlih izbora imao sličnih lutanja i čak je zahvaljujući takvoj retorici pridobio značajan broj birača koji bi inače bili birali Živi zid. Tako da nije nimalo iznenađujuće da su se ti birači nakon promjene stava Mosta vratili Živom zidu.

Iako je sam program Živoga zida sasvim u drugom planu, budući da ga Živi zid neće imati priliku ostvariti niti u manjem opsegu, valja još jednom propitati ulogu Ivana Lovrinovića. Iako, nažalost, nedostaje jasna i argumentirana kritika njegovih prijedloga, većina ekonomista smatra njegove prijedloge pogubnima, što je na koncu vjerojatno i utjecalo na Mostovo odustajanje od inzistiranja na provedbi tih prijedloga. Posljedično je to dovelo prvo do Lovrinovićevog distanciranja, a zatim i napuštanja Mosta. I u tome ne bi bilo ništa sporno da Lovrinović nije dao podršku Karamarku u aferi Konzultantica. Zašto je to napravio neka procijene čitatelji. No, u najmanju je ruku kontradiktorna odluka Živoga zida da s Lovrinovićem ide u koaliciju nakon što je on javno podržao Tomislava Karamarka. I.V. Sinčić je tu situaciju izbjegao komentirati zadržavši se na općenitom odgovoru.

Na kraju chata je I.V. Sinčić na direktan upit zašto bi birači dali svoj glas Živom zidu kada ionako ne namjeravaju sudjelovati u vlasti rekao da je Živi zid dugoročan projekt. No, postavlja se pitanje imaju li Hrvati vremena dočekati da taj projekt dođe do vlasti.

Prema svim anketama treća opcija, koju sada čine Most i Živi zid, imat će približno isti broj zastupnika kao i na prethodnim izborima. I zato na ovim izborima i nije toliko važno hoće li se odnos između HDZ-a i SDP-a promijeniti za par zastupničkih mjesta. Pravo je pitanje kakav će odnos snaga biti između Mosta i Živoga zida. Taj bi odnos mogao presudno utjecati na političku, a zatim i na financijsku stabilnost Hrvatske.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Ocjene (10)


Respektira (7): BorisTraljic, Niksodus, viewer, Dirk15, siouxica, Zenga2, 5none5


Slaže se (3): roky333, Laci, Daikan


Komentari (26)


Zanimljiva opservacija, roxy333. Parcijalna koalicija s HDZ-om ove trojice koji su ionako strano tijelo u Jedinoj opciji. Nije nemoguće tim prije što je se ŽZ relativno bezbolno od njih može uvijek ograditi. Spektator 0 0 0


Roky, ove koje spominješ su ključni ne zbog podrške biračkog tijela, nego zbog nakaradnog izbornog sustava. Hrvatska je poltika razmrvljena. To nekome odgovara. Pa nam tri zast. etničkih manjina ilo neka marginalna Ćuprija određuje tko će ući u vladu Boljunac 0 0 0


I koje će ministarstvo uzeti pod svoje. Mislite li da je slučajno Ćuprija uzela pravosuđe i unutarnje poslove ? Ne budite naivni ! Ili ste i vi upregnuti u ista kola ? Lokalci ? Razbijači Hrvatske, a ne oni koji su za napredak u cjelini. Boljunac 0 0 0


Hajde, kako objasniti da je nakon jučerašnje povijesne propovjedi sisačkog biskupa mons. Vlade Košića u Ludbregu - u medijima - muk - muk - muk ???!!! Boljunac 0 0 0


A mediji i mi s njima se bavimao Živim zidovima, Baditima, Ćuprijama i t sl. Današnja naslovnica NL OBI : Hasanbegović je crni gavran koji će odletjeti. A što bi bilo kad bi se za Obija reklo da je jazavac (krade moću) ili da smrdi kao tvor ? Boljunac 0 0 0

Analiza

Sada već potpuno izvjesni pad Vlade pokazuje da se HDZ, kao i uostalom SDP prije toga, i dalje drže uhodanih obrazaca ponašanja koje bih sveo u jednu izreku: Tko nam što može?

