Reputacija 5

Kneel before your master

  • Bodova 174.0
  • Analiza 143
  • Ocjena 242
  • Anketa 47

Analiza

Uhljebnički sindikat - kad nestane granica newsbara i stvarnosti

05.01.2017. 09:33, Što osnivanje sindikata govori o SDP-u i njegovoj budućnosti?

Čemu uopće zaposlenici u stranci? Koja je funkcija tih ljudi koji svoju plaću primaju iz sredstava stranke koja se pak najvećim dijelom namaknu isplatama iz državnog proračuna, dakle, od nas građana? Jedina moguća funkcija stranačke vojske zaposlenika bi mogla biti predani, profesionalni rad na jačanju stranke i etabiliranju pozicije stranke u političkoj hijerarhiji. Pustimo zasad pitanje koliko ljudi je za takav posao potrebno, pogledajmo kakvog su u SDP-u uspjeha u toj misiji. Predsjednički izbori, izgubljeni. Lokalni izbori, prilično loš rezultat gledano za cijelu državu ukupno. Izbori za EU parlament, izgubljeni. Parlamentarni izbori 1, izgubljena vlast Zorana Milanovića. Ponovljeni parlamentarni izbori protiv HDZ-a i MOST-a čija je Vlada pala nakon manje od godine dana rada, izgubljeni. To je rezultat rada stranačkih 'profesionalaca' koji su za svoj rad na jačanju i etabiliranju stranke plaćeni. I onda ti ljudi, bespotrebno zaposleni na poslovima koji bi po defaultu trebali biti volonterski i iz nekih 'viših ciljeva', još imaju drskosti tražiti za sebe zaštite, beneficije, sigurnost svojih radnih mjesta kroz osnivanje sindikata? Zaista, drskosti, ime ti je SDP!

SDP je stranka koja je velikim dijelom pridonijela tome da mnogi radnici danas nemaju posla, zahvaljujući čijoj vladavini i gospodarskom programu mnogi poduzetnici nisu mogli doći do daha pod pritiskom mnogih suludih davanja državi i birokratskom kaosu kojeg su uveli pa su svoje poslove zatvarali ili odvodili u druge države ostavljajući radnike 'na suhom'. Zaista se teško sjetiti bilo Marasa, bilo gđe Leaković, ili Bernardića kako su tada posebno puno vodili brigu o 'radničkim pravima'. Puno je bliže istini da je njihova kvazisocijaldemokratska vlada dovela do situacije da hrvatski radnik očajnički radi za crkavicu jer je sretan da uopće ima posla, a da na tim poslovima ostaje nezaštićen od države koja pogoduje izrabljivačima, a ne radnicima. No, sada kada su probodeni vlastitim mačem, kada zbog katastrofalnih rezultata na političkom planu gube novac iz državnog proračuna, a treba hraniti vojsku uhljeba koje su pozapošljavali u stanci jer se vjerojatno radi o ljudim prelijenima i prenekvalificiranima čak i za uhljebiti ih u državnim tvrtkama, sad je taj osjećaj za radnička prava proradio i u punom je zamahu. 

Sigurno je da bi Davor Bernardić radije da je drugačije, ali ako već zaista nema prihoda dostatnih za financiranje svih zaposlenika stranke, najavio je jedinu logičnu odluku koju može napraviti, smanjiti broj zaposlenika i iznos plaća. No, u maniri pravih boraca za radnička prava, SDP-ovci koji se osjećaju ugroženo takvim najavama su se brzo organizirali i u rekordnom roku postavili obranu, u obliku sindikata koji bi trebao brinuti o njihovim pravima. Teško je vjerovati da je čitava ova drama ovako maestralno organizirana gotovo preko noći nakon Bernardićeve najave, pa to ipak navodi na zaključak da se o nekakvim otpuštanjima i smanjivanjima plaća u stranci već duže šapuće, vjerojatno jer je ustaljena praksa da vođe partija dovode svoje ljude, a provode čistke i represiju nad pripadnicima bivših režima. Vjerojatno je stoga da i ideja o sindikatu nije od jučer, nego sazrijeva neko vrijeme, a aktivirana je upravo sada jer se Bernardić, po najavama, polako odlučuje na korake čistki. 

Očito je da u SDP-u traje pravi unutrašnji rat, nikako drugačije se ne može objasniti ovakav otvoreni neposluh dijela članova prema vodstvu. Vjerojatno je svakom u SDP-u jasno da nema tog sindikata koji im može pomoći ako novca zaista ima puno manje nego ga je bilo, vjerojatno im je svima jasno da su njihova radna mjesta potpuno fiktivna i beskorisna i da ne postoji sindikat koji može obraniti prava radnika koji to niti nisu, a sigurno su i razumjeli kakav će odjek ovakva nebulozna najava osnivanja 'uhljebničkog sindikata' imati u široj javnosti. Nakon početnog podsmijehivanja i izrugivanja suludosti ovakvog poteza, ostaje samo ogorčenje svakog Hrvata kojeg je SDP, u suradnji sa HDZ-om, doveo do upitne egzistencije ili života od danas do sutra u besperspektivnoj zemlji i to u SDP-u, koliko god ta stranka odavno izgubila dotivaj sa realnošću ipak moraju shvaćati. A svejedno su to napravili.

Davor Bernardić je u problemima jer očito iznutra u stranci ima više neprijatelja nego izvana. SDP postaje sve manje relevantan igrač na političkoj karti, raspad saveza sa HNS-om je iminentan, u Saboru nisu ništa više od neargumentiranih zanovijetala, a unatoč problemima HDZ-a i MOST-a u startu Vlade, SDP-ova popularnost niti malo ne raste, štoviše, i dalje pada. Činjenica da vlastiti ljudi idu protiv njega osnivanjem 'sindikata', jer takav potez nije ništa drugo nego inaćenje novom vodstvu stranke, trebala bi ga dodatno brinuti jer ovoliko razjedinjena stranka, u kojoj polovica ljudi gleda kako naštetiti novim ljudima na vrhu, a ne kako stranku ponovno vratiit na stabilne noge, nema šanse za opstanak. 

Kako god bilo, SDP je uspio sam sebe šutnuti kad je već na podu. Bila najava sindikata ozbiljna ili samo obračun sa Bernardićem, javnost svejedno ne gleda na nju pozitivno. Zadnja stvar na svijetu s čime bi se SDP trebao povezivati nakon što su postali sinonim za uhljebarstvo i pogodovanje je 'uhljebnički sindikat' jer nešto takvo je zadnji korak prije nego SDP postane karikatura samog sebe. Ako stranka koja je pozapošljavala svakog tko je htio pogledati u njenom smjeru sada osniva i sindikat koji će brinuti o pravima onih koji su bespravno zaposleni, što je sljedeće? Proglašenje Zorana Milanovića saborskim djelatnikom mjeseca? Osnivanje sveučilišta SDP koje će Marasu udijeliti počasni doktorat iz ekonomije? Ili, ako sindikat ne uspije i SDP-ovci zaista izgube posao u stranci, možda osnivanje programa potpora nezaposlenim SDP-ovcima? Mogućnosti su neograničene, ipak sve plaćaju građani.

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (4)


Respektira (3): Spektator, Alumnus, siouxica


Slaže se (1): Laci


Komentari (13)


Ako je proračun 20-40 mil kuna to netko mora potrošiti.Netko mora ispisivati virmane, plaćati račune i to je posao koji se mora odraditi,a netko na drugoj strani to bilježi kao dodanu vrijednost.Tokari više ionako ne postoje.Zamijenili ih CNC strojev VeNLO 0 0 0


A tko radi za CNC strojem VeNLO ? Operater CNC stroja ? To je samo moderno ime za tokara., kao i ime IT djelatnik koji crta sa ACAD-om, umjesto tehničkog crtača, zar ne ? Svaka čast onime tko ispisivanje virmana bilježi kao dodanu vrijednost. To Laci 0 0 0


isto kao bilježenje javnog klanja kokoši kao "performans UMJETNOST". Daj, molim te, nemojmo državne službenike nazivati stvaraocima nove vrijednosti. O njima je u Murphyjevim zakonima sve rečeno. Laci 0 0 0


Za sindikat osnovan u SDP--u mogu reći da je u redu. Što se tiće radnika na traci i radnika administratora poštujem obojicu. O tome tko stvara višak vrijednosti ono je , još uvijek, diskutabilno. Tko misli da smo eliminirali kl. rad. zanima franek 0 0 0


vara se, jer i u svemirskome brodu ima veliki postotak klasičnoga zanatskoga rada. Nije samo digitalna tehnologija Isto je s administracijom:: nisu samo laptopi i miševi na stolovima, , već i poslovne knjige, papiri , pa i kazete, koje zauzimaju . franek 0 0 0

Analiza

Uhljebnički sindikat - kad nestane granica newsbara i stvarnosti

05.01.2017. 09:33, Što osnivanje sindikata govori o SDP-u i njegovoj budućnosti?

Čemu uopće zaposlenici u stranci? Koja je funkcija tih ljudi koji svoju plaću primaju iz sredstava stranke koja se pak najvećim dijelom namaknu isplatama iz državnog proračuna, dakle, od nas građana? Jedina moguća funkcija stranačke vojske zaposlenika bi mogla biti predani, profesionalni rad na jačanju stranke i etabiliranju pozicije stranke u političkoj hijerarhiji. Pustimo zasad pitanje koliko ljudi je za takav posao potrebno, pogledajmo kakvog su u SDP-u uspjeha u toj misiji. Predsjednički izbori, izgubljeni. Lokalni izbori, prilično loš rezultat gledano za cijelu državu ukupno. Izbori za EU parlament, izgubljeni. Parlamentarni izbori 1, izgubljena vlast Zorana Milanovića. Ponovljeni parlamentarni izbori ... više >

6

Mac316

Kneel before your master
  • 3
  • 1
  • 0
  • 13

Analiza

Vidjela je žaba da konji svjetskog renomea vode ratove, uništavaju se dronovima i balističkim projektilima, pa onda, u nemogućnosti nabave pravog oružja, kupila sebi puškicu i sad se u dvorištu igra rata sa drugim žabama. To je životinjska metafora onoga što Hrvatska i Srbija izvode, ili najavljuju da će izvoditi, u najjadnijoj utrci u naoružavanju još otkad je Rimska vojska kročila šumom sa konjanicima, strijelcima i katapultima, a dva zaraćena barbarska plemena u istoj šumi su se natjecala tko će izraditi deblju toljagu. 

Da, mi smo danas, u 21. stoljeću samo malo modernija verzija tih barbarskih plemena. Svijet je u svemu, pa tako i u ratovanju otišao stotine godina unaprijed, traže se načini kako ratovati 'na daljinu', sa minimaliziranjem ljudskih žrtava, a ovdje se i dalje grčevito, na valovima komunističkog naslijeđa, misli da se gomilanjem 'željezarije' impersionira nekoga i da nekome koljena klecaju kad vide tu silu kojom raspolažemo. Srbi su si kupili poneki derutni aviončić, što ćemo sad mi Hrvati? Jer, jasno je svakome, šaka Putinovog starog željeza je jasna naznaka da se Srbi ponovno spremaju za rat, pogotovo kad se uzmu u obzir provokatorske izjave o Oluji i Bljesku. Nemoguće bi bilo pomisliti da srpski državni vrh, na krilima tenzija sa hrvatskom koje nemaju nikakve veze sa ratovima i oružjem, skuplja bodove kod svojih glasača pokazujući svom balkanskom narodu da se mogu braniti 'od svih dušmana'. 

Da ne bi u toj primitivnoj gluposti bili usamljeni, pridružuje im se i susjedski balkanski narod koji se na sam spomen toga da je Srbija kupila neko oružje hvata za svoj mač i zaziva rat, jer očito jednom nije bilo dosta. Pa onda ovdašnji političari, jednaki oportunistički gmazovi kao i oni tamo, brzo idu skupljati bodove u tupom narodu pričama o naoružavanju, o moći Hrvatske da se obrani od svakog neprijatelja. 

Problem je u tome da niti Hrvatska niti Srbija nemaju većeg neprijatelja od mentaliteta i razine inteligencije naroda koji čine te države. Radi se o zemljama i narodima koji nikog koji išta predstavlja u svijetu ne zanimaju, a oni sami žive u iluziji svoje veličine sagrađene na nekakvim mitovima o slavnim i ratničkim prošlostima. Istina je samo to da nikakve velike ratničke prošlosti, Oluja i Bljeskova ne bi bilo da nam oružjem i snagom nisu pomogli oni koji u svijetu nešto znače. Nebitno je iz kog razloga su to radili niti koja svjetska struja štiti koga, bitno je samo to da su Hrvatska i Srbija, kao i mnoge druge male zemljice svijeta, samo pijuni u svjetskoj igri dominacije velikih igrača. To da li će Srbija imati 5-6 aviončića ili će Hrvatska kupiti eskadrilu američke starudije, razbacivati se terminom Blackhawk jer to zvuči moćno i stavlja strah u kosti malih naroda, savršeno je svejedno, to je retorika koja služi svrsi samo jednoj skupini - političarima. 

I nisu oni krivi, oni su samo mrvicu pametniji među glupanima, oni su oni koji su shvatili da budalu ne možeš impresionirati pričom o ekonomiji, ljudskim pravima, građanskim slobodama i toleranciji jer to nije u mentalnom sklopu građana kojima se obraćaš. Budalu možeš impresionirati samo pričom o lažnoj snazi i veličini, budalu možeš impresionirati samo velikim pričama o ratnicima i herojima, o vojnoj snazi, jer budala koja živi na ovim prostorima još živi u vremenima kada je utrka u naoružanju bila nit vodilja svakog komunističko-socijalističkog društva. 

Nije važno što kupujemo i posjedujemo zračne 'snage' koje su opasnije za vlastite građane (da im se nakon polijetanja sruše na glave i kuće), nego za neprijatelja, nije važno što nemamo za investicije u industriju, turizam i promet, ali ćemo istresti veliki novac za nekoliko helikopterčića kojima će jedina funkcija biti počasni let za Dan državnosti, ako će i to biti u stanju. Važno je samo da Hrvat pokaže da u ratnom smislu je jači od Srbina i obrnuto. Političari, od Kolinde nadalje, znaju da i danas, više od 20 godina nakon kraja rata, ništa ne loži prosječnog Hrvata kao rat, ratno stanje, obračun sa četnikom koji nam radi o glavi. Kolinda i ostali političari znaju da sa nekoliko helikoptera i aviona, koji su samo jadna isprika za eskadrilu, Hrvatska vojno neće biti ništa više sigurna nego bez njih. Ali, ako takvi potezi vesele narod, ako će se Hrvat osjećati sigurnije od svog zakletog neprijatelja ako u hangarima imamo nekoliko aviona upitne kvalitete i samo nekoliko pilota koji njima znaju upravljati, onda će političari upravo to i napraviti. Pa neka netko onda kaže da političari ne rade ono što narod želi. 

