Reputacija 4

Budimo ozbiljni !

  • Bodova 91.5
  • Analiza 94
  • Ocjena 254
  • Anketa 203

Analiza

Koga sluša Plenković : našu nazovi javnost, inozemstvo ili sebe ?

21.10.2016. 13:36, Što, temeljem predstavljenog programa, možemo očekivati od Plenkovićeve Vlade?

Imam dojam da se naši najviši dužnosnici u svojim svakodnevnim aktivnostima bave efemernostima: kako će se svidjeti što većem  broju  građana, kako da povećaju svoju popularnost  pa da ih  mediji što više dižu na ljestvici koju su sami osmislili i koju publiciraju javnosti. Primjer toga je i iskorištavanje ideje o tri preferencijalna glasa na izborima za Hrvatski (Džavni) Sabor, umjesto jednog preferencijalnog glasa koji je donekle pokazao svoju moć. 

Polazeći od toga da  hrvatsko društvo pati od teške političke bolesti koja se može usporediti s karcinomom, preferencijalno glasovanje se ukazuje kao čaj od kamilice koji se koristi za liječenje te teške bolesti.  Ne bi imalo smisla da ovdje šire eleboriram tezu o teško bolesnom hrvatskom društvu. Zar nisu dva pokazatelja za to dostatna: duboko svjetonazorski i politički podijeljeno društvo i uzastopni više godišnji pad ekonomske aktivnosti koji nas je doveo na europsko začelje. Pridojmo tome još i katastrofalna demografska kretanja i ništa više. 

U svjetlu toga prijedlog Mosta o tri preferencijalna glasa  može se označiti kao ”pojačana kamilica”. Kao trostruka doza kamilice kao lijeka za suzbijanje društvenog karcinoma. 

Naime, meni kao laiku nije poznato da je karcinom moguće izlječiti -čajem od kamilice. Ovo što nas je snašlo nije društvena prehlada ili gripa, pa ni azijska gripa. 

Dakle, ovaj uvod je tu da čitatelja uvjeri  kako treba posegnuti   za nekim drugim sredstvom kojim je moguće suzbiti negativna kretanja odnosno promijeniti negativne trendove u hrvatskom društvu koji nas vode u propast. 

Postoji utemeljeno mišljenje da je Hrvatska tako strukturirana kako bi njome praktično vladao jedan uski birokratizirani sloj kojega čine moćnici iz javnog života (politički dužnosnici)  u simbiozi s bogatim i moćnim pripadnicima bivšega  režima koji se se osobno okoristili u bivšoj državi i tijekom tranzicije.

Kad bih imao vremena uzeo bih konačne izborne rezultate za Sabor 2016. i uzeo da je RH jedna izborna jedinica, u kojoj bi glasovali svi hrvatski državljani, i dijaspora i manjinci s jednim glasom (ne dva) - pa da se vidi koliko bi mandata dobile pojedine stranke ili koalicije. Naravno, uz prag od najmanje 5 %. Ispod toga praga nema pristupa u H(D)S. Tako bi se hrvatska politička scena rasčistila i vidjelo bi se tko je tko. Ovako imamo u H(D)S uljeze po osnovi lokalizama i regionalizama, birokratizama, nacionalizama i sl. nepodopština, što nas je dovelo do nekih 160 političkih stranaka koje se i dalje nezaustavljeno množe. 

Takav sustav s jednom izbornom jedinicim u cijeloj Hrvatskoj dao bi odgovor kojoj stranci Hrvati (kao politički narod)  daju na rang listi za vođenje države. Zar je to teško shvatiti ? To bi bio razmjerni sustav s D' Hontovom metodom za Hrvatsku kao cjelinu. Samim tim s političke scene pomelo bi se kakvih 150  stranaka. 

Time, ne bi stvar bila riješena. Jer, stranke bi bile sve, a sabornici bi bili lutke na koncu stranačkih čelnika. Potrebno je dati dužni dignitet i pojednicima tj. sabornicima pojedinačno. Sabornike se može osloboditi autokratske vlasti ili inače prevelike ovisnosti o čelništvu stranke na dva načina.

Prvi je način unutarnja demokratizacija političkih stranaka. Nju bi trebalo nametnuti strankama zakonom, s ne tu temeljnu stvar prepustiti njihovim statutima. Jer znamo tko presudno odlučuje o sadržaju statuta.

Drugi način je možda učinkovitiji jer otvara prostor i neovisnim pojednicima koji bi se mogli kandidirati i izboriti za mjesto u H(D)S. Time bi izbor sabornika postao i stvar osobnog izbora i osobne odgovornosti. Jednom bi birače mogao nasanjkati neki lijeporječevi obmanjivač, ali ne i drugi ili treći put. Morao bi na idućim izvorima položiti račun svojim izvještajem u kojemu bi potanko objasnio što je radio i zašto je bio u Saboru. Ovo bi pak morao biti  tzv. većinski izborni sustav.

Ramjernim sustavom bi se moglo birati 50 % sabornka i većinskim drugih 50 %.

Većinski sustav zahtijeva male izborne jedinice u kojima bi se biralo po jednog sabornika. Uzmimo da ostane sastav Sabora od 151 sabornika. 75 njih bi se biralo razmjernim sustavom na razini Hrvatske, a 76 pak u 76 malih izbornih jedinicama tj. nekih 3,5 milijuna birača bi bilo podijeljeno na 76 dijelova. Svaka izborna jedinica bi imala oko 46.000 birača. Kandidati za izbore bilo da su neovisni ili da su članovi političkih stranaka, mogli bi u kampanji obići svaki kutak svoje izborne jedinice i upoznati se s biračima. Taj bi proces bio vrlo plodan. Ne bi samo kandidat slušao što mu govore birači, nego bi i on mogao birače poučiti o tome što je njima nepoznato i/ili  što ne razumiju.

Jesu li to bezvezne ideje ? Zašto se o tome ne raspravlja niti u jednoj političkoj stranci u Hrvatskoj ?

Ali da pokušam odgovoriti na pitanje što je Plenkoviću činiti. 

U trenutnoj situaciji u Hrvatskojn tvrdi se da Hasanbegović nema šansi čak i ako "...ga većina podržava...", pa da to liči na pozivanje Plenkovića da bude "podatan" prema pupovcima, frljićima, tomićima, stazićima, ...koji rovare protiv Hrvatske, zloporabom tobožnje kulture i hrvatskog novca. 

Tvrdi se i da bi Plenković trebao naučiti nešto i od svojih prethodnika. A kakvi su bili Plenkovićevi prethodnici ? Nikakvi. Od njih nema što naučiti. Morao bi biti drugačiji. A on to , sve izgleda, ne može biti. Istoga je kova kao o oni. Populizam ? Zar je to neka vrijedost ? Dopustiti ovcama da vode pastira ? Pastir, vođa naroda mora mijenjati društvo. Voditi ga na pravi put. Nije to lako. Često treba ići protiv struje. Biti nepopularan, ali koristan i naknadno dobiti priznanje naroda. Narod nisu ovce., pa ga je teže voditi. Da to nije bez veze, evo stvari koje bi trebala biti u fokusu vodstva našega naroda: problem političkog procesa općenito, izbori, odgovornost dužnosnika svih vrsta, privatizacija svega što nije javna djelatnost. Na zahtjev za radikalnom privatizacijom upozorio je Borislav Škegro u kolumni od 15.10. o.g. u Obzoru Večernjeg lista. Isto tako i Zvonimir Despot u kolumni  od 17. 10. o.g. u istom listu.

Sramotno nefunkcioniranje pravosuđa, napuštene nekretnne su izvan prometa, privatizacija od pred 20 godina još pravno visi između neba i zemlje. Arhivi i istina o ustaštvu i komunizmu. Ekshumacija na tisuće  Hrvata žrtava rata i poraća bez hrvatskih vlasti i zvaničnika.

To su problemi koji bi trebali zanimati premijera. Jer to su preduvjeti za izvlačenje narodnih kola iz komunističkog gliba. Tu se rješava i ekonmski rast i zaposlenost i demografija !!! Popularnost treba metnuti za šešir, kao sporednu stvar.

Neka Plenković, ako je za to sposoban, uči od Stevea Jobsa. Ne kako se prilagoditi postojećem svijetu, nego kako ga promijeniti. Promijeniti postojeće trendove koji su redom negativni. 

 Tvrdi se da je HDZ-u jasno da bi bilo dosta 9 ministarstava, ali za rezove nema snage. To je to ! Nema volje, pa nema ni snage. Njemačka ima 14 ministarstava, a mala RH 19 (20). Dokaz o vlasti birokratske kaste u nas. Plenkovićev krug : dovoljno bi

nam bilo 8 do 9 ministarstava, ali ostavio bi "mnoga gladna usta". Mnogi bi stranački aparatčiki izgubili radna mjesta. Most se "pjenio " oko pozicija. HDZ se dvoumio oko rezanja ministara ili da ostane sve kako je zatekao.

To su naši zastupnici. Uhljebi su to, a ne narodni tribuni. I jedni i drugi i treći. Pa čak i svi sljedeći su isti. Neophodno je promijeniti izborni sustav ! Kad će ta potreba sjesti u uši hrvatskih građana pa da se odlučno, ako treba i javnim protestima, vlasti prisile  na izmjenu izbornog sustava. Ne, nije izborni sustav sam po sebi dostatan za radikalnu promjenu politike. Ali, bi jedan demokratski izborni sustav omogućio rijetkim pojedincima da izvrše promjene u korist općeg dobra. 

Jedan priznati stručnjak iz upravne znanosti piše na internetu :

“Zamislite čovjeka koji je teško bolestan, a liječnik se njime bavi kao da ga boli nokat na lijevoj nozi.” Riječ je o ograničenju plaća u jedinicama lokalne uprave.  “Čovjek bi očekivao od političkih aktera koji djeluju na državnoj razini i imaju glavnu ulogu, da se bave stanjem državne uprave i javnih agencija pa tek onda lokalnom samoupravom, jer lokalna i regionalna samouprava zapošljavaju tek manji dio onih koji primaju plaću iz javnih proračuna. U javnoj upravi zaposleno oko 300.000 ljudi, od čega tek relativno mali broj otpada na zaposlene u jedinicama lokalne samouprave - samo jedna šestina.”

Ta mjera ograničenja plaća lokalnih dužnosnika je slična onoj o tri preferencijalna glasa: čaj od kamilice za tešku bolest. Mostovci su nadareni za propisivanje ljekovitih čajeva kao babe vračare.

 Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku - primjer kobasičarskog naziva kakve nam stalno serviraju na javnom i posebno  na političkom stolu. Pa kusaj narode !  

Dakle, konačna preporuka novom premijeru: neka ne uči od svojih prethodnika u vlasti nego neka bude drugačiji od njih. 

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Ocjene (4)


Respektira (2): Refamolitelj, Zenga2


Slaže se (2): glycerin, Laci


Komentari (9)


g.Boljunac, jeste Nino Raspudić "poznati" kolumnist i TV voditelj, a j ane mogu pomiti kako je to postao preko noći bez ikakve refrence iza sebe. Došao iz Utalije sa studija talijanske književnosti, i postaje "cijenjei" kolumnista. Što se mene Laci 0 0 0


iče Vi i još neke kolege s barometra .hr razmišlajte puno pametnije od bilo čega što je taj hohštapler napisao ikada. No odgovara sustavu, kao što Škegro i Novotny odgovaraju sustavu, a profesor Kulič ne odgovara. Sustav je truo do srži ! Laci 0 0 0


Laci s dijelom o Raspudiću se slažem. Ali o Škegri i Kuliću - nikako. Morali bismo se sastati i raspraviti to neslaganje. Vjerojatno dolazim u ZG 11.11. o.g. Unuk ima promociju, pa me poziva. Riječ je o ekonomiji. Ona nije baš svima razumljiva. Boljunac 0 0 0


Možda bismo mogli razmrsiti neslaganje. Ako ne , ostali bismo prijatelji. Boljunac 0 0 0


Zašto ne, dapače bilo bi mi drago ! Očito puno toga znate, a je se utvaram da nešto znam, pa bi mi razgovor bio koristan. Laci 0 0 0

Analiza

Koga sluša Plenković : našu nazovi javnost, inozemstvo ili sebe ?

21.10.2016. 13:36, Što, temeljem predstavljenog programa, možemo očekivati od Plenkovićeve Vlade?

Imam dojam da se naši najviši dužnosnici u svojim svakodnevnim aktivnostima bave efemernostima: kako će se svidjeti što većem broju građana, kako da povećaju svoju popularnost pa da ih mediji što više dižu na ljestvici koju su sami osmislili i koju publiciraju javnosti. Primjer toga je i iskorištavanje ideje o tri preferencijalna glasa na izborima za Hrvatski (Džavni) Sabor, umjesto jednog preferencijalnog glasa koji je donekle pokazao svoju moć. Polazeći od toga da hrvatsko društvo pati od teške političke bolesti koja se može usporediti s karcinomom, preferencijalno glasovanje se ukazuje kao čaj od kamilice koji se koristi za liječenje te ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 2
  • 2
  • 0
  • 9

Analiza

Kamo se djenula Plenkovićava vjerodostojnost ?

21.10.2016. 13:23, Kakvu je Vladu složio Andrej Plenković?

Akademik Josip Pečarić je na jednom portalu  nanizao brojne razloge za Plenkovićev neizbor  Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture, ali drži da je najvjerojatniji razlog  za izbor ministrice kulture  baš Nine Obuljen  u tome što se nitko drugi nije htio prihvatiti biti zamjena za Hasanbegovića i tako na sebe navući stigmu izdajice. 

Taj bi razlog mogao bi biti na mjestu.  Nisu mi poznati stvarni motivi  g. Plenkovića za taj izbor. Tek mogu nagađati kao i svi drugi. Vjerojatno ima u tim mogućim objašnjenjima dio istine, ali to ne mora biti potpuna istina. Moguća su i druga objašnjenja. 

Pokušao sam Plenkovićevu izdaju HDZ-ovih birača racionalizirati. Kad sam mislio na Plenkovićev izbor i na njegovu izdaju HDZ-ovih birača, kojima je opalio pljusku bez pardona i srama, drsko i bezobzirno - zapitao sam se kako je mogao učiniti tako nešto. Nije u pitanju samo izdaja, nego i elementarna prosudba o tome koliko će mu taj čin donijeti štete i/ili koristi. Zar je moguće da je taj čovjek toliko glup pa da je ta pitanja smetnuo s uma ?
Moguće je da taj čovjek veoma lukav i proračunat. I da taj njegov čin koji svima nama koji smo glasovali za HDZ, izgleda kao bezočna izdaja - krije u sebi temeljitu prosudbu o tome što može biti od koristi tj. što tim izborom dobiva , a što gubi. Te od koga dobiva i od koga gubi.
Pođimo redom.
1. Tim činom je za sebe pridobio odnosno zadržao glavne medije;

2. Uz njega su stali svi manjinci, pa i Pupovac;

3. Uz njega je EU, i ne mora se opravdavati međunarodnim moćnicima za nacionalizam;

4. SDP-u je iz ruku izbio argument da šuruje s "ustašama";

5. Uopće ne mora na velika zvona staviti nakanu da ne će dopustiti napuštanje politike zatvaranje pipa za protuhrvatske nevladine udruge tj. može od ministrice Nine Obuljen  zahtijevati da vodi politku koju je zacrtao Hasanbegović;

6. Pitanje  kaznene odgovornosti Nine Obuljen za prijavljena kaznena djela je stvar pravne države odnosno vladavne prava,  pa neka se iskaže DORH odnosno neka se brani na sudu;

7. Most je "dobio" tri ključna ministarstva u vladi: javnu upravu, pravosuđe i unutarnje poslove, ali je iz vlade maknuo destruktora Petrova i može nametnuti politiku reforma u ta tri resora. 

A mi izdani birači, sve ćemo mu oprostiti, ako bude uz opću podršku radio u korist hrvatskih nacionalnih interesa. Po tiho, bez stavljnja na velika zvona, može istraživačima otvoriti po SDP-u zaključane arhive, davati dužnu počast brojnim hrvatstkim stradalnicima u ratu i u poraću, te se kloniti mjesta koja simboliziraju četničke zločina i zločince.


Kad se u Rijeci odalo počast neporebno žrtvovanim partizanima kad je rat praktično bio završen ? Nikada. Od 21. travnja do 3 svibnja 1945. u bitci za Rijeku, poginulo je nekoliko tisuća partizana. Naši izvori spominju brojku od 2 tisuće, a talijanski pak brojku pd 6 tisuća palih partizana kad su jurišali na dobro utvrđenu Rijeku (sv. Katarina i dr).
>>Za izgradnju njemačkih fortifikacija, u Rijeci je postojao posebni projektni ured "Organizacije Todt" zadužen za projektiranje i nadzor izgradnje obrambene infrastrukture, dok se kao radna snaga koristilo lokalno stanovništvo prema načelu "radne obveze". <<


Plenković će se morati dokazati na reformama izbornog sustava, na porezima, na funkcioniranju pravosuđa, posebno DORH-a (!), zakonodavstva. Naravno da je tu i uravnotežen državni proračun, učinkovita javna uprava. Stručnjake u državnoj službi treba dobro plaćati i od njih tražiti visoku odgovornost. Danas je hrvatska neodogovorno društvo. Tu značajku treba izmijeniti i od Hrvatske učiniti odgovorno društvo. Hrvatski identitet se na taj način štiti najbolje. Je li Plenković toga svjestan ?

Bojim se da je ova moja analiza izraz mojih lijepih želja, a da je stvranost puno brutalnija. Sve mi se čini da je glavni zakulisni akter tih zbivanja oko formiranja nove vlade jedn od prvih HDZ-ovaca koji je od davnine radio za Udbu. Udba je još i danas naša - sudba.

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Ocjene (5)


Respektira (4): IDujas, Spektator, viewer, Zenga2


Slaže se (1): Laci


Komentari (12)


koga se to tiče. Bez sumnje bit će zanimljivo pratiti kuda de Hrvatska tj. kamo je vodi Plenković. Ali, i to je pod znakom pitanja. Ne može i ne će smjeti odvesti nas u još veću provaliju od one u kojoj trenutno jesmo. Držim da je razuman čovjek. Boljunac 0 0 0


Što imenovanjem N.O. Hrvatska gubi. Za sada još nije ništa izgubila. Mi birači HDZ-a smo izgubili povjerenje u vjerodostojnost. Na Plenkoviću je sada da se opravda. Mi promatramo. Za sada. Boljunac 0 0 0


@Boljunac, izgubili smo šansu postaviti ideologije na prava mjesta napose onu komunističko fašističku koja se uporno prikazuje naprednom, Propustili smo srpsku manjinu smjestiti na pravo mjesto a ne jo dozvoljavati uvijek iste ucjene, propustit će se IDujas 0 0 0


postaviti civilni sektor na mjesto koje mu pripada i u okvire koje objektivno može imati. Da je Plenković tako mudar političar kao što ti očekuješ mogao je to sve znati Karamarko i Hasanbegović ostavili su mu idealnu poziciju za poentiranje. IDujas 0 0 0


Točno, ali što možemo svatko ima svoju pamet i svoju savjest . Ako je ima. Vidjet što će raditi. Ja ne očekujem tko zna što. Ima tu moja analiza o sučeljavanju Milanovića i Plenkovića. Istomišljenici. U osnovi. Ali možda je Plenković razumniji. Boljunac 0 0 0

Analiza

Kamo se djenula Plenkovićava vjerodostojnost ?

21.10.2016. 13:23, Kakvu je Vladu složio Andrej Plenković?

Akademik Josip Pečarić je na jednom portalu nanizao brojne razloge za Plenkovićev neizbor Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture, ali drži da je najvjerojatniji razlog za izbor ministrice kulture baš Nine Obuljen u tome što se nitko drugi nije htio prihvatiti biti zamjena za Hasanbegovića i tako na sebe navući stigmu izdajice. Taj bi razlog mogao bi biti na mjestu. Nisu mi poznati stvarni motivi g. Plenkovića za taj izbor. Tek mogu nagađati kao i svi drugi. Vjerojatno ima u tim mogućim objašnjenjima dio istine, ali to ne mora biti potpuna istina. Moguća su i druga objašnjenja. Pokušao sam Plenkovićevu izdaju ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 4
  • 1
  • 0
  • 12

Analiza

Poimanje totalitarizma uoči izbora 2016. g. (2.dio)

04.09.2016. 08:34, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

- nastavak - 


To nije točna tvrdnja. Naime, od prvog hitca protiv NDH, od 22. lipnja 1941, pa u svim godinama - tijekom rata - to naglašavam - ti naši nazovi antifašisti su poticali građanski rat i činili sve da bude, već tijekom rata, likvidirano što više tzv. neprijatelja naroda tj. klasnih i ideoloških protivnika komunizma. U od Talijana okupiranoj Ljubljani, pišu Slovenci , je bilo stalno nekih 50-tak likvidatora narodnih neprijatelja koji su to činili po nalozima iz šume.
Bleiburg i sve ono što je slijedilo nakon poraza Njemačke je bio tek vrhunac zločinstava koje su komunisti učinili u ratu i u poraću.


A glede budućnosti Hrvatske imam jednu temeljnu misao koja nije izvorno moja, ali je svesrdno prihvaćam kao svoju.


Prvo je pojam ljudskog kapitala iliti društvenog kapitala. Većini ljudi je taj pojam nešto kao špansko selo. Ljudi od znanja tvrde da su ekonomisti shvatilii i naveliko primjenjuju ljudski kapital koji se zasniva na pretpostavci da se kapital danas sve manje izražava u zemljištu, tvornicama, alatima, i strojevima, a sve više u znanju i vještinama ljudskog faktora.


Ovdje ću citirati gotovo cijeli jedan stavak iz jedne knjige. Taj stavak je važniji od svih predizbornih lagarija našij političara pred izbore.

>> Ako se želi osigurati nesmetano funkcioniranje raznih demokratskih institucija, i u konačnici samog kapitalizma, u društvu nužno moraju koegzistirati i određene predsuvremene kulturne navike koje će omogućiti njihovo dobro funkcioniranje. Kategorije kao što su zakon, ugovor i ekonomslo rezoniranje osiguravaju neophodnu, ali ne i dovoljnu osnovu za stabilnost i prosperitet postindustrijskog društva; oni pak trebaju biti prožeti istom količinom moralnih obveza, odgovornosti prema zajednici i povjerenjem, a sve se te kategorije zasnivaju na tradiciji i navikama, a ne na razumnom proračunu. One ne predstavljaju anakronizam suvremenog društva već sine qua non pretpostavku bez koje se ne može zamisliti uspješno funkcioniranje suvremenog društva. <<


Ovo je više nego istina. Zato treba prokazivati komuniste, udbaše kao one koji su protiv tradicije morala u društvu, protiv moralne odgovornosti i sl. Imamo zakon o kažnjavanju neisplate plaća zaposlenicima i o stečaju, a nikada nitko nije bio kažnjen zbog neisplate plaća ili zbog nepokretanja stečaja kad je tvrtka postala nesposobna za plaćanje. U nas još vlada komunistička ideološka odgovornost, a posvemašnja neodgovornost za kaznena djela u realnom životu. Kažnjava se sitna riba, a veliki morski psi slobodno love sve što im dolazi pod zube.

Socijalizam ne funkcionira ni s pendrekom ni bez njega. Kapitalizam, tj. slobodno privatno poduzetništvo je prirodni život društva. On je funkcionirao i kad su države bile vrlo labave. U pretkapitalističko vrijeme.
 

U socijalizmu se spašava propale tvrtke sve dotle dok društvo u cjelini ne - krahira. To je ta mala razlika između socijalizma i kapitalizma.
Najjbedastija poruka u politici je : trebamo sačuvati radna mjesta. Moja je poruka : tko je zaribao pa propada, mora ga se pustiti da propadne i taj proces ubrzati što je više moguće, da bi se nekom drugom koji ima ideje i/ili novca omogućilo da načini dobar posao. Ako uspije, eto novih radnih mjesta.

Na koncu pitanje: zar likvidacija nekih 500.000 ljudi, pretežito Hrvata u najboljim godinama kad su trebali stvarati i razvijati se - ništa ne znači ? Zar je to bio ekonomski koristan "posao" za hrvatsku stvar ?

O tome bi se svi koji pretendiraju obnašati vlast u Hratskoj morali izjasniti bez okolišanja. 

Razočaran sam općenito sa svime, a posebno s HDZ-om koji bi trebao biti - aktivan u borbi za osvajanje vlast. Pravaši ? Što s njima ? Samo u 8. izbormnoj jedinici ih ima okupljenih u tri pravaške koalicije. Zar misle da smo mi birači idioti ? SDP-ovci i sva sila regionalaca koji i nisu drugo nego SDP-ove ekspoziture, razmeću se, a nitko se ne pokrije s mokrim ručnikom i kaje za sve što su zlo načinili svom narodu oni koje nasljeđuju. Nasljeđuju li ih ? Naravno da ih nasljeđuju. Jer, ako ne osude , ako ne osuđuju komunističke zločine, ako ih se ne odriču, tada ih - nasljeđuju. Žive s njima kao sa svojim nasljeđem !

Gdje su propagandisti HDZ-ovi, pravaški, demokršćanski (ima li ih uopće?) koji te stvari ne vide i ne rabe u svoju korist.

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Ocjene (4)


Respektira (1): Zenga2


Slaže se (1): Zenga2


Ne slaže se (2): Laci, Mac316


Komentari (35)


dobro da mladi znaju nešto o OUR-ima i ourizaciji,. Pa ne bi trpjeli da menadžeri dobijaju bonuse dok oni ne dobivaju plaću ?! Zar su Vama ekonomski idoli Kutle, Vrhovnik, vlasnik Kamenskog, Pašalić, Jakovčić, ....itd. ? Ne vjejrujem u to . Laci 0 0 0


Laci, baš mi je ovih dana pala na pamet misao kak su svi nekadašnji veliki komunistički menadžetri - nestal s ekonomske scene. Sve su došla neka nova imena. Bila bi zanimljiva detaljnija analiza. I - većina ljudi pati od sindroma apsolutne pravde. Boljunac 0 0 0


Ne mogu shvatiti odnosno prihvatiti da je sin ili unuk nekog lopova, sposoban i spreman raditi - pošteno, tj. u skladu sa zakonom. I još jedno pitanje. Privatizacija "prije privatizacije" tj. u doba Ante Markovića, i "privatizacija" udbaških Boljunac 0 0 0


ulaganja na račune tj. u privatne tvrtke udbaša (tamo nije bilo OUR-a !) u inozemstvum. Zsar mislite da je moguće vratiti i oduzeti od sadašnjih posjednika tu imovinu i poništiti, ukinuti tu prošlost ma kakva da je bila ? Boljunac 0 0 0


To je temeljna pogrješka naši desnih stranaka. Pate od čistunstva. Boljunac 0 0 0

Analiza

Poimanje totalitarizma uoči izbora 2016. g. (2.dio)

04.09.2016. 08:34

- nastavak - To nije točna tvrdnja. Naime, od prvog hitca protiv ... više >

Analiza

Poimanje totalitarizma uoči izbora 2016. g.

04.09.2016. 08:32, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...


Ova me je tema privukla radi toga što je na jednom portalu popraćena slikom prekriženih crvene zvijezde i kukastog križa između kojh je stavljen znak jednakosti, a nad njima je veliki slovima ispIsano TOTALITARIZAM JE TOTALITARIZAM i ispod njih BEZ OBZIRA NA BOJU.


To nije točno.


Prvo, nije svaki totalitrarizam isti. Zapravo se svaki totalitarizam razlikuje od drugoga. Ne postoje dva ista totalitarizma. I nikada totalitarizam nije potpun. Ponekad je više totalitaran, a ponekad puno manje tako da i nije totalirtarizam.


U moderno se vrijeme totalitarizmom označuje i ono što to nije. Npr. političku diktaturu odnosno autokraciju. Nije na mjestu označavati neko društvo totalitarnim ako ne zahvaća sva područja društvenog života: politiku u klasičnom smislu te riječi tj. formiranje i vršenje  zakonodavne, upravne i sudske vlasti, obrazovanje, kulturu, gospodarstvo. Ako postoji privatno poduzetništvo, makar i s ograničenom slobodom djelovanja - nema pravog totalitarizma. U svjetlu toga ni jedno fašističko društvo nije ni približno toliko totalitarno koliko je to jedno komunističko društvo s državnim poduzećima, sovhozima i kolhozima (?) kojima se upravlja iz jednog centralnog "mozga" kao što su bili centraln komiteti i još uže vrhovništvo svemoćne partije na čijem je čelu bio sam ovozemaljkski bog koji je odlučivao o svemu i svačemu dokle se prostirala njegova moć.
Eto, upravo je zato nedopustivo stavljati znak jednakosti između crvene zvijezde i kukastog križa. To su dva režima koja su oba uperena protiv naroda, ali nikako nisu jednaka. Dalekosežnije su štetne posljedice komunizma od onih koje je prouzročio fašizam odnosno nacizam.

Izjednačavanje komunizma s fašizmom i nacizmom savršeno odgovara - komunistima. Oni mogu kadgod se sjete opaliti kome hoće šamarčinu:  “Fašist !", a kako će taj uzvratiti s - “Komunist". Pa neki tumače da je i Isus bio prvi komunist. On je propovjedao kako su svi ljudi (pred Bogom ) jednaki.

Dajmo ljudi, prenimo se ! Trgnimo se ! Zašto se nasijeda na komunistička lukavstva. Fašizam je nedemokratski, diktatorski režim, ali nije ni približno totalitaran kao što je bio u SSSR-u i u nas komunistički režim.

