Analiza

Jedan od najkompliciranijih sustava u RH, inače iznimno bogatoj neurednim, netransparentnim i do zla boga kompliciranim sustavima je zdravstveni sustav. Kompliciran je do te mjere da je gotovo sigurno da su ga samo rijetki ministri zdravlja uspjeli sasvim shvatiti. Kako bi ga čitatelji ove analize shvatili, barem u onom djelu koji se odnosi na pružanja zdravstvene usluge, ukratko ga upoznajmo.
Tri su razine zdravstvene zaštite, primarna, sekundarna i tercijarna (kako domišljato).

Unutar ovih razina pojavljuju se različiti organizacijski oblici pružanja zdravstvene usluge (ambulante, domovi zdravlja, poliklinike, klinike, bolnice, kliničke bolnice, ..). Osim po organizacijskom obliku subjekti pružanja zdravstvene usluge razlikuju se i po načinu na koji im HZZO plaća učinjene usluge.
Pružateljima zdravstvene usluge u državnom i županijskom, … vlasništvu uglavnom se, ovisno o organizacijskom obliku, odredi godišnji limit koji mogu ostvariti. Svaka takva ustanova, koja ozbiljno planira svoje poslovanje zna za koje vrijeme može zaraditi limit. Većina bolnica svoj limit može zaraditi, radeći normalnim radnim ritmom, do konca rujna/listopada. Kako ne bi ispalo da se dva tri mjeseca ne radi ništa broj postupaka/zahvata koje je HZZO voljan platiti raspoređuje se tako da se limit dosegne krajem godine. Kako god nam se ovo s pozicije korisnika usluge činilo ružno, zapravo je čista nužda. Naime, svaki zahvat učinjen nakon dostignutog limita je ekonomski gledano čisti gubitak. HZZO ne pokriva ni jedan trošak preko limita. Prirodno je da svaki ravnatelj želi biti uspješan ravnatelj, a uspješan je u ekonomiji onaj koji godinu završi ako ne može u plusu, ono s najmanjim mogućim gubitkom. Razlika između broja potrebnih i broja učinjenih postupaka/zahvata generira listu čekanja.
Privatna trgovačka društva ili dionička društva trebala bi biti jasan i transparentan model pružanja i plaćanja zdravstvene usluge. Uslugu u ovim ustanovama plaća pacijent ili njegovo osiguravajuće društvo direktno pružatelju usluge. Ponekad ova trgovačka društva sklapaju ugovor s HZZO-om za obavljanje određenih dijagnostičkih postupaka. Ugovor se sklapa na bazi cijena i  količina definiranih u HZZO-u i uglavnom se odnosi na one dijagnostičke postupke koje nije moguće ili nije moguće dovoljno brzo učiniti u državnim ustanovama. Uz bolje stojeće građane RH liste čekanja u državnim ustanovama su voda na mlin ovoj branši. Zanimljivo, u privatnim poliklinikama i klinikama nema dužih lista čekanja ma koji postupak/zahvat bio u pitanju.
Zakupci ili liječnici u zakupu u ugovornom odnosu s HZZO-om posluju po principu mješavine obrta i slobodne profesije. Neke zajedničke značajke bi bile da se uglavnom radi o timovima, liječnik + sestra, rade u unajmljenim prostorima u domovima zdravlja, glavnina oprema je vlasništvo domova zdravlja. Plaćaju knjigovodstvene usluge, najam prostora, čišćenje vlastitih i zajedničkih prostora, energente za grijanje i hlađenje, odvoz medicinskog otpada, održavanje opreme, softvera i potrošni materijal, ….
Većina zakupaca pripada primarnoj razini zdravstvene zaštite, ostatak pripada sekundarnoj razini, odnosno vanbolničkoj specijalističko konzilijarnoj zdravstvenoj zaštita. Usluge ove dvije vrste zakupaca HZZO plaća na dva u suštini dijametralno suprotna načina:
1. Medicinski tim liječnika primarne zdravstvene zaštite plaća se po broju osiguranika koji su ga odabrali kao svog liječnika, to je takozvana glavarina. Odlika glavarine je da će sjesti na račun jednako, ljeti kad je posla malo i zimi kad se ubijaju od posla, za vrijeme godišnjeg odmora kao i za vrijeme bolovanja. Iako je glavarina veći dio prihoda liječnika primarne zdravstvene zaštite, nije i jedini, osposobljavajući se za neke postupke koji se posebno plaćaju oni mogu svoj prihod značajno uvećati. Za ove relativno dobre financijske uvjete moraju odrađivati beskonačan broj uputnica, formulara i obrazaca o bolovanjima, nesrećama na radu prometnim nesrećama i slično.
Od kad su jedina grupacija koja smije prepisati lijek i uputiti pacijenta na specijalističko liječenje, postali su predmet interesa farmaceutske industrije, proizvođača i prodavača zdravstvenih pomagala odnosno svih onih koji žive od potreba bolesnih ljudi.
2. Medicinski timovi specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite u odnosu na prethodno opisanu grupaciju spadaju u gubitnike. Model plaćanja sličan je onom bolničkom, dakle određuje im se godišnji limit koji mogu zaraditi. HZZO definira postupke i cijene postupaka, prosječna cijena za tim liječnik + sestra je 60kn, a najniža cijena je 23Kn. I dok u bolničkom sustavu osnovna plaća nije upitna, u ovom modelu nema ničega što nije upitno. Njihov rad, plaća se isključivo prema učinku. To znači da ako ste jedan dan bez pacijenata zaradili ste 0kn. Ako ste trideset dana bez pacijenata vaša plaća je 0Kn. Godišnji odmor vam je plaćen ako ste u prethodnim mjesecima zaradili dovoljno da tim dobije plaću, isto je i s kratkim bolovanjem, onim do 30 dana.
U realnom sektoru ovo su gotovo uobičajen uvjeti poslovanja. Imate ono što ste zaradil.
Ono što odudara od realnog  sektora je HZZO-ov jednostrani ugovor i njihovo tumačenje istog, naime oni tvrde da njime kupuju 8 sati radnog vremena (radni dan) medicinskog tima. U to vrijeme medicinski tim ne smije raditi ni za koga osim za HZZO. Ako nema pacijenata, a HZZO ne jamči da ćete ih imati, slobodno ništa ne radite ali o svom trošku. U realnom sektoru obrtnika i slobodnih profesija je logično da ako netko kupuje njihovo vrijeme, u kojem bi bili na raspolaganju samo i isključivo kupcu, da to vrijeme plati barem u minimalnom paušalnom iznosu, koji raste s opsegom obavljena posla.
Na stručnom planu ova grupacija je izgubila svaku ingerenciju nad liječenjem pacijenta. Nemaju pravo prepisati i odrediti lijek, bolovanje, i daljnje potrebne postupke jer je sve to sada u ingerenciji liječnika primarne zdravstvene zaštite.
Da stvar po njih bude još gora plaće su im nekoliko postotaka manje od onih njihovih kolega bolničkih liječnika specijalista za isti posao.

2. dio

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 614 73 22 1,902
PRIMIO <- 155 40 7 447

Dostignuća

Vingd 256.00
Bodovi 121.6
Analize 36 253.00
Ankete 300

Od istog autora

Ocjene (6)


Respektira (5): Panter, Laci, siouxica, Vjeran, visitor


Slaže se (1): Panter


Komentari (2)


Što mogu, uvijek kasnim! IDujas 0 0 0


Svaka čast, držim da je ovo jedna od najboljih, ako ne i najbolja, stručno potkrepljenih analiza do sada u barometru.hr. Laci 0 0 0

Analiza

Iako u HZZO–u imaju sve podatke potrebne za usporedbu efikasnosti rada recimo specijalističko konzilijarne ambulante neke medicinske djelatnosti u sustavu nekog doma zdravlja ili bolnice s ambulantom iste djelatnosti koju vodi medicinski tim u zakupu, rezultate nikada nisu, a ni neće obznaniti. Razlozi za ovo su samo HZZO-u znani. Ti podaci pokazali bi da je gotovo besmisleno uspoređivati organizacijsku jedinicu u kojoj je bolovanje ozbiljna stavka s onom u kojem bolovanja praktički nema, besmisleno je uspoređivati organizacijsku jedinicu koja zbrine jednog pacijenta s onom koji u isto vrijeme zbrine više od 5 pacijenata.

Uvijek kad se povede priča o reformi zdravstvenog sustava, stručnjaci svih profila uhvate se reorganizacije bolničkog sustava, kako na nivou spajanja ili razdvajaju bolničkih odjela, bolnica, medicinskih timova, tako i na nivou organizacije rada i radnog vremena liječnika. U cilju povećanja efikasnosti i smanjenju lista čekanja pokušava se, u ionako medicinskim osobljem podkapacitirane bolnice uvesti smjenski rad.
U ovim posve promašenim projektima naročito se istakao bivši ministar Rajko Ostojić, inače profesor na MEF-a u Zagrebu. Uz ovo evidentno ne snalaženje u 'svom' resoru, dotični ministar se istakao ozbiljnim otežavanjem uvjeta za dobivanje prava na dodatni rad. Aktualni ministar Siniša Varga navodno će te uvjete postrožiti do mjere da slobodno kažemo da će dopunski rad liječnika biti zabranjen.

Reakciju na najave ovih restrikcija, nije dugo trebalo čekati. Javila se Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) koja ima sasvim oprečan prijedlog, dakle, potpuno liberalizirati ovakav oblik rada. Obrazlažu to malim plaćama liječnika u Hrvatskoj i velikom potražnjom za liječnicima i ostalim medicinskim osobljem u puno bogatijim europskim zemljama, što će po njima naš zdravstveni dodatno unazaditi.

Činjenica da društvo a posebno pacijenti ni jedan od do sada viđenih modela dopunskog rada liječnika, a bilo ih je i liberalnih i restriktivnih, nisu prihvatili kao nešto normalno. Uglavnom je to stoga što je svaki od ovih modela bio izigravan od strane neodgovornih pojedinaca unutar liječničke branše. Bilo na način da su radeći u bolnici pacijente preusmjeravali u svoju ili neku drugu privatnu ordinaciju. Bilo da su proglašavali bolničke uređaje starima ili neispravnima i usmjeravali ih, dakako uz proviziju, u privatne klinike. Medijski su, ovi ipak pojedinačni slučajevi, eklatantnog sukoba interesa i kriminala, pretvoreni u nešto što se događa uvijek i stalno. To je dakako neistina, ali kod nas je već uobičajeno, da kad nemaš hrabrosti obračunati se s onima koji krše zakon, napiši zakon kojim se kažnjavaju svi.
Kako bilo, predrasuda je rođena.

Na ovom mjestu moramo se vratit na početak teksta, na mjesto gdje se kaže da je razlika u broju potrebnih postupaka/zahvata i izvršenih postupaka/zahvata generator listi čekanja.  Uzrok razlike je zdravstvenim ustanovama nametnuti limit i njihova želja da ga ne probijaju, jer im se ne plaća, pa je stoga čisti gubitak.
Kad ovo kažete nekom iz HZZO-a on će vam lakonski odgovoriti da je limit nužno zlo i da je posljedica manjka novca u sustavu, uzrokovana malim brojem zaposlenih odnosno lošim stanjem gospodarstva.
Gledajući onako na prvu, to je točno, ali pogledajmo što se stvarno događa u sustavu:

Čovjek koji se nađe na listi čekanja, procjenjujući svoju poziciju rezonira na dva moguća način:

1. Da na redu sam za dva mjeseca, @*&$!%, @*&$!% , ali nije mi hitno mogu čekati

2. Na redu sam tek na dva mjeseca, @*&$!%, @*&$!%, @*&$!%, hitno mi je ili ne želim to otezati i moram naći mjesto gdje to mogu obaviti puno ranije, pa koliko košta, košta.

Upravo ovo drugo dokazuje da zdravstveni sustav ne mora biti sveden samo na onaj novac koji se namjenski za njega izdvaja. Zašto tom sustavu ne dozvoljavamo da nešto novca namakne sam sebi. Zašto u svim zdravstvenim ustanovama uz cjeniku usluga koje se pružaju temeljem ugovora s HZZO-om, ne bi stajao cjenik usluga koje se uz plaćanje razlike između stvarne cijene i iznosa koji pokriva HZZO, mogu obaviti možda još isto poslijepodne ili sutradan poslije redovnog radnog vremena. Plaćalo bi se na bolničkim blagajnama, istim onima na kojima se plaća sudjelovanje u liječenju ili pregled ako nemate u RH važeće osiguranje.
Najveći dio ovako zarađenog novca djelio bi se po određenom ključu kao dodatak na plaću medicinskom osoblju angažiranom na zahvatu a dio bi mogao biti u fondu iz kojeg bi se platio postupak za one kojima je zahvat nužan, ali se ne mogu snaći je naprosto novca nemaju. Siguran sam da bi svaki liječnik kojeg zanima dodatna zarada puno radije radio u ovakvom aranžmanu unutar svoje matične kuće i na opremi koju dobro poznaje, nego da trči okolo nudeći svoje usluge. Siguran sam da bi i pacijenti radije koristili ovu mogućnost nego da uokolo traže gdje i kako obaviti sporni zahvat ili dijagnostički postupak.

Sve gore opisano odnosi se samo na racionalizaciju onog pred javnost isturenog djela zdravstvenog sustava, no još nitko se nije usudio reći da će racionalizirati i sanirati istinsku rak ranu zdravstvenog sustava i njegove priljepke u različitim oblicima. Rak rana zove se HZZO. To je mentalno i ustrojstveno socijalistički mastodont koji ima 2422(podatak s kraja 2012.) zaposlenih. Kad na tu brojku dodamo 576 (podatak s početka 2012.) djelatnika pripadajućeg ministarstva, dođemo do broja 2998 zaposlenih (ovdje nisu uključeni uposlenici pripadajuće komore, i raznih agencija i zavoda). Po davno prihvaćenom modelu ovaj zavod je nešto kao izvršni organ, produžena ruka pripadajućeg ministarstva.
Nameće se zaključak da najveće i najneracionalnije ministarstvo pripada najvećem hrvatskom gubitašu - zdravstvu.
I o tome svi šute.

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 614 73 22 1,902
PRIMIO <- 155 40 7 447

Dostignuća

Vingd 256.00
Bodovi 121.6
Analize 36 253.00
Ankete 300

Od istog autora

Ocjene (6)


Respektira (5): VeNLO, Laci, siouxica, Vjeran, visitor


Slaže se (1): Laci


Komentari (15)


U svom životu upoznao sam tri velika sustava u svakom od njih bilo je oko 30% onih koji su krvavo radili, 30% onih koji su se izvukli kad god bi to bilo moguće a u tim sustavima na žalost to je moguće gotovo uvijek i 30% onih koji su na posao IDujas 0 0 0


jer je su kava i gablec jeftini, jer se mogu u miru pročitati besplatne novine ... IDujas 0 0 0


A onih 10% je nevidljivo ;-) Servus! Vjeran 0 0 0


Vjeran. nekako je iz rečenice ispalo 10% uhljeba na visokoj razini za koje običan djelatni i ne zna da su na platnom spisku! IDujas 0 0 0


:-D :-D :-D Pa na to sam i mislio ;-) Servus! Vjeran 0 0 0

Analiza

Iako u HZZO–u imaju sve podatke potrebne za usporedbu efikasnosti rada recimo specijalističko konzilijarne ambulante neke medicinske djelatnosti u sustavu nekog doma zdravlja ili bolnice s ambulantom iste djelatnosti koju vodi medicinski tim u zakupu, rezultate nikada nisu, a ni neće obznaniti. Razlozi za ovo su samo HZZO-u znani. Ti podaci pokazali bi da je gotovo besmisleno uspoređivati organizacijsku jedinicu u kojoj je bolovanje ozbiljna stavka s onom u kojem bolovanja praktički nema, besmisleno je uspoređivati organizacijsku jedinicu koja zbrine jednog pacijenta s onom koji u isto vrijeme zbrine više od 5 pacijenata. Uvijek kad se povede priča o reformi ... više >

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!
  • 5
  • 1
  • 0
  • 15

Analiza

Priča 1

Vozač sam u javnom poduzeću. Gradski prijevoz. Pošteno obavljam svoj posao. Ne pijem. Ali plaća, brate mili, mala. A obiteljske potrebe rastu k'o potrošnja goriva na vel'koj turaži. I što ću, odradim ponekad pokoju furu za privatnog prijevoznika. Eto, baš se večeras spremam za Rim. Nije mi prvi put. Ali znam da će sve biti kako treba. samo moram pripaziti tamo oko Ferrare. Cesta dosadna i ravna, a oči se same sklapaju...

Priča 2

Godinama imam ozbiljnih problema sa srcem i transplantacija je jedino rješenje. Ne zamjerite mi na sebičnosti, ali kad već tako mora biti onda želim da taj zahvat izvede vrhunski kirurg. Ne samo zato što zahvat traje oko 4 sata već i zbog niza drugih faktora. Nakon duljih konzultacija odlučio sam se za osobu koja će mi presaditi srce. Već sam neko vrijeme na vrhu liste i napokon sam dočekao obavijest iz vrhunske klinike o tome da su pronašli donora s adekvatnim srcem. Istina, platio sam taj zahvat k'o suho zlato ali, hvala Bogu, ima se. Uostalom, za vrhunskog mene samo je vrhunska usluga dovoljno dobra.

Operacijska je sala spremna, ljudi u zelenom potpuno su me okružili, a "moj" kirurg obavlja posljednje pripreme. Anesteziolog mi stavlja masku na lice. Neposredno pred odlazak "u crnilo" čujem kirurgove riječi upućene kolegama u sali. "Ovaj mi je treći danas."

----

Inače, kod poslodavaca koji pripadaju tzv. realnom sektoru jedna od najnormalnijih stavki ugovora o radu sa svakim zaposlenikom jest i ta da se zaposlenik obvezuje da neće obavljati nikakav dodatni rad osim onoga koji obavlja za poslodavca. Jasno, pri tome se misli na rad zbog stjecanja zarade. Zabiti čavao u kućni zid pa objesiti sliku ne potpadaju pod tu odredbu.

Oni nešto tolerantniji poslodavci to ne brane u potpunosti ali traže od zaposlenika da ih o tome obavijesti unaprijed kako bi mogli adekvatno reagirati (dozvoliti ili ne). Naravno, iz perspektive posloprimaca jasno je kako se tu radi o robovlasničkom odnosu, o kršenju ljudskih prava, o zadiranju u privatne slobode... (dodajte što želite po vlastitom nahođenju). Iz perspektive poslodavca stvar je također kristalno jasna. On treba čovjeka u punoj formi koji će na radnom mjestu davati svoj optimum. A da bi se to postiglo, čovjek se ne bi smio "trošiti" negdje drugdje.

Liječnički je posao vrlo stresan, nema dvojbe. Izrazito je odgovoran, ni tu nema nikakve dvojbe. Pogreške liječnika ne mogu se sakriti pod tepih, a njihova je cijena vrlo visoka. Da bi se oni s time mogli kvalitetno nositi tijekom svoje 35-godišnje karijere važno je da su optimalno opterećeni radnim obvezama. Jednako je tako važno da su stalno u toku sa svim novim spoznajama i dostignućima medicinske znanosti. Kod njih je cjeloživotno učenje conditio sine qua non kvalitetnog obavljanja posla. Ponekad se uči odlaskom na konferencije i kongrese, ponekad se uči slušanjem predavanja, ponekad se uči odlaskom i promatranjem rada svog kolega u SAD-u, Švedskoj ili Njemačkoj, ponekad se uči iščitavanjem stručne literature. Ali učiti i razvijati se mora.

Kad se događa takva edukacija? Tko ju plaća? U liječnikovo slobodno ili radno vrijeme? Nameće li vam se radno kao odgovor? Super! To znači da mu tu edukaciju plaća onaj tko ga je zaposlio. I to je vrijeme koje liječnik ne radi svoj osnovni posao (ambulanta, operacijska sala, laboratorij). Dakle, poslodavac mora dobro paziti da izbalansira edukaciju i operativne poslove. Ako se ne školuje - ne valja. Ako je premalo na radnom mjestu - opet ne valja (vidi i liste čekanja).

I sada će naš liječnik, koji se educirao u radno vrijeme, a pri tom ipak i liječio pacijente koliko je god to moguće (zakletva, sjećate se?) smoći još i dodatne snage i napore te u slobodno vrijeme otići u neku privatnu kliniku liječiti i još neke dodatne pacijente. I za to ubirati veliku lovu. A osim toga veliku lovu osigurati i vlasniku klinike. I to sve iz čistog altruizma i potrebe da se pomogne bolesnima? Pa zašto im onda nije dodatno vrijeme posvetio u matičnoj ustanovi?

Nogometašima njihovi poslodavci u pravilu brane da za vrijeme zimske stanke bace nekakav "hakl". Razlog je vrlo jednostavan. Plaćaju ih da rade za njih i ne žele da ih neka nepotrebna ozljeda izbaci iz stroja. Uostalom, kad smo kod nogometa, znate i sami kako klupski treneri (zajedno s upravama) gledaju na reprezentativne nastupe. Da se njih pita, to je sve nepotrebno i glupo i trebalo bi to zabraniti. Iz istog onog razloga. A pričamo o nogometašima. Njihova odgovornost je? Da? Zar i tolika?

Respektiram potrebu za dobrom zaradom. Nemam apsolutno ništa protiv da oni najkvalitetniji rade u najboljim uvjetima i imaju najbolja primanja. Ali sam apsolutno protiv miješanja krušaka i jabuka. Ako hoćeš raditi u privatnoj klinici - radi. Ali nek' ti onda oni plate i edukaciju i konzilije i kolegije i vizite...

Iako smo svi različiti i teško je generalizirati, siguran sam da je vrlo malo pojedinaca koji bi doista mogli, u nekom duljem kontinuiranom periodu, obavljati ovako složen, odgovoran i zahtjevan posao 12 sati dnevno. Velika većina počet će "pucati" prije ili kasnije. A kad liječnici počnu griješiti onda to nije dobro.

Jasno, svaki će premoreni liječnik sam sebi priznati da nešto ne valja i da tako dalje ne može. Teško da će se odreći nekog od izvora prihoda. I vrlo brzo će biti u situaciji da jednostavno mora birati gdje neće dati baš sve od sebe. I jasno je gdje će se odmarati.

---

I gotovo 25 godina od pada "onog" sistema država još uvijek nije shvatila kako je uravnilovka "smrt" ozbiljnog poslovanja. Krajnje je vrijeme da kvalitetan sudac dobije veću plaću od onog manje kvalitetnog (a nekvalitetni dobije otkaz). Da bolji policajac dobije veću plaću od manje kvalitetnog kolege (a loš dobije cipelu u, jel' te), da bolji liječnik dobije veću plaću od onog manje dobrog.

To je način da oni najkvalitetniji možda ipak ostanu u državnoj službi. Jasno, osnovni problem ove ideje su kriteriji kojima će se određivati kvaliteta nečijeg rada. Ali svaki pokušaj (još ako ga se kvalitetno prati, evaluira i evoluira) je bolji od ovog što imamo sada.

Ipak, ne slažem se s time da netko radi za dva poslodavca istovremeno. I ne slažem se s time da netko svakodnevno svoj posao (ma koji to posao bio) obavlja 10-ak ili čak i više sati. Ako ništa drugo, takvi pojedinci blokiraju zapošljavanje novih ljudi. Matematika je jednostavna. Četvoro onih koji rade po 10 sati dnevno zapravo blokiraju zapošljavanje jednog novog čovjeka na puno radno vrijeme.

Uostalom, zašto su se borili oni ljudi koji su svojevremeno prizivali tri osmice? Zar im mi sada moramo pokazati da su bili u krivu, i da su zapravo uvjeti u kojima su i pod kojima su oni radili bili optimalni?

A što se liječničkog udruženja tiče, naravno da su protiv ovakve zabrane. Ali oni štite sebe i stoga mi je takav stav potpuno očekivan. Nažalost, uz dužno poštovanje (i ispriku) kvalitetnoj manjini, liječnici su, pod krinkom Hipokratove zakletve, sebe i svoje interese gurnuli u prvi plan. Za mene je to licemjerno.

Ali o tome sam, vidi vraga, već jednom i pisao.

I za sam kraj, možda čak i umjesto zaključka, jeste li primijetili kako istu ideju imaju i pozicija (Varga) i opozicija (Ćorušić) te da i jedni i drugi pušu u isti rog?

Recite vi što hoćete, ali meni je to vrlo znakovito.

Servus!

P.S. Nažalost, nemam informacija o tome kako je ovo pitanje regulirano na Zapadu. Ali nekako predosjećam da tamo nema "dvostruke igre". Ako netko ima spoznaja kako je to pitanje riješeno u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Švedskoj, Švicarskoj... rado bih da to podijeli s nama. Ili još bolje, nek' se javi onaj tko zna da ovakav model dvostrukog zapošljavanja sasvim normalno funkcionira u nekoj drugoj zemlji (kojoj?). Hvala unaprijed!

6

Vjeran

Sic transit Gloria Estefan!

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 359 85 15 382
PRIMIO <- 499 143 57 878

Dostignuća

Vingd 810.00
Bodovi 177.1
Prijedlozi 1 5.00
Analize 93 802.00
Ankete 730

Ocjene (12)


Respektira (8): Zagorec, gogykiryales, VeNLO, siouxica, Laci, sthagon, Mac316, visitor


Slaže se (3): visitor, NEKOVARAZDIN, NikiPapalina


Ne slaže se (1): Mac316


Komentari (10)


...od onih uobičajenih 8 sati dnevno (+- koja minuta). No, ako se tebi sviđa da te za visoke novce liječi premoreni liječnik, samo ti daj. Tvoj izbor, ja nemam ništa protiv. Moj će liječnik dotle pedalirati po Sljemenu. Servus! Vjeran 0 0 0


...a što sam ja ono rekao o dodtanom radu liječnika pa se nisi slagao...? čini se da mislimo slično, samo što si ti nešto ogorčeniji spram liječnika, možda si 'naletio' na nekog premorenog ili koji se žurio u privatnu kliniku ? Laci 0 0 0


Laci, prva rečenica mog komentara ispod tvog teksta kaže kako se potpuno slažem s tvojom osnovnom tezom. I kao što vidiš, to sam i potvrdio svojom analizom. Ne slažem se s nekim drugim tezama iznesenim u tvojoj analizi. Servus! Vjeran 0 0 0


"Treba platiti više"? Uzeti od onoga kojeg treba platiti manje? Otkud uopće novac i za onog kojeg treba platiti manje? Svi naši pojavni problemi tek su izraz konstrukcijske greške. VeNLO 0 0 0


Sanjare o poštenju radu ali i realnosti vidim u filmu Jean Claude Lauzona Léolo 1992 i prekrasnoj muzici uključujući i besmrtnogWaitsa u Cold Cold ground. https://www.youtube.com/watch?v=uabC1MEq0J0&feature=youtu.be Ko nije dosad mora pogledati. Zagorec 0 0 0

Analiza

Priča 1 Vozač sam u javnom poduzeću. Gradski prijevoz. Pošteno obavljam svoj posao. Ne pijem. Ali plaća, brate mili, mala. A obiteljske potrebe rastu k'o potrošnja goriva na vel'koj turaži. I što ću, odradim ponekad pokoju furu za privatnog prijevoznika. Eto, baš se večeras spremam za Rim. Nije mi prvi put. Ali znam da će sve biti kako treba. samo moram pripaziti tamo oko Ferrare. Cesta dosadna i ravna, a oči se same sklapaju... Priča 2 Godinama imam ozbiljnih problema sa srcem i transplantacija je jedino rješenje. Ne zamjerite mi na sebičnosti, ali kad već tako mora biti onda želim ... više >

6

Vjeran

Sic transit Gloria Estefan!
  • 8
  • 3
  • 1
  • 10

Analiza

Poštujući poziv bolničkih liječnika, ipak se pitam...

02.12.2014. 19:26, Treba li bolničkim liječnicima olakšati ili onemogućiti dodatni rad u privatnoj praksi?

U 99 % slučajeva, upitate li bilo koga što mu je najvažnije u životu, među prva tri odgovora će se uvijek nalaziti odgovor  - ZDRAVLJE ! A zdravlje je krhka 'biljka', samo veoma malobrojni mogu reći da nikada nsiu bili kod liječnika, da im nikada nije trebao liječnik. Pogotovu je to tako danas kada to naše krhko zdravlje, počevši od dana detinjstva, do dana starosti, sa svih strana napadaju različite 'nedaće', počevši od dečjih bolesti, bolesti u zrelom dobu, stradavanja u prometnim nezgodama, stradavanja na radnim mjestima, bolesti uslijed neispravne ishrane, bolesti krvožilnog sustava, pa sve do brojnih staračkih tegoba u dobi kada bi trebali uživati u zasluženoj mirovini. Zašto sam krenuo sa ovim uvodom ? Pa jednostavno iz razloga da se stekne dojam o važnosti liječničkog poziva, bez kojeg ni sve te nabrojane tegobe ne bi mogle biti prevladane, odnosno koliko su nam liječnici važni tijekom cijelog našega života. Iz svih tih razloga osobno iznimno poštujem i cijenim liječnički poziv, pogotovu što je navodno to jedini poziv u kojem se priseže da će se tijekom svoga radnog vijeka liječnik  brinuti za zdravlje svakoga bolesnika koji od njega zatraži liječničku pomoć. No usprkos svemu tome, postavljam si pitanje nije li to istovremeno jedini poziv koji je u situaciji postavljati društvu uvjete u kojima želi djelovati, budući da njihovo nedjelovanje ili djelovanje s nedostatnim 'entuzijazmom' može imati nesagledive poslijedice po zdravlje građana, živih ljudi sa imenom i prezimenom ? A odgovor je DA, to je jedini poziv koji je u situaciji da društvu postavlja uvjete, da ne rabim grublji izričaj - da ucjenjuje društvo. Učitelji su važni, policajci su važni, suci su važni, vojnici su važni, vozači tramvaja i autobusa su važni, djelatnici Čistoće su važni, i moglo bi se tako nabrajati do u beskraj, no budimo pošteni i priznajmo da bi bez svih tih bilo teško, ali bi se moglo živjeti. No bez liječnika teško da bi mnogi preživjeli. I zato smatram da je na pozivu liječnika posebna moralno-etička odgovornost da ne zlorabe tu svoju mogućnost da na prikriveni ili otvoreni način zlorabe tu svoju moć, jer životi i zdravlje tisuće, i tisuće ljudi ovisi o njima.

Unatoč tome što je poziv liječnika od tolike važnosti kao što sam naveo, sami liječnici se ne razlikuju po uobičajenim standardnim psihofizičkim osobinama od drugih ljudi, jer se i oni jednako, možda čak i više od ostalih ljudi, umaraju na poslu, izloženi su stresu na poslu, te se od njih zahtijeva da ne griješe, jer njihova greška može biti fatalna, dok kada knjigovođa pogreši to je nešto što se da bez posljedica ispraviti. Ako je tomu tako, onda dolazim do pitanja o opravdanosti olakšavanja ili onemogućavanja dodatnog rada liječnika, zaposlenih u državnim bolnicama, po privatnim klinikama, bilo vlastitim, bilo nevlastitim.

U svakom uređenom  društvu treba da postoje 'normativi' za količinu i kvalitetu obavljenog posla, na bilo kojim poslovima, i na bilo kojem radnom mjestu. Ako su dobro postavljeni, ti normativi prepostavljaju da se tijekom osmosatnog radnog vremena u jednoj smjeni, normativom predviđena količina posla može obaviti bez naprezanja djelatnika, bilo u fizičkom, bilo u psihičkom smislu, preko granica nakon koje nastupa zamor/umor štetan po kvalitet obavljenog posla. Zato je zabranjeno vozačima kamiona voziti više od određenog broja sati dnevno, pilotima biti neprestano u zraku preko određenih broja sati...i moglo bi se nabrajati još takovih ogranićenja u trajanju neprekidnog obavljanja posla, radi moguće štete po kvalitet obavljenog posla.

I evo me konačno kod pitanja treba li liječnicima olakšati ili onemogućiti dodatni rad van bolnica u kojima su stalno zaposleni. Budući da smatram da je liječnički posao izuzetno naporan, smatram, na osnovi rečenoga u prethodnom stavku, da liječnik koji svoj posao, svoju smjenu, savjesno odradi u bolnici, nije sposoban, bez obzira što tko tvrdio, sa istom pažnjom i savjesnošću odraditi posao u dodatnom radu. Ako je pak sposoban za to, onda je više nego sigurno da je posao u bolnici taj dan 'lažirao' kako bi mogao raditi u privatnoj praksi u dodatnom radu. Treće mogućnosti jednostavno nema. Toga su veoma dobro svjesni i liječnici, pa da bi mogli savjesno raditi u privatnoj praksi, vjerojatno namjerno rade sporije u bolnicama, stvaraju redove čekanja, koje posle 'rješavaju' radeći dodatno u privatnoj praksi.

Što je uzrok takvom ponašanju upravo liječničke 'kaste' ? Prvi uzrok je taj što se gotovo jedino oni mogu tako ponašati jer su apsolutno neophodni društvu. Drugi je uzrok najvjerojatnije taj što je rad u nekom 'dodatnom' aranžmanom u privatnoj praksi materijalno veoma lukrativan u odnosu na bolničku plaću. A treći, i po meni najvažniji uzrok tomu je činjenica da je liječnička plaća najčešće jednaka plaći nekog administrativca u nekom ministarstvu, koji je tobože pročelnik odjela ili ureda, a zapravo bi svi skupa bez njega lijepo živjeli, budući da se njegov rad ni u čemu, osim često po šteti koju čini, ne da osjetiti. Liječnici to znaju, pa znajući da su institucionalno potcijenjeni, traže satisfakciju za svoj odista važan posao u takozvanom dodatnom radu. Otvoriti privatnu klinilu ne može svaki liječnik, za to treba i novaca i poduzetničkog duha, a to ima svega maksimalno 2% liječnika, pa ostale kolege rade kod njih, ne ostavljajući koliko toliko sigurno radno mjesto po bolnicama. Postoji još mogućnost odlaska na rad u inozemstvo, sada najlakše u EU zemlje, no ni to nije za svakoga, jer su vani veće plaće, ali su i troškovi veći, pa se mnogima ne isplati napuštati svoj, ipak uređeni dom u Hrvatskoj, da bi stvarali novi dom u inozemstvu. To sebi uglavnom mogu priuštiti mladi liječnici koji nemaju ovdje 'svinuto gnjezdo', pa im nije teško 'odlepršati' van.

I što bi bilo najpametnije u takvoj situaciji učiniti da 'i vuk bude sit, i ovce na broju' ? Kao prvo plaće liječnika, naročito onih traženih kategorija, specijhalista, kirurga i sličnih specijalnosti, treba bitno povećati da se ne može desiti da 'administartivac' u nekom ministarstvu, agenciji ili javnom poduzeću ima čak i približno toliku plaću kao neki liječnik specijalista. Kao drugo trebala bi se provoditi stroga kontrola da li se po bolnicama radi savjesno, ili se namjerno i vještački stvaraju 'liste čekanja'. Kao treće ne bi smjelo dešavati da diplomirani liječnici ne mogu naći mjesto po bolnicama za specijalizaciju, te da se time obezbijedi da nam ne nedostaje liječnika, kada oni koji mogu, i koji se odluče na to, otvaraju privatne prakse ili odu u inozemstvo. A kao četvrto, u trenutačnoj situaciji bi trebalo dopuštati dopunski rad liječnicima ukoliko u 'matičnoj kući' nemaju preduge liste čekanja, a pogotovu ne ako se te liste čekanja neprekidno povećavaju.

Osobno i dalje vjerujem u etičko/moralne karakteristike većine naših liječnika, pa smatram da je ovaj problem isključivo nastao radi potcijenjenog rada liječnika u nas, pri čemu bih osobno odmah glasovao za to da se svakoj desetorici 'administartivaca' skine 10 % od plaće, a time za toliko poveća plaća jednog liječnika. Ako se državnim uhljebima i administrativcima to ne bi svidjelo, neka idu raditi van, ako imaju gdje, liječnici mogu otići van, a imaju i kuda.

4

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (3)


Respektira (2): visitor, Vjeran


Ne slaže se (1): visitor


Komentari (6)


Citiram: " No bez liječnika teško da bi mnogi preživjeli.". Život je spolno prenosiva smrtonosna bolest koja se dobiva rođenjem. Dakle, s liječnicima ili bez njih nitko od nas neće preživjeti. Stoga život ne treba shvaćati suviše ozbiljno jer... Vjeran 0 0 0


iz njega ionako nećemo izvući živu glavu. Ali idem ja napisati što mislim, to je puno konstruktivnije ;-) Servus! Vjeran 0 0 0


neslaganje zbog krajnje paušalne ocjene da ako liječnik u bolnici "savjesno odradi", ne može još i dodatno, a ako može, da je namjerno zabušavao na poslu..i da "treće mogućnosti nema"..pa onda su tu plaće "administrativaca" približne specijalistima visitor 0 0 0


i kao šlag na kraju, četvrta mjera, dopustiti dopunski rad onima koji nemaju preduge liste čekanja..pa nisu li se prema gornjem toliko naradili da više "nisu sposobni dodatno"..iako, smatram da po bolnicama ne lopataju i da mogu raditi više, ako žele visitor 0 0 0


Pretpostavljam Vjerane da baš nikada ne odlažiš liječniku jer i tako nećeš preživjeti ovaj ovaj život, zar ne ? Ili kada si bolestan ideš svome profesoru povijesti iz srednje škole ? Laci 0 0 0

Analiza

Poštujući poziv bolničkih liječnika, ipak se pitam...

02.12.2014. 19:26, Treba li bolničkim liječnicima olakšati ili onemogućiti dodatni rad u privatnoj praksi?

U 99 % slučajeva, upitate li bilo koga što mu je najvažnije u životu, među prva tri odgovora će se uvijek nalaziti odgovor - ZDRAVLJE ! A zdravlje je krhka 'biljka', samo veoma malobrojni mogu reći da nikada nsiu bili kod liječnika, da im nikada nije trebao liječnik. Pogotovu je to tako danas kada to naše krhko zdravlje, počevši od dana detinjstva, do dana starosti, sa svih strana napadaju različite 'nedaće', počevši od dečjih bolesti, bolesti u zrelom dobu, stradavanja u prometnim nezgodama, stradavanja na radnim mjestima, bolesti uslijed neispravne ishrane, bolesti krvožilnog sustava, pa sve do brojnih staračkih tegoba ... više >

4

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 0
  • 1
  • 6

Analiza

Olakšanje uvjeta rada korak prema boljoj usluzi

02.12.2014. 15:12, Treba li bolničkim liječnicima olakšati ili onemogućiti dodatni rad u privatnoj praksi?

U Hrvatskoj je zaposleno manje od polovice stanovništva. Od 4,2 mil. stanovnika Hrvatske, zaposleno je svega 1,5 mil. Ostali su ili u procesu obrazovanja, u mirovini, ili nezaposleni. Paradoks je da postoje zanimanja koja su izrazito tražena, među kojima posebno zanimanja u medicini, ali si država kao glavni poslodavac u tim zanimanjima ne može priuštiti nova zapošljavanja, a kad bi i mogla, vjerojatno ne bi bilo dovoljno ljudi s potrebnim kvalifikacijama, posebice specijalista. Paradoks je još veći kad uzmemo u obzir da je među iseljenicima sve više ljudi s diplomama iz medicinskih zanimanja. Kad se još prisjetimo dugačkih lista čekanja u hrvatskim bolnicama, shvaćamo da očito nešto sa sustavom nije u redu.

Jedan broj liječnika, nakon odrađenog posla u državnim bolnicama, odlazi na prekovremeni rad u privatne klinike, gdje su uvjeti uglavnom bolji, a ni plaće nisu loše. Prema riječima nekih protivnika ove prakse, ovdje se radi o ugrožavanju pacijenata i o sukobu interesa. Naime, prema njima, liječnici jednostavno ne mogu kvalitetno raditi svoj posao ako rade prekovremeno, a u sukobu su interesa jer rade isti posao za dva poslodavca i time su konkurencija sami sebi - tako mogu utjecati na povećanje zarade u privatnim klinikama, od čega imaju izravne koristi. Također, kritičari navode da se ovom praksom produljuju liste čekanja u državnim bolnicama. Međutim, liječnici, kao i svi drugi, rade prema važećim zakonima i pravilnicima, koji im, između ostaloga, određuju radno vrijeme. Svaki čovjek, bio on državni zaposlenik ili ne, trebao bi samostalno odlučivati o svojem slobodnom vremenu, bez da se njegov poslodavac upliće u to.

Ako neki liječnik želi raditi kod privatnika i time svojoj obitelji priskrbiti više novca, zašto bi itko imao problema s time? Jednako kao što može u "fušu" davati instrukcije iz anatomije studentima medicine, baviti se sportom ili spavati. Dok god zaposlenik redovito izvršava svoje dužnosti, prema svojem ugovoru o radu, njegov poslodavac, pa makar se radilo i o "svemoćnoj" državi, nema apsolutno nikakvo pravo zadirati u njegov privatni život. Naime, liječnik može jednako biti umoran od nekoliko sati prekovremenog rada, kao i od nekoliko sati bavljenja sportom. Treba li nadležni ministar po hitnom postupku donijeti "Pravilnik o provođenju slobodnog vremena liječnika i ostalog medicinskog osoblja", kojim će ograničiti količinu sportskih aktivnosti liječnika?
Postroživanje uvjeta, kako ih najavljuju ministar Varga, i mogući budući ministar Ćorušić, imalo bi za posljedicu vjerojatno još i veći egzodus liječnika i time smanjenje kvalitete zdravstva u Hrvatskoj.

Uz velik broj zaposlenih inspektora i činovnika, nema sumnje da nadležno ministarstvo lako može uočiti i razriješti eventualne sukobe interesa, kao i svaku zloporabu. Ukoliko nadležna inspekcija utvrdi da liječnik ne obavlja svoj posao na zadovoljavajući način, može pokrenuti predviđeni disciplinski postupak. Sasvim je svejedno koji je uzrok lošeg rada: prekovremeni sati kod privatnika, ili lijenost (bez prekovremenih sati, naravno). Najrealniji i najkorisniji je prijedlog Udruge bolničkih liječnika, prema kojem bi se riješili svi navedeni problemi. Liječnici bi dobili pravednu mogućnost raditi u privatnim klinikama i dodatno zaraditi, smanjile bi se liste čekanja, a povećalo zadovoljstvo pacijenata. Bio bi to prvi korak prema boljoj usluzi u zdravstvu.

4

ivan94

Istina je istina čak i kad nitko u nju ne vjeruje. Laž je laž čak i kad svi u nju vjeruju.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 209 18 11 76
PRIMIO <- 110 15 9 185

Dostignuća

Vingd 168.00
Bodovi 112.6
Analize 18 168.00
Ankete 397

Ocjene (3)


Respektira (2): visitor, siouxica


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (2)


Ne slažem se uglavnom radi tvoje pretposlednje rečenice u kojoj pišeš ",,,a povećalo zadovoljstvo pacijenata.", jer sumnjam da itko osim onih 200 bogatih obitelji mogu biti zadovoljni s cijenama kod privatnih klinika. Ono što predlažeš je Laci 0 0 0


prvi korak ka američkom zdravstvu gdje se crnci liječe u lošem državnom zdravstvu a bijelci kod privatnika, s tim da bi mi ovdje uglavnom u većini bili 'crnci'. Laci 0 0 0

Analiza

Olakšanje uvjeta rada korak prema boljoj usluzi

02.12.2014. 15:12, Treba li bolničkim liječnicima olakšati ili onemogućiti dodatni rad u privatnoj praksi?

U Hrvatskoj je zaposleno manje od polovice stanovništva. Od 4,2 mil. stanovnika Hrvatske, zaposleno je svega 1,5 mil. Ostali su ili u procesu obrazovanja, u mirovini, ili nezaposleni. Paradoks je da postoje zanimanja koja su izrazito tražena, među kojima posebno zanimanja u medicini, ali si država kao glavni poslodavac u tim zanimanjima ne može priuštiti nova zapošljavanja, a kad bi i mogla, vjerojatno ne bi bilo dovoljno ljudi s potrebnim kvalifikacijama, posebice specijalista. Paradoks je još veći kad uzmemo u obzir da je među iseljenicima sve više ljudi s diplomama iz medicinskih zanimanja. Kad se još prisjetimo dugačkih lista čekanja ... više >

4

ivan94

Istina je istina čak i kad nitko u nju ne vjeruje. Laž je laž čak i kad svi u nju vjeruju.
  • 2
  • 0
  • 1
  • 2

Analiza

Državne službenike, a ne liječnike, treba pravilnicima prisiliti na bolji rad

02.12.2014. 13:20, Treba li bolničkim liječnicima olakšati ili onemogućiti dodatni rad u privatnoj praksi?

Evo nas, opet generaliziramo. Nema što, jaki smo u tome kad treba smišljati birokratska pravila i regule, doduše, nešto nam lošije ide kad ih treba provoditi. Postoje liječnici koji kvalitetno i savjesno rade svoj posao i koji širenjem svog rada u privatni sektor samo pridonose boljoj slici zdravstva. Takvi ljudi rade svoj posao u bolnici što je bolje moguće na korist svih pacijenata, a kućni budžet si solidno popune privatnom praksom što ih čini zadovoljnijima, manje ogorčenima na cijeli svijet i općenito spremnijima pomoći svima svojim znanjem. Postoje i oni drugi, kojima se jednostavno ne radi niti ne usavršava, koji uzimaju ono što mogu dobiti i koje živo zaboli jedna stvar za pacijente ili bilo što nevezano uz njih. Takav teško da će dobiti i ponudu za raditi privatno što će ga samo činiti nemotiviranijim za rad, ogorčeniijm na uspješnije kolege i mizantropom kojem na pamet ne pada učiniti neki dodatni napor za dobrobit pacijenta. U strogom shvaćanju pravila koja su najavljena, ovaj drugi ne radi ništa krivo dok bi se ovom prvom nanijelo dosta štete i vjerojatno bi ga se brzo pretvorilo u ovog drugog. 

Je li nam to cilj? Da imamo pregršt potplaćenih i nezadovoljnih liječnika po bolnicama koji imaju sad više vremena za bolničke pacijente, ali su općenito nezadovljni uvjetima života i smuči im se kad dolaze na posao i vide pacijente? 

Umjesto da se traže generalna pravila, kalupi u koje bi se stavilo sve liječnike neovisno o kvaliteti ili volji za raditi, evo jedne drugačije ideje. Omogućiti liječnicima, kao slobodnim građanima ove zemlje, da rade kako misle da treba, da se svakome na savjest ostavi da sebi preuzme posla koliko može obavljati, a da niti jedan pacijent zbog nije zakinut. Prestati gubiti dane, mjesece i godine na smišljanje generalnih pravila za koje je već sad jasno da nema šanse da zadovolje sve strane jer, naprosto, nismo svi isti. Netko može raditi 12 sati dnevno i biti učinkovit, nekome je puno i 5 sati rada. Liječnici imaju različite odnose prema poslu, ali nije pošteno da se oni dobri i marljivi kažnjavaju i hendikepiraju samo da se stane na kraj onim lošim i lijenim. 

Po nekom popisu kojeg sam našao, iz 2012. godine, Ministarstvo zdravstva ima 576 zaposlenika. Pretpostavimo da se taj broj do danas nije puno mijenjao. Ta brojka od 576 zaposlenika bi morala biti više nego dovoljna da se uspješno kontrolira sve medicinske ustanove i da se detaljno evaluira liječnike, pogotovo one koji djelatnost obavljaju u privatnom sektoru. Dakle, potpuno personalni pristup. Umjesto zamornih pravila koja će sasvim sigurno negdje 'curiti' i koja će nekog negdje ostaviti zakinutog, Ministarstvu bi pametnije bilo da svoje ljudske resurse i svoje vrijeme utroši na maksimaliziranje učinka svakog liječnika u svom sustavu. Pojačanim kontrolama lako bi se uvidjelo koji liječnik svoje satnice obavlja profesionalno i kvalitetno, a koji zabušava ili čiji posao trpi zbog posla u privatnoj praksi. A time se ne bi pacijente koji odlaze privatnicima zakinulo za usluge onih liječnika koji svoj posao obavljaju kvalitetno unatoč svom poslu u javnom zdravstvu. 

Istina, zaposlenici Ministarstva zdravstva bi se više naradili. Ali, može li mi netko reći što to sada 576 ljudi u tom ministarstvu radi? S obzirom da se također radi o javnim zaposlenicima bilo bi zanimljivo vidjeti njihove vremenske kartice. Kladim se u velike iznose da bi našli među njima puno više onih koji svoje vrijeme (koje je dosta dobro plaćeno) ne koriste optimalno nego među liječnicima. Mislim da je u redu da od ljudi koji rade za naš novac tražimo da rade malo više, da izađu na teren i obave vlastite kontrole onih koje pokušavaju 'uškropiti' pravilnicima, a ne da sve pokušavaju obaviti komadom papira iz fino grijanog ureda. Tih 576 ljudi zaposlenih u Ministarstvu se lako može podijeliti, obilaziti bolnice i druge zdravstvene institucije i detaljno kontrolirati liječnike kako obavljaju svoj posao i ima li negdje propusta zbog njihovog rada u privatnom sektoru. Naravno da one kod kojih se propusti nađu treba kazniti, ali personalnim pristupom bi se dobar dio onih koji svoj posao obavljaju kvalitetno ostavio na miru, ostavio bi se zadovoljan svojim primanjima i svojim radom i ostavilo bi ih se na dispoziciji svim pacijentima koji računaju na njihove usluge. Ako je cijena toga da nekoliko stotina udobno situiranih 'aparatčika' ne ide kući s posla u pola 3 nego u pola 4, ja mogu s tim živjeti. 

Zaposlenik ministarstva zdravstva nikad nikome neće svojim radom spasiti život, a puštamo njega i njegove kolege da smišljanjem suludih pravilnika vežu ruke onima koji svakom od nas potencijalno mogu spasiti živote. Je li to normalno? Dozvoljava se birokratima i političkim podobnicima da diktiraju kako će raditi liječnici, poduzetnici, odvjetnici, smetlari, a nitko ne kontrolira kako rade ti birokrati sami. Ova država ima ozbiljne manjke liječnika, uspješnih poduzetnika i mnogih drugih zanimanja koja stvaraju realne vrijednosti, ali jedna stvar čega nam ne manjka je javnih službenika zaposlenih po ministarstvima. Idemo njima napraviti pravilnike rada i prisiliti ih da svoj posao obavljaju jednostavno bolje, a pustimo na miru liječnike koje ćemo svi prije ili kasnije trebati, sigurno puno prije nego 'štreberka' u malom urediću sa stranačkom članskom iskaznicom istaknutom ponosno na vidljivom mjestu. 

5

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,013 285 123 1,828

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 174.0
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Ocjene (10)


Respektira (8): gogykiryales, