Analiza

Politička podrška bankama kao "business as usual"

19.11.2016. 21:46, Treba li Vlada opraštati bankama porez kako bi otpisale loše kredite?

Autoru ovog teksta likovi poput Zdravka Marića krajnje su nesimpatični, a posebno ga iritira kad ih se naziva stručnjacima bez trunke konkretnog pokrića u takvim tvrdnjama. Međutim, istraživanje koje je trebalo pokazati da je opraštanje poreza bankama potez koji jednoznačno prikazuje Marića kao posebno agilnog zastupnika bankarskih interesa, teza koju pokušava potencirati SDP-ov Lalovac - zapravo je pokazalo nešto drugo: riječ je o složenoj temi, a ovaj potez samo je dio jedne te iste priče koja se kotrlja dugi niz godina, u zajedničkoj režiji HDZ-a i SDP-a.

Znamo da je dobit svake tvrtke koja posluje na tržištu dijelom ovisna o politici, što o političkoj odluci o visini poreza na dobit, što o samim mikroekonomskim uvjetima koje nameće politika, i o kojima profitabilnost poslovanja znatno ovisi. Znamo i da su u zemljama  bivše SFRJ obrazovani ili bolje reći odgajani "ekonomisti" čiji je temelj znanja baziran na marksističkoj ideologiji, a ne na ideji ekonomije kao egzaktne znanosti. Jedan od temeljnih postulata tog ideološkog sklopa ideja je o političkoj ekonomiji, tj. o ekonomiji kojoj je svrha i smisao biti potpuno podložnom politici, te da je takav način funkcioniranja ekonomije jedini (ideološki) prihvatljiv.

Znamo i da su se retrogradni procesi vezani za takva polazišta nesmetano nastavili i nakon formalnog raskidanja veza Republike Hrvatske s komunističkim uređenjem i formalnog uvođenja tržišne ekonomije: većina "ekonomskih" fakulteta i dalje većinu pozornosti posvećuje političkoj ekonomiji ponešto modernizirane forme, Adam Smith se spominje tek u kratkim natuknicama i fusnotama, a politička ekonomija se svom političkom snagom dviju najvećih stranaka i dalje provodi u praksi.

Kad je riječ o "običnim" poduzećima, politička ekonomija se očituje ponajprije u neprestanim izmjenama uvjeta poslovanja, izmjenama koje su toliko učestale i opsežne da neprestano mijenjaju osnovne mikroekonomske uvjete odvijanja biznisa, toliko da su već odavno postale glavni utjecajni čimbenik na profitabilnost poslovanja tvrtki. SDP i HDZ su, dakle, neprestanim prčkanjem i iživljavanjem nad propisima i pravilima doveli do toga da su svi drugi aspekti poslovnog života postali beznačajni u odnosu na neprestano političko mijenjanje pravila. Odgojeni marksisti su, dakle, postigli svoj ultimativni cilj, a to je da se sva ekonomija vrti oko politike. Kako to utječe na ekonomiju, svi mi dobro osjećamo, a možda pomaže i slikovita usporedba: ekonomija u kojoj su političari u prvom planu dobra je taman koliko i nogometna utakmica u kojoj su suci u prvom planu - riječ je, naime, o najnižoj razini na koju se uopće može pasti, i u jednom i u drugom navedenom slučaju.

I sve što smo naveli vrijedi za obične tvrtke, a kad je riječ o bankama, situacija je još puno zaguljenija, jer način na koji banke mogu iskazati dobit još izravnije ovisi o odlukama političkih tijela i regulatora. Svaka budala može prikupiti gomilu novca što su joj susjedi dali na čuvanje i dio tog novca na čuvanju posuditi drugima uz dobru kamatu a drugi dio jednostavno proglasiti svojom dobiti, računajući na to da svi komitenti neće tražiti novce natrag u isti čas. Banke bi se od svake  budale trebale razlikovati po tome što svoje posudbe osiguravaju dobrim pokrićem (recimo u hipotekama), i što još uz to prate rizike svojih posudbi, opasnosti da dio njih neće biti vraćen i da sukladno procjeni rizika ostavljaju dio svog novca u rezervacije za pokriće rizika. Ali tu je najveći štos u hrvatskom bankarstvu: sav novac koji se ostavlja u rezervacije izravno umanjuje dobit banaka. Tako da su, kad je u Hrvatskoj nastala opća investicijska kriza i broj rizičnih kredita drastično porastao, naše banke jednostavno "zažmirile na jedno oko", proglasile same sebe optimističnim u pogledu povrata kredita i nastavile si isplaćivati dobit bez dostatnog izdvajanja za rezervacije. A HNB je "zažmirio na oba oka" i pravio se da ništa ne primjećuje sve do 2013. kada su se napokon odlučili nametnuti način klasifikacije rizika i rezerviranja. Zanimljivo je da uskoro nakon te odluke dolazi Linićeva inicijativa za uvođenje poreznih olakšica pri otpisu dugova, koja odmah bankama nudi olakšicu čim im je HNB malo otežao život (koja koincidencija), a još je zanimljivije da tu inicijativu danas nitko ne spominje! Riječ je, naime, o modelu koji se tek u nijansama razlikuje od sadašnjeg Marićevog. 

