Analiza

Zašto braniteljski prosvjed neće ništa postići dok mu je Glogoški vođa

10.04.2015. 11:05, Trebaju li branitelji dobiti ustavni zakon?

Noć je već davno preuzela hladni zimski dan 13. veljače 1995. kad je Đuro Glogoški napokon našao vrijeme za ono što je nestrpljivo iščekivao nekoliko dana. Uzbuđeno se dovezao električnim kolicima do kreveta i teškim, ali uvježbanim, pokretima izmigoljio iz njih i namjestio se u polusjedeći položaj. Prošlo je, evo, već pune četiri godine otkako je ranjen srbočetničkim gelerom i donekle pokretan samo u gornjem dijelu tijela. S rukama, jedva nešto upotrebljivijima od ozljeda, je uporno, sporo i s velikim naporom listao Feral Tribune dok su mu oči skakale s naslova na naslov. Odjednom mu se lice, prirodno razvučeno u pomalo ciničan šarmantan osmjeh, potpuno ozarilo. Ugledao je svoju sliku na polovici velike stranice s naslovom "ZA OVU SE DRŽAVU NE VRIJEDI BORITI!".

Nisam siguran. Stvarno nisam siguran gdje sam bio te hladne zimske noći 13. veljače 1995., ali danas želim vjerovati da je to bio onaj ponedjeljak kad sam došao kući, jer ponedjeljkom smo imali smjenu na terenu, ako se moglo ... sedam-sedam. Ono u što jesam siguran je rutina koju sam imao za sedmodnevnog boravka kući. Cijeli dan bih se igrao sa sinom, ali nikad bez nazočnosti supruge. Na previše načina sam znao ubiti čovjeka golim rukama da bih bio siguran u sebe da neću "odlutati" i u bunilu izmasakrirati vlastito nemoćno dijete. Supruga je bila moja sigurnost, ona je tada bila onaj dio mog mozga koji normalne ljude sprječava da uzmu automatsku pušku, ulete među nevinu rulju i isprazne par okvira. Nas troje smo bili jedno i zato danas imam privilegiju pisati ovaj članak. Nisam želio vidjeti nikog drugog, ni roditelje ni prijatelje. U kući nije bilo noževa, čekića, staklenih boca i čaša ... ničega što bi u strahu od ludila mislio da mogu upotrijebiti protiv vlastite obitelji. Hvala ti Bože na plastici.

Tog hladnog zimskog ponedjeljka 13. veljače 1995. žena me prije spavanja zaključala u sobu. To je bio jedini uvjet da spavam u kući jer su noći bile najgore. Budio sam se u znoju i po par minuta ne bi znao gdje sam. Ja sam, vjerojatno, jedini čovjek na svijetu s blindiranim vratima na spavaćoj sobi jer mi obična, drvena, nisu davala nikakvu sigurnost da ih neću razbiti i zadaviti najdraže na spavanju. Danas želim vjerovati da sam tog ponedjeljka u miru zaključane sobe upalio noćnu lampu i počeo čitati Feral Tribune. Najprije broj od prošlog ponedjeljka jer nije bilo oportuno nositi na teren "takve časopise". Vjerojatno je bila već duboka noć kad sam naletio na članak pod naslovom "ZA OVU SE DRŽAVU NE VRIJEDI BORITI!". Sigurno sam nešto sočno opsovao, meni nepoznatom, invalidu Domovinskog rata i autoru članka. Vrlo vjerojatno toliko sočno da bi mi na toj psovki pozavidjeli čak i Srbi, najmaštovitiji "beštimaduri" na kugli zemaljskoj. A onda sam, kao i uvijek prije spavanja, okrenuo stranicu na rubriku "Greatest shits".

***

Prije dvadeset godina bih se mijenjao s Đurom Glogoškim. Možda zvuči licemjerno, ali nitko tada ne bi bio sretniji od mene da sam bio fizički nemoćan ostvariti sve ono čega sam se bojao i znao kako ostvariti. Vjerujem da bi se i Đuro Glogoški tada mijenjao sa mnom, svakome tuđa muka izgleda lakša.

Danas sam, uz lijekove, "zdrav čovjek". Odavno se ne bojim da ću nauditi obitelji (danas je to, doduše, gotovo i nemoguće zbog "odnosa snaga"), odavno spavam sa suprugom u otključanoj sobi. Danas se ne bih mijenjao s Đurom Glogoškim, a sumnjam i da bi se on mijenjao sa mnom. Barem sudeći prema njegovom odnosu prema oboljelim od PTSP-a, Ne znam koliko ozbiljno možemo shvatiti dopis ministra Matića koji smo zaprimili s obzirom na to da on boluje od PTSP-a.

Danas smo i Đuro Glogoški i ja uspješni ljudi. Razlika je u tome da je on napravio karijeru od svoga invaliditeta, a ja od svoje struke. Iako mi je dijagnosticiran PTSP i manično depresivna psihoza nikad nisam uzeo ni jednu državnu lipu zbog toga. Ne osuđujem one koji jesu, ali ja nisam jer mi je glava tvrđa od blindiranih vrata koja su još uvijek, kao podsjetnik, na mojoj spavaćoj sobi. Zato i mogu ovako pisati i zato, za razliku od jednog branitelja, nikad neću izjaviti, Ja vas se ne bojim! Zbog dvije stvari. Prvo, meni branitelji nikad ne mogu biti "oni" jer sam prvo branitelj pa Hrvat pa, nadam se, čovjek. Drugo, i kad bih imao potrebu obratiti se na taj način braniteljima u Savskoj rekao bih, Ja sam naš, ne morate me se bojati. To sam ja, zahvalan za svaki dan u kojem se budim bez suludih misli s kojima sam bio puno opasniji za okolinu nego okolina za mene.

Đuro Glogoški je pogrešna osoba na pravom mjestu. Čovjek je toliko kontradiktoran da će biti dobro ako uskoro ne slaže i svoje ime. Dao je zdravlje za Hrvatsku, jedino što je više mogao dati je život, ali to mu ne daje pravo za izjavu "ZA OVU SE DRŽAVU NE VRIJEDI BORITI!". Danas se pravda da je izjavio " ZA OVAKVU SE DRŽAVU NE VRIJEDI BORITI!". U čemu je razlika Đuro? Je li ti draže da izjavim "Ovaj čovjek nije za Savsku" ili "Ovakav čovjek nije za Savsku"? Odaberi sam ... činjenica je da sa svojom činidbom dijeliš Hrvate. I na dobrom si putu da podijeliš nepodjeljivo. Branitelje.

Zato, dok god je Đuro Glogoški frontman prosvjeda u Savskoj taj prosvjed neće postići ciljeve. Barem one ciljeve koji su potrebni Hrvatskoj, a ne dnevnopolitičke koji su potrebni, po svemu sudeći, Tomislavu Karamarku, o čijem ćemo domoljublju imati vremena raspravljati nakon što postane premijer. Braniteljski prosvjed je trebao biti jasno artikuliran bunt protiv odhrvaćene aktualne vlasti, poglavito njenog "narodnjačkog" dijela, protiv nejasnog stava tko je agresor u Domovinskom ratu, protiv srama zbog pobjede, protiv guranja zločina (muhe) ispred časne pobjede (slona), protiv nametanja građanskog karaktera Domovinskog rata, protiv guranja u "Region" ... Baljezganje Glogoškog o materijalnim uvjetima, plaćama, povlasticama i sličnim zahtjevima koji se provlače kao ciljevi prosvjeda je sramotno za svakog branitelja. Taj "administrativni dio" će biti posljedica uspjele borbe za prave ciljeve, a ako se "administrativni dio" postavi kao cilj dobivamo polarizaciju društva, nažalost čak i branitelja, kojoj svjedočimo.

Prosvjed kojem bi ciljevi bile prave vrijednosti bi, nadam se, uspio utjecati na svjetonazor većine Hrvata, a onda nam ne trebaju nikakvi ustavni ili Turudićevi zakoni. Mene kao hrvatskog branitelja, a vjerujem da na taj način misle gotovo svi branitelji, ne trebaju braniti nikakvi "Turudićevi verbalni delikti", ne trebaju me predstavljati ljudi koji su pljucali po ovoj, ili ovakvoj nebitno, domovini u vrijeme dok je još bila okupirana ni njihovi mračni mentori koji će kad-tad "isplivati". A za njih sam spreman!

