Reputacija 3

  • Bodova 86.0
  • Analiza 9
  • Ocjena 3
  • Anketa 0

Analiza

Mogu li UK i EU krizu pretvoriti u priliku?

27.06.2016. 17:25, Izlaze li Britanci ili ostaju? Što bi brexit značio za Veliku Britaniju, a što za EU?

Iako se u ovom trenutku čini kao da će se obistiniti ono zafrkantsko proročanstvo od prije nešto više od tri godine prema kojem EU neće preživjeti ulazak Hrvatske u članstvo EU, stvari će vjerojatno krenuti u smjerovima koji nam se u ovom trenutku ne čine pretjerano realnima. Opet, prilično je ironično da je Hrvatska manje od tri godine članica EU, a izlasci su krenuli…. 

EU, UK…. RH i interesi

Europska Unija je interesna zajednica danas još uvijek 28 država članica. Uskoro, nakon što Ujedinjeno Kraljevstvo izađe iz te interesne zajednice, EU postat će interesna unija 27 država članica. Manje od tri godine nakon što je Hrvatska postala najmlađom članicom Europske Unije, Ujedinjeno Kraljevstvo, jedna od najstarijih članica Europske zajednice, točnije od 1975. godine, glasovima svojih državljana na referendumu održanom prošlog tjedna odlučila je izaći iz europske interesne unije.

Europska Unija je bez ikakve sumnje interesna zajednica država članica, a to samo po sebi podrazumijeva da su države članice u toj zajednici jer od nje imaju višestruke koristi. Političku korist – veću političku snagu u svakim danom sve globaliziranijem svijetu. Ekonomsku korist – ne samo lakši pristup tržištu od skoro 500 milijuna stanovnika, već i lakši pristup globalnom tržištu, ali i korištenje sredstava iz fondova koje ekonomski manje razvijenim članicama trebaju osigurati gospodarski razvoj usklađen s onim ekonomski razvijenijim članicama Unije. Društvenu korist – demokratske i civilizacijske standarde, višu razinu poštivanja ljudskih prava i ravnopravnosti svih građana. Ekološku ili točnije okolišnu korist – više standarde zaštite okoliša u svim državama članicama.

Koliko koristi će od članstva u Europskoj Uniji imati neka država članica ovisi o svakoj državi članici ponaosob. Svaka država od EU može imati koristi. Ili štetu. To ne ovisi o pravilima i birokraciji EU, već o sposobnosti domaćih političkih struktura da svoje članstvo u EU pretvore u korist. No, da bi takvo nešto bilo moguće te strukture trebaju znati što žele i kako to postići. I trebaju biti svjesne da odnosi među državama članicama ne počivaju na ljubavi, prijateljstvu ili odanom poštovanju, već na interesu. Vlastitom, bilateralnom ili višelateralnom, ali uvijek na interesu. Ne na prijateljstvu, emocijama ili odanosti. Na interesu.

Struktura Europske Unije je posložena tako da najviše koristi od članstva u Europskoj Uniji imaju najjače države članice. Ujedinjeno Kraljevstvo je peta po snazi ekonomija svijeta. Sa 65 milijuna stanovnika, dakle sedminom stanovništva EU i šestinom ekonomije EU, bez ikakve je sumnje iznimno jaka članica EU.      

Pa zašto su onda državljani Ujedinjenog Kraljevstva, ili barem skoro 52% onih koji su izašli na referendum o izlasku ili ostanku Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj Uniji, odlučili da je u njihovom i/ili interesu Ujedinjenog Kraljevstva da više ne bude članicom EU?

Odgovor je jednostavan. Zato što smatraju da članstvo u Europskoj Uniji Ujedinjenom Kraljevstvu donosi više štete no koristi i stoga nije u interesu državljana Ujedinjenog Kraljevstva. Je li to odraz britanske pohlepe i nezajažljivosti gojene stotinama godina kroz njihovu kolonijalnu politiku za nas je nevažno. Tu su odluku donijeli na referendumu, a referendum je najdemokratičniji instrument iskazivanja volje građana. Naša je obaveza da tu jasno izraženu volju poštujemo, sviđala nam se ona ili ne, i to bez nepotrebnog patroniziranja onih koji su na referendumu glasali za izlazak UK iz EU.

Šokirati nekoga znači otvoriti mu oči

Mediji i društvene mreže u proteklih par dana donose apokaliptične najave o početku kraja EU, o sigurnom raspadu UK, odcjepljenju Škotske i Sjeverne Irske. O golemim financijskim štetama koje će britansko gospodarstvo imati zbog izlaska iz EU, gospodarskom slabljenju EU, financijskoj apokalipsi.

Vjerojatno je da će se nešto od toga i obistiniti, no izlazak UK iz EU (koji nikoga koji je pratio situaciju nije pretjerano iznenadio) ne mora nužno imati negativne posljedice ni na Europsku Uniju, ni na Ujedinjeno Kraljevstvo.

Činjenica jest da je Europska Unija postala iznimno birokratizirana, zatvorena, komplicirana te slijedom toga i neučinkovita. U tom smislu Brexit može biti pozitivan inicijator nužnih promjena.

Činjenica jest da su i Britanci nakon Brexita povukli ručnu i sada ne brzaju s izlaskom iz EU. Britanski ministar financija danas je naglasio da će UK aktivirati članak 50. za izlazak iz EU kada za to bude dobar trenutak, odnosno tek kada UK bude imala jasnu viziju novih aranžmana s europskim susjedima. Neki EU diplomati nagađaju da bi Britanci mogli taj trenutak odgađati unedogled za što procjenjujem da nije realna procjena. No, u svakom slučaju pripetavanje je počelo, a to znači da je metoda šoka i ovaj put imala očekivani rezultat – otvaranje već uspavanih očiju.

Kada sredstvo postane cilj

Iako su euroskeptici kojih u cijeloj Europi ima nemali broj, posebice među populističkim desnim/konzervativnim strankama, Brexit doživjeli kao pobjedu njihovih ideja i svojevrsni glasnik promjena koji tjera vodu na njihov mlin, postoji realna mogućnost da će se dogoditi dijametralno suprotno. Kada se klatno naglo i ekstremno zanjiše na jednu stranu često se još brže vrati na drugu. Sa čime će se UKIP Nigela Faragea baviti sada, na kojim će temama graditi svoj identitet sada kada su postigli dugo žuđeni cilj? Je li to početak njihovog jačanja, ili vrhunac nakon kojeg slijedi pad? Mogu li euroskeptične stranke u drugim državama članicama preživjeti ostvarenje njihovog glavnog (i jedinog) cilja?

Često se kaže da ljudi najveće razočarenje dožive kada postignu dugo žuđeni cilj. Posebice kada cilj postane ono što je trebalo biti tek sredstvo za postizanje višeg cilja.

To je za Hrvatsku, odnosno za njene političke elite postalo članstvo u EU. Ne sredstvo za postizanje nacionalnih ili državnih ciljeva, već cilj sam po sebi. Razlog tome je što hrvatske političke elite ne znaju što je uopće cilj hrvatske državne politike, ili koji su nam nacionalni, državni ciljevi. Kakva država uopće želimo biti? Koja nam je strategija? Koji su nam ciljevi i kako te ciljeve planiramo realizirati i kojim to konkretno taktikama ili sredstvima planiramo postići te ciljeve? Čini se da je domaćim političkim elitama jednostavnije članstvo u Europskoj Uniji tretirati kao cilj jer to znači da se ne moraju zamarati s time kakva Hrvatska država želi biti i, što je još važnije, ne moraju raditi na tome da to i postane. Ako je za Hrvatsku članstvo u Europskoj Uniji cilj, a ne sredstvo onda to znači da idemo tamo kamo nam imaginarni ili stvarni 'gospodari' u EU kažu da idemo, odnosno to znači da naše političke elite ne moraju raditi ništa za bolju Hrvatsku.

To se zove politika manjeg otpora ili diletantska, kokošarska politika koja ne vodi brigu o dugoročnim, strateškim interesima države, ili o javnom interesu shvaćenom u najopćenitijem smislu te riječi, već politiku tretira kao instrument za postizanje kratkoročnih i vrlo partikularnih (financijskih) interesa, u pravilu ne onih državnih interesa.

I zbog takvog odnosa hrvatskih političkih elita prema EU građani Hrvatske više nisu, ako su ikada i bili, pretjerano entuzijastični prema članstvu u EU. Oni su, opravdano, očekivali da hrvatsko članstvo u EU postane sredstvo koje će omogućiti ljudima u Hrvatskoj da bolje žive, da imaju viši standard, bolje plaćene poslove, veću razinu prava, život u pravednijem društvu. No, to se nije dogodilo jer hrvatski političari članstvo u EU tretiraju kao cilj, a ne kao sredstvo, instrument kojim ćemo realizirati naše ciljeve – život u boljoj, pravednijoj, ravnopravnijoj, bogatijoj i prosperitetnijoj Hrvatskoj.

I ne, to nije karakteristika samo hrvatskih političkih elita. Ima toga ko' pljeve i van Hrvatske, diljem EU. No, takva, kratkovidna i kratkoročna politika uvijek, prije ili kasnije dođe na naplatu. Najčešće upravo u formi razočarenja nakon ispunjenja nedovoljno promišljenih i razrađenih ciljeva. A ako je cilj samo ulazak ili samo izlazak iz EU, ako taj ulazak/izlazak nije sredstvo za realizaciju promišljenih strateških ciljeva neke države, ili zajednica država, onda je to početak problema, a ne rješenje problema. Iako su mnogi skloni neko sredstvo, ili politički instrument za realizaciju planova tretirati kao zlo samo po sebi - to je besmisleno. To je kao da kuhaču ili metlu optužite da su zle, loše i pokvarene i da zbog toga što su takve niste uspjeli dobro pomesti pod ili skuhati ručak. A članstvo u EU treba tretirati upravo kao to – instrument koji nam može pomoći da realiziramo naše ciljeve.

Svaka kriza je prilika

I na kraju, Brexit je bez ikakve sumnje velika kriza. No, svaka kriza je i prilika da se stvari promjene na bolje, da se poprave, ojačaju, redefiniraju. U ovom trenutku se čini da od Brexita najviše koristi ima Rusija, odnosno ruski kapital koji po već nekoliko puta viđenom scenariju ovu krizu koristi kako bi po niskim cijenama došao do novih akvizicija. Može se procijeniti da će koristi od Brexita imati i Kina i SAD-a po već provjerenoj metodi zavadi pa vladaj.