Sad se možemo pitati je li bivši ministar Lalovac toliko neprofesionalan, čak i lijen da je išao kritizirati Zdravka Marića za potez koji je gotovo isti kao onaj što je napravio njegov (Lalovčev) prethodnik i (bivši) stranački drug, a da se nije nimalo potrudio provjeriti raspoložive činjenice o toj tematici - ili računa na potpunu indolentnost hrvatske ekonomske javnosti? I gdje je tu stručna hrvatska ekonomska analitika, koja isto tako ne uspostavlja nikakvu poveznicu između gotovo istovjetnih poteza Marića i Linića?

Kako je riječ o stručnoj problematici koju nitko od hrvatskih stručnjaka ne zna ili neće da obrađuje, laik se mora zadovoljiti tek s nekoliko općenitih zaključaka:

- već i navedeni detalji jasno ukazuju na dugogodišnji i ustrajni kontinuitet hrvatske ekonomske politike, neovisno o lijevo/desnoj i stranačkoj podjeli, kontinuitet u ustrajnoj podršci profitabilnosti banaka kao krajnjem cilju ekonomske politike, i podršci HNB-u u njihovoj "misiji" podrške bankama u istom smislu. Kako taj sustav besprijekorno funkcionira najbolji je pokazatelj besprijekorna profitabilnost banaka za sve godine teške ekonomske krize u Hrvatskoj, koja je pokvarena tek Lalovčevom nedavnom konverzijom švicarskih kredita

- dokaz kontinuiteta je i u činjenici da različiti ljudi iz različitih političkih opcija s razmakom od nekoliko godina donose praktički iste odluke. U tom smislu, dakle, možemo slobodno reći Ivan Šuker = Martina Dalić = Slavko Linić = Zdravko Marić. Politiku kontinuiteta tek je narušio spomenuti Lalovac, i to jednim jedinim potezom

- hrvatska ekonomska analitika ovu tematiku očito ignorira, ponajprije vjerojatno zbog toga što se podrška bankovnoj profitabilnosti u tim krugovima smatra svetinjom i dogmom, te se potezi u tom smjeru rijetko ili nikad ne propituju niti se analiziraju

- budući da, kako smo spomenuli, hrvatskom ekonomskom misli i dalje suvereno vlada duh političke ekonomije, možemo i dalje očekivati opću suglasnost "struke" u podršci bankarskoj profitabilnosti. Iako se iz nekih čudnih razloga podržavatelji banaka kod nas nazivaju često i neoliberalima, činjenice govore sasvim suprotno: banke su ogledni primjer "uspjeha" političke ekonomije, uspjeha koji ne ovisi o znanju, trudu i sposobnosti, nego isključivo o političkom poštapanju.

I dok jačaju kritike Plenkovićeve politike, koja svaki dan privlači sve više prigovora s argumentima o nedostatku hrabrosti, odlučnosti i vizije, ipak je Plenkovićeva povijesna uloga u dokidanju "ideološkog rata" već sada nesporna. No pravi društveni smisao odmak od ideoloških tema može dobiti tek ako dovede do usmjeravanja fokusa javnosti na bitnije teme. U ovom trenutku kad se čini da su glavni društveni prijepori riješeni, zapravo postaju vidljive konture jednog novog prijepora - budućeg sukoba politike koja vjeruje da je uloga države biti podrška profitabilnosti bankarstva i politike koja vjeruje da je uloga banaka biti servis gospodarstvu. Na jednoj strani su zasad skoro svi, a na drugoj samo Ivan Lovrinović i Živi zid.

Hoće li tako i ostati? Nadajmo se da neće, ali je pitanje u koliko vremena će se stvari promijeniti. Po svoj prilici Zdravko Marić će imati dovoljno vremena bar za jednu stvar: da prisili šire krugove javnosti da shvate, makar osjećajući to na vlastitoj koži, kako se njegova ekonomska politika ni po čemu ne razlikuje od politike njegovih mnogih bezličnih prethodnika, i da će za stvarne promjene na njegovo mjesto trebati doći netko sasvim drukčiji.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (8)


Komentari (59)


su ostvarile banke ZABA, PBZ, Rba, OTP, Erste, Hypo? supersuper 0 0 0


Laci, spajanja i preuzimanja kompanija mi spadaju u svakodnevni posao pa mislim da znam o cemu pricam. Jedini problem je sto lazem cijelo vrijeme. Eto, zato imamo vas nam odgovorite na gore postavljena pitanja i demantirate moje lazi. supersuper 0 0 0


Supersuper, tek sam sada pročitao vaše komentare. Slažem se s vašim gledištima. Držim da ste dobro upućeni u te stvari. Mene to nie zanimalo. Zanima me okružje kojedovodi do takvog stanja koje ste nam objavili. Tu dolazimo do politčkog sustava i Boljunac 0 0 0


i do države kao instutucije koja bi morala osigurati normalno poslovanje. Ključne resore u RH danas ima pod kontrolom Most. Kani lišto učiniti Ili će čbrsto braniti postojeće nefunkcionalne uvjete za zdravo poslovanje. Bolnice duguju 2 mlrdi Boljunac 0 0 0


isporučiocima lijekova, a u državnom su vlasništvu, Država je prva neuredni platiša. Sudstvo je jednako neučinkovito. DORH je selektivan. Policija se bavi tričarijama. Zakoni su nam zakrčili zdravo pravno radsuđivanje. Ustavni sud je ridikulozan Boljunac 0 1 0

Analiza

Loš krediti je LOŠ poslovni pothvat banke, porezni obveznik s tim nema NIŠTA !

