Reputacija 2

7 dana 7 minuta 12 sekundi

  • Bodova 63.9
  • Analiza 4
  • Ocjena 21
  • Anketa 0

Analiza

Neovisno o političkom opredjeljenju Hrvati bi općenito mogli biti vrlo zadovoljni ishodom izbora za predsjednika/predsjednicu Republike Hrvatske 2015. godine.  Naime, nakon 15 godina zabilježena je vrlo visoka izlaznost na predsjedničkim izborima (59,06%) te je po prvi puta u povijesti Republike Hrvatske za predsjednicu izabrana osoba ženskog spola.

Visoka izlaznost u pravilu znači zainteresiranost birača za temu o kojoj se traži njihov glas, ali i vjeru da taj njihov glas vrijedi! Neke od zemalja sa visokim postotkom izlaznosti su Austrija, Belgija, Luxemburg, Danska, ali i veće zemlje poput Njemačke i Italije. Zanimljivo je za dodati da prema podacima američkog Census Bureau-a iz 2008. izlaznost raste proporcionalno sa razinom edukacije birača. Dakle, što su birači obrazovaniji, to češće izlaze na izbore. Ista proporcionalnost vrijedi i za omjer primanja i izlaznosti – što birači imaju viša primanja, to su zaineresiraniji za glasovanje. U svakom slučaju na primjeru Hrvatske visoka izlaznost veseli zbog toga što pokazuje interes ljudi za Državu, vjeru u pravednost sustava i u vrijednost njihovog glasa.

Istraživanja Zenger Folkman konzultantske kuće iz 2014. godine pokazuju da iako čine skoro polovicu radne snage, svega 3-4% vodećih pozicija u tvrtkama (CEO) zauzimaju žene. Vrlo interesantan podatak ako znamo da prema istom istraživanju žene imaju veću lidersku učinkovitost od muškaraca (postigle su 54,5 naspram 51,8 bodova u testiranju). Također, iako za ovu analizu možda i nije bitno, zanimljiv je podatak da za razliku od muškaraca, ženama sa godinama učinkovitost raste tako da se razlika između muškarca i žene naglo povećava nakon 40-e godine života. Istraživanje te podatke objašnjava sa jednostavnom činjenicom da se žene još i danas u ova moderna vremena moraju više truditi da bi „uspjele“ u poslovnom svijetu.

Da li je to samo po sebi žalosno te tko je kriv, ova analiza neće suditi, ali stoji da dok svega 3-4% vodećih pozicija u tvrtkama širom svijeta zauzimaju žene, hrvatski Narod izabire žensku osobu kao predsjednicu. Ta spoznaja nas dovodi do slijedeće teze: Hrvatska je još jednom dokazala da je napredna Država, koja se ovim činom promiče u jednog od lidera u razmišljanju na svjetskoj sceni, što će nam u kombinaciji sa znanjem i iskustvom predsjednice zasigurno donijeti prednost u vanjskopolitičkom pozicioniranju zemlje.

Iako na Svijetu trenutno postoji 196 zemalja, a izbori za predsjednika (tamo gdje se izabiru predsjednici) se u većini zemalja održavaju u prosjeku svakih 4 do 5 godina, u povijesti je bilo svega 61 žena predsjednica od kojih je 12 trenutno aktivno na dužnosti! Zbog rezultata izbora od veljače ove godine i Hrvatska će postati sudionik tog prestižnog kluba u kojem se između ostalih nalaze Švicarska, Brazil, Južna Korea i Argentina. Doista respektabilno društvo.

Da li će Hrvatskoj pomoći samo to što je izlaznost bila velika ili to što je predsjednica žena? Svakako ne.

Velika izlaznost bi se trebala pretočiti u povećanje radne aktivnosti i to pogotovo u poduzetničkom sektoru. Naime, puno potencijala koje Hrvatska skriva u svojim mladima je zatočeno na burzi rada u potrazi za poslodavcem. Okretni moment koji se zaista dogodio sa ovim izborima bi trebao dati vjetar u leđa svim onima žednima i gladnima promjena…poglavito u načinu razmišljanja. (Ohrabrenje za preuzimanje stvari u svoje ruke – pokretanje posla npr.)

To što je žena predsjednik bi doista moglo katapultirati Hrvatsku u sam vrh najnaprednijih zemalja po razmišljanju no tek u kombinaciji sa njenim međunarodnim iskustvom, te dobrim i mudrim predsjedavanjem značajno bi moglo poboljšati renome Hrvatske u očima Svijeta. Provodeći dosljedno svoja izborna obećanja nova predsjednica bi trebala opravdati povjerenje svojih glasača ali i stvoriti šansu za pridobivanje na svoju stranu onih koji nisu glasali za nju na ovim izborima. Naime, retorika koja poziva na zajedništvo, pomirenje, rad i zalaganje koja se mogla čuti sa njezine, ali i stranke koja ju je kandidirala je nešto čemu bi svi u Hrvatskoj, ali i u Svijetu trebali težiti.

2

MlinoviZGB

7 dana 7 minuta 12 sekundi

Ocjene (5)


Respektira (5): Panter, ivan94, Django, siouxica, draxy


Komentari

Analiza

Neovisno o političkom opredjeljenju Hrvati bi općenito mogli biti vrlo zadovoljni ishodom izbora za predsjednika/predsjednicu Republike Hrvatske 2015. godine. Naime, nakon 15 godina zabilježena je vrlo visoka izlaznost na predsjedničkim izborima (59,06%) te je po prvi puta u povijesti Republike Hrvatske za predsjednicu izabrana osoba ženskog spola. Visoka izlaznost u pravilu znači zainteresiranost birača za temu o kojoj se traži njihov glas, ali i vjeru da taj njihov glas vrijedi! Neke od zemalja sa visokim postotkom izlaznosti su Austrija, Belgija, Luxemburg, Danska, ali i veće zemlje poput Njemačke i Italije. Zanimljivo je za dodati da prema podacima američkog Census Bureau-a ... više >

2

MlinoviZGB

7 dana 7 minuta 12 sekundi
  • 5
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Zašto davanje autocesta u koncesiju nije dobro rješenje

27.08.2014. 19:16, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Situacija je prilično jasna: tu smo gdje jesmo, 2014. godina, Hrvatska i njen Narod su nakon 40-ak godina provedenih u poluzatvorenom sustavu samo naizgled prihvatili činjenicu da se u svijetu koji nas trenutno okružuje (ne samo fizički kao susjedne države, već preko TV-a, novina, radija, interneta…) vrti igra novca – tko će brže, više, jače – a u našem slučaju specifično: tko će uopće i da li će?

Da li smo mogli (ili još uvijek možemo) krenuti nekim drugim putem, o tom ova analiza neće diskutirati. Fokus će biti na pojašnjenju ekonomskih pojmova koji se zadnjih dana neprestano ponavljaju u novinama, kao da su dio dnevne rutine svakog od nas: „dobar dan, monetizirajte mi molim vas vikendicu preko ljeta!“. Hm…

Uz činjenicu da se u 21. stoljeću zadužujemo na sve strane već godinama, umjesto da potičemo generiranje prihoda  okretanjem novim tehnologijama, novom načinu razmišljanja i investiranjem u mladost, nameće se pitanje: da li imamo neke tajne dogovore (ili Znanja) da će nas spasiti nešto ili nečija intervencija?

Jer ako ne, jedini komentar je da mlako igramo igru, a za drugu opciju me uopće strah i pomisliti.U slučaju da mlako igramo igru, da bi pokrenuli kvalitetan ekonomski ciklus u kojem ćemo prosperirati, trebamo iz ovih stopa fokus prebaciti sa sitnih interesa na edukaciju! Pa evo...krenimo raditi to.

Na samom kraju analize, diskutirat će se trenutni slučaj: prijedlog monetizacije autocesta  u RH.

Monetizacija

Termin monetizacija autocesta nije isto kao i definicija termina „monetizacija“ koji se može naći na vrhu stranice po upisivanju upita u Google.  Rezultat pretrage „monetizacija“ se odnosi na monetizaciju (duga) što je zapravo termin za tiskanje svježeg novca od strane centralne banke i kupovanjem državnog duga (obveznica)na tržištu. Nakon što se sa novim novcem otkupi dug, isti se ostavlja do dospijeća kako bi se dospjela sredstva odmah vratila natrag u državnu blagajnu. Tim procesom se „upumpava“ novac u sustav.

Iza termina monetizacija autocesta se pak nalazi dogovor između dvije strane (u najjednostavnijem primjeru): jednog koji ima autocestu (javno dobro) i drugog koji želi zaraditi novce na tom istom dobru. U pravom životu rijetko se radi o dogovoru između dvije strane, već postoje i posrednici (kojima po običaju pripada određena naknada).

U nekim slučajevima „vani“ kad se vlasnik javnog dobra (Država) nalazi u situaciji da više ne može (ili ne želi) financirati svoje obveze na tradicionalne načine (porezi, doprinos, carina, pristojba, naknada, javni dug), može posegnuti za monetizacijom tog dobra kako bi se namaknula sredstva  u blagajnu.

Neke od formi monetizacije autocesta su:

1) Sekuritizacija: Država unaprijed prodaje prihod (ili dio prihoda) od prikupljenih cestarina – (naravno uz diskont), a sama se nastavi brinuti za vođenje poslovanja. Ukratko - slično obveznici.