I dok u Europi ministri daju ostavke čim je posrijedi bilo kakvo moralno upitno djelo, kod naših političara se to još uvijek ne smatra problemom, dokle god političar ne završi u zatvoru. Kao ilustraciju navedenoga evo par naslova: „Švedska ministrica dala ostavku jer je kupila čarape na službenu karticu“, „Švedska ministrica otišla iz vlade jer je zaposlila dadilju na crno“, „Francuska ministrica dala ostavku jer se s ljetovanja u Tunisu vratila privatnim avionom tuniskog predsjednika“. U ovom kontekstu još je zanimljivija ostavka Willyja Brandta na mjesto njemačkog kancelara nakon što je u njegovom kabinetu otkriven špijun Stasija. Niti jedan od navedenih primjera nije kazneno djelo, Willy Brandt nije bio niti u kakvom sukobu interesa. Pa ipak je morao otići.

Svaka sličnost s aferama naših političara je namjerna.

Usporkos prevladavajućim mišljenjima komentatora na nacionalnim televizijama da je do pada Vlade došlo prvenstveno zbog  toga što političar nije na čelu Vlade, mislim da komentari ne odražavaju stvarnost i stvarne namjere uključenih aktera. Komentatori su uglavnom opterećeni standardnim obrascima ponašanja stranaka i ne žele vidjeti da Most ne predstavlja takvu stranku. Ponekad imam dojam da to čine i namjerno, jer mi je teško vjerovati da razliku ne vide. No, zanima me kako će reagirati kada budu ocjenjivali Živi zid, koji će na sljedećim izborima prerasti u respektabilnu parlamentarnu stranku. Ali o tome kasnije.

Pad Vlade je isključivo posljedica tvrdoglavog nastojanja HDZ-a da se i dalje ponaša po ustaljenim obrascima. Zanimljivo je da je iste te obrasce HDZ, dok je bio u oporbi, uredno kritizirao. HDZ-u na vlasti identični obrasci ponašanja najednom više nisu bili problem. HDZ nije prepoznao osnovnu značajku Mosta, a to nisu reforme (makar ih je sam Most stalno potencirao), već je to inzistiranje na čistim računima. Nije prepoznao, ali možda u nastojanju da se dograbi vlasti nije niti želio prepoznati. Jer da jest, ne bi ulazio u koaliciju s Mostom i nakon pola izgubljene godine gledao kako mu se rejting srušio. No u tom je razdoblju Tomislav Karamarko zahvaljujući upravo koaliciji s Mostom ostvario svoj cilj, jer je dobio priliku učvrstiti se na mjestu predsjednika stranke.

I tu smo došli do ključnog problema. Ne samo da je Tomislav Karamarko ostao predsjednik HDZ-a, već je i Zoran Milanović ponovo izabran za predsjednika SDP-a. Na taj je način Hrvatska postala talac ove dvojice ne baš osobito sposobnih vođa (pri tome prvenstveno mislim na vođenje države).

Uz postojeći raspored snaga, ne može se očekivati da će neka stranka, čak i sa svojim prirodnim koalicijskim partnerima, osvojiti apsolutnu većinu. Takozvani treći put će ponovo osvojiti barem isti broj mandata kao što ima i u ovom sazivu Sabora. Pozive na odustajanje od „neuspjelog eksperimenta“, koje čujemo ovih dana od raznih komentatora i isluženih političara, biračko tijelo trećega puta u većini neće poslušati. No doći će do promjena.

U odnosu SDP-a i HDZ-a, HDZ je već izgubio dio glasača i teško je vjerovati da će ih s Karamarkom na čelu vratiti. Bez promjene na čelu stranke HDZ nema šanse na sljedećim izborima. Možda je toga bio svjestan Milijan Brkić kada je predložio da se Karamarko povuče s pozicije prvog potpredsjednika Vlade. SDP je, pak, ojačao. Može se pretpostaviti da će se dio lijevo orijentiranih Mostovih glasača, razočaran izborom koalicije s HDZ-om,  vratiti SDP-u . No, najveći dio razočaranih Mostovih glasača izabrat će drugu opciju unutar trećeg puta - Živi zid.