No, tretman kriznog šoka ipak najveće koristi može donijeti onima koji su akteri krize – UK i EU. Hoće li EU i UK ovu krizu pretvoriti u priliku ovisi najviše o njima, odnosno o nama samima. Naravno, ako svi sredstva počnemo tretirati kao sredstva za ostvarenje interesa, a ne kao cilj. Jer kada se sredstvo počne tretirati kao cilj problemi su zagarantirani.

4

MHoly

Ocjene (9)


Respektira (8): Spektator, Laci, Vjeran, Losonsky, siouxica, bereza, VeNLO, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (19)


Viewer - kod nas je problem što uopće nemamo nikakvu strategiju, pa tako ni ciljeve. Što onda možemo realizirati? Plutamo kamo nas struja ponese. tako se ne upravlja uspješno, jer se ne upravlja... MHoly 0 0 0


Anyst - sve je to dio velike igre. Iza svega stoji interes. Meni nije jasno zašto se mi kao država ponašamo kao da ne znamo što bismo sami sa sobom i koji su nam uopće interesi. Osim, naravno, interesa političara da zapasaju fotelje i javne pare MHoly 0 0 0


Hvala MHoly-"Osim, naravno, interesa političara da zapasaju fotelje i javne pare"-time si sve rekla što se treba reći ! Laci 0 0 0


Laci, MHoly, to je zato sto su se sosad dvoglave partije smjenjivale, uzjahivale i sjahivale kurte i murte bez stvarnog plana i strategije kako dalje. Jedina briga je bila kako dobiti izbore ili ostati na vlasti a svu tu masineriju koja te drzi Anyst 0 0 0


na vlasti - hraniti. Sve s rukom na domoljubnom srcu. To je jedini razlog zasto mi nismo napredovali, a Bog je svjedok da smo imali potencijala-:). Ali evo, nadam se da jos nije kasno, uvijek sam optimist u zivotu. Anyst 0 0 0

Analiza

I bivša i sadašnja vlada postavljaju se kao sluge korporativnih interesa

30.05.2016. 21:04, Paranoja ili utemeljni strah? Je li opravdan otpor prema TTIP-u i što bi on značio za EU i Hrvatsku?

Proteklo iznimno turbulentno političko razdoblje krize vladajuće koalicije potpuno je zasjenilo vijest da Danajci i dalje vrijedno, uporno i brižno rade na izgradnji svog 'dara' za Hrvatsku i Europu. Promaknulo je i medijima i vječnim obješenicima na društvenim mrežama da je struktura danajskog konja potpuno završena i da Danajci sada pomno rade na vanjskoj oplati i blještavim dekoracijama.

Na finalizaciji danajskog dara zvanog Transatlantski trgovinsko investicijski sporazum – TTIP.

Udruge su, naime, potpuno opravdano TTIP prošle godine u svojim uličnim performansima usporedile s trojanskim konjem i to zorno ilustrirale drvenom skulpturom konja. S tim su konjem udruge protestirale po gradskim trgovima na taj način pokušavajući barem malo otvoriti oči hrvatske javnosti i usmjeriti njen potpuno nezainteresirani pogled na ovaj, za budućnost Europe iznimno važan sporazum.

Bojim se da u tome nisu previše uspjele. Velika većina hrvatskih građana i danas nema pojma što je to, uopće TTIP, i zbog čega se tolika frka diže oko tog sporazuma. Smatraju da nekakav trgovinsko investicijski sporazum dogovoren i potpisan na razini europske i američke birokracije i administracije neće imati ama baš nikakvog utjecaja na njihov svakodnevni život koji je već sada tragično loš. Misle da sporazum koji nosi takvo ime – trgovinsko investicijski – može imati samo pozitivan efekt na njhov život, bude li ga uopće imao. Jer, što je, uostalom, loše u trgovini i investicijama? Hrvatskoj su investicije i izvoz nasušno potrebne, pa što onda ne bismo potpisali Sporazum koji obećava povećanje trgovinske razmjene i rast investicija?

Problem je u tome što taj Sporazum, ukoliko bude potpisan i stupi na snagu u formi u kojoj sada biva na kapaljku prezentiran javnosti, zasigurno neće imati neutralan ili pozitivan efekt na život hrvatskih građana.

Upravo suprotno.

Nažalost, to nećete imati priliku spoznati ukoliko budete imali volje i živaca pročitati Studiju utjecaja TTIP-a na hrvatsko gospodarstvo i društvo u cjelini koju je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nedavno objavilo na svojim web stranicama. Do takve spoznaje nećete doći jer je prethodna Vlada na samom kraju mandata posao izrade studije povjerila revizorskoj kući PricewaterhouseCoopers i Centru za međunarodni razvoj Zagreb koji se ne mogu ni uz najbolju volju smatrati objektivnima zbog poznatog pozitivnog stava pojedinaca u tim organizacijama prema TTIP-u. Iako se desnica i ljevica u Hrvatskoj mrze, i u pravilu su o svemu na 'pas mater', kada se povede riječ o TTIP-u onda između njih vlada posve idilično prijateljstvo, razumijevanje, ljubav i sklad. Prava idila. Bajkovita koalicija.

No, nemojte se prerano poveseliti. To nije zato što su i tzv. lijevi i tzv. desni u tom sporazumu prepoznali ključne elemente nacionalnog i javnog interesa.

Ne, upravo suprotno tome. I prošla i sadašnja Vlada se u pogledu TTIP-a, nažalost, prezentiraju kao prave sluge korporativnih interesa, a ne kao braniteljice dugoročnih interesa države i svih njenih građana. Prošla Vlada dala je bezuvjetnu podršku TTIP-u bez da je znala sadržaj Sporazuma i bez izrađene studije utjecaja TTIP-a na domaće gospodarstvo i društvo u cjelini. Tek je nakon pritiska javnosti dala reda radi izraditi tu studiju. Reda radi jer je posao na izradi studije povjerila osvjedočenim lobistima za TTIP. To je kao da vuku date posao čuvara ovaca. Sadašnja Vlada nastavila je dosljedno provoditi politiku prethodne, potpuno nezainteresirana za mnogobrojna i potpuno argumentirana upozorenja stručnjaka različitih profila o tome da će TTIP, ukoliko bude usvojen u sadašnjem sadržaju, koristiti razvijenim gospodarstvima koja su snažno orijentirana na izvoz, dok će slabija gospodarstva, u koja se ubraja i Hrvatska imati negativne posljedice. Nažalost, iako se često znamo pozivati na iskustva susjeda, u pogledu TTIP-a nismo kopirali Slovence koji su dali izraditi neovisnu studiju koja je pokazala da su pozitivni učinci TTIP-a na rast slovenskog BDP-a zanemarivi. Upravo suprotno, studija je pokazala da Slovenija može očekivati pad broja radnih mjesta zbog smanjene konkurentnosti farmacije, autoindustrije i poljoprivrede, zbog čega očekivano povećanje izvoza u SAD od 35%, neće kompenzirati očekivani pad izvoza u druge države članice EU.

Hrvatske bi građane trebalo ozbiljno zabrinuti i to što se pregovori oko TTIP-a doslovce vode pod velom tajni, daleko od očiju javnosti, s izuzetno snažnim utjecajem brojnih lobista moćnih kompanija i industrija. Kompanije se uvijek bore za profit jer zbog toga i postoje, to je potpuno legitimno, no to ne znači da je njihov interes javni. Za javni interes moraju se boriti političari, to je njihov posao. A kada se političari počnu ponašati kao vrlo gorljivi zagovornici interesa korporacija, to znači da ne rade svoj posao i da gaze javni interes. A sve ono što se do sada zna o TTIP-u upućuje na jasan zaključak da će javni interes, interes građana Europe biti ugrožen.

Ono što je jako opasno kod TTIP-a jest to što se ovdje ne radi o običnom trgovinsko-investicijskom sporazumu između SAD-a i EU. Ovaj sporazum je puno, puno više od toga jer obuhvaća:

  1. pristup tržištu koji ne obuhvaća samo trgovinu robama i uslugama, već i javnu nabavu;

  2. regulatornu suradnju i otklanjanje tehničkih prepreka trgovini koji obuhvaćaju sanitarne te fitosanitarne standarde u sektorima lijekova, kemikalija, medicinskih uređaja, kozmetike, motornih vozila, tekstila, ICT te pesticida; i

  3. pravila o podrijetlu, zaštiti intelektualnog vlasništva, olakšavanje trgovine, zaštitu tržišnog natjecanja, trgovinu energentima i sirovinama, odredbe o malim i srednjim poduzećima, kretanje kapitala i plaćanje i dr.

TTIP je puno više od običnog trgovinskog sporazuma jer se nastoji infiltrirati u javni sektor, zdravstvo i obrazovanje, što ne spada u trgovinske ugovore. Iako su pregovori i mogući sadržaj sporazuma još uvijek nepoznati, prema do sada dostupnim informacijama najspornije točke sporazuma su daljnja deregulacija i 'usklađivanje' tržišta SAD-a i Europske Unije; privatizacija sektora javnih usluga i ugrožavanje socijalne države koja postoji u članicama EU te uvođenje štetnog pravnog mehanizma Investor to State Disspute Settlement koji djeluje jednosmjerno (korporacija protiv države) i omogućava korporacijama tužbu i naplatu štete od države ukoliko donese zakone ili regulatorne standarde koji mogu utjecati na smanjenje njihovih profita. Globalizacija je pokazala kako su mnoge moćne multinacionalne korporacije danas financijski moćnije i politički utjecajnije od mnogih država, posebice od ekonomski slabih država poput Hrvatske. Hrvatska u srazu s njima nema nikakvu šansu i stoga mora biti posebno oprezna u obrani svog interesa i interesa hrvatskih građana. A taj će interes instrument ISDS-a jako ugroziti.