To je abeceda razumijevanja bolesti društva. Jer, totalitarizam uništava individualizam. Totalni individualizam bi bio nekakva suprotnost komunizmu, ali to bi bilo kaotično društvo bez vlasti, zakona i reda. Takvo društvo nikada nije postojalo u povijesti, jer to i ne bi bilo društvo. Niti divljaštvo nije bilo takvo, a kamo li plemensko društvo. Komunističlki totalitarizam je uperen protiv čovjeka i njegovih zajednica u koje u povijesti nužno stupa. Dajmo, saberimo se i razotkrijmo zlo koje vojuje protiv biti čovjekove opstojnosti !

Ne prihvaćam sa su totalitarizmi zvijezde i kukastog križa isti bez obzira na boju. To nije istina. Ono što me zanima to je nužnost razlikovanja između fašističke i komunističke diktature. Prva je tek u politici u užem smislu te riječi totalitarna, a druga je pak sa svojim totalitarizmom tj. diktaturom zahvatila u društvu - sve što je mogla. 

Žrtve tih necivlizacijskih sustava (fašizma, nacizma i komunizma) su tek jedan, iako vrlo indikativan pokazatelj razlika između njih. Puno teže posljedice na društva koje su pogodili ti sustavi proizlaze iz stupnja totalitarizma koji su prakticirali. Fašizam nije uništavao građanske ustanove pravne države.  Dokaz: Talijanski građanski zakonik sličan francuskom Code civile-u (poznat i po Napoleonu i kao Code Napoleon) , donijet je 1942. g. pa je u Italiji i danas na snazi.

Nasuprot tome, komunizam je ukinuo privatno poduzetništvo, trgovačka društva, kapital odnose, vrijednosne papire (dionice) i burze. Mome su ocu zabranili bavljenje trgovinm na selu. Isto se je događalo i u gradovima. Sve su uništili. Niti danas nemamo građanski zakonik, pa se među inim naganjamo oko istospolnih brakova, oko bogatuna pljačkaša svih vrsta i totalne neodgovornosti. S nakaradnim političkim i napose izbornim zakonom.

Fašizam i nacizam nisu unaprijedili civilizaciju, ali je nisu uništavali kao što je to činio komunizam. Pogledajte našu današnju političku kulturu onih koji se bave politikom i naroda u cjelini ! Kusamo onošto nam je namrio komunistički totalitarizam koji je išao za tim da promijeni čovječju dušu. Svoje su neprijatelje uništavali kao gamad i punili njima jame, rudnička okna i tunele, protutenkovske rovove i sl.

Eto, na tom duhovnom bojištu je komunizam ostavio ništavilo. To je i danas naš glavni problem. Kako se maknti od sustavnog trovanja mladih i starih od strane etabliranih mentalnih komunista koji drže da je njima od Boga dao pravo da vladaju narodom i da oblikuju njegovu dušu.

To je bitno pitanje u prosudbi svakoga totalitarizma: na što se sve prostire diktatura samozvame političke elite ?

Tko to zanemari, propušta uočiti ono bitno. Ima znanje koje nije pravo znanje. Jer, znanje podrazumijeva razumijevanje cjeline.

Upravo odslušao Otvoreno na HTV1.  Gosti su bili Slovenac Jože Dežman, naš prof.dr. Banac i prof. dr. Klasić. Dežman veli da su Talijani i Francuzi imali 1 % žrtava u Drugom svj, ratu, a Slovenija nekih 7 %. Hrvatsku i BiH nije spominjao , ali ove su imale još više žrtava. Uzrok je toga velikog broja žrtava građanski rat koji su poticali komunisti jer je njima on odgovarao. Pomoći njega su osvojili vlast, a ne u demokratskom procesu. To je jedno.

Drugo, dok je Klasić isticao kako su svi činili zločine (i Amerikanci i dr. kao i drugi), Banac je istaknuo su jedni sustavno činili zločine, a drugi nisu.

Treće, nije mi jasno kako mogu sve redom veliki znanstvenici i političari u nas, u Europi i u svijetu, činiti jednu neoprostivu logičnu pogrješku. Svi pričaju o totalitarizmima kao zločinačkim sustavima koji su prouzročili strašne zločine.

A što je to totalitarizam nitko se i ne dosjeti da bi trebalo definirati. Totalitaran znači sveobuhvatan. Dakle, totalitarizam znači sveobuhvatnost. Definira se u politici kao -način vladanja u kojem država uzima pod svoju kontrolu pojave javnog i kulturnog života i strogim mjerama sprječava svaku privatnu inicijativu; Jezikoslovac B. Klaić veli da je totalitarizam bio glavna karakterstika Hitlerove Njemačke i fašističke Italije. Definicija posve točna, a primjer koji je naveo posve krivi. Najbolji primjeri totalitarnog sustava su komunistički režimi. Oni su uspostavili kontrolu nad gospodarstvom u cjelini, kulturi, obrazovanju, medijima, a da ne spominjemo nad svim političkim procesima.

Od naroda se pravi budale. Sve u šesnaest im se visokoznasnstveno - laže. I nikome ništa.

Ljudske žrtve su važne, ali nisu zločini nad njima jedini komunistički zločini. Drugi, društveni zločini imaju još dalekosežnije štetne posljedice od ubijanja na stotine tisuća i na milijune ljudi. Komunizam je sa svojim totalitarizmom značio civilizacijski krupan korak - natrag.


Kad je riječ o fašizmu i komunzmu koji se u nas naziva i sam sebe poistovjećuje s antifašizmom, treba reći da su to dva zločinačka brata. Ali, nisu braća blizanci. Čak im niti otac nije isti. Bit će da su polubraća.


Naime, fašizam u Italji dolazi od lijeve ideje o socijalnoj revoluciji za što se traži društveno jedinstvo i svi trebaju biti složeni u isti svežanj - fascio i tako biti jači. Nije li Mussolini bio socijalist ? Hitlerova je pak stranka nacional-socijalistička, pa otuda i za pokret naziv - nacizam. Eto, niti njemački oblik fašizma nije mogao bez socijalizma. Ein Volks, ein Reich, ein Fuerer !


A komunisti ? I oni su imali svoj fascio. Ali su ga drugačije nazvali. U nas su ga nazvali "bratstvo i jedinstvo". A potrebu za jednim vodstvom i jednim vrhovnim vođom kao i sve drugo zamaskirali su u formulu o KP (SK) kao avangardi radničke klase. Tu se krije i temeljna razlika između braće ili polubraće. Naime, fašistička su brača uništavali one koje su snatrali svoji neprijateljima po osnovi etničke ili rasne pripadnosti. Dok su komunisti u daleko većim razmjerima likvidirali tzv. klasne neprijatelje odnosno neprijetelje komunizma.
Dok su fašistička braća (Talijani i Nijemci) ostavli gotovo nedirnute zasade privatnog poduzetništva ( trgovačka društva, vrijednosne papire, burze), a svoj monopol vlasti usredočili na državnu vlast, njihova komunistička polubraća su sve te zasade privatnog poduzetništva - jednostavno - ukinuli. I jedni i drugi su išli za tim da stvore novoga čovjeka. Tu su bili slični kad je upitanju obrazovanje i odgoj mladih.


Ali, ova temeljna razlika između fašizma i komunizma ukazuje da je stupanj totalitarosti bio u fašizma daleko niži od komunističkog totalitarizma. A štetne posljedice na društveni razvoj jednog i drugog zločinačkog sustava - daleko preteži na štetu - komunizma. Uostalom samo se pogledajmo gdje se danas nalaze bivše fašističke države, a gdje pak bivše komunističke. To nam sve govori.


To je bitna razlika između njih.

>>Pod doktrinarnim plaštem tek rođenog, Titovog antifašizma, stasala je i rasla komunističko-staljinistička Jugoslavija. Pod „floskulom“ antifašizma temelji Jugoslavije udareni su prvo zločinima na Bleiburga i bio je to tek početak te „antifašističke“ borbe koja je strateški provedena zbog genocidnog i biološkog uništenja potencijalnih ideoloških protivnika. Titov antifašizam pretvorio se u fašistički ubilački stroj u miru nakon poraza nacizma i fašizma.<<

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Ocjene (2)


Respektira (2): Laci, Zenga2


Komentari (3)


he! a nije govno, nego se pas posra 5none5 0 0 0


Respekt za pokušaj sistematiziranja društvenih sustava, no ne bih s ebaš mogao složiti sa svime rečenim. Za sada bih rekao slijedeće: Kukasti križ i Crvena zvijezda se nikako ne mogu izjednačiti, a fašizam je još blaži oblik totalitarizma. Laci 0 0 0


I još nešto. Valja razlikovati ideologije od pojavnih oblika, jer bi inače i Crkva mogla ispasti totalitarnom tvorevinom ??? Laci 0 0 0

Analiza

Poimanje totalitarizma uoči izbora 2016. g.

04.09.2016. 08:32

Ova me je tema privukla radi toga što je na jednom portalu ... više >

Analiza

Sučeljavanje nije bilo pravo sučeljavanje. Čak niti prava debata. Milanović se je ponašao bahato. Upadao u rječ i govorio koliko je htio, a Plenković se je ponekad držao kao školarac. Kad već voditelj nije htio ili nije znao postaviti prava pitanja trebao je to učiniti Plenković i inzistirati na odgovorima. 

Jer Milanović je odgovarao na pitanja koje i nisu postavljena, a na neka se pitanja koja mu nisu odgovarala -  jednostavno oglušio.

Bit sučeljevanja je međusobno nadmetanje sudionika. Rezultat toga je dojam koji ostave takmaci  na gledateljstvo. U ovom slučaju je za mene bolji dojam ostavio Milanović. Izbjegavao je odgovore na ono što mu nije odgovaralo. Lagao je sve u šesnaest kao do govori istinu, a Plenkovć je dopuštao da ga ovaj prekida, da ne odgovara na pitanja, pa i kad je imao što dobroga za reči, rekao je na takav način kao da ni sam ne vjeruje u to što govori. 

Gost komentator subotnjeg Večernjeg lista od 13. kolovoza 2016. dr. sc. Fuchs razotkrio je jednu veliku laž s kojom je među inim istupao i Zora Milanović. Tvrdi se da su zaposlili 450 znanstvenih novaka  jer su vjerojatno u njih ubrojili sve one koje su po sveučilištima izabrali u viša znanstveno-nastavna zvanja. Riječ je o istim ljudima samo se sad drugačije zovu. Ističe dr. sc. Radovan Fuchs da je jedinstveni primjer samozapošljavanja u povijesti civilizacije primjer Željka Jovanovića, da se jedan ministar  za vrijeme svog mandata javlja na neki natječaj za posao. Slučaj kad se pokušao zaposliti u Thalasoterapiji u Opatiji. 

Imali smo Lex Perković i osuđujuće presude minhenskog suda Perkoviću i Mustaču.  Plenković  je temeljem toga trebao Milanovića “rasturiti”. Isto tako i za odnos prema proslavi četničko-partizanskog derneka u Srbu 17. srpnja. I za sve što je radila i govorila Vesna Pusić. I za protunarodne nevladine udruge i za koješta drugo. Za Jakovinu npr. 

U pozitivno za HDZ-u, Plenković se nije trebao upuštati u detalje, bez obzira što je voditelj tako postavljao pitanja. Za to postoje eksperti. Nisu ni Milanović ni Plenković eksperti primjerice za poreze. Oni moraju znati da to ne znaju i da tome služe eksperti. Sva je mudrost u tome da ih treba znati prepoznati. Da se ne angažira lažne stručnjake kao što su npr Jurčić, Lovrinović, Kulić i njima sl.

DORH je trebao biti pitanje od največe važnosti za nadmetanje: tko je za vladavinu prava i pravnu državu, a tko je protiv. Izborni zakon je puno važniji od teritorjalnog preustroja. Ne znam jesu li uopće spomenuli to neuralgično pitanje.

Moram priznati sam gledajući suočavanje - zaspao. Bio sam jako umoran, a i emisija je bila uspavljujuća. Danas sam pogledao sučeljavanje na Videoteci i iznervirao se zbog zvučnih “rupa” vidim sliku kako se miče, a ne čujem glas. 

Ipak odgledao sam tako na preskok zvuka dio koji se odnosu na svjetonazorska pitanja. Vrlo je zanimljivo kako se Milanović služi HDZ-ovom pomirljivšću ili bolje reći sa suradnjom s udbašima kako bi osramotio HDZ. HDZ je godinama štitio udbaše Perkovića i Mustača, Franjo Tuđman tj. HDZ je koristio udbaše za uspostavu  nezavisne Hrvatske. Služio se je udabašima za putovnicu Tuđmanu,  i desetljećima ih štitio od kaznenog progona. Drugim riječima HDZ je bila i ostala  stranka koju su podupirali i uzdigli udbaši. A Milanović se od toga, tobože distancira. A samo trenutak potom ističe kako je Hrvatska bila prva u borbi protiv fašizma. Spomenuo je druge države koje nisu imale takav komunistički pokret. Ali nije to popratio podatcima o tome da su sve te zemlje rat preživjele s desetterostruko manjimžrtvama od zemalja s ovih prostora.  Hrvatska, BiH pa i Slovenija su bile prve žrtve komnustičke težnje za osvajanje vlasti. Zato su komunisti poticali, raspirivali i na sve načine širili bratoubilački rat. Rušili su sve institucije koje se nisu uklapale u njihovu viziju komunističke vladavine  i likvidirali sve koji su bili ili mogli biti protivnici uspostave komunizma na ovim  prostorima. A za sva su svoja zlodjela optuživali i danas optužuju svoje protivnike. Plenković je to odslušao ne trepnuvši. Jer, i on tako misli ?  

I nakon propasti komunizam kao sustava, udbaši su se ušančili na sve najvažnije položaje u društvu i državi. Pa  i u HDZ. Danas te udbaško djelovanje u HDZ-u  Milanović  uzima kao HDZ-ov grijeh. On pak s time nema ništa.  Lex Perković je donesen zato da bi se udbašima sudilo u Hrvatskoj , a ne u Njemačkoj.  Zaista !

Bajić i Cvitan su zreli za Remetinac, a to nije bio predmet sučeljavanja.  Idemo dalje bez konflikata. 

Jedan moj prijatelj je izjavio kako se političari ne rađaju nego stvaraju.  Složio sam se s njime. Tim povodom sam se sjetio jedne crnačke poslovice koju sam zabilježio kao gimnazijalac ili student. U Africi su ljudi još skakali s drva na drvo, trčali po granju i trnju, tjerali zmije i zmije njih i usvojili jednu mudru izreku koja im je bila smjernica za borbu u životu. Naši bi političari trebali ići tamo kod njih na usavršavanje. Posebno naši političari koji se stavljaju na desnicu.

Ta izreka glasi : 

"UZALUD SE NE TRČI KROZ GRANJE; AKO TI NE TJERAŠ ZMIJU, ZMIJA ĆE TJERATI TEBE. "

Preporučio bih je Plenkoviću, kad on ne bi bio iz istoga zmijskog legla kao i Milanović. Dokle ćemo gajiti, braniti i hraniti - zmije koje nam rade o glavi !?