HDZ je iskusio kako je to kada Most „glumi moralnu vertikalu“, da citiram jednog HDZ-ovog visokopozicioniranog člana. SDP je to sigurno dobro snimio. Ali kada Živi zid počne postavljati svoje zahtjeve, mislim da će se u obje velike stranke smrznuti. U stvari ne očekujem da je uopće moguća koalicija bilo koga sa Živim zidom. Tako da će dio birača Mosta koji su mu zamjerili što je išao u suradnju s HDZ-om (a isto bi bilo i da je išao u suradnju s SDP-om) i koji će sigurno sada glasati za Živi zid, biti vrlo zadovoljni. Jedino je pitanje što će tim izborom postići?

Postići će dugotrajnu političku nestabilnost. Ta će nestabilnost potrajati dokle god se HDZ ili SDP ne reformiraju barem na način da ono što kritiziraju kod drugih vide i u svojim redovima i aktivno se bore protiv toga. To bi bilo dovoljno za suradnju s Mostom, a možda i za veliku koaliciju. Za suradnju sa Živim zidom mislim da nema šanse, ali nikad ne reci nikad.

Politička nestabilnost imat će za nas teške ekonomske posljedice. U nekoj uređenoj zemlji, spominje se primjer Belgije koja je prolazila kroz dugotrajnu političku krizu, sustav je uređen, tako da neke stvari funkcioniraju neovisno o tome tko je, i je li tko na vlasti. Kod nas, zbog međusobnih podmetanja to nije tako. Bez čvrste vlasti,sve stoji. No, izgleda da naše stranke jedino teška kriza može natjerati da se počnu mijenjati pa je, paradoksalno, upravo takva kriza naš mogući izlaz iz krize.  Most je, uz sva nesnalaženja i greške svoj posao „moralne vertikale“ dobro odradio i pokazao da se politika može i drugačije voditi. Za ostalo nije imao snage, bilo je tu i grešaka, a kao olakotnu okolnost svakako treba navesti orkestriranu hajku koja se protiv njega provodi od proglašenja izbornih rezultata.

Na tzv. aferu Grizli koja je pokrenuta upravo s ciljem moralne diskreditacije Mosta neću se posebno osvrtati, jer čak i kada bi opisani kontakti bili ostvareni, s obzirom da se radi o privatnim firmama koje ne posluju neposredno s državom, u njima nema ništa relevantno čime bi bilo tko od Mostovih ministara mogao doći u sukob interesa.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Ocjene (16)


Komentari (31)


@Ga: Kako sam već rekao, u politici je to stvar osobne percepcije svakog glasača. Posebno u ovakvim slučajevima koji su zapravo potpuno legalni te nema načina da se istagom utvrdi konačna istina. Spektator 0 0 0


Mostova je vertikala zakrenuta na lijevo za 90 stupnjeva i postala je najobičnija horizontala. A moguće ju je promatrati za još jedan okret od 90 stupnjeva pa ta njihova vrtikala dubi na glavi. "Moralna vertikala" je ozbiljno kanila surađivati s Boljunac 0 1 0


SDP-om. U zadnji trenutak se je okrenula ka HDZ-u zahvaljujući biskupu Košiću i široh javnosti koja je protestirala. Pa je u sklepanoj vladi RH počeo rovariti protiv vlade. Našao je suradnika u Oreškoviću i čuvao SDP-ovce u strukturama vlasti. Boljunac 0 0 0


PODRŠKA MOSTU . STIPE PETRINA kaže KAD HDZ UMRE HRVATSKA ĆE ŽIVIT. Slažem se i dodajem i sdp Branka 0 0 0


Osobno se ne bih usporedjivao s veličinama koje cijenjeni komentatori spominju. Povijest, kltura nam se ne daju usporediti. Kod nas evolucija kao da je napravila predah. Ne samo što stojimo na mjestu, nego vidno regrediramo. Nažalost , ali ta franek 0 0 0