2) Koncesija: Država prodaje pravo na korištenje javnog dobra za obavljanje gospodarske djelatnosti. Koncesija je pravo koje se prodaje - na temelju njega se ostvaruje zarada - pa ga je kao poduzetničku glavnicu potrebno kupiti prije početka korištenja. Koncesije se obično dogovaraju na duži rok, a koncesionar dogovara sve detalje oko gospodarenja javnim dobrom (uključujući politiku tarifa) sa davateljem koncesije.

3) Ugovor o upravljanju: u ovom slučaju specijalizirani upravitelj prikuplja prihod u ime Države za koji mu pripada ugovorena naknada za upravljanje.

4) Privatizacija: prodaja javnog dobra.

5) Privatizacija operatera: HAC i ARZ inicijalna javna ponuda (slučaj kao HT)

 Važno je naglasiti kako proces monetizacije može biti izvrstan politički alat (slično kao i referendum iz prošle analize). Izvrstan, samo su ako obje strane (i Država i potencijalni koncesionar) u procesu monetizacije bilo čega, pa tako i autocesta – vrhunski profesionalci sa velikim Znanjem u pregovaranju i vođenju Države (gospodarenje domaćinstvom), poznavatelji su slova Zakona i razumiju da je monetizacija igra ponude i potražnje, a svakako ne „igra na sve ili ništa“.

 Monetizacija autocesta u RH

Činjenice:

1) Rim je vladao dobrim dijelom tada poznatog svijeta zbog dvije stvari: a) mudre taktike (podijeli pa vladaj) b) dobre mreže cesta

2) Danas za transport ljudi i roba se koristi a) cestovni b) željeznički c) zrakoplovni i d) morski i riječni promet, a tako će i ostati dok ne se ne krene sa teleportacijom u komercijalne svrhe.

3) U Hrvatskoj (ali i drugdje) promet na autocestama je u pozitivnoj korelaciji sa porastom BDP-a; dakle, formula je jasna: ako ćemo se potruditi prevladati loše navike, manjak discipline i poduzetničkog duha… Ako ćemo shvatiti da je trenutno globalna ekonomija izložena golemom strukturnom preslagivanju pod utjecajem značajnih geostrateških napetosti i novih tehnologija i da je baš sad Naša prilika…uvidjeti ćemo da će promjenom ponašanja Hrvatske na bolje - promet na našim autocestama rasti!

4) 3 milijarde eura (koliko nam se prema dostupnim informacijama trenutno nudi za 40-50 godina davanja u koncesiju infrastrukture autocesta) nije dovoljno da pokrije sve obveze HAC i ARZ  (dati ćemo u koncesiju autoceste, ostajemo bez prihoda (ili ćemo dobivati na kapaljku), koncesionar će sigurno zahtijevati kroz neko vrijeme napraviti racionalizaciju poslovanja, a nepokriveni dio duga će ostati i prebaciti se u proračun!). Uz to, 3 milijarde eura ne za 40, već za 5 godina neće toliko vrijediti koliko vrijedi sada. A infrastruktura (sama po sebi i pravo korištenja) će vrijediti više (pogotovo sa porastom BDP-a)

5) Na Internet stranicama HAC-a u  „Planu poslovanja za 2014. godinu“, stranica 12, vidimo da Uprava HAC-a misli deficit iz ove godine od 1,2 mlrd HRK financirati iz novog zaduženja  (i time povećati obveze za 5,7% na godišnjoj razini).  Dakle, HAC je u spirali zaduživanja sa negativnim predznakom, no prema njihovom mišljenju ima još kreditora koji su im voljni pomoći (da li zbog tog što vjeruju u njih ili ne vjeruju sami sebi što su im posudili sredstva uopće na početku ili nešto treće – ne znam).

6) Na temelju izvješća HUKA-e (iz svibnja 2013. godine) prosječni porast prometa autocestama  2005.-2012. iznosio je 4,15%  à dakle što se događa? Povećava se promet!

7) Čak i da se mogu zadužiti ponovo kod američkog kreditora  - to nije dugoročno rješenje!

Pa ljudi moji! Da li bi lokalni pekar (poštovanje i pozdrav mojem - najfiniji kruh u gradu, mljac!), koji stalno mora poboljšavati svoju opremu za pečenje kruha (ulaganja u infrastrukturu i održavanje), nakon što mu sin svako malo uzme novac iz džepa (afere), a lokalni supermarket mu uzmu dobar dio kupaca (pad BDP-a)– kad dođe vrijeme za vratiti dug banci se ponovno zadužuje sa Znanjem da slijedeći put neće moći platiti dug (pogledajte koeficijent likvidnosti!)? Da li će taj pekar, znajući da ima 100 kuna duga prema banci, iznajmiti na slijedećih 40 godina svoju pekaru za 90 kuna? Ili taj isti pekar pogleda kakva mu je trenutna situacija u radnji, pa odluči racionalizirati poslovanje, pronaći recept za najfiniji kruh koji će se svidjeti kupcu i radi kojeg će kupac doći i reći: evo-uzmi mi novac jer cijenim tebe i tvoj proizvod. Kakav smo mi pekar?