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Ocjene (1)


Slaže se (1): Laci


Komentari (4)


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/ljudska-prava-u-hrvatskoj-prestaju-tamo-gdje-pocinju-osjecaji-antifasista-946381 Ima onih koj misle slično meni. Boljunac 0 0 0


101 % -no slaganje ! tekst je uzvrsna analiza onoga što su Milanovića trebali pitati, a očito nisu htjeli ni voditelj, ni Plenković. Ali iz istog su zmijskog legla svo troje ! Laci 0 0 0


Boljunac afrička poslovica koju ste citirali bi mogla u nas glasiti : Ako ne oteramo naše pkvarene političare, oni će otjerati nas ! A proces su već započeli, samo u poslednje četiri godine 100 000 Hrvata je otišlo u Njemačku ! Ni Tito to ne bi Laci 0 0 0


bolje izveo ?! I da n ezaboravim, vrli voditelj HRT-a je zaboravio pitati zašto za pristup arhivi SKH treba dozvola od strane SDP-a ''??? !!!! Nije smio to pitati ? Pa kakva je to JAVNA televizija ? Reperbanska ? Laci 0 1 0

Analiza

Sučeljavanje nije bilo pravo sučeljavanje. Čak niti prava debata. Milanović se je ponašao bahato. Upadao u rječ i govorio koliko je htio, a Plenković se je ponekad držao kao školarac. Kad već voditelj nije htio ili nije znao postaviti prava pitanja trebao je to učiniti Plenković i inzistirati na odgovorima. Jer Milanović je odgovarao na pitanja koje i nisu postavljena, a na neka se pitanja koja mu nisu odgovarala - jednostavno oglušio. Bit sučeljevanja je međusobno nadmetanje sudionika. Rezultat toga je dojam koji ostave takmaci na gledateljstvo. U ovom slučaju je za mene bolji dojam ostavio Milanović. Izbjegavao je odgovore ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 0
  • 1
  • 0
  • 4

Analiza

Jesu li ustaše hrvatski problem ?

30.07.2016. 16:46, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Je li pitanje umjesno ?

Na prvi pogled, našim ljudima je pitanje neumjesno. Jer, većina starijih  ljudi, ali i mlađima koji su prošli komunističku indoktrinaciju  u školama i društvu je posve jasno tko su i što su ustaše. Odgovor  znaju i ptice na grani. Zna se da su ustaše Hrvati koji su činili strašne zločine, hrvatski fašisti, koljači pretežito srpskih civila, staraca, žena i djece. Srpsku nejač bi klali ili pak bacali u zrak i dočekivali ih na bajunetima. Ustaški zločini vape u nebo. 

Ipak, pitanje uopće nije neumjesno. Otkuda riječ ustaša i što ona znači ?   Pođimo  od etimologije. Očito je da u korijenu riječi je glagol ustati, podići se na noge, oprijeti se.  Onaj koji ustaje je ustanik odnosno ustaša. Rječnik hrvatskog jezika Leksikografskog zavoda MK, gl. urednik Jure Šonje, veli da je ustanik ustaša, pobunjenik. a za ustašu pak da je to osoba koja je ustala protiv vlasti, pobunjenik. Riječ ima i političko značenje i označuje pripadnika ustaškog pokreta, pa i vojničko značenje kojim s označuje dobrovoljce u ustaškoj vojnici u Drugom svjetskom ratu.

 Povod za ovaj komentar dala mi je poruka koju sam dobio preko Twittera  u kojoj je bilo izraženo negodovanje na neku moju poruku na internetu.  Budući da nemam nikakvog osobnog spora  s pošilateljem poruke, već  načelno neslaganje s njegovim gledištima,  odlučio sam  reagirati ovim svojim komentarom.

Riječ je o ustašama i/ili proustašama u nas. 

U svjetlu pojmovog razjašnjenja u uvodu, jasno je da od kada je svijeta i vijeka, od kada je uspostavljena civilizacija, bilo je ustanika (ustaša)  protiv reda koji nije odgovarao potlačenima.  

Naš najpoznatiji veliki vođa seljačke bune je bio ništa drugo nego ustanik, ustaša.  Nekome je to mrsko uspoređivati, ali je to tako. Ali, pođimo redom.

Prvo: “Što je Francuska pomagala ustašama u sjevernoj Americi, kad su se borili za slobodu, bilo je za nju prezamašno.” Citat iz Povijesnice novoga vijeka za više razrede srednjih škola iz 1901. g. autora Korinka, priredio Vj. Klaić.  Američke ustaše su se borili i izborili za samostalnost kolonija od  engleske krune.

Drugo,  našim je ustašama koje je vodio Ante Pavelić prethodio s idejom o samostalnoj tj. nezavisnoj, neovisnoj državi onaj kojega se naziva i ocem domovine dr. Ante Starčević.  I Pavelićeva temeljna ideja je bila upravo - samostalna država Hrvatska - skraćeno i SDH što je isto  kao i NDH.  Odmah pitanje:  a ustaški zločini u NDH ?  Odgovor: Tko ih nije činio ? Četnici ? Komunisti sa specijalnim jedinicama  Ozne i KNOJ-a ? Nijemci ? Talijani ? Saveznici ?  Svi su činili zločine. O veličini i broju zločina koje su svi ti počinili, dalo bi se raspravljati. Svaki je zločine činio iz svojih razloga. 

Treće,  znamo da se Pavelićeva NDH iz poznatih okolnosti nije mogla održati. Ne samo država,  nego niti ustaše kao pokret. Činjenica je da su bili pobijeni ili su izbjegli u inozemstvo. 

Dakle, hrvatske ustaše su povijesna činjenica, a ne aktualna tema, kako si to zamišljaju oni koji  ni danas  ne mogu bez svojh neprijatelja iz Drugog svjetskog rata. Zanimljivo da je ustaški pokret najviše narastao u vrijeme kad je pod njegovim vodstvom ostvarena NDH. Zbog potreba izgradnje tek stasale države trebalo je i ustaški pokret organizirati na nov naćin. Djelatnost pokreta je podijeljena na tri dijela: političko-organizacijska grana, ustaška vojnica i ustaška nadzorna služba. Domobranstvo je bila redovna vojska. Oružništvo kao redovna policija je bila podređena  oružanim snagama NDH.  Dakle, ime nisu promijenili jer to i ne bi bilo umjesno, ali uspostavom NDH ustaše su se u stvarnosti pretvorili u branitelje vlastite države. Dok su četnici i partizani već 27. srpnja 1941, nastupili kao ustanici protiv te nove države tj. kao ustaše. 

Starčevićevu ideju “ni s  Bečom, ni s Peštom” izdali su prvaci   političkih stranaka u Hrvatskoj kad su 1918. g. krenuli s Beogradom. Čak je i Pavelić, iz poznatih okolnosti išao s Rimom i Berlinom.  Komunisti u Hrvatskoj su, nakon propasti NDH, nastavili  -  s Beogradom.  Stračevićeva ideja koja je bila san većine Hrvata,  bila  je - na čekanju boljih vremena. 

Franjo Tuđman

Peto, dogodila se propast komunizma, a s njome je nepovratno propala i jugoslavenska ideja. Neki toga još ni danas nisu svjesni.

Propašću Jugoslavije, u vrlo nepovojnim uvjetima i bez ustanika (ustaša) dr Franjo Tuđman je u miru uspio osvariti ideju o nezavisnoj državi Hrvatskoj. Ali mira Hrvatskoj nisu dali protivnici samostalne Hrvatske. Pa je tu ideju trebalo braniti i obranjena  je oružjem u rukama hrvatskih branitelja. Temeljna  Starčevićeva, pa i Pavelićeva ideja,  o neovisnoj državi Hrvatskoj je ostvarena na miran način, bez ustaša. Međutim, ipak nije moglo  proći bez ustaša. Protiv samostalne Hrvatske ustali su ustaše iz Hrvatske i Srbije koji sebe nazivaju četnicima ! Eto, kako isto ime ima posve drugačije značenje !  Četnici ustaše protiv hrvatske države. 

Šesto, svaka ideja o samostalnoj Hrvatskoj  koju tek treba ostvariti je danas promašena, jer je Hrvatska danas kao suverena država  međunarodno priznata i članica je brojnih međunarodnih organizacija. Zagovarati ustaštvo danas  jednaka je bedastoća kao i boriti se protiv ustaša ili proustaša. To neki ne vide ili ne žele vidjeti. 

Aktualni hrvatski problemi

Sedmo, danas u toj našoj suverenoj Hrvatskoj, temeljno je pitanje kome u realnosti pripada suverenitet . Tko ga konzumira u Hrvatskoj ?   Naši ustavi iz onih vremena, a ni ovaj današnji u tome ne zaostaje,  služe se već oprobanom formulom o tome da je narod suveren, da suverenost pripada njemu. Eto, kako to u članku 1. čini naš Ustav: “U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnoh državljana.”  U stvarnosti  vlast pripada političkim strankama koje su otuđene od naroda. To im osigurava općenito politički sustav, a posebno  stranački i izborni sustav. Svaka se, pa   i najbolja ideja može u realizaciji obezvrijediti. Naša je politička kasta majstor destrukcije. 

Dakle, što je naš najvažniji problem danas ? Jesu li to ustaše ili udbaši ?

U Novom listu, od  subote (24. srpnja) ima veliki razgovor s  Josipom Tica  profesorom Ekonomskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu o uzrocima i posljedicama hrvatske gospodarske katastrofe. Tvrdnje i gledišta dr. Tice su frapantne. Umjesto šireg prikaza toga navodim samo jednu njegovu tvrdnju: “Poljska i Bugarska su upeterostručile svoj BDP  per capita od 1990. godine, Rumunjska učetverostručila, Mađarska i Češka utrostručili, a Hrvatska se gotovo nije pomakla s mjesta”.  Tome ne treba ništa dodavati. Time je rečeno sve. Osim pitanja: koji je tome uzrok  ?

Na to novinarsko pitanje, dr. Tica  nije dao pravi odgovor. Evo ga i prosudite: “Možemo slobodno kazati kako je svako desetljeće imalo neki svoj lokalni i globalni uzrok, a problemi su se kumulirali. Međutim, duboko u korijenu svih lokalnih problema koji su se prosijavali kroz lokalne manifestacije globalnih lomova uvijek je ležao atavističko voluntaristički pristup rješavanju društvenih problema.” Sjajno ! U nastavku nešto spominje dužničku krizu i vezanost za njemačku marku, hiperinflaciju do 1993. g. Nakon toga spominje u negativnom smislu privatizaciju i prijevremeno umirovljenje zaposlenika. I ništa više što bi imalo neko značenje za objašnjenje naše stagnacije  već 40 godina.  

Dr. Tica ne vidi, ne zna uzroke stagnacje Hrvatske koju je tako precizno utvrdio.  

Oni koji imaju odlučujući utjecaj na  društvena  kretanja u Hrvatskoj  drže da su danas najurgentiniji problem Hrvatske  porast fašizacije i  ustaše. A pravi  problem su pak otuđene snage koje nasljeđuju tzv. antifašizam. Crtaju kukaste križeve po zidovima i stadionima da bi opravdali svoju borbu protiv ustaša odnosno  prouštaša, a zapravo da bi sačuvali vlast za one koji nasljeđuju udbašku mafiju iz prošlog režima.  Sve to bez obzira na to u kojim su se strankama ušančili. 

Temeljno pitanje je koji su uzroci stagnacije Hrvatske ?  Zašto nas drugi prestižu ?  Kad bi se ta pitanja otvorila tada bi na red došla pitanja koja se odnose na politički sustav Hrvatske. 

Je li politika spremna izvući kola iz blata ?

Bio bi red da izborni  programi  stranaka za predstojeće izbore sadrže odgovore na temeljna pitanje koje more Hrvatsku. Pored spomenutih tu je i privatizacija svega što ne bi smjelo biti u državnom vlasništvu. Tu se u potpunosti slažem s g. Borislavom Škegrom koji zastupa gledište da treba srušiti mit o štetnosti privatizacije. Dodao bih još jedan neophodan uvijet za stvarne promjene u Hrvatskoj : osudu komunističkih zločina kao i odricanje od nasljeđa komunizma.  To je pak zadaća koju u Hrvatskoj ne može obaviti nitko drugi nego stranka koja nasljeđuje SKH -   Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) !

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Ocjene (7)


Respektira (4): IDujas, Laci, Zenga2, Alumnus


Slaže se (2): Laci, Zenga2


Ne slaže se (1): 5none5


Komentari (55)


Laci, ja uopće ne govorim o Škegru. Govorim o njegovim gledištima o tome što u Hrvatskoj ne valja. Govorim o predmetu, a ne o osobi. Fućka mi se za Škegru. Nedavno sam mu pohvalio kolumnu i "očešao" ga kad je na koncu pogrješno zašao u politiku. Boljunac 0 0 0


Pa Škegro je večito bio u politici, što se tiče ekonomije on samo prepričava ono što pročita iz "nauka" čilaške škole ! I 'en passant', može li se čovjek odvojiti od njegovih gledišta ? Po tome je možda i Dolfi bio OK, samo imao loša gledišta? Laci 0 0 0


Hajde, Laci ! Škegro se zalaže za uređenu državu. On prije i radikalnije od drugih. Samo zato njega spominjem. Imaš li što protiv uređene države ? To je temeljno pitanje: pravna, učinkovita i pravedna država. A ne da se država bavi gospodarstvom. Boljunac 0 0 0


Te tzv. ekonomske politike su najčešće pratakanje iz šupljeg u prazno. Porezi veći ili manji, poticaji za ovo i za ono, a ze drugo ništa. To je država sa svojom politikom. Hoće biti igrač u gospodarstvu, na tržištu, Tržište i država su - antipodi ! Boljunac 0 0 0


Upravo sam u GKR uzeo tri Fukuyame: Izgradnja države, Povjerenje i Kraj povojesti i posljednji čovjek. Čitao sam ih pred 8 godina. Čak na Izgradnji države je moj jedini i zadnji datum posudbe: 18.11. 2009. Joj , nema Povjerenja, dali mi Kraj čovjeka Boljunac 0 0 0

Analiza

Jesu li ustaše hrvatski problem ?