Ako se već bavimo vlastitom sigurnosti, smisleno i razumno bi bilo ulagati u protuterorističke mjere i opremu, u obučavanje specijalaca za krizne situacije potencijalnog terorističkog napada, trebali bi zaboraviti 20. stoljeće, Domovinski rat i sva sranja koja proizlaze iz vječne mržnje sa Srbima i prilagoditi se vremenu 21. stoljeća kada neprijatelj nisu druge nacije sa svojim tenkovima i avionima, nego 'spavaju' među nama spremni nanijeti štetu sa običnim kamionom ili mačetom. Jer, u puno vjerojatnijem slučaju terorističkog napada nego četničke invazije na Slavoniju, malo će nam značiti Blackhawk, bio on ispravan ili derutan, njime ćemo teško moći napraviti išta da zaustavimo jednog čovjeka negdje u gomili. Srećom po Hrvate, čak i teroristi imaju neke kriterije i ne napadaju bilo koga, meta njihovog napada mora nešto značiti i po nečemu biti bitna. Tako dugo dok se takvo stanje ne promijeni, hrvatski narod, a s njime i hrvatski političari, se ne opterećuju sigurnosnim problemima koji muče razvijeni svijet, nama je i dalje najbitnije igrati se rata sa Srbima, puškicama bez municije i aviončićima koji slabo lete. 

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (8)


Respektira (6): Zagorec, viewer, VeNLO, Spektator, siouxica, 5none5


Slaže se (2): Losonsky, viewer


Komentari (8)


Prijetnja ne postoji u stvarnom svijetu, postoji samo u glavama paranoika i patriota koji se osjećaju sigurno jedino sa puškicom u ruci. Nije postojala niti prvi puta nego su ju fabricirali izabrani vođe, stare generalčine koje bi se igrale rata Mac316 0 0 0


@Mac316 ne smiju se stoljeća preskakati i nije to dobro sad banuti odmah u 21.Mi moramo proći što moramo,a naravno da je pacifističkom,civilnom umu smiješno promatrati nakaradno manevriranje u tijesnim ulicama,da ne velim stranputicama u koje smo RepopeR 0 0 0


Hrvatska je samostalna i suverena država i evo balkanski mentalitet, sad odlučila nekoga strašiti, umjesto da bude pametna, ovo je siže teksta. A HR nije samostalna, članica je NATO-a i ne odlučuje ni o čemu bitnomu pa ni o hawkima, ovim ili onima VeNLO 0 0 0


zašli.Ipak kao i energija,tako i oružje,najskuplje je onda kad ga nemaš i nije ti dostupno,a dostupnost i pravilno korištenje još važnije od posjedovanja.Obje zemlje za to imaju vrlo živa iskustva i ne treba to banalizirati, već naglašavati. RepopeR 0 0 0


@Mac316, moj naklon za ovu analizu. Potrebna je doza hrabrosti reći ISTINU o utjecaju balkanskih plemena na svjetsku politiku. Zapad se s nama sprda i nikad nas nije ozbiljno shvaćao. A kad polupismeni i nepismeni kolo vode, nije ni čudo kamo se stig viewer 0 0 0

Analiza

Treba li Vlahi Orepiću Bruce Willis?

12.12.2016. 09:21, Što nakon optužbi ministra Orepića na račun Ustavnog suda?

'Najveća prijetnja nacionalnoj sigurnosti Hrvatske'. To zvuči dosta ozbiljno. Nije da je Vlaho Orepić optužio nekog tamo uhljeba za rad na poziciji koju ne zaslužuje ili se šamarao optužbama za mito i korupciju kakve su česte na našoj sceni, iritiraju javnost i izazivaju gnjev prema počiniteljima, ali nitko zbog toga nije životno ugrožen. Ne, ovo je drugačije. Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, od kojeg se očekuje da zna ponešto o tematici nacionalne sigurnosti, upozorio je javnost da ovaj sastav Ustavnog suda može imati direktne posljedice po njihovu sigurnost kao građana. Kad prosječni građanin čuje 'nacionalna sigurnost' prve misli koje mu idu kroz glavu su opasnost od terorizma, možda i rata, opasnost za naš način života i slobodu koju imamo, to su stvari koje građanin smatra pitanjima nacionalne sigurnosti. Je li to zaista u opasnosti? Ima li ministar Orepić saznanja o neposrednim opasnostima za našu sigurnost i, ako da, što kao ministar poduzima da to spriječi?

Možda smo naivni, ali vjerojatno kao građani očekujemo da ministar unutarnjih poslova, ako smatra da je nacionalna sigurnost ugrožena, poduzima ozbiljnije mjere od davanja intervjua novinama i tužakanja ustavnih sudaca narodu. Ako je uvjeren u ono što priča, ministar Orepić bi se javnosti trebao obratiti sa konkretnim koracima istrage koju je pokrenuo, osnovanim sumnjama i dokazima za ono što priča, eventualno izjavama istomišljenika/svjedoka te doći u relevantne institucije, Sabor, Vladu i kod predsjednice, te ih upoznati detaljno sa sadržajem onoga što istražuje. Ostale bi institucije, Sabor, Vlada, predsjednica, nakon što ih Orepić upozna sa materijom, trebale poduzeti hitne korake da se osumnjičene ustavne suce suspendira ili im se na neki način onemogući potencijalnu daljnju prijetnju nacionalnoj sigurnosti do okončanja istrage.

Ministar Orepić, kao i većina MOST-a, ima problem sa prilagođavanjem svojim novim položajima. Prošlo je vrijeme predizbornih kampanja punih obećanja i optužbi protiv 'onih drugih' da se sebi pridobiju politički poeni. Taj dio zadatka je MOST obavio relativno uspješno. Sad kad su dobili ono što su htjeli, sudjelovanje u vlasti, moraju stati iza svojih riječi iz kampanja i prijeći na djela. Hrvatska je umorna od tužakanja i moraliziranja o onome što ne valja u našoj zemlji. Svi tu živimo i svi osjećamo što ne valja. Tako i u slučaju Ustavnog suda, kao i cijelog pravosudnog sustava, svakom je jasno da je trom, pristran, a indicije postoje i prilično korumpiran. Čast izuzecima. Ne treba nam još jedan ministar i još jedan 'jedan od nas' da nam kaže točno istu stvar koju već ionako znamo. Osim što će Globus prodati koji primjerak više zahvaljujući bombastičnom naslovu, ovakvi istupi Orepića nam nimalo ne pomažu. 

Hrvatska treba aktivu, ljude koji će zasukati rukave, prestati pričati o korupciji i zaista se s njom uhvatiti u koštac. To ne može niti jedan političar iz oporbe ili obični građanin, ali ministar može, ima instrumente i ovlasti da pokrene promjene za koje ga je narod birao. Hrvatska više nema luksuz opterećivati se time koliko je nešto neprimjereno ili primjereno. Da, nije uobičajeno da ministar otvoreno napada druge organe vlasti, nije uobičajeno da se poput naroda u krčmi nabacuje optužbama na one koji su mu na neki način kolege. Ali, što znači uobičajeno? Ono što je u Hrvatskoj uobičajeno je stvarna prijetnja za nacionalnu sigurnost i ministar Orepić to zna, ali jedino što je svojim zanovijetanjem po novinama napravio je da je nastavio taj isti trend, trend skupljanja političkih bodova ili podmetanja nogu protivnicima, bez konkretnih djelovanja da bi nam bilo bolje, da bi bili sigurniji, ako hoćete tako. 

Maksimalno teško se razumnom umu složiti sa Peđom Grbinom i stavom koji su mu u središnjici napisali da mora imati, ali čovjek ima poantu - ministar unutarnjih poslova nije tu da bude svojevrstan alarm naciji, da ih upozori da im Ustavni sud radi o glavama i 'spašavaj se tko može' nego je tu da to spriječi, da učini da se građanin Hrvatske osjeća sigurno, bilo od četnika ili od ustavnog suca. Ako to ne može, ako mu je zadnji, dešperatni izlaz u svojoj nemoći da narodu pomogne vapaj preko novina da se treba čuvati opasnog neprijatelja, možda bi trebao razmisliti o tome da svoje mjesto ustupi nekome tko će barem pokušati. 

Sigurno je svatko gledao barem neki film katastrofe kada ogromni komet ili neka prirodna katastrofa prijeti životu na zemlji. Što je zajedničko svim tim filmovima? Vlada, oni koji prvi saznaju za te prijetnje se maksimalno trude da javnost za prijetnje ne sazna ili sazna što kasnije jer žele izbjeći masovne panike i raspad sustava. Puste život da ide dalje po normalnome, a u tajnosti poduzimaju sve mjere moguće da katastrofu spriječe. Možda ministru Orepiću, sljedeći put kad osjeti napad panike zabrinut za nacionalnu sigurnost, ne bi škodilo pogledati 'Armageddon', 'Deep Impact' ili slični neki hollywoodski blockbuster. Možda će onda shvatiti da nije njegova uloga uznemiravati javnost i sijanjem panike o stvarima nad kojima prosječni građanin nema nikakvu kontrolu niti mogućnost utjecaja nego da takve stvari koje prijete nacionalnoj sigurnosti on sam i njegovi kolege koji su dobili te ovlasti moraju riješiti. Ili ako ne mogu, da pokušaju naći nekog našeg Bruce Willisa koji može...

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (9)


Respektira (3): Spektator, RepopeR, siouxica


Slaže se (1): Alumnus


Ne slaže se (5): sufit, Anyst, Vlaho, NEKOVARAZDIN, Laci


Komentari (19)


Orepic mi ne izgleda glup, ne cini mi se kao covjek kojem je ovo izletilo prije bi rekla da je ovo uradio sa ozbiljnom namjerom. Ako mu je namjera bila samo uznemiriti javnost a nista ne uciniti pretpostavljam da ce izgubiti na svom kredibilitetu Anyst 0 0 0


A ako jednom izgubis povjerenje javnosti koja te vise ne shvaca ozbiljno, onda je izgubio i kao politicar i kao ministar. I tesko ce vratiti povjerenje. Anyst 0 1 0


slažem se any, no problem mi i je u tome što ne vidim što dobija sa kuknjavom po novinama osim stvaranja dojma da on zna što se događa jer je 'jedan od nas' a ne od njih. No, koliko nam taj dojam, koji vjerojatno i je istinit, zaista pomaže? Mac316 0 0 0


Pa, Mac316 pomoglo bi nam i to da ne napadaš Orepića već KORUMPIRANOG Mlakara, zar ne ? pa bi s emožda pokrenuo i DORH ?! Ovako kada mediji napadaju Orepića, Mlakar ispada čist, mada je sav u koruptivnom dreku. A kolege mu šute ???!!! Laci 0 0 0


Svjestan sam svoje ključne uloge u motiviranju DORHa da djeluje,a li odlučio sam da 'vama' baš otežam Mac316 0 0 0

Analiza

Sustav lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj je štetan i potpuno besmislen. Kakve logike ima postojanje 20 županija za državu od niti 5 milijuna stanovnika i relativno malim teritorijem, pa onda unutar svake te županije još i deseci gradova i stotine općina, svaki sa svojim lokalnim upravama, vijećima, načelnicima i gradonačelnicima. Pitanje koje se postavlja je logično, ako svaka općina ima načelnika i općinsko vijeće, ako gradovima upravljaju gradonačelnici i gradska vijeća, što onda rade županije kao institucije regionalne samouprave? Nadziru upravljanja načelnika i gradonačelnika? Je li Hrvatska dovoljno bogata i napredna zemlja da troši velike resurse samo da bi se šaka birokrata igrala šefova lokalnim samoupravama koje muku muče sa gradskim i općinskim proračunima, nezadovoljstvom građana, porezima i prirezima? Županije troše svoje proračune na plaće brojnih zaposlenika koji rade jednaki posao koji bi radili i djelatnici lokalnih samouprava da im se dozvoli, no, po hrvatskom običaju, lakše je disperzirati posao na što više subjekata, pa onda kada ga nitko ne radi kako treba barem je lako drugima prebacivati krivnju kad ovlasti i odgovornosti nigdje nisu jasno definirane. 

MOST je u svojim počecima jahao val popularnosti upravo na obećanjima da će se zalagati za reformu regionalne i lokalne samouprave, banalno rečeno ukidanje županija i smanjenje ili restrukturiranje gradova i općina. Koliko god takve ideje nailazile i na otpor, jasno je da veliki broj građana podupire takvu reformu jer je svakome sa zrnom mozga jasno da Hrvatska financira glomazni regionalni i lokalni aparat koji može biti puno manji, a funkcionirati jednako, vjerojatno i puno bolje. Težinu MOST-ovim obećanjima davala je činjenica da vođe MOST-a, Petrov i Grmoja, dolaze iz jedne manje sredine gdje su unutar lokalne samouprave uspjeli restrukturirati puno stvari i iz gubitaša učiniti održivi lokalni aparat koji ne stvara gubitke niti parazitira na teret građana. Negdje putem, u preuzimanju ovlasti za cijelu državu, ta ideja lokalne reorganizacije se zagubila ili barem postala manji prioritet. Šteta, u gospođi Alibegović, bivšoj ministrici uprave imali su stručnjakinju koja se žestoko zalaže za preustroj lokalnih samouprava, ali njen posao je prekinut prije nego je praktički započeo. Ivan Kovačić i ostatak MOST-a u ovom novom mandatu ne odaju dojam da im je ovaj posao visoko na listi prioriteta, a bilo bi jako štetno za MOST da prođe mandat, a da se po pitanju onoga što im je donijelo veliku popularnost ne napravi ništa. 

S obzirom na inertnost MOST-a, Davor Bernardić je politički mudro skočio na ponuđenu priliku i kao svoj prvi akt kao predsjednik SDP-a ubacio sebe i svoju stranku u priču oko reforme lokane samouprave i decentralizaciju. Bernardić i njegovi savjetnici znaju da ova tema nosi pluseve u očima građana/birača, zna da ljudi žele vidjet pomake po pitanju zaustavljanja curenja ogromnog novca na nepotreban i glomazan aparat i, u maniri pravih populista, a poučeni MOST-ovim primjerom, zgrabili su priliku da se prikažu konstruktivni. No, treba znati nekoliko stvari. Prvo, SDP kao stranka je imao priliku baviti se regionalnom reformom i decentralizacijom 4 godine, no nisu napravili ništa osim što su dodatno povećali broj zaposlenih u regionalnim i lokalnim jedinicama svojim kadrom koji u pravilu ne radi ništa osim siše proračun. Drugo, SDP-u je MOST nudio da se izjasni i odredi prema decentralizaciji i reformi lokalne samouprave u pregovorima oko formiranja vlasti, ali sa strane SDP-a sve je ostalo na nekoliko protokolarnih floskula o decentralizaciji i bez jasnog određivanja prema gorućem problemu koji bi ih obvezao na neke korake kasnije. I treće i najvažnije - jedino što SDP i njihov partner HNS još imaju a da je imalo bitno jest šaka gradonačelnika i načelnika općina diljem Hrvatske koji imaju kakvu-takvu moć barem u lokalnim okvirima, i najmanje što ove stranke žele je izgubiti i taj utjecaj potencijalnim ukidanjem županija i restrukturiranjem lokalne samouprave.  Iz svih ovih razloga, Bernardićev prijedlog o suradnji za reformu lokalne samouprave i decentralizaciju treba uzeti sa ogromnim zrnom soli. 

Vrlo vjerojatno se u ovom istupu Bernardića u prvom redu radi o isprobavanju terena, ispitivanju kako on kao novi političar na velikoj sceni stoji u relacijama s MOST-om. Znamo da Milanović i bivša garda nisu uživali veliko povjerenje Petrova i MOST-a, a Bernardić želi vidjeti ima li on šanse biti bolje prihvaćen. Igranjem na kartu prijedloga koji je ionako iz MOST-ovog repertoara igra na sigurno, a MOST stavlja u nezgodnu situaciju da ili mora prihvatiti suradnju sa ljutim protivnikom njihovih koalicijskih partnera ili reći 'ne' vlastitom prijedlogu za koji postoji opravdani dojam da su ga zapostavili. S obzirom da je jasno iz SDP-ovog ukupnog djelovanja da njih nikakva ozbiljna reforma lokalne samouprave ne zanima i da oni ukidanjima županija mogu jako puno izgubiti, MOST ne smije nasjesti na jeftini blef koji je Bernardić pustio. Na njima je da sami sa Vladom u kojoj sudjeluju pokrenu ono što su obećali, a Bernardićeve jeftine političke štoseve trebaju odbiti logičnim pitanjem - gdje ste bili kad je grmilo?

Moguće je da je Bernardićev prijedlog vezan i uz 'hladni rat' koji se vodi na lijevoj strani političke scene. Jasno je svima da ljubav između HNS-a i SDP-a više nije kao nekad, ogorčenje porazom na izborima i gubljenjem moći je veliko i prsti krivnje se međusobno upiru. Baš zbog tog gubitka moći, sljedeći lokalni izbori su jako važni objema strankama da učvrste svoje pozicije i eventualno ojačaju u odnosu na ovog drugog. Ne treba biti Nostradamus ili veliki prorok da se prognozira da će 2017. biti godina konačnog raspada alijanse HNS/SDP upravo na temi lokalnih izbora. U mnogim sredinama SDP i HNS imaju svaki svoje kandidate i već sada traju tiha podmetanja i sitne 'čarke', a u kampanji će sve dožvijeti svoje velike kulminacije. Pružanjem ruke MOST-u, zazivanjem lokalne reforme koje se HNS boji kao vrag tamjana jer bi ugrozila njihove centre moći koji se svode na nekoliko općina, županija i gradova, Bernardić šalje jasnu poruku HNS-u da ga ambicije labavih partnera i njihovi prohtjevi više ne zanimaju, ne kao u vrijeme ljubavi Milanovića, Pusić i Čačića. 

Bilo kako bilo, Petrov mora bii oprezan. Ništa u SDP-ovom postojanju i djelovanju ne sugerira da pružanje ruke za suradnju ima iskrene i moralne namjere, namjere da se prebrode podjele i razlike i počne raditi za opće dobro. SDP je imao mnogo prilika, uostalom ima ih i sad, ali njihov način rada je riječima i političkim smicalicama dizati sebi rejting, a rušiti protivnikov. S obzirom da SDP ima puno toga za nadoknaditi u očima birača, da nikog posebno ne zanima vidjeti ih u bilo kakvim suradnjama sa vlasti i da su oči javnosti uprte u to što mogu Petrov i Plenković, bez uplitanja SDP-a koji su svoju štetu napravili, najpametnije što Petrov i MOST mogu napraviti je kratko i jasno - 'hvala, ali ne hvala!'

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (6)


Respektira (5): Refamolitelj, Spektator, RepopeR, siouxica, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (8)


iako se ne slažem s tim da se Bernardića proziva za ono što je bilo za doba ZM-a, opći dojam je ipak da si vjerojatno u pravu... što je šteta, jer ovakve reforme, koje ustvari nitko ne želi a nužne su, mogu se provesti jedino ako ih svi potpišu... siouxica 0 0 0


zajebana je to stvar, mislim da mi je prozivka na mjestu ako je odluka o pružanju ruke MOSTu SDPova, novog vodstva koje je dobrim dijelom staro, ako je pak samo Bernardićeva onda očito ponovno ide era kulta vođe koji sam vuče poteze. No, ... Mac316 0 0 0


..Bero mi se nikako ne doima kao autokrat koji na svoju ruku radi išta pa ću ja novce staviti da su ovo skuhali 'miševi' a Bero je suglasan Mac316 1 0 0


Kaže se da je u politici sve pitanje timinga.Mrak se kandidirala da natkrili SDP,koji sad ako želi ići protiv će jako ići na ruku Bandiću.S obzirom da se Bero misli kandididrati to je onda gužva u 16ercu.Što ako izgubi (neiskustvo)?Čeka se potez HDZa RepopeR 0 0 0


bandića se u Zagrebu može pobijediti samo ako NESTANE ! Laci 0 0 0

Analiza

Sustav lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj je štetan i potpuno besmislen. Kakve logike ima postojanje 20 županija za državu od niti 5 milijuna stanovnika i relativno malim teritorijem, pa onda unutar svake te županije još i deseci gradova i stotine općina, svaki sa svojim lokalnim upravama, vijećima, načelnicima i gradonačelnicima. Pitanje koje se postavlja je logično, ako svaka općina ima načelnika i općinsko vijeće, ako gradovima upravljaju gradonačelnici i gradska vijeća, što onda rade županije kao institucije regionalne samouprave? Nadziru upravljanja načelnika i gradonačelnika? Je li Hrvatska dovoljno bogata i napredna zemlja da troši velike resurse samo da bi ... više >

6

Mac316

Kneel before your master
  • 5
  • 1
  • 0
  • 8

Analiza

'Socijaldemokratiziraj' me nježno

05.12.2016. 12:47, Nakon izbora: Kakva je perspektiva SDP-a s Bernardićem na čelu?

Već uoči Konvencije SDP-a koja je održana ove subote, bilo je jasno kakva je perspektiva SDP-a i da ona nikako nije dobra. Davor Bernardić je pobijedio na izborima, ali nikako nije smirio duhove stranke, dapače, čini se da odmetnika ima više nego i prije. Počelo je sa sabotažom mjesta odvijanja same Konvencije, pa se zbog nelogičnih administrativnih propusta Bernardiću u 5 do 12 ponudilo da se Konvencija održi u Boćarskom domu koji je puno premalo i neadekvatno mjesto za takav događaj, i bila bi ogromna blamaža da se događaj zaista održao tamo. Ništa manje loše nije bilo niti ovako. Cibonina dvorana je, naravno, puno prevelika za oko 2300 SDP- delegata, nešto dodatnog popratnog članstva i goste pa je event izgledao prilično neposjećen u velikoj sportskoj dvorani. Očito je da netko unutar SDP obitelji nije previše mario da se Bernardić pri svojoj krunidbi pokaže u najboljem svijetlu, niti da SDP kao stranka izgleda dobro. 

Da unutrašnji neprijatelj zaista postoji, dokazuje i 'slučaj Westin' koji se javio ovih dana. Naime, dio delegata, i to baš oni slavonski oko Hajdukovića koji se povukao iz izbora i podržao Bernardića, opet zbog administrativnih razloga nije imao osiguran smještaj u Zagrebu pa se hitno moralo intervenirati. S obzirom da je u tijeku Advent u Zagrebu i da smještaja nema u izobilju, pribjeglo se rješenju koje je na dispoziciji, a to je najskuplji i najluksuzniji hotel grada, Westin (a vjerojatno je da ni u njemu nisu na raspolaganju bile one sobe prihvatljivih tarifa). I upravo se ovdje pokazao smjer kojim Bernardić vodi SDP, a to nije ništa drugačiji od onog kojim ga je vodio Zoran 'školjke, jastog, skupa riba i šampanjac za večeru na račun naroda' Milanović. Bernardićev SDP je ekspresno smjestio svoje delegate u luksuzni hotel, a upitani o tom dosta čudnom potezu s obzirom na trenutak Hrvatske i reklamirani zaokret u socijaldemokratske vode, vrh SDP-a se pravdao da se radi o povlaštenim cijenama koje oni imaju i o novcu SDP-a, a ne građana. Hm... Novac SDP-a je novac građana jer se stranka financira iz javnog proračuna, a hvaliti se da kao stranka imate popust u najluksuznijem hotelu nije baš posebno socijalno osjetljivo jer bi značilo da ste već nebrojeno puta koristili njihove usluge, usluge najskupljeg hotela metropole. 

Zašto uopće SDP radi ceremoniju od svoje Konvencije? Slike i izvještaji sa onog što se događalo na ovom događaju odaju sliku neke proslave, druženja stranačkih ljudi koji izgledaju kao da u ovo predbožićno vrijeme nešto slave i vesele se. SDP je stranka koja je izgubila x izbora zaredom, izgubili su predsjednika i Vladu, u parlamentu spali na 30 i nešto zastupnika što je mizerno za stranku koja je do prije godinu dana vladala zemljom, a politički suparnici su ih, unatoč svojim problemima, na posljednjim izborima jednostavno pregazili. Logično pitanje se nameće samo od sebe - kojeg vraga SDP uopće ima slaviti i obilježavati, a što bi iziskivalo mega event u Ciboninoj dvorani, čašćenje na buffet stolovima, pjesmu i ples i odsjedanje u skupim hotelima? Ne bi li logičnije za stranku u takvoj situaciji bilo da održi izbore poklopljena ušima od srama, u tajnosti svojih podružnica na papirićima i običnim olovkama, zbroje glasove ručno i pošalju ih u središnjicu te odu doma razmišljati o tome gdje je pošlo po krivu? Stranka sa tako mizernim rezultatima, i na vlasti i kasnije, morala bi novac utrošen na zabavu povodom Konvencije iskoristit za božićnicu svakom pojedinom građaninu koji je dovoljno slijep, glup ili jednostavno vjeran pa da im pokloni ponovno glas koji je nekolicini njih osigurao nastavak lagodnog života. 

No, Bernardićev SDP nije išao tom linijom, nije poniznošću pokušao pokazati promjene i 'socijaldemokratizaciju' stranke koje su svima puna usta, oni su nastavili dobro prokušanom linijom izdizanja stranke iznad običnog građanstva koje ne slavi po hotelima i gala eventima nego krpa kraj s krajem kako zna i umije. U tom kontekstu, posebno su iritantne izjave poput one Peđe Grbina, koji sad kad je od Bernardića dobio svoje pozicije o njemu pjeva hvalospjeve i hvali put kojim vodi SDP, a prije par dana je vodio kampanju čovjeka koji je govorio da smjer kojim Bernardić vodi SDP nije dobar. Izbori su izbori, a zabava je zabava, u izborima se trabunjalo štogod, ali nakon njih najvažnije je dobro omastiti brk, nazdraviti i proslaviti na račun građana, to je put kojim SDP ide, put koji je, da budemo iskreni, potpuno identičan putu kojim se i do sada išlo. 

Da se barem neke promjene dogode, Bernardić se pobrinuo 'pedalom' nekim do danas istaknutim SDP-ovcima kojima je poslana poruka da im je ovaj saborski mandat ujedno i zadnje što mogu očekivati na grbači SDP- a. Imena Milanka Opačić, Mirando Mrsić, Gordan Maras, Branko Grčić, postala su preko noći gotovo beznačajna u širokoj slici SDP-ove karte. Nisu ušli u Predsjedništvo stranke, zamijenjeni su nekim novim licima, nisu našli mjesta niti na Bernardićevim 'šalabahterima' koji su neshvatljivo postali javna šala iako se radi o gnjusnom izigravanju demokracije za koje bi trebale biti rezervirane samo najoštrije osude. Teško je naći zamjerku rješavanju balasta kao što su Maras ili Opačić koji su karijere izgradili kao partijski činovnici bez ikakvih praktičnih znanja iz stvarnog svijeta, što su i argumentirali svojim djelovanjem kao ministri, jedni od nagorih u povijesti ove zemlje. No, Bernardićev obračun sa njima nije posljedica nekog zaokreta u smjeru vođenja stranke nego upravo supotno, nastavak dobro provjerene metode čišćenja nepodobnih i nepotrebnih zbog političkih razloga, a ne zbog nečije sposobnosti ili nesposobnosti. Jer, da se Bernardićeva uloga suca, porote i krvnika bazira na kompetentnosti, mnoga druga imena koja su 'preživjela' čistke bi također doživjela sudbinu ove nekolicine. U prvom redu ljudi kao Mihael Zmajlović koji su ovoj zemlji nanijeli enormne štete u svom mandatu kao ministri. No, očito je da se u nekima i dalje vidi korist ili su se možda jače pokajali za svoje prijateljstvo sa Milanovićem, a to je bila tražena preporuka prema kojoj je i Bernardić, kao i oni prije njega, kadrovirao. 

Žalosno i jadno je što ćemo u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci biti izloženi verbalnom teroru 'slavljenika' iz Westina o nesposobnosti i štetnosti aktualne Vlade, o MOST-ovom zapošljavanju kumova i o HDZ-ovim korupcijskim aferama, sve pod krinkom novog SDP-a, novog socijaldemokratskog smjera, koji se ne očituje apsolutno nigdje drugdje osim u velikim riječima majstora verbalnih akrobacija koje SDP škola politike nepogrešivo proizvodi. Lako je zamisliti preuzimanje zasluga za aktualni rast BDP-a zahvaljujući potezima još iz njihove Vlade, lako je zamisliti izigravanje moralne policije nad MOST-om od strane ljudi koji niti ne trepnu da potroše milijune novaca hrvatskih građana samo da sebi u čast organiziraju predbožićni 'dernek' u metropoli, lako je zamisliti pretvaranje rada u Saboru u poligon niskih strasti i otvaranja smiješno nebitnih tema samo za skupljanje političkih bodova. Sve to je realnost u Bernardićevom mandatu na čelu SDP-a kao što je bilo i svima ostalima prije njega. Srećom po sve nas ostale, uskoro se bliže još jedni izbori, oni lokalni, a šanse su dobre da SDP ponovno upiše rezultat na kakav su nas već navikli, glatki poraz. Nakon toga će ponovno doći malo mira dok oni traže način da stranku ponovno okrenu socijaldemokraciji. 

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (4)


Respektira (4): Spektator, Laci, siouxica, Alumnus


Komentari (4)


evo počeo je bero konstruktivno - pozvao na suradnju i konsenzus oko lokalne samouprave. figa u džepu ili iskreno? (eno gore i teme:)) siouxica 0 0 0


Naravno treeba se veseliti samo na HDZ-ovim dernecima, koji se ne plaćaju iz poreza građana i ukradenog novca kroz Fimi mediu. Samo mi na pamet pada ona Štulićeva: zašto tražiš karizmu u sebi punjena ptico...I zamisli Ode Radosti sveopćeg puka, što viewer 0 0 0


hvala Bogu nisu sitne duše iz Westina ili one socijalističke Cibonine dvorane došle na vlast. Evo sada HDZ-u prilike da pokaže što zna. Ima predsjednicu, Sabor, vladu, 70% županija...pa neka izvole ovim smiješnim loserima iz SDP-a pokazati, kako se viewer 0 0 0


iskreno rečeno, osim "uhlebljenih" SDP-ovaca, kog ajoš zanima što će biti s SDP-om ? Uostalom komunjarski vukovi mijenjaju retoriku i "kostime", ali ćud nikada. kada će neki SDP-ovac govoriti kao Lovrinović, Pernar ili Glasnović ? NIkada ! Laci 0 0 0

Analiza

'Socijaldemokratiziraj' me nježno

05.12.2016. 12:47, Nakon izbora: Kakva je perspektiva SDP-a s Bernardićem na čelu?

Već uoči Konvencije SDP-a koja je održana ove subote, bilo je jasno kakva je perspektiva SDP-a i da ona nikako nije dobra. Davor Bernardić je pobijedio na izborima, ali nikako nije smirio duhove stranke, dapače, čini se da odmetnika ima više nego i prije. Počelo je sa sabotažom mjesta odvijanja same Konvencije, pa se zbog nelogičnih administrativnih propusta Bernardiću u 5 do 12 ponudilo da se Konvencija održi u Boćarskom domu koji je puno premalo i neadekvatno mjesto za takav događaj, i bila bi ogromna blamaža da se događaj zaista održao tamo. Ništa manje loše nije bilo niti ovako. Cibonina ... više >

6

Mac316

Kneel before your master
  • 4
  • 0
  • 0
  • 4

Analiza

MOST-u će presuditi rezultati, afere su tek tjedna zanimacija

01.12.2016. 13:32, Hoće li, i koliko, političke štete MOST imati zbog slučaja 'kum'?

Već površnim praćenjem medija od osnivanja nove Vlade jasno je da je MOST postao dežurni krivac za sve. S jedne strane, MOSTovci mogu ovu pojavu shvatiti kao kompliment i priznanje da su se izdigli iznad statusa običnog 'koalicijskog priljepka'. Može li se itko sjetiti primjera gdje su HNS, HSS, HSLS, HSP i mnoge druge još minornije stranke bile ovako čerečene na nacinalnoj razini kad su bili dijelovima vladajućih koalicija? Možda je najbolja usporedba HNS, nekadašnja treća stranka po ugledu, koja u sklopu Milanovićeve Vlade nije bila kriva gotovo za ništa, sasvim sigurno ne za nebrojena zapošljavanja i pogodovanja diljem ministarstava i državnih tvrtki na gotovo dnevnoj bazi. HNS je to sve mogao raditi u sjeni jer jednostavno nikog nije zanimao, i površnom pratitelju je bilo jasno da je HNS bez SDPa nitko i ništa i zato su se koplja lomila na glavnom partneru. MOST je, iako manji partner u Vladi, iznad tog statusa, ima dovoljnu težinu da mu svatko tko se sjeti pokušava raditi o glavi. Očito je njihova pojava pogodila i veliki dio interesnih skupina, jer ne treba sumnjati da je praćenje njihovih akcija pod posebnim povećalom posljedica diranja u osinje gnijezdo. 

S druge strane, za sve što im se događa, u MOSTu u prvom redu odgovornima moraju držati same sebe. Kada se stavljate na uzvišenu moralnu poziciju, iznad svih, neminovno je da svi samo čekaju priliku da vas s te pozicije spuste. MOST se, bez obzira da li opravdano ili ne, postavio kao novi val u hrvatskoj politici, ljudi bez tereta prošlosti i bez želje da vladaju Hrvatskom na način kako se to do sada radilo. Dakle, pod parolom bez pogodovanja, bez interesa, bez muljaža, #bašzatoMOST. Kad si toliko isključiv, pazi ti se puno više na svaki korak nego npr. HDZu, SDPu, HNSu i ostalima, koji su već toliko puta pokazali da se takvih deviza uopće ne drže i šokiranost njihovim aferama, propustima ili greškama je sve manja ili gotovo nikakava. 

Može se shvatiti stajalište MOSTa. Jasno je bilo da se na scenu ne mogu probiti nikakvom drugačijom parolom nego igranjem na kartu potpune različitosti od ustajale domaće politike. Ankete popularnosti poliitčara gotovo uvijek na pitanje tko vam je najbolji političar stavljaju odgovor 'nitko' pa je jasno da je sve veći broj građana ogađen politikom i ljudima koji ju predstavljaju. Pokušati ući u politiku, a biti pandan potojećih stranaka bilo bi potpuno nemoguće. MOST je ušao pod parolom potpunog poštenja i rada u javnom interesu, preslikanog sa lokalne razine od kuda su mnogi njegovi čelnici i postali poznatije face. Živi zid je našao svoju devizu u socijali, igranju na kartu pomoći onima koji su 25 godina najviše trpili. Različitost. To je bila jedina moguća deviza za ući u igru. Niti je MOST baš apsolutno pošten i čist, niti je Živi zid apsolutno okrenut socijalnim pitanjima i pomoći najslabijima, ali na tu parolu su ušli. 

Sad kad su unutra, MOST vrlo brzo saznaje kako stvari funkcioniraju. Ovo nije Metković, ovo nije mala sredina gdje se nekakav pozitivan efekt brzo vidi pa te nitko ne pita kako i s kojim ljudima si do njega došao. Nakrcaš grad sa svojim ljudima od povjerenja i ako su ti ideje dobre, a ljudi rade, rezultati će brzo biti vidljivi i nitko neće pitati iz koje su stranke, imaju li fakultet i slično.

Na državnoj razini stvar tako ne funkcionira. Postoje propisi i procedure, puno kompleksnije i duže nego na lokalnim razinama, a postoji i nemjerljivo veći interes javnosti i medija koji prate apsolutno svaki korak. Greške se teško zaboravljaju jer predugo traje do pozitivnih rezultata i oni su previše općeniti da bi se pripisivali jednom čovjeku ili jednoj stranci. Ono što će MOST brzo naučiti, ako već i nije, je da će mu se suditi po učinjenom u četverogodišnjem razdoblju Vlade, ne samo njima nego i njihovim partnerima iz HDZa.

Danas je MOST 'Pedro', danas su oni likovi koji zapošljavaju kumove i za njih mijenjaju natječaje, guraju golobrade klince, prebjege iz drugih stranaka, na visoke pozicije bez natječaja, rade zbrku sa nepoznavanjem propisa i guranjem svoje kandidatkinje za mjesto za koje ona teoretski ne može konkurirati, danas je MOST jednostavno laka meta za napadanje. Dijelom i zato jer su sami sebi nacrtali metu na leđima. 

Najgora stvar je što trenutno obrane nema. Premalo je vremena prošlo da bi se MOST mogao pohvaliti nekim grandioznim rezultatima, makar ne treba olako uzimati činjenicu da su nadživjeli i pridonijeli izbacivanju iz politike apsolutno štetnih pojava - Milanovića i Karamarka. No, danas je MOST u defenzivi. Municije za napad još nema, a po njima se puca iz sve težeg oružja. MOST će morati naučiti, ako već nije, da afere dođu i prođu, i puno gore stvari su se među političarima događale od zapošljavanja rodbine pa su preživljavali. No, preživljavali su samo onoliko dugo koliko je bilo rezultata. Ako ih nema, s aferama ili bez njih, palac dolje je neizbježan. 

Pravosudna reforma u roku 4 godine, preustroj javne uprave u roku 4 godine, dizanje i stabilizacija BDP-a, povećanje iskorištenosti EU fondova za konkretne učinke na kvalitetu života u državi nakon 4 godine, kurikularna reforma, zdravstvena reforma, dizanje osobnog standarda građana u sljedeće 4 godine, to su kategorije koje će jedine biti važne. To su kategorije koje dovode do one najvažnije, ali i najsubjektivnije od svih - zadovoljstvu građana svojim životom. Postigne li ova Vlada zadovoljavajuće uspjehe u barem većini njih nakon 4 godine, bez ikakve sumnje će dobiti novi mandat. Bude li MOST dio te Vlade tada i postignu li takve rezultate, bez sumnje će ostati treća stranka po snazi u državi, vjerojatno i dignuti svoju reputaciju za koju razinu. U slučaju uspjeha, zaposleni kum, izmijenjeni natječaj ili nepoznavanje propisa neće zanimati apsolutno nikoga. Ako rezultat izostane, onda će MOST, kao i cijela Vlada doživjeti sudbinu Milanovićeve i biti smijenjeni od svojih poslodavaca te upamćeni kao šarlatani koji su pokušavali gurati svoj kadar i zapošljavati rodbinu. 

Zaista je toliko jednostavno. Da je Milanovićev kabinet imao rezultate, bio bi na vlasti i dan danas. Nije imao rezultate jer su ljudi koji su ga sačinjavali u većem dijelu bili krajnje nesposobni za obavljati posao koji je pred njima, a ne zato jer su pozapošljavali pola stranke i obitelji. Ako postoji metoda iza MOSTovih poteza, ako im kum, klinac i Petrov donesu rezultate nakon 4 godine, sve sitne afere i bombastični novinski naslovi neće biti bitni. #Bašzato, MOST mora znati ogromnu obavezu koju ima ne samo prema ukupnoj državi nego i prema vlastitoj stranci, obavezu da nakon 4 godine njihovog vladanja svima bude bolje. Ako su uvjereni u sebe i svoje sposobnosti, medijsko i javno iživljavanje ih ne bi smjelo obeshrabriti, presuda o njihovoj stručnosti, uspješnosti i moralnosti će se donijeti za četiri godine. I dat će je jedini sud koji može biti apsolutno pošten, svi. 

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (8)


Respektira (5): sufit, BorisTraljic, Vlaho, Neretvanin, siouxica


Slaže se (3): Refamolitelj, Spektator, Alumnus


Komentari (11)


Smatram kako su od MOSTa glasači očekivali nastambu radilica, a jučer, umjesto smirene isprike - i idemo dalje, dobili pjenjenje BP o nastambi trutova uz obećanje da će svoje trutove odvesti sa sobom!? Ne treba odvoditi trutove nego dovesti radilice. BorisTraljic 0 0 0


osobno, mislim da nije fer nekoga nazvati trutom samo zato jer stranačkom linijom dolazi raditi, a nije se još ni pokazalo ima li kakvih znanja i sposobnosti ili je klasični uhljeb vulgaris. Činjenice govore da kum radi posao koji nije nimalo lagan.. Mac316 0 0 0


..ako ide preko EU fondova, a klinac nije glup i ulaže u svoje obrazovanje. S tim rečenim, sve to ne opravdava mijenjanje natječaja i kršenje vlastitih najava, ispravna reakcjia bi bila 'naša greška, nema opravdanja, trudit ćemo se biti bolji' Mac316 0 0 0


@Mac316 Slažem se. "Trut" je u politički vokabular (leksik?) uveo Božo Petrov, a bilo bi i nekorektno i netočno smatrati MOSTovce radilicama, a sve ostale trutovima. "Trutovi" i "kumovi" će jedno vrijeme "vladati" HR medijskim prostorom. BorisTraljic 0 0 0


pa niti si trud niti radilica dok ne pokažeš radom što si. Naravno, kao što sam više puta rekao, Petrov je sada žrtva vlastite retorike, kada se razbacuješ pojmovima poštenje, moral, rad, ali i trut,uhljeb i slično, postaješ velika meta Mac316 0 0 0

Analiza

Marić i Tolušić potegnuli, što rade ostali?

28.11.2016. 11:10, Anketa: Kako je Vlada odradila svojih prvih mjesec dana?

Čini se da sa ovom Vladom koju vodi Andrej Plenković možda konačno ulazimo u fazu 'normalne politike', one u kojoj vodeći državni političari imaju svoju prepoznatljivost i prisutnost, ali nisu tretirani kao medijske zvijezde koje se ocjenjuje isključivo kroz pop-art dojam, kao da su dio showbiz svijeta kojem je to specifično. Taj trend je trajao još od vremena Ive Sanadera, kada je bivši premijer postao svojim istupima i djelima veća zvijezda od Severine. Zoran Milanović i njegova Vlada su toliko puta prešli preko usana građana, svi ministri tog dijela hrvatske povijesti su se nalazili po medijima i u kafanskim naklapanjima, ali malo tko bi znao nabrojiti jednu stvar koju su ti ljudi radili kao dio svog radnog mjesta. Ništa drugačije nije bilo niti u blitzkrieg vladavini Karamarka i Petrova sa Oreškovićem kao gromobranom, ponovno su političari punili naslovnice svih medija, od Nacionala, preko Glorije pa do Moje tajne ili sudbine. 

Andrej Plenković nije taj tip. Ništa u njegovom ponašanju i djelovanju ne odaje čovjeka koji nužno mora biti prvi među jednakima ili predvodnik stada. Dapače, dojam je da novog premijera najviše muče upravo medijski istupi jer političar često nema puno toga za reći što bi narod moglo zanmati, a mikrofoni mu se svejedno guraju u lice. Plenković je uspio napraviti neki balans između smanjene prisutnosti u medijima i opreza da ne ostavi dojam da se ništa ne radi. Ne govori puno niti bombastično, ne otvara sukobe niti se razbacuje parolama, ali ostavlja dojam čovjeka koji je prionuo poslu, a ne samo zasjeo u fotelju. To u prvom redu može zahvaliti svom kabinetu ministara koji se slijede premijerovim primjerom, ne paradiraju na otvaranjima svega i svačega, ne drže isprazne političke govorancije nego su, barem neki, prionuli poslu od prvog dana službe i pojavljivali se u medijima samo u svojoj struci tj. resoru koji vode. 