Zaključak

U slučaju autocesta, trenutna forma monetizacije koja se spominje po medijima nije interesantna. Možda će se i jednog dana (kad se i HAC i ARZ prvo dovedu u red! Rekonstrukcija načina poslovanja!) razmišljati o monetizaciji, ali na puno kraći rok sa puno boljim uvjetima za Hrvatsku („igra ponude i potražnje“). Sekuritizacija zvuči kao interesantni alat, ali također na puno kraći rok zbog smanjivanja rizika u procesu predviđanja promjene prometa (i tu je prvo uvjet da se HAC i ARZ prvo dovedu u red).

Jedino što spašava autoceste je to da se Hrvatska trgne, odluči kojim smjerom želi ići, podvuče se crta i krene se sa Znanjem u borbu protiv razmišljanja na kratke staze. 

3

MlinoviZGB

7 dana 7 minuta 12 sekundi

Ocjene (7)


Respektira (6): draxy, Kristijan_Krkac, Laci, IDujas, siouxica, visitor


Slaže se (1): Kristijan_Krkac


Komentari (12)


sadanji političari u Vladi i van Vlade trebaju pokupiti svoje "krpice" i otići, nitko za njima neće plakati. U krajnjoj liniji vojska uvijek može preuzeti brigu o zemlji. Mislite li da bi Rojs napravio takvu svinjariju s autocestama kao Laci 0 0 0


Kalmeta i društvo koje je to napravilo sa kreditima ? Je li itko kontrolirao koliko je novca iz kredita za autoceste ZAMRAČEBNO tijekom izgradnje cesta ? Laci 0 0 0


Bok svima! Pekara je na dobroj poziciji, a peče jako fini kruh. Vjerovnici vole tu činjenicu ( činjenica 2,3,5, i 7) . Pekarski business u restrukturiranje (ali zapravo!), pod paskom drugog sina koji je jako dobar dečko. MlinoviZGB 0 0 0


Uostalom, pekar iako ima jednog bedastog sina, prodaja njegove radnje nije rješenje za prave probleme. Oni se nalaze i trebaju rješavati tamo gdje jesu – u blagajni (svi znamo na koju mislim … no to ćemo pokriti u slijedećoj analizi!). MlinoviZGB 0 0 0


Mlinovi ZGB. Izvrstan tekst. Ministra još nisam čul da je neukoj naciji, kaj isti za praf je, tak lepo objasnil kak stvari stoje. Drago mi je da sam osobno nekaj nafčil. Fala. Kristijan_Krkac 0 1 0

Analiza

Pitanje referenduma

20.08.2014. 16:06, Kako regulirati pitanje referenduma u Hrvatskoj?

Prema latinskom korijenu riječi refero, referendum znači vraćanje pitanja natrag narodu. Drugim riječima, osim što na izborima izabere ljude koji će ih predstavljat, narod dobije pravo i glasati o nekim stvarima pod uvjetom da se skupi kritična masa koje to pravo zahtijeva.

U svijetu po referendumima je najpoznatija Švicarska. Oni pak izađu u prosjeku 4 puta godišnje na referendum, a u modernoj povijesti su ih održali oko 500-tinjak! Druga po redu nam je dobro poznata Austrija, ali sa puno manjim brojem održanih referenduma.

Općenito referendum i nije loš alat za vođenje Države, npr. u Švicarskoj ponekad referendume organiziraju same političke stranke. Najzanimljiviji su tzv. „Unholly Alliance“ referendumi kad se isti organizira od strane dvije, u svakodnevnoj politici teško spojive strane (tipa konzervativci i zeleni).

Švicarci, 7 i nešto sitno milijuna ljudi koji nemaju more, ali zato rade najbolje satove, čokoladu i sir na svijetu (poslije Paškog!), te imaju vrlo jak i pouzdan bankarski sustav te vrhunski kvalitetnu željeznicu– kažu da je referendum dobra stvar. Mi nismo Švicarci, nego smo Hrvati. Možda trenutno  nemamo toliko razvijen bankarski i željeznički sustav, ali to ne znači da ih ne možemo imati. Isto vrijedi i za sve ostalo, pa čak i za pitanje referenduma.

Referendum je kako smo naveli prije „vraćanje pitanja natrag narodu“, odnosno podsjećanje naroda da njegov glas nešto vrijedi i da svaki stanovnik aktivno odlučuje o smjeru kretanja države u kojoj živi. (pogledom na statistiku aktivnosti u RH na tržištu rada, lako se da primijetiti da je aktivnost jedna od stvari koja nedostaje Hrvatskoj da bi mogla uopće razmišljati o važnijoj ulozi u svjetskim ekonomskim strukturama)

Dakle, referendum zvuči kao odličan alat (odnosno jedan od kotačića) za politiku, ali i gospodarstvo općenito.