30.07.2016. 16:46, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Je li pitanje umjesno ? Na prvi pogled, našim ljudima je pitanje neumjesno. Jer, većina starijih ljudi, ali i mlađima koji su prošli komunističku indoktrinaciju u školama i društvu je posve jasno tko su i što su ustaše. Odgovor znaju i ptice na grani. Zna se da su ustaše Hrvati koji su činili strašne zločine, hrvatski fašisti, koljači pretežito srpskih civila, staraca, žena i djece. Srpsku nejač bi klali ili pak bacali u zrak i dočekivali ih na bajunetima. Ustaški zločini vape u nebo. Ipak, pitanje uopće nije neumjesno. Otkuda riječ ustaša i što ona znači ? Pođimo od etimologije. ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 4
  • 2
  • 1
  • 55

Analiza

Političke stranke kao entiteti i kao instrumenti IV. dopuna

10.07.2016. 08:51, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Nije na odmet opisati moj dodir s pljačkom od strane našega, slovenskog i talijanskog  mafijaškog podzemlja 1990-tih godina. Radio sam u banci i ta je banka osnovala jednu  novu manju banku - Kvarner banku, d.d. (KB). Temeljni kapital 7 mlna ECU-a.  Kao pravnik sudjelovao sam u postupku osnivanja. Bio sam imenovan u Nadzorni odbor te  banke. Nije rošlo dugo vremena i banka osnivač je prodala 50 % dionica Tržaškoj kreditnoj banci u Trstu. Ne samo to nego je i dio svojih deviznih depozita držala kod te banke u Trstu. Nije prošlo puno vremena, a ta je tršćanska banka prodale svoj udio u Kvarner banci 5-torici kupaca, svakome po  10 % dionica. Ti su kupci kupili dionice na kredit uz zalog kupljenih dionica KB-a. Tako je postupljeno navodno zbog zahtjeva talijanske centralne banke.  Direktor KB-a je od mene zatražio da odem u Trst i ispitam koji su to novi dioničari banke koji drža 50 % kapitala. Dobio sam putni nalog i pošao u istraživanje. Kad tamo na prvom slučaju naišao sam na dioničara koji je imao poštanski sandučić i na njemu je pisala druga adresa sjedišta. Zapravo svih 5-tero dioničara nisu imala niti jednog zaposlenika niti kancelarija nego svoje pp (poštanske sandučiće). Shvatio sam da su to mafijaški poslovi i odustao od daljnjeg istraživanja. Podnio sam izvješće direktoru  pa je i on odustao od daljnjeg postupka.  Bili smo dobri sluge loših gospodara. Tijek događaja je potvrdio naša nagađanja. Tršćanska je banka pošla u stečaj. Nikada nije u stečaju aktiviran zalog dionica KB. Potraživanja koja je imala ta banka prema vlasnicima  KB-a u stečaju je kupio jedan Slovenac koji navodno ima svu silu nekretnina, šuma u Italji, Sloveniji pa i u Hrvatskoj. Sve u svemu, da je bilo velike pljačke novca to je sigurno, a koliko je oteto to bi se moglo istražiti u talijanskom arhivu. 

Opisana pljačka i sve druge slične su bez sumnje motivirane osobnim  interesima, ali i sa svrhom vraćanja otetog kapitala u zemlju radi preuzimanja   kontrole nad svim obrazovnim ustanovana, posebno nad društvenim znanostima. Fakultet političkih znanosti,  filozofski i  pravni su pod njihovom kontrolom. Zato imamo takvo obrazovanje kakvo imamo, povijest takvu, lažnu, kakvu imamo, Ustavni i Vrhovni sud kakve imamo i takav sastav Hrvatskog sabora kakav imamo. Katastrofa po izboru i po učincima toga izbora. Dospjeli smo na začelje Europe, a bili smo nekada među prvima u Europi i u svijetu.


Zašto je Hasanbegović odustao od kandidature za predsjednika HDZ-a ? Shvatio je da su naše društvo u cjelini, ali i HDZ neizlječivo bolesni. Udba je prožela sa svojim podzemnim mafijaškim vezama čitavo društvo. Koga birati ? Kako birati nekoga kad je izborni sustav već unaprijed projektiran za kontrolu društva od strane političke kaste - nove klase koja je okovala slobodnu misao. Hasanbegović je pokazao kako je moguć izlazak iz toga puta u propast. Otvaranje arhiva i revizija povijesti. Treba jasno reći tko je i kako pokrao Hrvatsku. O tome postoje dokumenti koji su sada još nedostupni javnosti. Jedino nas istina može osloboditi ropstva.

Problem je kako lustrirati HDZ. Bez sumnje većina članova HDZ-a pa i birača koji na izborima uporno daju svoje glasove toj utemeljiteljici samostalne  Hrvatske,  prihvatili bi  lustraciju stranke. Nažalost, i naši su birači i lijevi i desni veoma neuki. Na tu je okolnost u Večernjem listu ukazao Borislav Škegro u svojoj kolumni. Zalaže se za duboke društvene reforme. Veli: " Na državi je pak ogromni zadatak. U terminima nogometa - uređenje terena, sigurnost stadiona, nepristrani sudac. Nikako igranje na terenu. Nikako i nikada." I dalje: " Opasno velik dio biračkog tijela je u zabludi oko strategije razvoja... Osluškivanje kao metoda maksimiziranja broja glasova vodi lošim politikama kojih smo se nagledali zadnjih godina. Vrijeme je da istinski domoljubi, odgovrni i mudri ljudi počnu voditi i onaj dio naroda koji je zbunjen i izgubljen u kompleksnosti suvremenog svijeta. Voditi, a ne osluškivati njegove zablude."

Sve je to super dobro napisao. I na kraju nije rekao što je trebao reći nego je i on zamumuljio stvar. Evo ga : "Krajnje je vrijeme pozabaviti se prilično zapuštenom nacijom koja je kroz godine vladavine mediokriteta akumulirala previše mitova i zabluda da bi u demokratskom procesu mogla generirati održiva rješenja."

Tu je zašao na teren politike i posve zakazao. Prvo mi nismo demokrtatsko društvo. Drugo, mediokriteti ili još gore primitivci nisu pali s kruške. Oni su sustavno odgajani i protežirani o našem sustavu. Objašnjenje (dokumentirano) toga fenomena nalazi se u arhivima i u slobodnom istraživanju naše povijesti od 1918. posebno od 1941. do danas.

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Ocjene (2)


Respektira (2): Zenga2, Laci


Komentari (17)


samo 2. 000 ECU-a kad sam kupio dvije dionice slovenske Nove banke, a inače sam na dionicama dobro zaradio. I zarađujem. To treba znati. Drugo, domoljublje s krađama nema nikakve veze. Pozivam vas da na portalu HKV-a pročitate priloge o Udbi Boljunac 0 0 0


Tamo su dva moja priloga. Sve će vam biti jasno. Ne samo da sam o tim stvarima čitao, nego sam i svjedok tih događanja. Uz moje parafe odobreno je kredita za privatizaciju društv. poduzeća (OUR-i) pretvorenih u trgovačka društva 70-tak mln DEM. Boljunac 0 0 0


Gos. , nemojte misliti da mi , veliki dio pismenoga gradjanstva to nezna. Ono ge obavijeno trima redovima žilet žice. Kao što vidimo iz primjera migranata, proći kroz takovu opasnost je prosto nemoguće. Reć ćete , da su žrtve neminovne. Jes franek 0 0 0


Istina je. No, pitam se: je li uopće moguće danas , u ovom neljudskom svjetskom postliberalnom kapitalizmu srušiti Bastilju, to jes banke- bankarstvo.Tim više što su idealno povezane s estabilišmentom - državom,, kriminalnim . podzemljem samim. franek 0 0 0


Ja bi rekao da bi se trebali okaniti objašnjenja svih naših nevoljz neoliberelizmom i pljačkaškim bankama. I dugi su živjeli pod okolnostima kao i mi. Ima jedan članak koji sam poslao za objavu na dvije adrese, ali vjerojatno ne će proći. Boljunac 0 0 0

Analiza

Političke stranke kao entiteti i kao instrumenti IV. dopuna

10.07.2016. 08:51, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Nije na odmet opisati moj dodir s pljačkom od strane našega, slovenskog i talijanskog mafijaškog podzemlja 1990-tih godina. Radio sam u banci i ta je banka osnovala jednu novu manju banku - Kvarner banku, d.d. (KB). Temeljni kapital 7 mlna ECU-a. Kao pravnik sudjelovao sam u postupku osnivanja. Bio sam imenovan u Nadzorni odbor te banke. Nije rošlo dugo vremena i banka osnivač je prodala 50 % dionica Tržaškoj kreditnoj banci u Trstu. Ne samo to nego je i dio svojih deviznih depozita držala kod te banke u Trstu. Nije prošlo puno vremena, a ta je tršćanska banka prodale svoj ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 2
  • 0
  • 0
  • 17

Analiza

Političke stranke kao entiteti i kao instrumenti III.

09.07.2016. 20:47, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Kad su naši udbaši odlazili u inozemstvo na “rad” tj. u borbu protiv neprijateljske emigracije nisu odlazili praznih ruku i nisu u inozemstvu osnivali OUR-e koji su bili ustanovljeni kao udruženi rad na temelju društvenog vlasništva. U inozemstvu im je Udba osnivala trgovačka društva koja su nužno imala i svoga titulara, vlasnika. To je u pravilu bio udbaš koji je ujedno bio onaj koji je bez ograničenja raspolagao novcem. Novac je pribavljan  na sofisticirane načine. Nije Sanader  patentirao taj pronalazak. Tvrka se obvezala isporučiti neku robu nekom jakom OUR-u u Jugoslaviji (npr. INA, 3. Maj. Torpedo, Končar, Pliva itd. itd.)  i tražila je plaćanje unaprijed. Račun je stigao. bio je plaćen, a roba nije nikada stigla. Knjigovođe su bilježile gubitak, a banke su pokrivale gubitke. Kad su i banke došle u gabulu, bila je tu NB Jugoslavije koje je tiskala novce bez ograničenja. Takvo emitiranje i danas sanjaju neki vrli ekonomski umovi u Hrvatskoj.  Raspadom Jugoslavije taj u inozemstvo transferirani novac od kojega je bio Mesić  obećao vratiti u zemlju 15 milijardi dolara, jednostavmo je privatiziran od strane udbaša. Naime, taj kapital nije bio u Jugoslaviji nigdje registiran. Nije postojao  u bilancama. Ali se je promjenom sustava koja je nastupila raspadom Jugoslavije, vratio u zemlju  kao inozemni kapital kojim su udbaši i njihovi suradnici pokupovali u bescijenje  sve medije, najvrjednija poduzeća. Možda i INU preko MOL -a i skrbničkih računa. Na novcu ne piše kome pripada, tko je njegov vlasnik. 

U trag novca je moguće ući jedino putem arhiva koji čuvaju dokumente  o transferima novca. Eto, zašto je srušen Tomislav Karamarko. Eto zašto im je trn u oku Zlatko Hasanbegović.  

Uzroci podjele Hrvata na dvije strane koje se ne podnose sadržani su u tome što još uvijek vlada laž o zločinima koji su počinjeni tijekom 2. svjetskog rata  i u tome što se ne dopušta istraživanje istine o tome kako su se obogatil pripadnici hrvatskog visokog  društva.

Pročitao sam Plenkovićeva “načela za moderan HDZ”. Program i načela su skup lijepih želja i podilaženja biračkom tijelu. Jedna je stvar  u programu ipak posebno zanimljiva. Zalaže se  za Tuđmanovo načelo pomirbe i za “svetinju” da su nacionalni i državni ciljevi ispred političkih i ideoloških. On je za to da HDZ bude političlka snaga koja okuplja. Zajedništvo nacije, a ne razdor i time će konkurirati Milanovićevoj tezi “mi ili oni”.  

To su veoma lijepe riječi, ali nažalost samo prazne riječi. Riječi koje ništa ne znače. Ujedno ukazuju na lukavstvo našega pokvarenog političkog uma. Naime, Tuđmanova “pomirba” i nije bila pomirba u pravom smislu te riječi.  Kad je hrvatska politička kasta bila ugrožena od velikosrpskog posezanja, ujedinili su se i “partizani “ i “ustaše” odnosno njihova djeca i unuci u obrani Hrvatske. Čim je ta vanjska ugroza  prestala, “ partizani” da ne velim udbaši su se počeli sređivati i hvatati pozicije u društvu. Čelnik IDS-a   javno i unaprijed izjavljuje da nakon  predstojećih izbora ne će koalirati s HDZ-om. Jasno da ne će. Komunistima  su reginalne i kojekakve druge stranke poslužile da bi se utaborili i osigurali svoj opstanak na političkoj sceni. Tako je bilo 1991. g. tako je i danas. Pokušali su to učiniti i u Dalmaciji, ali tu pak s manjim uspjehom negoli i Istri. 

Drugo što se može isčitati iz izjave Andreja Plenkovića  je još jedno lukavstvo hrvatskog političkog uma. Naime, isticati danas slogan “mi ili oni” iz strašnih ratnih i poratnih godina kad se u ime toga načela na desetine tisuća, pa i stotine tisuća nevinih pobilo -  držao sam da može samo netko tko je pravi idiot. Zamjerao sam Karamarku što nije prihvatio izazov i zaoštrio političku borbu oko  toga što nam je donio taj slogan. Nije ništa učinio. Trebao je barem tražiti zabranu  obilježavanja komunističkih zločina  kao slavna djela i imena JB Tita. Trebao je barem zatražiti otvaranje arhiva Hrvatske za sva istarživanja vremena do propasti Jugoslavije. Ne bi bio uspio, ali bi se to zabilježilo u njegovu korist. 

I tako imamo kandidata za šefa HDZ-a koji opet sanja o zajedništvu Hrvata nasuprot razdoru. Političko podzemlje u Hrvatskoj čine ljudi koji kontroliraju  političke procese i dobro su se domislili kako da to čine. Idu s dva slogana jedan je onaj tobože rigidni prokomunistički “mi ili oni”,  a drugi pak sa hrvatskim domoljubnim zajedništvom. Protagonist prvog je Zoran MIlanović, a drugog je donedavno bio Tomislav Karanmarko koji im je okrenuo leđa (izjavom o lustraciji i izborom Hasanbegovića za ministra kulture), a sada upravo instaliraju svoga čovjeka -  Andreja Plenkovića. 

Ima li izlaza iz  toga nemogućeg stanja na hrvatskoj političkoj sceni ? 

Ima. Ali najprije treba  barem jedan uži krug povezanih i poštenih ljudi postati svjestan toga što se u Hrvatskoj događa i koji su tome uzroci. Taj uži krug ljudi morao bi načiniti javni pritisak na vodstvo HDZ-a da  bez odlaganja konkretizira svoj program  time što će precizno naznačiti što treba u Hrvatskoj izmijeniti. 

Nabrojat će samo neke točke:

-  otvoriti arhive za istraživanje nedavne povijesti 

- izmijeniti odnosno donijeti novi Ustav kojim bi se utvrdilo državno ustrojstvo, sastav Sabora, i načela posve novog izbornog zakona

-reformu pravosuđa dati u ruke znalcima u tom poslu, ne šarlatanima  sposebnim naglaskom na državnom odvjetništvu 

- isto vrijedi i za reformu javne uprave 

- nanovo definirati Ustavni sud.

Eto, to bi bio neki put da političke stranke pa i država služe narodu, da budu instrument u rukama naroda, a ne obrnuto. 

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Ocjene (2)


Respektira (2): Zenga2, Laci


Komentari (1)


Respekt, i čak se gotovo sa svime slažem. Laci 0 0 0

Analiza

Političke stranke kao entiteti i kao instrumenti III.