18.11.2016. 07:31, Treba li Vlada opraštati bankama porez kako bi otpisale loše kredite?

Ima li normalne osobe koja bi smatrala normalnim da koncem svakog mjeseca KONZUM ispostavi račun Vladi RH da mu plati gubitke radi krađe artikala s polica od strane "kupaca", čega evidentno ima u svakoj trgovini ? Držim da nitko normalan to ne bi smatrao normalnim. Ali nad "lošim" kreditima banaka se Vlada RH toliko zabrinjava, i toliko žali banke, da želi njihove gubitke radi lošeg poslovanja prevaliti na leđa svih poreznih obveznika ?!

Što su banke ? Jesu li one gospodarski subjekt ili nisu ? Jesu ? Živimo li u sustavu koji se deklarira kao slobodno tržišni kapitalizam, u kojem je osnovni postulat da svatko slobodno posluje, i svatko sam "uživa" plodove svoga poislovanja, bilo ono uspješno ili neuspješno ? Bilo bi normalno da je tomu tako ! Pa ako je normalno da KONZUM sam snosi štetu ako ne uspijeva spriječiti da ga potkradaju po prodavnicama, onda zašto bi bankama Vlada odnosno država, odnosno svi porezni obveznici trebali nadoknaditi štetu nastalu lošim poslovanjem, tojest davanjem takozvanih "loših" kredita ? Jer loši krediti nisu čak ni "roba na polici" koju može svatko ukrasti, već njih odobravaju same banke. Znači banke donose poslovnu odluku o tome kome i koliko kredita treba dati, i da li uopće nekome treba dati kredit. I u čemu je onda razlika između banaka i KONZUMA, glede pokrivanja gubitaka vlastitim sredstvima ?Ni u čemu !

Ako se malo pozornije razmotri struktura tih takozvanih "loših" kredita, pokazati će se da veliki dio tih kredita čine krediti takozvanim "zombi" tvrtkama, tvrtkama sa jednim ili nijednim zaposlenikom, i tvrtkama koje zapravo uopće nisu osnovane da bi poslovale, već samo radi toga da "uzmu" kredit od banke. A to implicira logičan zaključak da se zapravo radi ili o gluposti banke, nepoštenju zaposlenika banke koji odobrava kredite, namjerno pogodovanje banke nekom klijentu koji niti ne namjerava vraćati kredit, i o "izvornom" nepoštenju onoga koji takav kredit uzima, pogotovu kada se radi o pravnim osobama, koji zapravo čine 2/3 uzimatelja tih "loših" kredita.

No uz suglasnost i "dil" sa institucijama države koje su zadužene za sprečavanje nezakonitosti, lopovluka, korupcije i pljačke, banke su krenule na hajku upravo na one klijente koji nisu takvog lopovskog profila, već su ne svojom krivnjom došli u situaciju da ne mogu redovito servisirati svoje kredite. Zato nikada i nisu objavljeni popisi, spiskovi, pregledi dužnika po tim "lošim" kreditima, jer bi se pojavila i imena "uglednih prevaranata" osobno, ili imena njihove rodbine, prijatelja i slično.

Naravno da je otpis nenaplativih potraživanja normalni knjigovodstveno poslovni potez uobičajen u poslovnom svijetu, radi "čišćenja" bilanci, ali se to uvijek čini na račun vlastitog troška tako da se ili umanji dobit, ili čak iskaže gubitak. A evidentne prevarante tipa vlasnika "zombi" tvrtki, treba goniti svim sredstvima, od ovrha do kaznenih prijava i osuda na zatvorske kazne. A samo o onoj "sići" od dužnika, koji su bez svoje krivnje dospjeli u probleme s otplatom kredita, treba se pobrinuti država kroz razne vidove pomoći da prebrode krizni period u svome životu. Ali ni tada ne nadoknadom banci iz proračuna dio neotplaćenog dijela kredita, već naprimjer otkupom stana i obvezom da takav zlosretni građanin, kroz najamninu državi nadoknađuje taj izdatak iz proračuna.

Ovo što se sada dešava je očito umjetno izazvana "hajka" na one 'najbijednije' da bi se na osnovi toga od države moglo isposlovati generalna nadoknada gubitaka radi "loših" kredita, i time pogodovali upravo onoj 2/3-ćinskoj većini muljatora, prevaranata i lopova, koji čine najveći dio uzimatelja nenaplativih kredita. Ne liči vam to na čuvene predstečajne nagodbe, kada su njaviše profitirali upravo porezni muljatori, svakako "podobne" provijencije u očima provoditelja tih nagodbi ? Čini se da je to upravo ista stvar, pogotovu što se takozvana SVEOBUHVATNA porezna reforma nije niti "očešala" o banke, bilo po pitanju većeg oporezivanja profita banaka, bilo po pitanju većeg oporezivanja iznošenja profita iz Hrvatske u matičnu zemlju.