O namjerama vladajućih ne bih diskutirao, mogu samo iznijeti svoje mišljenje o slijedećem:

1)      Potpisi za referendum bi se trebali moći prikupljati na bilo kojem mjestu i to na način da ne opstruiraju redovne aktivnosti ljudi koji se nalaze u tom području.

2)      Financiranje prikupljanja potpisa za referendum bi trebalo podlijegati istim propisima kao i političke kampanje za izbore. Financiranje iz javnih sredstava ne dolazi u obzir.

3)      Ustavni sud bi trebao biti u mogućnosti prije održavanja samog referenduma odlučiti o valjanosti istog, a poslije održavanja referenduma bi trebalo dopustiti mogućnost žalbe, no samo u kratkom roku i ako se skupi dovoljan broj „nezadovoljnih“ – predlažem isti broj potpisa koji je potreban za pokretanje referenduma.

4)      Broj potpisa za referendum bi se za početak trebao smanjiti na 5%, a nakon nekoliko godina prakse smanjiti i na još manji postotak.

5)      Tekst referendumskog pitanja mora biti jasan i nedvosmislen. Odluku da li je tome tako bi trebalo dati posebno vijeće.

6)      Za svaki referendum koji je pokrenut van Sabora (ili saborske većine), Sabor bi trebao dati svoje neobvezujuće mišljenje. U slučaju da Sabor to propusti napraviti, referendum se održava bez njegovog (neobvezujućeg!) mišljenja.

7)      Svako referendumsko pitanje, odnosno činjenica da će se održati referendum bi se treba kvalitetno komunicirati svom narodu Hrvatske – televizija, novine, radio, usmena predaja, itd., kako bi narod bio svjestan da se odlučuje o važnim pitanjima na koje mogu utjecati svojim glasom.

8)      Svaka strana na referendumu (Za i Protiv) bi trebala dobiti iste uvjete kod oglašavanja i promocije svojeg mišljenja (dakle iste cijene oglašavanja za promidžbu jedne i druge opcije)

Otvorena stavka (a oko toga se lome koplja i u EU) je:

a)      Mala izlaznost – nije preporučljivo odbaciti referendumske rezultate zbog male izlaznosti. Naime, tako se bodovi za neaktivnost na referendumu u startu pripisuje onima koji bi glasali NE.  A i tim pravilom se odobrava neaktvinost biračkog tijela.

b)      Minimalni postotak biračkog tijela – nije preporučljivo zadati minimalni postotak biračkog tijela koji mora biti ZA (ili PROTIV) određenog referendumskog pitanja, jer se može dogoditi slučaj da većina onih koji su izašli na referendum usvoji prijedlog, ali isti ne prođe zato jer nije dovoljno ljudi izašlo na njega.

2

MlinoviZGB

7 dana 7 minuta 12 sekundi

Ocjene (7)


Respektira (3): Kristijan_Krkac, visitor, siouxica


Slaže se (3): Kristijan_Krkac, croat1899, AggyK


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (19)


@MlinoviZGB primjer sa Švicarskom je pogreška u zaključivanju, a na njemu si bazirao tvrdnju kako je "referendum odličan alat". Inače, ako nešto zahtijeva više od par komentara to je dobar signal da bi trebao napisati novu analizu. sthagon 1 1 0


Stisnuo sam NE SLAŽEM SE samo radi točaka a) i b) na kraju analize, jer se ne slažem s tvojim postavkama u svezi male ozlaznosti i minimalnog postotka biračkog tijela, jer ono što većinu ne interesira NIJE NI VRIJEDNO INTERESA ! Laci 0 0 0


Kamo sreće da je radi male izlaznosti propao referendum za ulazak u EU, sada ne bi skidali gaće pred EU kao neki pučkoškolci pred učiteljem da i da štapom po guzi. Ovako smo s elijepo naguzili, zar ne ? Laci 0 0 0


Sthagon, hvala Ti na komentaru i smjernicama. Smjernice ću poslušati, a za komentar "dobar alat" moram Ti reći da sam ga derivirao iz povećanja aktivnosti općenito, ne iz Švicarske. Trebao sam biti precizniji u analizi. Budem bio u slijedećoj. MlinoviZGB 1 0 0


Laci, hvala Ti na ocjeni i komentaru. Neovisno o ishodu, primjer referenduma je pokazao da je aktivnost ta koja je ključ. Da li govorimo o aktivnosti na izborima/referendumu ili na tržištu rada, nije ni bitno. Bitno je da aktivnost utječe na ishod MlinoviZGB 0 0 0

Analiza

Pitanje referenduma

20.08.2014. 16:06, Kako regulirati pitanje referenduma u Hrvatskoj?