Prvi adut Plenkovića za dojam da se nešto radi je Zdravko Marić i njegova porezna reforma. Mislili što god želite o njoj, bilo da se radi o koraku u pravom smjeru ili beskrupoloznom udaru na najsiromašnije, činjenica je da je jedan od ključnih strateških akcijskih dokumenata donesen u rekordnom roku nove Vlade. Ako se sjetimo Milanovićeve Vlade gdje nekim ministrima nije bio dovoljan niti cijeli mandat da poslože nekoliko prijedloga zakona, ovakva ažurnost je toliko više impresivna. Čak i da je Marić dobar dio posla napravio u prvom mandatu propale Vlade, opet je trebalo pogurati stvar u novoj Vladi, proći sve konzultacije i upoznavanje premijera sa planom i progurati svoj rad. Lako bi bilo Mariću tražiti vremena da se nova Vlada uhoda pa da onda nastavi s poreznom reformom kad osjeti kako nova Vlada diše, no ovog je puta birokratizam i politikanstvo dobilo poštedu i ustuplo mjesto proaktivnosti državnog aparata i izbjegavanju alibija. 

Novi ministar poljoprivrede Tolušić također daje svoj obol dojmu da se radu pristupilo ozbiljnije. Jasno je valjda svima da godinama jedemo ne samo salmonelu nego i tko zna što sve ne jer nije salmonela baš slučajno prisutna samo sada kada se konačno provode kakve takve inspekcije. No, Tolušić ne mari za podilaženje velikim lancima prodaje i zataškavanju informacija, čovjek je jasno kao dan objavio apsolutno sve rezultate inspekcija koje su provedene i bez obzira, radilo se o kumici s placa ili Todoriću, javnost upoznao sa proizvodima koji su zaraženi i nepogodni za kupnju. Već samo ovo koliko se napravilo je više za kvalitetu hrane koju konzumiramo nego sve zajedno do sada u zadnjih 20 godina, a ako ministar Tolušić ustraje u istrazi i posegne za adekvatnim kaznama, mogli bi u ovoj Vladi konačno dobiti preduvjete za podizanje kvalitete onoga što jedemo na razinu zapadnog čovjeka, a ne samo automata koji guta sve što mu veliki trgovci isporuče. 

Za mjesec dana rada, i ovo je sasvim solidno kad se stavi u kontekst nerada u Vladama koje su prethodile. Možda još bitnije, u Vladi naoko vlada harmonija, nema iskakanje, nema afera, ne priča se o zapošljavanjima i pomoćnicima te iz kojih stranki dolaze, ministri su se stavili u službu države i, makar za velike plaće i povlastice, ne glume zvijezde i najpametnije na svijetu nego upravo ono što i jesu, zaposlenici kojima su građani poslodavci i kojima bi prva misija trebala biti ne iritirati te svoje poslodavce. 

S druge strane, ono gdje nije postignut nikakav pomak jest Sabor. Unatoč silnim najavama o strožim kontrolama rada zastupnika, unatoč najavama o parlamentu kao mjestu gdje se rješavaju aktulani problemi, a ne dubi po povijesti, hrvatski Sabor je i dalje prilično prazno mjesto gdje šaka zgubidana sa izopačenim stajalištima o povijesnim događajima krati jutra prepiranjem sa neistomišljenicima. Da nema Ivana Pernara koji je svoj status sabornika iskoristio za stvaranje imidža zvijezde i njegovih prilično bizarnih govora koji se barem većim dijelom tiču sadašnjosti, Sabor bi bio identičan onome kakav je zadnjih 10 godina.

Božo Petrov nije od prve uspio dovesti tu instituciju u red. Snimke i prijenosi iz Sabora i dalje projiciraju otužnu i iritantnu sliku prazne dvorane usred radnog vremena, saborski odbori se više bave kvorumima i taktikama izbjegavanja glasanja nego sadržajem predmeta koji su im na dnevnom redu, a razina rasprave je i dalje vrlo, vrlo niska. Čak i kad se dvorana koliko toliko popuni kao za Aktualno prijepodne, mogućnost pitanja Vladi se ne koristi za proaktivno i konstruktivno raspravljanje nego za priglupo skupljanje i oduzimanje političkih bodova pitanjima kao 'što je sa 1000 eura za novorođenčad' i 'jesu li po vama svi srbi četnici'. Nije cijela krivnja na Petrovu, ne može on utjecati na to što će netko pitati i kakva će razina rasprave biti, ali on i MOST moraju na sebe preuzeti krivicu za očito kršenje saborskih obaveza većine sabornika koji jednostavno odbijaju dolaziti na posao za koji su prisegli da će časno obavljati i za koji su jako dobro plaćeni. 

Sumirano, Plenkovićeva Vlada je uspjela usmjeriti brod na pravi smjer u smislu da imaju povjerenje većine građana. Da danas pitate prosječnog građana smatra li da potezi ove Vlade imaju pozitivniji učinak od onih Vlada Milanovića i Karamarka, odgovori bi vjerojatno bili velikom većinom pozitivni. To je zaista korak broj 1 u bilo kakvom oporavku, Vlada mora imati stabilnost i sigurnost da može sprovoditi reforme bez gnjeva građana. 'Sitnije' afere kao što su afera Kum ili duhovi iz ormara novog ministra znanosti se za sada rješavaju u hodu manje-više uspješno, što samo potvrđuje tezu da sitna zapošljavanja po 'ključu' i pogodovanja samo po sebi ne zanimaju većinu naroda ako narod ima dojam da stvari idu na bolje. Onog trenutka kad tako neće misliti, tek tada će pokušaj zapošljavanja obitelji ili dodijeljivanje nekih potpora samome sebi postati veliki problem i uteg oko vrata od kojeg nema spasa.

Baš zato, na ministrima je da slijede primjer Zdravka Marića i što brže donesu pravosudne, zdravstvene, kurikularne i druge nužne reforme iz svojih resora, da one budu kvalitetne i smislene i da država konačno prodiše punim plućima. Na ruku Vladi ide što je oporba u potpunom rasulu, Živi zid se muči s pozicioniranjem svojih lidera kao ozbiljnih figura, HNS je u krizi identiteta jer se teško odlučiti da li ostati vjeran sadašnjem bračnom drugu ili prikloniti se atraktivnijoj ljubavnici, a SDP ima drugih briga od onih kako voditi državu. Također, i  Gordan Maras. U ovakvim okolnostima gdje vas mediji i javnost 'vole', gdje nemate ozbiljnu opoziciju i gdje uživate solidnu suradnju sa koalicijskim partnerom, zaista nema isprike za ne napraviti rezultate koji bi ovu zemlju barem malo poboljšali. Prvih mjesec dana mogu dobiti prolaznu ocjenu, ali očekivanja su da se rezultati eskponencionalno poboljšavaju kako vrijeme mandata prolazi. Bilo kakva skretanja s tog puta značit će i ozbiljan palac dolje i gubljene povjerenja u ovu Vladu, kao i sve druge prije nje. 

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (5)


Komentari (9)


Odustao nakon 3 pasusa jer fušeri i postoje da bi se stvari odradile u rekordnom roku, ali ne vidim razloga da se tome divim 5none5 0 0 0


Tolušić se ne eksponira i nije svaki dan na tv-u ili radiju? U Oreškovićevoj vladi odmah se hvalio, kako je on povukao puno više novaca, nego svi prije njega. Kao da se sredstva iz EU fondova dodjeljuju odmah i bez ikakve predhodne procedure. Samo viewer 0 0 0


pod njegovim vodstvom se ekspreno pišu programi, šalju u Bruxelles i nakon tjedan dana odobravaju. Što se Mariće tiče, mislim da radi bolji posao a ima i podlogu. Još za vrijeme Lalovca je sređena državna riznica a i fiskalizacija je odradila veliki viewer 0 0 0


posao, tako da skoro u realnom vremenu zna, kako mu stoji blagajna. Međutim, ovo je samo kozmetika. Istinska reforma se mora dogoditi u drugim ministarstvima. Sudstvo, gospodarstvo, teritorijalna reforma, Javni servis, zdravstvo. Pričekajmo s hvalosp viewer 0 0 0


Meni se svidja ozracje koje je stvoreno u posljednje vrijeme, nema prepucavanja, svadja, nekako je mirnije....a slika praznog sabora frustrira ljude. Zaista je porazavajuce da zastupnici ne rade svoj posao, da ne dolaze na sjednice. Anyst 0 0 0

Analiza

Marić i Tolušić potegnuli, što rade ostali?

28.11.2016. 11:10, Anketa: Kako je Vlada odradila svojih prvih mjesec dana?

Čini se da sa ovom Vladom koju vodi Andrej Plenković možda konačno ulazimo u fazu 'normalne politike', one u kojoj vodeći državni političari imaju svoju prepoznatljivost i prisutnost, ali nisu tretirani kao medijske zvijezde koje se ocjenjuje isključivo kroz pop-art dojam, kao da su dio showbiz svijeta kojem je to specifično. Taj trend je trajao još od vremena Ive Sanadera, kada je bivši premijer postao svojim istupima i djelima veća zvijezda od Severine. Zoran Milanović i njegova Vlada su toliko puta prešli preko usana građana, svi ministri tog dijela hrvatske povijesti su se nalazili po medijima i u kafanskim naklapanjima, ... više >

6

Mac316

Kneel before your master
  • 5
  • 0
  • 0
  • 9

Analiza

MOST se opasno igra sa svojom sudbinom, ali i sudbinom države

25.11.2016. 09:02, Hoće li, i koliko, političke štete MOST imati zbog slučaja 'kum'?

Božo Petrov i MOST su si već vezali omču oko vrata i šutnuli stolac, visjeli su i politički život se polako gasio, no, ludom srećom ili božjom pomoći, uže na kojem su visjeli je ipak puklo i dalo im šansu za novi život. Kažu da samoubojice u trenutcima prije smrti požale što su digli ruku na sebe. Ostaje za nadati se da će se isto dogoditi u glavama Petrova, Grmoje i ostatka MOST-a, jer bilo kakav drugi ishod vodi u sigurnu propast. 

Stvar je potpuno i kristalno jasna. Hrvatska već ima dvije stranke (ako HNS brojimo kao dio SDP-a) koje zapošljavaju na vodeće pozicije bez reda i smisla, kako im se prohtije, i ne mare puno za ono što je ispravno nego se skirvaju iza birokratskih pravila koje sami donose. HDZ i SDP su velike stranke sa puno članova i zakrčili su hrvatski prostor uhljebljavanja i pogodovanja, i tu jednostavno za nove igrače niti ima mjesta niti potrebe. MOST nije dobio povjerenje birača već dva puta zato jer su 'malo drugačiji od HDZ-a i SDP-a, ali neke stvari ipak mogu raditi jer se tako i prije radilo' nego zato da budu drugačiji koliko god mogu biti, na bilo kojem zamislivom polju javnog života. Možda je kum Bože Petrova zaista čudotvorac u sektoru vodne privrede i EU projekata. Možemo vjerovati Grmoji da se radi o stručnjaku koji je provodio bitan EU projekt iz relevantnog sektora i bio uspješan u tome, možemo vjerovati jer je vrlo lako provjeriti je li to laž. No, kum Bože Petrova je ipak prije svega njegov kum.

Vodeći ljudi MOST-a su se pokušali opravdati da se radi o političkom imenovanju, a ne zapošljavanju, što je i istina. No, upravo tu i je problem. Kum bi otišao kad odlazi i Petrov, ali parola MOST-a je upravo bila da nema političkog imenovanja, da netko samo zato što je iz MOST-a ili zato što je nečiji rođak neće automatski raditi na dobrim mjestima. Između redaka se da pročitati, provodit će se natječaji pa neka najbolji pobijedi. Direktno imenovanje kuma i MOST-ovca je potpuno suprotno od toga. Provođenje natječaja za radno mjesto, pa javno objavljivanje da je kandidat kum Bože Petrova, ali da je kandidat zbog toga i toga, pa onda puštanje neovisne komisije sačinjene od ljudi iz struke da odaberu novog dužnosnika, to je ono što je većina zamišljala da će se dogoditi kad su glasali za MOST. Ovo što se dogodilo sa prekonoćnim mijenjanjem uvjeta natječaja s očitom namjerom da se namjesti za 'nekoga', to je ono što smo već imali, to je ono zbog čega nema potrebe da imamo još jednu stranku koja će raditi identično istu stvar. 

MOST upada u klasičnu zamku sjedenja na moralnom pijestolju. Politika je prljava igra i tko god se drži parole 'mi smo sveci, svi drugi su pokvareni' kad-tad posrne, a posljedice takvih posrtaja su puno veće nego kod onih koji ne izigravaju veće pape od pape. Upravo zato, MOST mora iznimno paziti na ono što je moralno ispravno, čak i više nego na ono što se njima čini da je opravdano sa strane struke. Jer, njihova prisutnost na politčkoj sceni je nova, puno ljudi nije sigurno u njih, niti su do kraja kupili priču o 'novoj struji' na političkoj sceni. Dali su im glas jer ne žele glasati za SDP i HDZ, ali taj glas dolazi sa velikim, velikim kondicionalom, MOST mora u Vladi pokazati da je opravdan inače će ga građanin uzeti natrag. Situacije kao ova, koja najbolje podsjeća na najgore strane SDP-a i HDZ-a, su upravo onakve kakve Petrov , Grmoja i ostatak MOST ekipe mora izbjeći pod svaku cijenu, čak i pod cijenu odustajanja od ljudi za koje oni privatno možda znaju da su najbolji za neki posao. 

Stvar je donekle izvukao sam subjekt afere, gospodin Kum. Čovjek je brzo nakon medijske provale onog što se događa sam odustao od kandidature za radno mjesto u Hrvatskim vodama i javnim priopćenjem zahvalio svima i objasnio da je pritisak prevelik da bi nastavio. Ovim razvojem događaja smo vidjeli ipak nešto što se ne viđa kod drugih stranaka - priznanje greške, poklapanje ušima i odustajanje od zacrtanog plana na vlastitu štetu. Nemojte sumnjati, da MOST funkcionira na obaveznim zapošljavanjima rođaka i 'prijatelja' kao što funkcioniraju HDZSDP ne postoji taj novinski članak ili javni pritisak koji bi ih zaustavio u kadroviranju po željama. Primjeri naših najvećih stranaka i HNS-a koji su nakrcali državne službe i javne tvrtke svojim kadrom unatoč gotovo svakodnevnim vijestima o pogodovanjima i nepotizmu je dokaz tome. Nikad nitko iz 'starosjedioca' politike nije odustao od tog načina rada samo zato jer javnost negoduje. MOST je, barem u ovom segmentu, pokazao da je drugačiji. Nije puno, prilična šteta je počinjena već samim pokušajem, ali nada ostaje da se u ljudima koji vode MOST krije moral i dobre namjere koje su samo ponekad oštećene nesnalaženjem i naivnošću tipičnima za ljude koji su u politiku, pogotovo ovakvu našu, stupili nedavno i prilično nespremni. 