5

Panter

Interakcija

 
UČINIO -> 516 42 16 817
PRIMIO <- 474 90 36 933

Dostignuća

Vingd 547.00
Bodovi 127.3
Analize 80 544.00
Ankete 23

Komentari (17)


Krasno napisano kao i sve kaj sam čitao od Pantera. Meni je Klemm daleko više krivi čovjek na pravom mjestu. Glogoški i njegove nespretnosti i gluposti su često potezi oriđinala dok Klemmova osoba svemu oko Glogoškog daje zlokobni tonalitet. Zagorec 0 0 0


Odlično, ali s ponešto odmaka od: Spremni smo zamjerati onima od nas koji kadšto pljucnu po državi koju smo stvorili ali velikodušno oprostismo onima koji su po njoj i nama pucali. Zašto? Nije Đuro Glogoški nikad stavio materijalno u prvi plan to su IDujas 0 1 0


učinili vladajući i njihovi mediji. Bio je to najlakši način da se javnost okrene protiv invalida domovinskog rata. Što je stvarni cilj, domovinski rat ili invalidi i njihova prava? Vidjet će se! Inače OVU i OVAKVU se jako jako razlikuju i ne mogu IDujas 0 0 0


se svesti u istu ravan s OVAJ i OVAKAV ali sam siguran da ti to znaš. Kao što sam siguran da ti je jasna posljedica razbijanja invalidnina na nekoliko dijelova od kojih za svaki dio odgovara drugo ministarstvo. Radi li se o namjeri? IDujas 0 0 0


Slažem se s tekstom, prosvjed mora imati jedan jasno formuliran i argumentiran zahtjev, ako ih ima više onda to je to politička platforma a za nju se ne bori prosvjedom nego političkim radom ... strankom, udrugom itd Demon_Clean 0 0 0

Analiza

čerga u savskoj

09.04.2015. 19:31, Trebaju li branitelji dobiti ustavni zakon?

Od samog početka prosvjeda bilo je nedorečenosti, blamaže ali i laži. moramo uzeti u obzir da taj prosvjed košta i da nema javne i transparentne izjave o financiranju.činjenica je da čelnici prosvjeda tvrde da nisu organizatori a to ne može proći jer oni rukovode sa prosvjednicima prema tome moraju i preuzeti odgovornost organizacije . smeta i što krše niz zakona što prolazi nekažnjeno što šalje poruku da su oni iznad zakona pa se pitam što će im onda ustavni zakon. indolentnost institucija koje nisu znale kako i na koji način odgovoriti ne na prosvjede jer oni nisu zabranjeni već na kršenje zakona . zakon o pravima na okupljanje i prosvjede, zakon o plaćanju rtv pristojbe... vrlo je upitno koga uopće prosvjednici predstavljaju, koje udruge , koje branitelje jer nema nitko ovlasti niti legitimitet da tvrde da govore u ime svih branitelja . udruge bi morale imati unutarnje izbore koji bi dali legitimitet predstavnicima ali opet isključivo da predstavljaju udruge a ne braniteljsku populaciju. osim toga što se tiče materijalnih prava mislim da nije vrijeme da se o njima uopće razgovara a kamo li pregovara osim u kontekstu socijalnih kategorija...

Interakcija

 
UČINIO -> 2 1 1 3
PRIMIO <- - - 1 1

Dostignuća

Bodovi 4.4
Analize 1 0.00
Ankete 4

Ocjene (1)


Ne slaže se (1): dkunovac


Komentari (1)


dobrodošao na barometar:) drago mi je što si se uključio i idući put se, umjesto kratkom komentaru, nadam i pravoj analizi u kojoj ćeš, s glavom i repom, argumentirati i obrazložiti svoje stavove. Pazeći pritom na pravopis:) veselim se novom tekstu.. siouxica 0 0 0

Analiza

čerga u savskoj

09.04.2015. 19:31

Od samog početka prosvjeda bilo je nedorečenosti, blamaže ali i laži. moramo ... više >