Prema latinskom korijenu riječi refero, referendum znači vraćanje pitanja natrag narodu. Drugim riječima, osim što na izborima izabere ljude koji će ih predstavljat, narod dobije pravo i glasati o nekim stvarima pod uvjetom da se skupi kritična masa koje to pravo zahtijeva. U svijetu po referendumima je najpoznatija Švicarska. Oni pak izađu u prosjeku 4 puta godišnje na referendum, a u modernoj povijesti su ih održali oko 500-tinjak! Druga po redu nam je dobro poznata Austrija, ali sa puno manjim brojem održanih referenduma. Općenito referendum i nije loš alat za vođenje Države, npr. u Švicarskoj ponekad referendume organiziraju same političke ... više >

2

MlinoviZGB

7 dana 7 minuta 12 sekundi
  • 3
  • 3
  • 1
  • 19

Analiza

Ovom analizom ću pokušati razjasniti zašto kroz ovaj slučaj (potencijalne velike zalihe nafte na Jadranu) mi Hrvati imamo izvrsnu priliku pokazati zajedništvo i odbaciti sitne interese u korist većeg dobra (ne samo našeg – Hrvatske i Hrvata, već cijelog Svijeta - da, mi utječemo svojim postupcima i odabirima na cijeli Svijet… i to puno više nego što možemo zamisliti, no o tome ćemo neki drugi put).

Za početak bi trebalo postaviti scenu:

Nafta i naftne prerađevine su dio modernog doba koje je Hrvatska prihvatila sa prvim automobilom koji je kročio na hrvatsko tlo. Točnije, prihvatila je sa prvom željom prosječnog Hrvata da sjedne u taj auto i bude nešto što je mislio da nije mogao biti do tada: brži u transportu fizičkih predmeta (i ljudi). (Važno je za napomenuti da moderno doba nije počelo tada, ali vjerujem da je ovo pametnom dosta)

Preskočimo li povijesne događaje (povijest, učiteljica života je prošlost, osim Znanja naučenog iz prošlosti jedino što imamo je sadašnjost i budućnost) od tog vremena do sada i samo se fokusiramo na tvrde činjenice, energija dobivena od nafte pokreće današnji moderan svijet. Iako je u zadnjih nekoliko godina, globalno podignuta razina svijesti na određeni nivo (koji i dalje svjetlosnim godinama daleko od „naprednih“ civilizacija koje imamo prilike vidjeti svaki dan na televiziji u serijama i filmovima à nemojmo se zavaravati, ono što se prikazivalo sredinom dvadesetog stoljeća kao znanstvena fantastika danas je realnost – 3D printeri npr.), još uvijek ista nije dovoljna da u kratkom roku zamijeni potražnju (a što je zapravo nekima i važnije – ponudu) fosilnih goriva.

Nafta sama po sebi je organskoga podrijetla - tu piše sve: http://hr.wikipedia.org/wiki/Nafta#Postanak

Ako ćemo vjerovati znanstvenicima prvobitno kopno (Pangea) bilo je okruženo jednim velikim oceanom u kojem su živjeli nebrojeni organizmi. Proučavanjem kretanja tektonskih ploča od tog vremena do sada, izvlači se zaključak da je nafta rasprostranjena ispod cijele površine zemlje, negdje zakopana (zarobljena?) bliže, a negdje dalje površini.

Kako je znanost napredovala od prvih doticaja ljudi sa naftom, tako je i porasla svijest da postoje veće količine nafte ispod zemljine površine nego što se prije tako smatralo. "Porast" "dokazanih" rezervi: http://static.businessinsider.com/image/4ea1ca516bb3f7ba24000018/image.jpg

Isto kako se po svijetu otkrivaju nove lokacije gdje se nafta nalazi http://www.ogj.com/oil-exploration-and-development/discoveries.html , tako se i povećava potražnja za naftom http://static.guim.co.uk/sys-images/Guardian/Pix/photobylines/2010/6/10/1276162234651/world-oil-consumption-001.jpg .

Tek sad kad smo napravili pozornicu, možemo krenuti u diskusiju:

Inina istraživanja u osamdesetim godinama prošlog stoljeća nisu pokazala značajne količine nafte u Jadranu.

Činjenica je da je prije 2010. izašao Znanstveni Rad „Procjena naftno-geološkog potencijala periplatformnih klastita duž jugozapadnog ruba dinaridske karbonatne platforme”. U istom Radu stoji da potencijal nafte u Jadranu iznosi oko 2,87 milijardi barela nafte. U dolarskim terminima zaokružimo tu vrijednost na 300 milijardi dolara.

Naknadna istraživanja norveške kompanije u ovoj godini potvrđuju tezu iznesenu u gore navedenom znanstvenom Radu.

Službeni razlog zašto se sad vidi nafta, a prije tridesetak godina je nismo mogli vidjeti je nova tehnologija koja se sad koristi.

Dobro, neka..