Stoga, kada se pokrene rasprava o TTIP-u treba imati na umu da će TTIP sigurno donijeti profit nekim korporacijama, samo je pitanje hoće li od toga koristi imati građani. Naime, i North American Free Trade Agreement (skraćeno NAFTA), trilateralni trgovinsko-investicijski Sporazum između SAD-a, Kanade i Meksika donio je gospodarstvima tih država rast, no danas, više od dvadeset godina otkako je taj Sporazum na snazi mnogi upozoravaju da je nanio ogromne štete malim privrednicima, posebice poljoprivrednicima u Meksiku. Nažalost, ne živimo u pravednom svijetu, već u svijetu u kojem 1% ekstremno bogate manjine posjeduje više od 50% svjetskog bogatstva. Globalizacija nije donijela smanjenje jaza između bogatih i siromašnih. Donijela je povećanje čežnje i ambicije siromašnih da nabave i uživaju u proizvodima moderne tehnologije razvijenih. No, ključno pitanje pravednije raspodjele bogatstva i dalje je ostalo neriješeno. Još uvijek je iznimno aktualno pitanje distribucije ostvarenog rasta BDP-a i profita te koliku će cijenu platiti društvo, obični ljudi i okoliš za ostvarenje tog profita od kojeg će korist, kao i uvijek, imati samo malobrojna elita.

Povijest bi trebala biti učiteljica života, a pametni uče na greškama drugih. Stoga bi se prije no što objeručke i nekritički primimo na dar tog trojanskog konja koji nosi ime TTIP, trebali jako dobro informirati kakve su konkretno koristi, a kakve štete od NAFTE, sporazuma sličnog TTIP-u, posebice tko je od NAFTE imao koristi, a tko štete. Trebamo se zapitati želimo li doista da štetu od TTIP-a snose mali privrednici, posebice poljoprivrednici, koji već sada trpe ogromne štete zbog uvoza hrane. Trebamo se zapitati je li TTIP vrijedan velike štete koju bi implementacija tog sporazma imala na hrvatski i europski okoliš zbog snižavanja sadašnjih standarda u području zaštite okoliša i zdravstvene ispravnosti hrane. I trebamo se zapitati želimo li daljnje snižavanje socijalnih i radničkih prava te bolesnije stanovništvo i veće troškove za već sad potpuno financijski neodrživ zdravstveni sustav. Jer vrlo je izvjesno da zbog lošije kvalitete hrane možemo očekivati upravo to - više bolesnih za čije će liječenje rasti troškovi zdravstvenog sustava.

Je li taj trojanski konj doista toga vrijedan?

3

MHoly

Ocjene (12)


Respektira (9): bereza, Refamolitelj, kbunjevac, Jung-fu, plotto, Losonsky, Vjeran, VeNLO, siouxica


Slaže se (2): mihael, Laci


Ne slaže se (1): Losonsky


Komentari (46)


Da je Vlada RH potpisala ugovor s koncesionarima za vađenje nafte u Jadranu, a potom narod na referendumu glasao protiv, država bi MORALA isplatiti koncesionare za njihovu OČEKIVANU dobit. To je opasno ograničavanje suvereniteta države, zar ne? MHoly 0 0 0


Mirela, sorry zbog ''buntovnog tinejdjera''.:) Odlicno pitanje, ali odgovor je kompleksan i ishod ovisi o vise faktora (sadrzaj ugovora, kompetentnost odvjetnika, itd). Recimo da drzava moze izgubiti spor i mora kompenzirati investitora (u cijelosti supersuper 0 0 0


ili djelomicno, to ne znamo). Poanta je u tome da arbitrazni postupak i presuda ne mogu sprijeciti drzavu da prekine koncesijski ugovor. Suverenitet drzave bi bio ugrozen kada bi ISDS mogao sprijeciti vladu u donosenju zakona, prekidu ugovora, itd. supersuper 0 0 0


No, ISDS to ne moze uciniti. U slucaju EDF v Rumunjska, u kojem je presuda donesena u korist ''nemocne Rumunjske'' arbitrazni tribunal kaze: ''Neosporivo je pravo i privilegija drzave da koristi svoju suverenu legislativnu moc. Drzava ima pravo supersuper 0 0 0


donositi, mijenjati i ukidati zakon po svojoj diskreciji. Osim u slucaju postojanja sporazuma, u obliku stabilizacijske odredbe ili u drugom obliku, nema nista sporno u izmjeni regulatornog okvira koji je postojao u vrijeme investiranja…'' supersuper 0 0 0

Analiza

Izbjeglička kriza - prvi test Hrvatske iz geopolitike

26.08.2015. 12:06, Jesmo li spremni za izbjeglički val? Koliki sigurnosni problem on nosi i kako ga riješiti?

Najveća društvena kriza u Europi u posljednjih desetak i više godina jest izbjeglička kriza kojoj svakog dana svjedočimo. U ovom trenutku još uvijek posredstvom medija i udaljene stvarnosti drugih država, ali realno je pretpostaviti da će kriza sutra zadesiti i Hrvatsku. Velika izbjeglička kriza zahvatila je gotovo cijeli Balkan i mnoge razvijene države Europske Unije koje su u većini slučajeva željena odredišta tih nesretnih i izmučenih ljudi. Oni zbog ratnih sukoba i gladi i neimaštinekao jedinu opciju za golo preživljavanje imaju bijeg, napuštanje svojih domova i put u Europu. Takvih će ljudi u godinama koje dolaze biti sve više. Što zbog ratnih sukoba, što zbog lošeg gospodarskog stanja, što zbog klimatskih promjena koje će potencirati glad i neimaštinu u mnogim zemljama tropskog i suptropskog pojasa, što zbog svega onoga što donosi globalizacija kao melting pot današnjice. Stoga oni koji očekuju da je ovo kratkotrajna kriza koja će se preliti preko naših zemalja i nakon koje ćemo se ponovno uljuljkati u naš pomalo provincijalni mir i kao potezom spužve prebrisati sve strahote koje se događaju na Bliskom i Srednjem istoku, u mnogim afričkim i mediteranskim državama, jako se varaju. Ovo nije kratkotrajna kriza. Ovo je dugotrajna kriza.

No, Hrvatska, ili barem njene političke elite, kao da još nisu shvatile da je stvarnost koju živimo globalizirana stvarnost i da možemo zatvarati oči i gurati glavu u pijesak, praviti se da to s nama nema nikakve veze, da će nas zaobići i ostaviti na miru, ali ta će nas stvarnost novog svijeta u kojem živimo kada tada dočekati. Nije pitanje hoće li, već kada će. Možda neće s aktualnim izbjegličkim valom, ali hoće sa sljedećim, ili onim iza njega.

Zbog toga Hrvatska mora biti spremna, mora imati jasan plan i procedure postupanja kako bi tim nesretnim ljudima koji samo žele priliku za bolji život olakšala patnje kroz koje prolaze. Za Hrvatsku koja je prošla stravično iskustvo rata, za Hrvatsku iz koje su spašavajući goli život bježale tisuće izbjeglica, za Hrvatsku koja je preživjela, između ostaloga, zahvaljujući dobroti i solidarnosti mnogih ljudi iz Europe i svijeta, stoga ne smije biti pitanje trebamo li ili ne primiti izbjeglice, već kako ih spremno i organizirano primiti kako bi to iskustvo za njih, ali i za građane Hrvatske bilo što bezbolnije. Hrvatska mora pokazati solidarnost i otvoriti vrata tim nesretnim ljudima i to mora učiniti spremna, s jasnim planom postupanja, s jasno definiranim procedurama, efikasno i organizirano. Nažalost, dosadašnje informacije o spremnosti Hrvatske za izbjegličku krizu ne ulijevaju povjerenje. Premijer je priznao da nema plan ni strategiju, čak štoviše iz njegove se izjave stvara zaključak da ga ni ne trebamo imati jer ga nema ni EU, resorni ministar na pitanje o spremnosti Vlade spominje 'obranu hrvatskih granica' i senzore za detekciju pokreta što sugerira na politiku 'zida' i  neprihvaćanja izbjeglica od strane ove Vlade. Na deklarativnoj razini se iskazuje empatija prema izbjeglicama, u stvarnosti se ne čini ništa kako bi se Hrvatska uspješno nosila s ovom krizom. Stoga je, nažalost, i u Hrvatskoj realno očekivati slične prizore onima iz Makedonije i Srbije koje gledamo na televiziji ovih dana.

Uspješno upravljanje izbjegličkom krizom za Vladu je veliki test iz kriznog upravljanja, ali i razumijevanja geopolitike. Upravljanje izbjegličkom krizom podrazumijeva pripremljenost prvenstveno u logističkom (ljudski resursi, hrana, voda, lijekovi, odjeća, obuća, higijenske potrepštine, različiti pribor, posteljina, kreveti, smještajni kapaciteti, prometna infrastruktura, koridori i resursi, pravna pomoć i procedure, prevoditelji), financijskom, ali i u sigurnosnom smislu koji se nipošto ne smije zanemariti. Uostalom, neke europske države zbog brige o sigurnosti svojih državljana čak razmatraju mogućnost suspenzije schengenskog režima. Dobro uređene države poput nedaleke nam Austrije imenuju koordinatore za izbjeglice i dižu 800 ljudi u logističku mrežu, razrađuju krizne planove i protokole, iako izbjeglice tek moraju proći Mađarsku danas, Hrvatsku i Sloveniju sutra kako bi došle do Austrije. Hrvatska Vlada nespremna je za krizu i dapače odbija se pripremiti.

Ovakav izbjeglički val je, bez ikakve sumnje, iznimno veliki financijski i logistički izazov za svaku državu, čak i za dobro uređene države poput Austrije i Njemačke, a posebice za državu koja se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji poput Hrvatske. No, situacija će za nas biti još teža ukoliko ćemo se samo nadati da će val krize proći pored nas i zatvorenih očiju držati fige u nadi da se izbjeglička plima neće preliti preko hrvatskih granica. Takav pristup je najlošiji i najneodgovorniji pristup i siguran put prema gomilanju problema, stvaranju kaosa te nepotrebnih sukoba između domaćeg stanovništva i izbjeglica. Stoga kao društvo moramo insistirati i javno upozoravati Vladu da se pripremi za ovu krizu jer kada kriza krene bit će kasno. Hoćemo li na ovom testu pasti kao društvo u najvećoj mjeri ovisi o Vladi, ali i o svima nama koji toleriramo njihovu neodgovornost. Ta neodgovornost Vlade spram nadolazeće humanitarne izbjegličke krize je siguran recept za katastrofu. Pametni uče na greškama drugih. Nadajmo se da će Milanović i Vlada učiti na greškama drugih i konačno početi pripremati krizni plan.