09.07.2016. 20:47, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Kad su naši udbaši odlazili u inozemstvo na “rad” tj. u borbu protiv neprijateljske emigracije nisu odlazili praznih ruku i nisu u inozemstvu osnivali OUR-e koji su bili ustanovljeni kao udruženi rad na temelju društvenog vlasništva. U inozemstvu im je Udba osnivala trgovačka društva koja su nužno imala i svoga titulara, vlasnika. To je u pravilu bio udbaš koji je ujedno bio onaj koji je bez ograničenja raspolagao novcem. Novac je pribavljan na sofisticirane načine. Nije Sanader patentirao taj pronalazak. Tvrka se obvezala isporučiti neku robu nekom jakom OUR-u u Jugoslaviji (npr. INA, 3. Maj. Torpedo, Končar, Pliva itd. itd.) ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 2
  • 0
  • 0
  • 1

Analiza

Političke stranke kao entiteti i kao instrumenti II.

09.07.2016. 20:45, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Da bih odgovorio na ova pitanja poslužiti ću se slovenskim iskustvima. Slovenci nisu imali svoju inačicu HND -a, nekakvu NSD. A ipak su doživjeli strahovitu podjelu svoga društva na  tzv. antifašiste tj. komuniste i na one koji su bili protiv njih.  Zato je slovenska povijest prikladnija za analizu uzroka podjela društva na dvije neprijateljske strane  koje su se borile za opstanak po načelu : ili mi ili oni. U Ljubljani je tijekom rata okupiranoj od strane Talijana, bilo  nekih 50-tak kilera koji su po nalogu iz šuma likvidirali uglednije industrijalce, trgovce, duhovnike, intelektualce  koje su komunisti držali svojim neprijateljima. One koji su se htjeli boriti protiv okupatora  Nijemaca ili Talijana, bili su izbacivani iz  partizanskog pokreta ako nisu priznavali vodstvo KP.  Ključna je bila tzv. tehnika. To je su bili aparati za pisanje i umnožavanje tekstova.  Komunisti su poučeni u “prvoj  zemlji  socijalizma” u Sovjetskom savezu, znali da mediji, da propaganda imaju ključnu ulogu u osvajanju vlasti. Ni pod koju cijenu nisu htjeli tu tehniku prepustiti onima  koji nisu bili za komunizam. 

U Hrvatskoj se je dogodio drugačiji scenarij, jer Hrvatska nije bila predmet okupatorskog komadanja kao Slovenija. Proglašena je NDH, bez volje ili suglasnosti Njemačke i Italije i okupatorske sile su shvatile da  bi im ta nova država mogla biti od koristi. Hrvati su s oduševljenjem dočekali uspostave svoje nacionalne države, nakom više od 800 godina, bez obzira što je to bilo pod ratnim okolnostima. 

Interes je bio NDH kao i okupatrorskim snagama da na području NDH vlada mir i da njezino gospodarstvo  pomaže u ratnim naporima sila osovine protiv zapadnih saveznika i SSSR-a. Ništa čudno. I druge su države radile za  sile osovina kao Mađarska, Rumunjska, Čehoslovačka, Finska, Švedska, Norveška, Švicarska, Španjolska. Osim u Norveškoj ne znam da je postojao neki veći pokret otpora tome. 

Međutim, naši komunisti, slovenski, hrvatski, srpski, i dr.  shvatili su da im je to jedinstvena prilika za osvajanje vlasti.  Kako ostvariti taj cilj  negoli izazivanjem diverzija, napada na policijske postaje, uništavanjem mostova i sl. U mome rodnom mjestu su četiri mosta preko dva potoka, Sva su četiri mosta tijekom rata  1943. ili 1944. g. porušili partizani. Tri rušenja mostova nisu imali nikakvog prometnog smisla., a rušenje jednog je put produžavao za oko 1 km.  Rezultat za okupatora - nikakav. Za našu zemlju čista šteta. Mostove je nakon rata trebalo obnoviti.

Ali to s diverzijama na prometnicama i sl. nije gotovo ništa u usporedbi s drugom komunističkom aktivnošću tijekom rata. Sustavno su vršili napade na organe državne vlasti i izazivali sukobe na etničkoj osnovi, dok četnike i nije trebalo na to poticati. Rušenje NDH je bila njihova velikosrpska zadaća koja je uvijek bila aktualna.  Najrazornije djelovanje KP je bilo na poticanju bratoubilačkog rata. KP je u ratu svih protiv svih vidjela svoju šansu da bude ona koja će uspostaviti pomirbu tako što će likvidirati sve koji su protiv uspostave komunističke vlasti.  Naravno,  za  građanski bratoubilački rat optuživali su ustaše, četnike i muslimane. Glede borba protiv okupatora moglo bi se reći da je to bila neprekidna partizanka bježanija - koju su jugo vlasti označile kao 7 neprijateljskih ofanziva. O njima smo učili u školi kao herojskoj borbi partizana protiv okupatora. Kakva je to bila borba pokazuje jedan podatak. Nakon što su komunisti istjerani iz Srbije i propasti tzv. Užičke  republike, nisu se vratili u  Srbiju do 1944.g. kad je Crvena armija ušla u Beograd. Tijekom  cijeloga rata, partizani su u okupiranom Beogradu ubili - jednog okupatorskog vojnika, Nijemca. 

Hrvatska vojska se je u ratu uspješno nosila s četnicima i s partizanima. Kad su se prilike na ratištima promijenile, bilo je očito da HND nije održiva i hrvatska vojska se je povukla  radi predaje zapadnim saveznicima.  Staljin je tražio od NDH savezništvo, koje Pavelić nije prihvatio, a zapadni  saveznici nisu ni nakraj pameti htjeli dati joj podršku. Treba imati na umu da su partizan ušli u Trst već 1. svibnja, a  u Zagrebu je još bila vlada NDH.  Engleze treba razumjeti. Nikada nisu podržavali ideju o nezavisnoj Hrvatskoj, a predaju hrvatskih zarobljenika  i civlia komunističkim vlastima dobro su utržili: partizani su se bez borbe povukli iz Trsta i iz Koruške. Fućkalo se njima što su zarobljanike izručili njihovim krvnicima. 

U Zagrebu na Mirogoju je lijepo uređeno groblje palih njemačkih vojnika. Svatko se može u to uvjeriti ako prošeta grobljem. Groblje palih hrvatskih vojnika u NDH  na Mirogoju je razoreno i tamo rastu breze. Ima tek poneko obilježje paloga hrvatskog vojnika koje vjerojatno održava rodbina poginulih. A kosti mnoštva drugih, na stotine tisuća drugih  koje su kao nevine zarobljenike pobile postojbe Ozne i KNOJ-a širom Slovenije, Hrvatske i BiH, na nekih preko tisuću i po   neobilježenij grobišta, vape za pravdom, za dostojno obiljeržavanje, identifikaciju. 

Tu je bio na djelu slogan:  Ili mi, ili oni ! Pobili su bez milosti sve protivnike i moguće protivnike komunizma. 

Tada je nastala podjela Hrvata na dvije nepomirljive strane. Nisu mogli baš sve pobiti. Ostala su djeca, rodbina , žene, starci na jednoj strani,  kao žrtve i na drugoj strani oni koji su  uspostavili i branili svoju vlast. Tu su bili sudionici tih strašnih događanja, njihova rodbina, žene djeca itd.  Jedni su imali u tadašnjim prilikama sve, a drugi ništa.  U društvu nije bilo srednjeg sloja. On je tijekom rata i u poraću uništen.  Udba je preplavila zemlju sa svojim suradnicima koji i nisu morali biti udbaši. Bili su njihovi informatori  i potkazivači. 

Jugoslavija je ubrzo shvatila da ne može raditi samo s javnim, državnim poduzećima, bez srednjeg sloja, bez obrtnika i sitnih poduzetnika. “Upravo tu izlazi na vidjelo okrutnost (grozodejstvo), da su upravo ti suradnici Udbe dobili prve obrtničke dozvole, što drugi nisu dobili. To znači da je ponovno stvoren srednji sloj kojega je u osnovi vodila Udba.” Iz popisa suradnika Udbe moguće je vidjeti tu vezu i kako je nastalo društvo. U Sloveniji je objavljen popis udbinih suradnika, tako da se može bez problema uspostaviti veza između novog srednjeg sloja i udbinih suradnika. 

Ako je otac bio suradnik Udbe, mogla su djeca studirati, rođaci su zasjeli na najbolja radna mjesta. Ako su za nekoga napisali tzv. pozitivnu provjeru da je bio brat, stric, djed, suradnik Udbe - posao je bio dobiven. Popisi suradnika i rođačka povezanost tih ljudi dokazuje “novu klasu” o kojoj je nekada pisao M. Đilas.

Kad je bilo potpuno jasno da ne će više biti Jugoslavije i da je samo pitanje trenutka, kad će se država raspasti, Udba se na to vrlo dobro pripremila. I to u smislu da kad se već raspada država, nema nikakvog smisla, da ustraju i brane jugoslavensku državu, jer će se sve skupa slomiti upravo na Udbi.

Razmišljali su: bolje da smo sami akteri i pomažemo pri raspadu Jugoslavije, te na taj način sačuvamo sve ugodnosti i prikrijemo svu svoju povijest. Na funkcije novih demokratskih snaga postavljali su svoje ljude. Uništili su dokumente, suradnike infiltrirali i pripremili za političke funkcije. Novca je bilo dostatno. Poduzeća u inozemstvu, koja su bila u vlasništvu Udbe nikada nisu postala državna, javna. O njihovoj opstojnosti su uništli papire, novac pak prisvojili i ta poduzeća su preko noći pretvorili u privatna poduzeća.

Treba imati na umu da su Udba tj. njihovi šefovi  Tito i Kardelj davno prije raspada Jugoslavije  računali s time da se Jugoslavija ne će moći održati. Puno stvari iz života loše pamtim, ali neke stvari su mi se usjekle u mozak   tako da ih u svako doba mogu prizvati u sjećanje. Jedna je izjava Edvarda Kardelja o Jugoslaviji kao privrememoj tvorevini. a druga npr. izjava Vladimira Bakarića  da tekstilna industrija nije hrvatska budućnost.  

Je li bila to Kardeljeva genijalna ideja o udruženom radu i društvenom vlasništvu po kojima je državno vlasništvo zamijenjeno društvenim po kojem je društveno vlasništvo ono što je od svih državljana i ničije. Genijalno je to bilo za pljačkanje bez granica društvene imovine. Sjećam se jednog  kamiondžije iz doba Jugoslavije, s kojim sam bio u kabini kad smo iz šume vozili trupce na željeznicu. Riječ na riječ i spomenuli smo tvrtku Interbartolo iz Gorice (Italija).  Imao sam spor s njima glede odštete iz prometne nezgode. Sudar kamiona. I taj kmiondžija mi je ispričao onako iz čista mira kako je bio u sjedištu Interbartola u Gorici i ušao u kancelariju. Kad tamo, ugledao je na stolu veliku hrpu novca i prepoznao čovjeka koji je stajao kraj toga stola. Bio je to  pred 30-tak godina pa se ne sjećam imena toga čovjeka. Koliko se sjećam  bio je to jedan od Titovih sinova. 

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Ocjene (2)


Respektira (2): Zenga2, Laci


Komentari (2)


respekt za napor, ali analiza ove analize biti će tek nakon IV. nastavka, no za sada samo jedno pitanje . U Sloveniji nije bilo NDH, ali je li bilo nekih tzv. Rupnikovih faőista, zar ne ? I što misliš, je li Todorićev sin stoji pored manje hrpe Laci 0 0 0


Nekad davno sam čuo za Leona Rupnika. Na tvoj poticaj sam potražio što na portalima piše o njemu. Ovo je poveznica: https://sl.wikipedia.org/wiki/Leon_Rupnik. Zanmljiva je izjava sudca Modiča koji se srami svoga sudjelovanja u tome. Imam je. Boljunac 0 0 0

Analiza

Političke stranke kao entiteti i kao instrumenti II.

09.07.2016. 20:45, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

Da bih odgovorio na ova pitanja poslužiti ću se slovenskim iskustvima. Slovenci nisu imali svoju inačicu HND -a, nekakvu NSD. A ipak su doživjeli strahovitu podjelu svoga društva na tzv. antifašiste tj. komuniste i na one koji su bili protiv njih. Zato je slovenska povijest prikladnija za analizu uzroka podjela društva na dvije neprijateljske strane koje su se borile za opstanak po načelu : ili mi ili oni. U Ljubljani je tijekom rata okupiranoj od strane Talijana, bilo nekih 50-tak kilera koji su po nalogu iz šuma likvidirali uglednije industrijalce, trgovce, duhovnike, intelektualce koje su komunisti držali svojim neprijateljima. One ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 2
  • 0
  • 0
  • 2

Analiza

Političke stranke kao entiteti i kao instrumenti I.

09.07.2016. 20:43, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

 

>> On uočava das se u svakom političkom pokretu, što su ga začeli ljudi velikih ideala, ljudi spremni za te ideale položiti sve što imaju, pa i sam život, neminovno uvlače i nedostojni, karijeristi, kverulanti, lopovi i varalice, pohlepni grabežljivci i bešćutni sebičnjaci, koji za vlastite osobne ciljeve bezobzirno, upravo cinički iskorištavaju plemenite ideje pokreta, izdajnički zlorabljuju povjerenje koje im ukazuju nesebični, čestiti zanesenjaci i vođe, čime rastaču i razbijaju pokret (ili stranku) iznutra : onesposobljuju stranku za djelotvoran rad i diskreditiraju njezinu idejnu osnovu.<<  Citat iz knjige  Mile Budaka “Ognjište” I. Iz predgovora Dubravka Jelčića, naklada Matica Hrvatske 1995. g.  

Jesu  li političke stranke entiteti ili/i instrumenti ? To pitanje sam si postavio kad je netko primijetio da je HDZ toliko godina vladao Hrvatskom i da ju je doveo na začelje Europske unije. Reagirao sam tako što sam ustvrdio  da političke stranke nisu entiteti nego instrumenti  u rukama onih koji imaju moć i koji ih kontroliraju. 

Kad sam malo bolje razmislio uvidio sam da sam pretjerao.  Jer, treba odgovoriti na pitanje što je to - entitet. Rječnik veli da je entitet onaj - koji jest.  Dakle, i list na biljci - jest i prema tome je entitet. Lišće je pak zbirno nebrojeno mnoštvo entiteta. Eh, ali list je dio biljke i kao takav služi biljci u njezinom životu, iako se ne bi moglo reći da je - instrument biljke. Jer, on radi u korist biljke, ali ne po njezinom nalogu, u njezinoj službi. List je organski dio biljke.  

Političke stranke su bez sumnje entiteti. Možda isto toliko koliko su i instrumenti. I više od toga.

Uzmimo našu najstariju stranku tj. Partiju, Komunističku partiju Jugoslavije,  sa svojim podružnicama u Jugoslaviji, po republikama, oblastima, kotarevima i općinama. Ona je bila stranka (partija)  - koja jest i veoma je dobro služila ljudima koji su je vodili za ostvarvanje njihovih ciljeva. Kad je došlo do razlaza s  boljševičkim SSSR-om i Staljinom, u prvi mah  se ništa nije promijenilo, samo se je njezina aktivnost pojačala u smjeru boljševizma. Ubrzo je vodstvo KPJ  uvidjelo da želi li se izvući iz puta u katastrofu  treba promijeniti i ideologiju i praksu. Pa je Edvard Kardelj  osmislio novi obrazac: društveno vlasništvo i   samoupravljanje, Zakon o udruženom radu (famozni ZUR) pa je i  Partija htjela poprimiti malo pristojniji lik i nazvala se Savezom komunista Jugoslavije (SKJ). Naravno i sve republičke i pokrajinske, oblasne i niže razine KP promijnile su ime u SK. 