Konačno što reći ? Ni Vlada, ni hrvatska Država, ne bi trebali niti smjeli opraštatai bankama NIŠTA, pa ni porez da bi otpisali loše kredite, i to iz više razloga, od kojih je najkrucijalni razlog taj da BANKA  samo najnezaštićenijima NE OPRAŠTA NIŠTA, dok novac svih klijenata namjerno distribuira evidentnim, ali očoto "podobnim" prevarantima i muljatorima iz političko-gospodarskog miljea, za koje je znala da niti ne namjeravaju vraćatim kredite ! Sve to zna i ministar Zdravko Marić, jer je za Boga miloga došao na tu poziciju iz toga miljea.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (3)


Respektira (3): bereza, BorisTraljic, viewer


Komentari (8)


Ima tu ipak jedna bitna razlika između banaka i drugih trgovačkih društava. Koju autor analize nije istaknuo. Dok druga trgovačka društva rade sa svojim kapitalom i kreditima koje nalazi shodnim koristiti, banke rade sa svojom kapitalom tek Boljunac 0 0 0


s nekih 10-tak %. Ostalih 90-tak % su depoziti štediša. Stečaj banke znači i veći ili mani gubitak štednih uloga. Zato banke moraju bti pod povećanim nadzorom : rade s tuđim novcima ! Problem je kad država kao pravna institucija ne funkcionira. Boljunac 0 0 0


Tada imamo ovo što imamo kod nas. Banke su tek dio toga kaotičnog stanja u nas. Ključne resore za ozdravljenje države drži Most. Javna uprava, unutarnji poslovi i pravosuđe. Upravo zato da ne bi ništa učinio. Temelji zdrave olitičke ekonomije, Boljunac 0 0 0


ne ne markstičke, nego zdrave su ove vrijednosti : sloboda i odgovornost. Mi nismo slobodno društvo, niti odgovorno. Jer sloboda bez odgovornosti uz državno, partijsko dirigiranje stvara ovo što mi danas imamo : kaos i propadanje. Boljunac 0 0 0


Točno Boljunac, a sada kada su Ameri pokazali da su slobodni i glasali za Trumpa, cijeli svijet se digao protiv njega..?! Očito se pak danas pod odgovornošću podrazumijeva "odgovorno" iskorištavanje većine u korist manjine ! Vivat Friedman ! Laci 0 0 0

Analiza

Loš krediti je LOŠ poslovni pothvat banke, porezni obveznik s tim nema NIŠTA !

18.11.2016. 07:31, Treba li Vlada opraštati bankama porez kako bi otpisale loše kredite?

Ima li normalne osobe koja bi smatrala normalnim da koncem svakog mjeseca KONZUM ispostavi račun Vladi RH da mu plati gubitke radi krađe artikala s polica od strane "kupaca", čega evidentno ima u svakoj trgovini ? Držim da nitko normalan to ne bi smatrao normalnim. Ali nad "lošim" kreditima banaka se Vlada RH toliko zabrinjava, i toliko žali banke, da želi njihove gubitke radi lošeg poslovanja prevaliti na leđa svih poreznih obveznika ?! Što su banke ? Jesu li one gospodarski subjekt ili nisu ? Jesu ? Živimo li u sustavu koji se deklarira kao slobodno tržišni kapitalizam, u kojem ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 3
  • 0
  • 0
  • 8

Analiza

Svaka mjera Vlade (bilo kojeg predznaka) uvijek biva dočekana na nož od oporbe. Ponekad se zaista čini da u RH oporba služi samo da bi opstruirala vladajuće. U nekakvoj demokraciji, kojoj Hrvatska deklarativno pripada, realno bi bilo da oporba bude korektiv vlasti. Kod nas? Isključivo opstrukcija. Napadi na svaku mjeru vladajućih bez da se uopće ima pojma o čemu se radi. Toliko o oporbi. Bez obzira na predznak.

Logično bi bilo, od strane vladajućih, da pokušaju izbjeći preferiranje određenog sektora nauštrb drugog i da spriječe malverzacije s predloženim mjerama. Da stvori svojevrsnu win-win situaciju. U ovo slučaju trebala bi biti win-win-win situacija (po narodski vuk sit i koza cijela). Naime, da se omogući bankama da se riješe obaveza prema državi iz loših plasmana, da se rasterete mnogi dužnici koji (često ne i svojom krivnjom) nemogu servisirati svoje obaveze i da se ne ošteti državni proraču. Izvedivo? U Hrvatskoj stvarnosti?

Pa, možda bi i bilo izvedivo, kad bi se stvari postavile realno sa jednakim pristupom prema svakome.

Udio loših plasmana i nenaplativih potraživanja opterećuje banke i tjera ih na povećanje rezervacija, što, naravno, uzrokuje smanjenje plasmana ostalima na tržištu i povećanje kamata, povećanje rizika i slično. S druge strane, zdravi i uredni komintenti banaka opravdano se boje da bi jedna takva mjera, brisanja dugova mogla njih itekako pogoditi. Prije svega time što bi puno firmi koje su bile nelojalna konkurencija i koje su lošim i neodgovornim ponašanjem napravile puno nereda na tržištu, opet došle u priliku raditi isto, i time kroz neko vrijeme opet upasti u probleme. Znamo gdje živimo i kakve sve vrste poduzetnika ovdje postoje. U mnogim situacijama braća Trotter su male bebe za naše majstore. A s druge strane, treba podozrivo gledati i na banke, jer ukoliko se pokaže da bi ih jedna takva zakonska mjera ubacila u nekakve gubitke, onda je i realno očekivati njihovu reakciju. A njihova reakcija je obično poskupljenje usluga i dizanje kamata. Kome? Onima koji su uredni platiše. E, takav scenarij već vodi daleko od win-win situacije. Ali ga ne treba odbaciti niti zanemariti.

Ljudi? Obični mali ljudi? Znamo da su za ove vladajuće oni stoka sitnog zuba, tako da je uopće nebitna sudbina nekog tamo Jure iz Splita ili Štefa iz Klanjca. Uostalom, i predložena reforma poreza ide u korist onim bogatijima. Tako da o njima ne treba gubiti vrijeme i analizirati običnog, malog čovjeka i njegove probleme. Svi bi mi trebali biti sretni što smo ostali na nuli, što nam nisu išli i od tog malo što imamo uzimati. Superhik metode na djelu. Opet i ponovo. Nego, da se vratimo na trgovačka društva. Nebitni su pikzibneri.

U cijeloj priči ne smije se smetnuti s uma i utjecaj politike i političkih lobija u bankama i mnogim trgovačkim društvima. Ima cijeli niz afera kroz godine "samostalnosti" u kojima je prokazano i dokazano da u upravama mnogih trgovačkih društava kao nalogodavci ili glavni operativci stoje ministri, saborski zastupnici, pa i sami premijeri, prvi potpredsjednici vlada i slično. Samo izuzetno naivni mogu vjerovati da prebacivanjem upravljanja nekom tvrtkom s ministra ili nekog drugog dužnosnika na odvjetničko društvo ili nekog člana obitelji prestaje njegov utjecaj na vođenje tvrtke. Ponovo, znamo gdje živimo. Da se ne priča o pogubnom utjecaju mita, korupcije i političkog lobiranja prilikom poreznih nadzora, istraga, dobivanja poslova i samog poslovanja tvrtke. Ako se pogleda ona famozna lista dužnika porezne uprave, lako se može doći do zaključaka da bi i jedna ovakva mjera mogla biti pandorina kutija i raj za mutikaše. Uopće se ne treba zavaravati da će ovako nešto proći mirno, civilizirano i bez mutnih radnji. Mnogi vjerojatno već trljaju ruke i zovu rodijake po poreznim upravama, bankama i u centrima moći poput Banskih dvora, Pantovčaka, Markovog trga...(slobodno nastavite niz) i pripremaju teren. Opet i ponovo, znamo gdje živimo.

Ne ulazeći u detalje (za to treba biti uistinu financijski ekspert), nije li malo čudno da ovakva jedna vrlo opsežna mjera sa dalekosežnim posljedicama ide bez jasnih kriterije tko, kako i zašto ulazi u mogućnost otpisa dugova. Ne bi bilo zgodno (a ni prvi puta) da se u isti koš stavljaju kriminalci i prevaranti sa onima koji su iz nekih drugih (često i opravdanih) razloga zapali u teškoće, poput sloma tržišta u građevinskom sektoru. Ovo sve što se za sada o toj mjeri da iščitati je poprilično šturo i nedorečeno. Najjednostavnije je reći da će banke otpisati dugovanja i za to dobiti porezne olakšice. Stvar je puno kompleksnija, no za potrebe dnevne politike sasvim dovoljna da ljudi proglase ovu Vladu spasonosnom. Viknuo bi Presvetli iz Gruntovčana "pomalem, dečki, pomalem!"

Da bi se jedna takva mjera mogla ostvariti, potrebno je prije svega potpuno funkcioniranje onoga što se u civiliziranim i uređenim zemljama zove pravna država. Potpuno funkcioniranje porezne uprave, pravosuđa, istražnih organa i naravno, policije. A kako to kod nas funkcionira, bolje ne načinjati temu. Dovoljno je reči ono što manje više svi znamo: rak rana Hrvatskog društva i Hrvatske države.

Malo je čudno da se uz jednu takvu mjeru s dalekosežnim posljedicama ide paralelno u javnost s najavama ukidanja/mijenjanja poreznog uskoka. U mnogim se novinskim člancima uočava riječ ukidanje. Vladajući govore o jačanju uz premiještanje. Bilo kako bilo, interesantno je primijetiti da je očito netko  u Vladi i kod njenih nalogodavaca shvatio da bi kod pokretanja ovakvog paketa zakona na neki način taj porezni uskok mogao biti problem. Mada, po njegovom dosadašnjem djelovanju, glavni igrači se ne bi trebali zabrinuti, jer se u pravilu njima ništa ne događa. Osim ako ne zasmetaju nekom jačem. Onda ih se miče. Često ih miču i izvana. Poput Sanadera ili Čačića. Ono, neovisna država, al dobro, znamo gdje živimo.

Neshvatljivo je da se ne pročešljaju porezne uprave i dobrano proanalizira njihov rad. To bi trebao biti jedan od prvih prioriteta kao priprema jedne ovakve zakonske mjere. Ako pogledate onu listu dužnika porezne uprave, neshvatljivo je da se može dogoditi da netko uđe u porezni dug od  nekoliko milijuna kuna i da i dalje radi i "posluje". A ima pojedinaca koji imaju par firmi i obrta. I to ne malo. Poprilično je lako ući u trag vlasnicima i nalogodavcima, a preko njih i njihovim zaštitnicima. Samo, ima li interesa i snage za tako nešto? Kad gledam npr. u Varaždinu (uvijek se nekako lokalno određujem, ali to preslikano na ostatak države dođe na isto), da čovjek koji je daleko na čelu tablice dužnika i dalje posluje i radi jedan od najjačih projekata u Varaždinu gdje isporučuje beton i dosta toga drugog. Isto tako i najveća tvrtka-dužnik uredno i dalje prodaje stanove, ulaže u nekretnine i normalno "radi". Mogu samo zamisliti kako je u ostatku države. Neshvatljivo je da se iz porezne uprave ne reagira. Da li preko DORH-a, preko poreznog uskoka ili policije, da se takve radnje ne zaustavljaju. Ali, kao što je rečeno, znamo gdje živimo.

Bez temeljite reorganizacije i analize poreznih uprava, od jedne ovakve mjere ništa. A da li će se to dogoditi? Teško, mada su čuda uvijek moguća.

Još jedna stvar upada u oči. Porezno obveznici. Banke su već jednom sanirane na naš račun, i zatim brže-bolje prodane. I sad bi opet trebalo njima pomoći na teret proračuna, odnosno na teret poreznih obveznika i (vrlo vjerojatno) na teret ono malo jakih i financijski stabilnih poslovnih subjekata. Kojih je u Hrvatskoj (posebno u proizvodnji, u pokretaču svega) jako malo.

Ili je nekome zaista stalo da se i to malo dobrih uništi na teret onih koje bi se spašavalo. U neka stara vremena se vikalo "napred naši gubitaši". A oni su uništavali skupa sa lošim političkim vođenjem cijelu ideju prosperiteta i napretka.

Dao Bog da sam loš prorok, ali od svega toga ništa. Već sada Marić ima more problema i sa oporbom i sa partnerima u Vladi, a još to sve skupa nije došlo ni u Sabor. Tamo će tek biti veselje. A ne treba smetnuti s uma da će i u HDZ-u biti sigurno onih kojima ova mjera neće dobro sjesti. Dakle, vidjet ćemo, kako bi rekli slijepci.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 35 633
PRIMIO <- 506 102 77 1,095

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 143.6
Prijedlozi 3 3.00
Analize 172 774.00
Ankete 343

Od istog autora

Ocjene (7)


Respektira (6): siouxica, BorisTraljic, Spektator, Boljunac, viewer, Zenga2


Slaže se (1): Laci


Komentari (5)


Ako se već vraćamo u ona davna vremena onda bi se poslužio s onom: drugovi, dali smo svi mi volovi/ovce? Prije tridesetak godina u jednoj insolventnoj firmi, gdje sam radio, došao je stečajni upravitelj i kao prvu veliku mjeru je prepolavljao gumice viewer 0 0 0


i reducirao uredski materijal. Bojim se, ako upet postupimo kosilicom i odrežemo sve isto, učiniti će mo veliku nepravdu onima, koji se istisnki trude da izađu iz dugova a nagraditi hochstaplere i prevarante. Ako se nešto poduzme, onda skalpelom a ne viewer 0 0 0


Četitam autoru analize na dobrom obrazloženju o čemu se tu radi. Ništa novo u nas. Imali smo prestečajne nagodbe kao način pogodovanja jednih i prijevare drugih. A ne zaboravimo tko drži ključeve hrvatske bolesti i zdravlja. Most !!! Boljunac 0 0 0


Most kontrolira javnu upravu, pravosuđe i unutarnje poslove. To su ključni resori u kojima se do sada nije ništa napravilo niti ima izgleda za neke prave reforme. Možda budu propisali da se u uerdima gumice za brisanje - režu na pola. 😝 Boljunac 0 0 0


@NEKOVARAZDIN, dobro si uočio kuda sve to sa Zdravkom Marićem ide, bar tako mislim. Opet će se "mazati vrat debelim guskama", a guliti koža onim najslabijima i najpotrebitijima. Da vidjet ćemo, ako nismo slijepi. Laci 0 0 0

Analiza

Tvrtke živi mrtvaci (zombi tvrtke) su one tvrtke čije su šanse za vraćanje dugova jako male, odnosno gotovo nikakve. Takve tvrtke svojim poslovanjem teško da mogu ostvariti bilo kakav rast, investiciju ili novo zapošljavanje. I dok njihovo poslovanje teško može više imati ikakav pozitivan utjecaj na gospodarstvo, njihovi dugovi mogu imati negativan utjecaj na njegov zdravi dio. Veća razina rizičnih (nenaplativih) kredita ima za posljedicu veće rezervacije od strane banaka, što u konačnici rezultira manjim kreditnim potencijalom banaka. Sve to smanjuje potencijal zdravih tvrtki da dođu do kapitala potrebnog za investiranje i stvaranje novih radnih mjesta.

Osim toga, ukoliko se ova mjera pokaže dobra, otvara se mogućnost da u budućnosti banke imaju mogućnost da određeni dio svojih loših kredita otpišu i na taj način smanje svoju poreznu osnovicu čime bi se vjerojatno povećala spremnost banaka na odobravanje kredita, što bi poduzetnicama, koji svakodnevno upozoravaju na to da banke ne odobravaju kredite u onoj mjeri u kojoj bi trebale, itekako mnogo značilo.

Uzimajući u obzir gore navedeno ova mjera ima potencijal da dugoročno poništi eventualni kratkoročni negativan utjecaj na smanjenje prihoda od poreza na dobit koji određeni dio oporbe navodi kao jedan od ključnih razloga zbog PROTIV ove porezne reforme. Koliki bi eventualni razmjeri kratkoročne štete mogli biti govori i podatak da porez na dobit sudjeluje sa svega  5,72 % u poslovnim prihodima proračuna. Tako nizak udio tih prihoda u proračunu znatno smanjuje dramaturgiju oko smanjenja proračunskih prihoda i ukazuje da bi učinci takve mjere ipak na kraju mogli imati pozitivan utjecaj na cjelokupno naše gospodarstvo.

Iako za konačne rezultate ipak treba napraviti ozbiljnu cost – benefit analizu, ovaj prijedlog porezne reforme ne treba promatrati isključivo kao kompenzaciju banaka za švicarce ili kao teret svim poreznim obveznicima, već treba uzeti u obzir i pozitivne strane koje donosi otpis nenaplativih kredita ponajprije u onom dijelu koji se odnosi na brisanje dugova tvrtki zombija.

Interakcija

 
UČINIO -> 7 1 1 1
PRIMIO <- 20 1 2 45

Dostignuća

Vingd 36.00
Bodovi 61.8
Analize 6 35.00
Ankete 19

Ocjene (6)


Respektira (6): Laci, Zenga2, RepopeR, Niksodus, siouxica, Spektator


Komentari (11)


Ima tu još nešto. Što znači otpis tražbine ? Otpis tražbie znače knjigovodstvenu operaciju kojom se u bilanci briše tražbina i za toliko umanjuje aktiva. Neto posve drugo je oprost duga. Tim činom vjerovnik oprašta dužniku dug i oslobađa isplate. Boljunac 0 0 0


Dakle, strogo se razlikuje otpis tražbine od oprasta duga. Prvi akt je interne naravi, a drugi je usmjeren na drugu stranu. Unas je postalo normalno govoriti nemuštim (nejasnim) jezikom. "Znamo" na što smjeraju, jer ih poznamo , ali to nije to ! Boljunac 0 0 0


@Rokibalboa, ovo je jedan od boljih satirično-humorističkih tekstvova pisanih na temu odnosa Vlada-Banke. Ali očito te neki shvataju ozbiljno. Brisanje dugova "Zombijima" smatraš dobrim ??? zašto ? Jer možda nema dovoljno mjesta u zatvorima ? Laci 0 0 0


Laci nekome si uputio pitanje. Kome ? Nadam se da nisi meni. Boljunac 0 0 0


Nije bilo pitanje već konstatacija, jer ne vrijedi ozbiljno komentirati neozbiljni članak. Autor ozpis dugova "zombijima"smatra dobrim, a ni riječi ne govori o potrebi sankcioniranja nekoga za te svinjarije, zar je to ozbiljno pisanje ? Laci 0 0 0

Analiza

Tvrtke živi mrtvaci (zombi tvrtke) su one tvrtke čije su šanse za vraćanje dugova jako male, odnosno gotovo nikakve. Takve tvrtke svojim poslovanjem teško da mogu ostvariti bilo kakav rast, investiciju ili novo zapošljavanje. I dok njihovo poslovanje teško može više imati ikakav pozitivan utjecaj na gospodarstvo, njihovi dugovi mogu imati negativan utjecaj na njegov zdravi dio. Veća razina rizičnih (nenaplativih) kredita ima za posljedicu veće rezervacije od strane banaka, što u konačnici rezultira manjim kreditnim potencijalom banaka. Sve to smanjuje potencijal zdravih tvrtki da dođu do kapitala potrebnog za investiranje i stvaranje novih radnih mjesta. Osim toga, ukoliko se ... više >

  • 6
  • 0
  • 0
  • 11

Analiza

Kad mečka pleše kod 330 tisuća naših susjeda

15.11.2016. 10:13, Treba li Vlada opraštati bankama porez kako bi otpisale loše kredite?

Uz sva razmatranja opravdanosti ili neopravdanosti predloženih mjera ministra Zdravka Marića mora se biti posve pragmatičan, jer življenje je jedini kriterij po kome se svi ravnamo. A to znači da ove mjere otpisa dugova treba prihvatiti. Alternativa je da i dalje ostane 330 tisuća robova u Hrvatskoj i da ovo društvo uguši samo sebe. Na stranu da je netko više a netko manje pojedinačno odgovoran za stanje u kojem se našao, činjenica je da su najmanje tri faktora kod toga igrala ulogu: društveni odnosi i stanje društva, čovjek-pojedinac i grupacije zainteresirane za postizanje svojih parcijalnih ciljeva (političari i bankarska industrija).