4

MHoly

Ocjene (10)


Komentari (30)


Sioxica, žao mi je što si razočarana. Sigurnosni aspekt izbjegličke krize je jedan od aspekata ove krize i nikako se ne smije zanemariti. To je bilo rečeno u mom otvorenom pismu, to je rečeno i u ovom tekstu. No, to nije jedini problem ove krize iako MHoly 0 0 0


su mediji izvještavali kao da se moje otvoreno pismo bavi samo i isključivo opasnošću od terorizma. Sigurnosni aspekt krize se spominje u zadnjem dijelu mog pisma, nakon logističkog i financijskog, no s obzirom da sam ja bila prva koja je pokrenula MHoly 0 0 0


ovo pitanje, to je interpretirano kao da se moje pismo bavi samo sigurnošću. Vlada se mora baviti pitanjem sigurnosti svojih građana, baš kao i logistikom i financijama te pravnim pitanjima izbjegličke krize. Ništa od toga se ne smije zanemariti MHoly 1 0 0


Siouxica ima pravo što je rayočarana, jer u tekstu o tome nema ništa eksplicitno. Laci 0 1 0


općenito nemamo sustav civilne zaštite, a mislim da je ovo dio toga, što ako sutra dođe do nezgode u Krškom, što ćemo učiniti, ja nemam pojma, bježati? u_prolazu 0 0 0

Analiza

Koncesionari odustaju od nafte u Jadranu jer ne vjeruju Milanovićevoj Vladi

07.08.2015. 19:17, Krah ili odgoda? Što odustanak Marathon Oila i OMV-a znači za projekt bušenja nafte u Jadranu?

Odustajanje svih potencijalnih naftnih koncesionara, ili skoro svih, od bušenja Jadrana u potrazi za ugljikovodicima bez ikakve je sumnje velika pljuska ne samo ministru Vrdoljaku koji je taj projekt isticao kao svoj najvažniji projekt, nego i premijeru Milanoviću i cijeloj Kukuriku Vladi koja je unisono stala iza ovog projekta. Danas mnogi špekuliraju o razlozima odustajanja potencijalnih koncesionara, pa smo se posljednjih dana naslušali svega – od niske cijene nafte koja ovaj projekt čini ekonomski neisplativim, nesređenih granica sa susjedima, iračke nafte, straha koncesionara od hrvatskih 'zelenih' talibana koji će im zagorčati život… Neki ministrovi i premijerovi medijski prijatelji suze rone zbog ovakvog raspleta događaja, neki desno orijentirani mediji likuju jer je ovo politički debakl za ministra gospodarstva i Vladu u cjelini. Ministar pokušava pokazati neprimjereni optimizam pa mazohistički najavljuje senzacionalan odaziv zainteresiranih na novi krug natječaja koji planira raspisati ove jeseni. Izgleda da mu nije dovoljno poniženja pa pored simboličke pljuske, želi doživjeti i simboličko medijsko nabijanje na kolac.

Mnogi smatraju da bih se kao glasna protivnica ovog projekta od samog početka, od protuzakonitog i potencijalno koruptivnog angažmana tvrtke Spectrum na 2D seizmičkom istraživanju Jadrana, danas trebala prepustiti zadovoljstvu i likovanju jer se pokazuje da sam bila u pravu kada sam tvrdila da se ovaj projekt provodi suprotno javnom interesu, nestručno i šlampavo, izvan svih uobičajenih procedura prilikom realizacije ovakvih projekata. Mogla bih 'nabiti na nos' svima onima koji su me ismijavali kao nestručnu 'zelenu talibanku', među njima i pojedinim silno zapjenjenim akademicima i stručnjacima, da je 'zelena talibanka' bila u pravu kada je od samog početka tvrdila nekoliko ključnih stvari: dosadašnja istraživanja koje je provodila INA s partnerima ne upućuju na izdašne zalihe nafte u Jadranu koja bi sa sadašnjom cijenom nafte na tržištu bila ekonomski isplativa, a rizici za Jadran su ogromni; spomenuta istraživanja ukazuju na moguća prosperitetna nalazišta plina u sjevernom dijelu Jadrana; usprkos napretku tehnologije geološke strukture se ne mijenjaju i nisu moguća veća odstupanja od već utvrđenog stanja; poslovi 2D i 3D seizmičkog istraživanja uvijek se provode putem javnog natječaja, a ne pod krinkom 'znanstvenih' istraživanja; predloženi Ugovor između Vlade i koncesionara je iznimno štetan za hrvatske interese. No, ni ja, ni bilo tko drugi u Hrvatskoj nema nad čime likovati zbog ovakvog razvoja događaja jer se, usprkos ovom debaklu, u Hrvatskoj ništa nije promijenilo. Nesposobni, nestručni i moguće korumpirani ministar i dalje je ministar. I dalje nam prodaje 'fore' i za to dobiva nekritičko medijsko praćenje. Nesposobni, nezainteresirani i Wikipedia filozofski nastrojeni premijer i dalje je premijer, a Vlada koja je unisono stala iza projekta, uključivši i najgoreg ministra zaštite okoliša u Hrvatskoj ikada, ista je, nije rekonstruirana. Građani i građanke Hrvatske koji se vole žestoko pjeniti oko različitih afera nisu zbog toga uzbuđeni i uznemireni, a saborski zastupnici koji su glasali protiv interpelacija ne crvene se od sramote i ne skrivaju se od medija i građana. Sve to govori da nema nikakvog prostora za slavodobitnost i likovanje, već samo za tugu i rezigniranost.

Živimo u društvu u kojem je jedina stabilna točka erozija svih političkih vrijednosti i potpuno neprepoznavanje ideje javnog interesa i politički odgovornog ponašanja.  U bilo kojoj drugoj državi s razvijenim demokratskim standardima bilo bi apsolutno nemoguće da nakon ovakvog debakla s provedbom 'najvažnijeg' projekta, ministar i dalje ostane ministar i još nam se ceri s ekrana najavljujući novi ciklus traćenja i rasipanja javnog novca za provedbu još jednog u najmanju ruku budalastog natječaja. Nitko Vladu i premijera ne pita koliko su novca 'spiskali' do sada na ovaj Potemkinov projekt i koliko ga još uvijek planiraju 'spiskati'. Nitko Vladu ne pita za odgovornost radi takvog rasipanja i traćenja novca i vremena Hrvatske, a vrijeme je valuta koje Hrvatska uronjena u krizu nema za bacanje.  Nitko Vladu ne pita zbog čega još uvijek krije Ugovor između Ministarstva gospodarstva i tvrtke Spectrum i ne odgovara na moje zastupničko pitanje iz studenog 2014. čime direktno krši Ustav RH koji Saboru kao zakonodavcu daje ulogu kontrolora izvršne vlasti. Nitko Vladu ne pita u čijem interesu radi kada predlaže Ugovor prema kojemu bi Hrvatska uprihodila između 14 i 30% prihoda od ugljikovodika i tko je genijalac koji je autor takvog Ugovora. Oni koji smatraju da pretjerujem kada ministra i Vladu optužujem za pogodovanje i korupciju neka pojasni po kojem je to kriteriju ovakav prijedlog Ugovora u javnom interesu. Iskreno, više me ne zanima je li osoba koja gura takav Ugovor korumpirana, katastrofalno nesposobna ili smanjenih intelektualnih sposobnosti, u svakom slučaju dokazala je da ne može biti ministar u Vladi.

Moje je uvjerenje da su potencijalni koncesionari odustali od ovog projekta jer su shvatili da je Vlada toliko nesposobna da neće biti u stanju provesti čak ni ovako za hrvatske interese štetan projekt te da im je bolje, uzevši u obzir siguran reputacijski rizik koji realizacija ovako koncipiranog projekta donosi, izaći iz priče u kojoj su moguća nalazišta nafte 'na vrbi svirala', a šteta za reputaciju sa sigurnim epilogom kaznenih prijava vrlo izvjesna opcija. Podsjećam, prema javno dostupnom prijedlogu Ugovora između koncesionara i VRH jasno je da, suprotno tvrdnjama Vlade i Agencije za ugljikovodike prema kojima će Hrvatskoj ostati oko 55 do 60 % prihoda iz ugljikovodika proizvedenih u Jadranu, možemo očekivati da ćemo u najnepovoljnijem, ali vrlo izvjesnom slučaju ostvariti dobit od 14%. U najboljem scenariju dobit za RH može biti 25-30% ukupne dobiti, ali je vjerojatnost za to vrlo mala. Točnije, vjerojatnost za pronalazak velikih količina nafte, što je nužno za ostvarenje najpovoljnijeg scenarija nije veća od 3-5%. Prijedlog Ugovora ne spominje naknadu neizravnih gubitaka u slučaju akcidenta (neostvarena i propuštena dobit u slučaju turizma, ribarstva i marikulture). Prema Ugovoru koncesionar nema definiranu obvezu korištenja infrastrukture RH za transport nafte (PSA – članak 19.2.1.), a nema ni kvantificiranu obavezu kvote i razine stručnosti zapošljavanja ljudskih resursa iz RH (PSA – članak 28.1.2.). Ugovor ne predviđa opciju da RH uđe u partnerstvo u proizvodnji ugljikovodika za slučaj da se pronađu bogate rezerve. Iz svega prethodno navedenog potpuno je jasno da javno objavljeni prijedlog Ugovora ne štiti interese RH i građana u slučaju realizacije ovog projekta, i da bi po potpisivanju ovog Ugovora bilo realno očekivati podnošenje kaznenih prijava koje naše Državno odvjetništvo, kakvo god bilo, ne bi moglo dovijeka držati u ladici u stanju 'mirovanja'.