Možda smo svi koji vjerujemo i dalje u krivu, ali teško je zamisliti Petrova i Grmoju kako prepredeno pod okriljem noći slažu križaljke kadra na način da upisuju imena svojih bližnjih kako im se gdje sprdne. Ako već ne zbog morala, onda zbog svijesti da ih se gleda pod povećalom i da su sami sebe obvezali na drugačiji model. Zamislivo je da su kuma Bože Petrova upisali na mjesto hrvatskih voda jer su upoznati sa njegovim radom, znaju njegove kvalitete i vjeruju mu. No, to što ga oni poznaju i znaju njegove kvalitete ne znači da ga poznajemo svi mi, a upravo o tome Petrov i Grmoja moraju misliti kada slažu križaljke. Jer nisu više predstavnici Metkovića gdje svatko svakog zna i ljude se gleda kroz njihov posao u Metkoviću. Sada su na velikoj pozornici gdje ih gleda i ocjenjuje cijela Hrvatska i svaka sumnjiva odluka dolazi pod povećalo. Upravo zato, natječaji i struka su najbolja oklada koju MOST ima da se ne zaplete u močvaru hrvatske politike i ne postanu samo još jedni od istih. Greške su moguće, ali ključno je da ih se ispravi prije nego postanu prevelike i sruše sve što se napravilo. MOST se ovaj pu izmaknuo metku, ali moraju paziti da zalutali metak ne postane rafalna paljba od koje nema bijega. 

Možda nije pošteno kopati MOST-u grob nakon jedne greške ili nekoliko krivih koraka kad smo žrtve 25 godina pogrešnih politika i pogrešnih ljudi. No, isto tako, MOST-u nikad, pod nikakvim uvjetima, ne smije preko usana proći rečenica 'tako se i prije radilo' jer upravo zbog toga kako se prije radilo su oni i dobili šansu raditi drugačije. Izgovor na protekli rad svojih prethodnika u politici je samo pokazatelj da niti oni ne znaju drugačije. A ako je tako, 'senatori' takvih politika su Hrvatskoj sasvim dovoljni, nema mjesta za druge. 

6

Mac316

Kneel before your master

Komentari (19)


ni SDP-u nti HDZ-u. Jer je isti kao i oni. Progresivna ljevica nas je od 1945- do dana dovela sa sredine Rurope, na začelje, a so 1918. smo bili s onih prvih 4 u svijetu (Engleska, Njemačka, Francuska i AU) . Na začelje su nas doveli Turci preko Boljunac 0 0 0


Srbije 19128. i potom od 1945. "progresivni " komunisti, koji nas vode do danas. Reakciju (ustaše i sl. bagru ) su nemilice uništile progresivne snage nakon 1945. I zato danas treba Most, da bi sačuvao trend. Zato nema izlaza iz kadroviranja. Boljunac 0 0 0


Točno Anyst, da nije bilo mijenjanja pravilnika sve bi prošlo bez veće buke. No, Mostovci dobro znaju da svi jedva čekaju i najmanju grešku u koracima da im zapapre. Zato me čudi da su nasjeli. Spektator 0 0 0


U današnjem Večernjaku, ucidni B. Ristić je završio svoju kolumnu s riječima (citat) : "Ljevica odlazi na počivalište povijesti zajedno sa svojim avetima." Eto, to je to. Potvrđuje moje gledište o zabludama glede progresivnosti ljevice ! Boljunac 0 0 0


Ispričavam se i ispravljam zatipke : Turci preko Srbije od 1918. i "lucidni Borislav Ristić". Moje su ruke i prsti težački, a brzoplet sam, pa mi se događaju omaške. Boljunac 0 0 0

Analiza

SDP-ovci su umorni od rata, izabrat će Bernardića

21.11.2016. 08:32, Bernardić ili Ostojić – tko je bolji izbor za predsjednika SDP-a?

Koliko god se novi hrvatski poduzetnik Zoran Milanović distancirao od unutarstranačkih izbornika i koliko god se, općenito, klonio politike do točke gdje je upitno želi li uopće biti član SDP-a u budućnosti, unutarstranački izbori koje SDP prvodi imaju veliku sjenu Zorana Milanovića nad sobom, a ta sjena je samo još izraženija nakon prvog kruga. 

Jer, u drugi krug idu - kandidat koji je najmanje sličan Milanoviću i koji mu cijelu svoju političku karijeru nikako nije odgovarao, te kandidat koji je bio Milanovićev prvi izbor za nasljednika, njegova vječna desna ruka i čovjek koji bi s Milanovićem i za Milanovića u rat protiv bilo koga. Oni koji su otpali duguju svoj loš rezultat prije svega svojoj bezličnosti unutar stranke i prihvaćanju role poslušnika zbog čega su, naposlijetku, bili percipirani samo kao  'ruke u zraku' za SDP, a ne individue spremne odlučivati i voditi. Možda ovdje treba izdvojiti Tonina Piculu, koji je netom nakon odlaska Milanovića slovio čak i kao najveći favorit no beskrvnom, potpuno nezainetresiranom kampanjom odbio je od sebe većinu birača i završio sa zaista podmisjeha vrijednim rezultatom. 

Između Bernardića i Ostojića je milijun razlika, radi se o ljudima iz drugačijih svjetova. Bernardić je prilično samozatajan zagrebački igrač SDP-a, čovjek koji ne mari toliko za stranačka naređenja i uvijek je u Zagrebu slagao partnerstva i prijateljstva koja, prije svega, njemu idu na korist. Možda najveća vrlina koja mu se može pripisati je što mu direktiva iz stranačke središnjice nikad nije previše značila, puno bitnije mu je bilo osigurati svoj i položaj zagrebačkog SDP-a u najvećem hrvatskom gradu. U tu svrhu često je odbijao napade na gradonačelnika Bandića, čak i onda kada se po njemu iz Milanovićevog ureda oštro pljuvalo. Nije nikad prihvatio retoriku 'mi ili oni' niti je HDZ označavao kao suštinsko zlo i kriminalce. S druge strane, Ranko Ostojić je predvodnik 'mi ili oni' vala SDP politike, čovjek koji je uz Milanovića najviše napravio da SDP postane destruktivna, pljuvačka stranka koja ne mari puno za programe i suradnje nego bazira svoje postojanje na pozicioniranju same sebe kao antiteze HDZ-u što god da iz te stranke rekli ili učinili. Ostojić je objeručke prihvatio Milanovićev kurs i produbio ga ulazeći u nepotrebne i smiješne sitne 'čarke' sa marginalnim likovima kao što su Bujanec ili neki drugi desni ekstremi, vjerno je držao Milanoviću leđa čak i kad se dobar dio SDP-a počeo povlačiti u pozadinu da ne budu viđeni u istom kadru sa 'ludim Zokijem'... Ostojić je jednostavno po svemu pokazao da je pravi Milanovićev čovjek od povjerenja i nema razloga misliti da on kao predsjednik stranke ne bi nastavio biti samo produžena ruka svog puno utjecajnijeg i karizmatičnijeg prethodnika. 

Ipak, pred Ostojićem je ogroman zadatak. U tjedan dana morao bi uvjeriti gotovo polovinu svih članova stranke koji nisu izašli na biranje ne samo da izađu nego da zaokruže njegovo ime iako prije samo tjedan dana nisu osjećali tu potrebu. Jasno je da Ostojić u tjedan dana ne može napraviti ništa monumentalno da sliku o sebi promijeni pa mu je jedina šansa da promijeni sliku o Bernardiću i uvjeri birače da on kao predsjednik SDP-a nije dobra ideja. I tu je najveći problem koji Ostojić (i Milanović) imaju. Bernardiću je uzaista teško naći nešto jer jednostavno nikad nije imao istupanja koja bi izazvala bilo kakve kontroverze. Čovjek je definicija 'tihog ubojice', strpljivog igrača koji se nikad nije slagao sa vodstvom stranke, ali je trpio i čekao svoju priliku, da bi je konačno dočekao. Kada ga je Milanović preko noći izbrisao kao kandidata za ZG gradonačelnika, Bernardić je odšutio. Kada ga se marginaliziralo u slaganju Vlade i Milanovićevog kruga ljudi od povjerenja, Bernardić je mirno ostao vani. Kada su krenula obračunavanja sa mnogim podupirateljima Zlatka Komadine, kojeg je i sam Bernardić podržavao, kada su mnogi njegovi istomišljenici šutnuti iz stranke, Bernardić je ponovno ostao zakopčan kao pobožna mladenka prije nego prsten sjedne na prst. Zaista je teško staviti se u Ostojićeve cipele i pokušati zamisliti bilo što što bi u tjedan dana mogao izmisliti, a da ozbiljnije naškodi čovjeku koji kod birača koji jesu glasali na ovim izborima ima dvostruko veću podršku od Ostojića. 

Ranko Ostojić ima nekoliko kvaliteta koje u SDP-u sigurno cijene. Jedna od većih je njegovo prilično beskompromisno obračunavanje sa 'šatorašima', prosvjednicima kad su krenuli na trg sv. Marka. Iako većini Hrvatske nije drago vidjeti policiju i branitelje kako se potežu šakama na glavnom političkom trgu države, biračima SDP-a to bez sumnje nije mrsko jer nije tajna kakvo mišljenje imaju o ljudima koji su na ulicama rušili njihovu Vladu i prijetili općim kaosom. Ostojić je kod birača SDP-a dobio dovoljno bodova svojim sukobljavanjem sa desnicom i obavljanjem Milanovićevog 'prljavog posla', no rat je završio. HDZ je pobijedio, reorganizirao se i za većinu birača više nije aktualno boriti se sa HDZ-om nego osigurati da SDP, nakon što su poraženi do nogu, ne izumre. Pod izumiranjem se misli na vrlo realnu prijetnju da se rejting stranke nastavi srozavati osipanjem članstva i prebjezima drugm opcijama, kao i labavim vezama sa donedavno stabilnim koalicijskim partnerima. Nikad ne treba podcijeniti nagon za produženjem vrste hrvatskog političara, a ta vlastitoguzična borba nigdje nije izraženija i jača nego u SDP-u. Danas, SDP-ov birač više ne gleda kako izabrati nekoga da se suprotstavi HDZ-u, jer je ta bitka izgubljena. Danas SDP-ov birač želi nekoga tko će restrukturirati stranku, popraviti ono što godinama nije bilo dobro i što je dovelo do gubitka svakog relevantnijeg političkog izbora još od pobjede Kukuriku koalicije na parlamentarnim izborima.

SDP-ov birač danas nije zainteresiran za revanš HDZ-u, nije zainteresiran za otvaranje novih frontova, čak ga nije posebno briga niti za okretanje zemlje udesno, SDP-ovog birača je danas jednostavno strah, strah da će njegova stranačka iskaznica izgubiti na vrijednosti, da će prestati biti karta koja otvara vrata mnogih mogućnosti. Iz tog straha rodio se oprez, oprez koji je ostavio veliku većinu birača kod kuće dok ne vide tko će pobijediti i kome se treba prikloniti, kakvi vjetrovi pušu. Nakon što je Bernardić uzeo najveći broj glasova, nakon što je gotovo pobijedio u prvom krugu, prosječni SDP-ov birač shvaća da se radi o opciji koja ima perspektivu i iza koje se isplati stati. Bernardić je čovjek koji garantira jedan odmjereniji kurs stranke, možda ne pretjerano dinamičan i karizmatičan u kreativnom smislu, ali kurs koji će zakopati mnoge ratne sjekire i u miru provesti restrukturiranje stranke da se osigura opstanak i zadrži kakav takav primat na lijevoj strani političkog spektra. S obzirom na tendenciju SDP-ovog birača da se priklanja najizglednijem pobjedniku iz svojih interesa, puno je vjerojatnije da će neki dodatni birač koji će izaći na ponovljene izbore glas dati 'ziher pobjedniku' Bernardiću nego nasljedniku luzera Milanovića koji je stranku i doveo tu gdje je. 

Pojednostavljeno stvar izgleda ovako, kad biraju između Ostojića i Bernardića birači SDP-a biraju između rata i mira. Rat im donosi pregršt novih sukoba, nastavak polariziranja i podjela te gotovo sigurne nove žrtve protiv 'uljuđenog' Plenkovićevog HDZ-a, a mir im donosi vrijeme potrebno za stabilizaciju, smirivanje tenzija na političkoj sceni i čišćenje stranke od ostataka Milanovićeve ere terora. Uzimajući u obzir tendenciju SDP glasača da se priklanja vjerojatnijem pobjedniku kao i zdravi razum koji bi trebao izabrati mir prije rata, prognoza je da Bernardić u drugom krugu postaje predsjednik stranke sa dominantnih 70% ili više glasova. Je li to dobro za SDP-ovu budućnost ili ne zapravo puno više ovisi o tome kako će Plenković i Petrov raditi svoj posao, nego o bilo čemu što Bernardić može ili namjerava napraviti.

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (6)


Respektira (6): Laci, Zenga2, Alumnus, Spektator, siouxica, RepopeR


Komentari (18)


SDP je stranka na izdisaju i jedino rješenje je gašenje iste, osnivanje nove socijaldemokratska stranka sa hrvatskim predznakom, a većinu sadašnjeg vodstva treba eliminirati. roky333 0 1 0


SDP nije prošao tranziciju iz SKH, čiji je pravni slijednik u modernu europsku stranku ljevice. Prema rezoluciji 1841 VE, SDP ne bi trebao ni egzistirati. roky333 0 1 0


@roky, najbolje bi bilo da domoljubi osnuju socijaldemokratsku stranku, jer oni dobro znaju, kakav SDH treba Hrvatima. Uvjeren sam isto tako da bi dobro pjevali Internacionalu, pozdravljali se s "durugovi i drugarice" a Miloš Zeman bio počasni član. viewer 0 0 0


Jutros su sučeljili Bernardić i Ostojić na razini prgavaca u mjesnoj zajednici. Pričali o prošlosti, a vozije nikakve . To je bilo sućeljavanje za mjesto šefa ljevice. Jadno da je pitanje može li biti jadnije. HR 1 "U mreži prvog". Bez vizije ... Boljunac 0 1 0


Respekt za članak, mada n eznam što bi trebalo značiti da je bernardić "tihi ubojica" ? jedino ako se No ne misli dsa će "ubiti do kraja" SDP kao partiju. A to i ne bi bila neka velika šteta ! Laci 0 0 0

Analiza

Milanovićevi miševi u bezidejnoj borbi za prazno prijestolje

08.11.2016. 10:33, Hoće li kampanja promijeniti odnos snaga u SDP-u? Tko će naslijediti Milanovića?