Partija je promineila ime i način rada, ali postavlja se pitanje je li se promijenio njezin entitet. 

Pojmom entiteta se označuje i biće, bitnost, suštinu, pa i važnost.  Dakle, pitanje je:   je li se što bitno promijenilo kod KPJ promjenom imena u SKJ ?  Tko poznaje prilike iz toga vremena nema poteškoća s odgovorom. Partija je ostala vodeća organizacija u cjelokupnom društvu. Samo donekle su se promijenile metode rada i to pretežito u gospodarstvu. Uvijek je Partija  (KP-SK) bila ta koja je određivala tko će biti u vodstvu organa vlasti, u sudstvu, u politici , ali i u svim poduzećima - famoznim OUR-ima (organizacijama udruženog rada). To, ti OUR-i su bili komunističko-Kardeljevska izmišljotina koja je trebala zamijeniti državna poduzeća , koja su prije toga bila zamijenila - trgovačka društva, poznata u tržišnom gospodarstvu cijeloga svijeta.  Razlika između OUR-a i trgovačkog društa je bile u tome što se za trgovačko društvo uvijek znalo i zna tko je vlasnik društva, a za OUR-e se tvrdilo da su u društvenom vlasništvu. Tako su neki teoretičari držali da su u vlasništvu svih državljana Jugoslavije ili pojedine republike i  - u ničijem vlasništvu. To je bila gola laž umotana u dubokoumne teorije. Jer  stvarni vlasnici OUR-a su bili glavni, vrhovni udbaši u republikama i Jugoslaviji. Nikad se nije znalo tko je glavni. Jer odnosi moći su se stalno mijenjali. Mladi o tome ništa  ne znaju. Oni nisu proživjeli ourizaciju kao mi strariji. Ja sam u njoj  sudjelovao. Nije to bila stvar moga izbora. Nego stvar povijesnog kretanja u kojem sam se našao i pokušavao dokučiti  što to sve  znači. 

Međutim, bilo bi posve pogrješno vidjeti u Partiji jedini instrument u rukama njezinih vodstava. Već je u “prvoj zemlji socojalizma” u SSSR-u osnovana tajna policija, ako se dobro sjećam - ČEKA, koju je vodio Jagoda i Crvena armija koju je izgradio Tocki. Kasnije je ČEKA postala NKVD kao specijalzirana organizacija za osvajanje o očuvanje vlasti komunista tj. boljševika. Naši su se komunisti školovali u SSSR-u i počeli djelovati kao produžena ruka sovjetske KP boljševika. Iz tih “moskovskih univerzitete” ja potekla uputa za osnivanje Ozne (Odjeljenja za zaštitiu naroda), KNOJ-a (Korpusa narodnog oslobođenja Jugoslavije)  čija je glavna zadaća bila - uništavanje, ubijanje, likvidacija svih koji su bili ili su mogli biti protivnici komunista.  Usred rata, u Ljubljani okupiranoj od Talijana bilo nekih 50-tak kilera koji su po nalozima iz šume likvidirali viđenije poduzetnike, trgovce, intetelektualce, svećenike i dr.  O životu i smrti u okupiranoj Ljubljani odlučivali su koministi.  S druge strane treba imati na umu da Partija nije bila homogena. U njoj je bilo idealista  koji su težili za uspostavu pravednog društva, koji su opravdavali zločine žrtvama koje treba podnijeti da bi se uspostavilo  pravedno  društvo. A bilo je, bez sumnje, i patoloških  zločinaca, kao i onih koji su pod moraš masovno ubijali nenaoružane civile.  Sve te razgranate sofisticirane  specjalizirane organizacije ukazuju se kao instrumenti KP za osvajanje i zadržavanje apsolutne vlasti u državi. 

Nakon toga je nastupilo doba : Nema odmora dok traje obnova. To je bilo doba “dobrovoljnog” prisilnog rada. 

Evo prošla su i ta blažena vremena kad je Jugoslavija kao zemlja između Varšavskog pakta i NATO-a  živjela od pomoći u svemu i svačemu od strane Amerike. Jedan tršćanski Židov (ako se ne varam - Isaia) izjavio je da je iz tvornice u kojoj sam tada radio kupovao sirovu tkaninu po cijeni jeftinijoj od cijene pamuka na tržištu i pitao se kako je to moguće.  

I došlo je do rušenja Berlinskog zida i propasti sustava u kojem je bila dominantna KP odnosno SK. 

Slovenski i hrvatski komunisti su shvatili da je jednopartijski sustav kao nazovi samoupravni sustav s društvenim vlasništvom kao dominantnim, definitivno propao. Isto tako su shvatili da je neodrživa  Jugoslavije. Jugoslavija se je od svoge osnutka do kraja zasnivala na diktaturi. Kako stara  kraljevska, tako i nova komunstička. Srbijanci su isto to shvatili i držali su propast komunističke diktature prilkom za uspostavu  Srboslavije. Dakako, bez Slovenije. 

Koministi su imali veoma istančani sluh za opasnosti koje su im prijetile i za vlastito održanje na vlasti. Već davno prije toga, većina komunista,  pogotovo oni u vodstvima su shvatili da im je najvažnie u životu zadržati se na vlasti i raditi svim snagama u korist vlastitu, u korist svoje obitelji, rodbine, prijatelja i onih od kojih mogu očekivati uzvratnu korist. To je bio i ostao vladajući komunistički moral.  Ponavljam po ne znam koji put: nisi bili svi komunisti takvi.  Pretežito su se regrutirali tzv. negativnom kadrovskom selekcijom. Ulizice i beskrupulozni koji su bili spremni izdati vlastitog brata, bili su protežirani i imali širom otvorena vrata u napredovanju u svakom pogledu. Studij u inozemstvu, mjesta na direktorskim položajima itd. itsl. Ljudi koji su držali do poštenja, do struke, do istine, do općeg dobra kako su ga oni razumijevali, nasuprot vodstvima - bili su marginalizirani ili odbačeni, pa i zatvarani zbog tzv. verbalnog delikta, tj, zbog izraženog mišljenja u skladu sa svojom savješću. I to mladima nije poznato.

Nije im poznato da  takav politički moral nasljeđuje naš SDP danas. Ali, ne samo SDP. Sve su hrvatske političke stranke inficirane ili čak osvojene od strane udbaša i njihovih nasljednika koji djeluju ilegalno, podzemno  -  formalno neorganizirani, ali veoma povezani verbalnim  znacima prepoznavanja. Zna se tko govori o Hvatskoj  kao “ovoj zemlji”, tko govori o građankama i građanima, a ne o Hrvaticama i Hrvatima. Tko govori o tome da zaboravimo prošlost i da se usredotočimo na budućnost.  To svi znamo. Hrvatsko je društvo nepomirljivo podijeljeno i svako je pomiranje iluzorno. Dok se ne riješe neka temeljna pitanja. 

Treba odgovoriti najmanje  na ova pitanja:

1. Otkada postoji ta neprijateljska, nepomirljiva podjela Hrvata na dvije strane i kako je nastala ?

2. Nasuprot podjeli  Hrvata na dvije suprotstavljene, čak neprijateljske strane, postoji ideja nacionalne pomirbe i zakapanje ratnih sjekira. U vezi  s tim pitanje je kakva je bila pomirba za koju se je zalagao  Franjo Tuđman ? 

3. Kako je moguće da se podjela koja postoji na nacionalnoj  razini gotovo na vlas preslikava npr. u najvećoj stranci u Hrvatskoj, u utemeljiteljici neovisne Hrvatske - u HDZ ? 

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Ocjene (1)


Respektira (1): Laci


Komentari (1)


Komentirati ću kad pročitam sva IV. dijela analize na ovu interesantnu, pa čak i važnu temu. Do tada lijep pozdrav. Laci 0 0 0

Analiza

Političke stranke kao entiteti i kao instrumenti I.

09.07.2016. 20:43, Slobodna tema+anketa: Ocijenite stranke i političare...

>> On uočava das se u svakom političkom pokretu, što su ga začeli ljudi velikih ideala, ljudi spremni za te ideale položiti sve što imaju, pa i sam život, neminovno uvlače i nedostojni, karijeristi, kverulanti, lopovi i varalice, pohlepni grabežljivci i bešćutni sebičnjaci, koji za vlastite osobne ciljeve bezobzirno, upravo cinički iskorištavaju plemenite ideje pokreta, izdajnički zlorabljuju povjerenje koje im ukazuju nesebični, čestiti zanesenjaci i vođe, čime rastaču i razbijaju pokret (ili stranku) iznutra : onesposobljuju stranku za djelotvoran rad i diskreditiraju njezinu idejnu osnovu.<< Citat iz knjige Mile Budaka “Ognjište” I. Iz predgovora Dubravka Jelčića, naklada Matica Hrvatske 1995. ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 1
  • 0
  • 0
  • 1

Analiza

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović  se poslanicom  obratila naciji i pozvala na prestanak ideoloških podjela i netolerancije u društvu, a Vladu je pozvala da zaustavi međusobne svađe i uhvati se posla.

Nažalost, Poslanica je potpuni promašaj.

Predsjednica je osudila ustaški i komunistički režim, s obrazloženjem da moderna hrvatska država počiva na pomirbi djece ustaša i partizana. 

Nakon predsjednice, Vlada je osudila svako veličanje ustaškog režima i opravdavanje njegovih zločina. Komunističke zločine ne spominje, ali u njezinom  priopćenju ima nešto pozitivno. Osuđuje nametanje lažnih teza o ustašizaciji društva i istupe pojedinaca kojima su  cilj nove podjele u društvu i sprečavanje provedbe reforma. 

Opet  se spominje razvijanje duha tolerancije u sklopu EU.  Ali to je krivo shvaćena tolerancija. Ne može biti tolerancije  za sustavno suzbijanje istine, jer  je istinsku pomirbu moguće ostvariti jedino na temeljima istinskog sagledavanja vlastite prošlosti. i revizije lažne povijesti. Vlastita se prošlost ne smije i ne može pomesti pod tepih.  

Predsjednici se zamjera što ni danas nije rekla da moderna država ima temelje na antifašizmu i odlukama ZAVNOH-a, što kao stoji i u Ustavu i da je time doprinijela podjelama u hrvatskom društvu. Posve krivo. 

Podjele  u hrvatskom društvu su vrlo ozbiljne i veoma duboke. Predsjednica nije za te podjele odgovorna, a nažalost malo može učiniti  da bi se te podjele prevladale. Naime, temeljna su  pitanja:  otkada potječu podjele hrvatskog društva,  na čemu se hrvatski narod dijeli i koji su tome uzroci ? 

Prvo, te podjele potječu iz prošlog, pa  i pretprošlog stoljeća, i to  na pitanjima hrvatske samostalnosti. Nekada je dio naroda bio sklon Austriji i Ugarskoj. Sjetimo se  mađarizacije i bana Khuen-Hédervárya te sukoba u Hrvatskom saboru. Potom smo, a da narod za to nije bio pitan, uvedeni u zajedničku državu sa Srbima i Slovencima i drugima. Znamo što je i kako pisao tisak u Hrvatskoj. “Do istrage vaše ili naše”, “Srbi sve i svuda”.  I tada je počela srpska dominacija nad Hrvatima i teroriziranje Hrvata od strane ekonomski i kulturno zaostalijeg  pretežito seljačkog naroda. Ne smije se gubiti iz vida da je prije toga  Austrija bila  najrazvijenija zemlja u  Europi,  pa i Austro-Ugarska bila  četvrta zemlja svijeta zajedno Engleskom, Francuskom, Njemačkom.  

Dakle, to je jedna razina sukoba  odnosno podjela hrvatskog naroda, koji je imao za posljedicu sve više jačanje hrvatske težnja za nezavisnošću i za stvaranje vlastiti suverene države. 

Ovaj se sukob kao neriješen do kraja vuče u hrvatskom društvu i danas. Znamo da je dio zastupnika u Hrvatskom Državnom Saboru kad se izglasavala nezavisnost Hrvatske i raskid državnoprave veze s Jugoslavjom - napustio zasjedanje. Očito im je bila milija Jugoslavija negoli samostalna Hrvatska. Danas ta odbojnost prema neovisnoj Hrvatskoj nije nestala. Treba samo pogeldati što se iznosi u glavnim medijima, pa da  nam sve postane jasno i jadno. 

Urednici Barometra su postavili pitanja koja traže precizan odgovor: 

“Koliko su utemeljene ocjene iz SDP-a da je predsjednica i sama pridonijela podjelama u društvu nereagiranjem na neka pojave, poput uzvika 'Za dom spremni' na utakmici?

Tko je, i koliko, odgovoran za porast netolerancije i podjela u hrvatskom društvu?

Kolika je realna opasnost od eskalacije ideoloških podjela i sukoba i njihova pretakanja u fizičke obračune?”

S tim pitanjima dolazimo do druge razimne sukoba i podjela hrvatskog društva. 

Ali, najprije da odgvorim na ta pitanja. 

Predsjednica nije nimalo pridonijela podjelama u društvu. Tu je na djelu stara praksa kad lopov poviče “Drž’te lopova !”.  Povici “Za dom spremni!” i sl. su crvene krpa kojom se  izaziva  hrvatski narod  da bi se kao  bik u areni natjeravao tom krpom dok mu  komunistički toreadori i matadori smjeraju mačem probosti srce. 

Ima li opasnosti od eskalacije podjela i pretakanje sukoba u fizičke obračune?  Ima. I te kako ima. Sve to zavisi od tih koji ističu fašizaciju hrvatskog društva. Dokle su oni spremni ići ? To oni najbolje znaju.  

No, najprije treba utvrditi od kuda smo krenuli. Trebamo utvrditi neku referentnu točku iz naša povijesti da bismo utvrdili kad su i kako su stvari krenule po zlu koje nas i danas mori.  Pustimo  Matiju Gupca i Seljačku bunu,  zaboravimo i na Komunistički manifest i na Parišku komunu.  Pustimo po strani i rusku Oktobarsku revoluciju. Usredotočima se na stanje demokracije i parlamentarizma u nas prije ulaska Hrvatske u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Bez nekih širih elaboracija, možemo ustvrditi da su parlamentarizam i demokracija u nas bili inferiorni u odnosu na  zapadne zemlje koje su razvile stabilan demokratski sustav. Slučaj Engleske,  Francuske. Njemačke i brojne druge  manje zemlje.  Čak je i Kraljevina Jugoslavija ma kakva da je bila donekle  njegovala parlametarizam. Stjepan Radić  je držao strašne govore u Skupštini u Beogradu.  Zato su ga i ubili.  

U nas je nastupio prijelomni trenutak  kad je KPJ nakanila da u tijeku Drugog svjetskog rata osvoji vlast nedemoktatskim putem. Ne na  slobodnim izborima   nego osvajanjem vlasti uništenjem svih mogućih protivnika. Tada je istakuto načelo, slogan kojega se pred nedavno provedene izbore  sjetio prvak SDP-a Zoran Milanović : “ Ili mi, ili oni.”  Tada je taj slogan značio čija će glava završiti na panju. 

Veli se žrtve su žrtve i da nije važno koliko je bilo žrtava. Nije važno koliko je bilo žrtava kad su utvrđuju komunističke žrtve, ali jest  važno kad se utvrđuju ustaške žrtve. Sjetimo se Jasenovca.  Niti je nevažno koji je razmjer žrtava jednog u odnosu na drugi režim, ali je još puno važnije koja je razlika između zločina i zločinaca jednog i drugog režima.

Kad se broje žrtve komunista : ustaša,   omjer stoji kao 10 : 1, odnosno vjerojatno puno gore za komuniste. Ali to nije ono najgore. Ustaše su djelovali u ratu, a jugokomunisti i u ratu i poslije rata.

Neusporedivi su načini ustaških likvidacija onih koji su se ogriješili o NDH, s  načinima likvidacija koje su provodili jugokomunisti i hrvatski i srpski četnici. Ustaše nisu imali takve pojave što su ih realizirali komunisti kao što su Jazovka (ranjenici iz zagrebačkih bolnica), rudnik Huda Jama (3.000 žrtava mnogi živi zakopani), rudnik Pečovnik (12.000 žrtava, mnogi živi zakopani), Tezno, Macelj, Kočevski Rog itd. itd.  Jasenovac je bio radni logor u kojemu je bilo i zločina. Od njega je stvroren mit. Sva ta stratišta komunistička i ustaška moraju biti dostupna nepristranom istraživanju povjesničara.  Arhive treba otvortiti. 

I treća razlika koja povijesno ide na štetu jugokomunista je uništenje cvijeta naroda, ne samo hrvatskog nego i slovenskog, vjerojatno i srpskog i drugih, inteligencije, poduzetnika, svećenstva i drugih.

I konačno, četvrta se razlika sastoji u tome što su komunisti uništili društvene ustanove kao što su tržišno gospodarstvo, privatno vlasništvo nad trgovačkim društvima, uništili trgovačka društva, burze, vrijednosne papire. Jednom rječju uništili su temelji modernog društva. Pa se sada bakćemo s blokiranima, nelikvidnošću, državnim dirigizmom u ekonomiji, nezaposlenošću, općom gospodarskom stagnacijom i bakćemo se kao da smo upali u blato iz kojega se ne možemo nikako izvući. Naime, to je blato okruženo zidom koje se zove država. Umjesto slobodnih ljudi čiju slobodu štiti država,  imamo svemoć države koja nadzire i upravlja ljudima.

To nam je namrio naš hrvatski antifašizam.

Naša je javnost zapljuskivana trivijalnostima, pa i mnogi mladi ne shvaćaju da su oni ti koji bi trebali oblikovati naše društvo. Ne mogu se nadiviti intelektualnoj eliti u Americi kad su pisali Ustav SAD-a. Koji je uz mnoge amandmane još i danas na snazi. Pogotovo u onim temeljnim odredbama. Naš Ustav još nasljeđuje komunističke ustave koji su se zasnivali na načelu "Ili mi, ili oni" . To je tada značilo tko će koga - ubiti. Mi njih ili oni nas.  Parlamentarizam se sveo na jednoumlje. A vrhovi arbirtri u društvu su bili oni koji su istakli slogan "Ili mi, ili oni". Nadam se da će novi mediji i novi naraštaji intelekrualaca iznjedriti  novi duh.  Duh tolerancije prema drugačijim mišljenjima da, ali ne i tolerancije prema zločinima  i zločincima.  

Za dokidanje podjela hrvatskog naroda neophodna je otvorena rasprava i zavjet da je istina vrhovno načelo na kojemu se može graditi istinska pomirba i budućnost nacije.

Pomirba koju je uspio ostvariti Franjo Tuđman nije bila prava pomirba. Neslaganja se pomelo pod tepih da bi se obranili od velikorpske agresije. Tu su bili na djelu zajednički interesi  SKH i HDZ-a.  Kad je ta opasnost minula, SKH se kao SDP nametnuo kao glavna snaga u društvu. Po staroj navadi. Sada pak napadaju svoje protivnike iz busije "antifašizma" koji nije ništa drugo nego primjena komunističkog načela u novim okolnostima. Tada su lagali i danas lažu kao - onda. 

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Ocjene (7)


Respektira (5): Alumnus, VeNLO, IDujas, RepopeR, kreso202


Slaže se (2): Laci, kreso202


Komentari (37)


Boljunac, ne znam što je Viewer mislio ali samo pročitao što je napisao! Kad pronađena grobišta s tisućama mrtvih nazoveš kvazi mitovima (ta grobišta više ne spore ni izvršitelji zločina) onda tu nešto ne štima. Kako tih grobišta i događaja nema u IDujas 0 0 0


povijesnim udžbenicima bivše a ni sadašnje države onda je ne mogu misliti drugačije nego da moramo popraviti interpretaciju tog razdoblja. Ne da bi revidirali povijest nego je učinili istinitijom, bližoj tadašnjoj stvarnosti. Ako tisuće i tisuće IDujas 0 0 0


kostura nisu nepobitne činjenice, što onda činjenice uopće jesu? S druge strane imaš Jesenovac prvo sa 1.000.000 žrtava, potom 7000.000 žrtava da bi danas ko 83000 ali i to je bez adekvatnih materijalnih dokaza ali i bez želje da se to istraži i IDujas 0 0 0


kaže gledajte tu je učinjen zločin (bez sumnje jest i da je ubijen jedan jedini nedužni) i težak je toliko i toliko ljudskih života. Pa onda po istim pravilima i kriterijima istražiti sva poratna grobišta. Dođemo li do blizu istine uspjeli smo! IDujas 0 0 0


IDujas, razumijemo se. Povijest su zbivanja koja su se stvarno, realno dogodila, ali i znanost ili pak učenje o toj realnosti. Povijest kao zbivanje ne može se revidirati unatrag. Moguće je samo u budućnosti. A učenje se mora, ako je krivo. Boljunac 0 0 0

Analiza

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović se poslanicom obratila naciji i pozvala na prestanak ideoloških podjela i netolerancije u društvu, a Vladu je pozvala da zaustavi međusobne svađe i uhvati se posla. Nažalost, Poslanica je potpuni promašaj. Predsjednica je osudila ustaški i komunistički režim, s obrazloženjem da moderna hrvatska država počiva na pomirbi djece ustaša i partizana. Nakon predsjednice, Vlada je osudila svako veličanje ustaškog režima i opravdavanje njegovih zločina. Komunističke zločine ne spominje, ali u njezinom priopćenju ima nešto pozitivno. Osuđuje nametanje lažnih teza o ustašizaciji društva i istupe pojedinaca kojima su cilj nove podjele u društvu i sprečavanje provedbe reforma. ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 5
  • 2
  • 0
  • 37

Analiza

Proračun je sinteza politika ; kakvih politika, ako se smije znati ?

13.03.2016. 13:17, Je li Vlada prijedlogom proračuna položila svoj prvi pravi test?

Kao sinteza politike koju kani provoditi aktualna vlada u Hrvatskoj, proračun bi trebao biti popraćen i izvješćem o praktičnim koracima koje vlada kani poduzeti za realizaciju proračuna. Naime, proračunom se je rashode nedostatno srezalo, a prihodi su za sada još na vrbi svirala. Što će biti ako budu rashodi veći od predviđenih, a prihodi budu podbacili ? Ništa. Imat ćemo rebalans proračuna kako se u nas i inače radi. 

Prijedlog proračuna nije dostatno ambiciozan. Trebalo je oštrije srezati rashode, ali i najaviti temeljitu reviziju pravnog sustava u Hrvatskoj. S posebnim naglaskom na zakonima od kojih ovise ili koji  određuju državne rashode.  

Nije još jasno što smjera ova vlada. Prerano je za ocjenu. Prvi znaci su pozitivni kad je u pitanju kultura. Vanjska politika je prilično jasna.  Ali što je s strukturalnim reformama to se ne može isčitati iz proračuna, pa niti iz izjava premijera, i njegovih najbližih suradnika i ministara. 

Ne znam kako stoje stvari s projektom promjene temeljne politike  u nas. 

Treba imati na mu da nema i ne može biti  velikih novih ulaganja,  zapošljavanja,  porasta populacije,  porasta potrošnje,  porasta izvoza, porasta industrijske i poljoprivredne proizvodnje,  izvoza i općeg blagostanja - dok se ne riješe temelni problemi našega društva.  A oni se mogu svesti na ono što se naziva vladavina prava. 

To podrazumijeva : kompletnu reviziju svih naših zakona.  Štetne ukinuti, a one koji se preklapaju i nepotrebno kompliciraju život poduzetnicima i običnim ljudima, treba uskladiti s potrebama pravne i opće sigurnosti. Danas je jedan poduzetnik na HR1  izjavio  da je u Njemačkoj za pokretanje nekog posla trebao pribaviti dokumentaciju debelu oko 1 cm i to je uspio obaviti za mjesec dana. U nas za pokretanje takvog posla treba mu dokumentacija koja se diže na 20-tak cm u visinu kad se sve poslaže jedno na drugo i za to pak trebaju mjeseci i mjeseci srpljivog skupljanja svega i svačega. Eto to je ta razlika između zemlje koja potiče i koja živi od poduzetništva i zemlje koja suzbija poduzetništvo i koja živi na zaduživanju u inozemstvu. Dok može. 

Kad će se u nas zakonski sankcionirati kao kazneno djelo dolozno zaduživanje s nakanom da se ne plati svoje dugove ? To i birokratiziranje vlasti koje bi trebale biti u službi poduzetnika i naroda, su ključni problemi koje svaka vlast kojoj je stalo do interesa vlastitih državljana - mora riješiti. 

U skladiu s time treba i državnu organizaciju podesiti kao i ovlasti pojedinih državnih organa.  Podjela vlasti između zakonodavne, upravne i pravosudne  se je pokazala najboljom, ali to ne znači da ne trebaju djelovati usklađeno. A nikako ne treba ustanovljavati nove vlasti. Npr. za aferu šv. franak se optužuje HNB i banke. Držim da su (moralno ) zakazale  poslovne banke, a konačnu odgovornost za to što nema pravih sankcija leži na VSH (Vrhovnom sudu Hrvatske). Ta najviša pravosudna vlast je  trebala proglasiti valutnu klauzulu u švicarcima nemoralnom i kao takvu ništavom i da to da to vrijedi za sve sudske instance u Hrvatskoj u svim mogućim sporovina povezanih s primjenom te valutne klauzule. Jednostavno rješenje, a bilo bi tako učinkovito. Otpalo bi na stotine sastanaka, proglasa, demonstracija,  sudskih sporova.

Gdje se god počeprka, nalazi se naopaka rješenja, često proturječna i podešena za očuvanje postojećih vlasti. Mutikašama koje žive na tuđi račun odgovara takvo stanje nereda. Najviše posla imaju birokrati, a odvjetnici i sudovi imaju pune ruke posla.  Inžinjeri, primjerice, posao moraju tražiti u inozemstvu.  

Nadajmo  će Vlada za dva mjeseca objaviti sadržaj reformi koje kani poduzeti. Ma koliko je to složen  odgovoran posao ne bi trebalo za tu najavu čekati dva mjeseca. To je trebalo ići već uz prijedlog proračuna za 2016. g. 

Ako od toga ne bude ništa, tada će se Hrvatska naći pred sudbonosnim vremenima. Mogli bi nas pogoditi posve neočekivani događaji.  Zato treba  ozbiljno razmisliti o temeljitim promjenama politike u nas. Temeljni cilj tih promjena trebala bi biti izgradnja učinkovite i ne preskupe države. Države koja će služiti narodu,  ne obrnuto da narod služi državi kao od njega otuđenoj organizaciji.  

Otkuda početi s tim  promjenama ? Ova današnja politička nazovi elita očigledno nije spremna uhvatiti se u koštac s nužnim  promjenama.  Možda bi se rješenje moglo naći s nekim novim pokretom za modernu Hrvatsku  koji bi u sebi  sadržavao različite političke opcije, ali s temeljnom suglasnošću o potrebi organiziranja  države na moralnim načelima, s posve novim izbornim  i stranačkim sustavom i suglasnošću o potrebi redefiniranja najviših organa vlasti, kao  i lokalnu upravu . Naravno već pokret  bi morao osmisliti konkretna rješenja koja bi se utvrdila u posve novom Ustavu RH.  Ovaj naš današnji  tzv. Božićni Ustav, više se i ne može popraviti. 

Priznajem da  sam ovdje nadrobio, zbrda-zdola,  svega i svačega, a trebalo bi se usredotočiti na svaki problem za sebe, ali nemam za to volje, niti vremena. 

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !

Ocjene (2)


Respektira (1): Dirk15


Slaže se (1): Laci


Komentari (3)


Znam za slučaj jednog OPG koji je htio izgraditi nove p roizvodne kapacitete, ali ga je zakočio zavidni susjed. I tako je potrošen veliki novac i nekh šest godina u isčekivanju građevne dozvole. Kad je izgubio strpljenje, izgradio je na drugom mjestu Boljunac 0 0 0


legalno i potom, uz novi trošak, legalizirao objekt. Eto, kad se ne može jednostavno može se komplicirano. Boljunac 0 0 0


Neka si Boljunac "nadrobio" svega i svačega, sve je istina. A u državi zasita ima svega i svačega nevaljalog, no očito to Oreškovići nisu prioriteti. Ili ga Židovi nisu naučili što su pravi prioriteti ? "Zatvorio" je Plivu, pa će i Hrvatsku ?! Laci 0 0 0

Analiza

Proračun je sinteza politika ; kakvih politika, ako se smije znati ?

13.03.2016. 13:17, Je li Vlada prijedlogom proračuna položila svoj prvi pravi test?

Kao sinteza politike koju kani provoditi aktualna vlada u Hrvatskoj, proračun bi trebao biti popraćen i izvješćem o praktičnim koracima koje vlada kani poduzeti za realizaciju proračuna. Naime, proračunom se je rashode nedostatno srezalo, a prihodi su za sada još na vrbi svirala. Što će biti ako budu rashodi veći od predviđenih, a prihodi budu podbacili ? Ništa. Imat ćemo rebalans proračuna kako se u nas i inače radi. Prijedlog proračuna nije dostatno ambiciozan. Trebalo je oštrije srezati rashode, ali i najaviti temeljitu reviziju pravnog sustava u Hrvatskoj. S posebnim naglaskom na zakonima od kojih ovise ili koji određuju državne ... više >

4

Boljunac

Budimo ozbiljni !
  • 1
  • 1
  • 0
  • 3