Tužno je, također, da nitko u Hrvatskoj ne pita Vladu na što je to točno potrošila tri godine mandata i koliko je novca 'spiskala' na procedure i studije vezane uz nebulozni projekt HE Omble. Podsjećam da su tri od četiri stručnih revizora još u prvoj polovici 2012. godine u vrijeme mog ministarskog mandata savjetovali Vladi RH da odustane od ovog iznimno štetnog projekta i u ekonomskom, i u okolišnom i u sigurnosnom smislu. Ne, Vlada je dala izraditi glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu i na to potrošila puno novca i napokon, Aleluja, odustala od tog suludog projekta kako bi se sada hvalila da je senzibilizirana za zaštitu prirode?! Isto tako, bit ću dosadna proročica i reći da neće biti ništa ni od drugog 'strateškog' projekta ove Vlade TE PlominC jer je i taj projekt štetan za hrvatske gospodarske i energetske interese. HEP, naime, pregovara s japanskim konzorcijem osuđenim za davanje mita u nekoliko država o zajamčenoj cijeni za otkup električne energije iz buduće elektrane po cijeni između 70 i 120 eura po MW. Sadašnja tržišna cijena je oko 35 eura po MW pa je iz toga razvidno koliko je ovaj projekt u interesu nacionalne energetske kompanije, a time i u državnom interesu. Da se ne govori o činjenici da je sklapanje takvog tipa povlaštenih ugovora zabranjeno sukladno odredbama o liberalizaciji tržišta iz 3. europskog energetskog paketa koji smo mi implementirali u naše zakone. Nažalost, Vlada ne čuje, ili ne želi čuti ove argumente koji nemaju nikakve veze sa 'zelenim talibanstvom' koje mi Vlada uporno pokušava pripisati. Svi ovi argumenti imaju veze sa zdravim razumom i uvjerenjem da je obaveza političara raditi u javnom interesu. Cijeli svijet se okreće prema 'zelenoj' tranziciji. Iako sramežljivo i naši su mediji objavili vijest da administracija Barracka Obame planira progurati klimatski paket prema kojem bi i SAD do 2030. godine smanjio emisije CO2 ekvivalenata za 32%. Iako je to niže od zacrtanih europskih ciljeva to je dramatičan zaokret za američku administraciju već oficijelno nesklonu ograničenjima ispuštanja emisija. Razlog tome je svijest da ukoliko to ne odradimo neće nas ni biti. Osim toga, zelena tranzicija je prilika za novi biznis ciklus. To dokazuje snažni zaokret Rockefellera upravo prema obnovljivim izvorima energije.

Kada bi naši ministri i Vlada dignuli pogled sa svojih partikularnih interesa i želje da pogoduju njima bliskim lobijima, možda bi shvatili da se svijet mijenja i da se velikim dijelom već promijenio. Da se i oni moraju promijeniti. I stoga na samom kraju postavljam pitanje Quo vadis, primus minister? Želite li, doista, da vas povijest pamti kao posljednjeg europskog fosilnog premijera?

3

MHoly

Ocjene (14)


Respektira (9): BorisTraljic, draxy, plotto, tiacharles14, sthagon, Alumnus, Boljunac, siouxica, VeNLO


Slaže se (3): draxy, tiacharles14, tbrkic


Ne slaže se (2): Tiranosaur, Laci


Komentari (13)


... se na kraju, nakon svih ruganja, ismijavanja, vrijeđanja, pokaže da smo bili u pravu i da su naši prijedlozi pravi put... Iako se kod nas politički uspjeh mjeri postocima i mandatima, za mene je pravi uspjeh pozitivan utjecaj na društvo... MHoly 1 0 0


"Iako mali i ismijavani utječemo na društvo..." E sad... ovakva retorika "mene kupuje", a ako ste mene "starog troglodita" uspjeli "uzdrmati" samo se trebate okružiti podjednako kvalitetnim ljudima. Želim vam sve najbolje! BorisTraljic 0 0 0


Iako ću vas sigurno u nekom članku kritizirati (ne volim "zadrugarstvo" pa to ti je :)), sigurno vas neću "ismijavati"... ma i da hoću - briga vas. Sukob stavova je snaga svakog društva pa mora biti i našeg. Kad tad... učimo... BorisTraljic 0 0 0


Liberalno, zeleno, ljevo. ovisno je o tome kako postavite karte, baš gledao na indexu jednu zanimljivu sličnu situaciju, ljubav, novac, sreća, što bi odabrali, mogu sve da dobim isto, ali u politici, real life, ne ide to baš tako, jer svatko od njih u_prolazu 0 0 0


nosi "teške" logičke posljedice. Ako ste prvo ljevo onda tražite kompromise na zeleno i liberalno, ako ste prvo zeleno onda tražite kompromise na liberalno i ljevo, ako ste liberalno onda tražite kompromise na ljevo i zeleno... u_prolazu 0 0 0

Analiza

Silovanje procedure: Zašto Milanovića i Vrdoljaka toliko 'svrbi' nafta u Jadranu?

08.03.2015. 22:27, Što znači Milanovićeva najava referenduma? Trebaju li građani odlučivati o bušenju Jadrana?

Slučajan premijer u slučajnoj državi slučajno se nedavno 'sjetio' referenduma, valjda kao veliki demokrat,  kao načina rezanja gordijskog čvora zvanog istraživanje i eksploatacija ugljikovodika u Jadranu. Kao da se probudio iz sna i odlučio konzultirati hrvatsku javnost nakon što je njegov gospodarski ministar već skroz silovao proceduru oko realizacije ovog projekta svugdje gdje je mogao i stigao. Kao da nije potpisao odgovor na pitanje koje sam kao zastupnica uputila Vladi Republike Hrvatske još u listopadu 2013. godine i pitala zašto hrvatska javnost nije transparentno informirana od strane Vlade Republike Hrvatske o 2D tehnologiji snimanja podmorja u Jadranu od strane tvrtke Spectrum u cilju pronalaženja potencijalnih nalazišta nafte i plina. Tom sam prilikom pitala i zbog čega se Vlada odlučila za model 'multi-client' seizmičkog istraživanja Jadrana, kako je moguće da je Vlada bez ikakvog objašnjenja, bez provedenog javnog natječaja i bez prethodne provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš ustupila pravo na seizmološko istraživanje Jadrana i ekonomsko raspolaganje s dobivenim strateškim energetskim podacima tvrtki Spectrum te tko je u Vladi donio ovu odluku i na temelju kojih argumenata se brani javni interes ustupanjem strateških energetskih podataka stranoj privatnoj tvrtki? Pitala sam i tko će odgovarati i na koji način ukoliko ovaj projekt izazove ekonomske, dugoročne političke i ekološke štete.

Dakle, premijer nije baš tako neinformiran o ovom projektu i dosadašnjoj provedbi ovog projekta. Vladi Republike Hrvatske je trebalo tri mjeseca da odgovori na moje pitanje, a odgovor je nedorečen, ali ga je premijer potpisao prije više od godinu dana. Vlada je odgovorila da je postupak dodjele ovog posla bez provedenog javnog natječaja provelo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS). U odgovoru Vlade, međutim, ne piše da je Ugovor sa Spectrumom potpisalo Ministarstvo gospodarstva, ali su javni interes branili dobivanjem 'dragocjenih informacija za provedbu javnih nadmetanja'. Također, se objašnjava da je tvrtka Spectrum odabrana jer je provodila istraživanja Mediterana i najbrže je reagirala. Nije jasno na što je to točno tvrtka Spectrum najbrže reagirala i koga su osim tvrtke Spectrum razmatrali za ovaj projekt. Iz odgovora Vlade je također razvidno da istraživanje nije provedeno na odabranim eksploatacijskim poljima Jadrana, da se potpuno brljalo s procedurom, opsegom istraživanja i rokovima (direktno obraćanje MZOS-u bez posredovanja Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP), od epikontinentalnog pojasa do teritorijalnog, potom i unutarnjih voda, od 05.09. do 15.02., potom do 01.03.), da nije provedena procjena utjecaja na okoliš jer Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (MZOIP) nema podataka o štetnom djelovanju 2D tehnologije na floru i faunu Jadrana, iako UN-ovi eksperti tvrde suprotno. Apsurdno je i da je MZOIP propisalo mjere opreza koje nitko na brodu nije nadzirao. Ono što je sporno od samog početka ovog, prema ministru Vrdoljaku posla stoljeća, jest činjenica da je INA provela daleko detaljnija istraživanja Jadrana (2D i 3D u proteklim desetljećima te bušenja) no što ih je proveo Spectrum, da je Jadran već detaljno istražen i znaju se potencijalno isplative lokacije s ugljikovodicima, da su svi ti podaci u koje je INA u posljednjih četrdesetak godina uložila oko milijardu dolara, besplatno ustupljeni tvrtki Spectrum koja je s dobivenim podacima trgovala, a da MINGO ne smatra da su INA i država s time oštećeni. Nakon što sam u siječnju 2014. godine na ovu temu održala press konferenciju MINGO je potvrdio da je INA-ine podatke ustupio Spectrumu jer ih prema njima nitko u Hrvatskoj ne zna pročitati????, ali nisu odgovorili zašto za ovaj projekt nisu raspisali javni natječaj iako se za multi-client poslove uvijek raspisuje javni natječaj.

Zaključak koji su svi koji su pročitali odgovor Vlade mogli stvoriti jest da smo prepustili strateške energetske podatke države privatnoj tvrtki bez ikakvih argumenata, utvrđivanja javnog interesa i razloga za takvo postupanje. U studenom prošle godine tražila sam Vladu RH da objasni zašto u svom odgovoru na moje prvo pitanje nigdje ne spominje 'Glavni ugovor o suradnji na prikupljanju novih seizmičkih podataka, obradi, interpretaciji te preradi i interpretaciji postojećih podataka i prodaji i marketingu za više klijenata' između Ministarstva gospodarstva za Republiku Hrvatsku i tvrtke Spectrum Geo Limited koji je, prema informacijama s kojima raspolažem, potpisan još 25. srpnja 2013. godine, dakle gotovo dva mjeseca prije odobrenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta 'za snimanje 2D seizmičkih podataka u znanstvenoistraživačke svrhe'. S obzirom na činjenicu da Vlada tvrdi da ovaj posao nije komercijalne, već znanstvenoistraživačke svrhe ne postoji opravdani razlog da Vlada RH ne objavi sadržaj Glavnog ugovora te ne informira javnost tko ga je i kada potpisao. Kao zastupnica u Hrvatskom saboru čija je zadaća kontrola djelovanja izvršne vlasti te obrana javnog interesa tražila sam dostavu preslike ovog Ugovora. Iako je davno prošao rok u kojem je Vlada morala odgovoriti na moje zastupničko pitanje odgovor nisam dobila, baš kao što ni ugovor Ministarstva gospodarstva i tvrtke Spectrum do današnjeg dana nije objavljen.