Zavrtimo sat unatrag nekih mjesec-dva. Još smo u predizbornoj kampanji, Zoran Milanović provodi svoj one man show koji, sa odmakom, više sliči na skup youtube skečeva nego ozbiljne političke govore, a ostatak SDP-a, bez iznimke, stoji u pozadini i očekuje rezultate. Nitko, ali doslovno niti jedna osoba, nije se u kampanji ustala i upozorila da to što Zoran Milanović radi nije dobro. Njihova šutnja, ili u slučaju Ostojića i nekolicine marginalnih kandidata za novog predsjednika otvoreno podržavanje, dalo je jasno do znanja da odobravaju put kojim Milanović vodi SDP ili da, u najmanju ruku, nemaju ništa protiv ako to poluči rezultate i osigura njihove pozicije. Bernardić pak nikad nije bio član Milanovićevog kruga prijatelja, ali i on se pasivizirao, šutke promatrao dok Milanović svojom gracioznošću asteroida na kolizijskoj putanji sa Zemljom uništava i one zadnje nade SDP-a ne samo da osvoji izbore nego da održi barem onaj tračak dojma da se radi o stranci predvodniku lijevog političkog pola, a ne stranci odanoj samo služenju samima sebi, ogrezloj u klijentelizmu i politikantstvu. 

Šute svi od reda, a SDP postaje udaljeniji od lijevog centra nego HDZ sa novim predsjednikom Plenkovićem. Tek nakon poraza, samo još jednog u nizu u eri plesanja s vragom u obliku Zorana Milanovića, javljaju se kandidati za novog predsjednika sa genijalnom idejom da SDP treba vratiti tamo gdje pripada, na prvu crtu borbe za socijaldemokraciju, treba zaokrenuti SDP ulijevo gdje i pripada. No, pitanje koje se postavlja je očito. Ako su i Ostojić i Picula i Bernardić i Miljenić odjednom svijesni nužnosti da SDP bude stranka koja predvodi lijevu politčku opciju, ako proklamiraju to kao cilj čime otvoreno priznaju da SDP to sada, nakon ere Milanovića nije, zašto su prije samo nekoliko tjedana šutke promatrali kako njihov vođa ne udaljava, nego odvlači traktorom SDP daleko od svih lijevih vrijednosti i vrijednosti socijaldemokracije i vodi kampanju kojoj je jedina svrha obračun sa 'njima', onima koji čak, odlaskom Karamrka, više ni ne postoje. 

Kad smo već u našem vremeplovu, vratimo se još malo unatrag, na Glavnu skupštinu HDZ-a tamo negdje u kasno proljeće. Karamarko je još uvijek bio veliki vođa HDZ-a bez realne opozicije, iako daleko najnepopularniji političar države. Njegov čelični stisak nad strankom je ličio na onaj koji je Milanović imao nad SDP-om, a i retorika im je bila gotovo pa identična. Na toj Skupštini je jedan čovjek, doslovno samo jedan, prekinuo patetične govore veličanja Karamarka i njegovog HDZ-a i upozorio na ozbiljne probleme koje njegov način vođnja stranke može imati te podsjetio da teret jednog čovjeka ne smije postati teret stranke. Bio je ismijan, gotovo pretučen, ali njegove riječi su se proročki ostvarile samo nekoliko tjedana kasnije, a tada je većina onih koji su ga htjeli tući počela govoriti isto što je jedino on imao hrabrosti reći pred cijelom vojskom Karamarkovih podanika. Taj čovjek je danas, samo nekoliko mjeseci kasnije, hrvatski premijer i jedan od najpopularnijih političara države, čovjek u kojeg narod, čak i bez obzira na političku opciju polaže realne nade da može pokrenuti nešto da u ovoj državi konačno postane bolje. U svakom slučaju, za to ima veću podršku i u parlamentu i kod glasača nego što je imao bilo koji političar još od Tuđmana.

Vratimo se u sadašnjost. Čini li se da bilo koji od kandidata za predsjednika SDP-a može ići putem Plenkovića, samo sa druge strane političkog spektra? Je li bilo tko od dotičnih ikad i ičim ustao i suprotstavio se Milanovićevom karamarkoiziranju SDP-a? Ne sada kada je Milanović otišao i kada je vlast u stranci na bubnju, nego onda kada je bilo bitno, kada se odlučivalo o sudbini države. Ne, svi kandidati za novog predsjednika stranke su kalkulirali i čekali ishod izbora, da vide hoće li biti mjesta za njih da sami sebe zbrinu na Milanovićevoj grbači. Tek kad su vidjeli da je mačka očerupana i šutnuta na cestu, miševi su se ohrabrili i izašli iz svojih rupa te u sebi otkrili davno izgubljene socijaldemokrate. 

Upravo zato, jer se radi o takvim ljudima, bez svojeg 'ja', potrčcima i apartčikima koji trebaju kult vođe da bi u sjeni lovili svoje interese, niti jedan od kandidata za predsjednika nema realnih šansi učiniti SDP ponovno velikim. Kampanja će dodatno podijeliti ionako podijeljenu stranku, nema sumnje da će po prokušanom receptu nakon izbora uslijediti čistke i kažnjavanja koja će samo još oslabiti stranku, a novo vodstvo, tko god to bio, će većih briga imati s tim kako da ih vlastito članstvo i lijevi birači shvate ozbiljno nego kako da sustignu i prestignu HDZ koji je miljama ispred SDP-a što se tiče moderniziranja, pomlađivanja i europeiziranja stranke. Za sve to vrijeme, dok će se Miljenić, Bernardić ili Ostojić pokušavati distancirati od ruševina koje je Milanović ostavio, građani, oni koji glasaju za SDP iz nekih uvjerenja o pravdi, socijaldemokraciji, liberalnosti, urbanoj kulturi i sekularizaciji, neće prestati promišljati o politici i za svoje ideale će tražiti nove predstavnike. Netko će ih naći u Pernaru i Sinčiću i njihovoj zaista fanatičnoj borbi za ono što vjeruju, netko će to naći u stranci Pametno i intelektualnim vrijednostima koje zastupaju, možda se počnu javljati i nove opcije mnogih otpadnika iz Milanovićeve ere SDP-a, a sve to će dodatno oslabiti poziciju SDP-a kao lidera lijevog centra. 

Velike stranke trebaju velike lidere. Kakav god bio, Milanović je bio lider, bio je to i Karamarko. Plenković je svojim istupom protiv Karamarka i artikuliranjem javno onoga što su mnogi u sebi mislili pokazao je da je i on lider. Miljenić, Ostojić, Picula, Bernardić, niti bilo koji drugi SDP-ovac to nisu ničim i nikad pokazali. Zato stranka i jest tu gdje je, a potencijal bilo kojeg kandidata za novog predsjednika ne obećava bolje dane. To je kazna i cijena koju se plaća za godine i godine zadovoljavanja mrvicama sa stola u svrhu ispunjenja vlastitih interesa. Htjeli ste stranku sa osiguranih 25-30 mandata za izabrane i još nekoliko gradonačelničkih i načelničkih mjesta u obespravljenim lokalnim samoupravama? Htjeli ste stranku u kojoj ne morate puno razmišljati ni raditi da bi novci dolazili i ugodno se živilo? Htjeli ste biti Ostojići, Opačićke, Sauche i Dragovani? Evo vam ih, izaberite ih sad da vas vode!

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (11)


Komentari (11)


A tko je se suprostavio Karamarku na zadnjem plenumu CK? Jedino Plenković s nekoliko bojazno formuliranih rečenica, nakon čega ga je mladac/aktivist Bilaver poklopio , skoro prinudio da javno izgovori mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa. A sad viewer 0 0 0


Gospodine, ništa Milanović nije radio a da nije bilo na korist SDP-a. Taj čovjek se lavovsk i borio protiv svih podmetanja od strane svekolikog desničarskoga političkoga spektra. Često iziritiran podmetanjima onih koji sebe smatraju jedinim oslobodi franek 0 0 0


ocima - pobjednicima u Domovinskom ratu, ostao je miran- dosljedan. Možda su mnogi od njih očekivali da će , Zoran biti više vulgaran ,prost, na njihovu žalost to nije bio. Naptotiv to su bili drugi , pa i vodeći ljudi u državi, koji su u ovu zeml franek 0 0 0


ju došli na funkcije po naredjenju, kao guverneri, kao poklisari, manje - više prestavili se kao genijalci, a , svaki put kad bi netko od njih došao uvalio bi nas sve dublje i dublje dužničko robstvo. Još dugo ć mo robijati, što je jo žalosnije franek 0 0 0


i ginut ćemo po svjetskim ratištima za tudje interese. franek 0 0 0

Analiza

Plenkoviću za kadroviranje solidna četvorka, za peticu trebaju rezultati

21.10.2016. 08:38, Kakvu je Vladu složio Andrej Plenković?

S obzirom na svu silu interesa i zahtjeva koje je morao razmotriti, ako već ne uvažiti, Andrej Plenković je obavio dobar posao sa izborom svog kabineta. Ne savršen, ali dovoljno dobar. Da izbor ne bi bio savršen morao je ulaziti u nekoliko dealova i kompromisa u koje nije smio ići, no, kako je to već ustaljena praksa, bez kompromisa se u našoj politici ne može. Prvo treba napomenuti da je broj od 19, ili 20 ministara ako brojimo 'fantomskog ministra' Gorana Marića, apsolutno preveliki i za zemlju puno većeg opsega i snage od Hrvatske.

Ako se već na ministarske položaje stavlja isključivo političare, što nije a priori pogrešno jer je prva zadaća ministra koordinacija struke i građana u svom resoru, onda nema razloga da toliko sektora ima zasebne ministre. Nema razloga da ne postoji jedno krovno ministarstvo, npr. gospodarskog sektora, kojem ministar može biti političar, a koje bi bilo podijeljeno na resore krupnog gospodarstva, malog i srednjeg poduzetništva, poljoprivrede, turizma, europskih fondova, rada i mirovinskog. Na čela tih resora moglo se postaviti stručnjake koji neće biti ministri, ali će biti zaduženi za resore u kojima su stručni, dok će ministar biti onaj koji će nastupati prema javnosti i premijeru sa odrađenim poslom i poslom koji se planira. Takvom racionalnijom podjelom sigurno bi se broj ministarstava mogao barem prepoloviti, ako ne i više, ali naravno, zbog svima znanih razloga koji se svode na poslovicu 'ruka ruku mije', kod nas tako nešto još nije moguće. Pa imamo što imamo, kabinet od 20+ ljudi različitih životopisa i znanja, prilično politički podijeljenih i bez nekih poveznica koje bi garantirale kvalitetnu suradnju. Jer, suradnju i mir u radu puno je teže postići između 20 i nešto ljudi i resora, nego između njih 7 ili 10. 

Nelogične greške koje je Plenković napravio i koje će vrlo vjerojatno prve doći na naplatu su, iz prilično drugačijih razloga, postavljanje Barišića za ministra znanosti te Ivana Kovačića kao ministra uprave. Barišić je osoba uz koju se veže nekoliko prilično velikih kontroverzi i afera oko njegove karijere, a on sam nikad nije našao shodnim objasniti ili opravdati se za optužbe koje mu se stavljaju. Dolazi na mjesto koje je, nakon Šustara, ionako u velikim problemima jer postoji veliki broj nezadovoljnih djelatnika u sektoru znanosti i obrazovanja, ljudi koji zagovaraju nove pristupe i otvoreniji tip obrazovnog sustava, a Barišićeva 'stara škola' gotovo pa garantira držanje nekih uhodanih metoda koje u moderno vrijeme stvaraju podjele unutar sektora. Razloge zašto se Plenković odlučio baš za Barišića je nemoguće znati bez insajderskog uvida u njihov odnos. Radi li se o slučajnom odabiru kontroverzne osobe ili Plenković zna zašto treba baš Barišića unatoč njegovim aferama? Kako god bilo, Barišić će biti jedan od ministara pod najvećom paljbom od samog početka mandata, njegova svaka greška će se ocjenjivati stostruko teže nego druge, i u takvim okolnostima je teško očekivati neki smisleni i kvalitetno odrađeni posao. Najvjerojatnije je da predstoji period medijskog rata novog ministra sa novinarima, dijelom radnika u svom sektoru koji nisu zadovoljni i sa širom javnosti koja će svako toliko podsjećati na ministrove kosture iz ormara. Nažalost, ništa od toga ne vodi u bolju budućnost za hrvatsku znanost i obrazovanje. 

Možda je nepošteno izbor Kovačića za ministra uprave i potpredsjednika Vlade pripisati Plenkoviću, jer se radi o ministru iz kvote MOST-a, ali Plenković kao glavni i odgovorni mora bii uključen u priču. A priča je sve samo ne lijepa. MOST, koji sam zagovara stručnost u svakom segmetnu politike okrenuo je leđa dokazanoj i poznatoj stručnjakinji iz prošlog saziva Vlade koju su sami postavili, i  koja je počela obavljati posao koji se trebao raditi prije 20 godina, da bi sada na njeno mjesto postavili stomatologa bez ikakvih stručnih znanja o funkcioniranju uprave osim obavljanja gradonačelničkog posla u relativno maloj sredini, što nema nikakve veze sa makroposlom državne uprave s kojim se mora uhvatiti u koštac. Lako je zaključiti  o čemu se radi, rezultat pregovora s HDZ-om je očito bio taj da ministar uprave mora biti i potpredsjednik Vlade, što je HDZ gurao zbog zaštite bezbroj svojih gradonačelnika i načelnika općina kojima je smjer kojim gđa Jurlina Alibegović vodila upravu bio velika prijetnja zadržavanju svojih pozicija. Kako gđa Jurlina Alibegović nije član MOST-a, a da bi MOST imao potpredsjednika Vlade, najlakše ju je bilo maknuti, a na njeno mjesto staviti osvjedočenog MOST-ovca Kovačića. To što čovjek nema niti trunke kvalifikacija za voditi jedno takvo ministarstvo očito nije puno diralo Petrova i MOST, ali niti Plenkovića koji je bez pogovora to prihvatio. 

Iznimno je loša poruka koja se šalje ovakvim rošadama. Prije samo nekoliko mjeseci MOST je stao iza gospođe Alibegović kao ministrice, tijekom cijelog mandata su imali samo riječi hvale za njeno djelovanje, nikad se uz nju nije vezala nikakva afera i opće je priznata kao kvalitetan stručnjak u svome poslu. A ipak, kad su se ponovno miješale karte, priznata stručnjakinja je šutnuta na cestu, a na njeno mjesto kao osoba zadužena da bude nositelj akitvnosti decentralizacije i regionalne preraspodjele, jednog od ključnih posla reformi koje Hrvatska treba došao je - zubar i profesionalni političar. 

Što se tiče onog lošeg, to je otrpilike to. Možda se kao loše može navesti i slučaj Gorana Marića koji je preko noći postao ministar 'nečega'. Goran Marić nije nekompetentna osoba i njegovo imenovanje ne treba gledati kao uhljebljvanje, ali nejasno je zašto se radi takav misterij oko njegovog imenovanja i zašto se javljaju kontradiktorne informacije. Sve oko njegovog imenovanja više odaje dojam žurbe i konfuzije nego nečeg prljavog, ako se zaista radi o koordinaciji državnim uredima i agencijama, što je posao koji netko apsolutno treba obavljati. Zašto se jednostavno to nije utanačilo u pregovorima i izbjeglo širenje poluinformacija i konfuzije? 

Ostatak kabineta je posložen kvalitetno, neki potezi su iznimno dobrodošla osvježenja, kao što je imenovanje Martine Dalić za ministricu gospodarstva. Plenković je ovim potezom ne samo nastavio put čišćenja HDZ-a od Karamarkovog terora koji je otjerao mnoge dobre ljude, nego je na bitno mjesto stavio još jednu kvalificiranu i priznatu stručnjakinju sa životopisom koji garantira da zna što radi. Također, konačno NE Hasanbegoviću i njegovim poklonicima pokazuje da Plenković zaista misli zaokrenuti s HDZ-om dalje od desnog, nacionalističkog krila i prema čvrstom poliičkom centru sa puno liberalnijim i otvorenijim stavovima. Odluka o Hasanbegoviću je čisto politička, ali na dobar način, čovjeka koji izaziva ogromne podjele u društvu se maknulo iz pozornosti javnosti, stvorio se temelj za približavanje suprotstavljenih političkih polova, barem onih sa dozom zdravog razuma. A upravo to je najvažnija zadaća svakog pravog političara centra, izbjegavanje podjela i ekstrema. Kako god okrenuli, Hasanbegović je ekstrem i razlog podjela, neovisno o poslu koji je obavljao, preveliki je teret za Vladu i državu, i njegovim marginaliziranjem Plenković je dao prostora svojoj Vladi da diše. Treba se samo nadati da nakon što stisak lijevih ekstrema popusti neće ojačati onaj sa desnice. 

Bilo da Plenković u Vladi ima 2, 20 ili 200 ministara, ključ uspješnosti mandata rješavat će uski krug ljudi sastavljen od samog premijera, ključnih ministara Marića, Dalić i Šprlje, i o tome kako oni u koprodukciji obave najvažniji posao ovisit će i kako će se za godinu, dvije ili na kraju mandata ocijeniti ukupan mandat ove Vlade. Uz bezbroj problema koje Hrvatska ima gospodarstvo i pravosuđe su daleko najveći, apsolutni je imperativ da u sljedećih nekoliko godina Hrvatska ulovi priključak sa zemljama EU-a u smislu rasta gospodarskih trendova, jačanju imovinskog stanja i platežne moći građana te osnaživanju gospodarskih subjekata odnosno privatnog sektora. Drugi imperativ je usklađivanje zakonodavstva sa europskim civiliziranim normama, zaštita građana od nemilosrdnosti izopačenog sustava i uvođenje razumne količine pravde u hrvatsko društvo koje grca u nepravdi i pravnim nelogičnostima. Ne treba niti na sekundu sumnjati da se, ako će se u Hrvatskoj za koju godinu kvalitetnije živjeti, sa višim plaćama i standardom, sa manje iseljavanja zbog neimaštine i sa slobodnijim tržištem poduzetničkog duha te sa pravednijim pravnim sustavom jednakijim za sve, nitko više neće sjećati okretanja leđa Hasanbegoviću ili postavljati pitanja oko odabira sitnog političkog oportunista za ministra znanosti. Ako se pak navedeno ne dogodi, onda će se i izbor nove ministrice kulture činiti kao veleizdaja i razlog za palac dolje još jednoj Vladi. A pravi problemi će i dalje ostati...

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (6)


Komentari (30)


Steve Jobs, nije bio ni doktor niti nžinjer, pa nije završio niti jedan fakultet. Nije na te banalnosti htio gubiti vrijeme, Ali je znao što znaju drugi koji su mu trebali za ostvarenje njegovih vizija kojima je promijenio svijet. To je mogao u Boljunac 0 0 0


jednom slobodnom društvu. U birokratiziranom društvu (dr.ing. prof. i dr) to ne bi mogao učiniti. Nije znao za rijeć nemoguće. Nije je priznavao. Tko nije verovao u ono što je on vjerovao bez milosti ga je udaljio, pa bio i najbliži prijatelj. Boljunac 0 0 0


Baš tako: ''složio''.Puno se toga može složiti , u jednoj varijanti i naopako. Zabrinjavajuće je neki posao dati onome koji ga nikada do toga trenutka nije obavljao. A i govoriti o ljudima o kojima znamo malo i ništa je . franek 0 0 0


nezahvalno. Slično se dogadja kod glasovanja, raznih anketa., glasamo za one o kojima ama baš ništa ne znamo: je li čovjek pošten ili prikriveni kriminalac, je li silovatelj, pedofil, mi to ništa ne znamo . Davati potvrde na slijepo nije dobro franek 0 0 0


Što se tiče pave Barišića pogledajte Nacional od 25.10.2016. MDoresic 0 0 0

Analiza

MOST-ovci moraju biti prvi saborski 'kažnjenici'

18.10.2016. 08:57, Hoće li Božo Petrov uvesti reda u Sabor?

Uz oporbu, Pernara i ukupni nerad u Saboru, jučerašni dan je pokazao da Božo Petrov ima još jednu prijetnju u obavljanju svog posla - vlastiti MOST. Članovi saborskog Odbora za zakonodavstvo iz redova MOST-a se nisu pojavili na sjednici, te time Odbor nije imao kvorum za izglasavanje MOST-ovih zakonskih prijedloga. U nogometu se kaže autogol. U špijunaži se kaže unutarnji neprijatelj, 'spavač'. Englezi bi rekli -shit. Hrvati bi rekli - evo ga opet. Što će reći Božo Petrov? 

Najgore što se moglo dogoditi MOST-u na početku novog zasjedanja Sabora se dogodilo. Uopće nije važno jesu li MOST-ovci ili nisu vidjeli pozive, i kad su ih vidjeli. Ako je Ivan Kovačić došao, pozivi su poslani, ako je on vidio poziv trebali su i ostali. Ako je slučajno, nije zlonamjerna pogreška, ali je pogreška koja se ne smije događati. Božo Petrov je sam najavio da će Sabor raditi i petkom i subotom i ponedjeljkom, bio je ponedjeljak, od MOST-ovih zastupnika se očekuje da budu na radnom mjestu u 8 ujutro kao i sav zaposleni narod. Nema dužeg spavanja, nema kavica po gradu, nema sastančenja po restoranima ili na tajnim lokacijama, ukratko, nema načina ponašanja kao u HDZ-u i SDP-u. A napravili su upravo to, radno vrijeme počinje u 8, sastanak je bio u pola 9, a njih nije bilo. I da nisu znali za Odbor, i da nisu primili poziv, da su na radnom mjestu bili u 8 saznali bi za sastanak, ako ništa drugo Kovačić bi im rekao. Kao saborski zastupnici sa ogromnim privilegijama, plaćom i dostupnom tehnologijom, nema izgovora da MOST-ovi zastupnici ne bi vidjeli poziv u Sabor. Ako nemaju naviku provjeravati mail svako toliko, ovo im mora biti ozbiljna opomena da počnu, neznanje nikad nije isprika. 

Božo Petrov nema izbora. Da bi zadržao vlastitu vjerodostojnost pozicije na kojoj sjedi, a i za širu sliku perspektive MOST-a, mora reagirati i u djelo sprovesti svoje najave o sankcioniranju neobavljanja svoje dužnosti u Saboru. Prvi kažnjenici po novim pravilim rada u Saboru koja je MOST donio moraju, MORAJU, biti upravo zastupnici MOST-a. Hoće li to biti 500 kuna ili 500 kuna + nekakva druga kazna interno u MOST-u, to je stvar MOST-a. Ali, ovih 500 kuna mora biti naplaćeno, ne zato jer su MOST-ovi zastupnici nešto monumentalno zgriješili, nego upravo zato da se pokaže da su drugačiji od drugih, da su spremni svoja pravila primijeniti i na sebe ako treba. 

Bilo što drugo, bilo kakva alibi odluka Petrova, ruši u startu sve dobro što je MOST najavio. Ako se ne sankcionira nedolazak MOST-ovih zastupnika, Peđa Grbin i SDP imaju odriješene ruke kritizirati MOST koliko god hoće za pričanje jednog a provođenje drugog, za licemjernost i za štićenje svojih. I bili bi u pravu. Ivan Pernar ima dodatne municije za opstruiranje rada Sabora prozivanjem Petrova za osobne propuste i nedosljednosti. I bio bi u pravu. Nema sumnje da će se Beljak, Vrdoljak i mnogi drugi u Saboru koje MOST iznimno peče uključiti u priču i da će od jednog sitnog nedolaska, kapi u moru naspram svih nedolazaka i nerada političara zadnjih 25 godina, nastati bura koja će opasno zaprijetiti MOST-ovoj vjerodostojnosti. A najgore od svega je to što bi to bilo opravdano.

Petsto kuna po glavi je mala cijena za zadržati obraz i kredibilitet. MOST-ovi zastupnici i Božo Petrov nemaju toliki politički background da bi mogli računati da će vrijeme prebrisati njihova djela, njihovi birači ne zaboravljaju olako ili po naređenju kao HDZSDPovi, njihovi birači su za njih glasali upravo zato jer žele vidjeti drugačije modele ponašanja u politici, drugačije političare od onih na koje smo navikli, kvalitetnije ljude sa kvalitetnijim vrijednostima. To što Grmoja ili Šimić nisu došli na jednu sjednicu Odbora ih ne čini jednakima HDZ-ovcu ili SDP-ovcu koji godinama parazitira na račun građana, ali ih usmjerava na taj put, vodi ih prema onome što MOST-ovi glasači preziru i protiv čega su glasom za MOST ustali. Petsto kuna po glavi ne smije biti prevelika cijena da bi se temelj onoga na čemu je MOST građen urušio. 

Još je teži slučaj ako je nedolazak na saborski odbor nekakva organizirana akcija MOST-a. U tom slučaju, MOST se služi istim taktikama kojima su se služile druge stranke u prošlim sazivima, kada ti nešto nije po volji ili za nešto nisi spreman, jednostavno ne dođeš i boli te briga, plaća ostaje ista odradio ti svoje ili ne. U slučaju da je nedolazak namjeran, kazna od 500 kuna je još adekvatnija, nisi nešto odradio, nećeš biti plaćen. Pa ponovi to nekoliko puta na mjesec i umanjiti ćeš si plaću dovoljno da se zapitaš da li su ti takve politikantske igre isplative. 

U slučaju kažnjavanja propusta MOST-ovih zastupnika Božo Petrov stvara kvalitetan presedan i postavlja zaista pravu moralnu letvicu za sve sabornike. Ako je spreman kazniti, sankcionirati vlastite kolege, svaki zastupnik će se dobro zamisliti prije nego eskivira radni dan ili neki zadatak iz opisa svog posla. U slučaju kažnjavanja MOST-ovaca Božo Petrov može pokazati da je zaista nepristrani predsjednik Sabora kojem je stalo da se u Saboru radi, da se zastupnici prestanu ponašati kao svete krave i da po obavezama postanu jednaki bilo kojem zapsolenom čovjeku u zemlji. U slučaju kažnjavanja MOST-ovaca Božo Petrov ima priliku pokazati da MOST i on sam zaista jesu drugačiji, makar i na banalnom primjeru 500 kuna kazne. 

Iako nikad nije dobro započeti saborski mandat sa ovakvom neugodnošću, situacija može itekako ići u korist MOST-a ako naprave suprotno od onog kako se do sada radilo. Zapravo, to bi trebao biti vodič Petrovu općenito za obavljanje dužnosti, kada je suočen sa nekim problemom samo napraviti suprotno od svega kako se do sada radilo. Tek u tom slučaju, ako se od najmanjeg i najbanalnijeg primjera počne demonstrirati da je namjera MOST-a zaista biti drugačiji, ako se greške, makar i nenamjerne, počnu kažnjavati i sankcionirati u skladu sa obećanjima, moći će početi vrijediti parola pod kojom su do svog rezultata i došli - #BašzatoMOST. Sve drugo je samo ponovno žvakanje i probavljanje jednog te istog. 

6

Mac316

Kneel before your master

Ocjene (11)


Respektira (7): sufit, Spektator, Vlaho, 5none5, Zenga2, siouxica, viewer


Slaže se (1): Alumnus


Ne slaže se (3): oldgal, Laci, Spektator


Komentari (19)


Sva sreća pa nije ŽZ, bila bi opet neka bijesna analiza :) 5none5 0 0 0


nije toliko problem dal će oni izvući pouku, ako ne bude sankcija sljedeći put neće doći niti SDP i HNS, pa onda možda netko iz HDZa kad im neće odgovarati, a neće ih se moći kazniti jer će se pozvati da se ni MOST nije kaznilo. I onda cirkus Mac316 0 0 0


Ali nedolazak na odbore je legitimno sredstvo političke borbe opozicije. Problem je, dakako, kada pozicija nema dovoljno ruku svojih članova odbora. Ovaj slučaj s nepojavljivanjem predlagača je, zapravo, neuobičajen. Spektator 0 0 0


@spectator, nije mi jasno zasto branis nebranjivo? MOST tek mora dokazati da zeli raditi za dobrobit gradjana. Ovako, kako sada rade, bojim se da ce biti veliko razocarenje za mnoge svoje birace a i sire. Konfuzna debata o HRT-u danas pokazuje da ne viewer 0 0 0


razumiju kompleksnost materije, nastupaju populisticki, ho-ruk metodama, koje na prvu zvuce dobro ali u sustini ne rjesavaju probleme. Razumijem da nesto moraju pokazati narodu, ali ne ovako amaterski, kako sada pokusavaju raditi. viewer 0 0 0