Društveni odnosi i stanje hrvatskog društva je u ratnom i poslijeratnom periodu bilo toliko opterećeno raznim problemima da se nije moglo normalno razvijati, kada bi važila neka druga pravila kao u uređenim društvima. Prisjetimo se samo okupacije, žrtava, ratnih šteta, pretvorbe i privatizacija u tom periodu.

Svaki čovjek normalno teži k boljitku, on zahtijeva i radi poslove na najbolji mogući način. Uništavanje gospodarskih subjekata i nezaposlenost dovela su do gubitka standarda. Otvaranjem prema svijetu omogućeno je kreditiranje građana (ne i tvrtki koje bi zapošljavale). Time se narodu pokazala 'mrkva' koju nitko ne može odbiti.

Socijalni mir u takvim odnosima mogao se postići uz privid djelotvornosti stranaka, tako što se bankama dopustilo kreditiranje uz najdrastičnije uvjete jamstva, pa i po nedopustivu cijenu zaloga vlastitih domova. Time se ušlo u ustavno narušavanje života građana, i time je prijeđena mjera 'dobrog ukusa'. Onaj koji je pristao na takve odnose, politika i banke, najodgovornije su za sve posljedice koje su iz toga proizašle.

Građani nisu i ne mogu biti za to krivi!

Jedina krivnja građana jeste da nisu prepoznali svoju situaciju i da su desetljećima podržavali one opcije koje su ih stalno gurale u glib.

Ako su banke sanirane s desecima milijardi novca naših građana, onda i građani imaju pravo tražiti da se isto tako njih sanira!

Da će u toj situaciji proći svi loše, oni koji već jesu zbog dugova u kojima su se našli, a oni drugi zato jer su mislili da kad mečka pleše kod susjeda da njemu neće doći, to je posve izvjesno. To je cijena koju ovo društvo mora platiti želi li izbjeći plaćanje još puno, puno veće cijene.

Jedina budućnost ovog društva je socijalna ravnoteža i razvoj. Oni se ne mogu postići bez premošćenja jaza u kojoj se Hrvatska našla. Zato treba iskoristiti sve potencijale koje imamo i koje se ovim prijedlogom ministra Zdravka Marića može postići! To je ujedno i odgovor ana pitanje o efektima predloženih mjera. Rezultat će piti posve dobar!

3

mihael

Pomoći - kad god mogu!

Interakcija

 
UČINIO -> 59 163 18 623
PRIMIO <- 89 13 16 276

Dostignuća

Vingd 83.00
Bodovi 69.7
Prijedlozi 1 0.00
Analize 26 78.00
Ankete 85

Ocjene (3)


Respektira (2): Refamolitelj, Zenga2


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (6)


Ynaő li mihael koliko naőih ljudi voli da se kocka, pa upadnu u teőke kockarske dugove ? kada ćemo pokrenuti akciju da država te ljude oslobodi kockarskog duga i kasinima i ilegalnim kockarnicama nadoknadi njihov dug ? Kažeš građani nisu prepoznali Laci 0 0 0


svoju situaciju ???! A što onda mogu prepoznati ako ne mogu prepoznati SVOJU situaciju ? Pa takvim atreba oduzeti pravo da glasaju na izborima, jer n meogu prpeoznati za što i zakoga glasaju, zar ne ? Laci 0 0 0


@Laci, ne bi li se niskih strasti (kockanja, npr.) država lakše riješila da ga zabrani, nego da ga dopušta, jer na njemu zarađuje (licemjerje). Isto je i s kamatarenjem građana ('zarada' je čuvanje socijalnog mira). mihael 0 0 0


@mihael ako misliš da ova Marićeva reforma znači "socijalnu ravnotežu i razvoj"! onda držim da si u velikoj zabludi, ili si veliki naivac. mazanjme vrata "debele guske" se n epostiže razvoj, već se povećava jaz siromašni-bogtai. Nikada, nigdje Laci 0 0 0


ni u jednoj zemlji se nije desilo da pogodovanje bogatima dovodi do razvoja. pogotovu se bankarskom lobiju i sektoru ne pada na pamet razvijeti realni sektor, već onaj gdje su profiti velili, a to je trgovina i neproizvodni sektor. Laci 0 0 0

Analiza

Kad mečka pleše kod 330 tisuća naših susjeda

15.11.2016. 10:13, Treba li Vlada opraštati bankama porez kako bi otpisale loše kredite?

Uz sva razmatranja opravdanosti ili neopravdanosti predloženih mjera ministra Zdravka Marića mora se biti posve pragmatičan, jer življenje je jedini kriterij po kome se svi ravnamo. A to znači da ove mjere otpisa dugova treba prihvatiti. Alternativa je da i dalje ostane 330 tisuća robova u Hrvatskoj i da ovo društvo uguši samo sebe. Na stranu da je netko više a netko manje pojedinačno odgovoran za stanje u kojem se našao, činjenica je da su najmanje tri faktora kod toga igrala ulogu: društveni odnosi i stanje društva, čovjek-pojedinac i grupacije zainteresirane za postizanje svojih parcijalnih ciljeva (političari i bankarska industrija). ... više >

3

mihael

Pomoći - kad god mogu!
  • 2
  • 0
  • 1
  • 6