Dakle došli smo do toga, da trenutna Vlada tvrdi da bi u našem Jadranu moglo biti nafte. Mi (Hrvati) nismo to uspjeli izračunati, već su nam za to trebali pomoći Norvežani.

Na nama je da li ćemo im vjerovati ili ne.

Najlakše bi bilo otkloniti sve sumnje i naložiti Ini da napravi novo istraživanje, sa najnovijim instrumentima (koje INA može kupiti – pogledajte joj samo godišnja izvješća) i sa najvećim stručnjacima iz RH.

Ako se pak naša istraživanja pokažu dobra (nekim razlogom nismo vjerovali Norvežanima koji su za novac obavili rutinski posao – da li je bio potreban javni natječaj ili nije ostavljam institucijama na rješavanje) i da doista postoji nafta u većim količinama u Jadranu, sad tek dolazimo do pitanja – što napraviti?

Sa jedne strane imamo potencijalno veliku dobit (nije pravilo da država uzima svega 54 posto prihoda od proizvodnje nafte i 60 posto prihoda od plina (kako je navedeno u temi), isto kao što nije pravilo da se kamata na obveznicu…ostavljamo to za drugi put), a sa druge potencijalno veliku ekološku katastrofu koja bi i usprkos današnjim naprednim tehnikama uništili našu obalu i uzeli nam 7 milijardi eura godišnje prihoda od turizma.

Dakle, ako se pokaže da Hrvatska raspolaže sa velikim količinama nafte ispod svog epikontinentalnog pojasa (oni koji su upoznati sa famoznom pričom oko proglašenja Isključivog gospodarskog pojasa su vjerojatno presretni (kao i svi) što je na jednoj konferenciji UN-a u dvadesetom stoljeću, baš zbog nafte odobreno pravo svake države na epikontinentalni pojas (ipso facto)! Uf.. više sreće nego pameti ili jako puno pameti (a u tom slučaju veliki respect)..? nešto imamo!) imamo dvojbu – da li krenuti u posao sa naftom ili ne?

To pitanje je puno teže nego što se može razumjeti na prvu loptu, a opet je i puno lakše – sve ovisi sa koje se strane gleda.

Ako se krene u posao sa naftom, ljudi koji predstavljaju Vlast moraju itekako biti mudri, te posjedovati iznimne količine Znanja kako bi bili al pari u komunikaciji ugovora sa kremom vladajućih u zapadnim (ali i istočnim, sjevernim i južnim) zemljama. Oni trebaju govoriti isti jezik, razmišljati u istom (ili sličnom) smjeru i uvijek, ali baš uvijek imati na pameti moral i čast, te razlog zašto su došli na mjesto na koje su došli – predstavljati Hrvatsku i Hrvate! Nekima lagana zadaća jer su takvi sami po sebi, a nekima nepremostivi problem.

Ako se pak ne krene, ljudi  koji predstavljaju Vlast također moraju biti mudri i imati sve nabrojano u prethodnom paragrafu, no isto tako bi trebali znati zašto su odabrali taj put. Da li još uvijek nisu dokazane potencijalne negativne posljedice iskorištavanja nafte (da bi se došlo do nafte, potrebno je probušiti Zemljinu koru jako duboko i izvući njen sadržaj na kopno, samo zato da bi ga zapalili! Zvuči prilično ludo kad se tako postavi, zar ne? :)), da li je neki drugi čimbenik u pitanju, ne znam, jer nemam još uvijek uvid u toliko široku sliku, ali me zanima.

I jedan i drugi odabir je dobar! I nitko nas radi toga neće krivo gledati (čak ni oni „izvana“). Ključ je u tome da se držimo zajedno! Neovisno o stranačkoj pripadnosti, neovisno o podrijetlu, neovisno o strani na kojoj se borio čiji dida u drugom svjetskom ratu, neovisno o boji kose ili tome koliko može tko pojesti i popiti.

Radimo li zajedno u ovom slučaju, kad bi naftna bogatstva postojala, a Hrvatska se ne bi odlučila iskoristiti ovu priliku zbog potencijalnih ekoloških problema koje bi mogle naštetiti nama, ali i generacijama koje dolaze, nadoknadu oportunitetnog troška možemo pronaći u još predanijem Radu i zalaganju, imajući pozitivan stav prema sadašnjosti i budućnosti jer Hrvatska se brani Radom i djelima, a ne jakim riječima. Mahatma Ghandi je rekao: „budi ona promjena koju želiš vidjeti u Svijetu“ – ne „prigovaranjem do cilja“. Ako želiš ekološki svjesnu Hrvatsku – prestani voziti auto, kupi bicikl. Ako ti to nije dobro jer nisi dovoljno brz i nemaš mjesta za staviti vrećice iz dućana – kupi električni auto -> (opet prihvatljivo).

Ako se Hrvatska odluči za iskorištavane prirodnih resursa, te ako se ugovori sa naftnim kompanijama (da li INA ima kapaciteta za svu naftu?) postave na način da Hrvatska doista i zarađuje na tome (za to je potrebno veliko Znanje ljudi koji pregovaraju), bilo bi vrijedno porazmisliti o slučaju Norveške i njezinog „naftnog fonda“, te pokušati iskoristiti najbolje iz njihovog primjera.

Ako bi se prijedlog prihvatio, hrvatski naftni fond bi bio ustrojen slično kao i norveški:

1)      Podržavao bi Vladu u financiranju proračuna i brinuo bi da se zarada od nafte mudro raspodijeli i na buduće generacije .

2)      Nadležnost nad fondom bi imalo ministarstvo financija u ime hrvatskog Naroda, a sam fond bi se sastojao od dva pod fonda – „Globalni“ i „Hrvatska“.

3)      Globalni bi se financirao iz neto novčanog tijeka iz naftnih aktivnostineto rezultata financijskih transakcija povezanih sa naftnim aktivnostima i kroz povrat na kapital fonda.

4)      Hrvatska fond bi se financirao iz povrata na kapital pod upravljanjem. „Hrvatska“ bi ulagao isključivo u hrvatske državne obveznice i dionice hrvatskih kompanija koje kotiraju na burzi.

5)      Kapital naftnog fonda bi bio korišten isključivo za transfere sredstava u državni proračun a po odlukama hrvatskog Sabora.

Ukratko, naftni fond bi bio važno oruđe fiskalne politike na raspolaganju Hrvatskoj, a njegovo postojanje bi garantiralo kvalitetnu raspodjelu prihoda za buduće generacije. Nadzor nad fondom bi imalo ministarstvo financija – što je velika obveza, ali i privilegija za ljude koji bi bili zaduženi za taj posao.

Na samom kraju… Bilo nafte u Jadranu ili ne, to je zapravo manje bitno. Bitno je da svi iz ovoga izvučemo lekciju koja se jako brzo i lako nauči posjetom stadionu na utakmicama Hrvatske repke: MI HRVATI! Tu lekciju samo sad trebamo primijeniti i u vođenju države. Odluka o istraživanju/crpljenju nafte u Jadranu mora se postići konsenzusom, nakon savjetovanja sa strukom a na dobrobit svih nas. Glavno je da se SVI složimo oko najboljeg mogućeg smjera u kojem će se Hrvatska kretati u budućnosti.

2

MlinoviZGB

7 dana 7 minuta 12 sekundi

Ocjene (6)


Respektira (5): visitor, Kristijan_Krkac, damir_pacek, siouxica, Vjeran


Slaže se (1): Laci


Komentari (13)


Mlinovi, bok! Nemam link, članak je objavljen u Obzoru Večernjaka od subote 9. kolovoza. damir_pacek 0 0 0


Hvala Ti! Osobno mi je malo čudno bušiti rupe u zemlji i crpiti njenu snagu kad bi mogli koristiti druge oblike energije, ali oke! Možda postoji neka druga Zemlja na koju možemo ići kad ovu iscrpimo! MlinoviZGB 0 0 0


Slažem se! Ukratko, čovjek tvrdi da Ameri, a i nitko drugi ne buši tako blizu obale, u zatvorenom moru. U slučaju havarije, adio Jadransko more, flora, fauna, obala, turizam... damir_pacek 0 0 0


Osamdesetih istraživači kažu - nafte nema, Norvežani kažu - nafte ima kao ima do neba ! Analiza je OK, ali samo nedostaje jedan odgovor - ima li zaista nafte ili ne u Jadranu ? Danas je poznato da se elaborati "fabriciraju" kako želiš, Laci 0 1 0


samo plati dobro. zašto bi Norvežani bili iziuzetak ? Dajmo Norvažnima da otvore jednu bušotinu ( na mjestu koje mi odredimo) i dokažu da nafte ima, pa neka bude njihovo 80 % nafte iz te bušotine ?! Pa onda neka osnujemo taj Natfni Fond , OK ? Laci 0 0 0

Analiza

Ovom analizom ću pokušati razjasniti zašto kroz ovaj slučaj (potencijalne velike zalihe nafte na Jadranu) mi Hrvati imamo izvrsnu priliku pokazati zajedništvo i odbaciti sitne interese u korist većeg dobra (ne samo našeg – Hrvatske i Hrvata, već cijelog Svijeta - da, mi utječemo svojim postupcima i odabirima na cijeli Svijet… i to puno više nego što možemo zamisliti, no o tome ćemo neki drugi put). Za početak bi trebalo postaviti scenu: Nafta i naftne prerađevine su dio modernog doba koje je Hrvatska prihvatila sa prvim automobilom koji je kročio na hrvatsko tlo. Točnije, prihvatila je sa prvom željom prosječnog ... više >

2

MlinoviZGB

7 dana 7 minuta 12 sekundi
  • 5
  • 1
  • 0
  • 13