U međuvremenu je Agencija za ugljikovodike raspisala javni natječaj za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu i to za 90% površine Jadrana, bez da je donesena Strategija upravljanja Jadranom i bez da je proveden postupak strateške procjene utjecaja na okoliš. Pod pritiskom javnosti Vlada je ipak izradila, s velikim zakašnjenjem i nakon što je natječaj već objavljen, dakle isključivo forme radi, Stratešku procjenu utjecaja na okoliš (SPUO) na koju je pristigao izuzetno veliki broj primjedbi koje će sve, potpuno je jasno, biti odbačene. Ugovori s naftnim kompanijama još nisu potpisani, čeka se Rješenje o SPUO, ali će, sudeći po histeričnoj žurbi s kojom Ministarstvo gospodarstva i Agencija za ugljikovodike provode ovaj projekt, kontinuirano silujući proceduru, kršeći domaće zakone i međunarodne konvencije, i to uskoro biti gotova stvar. I tada će naftne kompanije biti mirne. Štitit će ih pravni mehanizam 'ISDS' (eng. Investor to State Disspute Settlement) koji djeluje jednosmjerno (korporacija protiv države) te omogućava stranim korporacijama tužbu i naplatu štete od strane države, ukoliko donese zakone ili regulatorne standarde koji mogu utjecati na smanjenje njihovih profita.

A kakav će interes imati Hrvatska i hrvatski građani od ovog projekta čija će provedba po riječima silno entuzijastičnog ministra Vrdoljaka Lijepu našu pretvoriti u Norvešku? Prema prijedlogu 'Production Sharing Agreement-a' (PSA)  koji govori o podjeli ugljikovodika između kompanija i Hrvatske ugljikovodici se dijele na:

 a) Royality u iznosu od 10% u korist RH

 b) Preostalih 90 % se dijele na sljedeći način:

 (i) Troškovi operacija tj. naknada koncesionaru za operativne troškove istraživanja, razvoja i proizvodnje (do 50% ugljikovodika).

 (ii) Ostatak se dijeli između RH i koncesionara.

Ono što je sporno u ovom prijedlogu jest da teret operativnih troškova, odnosno podjela od 60%:40% (ili 55%:45%) u korist RH uključuje u sebi i operativne troškove, a to je narodski rečeno 'banana' za Hrvatsku.

I to bez da se dogodi najgori, kataklizmički scenarij za Jadran, havarija na naftnoj platformi u plitkom i zatvorenom i izuzetno osjetljivom ekosustavu Jadranskog mora. A hoće li kompanije obešteti građane za njihov budući, izgubljeni profit od turizma, ribarstva, marikulture ili drugih djelatnosti kojima se bave? Neće, naravno. Bit ćemo sretni ako saniraju direktne posljedice onečišćenja.

I stoga kada razmatramo ovaj silovani posao stoljeća moramo postaviti sljedeća pitanja: zašto Vlada i resorno ministarstvo od samog početka na ovakav način provode ovaj projekt? Zašto Vlada skriva multi-client ugovor sa Spectrumom, pogoduje li ovoj tvrtki i zbog čega? Zašto nije napravljena cost benefit analiza za ovaj projekt te usporedba sa štetnim scenarijima? Koliko će Hrvatska, u najboljem scenariju 'zaraditi' na ovom poslu i kako će se to odraziti na hrvatsko gospodarstvo? Kakva je strategija raspolaganja strateškim energentima Republike Hrvatske danas i u sljedećih dvadeset, trideset i pedeset godina? Želimo li biti energetski suverena država ili energetska kolonija?

Odgovori na ova pitanja dala bi jasan odgovor na pitanje imamo li slučajnog premijera i slučajnog ministra gospodarstva u slučajnoj državi. Imamo, ali taj premijer i taj ministar bez ikakve sumnja nisu ni slučajno 'pošteni'. I upravo ih zbog tog razloga toliko i 'svrbe' ti ugljikovodici u Jadranu.

2

MHoly

Komentari (25)


Ali upravo zbog toga Vlada RH je trebala raditi na poboljšanju zakona a ne na njihovom zaobilaženju. draxy 0 0 0


Izvrstan tekst ... fokusiran ... kompetentan ... činjenica da ova vlada iz sebi znanih razloga na nizu kapitalnih projekata sakirva osnovne činjenice ... monetizacija, Pelješki most itd Demon_Clean 0 0 0


Poštovana M.Holy hvala na odgovoru i na tomu da ste potvrdili ono što ja već davno govorim, pa me većina smatra ludim. Naime i ja držim da DORH ne treba čekati PRIJAVE, već treba djelovati po saznanjima iz medija ili drugog njemu dostupnog izvora Laci 0 0 0


DORH i po prijavama djeluje traljavo, a kamolimda bi sam pokrenuo neki postupak samostalno. To je tako od '90-ih, a i prije je tako bilo. To je najgori recidiv koji "vučemo" iz staroga sustava. Dok je tako nema govora o pravnoj državi ! Laci 0 0 0


Mislim da je ovdje sadržan komentar https://www.youtube.com/watch?v=dWsVbneJiyk Demon_Clean 0 0 0

Analiza

Kriza u SDP-u ne može se riješiti po sistemu 'sjaši Kurta da uzjaše Murta'

09.05.2014. 10:38, Ocijenite Milanovićev potez: kako će se smjena Linića odraziti na rad Vlade a kako na SDP?

Smjena ministra financija Slavka Linića izazvala je veliki interes medija i veliki nemir u SDP-u. Počelo se naveliko špekulirati o pobuni protiv premijera i predsjednika Vlade Zorana Milanovića te se nagađa da će do EU izbora u stranci vladati zatišje, a da će se prava bura, ili pobuna nezadovoljnih dužnosnika i dužnosnica SDP-a dogoditi nakon izbora. Razmatraju se različiti scenariji: smjena premijera i predsjednika SDP-a, instaliranje novog premijera i predsjednika SDP-a na ad hoc organiziranoj stranačkoj konvenciji, vjerojatno po uzoru na promjenu koja se dogodila u HDZ-u nakon što je Ivo Sanader podnio ostavku. No taj scenarij ne uvažava činjenicu da se SDP i HDZ prilično razlikuju u smislu unutarstranačke organizacije i procedura u stranci.

Drugi scenarij koji se razmatra jest smjena Milanovića i raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora, a taj je scenarij vođen logikom vjerojatnog gubitka vlasti, ali spašavanjem stranke. Nijedan od ovih scenarija ne čini mi se pretjerano realističnim iz jednostavnog razloga što u Saboru koji drži Vladu i premijera u Banskim dvorima sjede zastupnici i zastupnice koji i koje neće biti oduševljeni/e opcijom raspisivanja izbora i vjerojatnog gubitka saborske fotelje. A prva varijanta se čini presloženom i prerizičnom operacijom imajući na umu da Zoran Milanović teško da bi bio kooperativan i sam poput Sanadera podnio ostavku na obje funkcije. Stoga je realno očekivati da će u vladajućoj stranci nezadovoljstvo rasti, ali da neće doći do dramatičnih zaokreta. I Zoran Milanović to dobro zna.

Neće doći ni do dramatičnog zaokreta u smjeru politike Vlade što smatram daleko ozbiljnijim pitanjem od toga tko sjedi u premijerskoj ili ministarskoj fotelji. Ono što brine jest to da su sadašnja previranja u vladajućoj stranci više karaktera osobnih sukoba, a daleko manje nezadovoljstvo zbog loše i nevjerodostojne politike Vlade. Prevladava uvjerenje da će promjena na čelu Vlade i stranke dovesti do oporavka stranke i porasta povjerenja građana, da treba srediti Zorana Milanovića pa će ponovno poteći politički med i mlijeko. Ali neće.

Kriza Vlade i vladajuće stranke je daleko dublja i ozbiljnija i nije ju moguće riješiti po metodi sjaši Murta pa uzjaši Kurta, ili obratno. U Vladi i vladajućoj stranci problem je u sistemskoj krizi koja govori o političkoj nevjerodostojnosti i ideološkoj zapuštenosti, gubitku programske prepoznatljivosti i spremnosti ljudi na čelnim mjestima u Vladi i vladajućoj stranci da se drže tog programa i ideologije. Zbog toga se ekonomska politika ove Vlade ni po čemu ne razlikuje od ekonomske politike prethodne HDZ-ove Vlade a to je ono što bi daleko više trebalo brinuti ljude u SDP-u od toga hoće li Zoran Milanović biti na čelu stranke ili neće. Sve dok ne osvjeste tu činjenicu, činjenicu da nije problem (samo) u karakterima vodećih ljudi stranke i države, već je daleko veći problem u nevjerodostojnosti i nekvaliteti njihove politike, ništa se dramatično neće promijeniti. Na veliku štetu svih građanki i građana Hrvatske.   

4

MHoly

Ocjene (6)


Respektira (5): bizonko, roskor, sthagon, visitor, siouxica


Slaže se (1): Zagorec


Komentari (18)


HDZ je "kupovao vrijeme", nije uvodio gore navedene mjere. Ovdje ne želim komentirati ŠTO JE BOLJE, samo ukratko argumentirati da NIJE ISTO. Mislim da je dosta ... Isprika za nick. Loša šala ... Panter 1 0 0


eto :)..i ja mislim da razlika ima ali su efekti, nažalost slični..još uvijek..meni je bitnija procjena budućih zbivanja u SDP-u i Vladi, to je tema..apsolutno se slažem da samo promjena predsjednika, bez promjena u radu stranke i Vlade ne vrijedi visitor 0 0 0


@vis Samo ljudi su bitni! Iako HR postoji uzrečica "modernih" direktora: "Nitko nije nezamjenjiv", i "modernih" političara: "Lako za nju (njega), on(a) je drugi (treći) ešalon". Kako bez kvalitetnih ljudi do kvalitetnih promjena? Panter 0 0 0


@MHoly ... ok, ali što se realno može poduzeti pa da napravimo korak naprijed? Ne govorimo o idealnoj situaciji, već o onome što se može sutra, prekosutra ili za mjesec dva dana realno dogoditi? Bez tog dijela sve ostalo je šamaranje mrtvog magarca. sthagon 0 1 0


MHoly čestitam na gospodskom stavu nekritiziranja bivše stranke i kolega kaj god da o njima znala i mislila a ZNA. To znanje Milanović nezna i stvar je genetike i kućnog odgoja. Neznam da Holy može puno postignuti ali ostavka i ne pljuvanje je za 5. Zagorec 0 0 0

Analiza

Kriza u SDP-u ne može se riješiti po sistemu 'sjaši Kurta da uzjaše Murta'

09.05.2014. 10:38, Ocijenite Milanovićev potez: kako će se smjena Linića odraziti na rad Vlade a kako na SDP?

Smjena ministra financija Slavka Linića izazvala je veliki interes medija i veliki nemir u SDP-u. Počelo se naveliko špekulirati o pobuni protiv premijera i predsjednika Vlade Zorana Milanovića te se nagađa da će do EU izbora u stranci vladati zatišje, a da će se prava bura, ili pobuna nezadovoljnih dužnosnika i dužnosnica SDP-a dogoditi nakon izbora. Razmatraju se različiti scenariji: smjena premijera i predsjednika SDP-a, instaliranje novog premijera i predsjednika SDP-a na ad hoc organiziranoj stranačkoj konvenciji, vjerojatno po uzoru na promjenu koja se dogodila u HDZ-u nakon što je Ivo Sanader podnio ostavku. No taj scenarij ne uvažava činjenicu ... više >

4

MHoly

  • 5
  • 1
  • 0
  • 18

Analiza

Još jedan primjer promašene hrvatske energetske politike

09.03.2014. 23:34, Koliko je opravdano protivljenje gradnji termoelektrane na ugljen u Pločama?

TE na ugljen Ploče još je jedan od primjera potpuno promašene energetske politike u Hrvatskoj. Za tu promašenu politiku jednaku odgovornost snose HEP i Ministarstvo gospodarstva i to kroz cijeli niz Vlada, bez obzira na to kakav bio njihov politički predznak. Za tu je politiku karakterističan potpuni nedostatak promišljenog, logičnog, planskog pristupa zbog čega i imamo situaciju u kojoj Hrvatska uvozi 50% energije i time subvencionira gospodarstva drugih država. Nakon neuspjele realizacije TE PlominC, odnosno nezainteresiranosti stranih partnera koji bi dali tako nužnu financijsku injekciju ovom katastrofalno loše pripremljenom projektu, HEP kao zeca iz šešira vadi projekt TE na ugljen u Pločama koji se već duže vrijeme 'dinsta' u ladicama prašnjavog odsjeka za razvoj projekata naše nacionalne energetske kompanije. Ma koga briga što Hrvatska nema ugljena i što nam se sprema post fosilno razdoblje s nužnošću smanjenja emisija CO2 koje termoelektrane na ugljen tako izdašno emitiraju?! Ma koga briga za cijeli niz zdravstvenih istraživanja koja ukazuju na zdravstvene rizike od emisija plinova i lebdećih čestica iz termoelektrana na ugljen, povezanost sa zloćudnim i drugim bolestima te troškove koje će snositi hrvatsko zdravstvo zbog liječenja posljedica takvih projekata? Ma koga briga što je izgrađen plinovod za Dalmaciju koji je cijev sa čepom na kraju cijevi, odnosno da na trasi plinovoda nemamo velikih potrošača plina koji bi ekonomski opravdali ovaj izuzetno skupi projekt?! Navodi li to HEP na ideju o realizaciji TE na plin na trasi tog plinovoda koji bi u interesu države dignuo ekonomsku isplativost tog projekta i paralelno doveo do povećanja proizvodnje električne energije u Hrvatskoj? Naravno da ne, bolje je graditi 800 MW termoelektranu na ugljen u Pločama. Zbog čega baš u Pločama? Kako sada stvari stoje iz jednog jedinog razloga koji se zove Aluminij d.d. u Mostaru.

Naime, iako su se dvije najjužnije hrvatske županije, Dubrovačko-neretvanska i Splitsko-dalmatinska odredile za realizaciju projekta obnovljivih izvora energije, HEP i Ministarstvo gospodarstva guraju termoelektranu na ugljen koju te županije, a ni lokalno stanovništvo ne žele. Zašto bi i htjeli kada sadašnja potrošnja električne energije u te dvije hrvatske županije ne zahtjeva izgradnju ovakve termoelektrane na ugljen. Pravi potrošač električne energije za kojeg se želi sagraditi ova termoelektrana nije u Hrvatskoj nego u susjednoj državi i zove se Aluminij d.d. u Mostaru. Povijest problema koji Aluminij d.d. ima s električnom energijom danas je dio kaznenih statistika. Zbog štetnog ugovora Aluminija s HEP-om tadašnji direktor Ivan Mravak dobio je pravomoćnu sudsku kaznu zatvora. Nakon toga bilo je nekoliko pokušaja da se Aluminiju osigura toliko mu potrebna jeftina električna energija: npr. pokušaj da se na lokaciji u Mostaru izgradi termoelektrana snage 500 MW od koje se odustalo nakon protivljenja građana Mostara 2013. godine, pokušaj da se pokrene projekt TE Kongora na lignit između Tomislavgrada i Posušja koji je također zbog oporbe građana zaustavljen, pa pokušaj da se u tajnosti sklopi ugovor tvrtke s HEP-om prije ulaska Hrvatske u EU za povlaštenu cijenu isporuke električne energije.

Kada su ti pokušaji propali trebalo je samo pričekati Zakon o strateškim investicijama, zloupotrijebiti Strategiju energetskog razvoja Hrvatske iz 2009. godine te uvjeriti ljude u dolini Neretve da je to fenomenalan projekt, projekt koji će potpomoći njihovu lokalnu ekonomiju koja počiva na poljoprivredi i turizmu, i to tako što će termoelektrana besplatno davati toplinu za grad Ploče i staklenike. Građani Ploča, čini se, nisu povjerovali ovim argumentima i žestoko su se suprotstavili realizaciji ovog projekta. Meni to nije nikakvo čudo jer je potpuno razumljivo da ne žele rezati granu na kojoj sjede zbog interesa teške industrije u susjednoj državi. Čudno je samo zašto takvi argumenti nisu valjani i za HEP-ovu upravu i vodstvo Ministarstva gospodarstva jer bi oni trebali braniti energetske i gospodarske interese, odnosno javni interes Hrvatske, a ne susjedne države. I zbog toga ne vjerujem da će im proći teza 'o besplatnom ručku' koji plaća HEP i TE na ugljen u Pločama. Jer svima je jasno da „ne postoji takvo nešto kao besplatan ručak“. Svaki ručak na kraju treba platiti, neki put novcem, neki put uslugama, neki put okretanjem glave, a neki put i onim najskupljim – zdravljem i održivom ekonomijom cijele zajednice.

4

MHoly

Ocjene (8)


Respektira (5): rakovac, Rizbo, sthagon, VeNLO, siouxica


Slaže se (1): zrakomlat


Ne slaže se (2): Plastik, Zagorec


Komentari (8)


Da bi se mogla razviti industrija treba stabilan izvor energije, a to je danas nuklearna te energija iz ugljena, nafte i plina. Ukoliko želimo reindustrijalizaciju, zapošljavanje i razvoj to je nužno. Današnja tehnologija omogućava da to bude održivo Plastik 1 1 0


I ne može se oslanjati samo ja jednu vrstu izvora, već se mora strateški razmišljati, baš kao i zapadnoeuropske ekonomske velesile. Za ona dva mj. tzv. turizma što nam se nameće kao osnovna grana, dovoljni su i sunčevi kolektori za grijanje top.vode Plastik 1 0 0


RH je vlasnik 12% dionica Aluminija Mostar d.d. Kupila ga je novcem kojeg je ukrala TLM-u,a ovaj dobio kao odštetu od bivšeg DDR-a za raskinuti ugovor (80 mil DM). A onda TLmm 'prodala' za kunu HR konzorciju,a ovi ga rasprodali... VeNLO 0 0 0


US utilities are focusing more and more on natural gas. Coal plant owners have announced 54,742 MW of coal capacity will be shut down by 2025. On top of this, over 60% of planned generation additions 2012-2040 will be fuelled by natural gas. vuky91 0 0 0


amerikanci prelaze na prirodni plin jer ga zbog frakturiranja imaju sve više i cijena mu pada. zbog toga imaju više ugljena spremnog za izvoz. nakon fukushime japan je povećao uvoz plina, što mu je diglo cijenu i učinilo ugljen primamljivijim u EU. BSlogar 0 0 0

Analiza

Moram priznati da sam iznenađena zbog dosadašnjeg (ne)postupanja Vlade u slučaju pomoćnika ministra Šegona. Ne razumijem zašto je Vlada paralizirana i ne presječe višednevnu medijsku trakavicu oko ove afere koja nanosi veliku štetu ugledu Vlade i potkopava njenu javnu percepciju kao Vlade koja nije pretjerano uspješna i sposobna, ali nije nepoštena. U ovoj aferi vrti se više od 30 milijuna kuna povlaštenog kredita tvrtki u vlasništvu obitelji pomoćnika resornog ministra. Postavlja se i pitanje bi li ova tvrtka uopće imala uvjete za dobivanje ovakvog kredita i da nije u vlasništvu obitelji pomoćnika Šegona. Mnogi tvrde da ne bi. Sve prethodno navedeno ne zvuči dobro i apsolutno je nerazumljivo zbog čega Vlada ne kontrolira štetu smjenom pomoćnika. Ovaj slučaj nekako više ide ruku pod ruku s HDZ-om, a ne s SDP-om. Afera potkopava najveću vrijednost SDP-a - percepciju poštene stranke. 

Je li Šegon doista toliko moćan u stranci da Vlada to ne može učiniti? Moj dojam je da nije. Bila sam dugo godina članica stranke i nisam stekla takav dojam, iako možda nisam imala sve informacije o gospodinu Šegonu i njegovom političkom i financijskom utjecaju u stranci.

Treba imati na umu i činjenicu da premijer Milanović nije pretjerano sretan s ministrom Linićem. Ne sviđa mu se njegova odlučnost, snaga u stranci i popularnost u javnosti. Zbog toga bi premijeru time više trebala biti laka odluka o smjeni pomoćnika ne pretjerano mu dragog ministra. Tako bi, ipak, oslabio njegovu poziciju i poslao jasnu poruku, ne samo hrvatskoj javnosti, već i stranci. No, premijer šuti kao zaliven i pušta da mediji već danima trančiraju ovu aferu. Pušta ministra Linića da se sam kuha u tom sosu. Pere ruke po načelu Poncije Pilat, iako se pipci ove afere neće zaustaviti samo na narušenom ugledu ministra Linića, što bi mu moglo biti drago, već i na narušenom ugledu Vlade, što bi ga trebalo jako brinuti. Ne treba zaboraviti da je premijer Milanović sam inaugurirao temu visoke moralne ljestvice članova i članica njegove Vlade pa je u njegovom osobnom političkom interesu braniti vlastitu političku vjerodostojnost odlučnim i beskompromisnim postupanjem u ovakvim slučajevima. Podsjetit ću, premijer je vrlo brzo smijenio pomoćnika ministra Komadine, gospodina Ferdeljija, kada mu se nije svidio njegov intervju. A radilo se o benignoj stvari koja nije štetila Vladi. Iako se ministar Komadina borio da spasi pomoćnika, premijer nije ni trepnuo. Brzopotezno je na sjednicu Vlade stavio točku o njegovoj smjeni. A Komadina je potpredsjednik SDP-a, dakle nije osoba bez čvrsto ukorijenjene baze u članstvu i jakog utjecaja u stranci.

Dakle, zašto je premijer paraliziran? Zbog financijskog interesa? Zbog želje da što više oslabi poziciju i ugled ministra Linića? Zbog toga što je toliko odvojen od stvarnosti da više nije u stanju objektivno procijeniti štetu za Vladu od nastavka ove afere? Zbog tvrdoglavog karaktera i fiks ideja načina odlučivanja?

Koji god razlog bio teško je shvatljiv. Jedini izlaz iz afere Šegon za premijera i Vladu je u tome da smijeni pomoćnika ministra. Za njegovu vlastoručnu ostavku sada je već prekasno. 

Mirela Holy 

4

MHoly

Komentari (21)


Radmanove dvore, za premijerov sukob interesa oko Lj.banke.Bandić je za vrijem dok je bio u SDP-u nakupio bliže 400 kaznenih prijava, premijer je za njega rekao "Od njega boljeg nemamo" Nadalje, Zgareb, Rijeka, Heraklit 0 0 0


Varaždin, Istra nikad nisu bili pod HDZ-om pa, ako pretpostavimo da se strahovito pljačkalo onda se valjda najviše napljačkalo u ovim regijama i pokrajinama, zajedno, to bi bilo i preko 70% sveg bogatstva RH! A što reći o HNS-u. o novcima uzetima drž Heraklit 0 0 0


avi,a posao nije obavljen, Zar nisu Čačić i njegove satelitske firme u onom prošlom mandatu uzele najveći dio kolača? O legalnosti rada s državom je bespredmetno i govoriti! A što s onim što mu je žena slučajno, preko noći zaradila 25 milijuna kuna, Heraklit 0 0 0


je li to ikad itko uspio, što sa svim onim presudama o sukobu inteeresa SDP-HNS junaka, što sa Šegonom? Dakle, ovo ponašanje je pravilo, a ne izuzetak i otpada premisa o poštenom SDP-u. I, usput, ispričavam se ako sam Vas možda slučajno uvrijedio pro Heraklit 0 0 0


šlim postovima, to mi nije bila namjera, namjera mi je ukazati na eventualne propuste u pretpostavkama! Ako pretpostavka o poštenom SDP-u otpada onda otpada i eventualno čuđenje premijeru! Ništa tu nije čudno i ništa nije slučajno, They have a plan! Heraklit 0 0 0

Analiza

Kako bi s otvorenim listama došli do 40% zastupljenosti podzastupljenog spola?

03.01.2014. 17:03, Bi li uvođenjem otvorenih lista na izborima dobili kvalitetniju političku elitu?

Podržavam otvorene liste iako se sa svime može manipulirati, pa tako i s otvorenim listama. Pitanje je hoće li se i na otvorenim listama naći političari i političarke koji/koje imaju prepoznatljivost u javnosti ukoliko šef/šefica stranke odluči drugačije. No, u svakom slučaju smatram da otvorene liste daju daleko veći legimitet izabranima no kada su izabrani/izabrane na stranačkim, zatvorenim listama. Veći legitimitet trebao bi pozitivno utjecati i na vjerodostojnost političara i političarki jer u sustavu otvorenih lista teže se skrivati pod kolektivnim plaštem stranačke politike koju kreiraju malobrojne stranačke elite. S obzirom da smatram kako je najvažnija kvaliteta svakog političara/političarke njegova/njezina vjerodostojnost i političko poštenje, sklona sam zaključiti i da bi sustav otvorenih lista podignuo kvalitetu i vjerodostojnost zastupnika/zastupnica, a time bi i hrvatska politika više postala posao u javnom interesu, a manje posao u stranačkom ili nekom još užem partikularnom interesu.

Otvorene liste, baš kao i glasanje za SVE stranačke funkcije po metodi jedan član - jedan glas, mogu pozitivno utjecati na unutarstranačku demokraciju, ali ne nužno. Nažalost, u politici se svi instrumenti mogu zloupotrijebiti, a često se i zloupotrebljavaju. Smatram da bi otvorene liste imale veću važnost kada bi se unutar stranaka o kandidatima/kandidatkinjama proveli izbori, iako to ne garantira da bi na listama završili najbolji i najprepoznatljiviji kandidati i kandidatkinje. Ukoliko se o sastavu lista, bile one i otvorene, odlučuje u okviru Predsjedništva, ili samo predsjednik/predsjednica stranke, pitanje je hoće li se na listama naći kvalitetni/kvallitetne kandidatkinje/kandidati koji/koje nisu u dobrim odnosima sa stranačkim vodstvom.

Smatram da bi sustav otvorenih lista bez osigurača 'ravnopravnosti spolova' doveo do još manje participacije žena u hrvatskom političkom životu. Živimo u patrijarhalnom društvu u kojem su ukorijenjeni rodni stereotipi koji žene ne smještaju u prostor politike pa hrvatskki birači i biračice radije biraju muške, no ženske kandidate/kandidatkinje. Sigurna sam, zbog toga, da bi sadašnjih 25% žena u Sabor, na sljedećim izborima palo na 10%, ako ne i manje. To se nipošto ne smije dogoditi. Iako najčešće dio stranačke mašinerije političarke, ipak, unose drugačije vrijednosti u politički život, a u pravilu su daleko odgovornije prema funkciji koju obnašaju. Jeste li ikada gledali sjednice Sabora u kasnijim večernjim, ili noćnim satima? Usprkos 75% zastupljenosti muškaraca u parlamentu, u kasnijim terminima sjednice njihov postotak pada na 25%, ako i toliko. Iako u Saboru sjedi daleko manji broj žena, u večernjim satima bi neki stranac iz prijenosa sjednice mogao steći dojam da u Saboru u velikoj većini sjede žene. Osim toga, rijetko će se dogoditi da će se neka zastupnica javiti za riječ ili raspravu ukoliko nije pročitala prijedlog i informirala se o temi. Muški kolege jako često nemaju takvih bojazni. Nipošto ne smatram da muškarci ili žene imaju muške ili ženske osobine jer svi smo ljudi i imamo ljudske osobine, ali vjerojatno zbog odgoja žene u politici često daleko ozbiljnije shvaćaju svoj posao od muških kolega.

Da završim, otvorene liste da, ali odvojene muške i odvojene ženske otvorene liste pa neka biračice i birači svoje predstavnike i predstavnice biraju pod njihovim imenima i prezimenima, ali s odvojenih lista. Tako bismo imali paritetni Sabor u kojem bi sjedili i sjedile stvarno izabrani i izabrane predstavnici i predstavnice naroda.

Hoće li se to dogoditi? Teško, jer stranke tvrde da žene nisu zainteresirane za politiku (laž!), a osim toga ima previše ambicioznih dječaka u političkim boys club-ovima koji bi na taj način ostali bez fotelja. Žene u politici, za razliku od muških kolega, konkurenciju ne traže među muškim kolegama, već među kolegicama. A moć se ne daje, ona se uvijek uzima.

Mirela Holy     

4

MHoly

Ocjene (6)


Respektira (5): Vjeran, visitor, Mac316, sthagon, siouxica


Slaže se (1): abakus


Komentari (15)


Izabrali na otvorenim, zatvorenim listama, ovim ili onim izbornim zakonom,50% zastupnika žena i 50% zastupnika muškaraca, birači ničim ne mogu utjecati na zastupnike da provode program na osnovu kojeg su izabrani. VeNLO 0 0 0


stranački klanovi su skoro pa normalni - legitimno je lobirati za ideju i društvo koje bi ju sprovelo...i interes...samo nek bude transparentno, onda je to demokracija visitor 0 0 0


Mac316, izabrane političarke na odvojenoj ženskoj listi 'preživjele' bi kritike da ih ima 50% samo zato što imamo odvojene liste. U politici se uvijek propituje kvaliteta žena, nikada muškaraca. I žene imaju pravo na svojih 50% mediokritetstva :) MHoly 0 0 0


VeNLO, izborni program je sporazum političke opcije s građanima. U svakom sporazumu postoje prekršajne odredbe u slučaju kršenja dogovorenih uvjeta. Ne znam zašto naše izborno zakonodavstvo ne predviđa sankcije za one Vlade koje ne provode program MHoly 0 0 0


Da,ali to je tek razumijevanje stvari poštene osobe. Činjenica je da doslovnog sporazuma nemamo pa slijedom toga nema ni sankcija za samovolju izbornih pobjednika čija mantra je Imamo većinu i možemo sve proglasiti zakonom. Pa to onda i čine,Jer mogu VeNLO 0 0 0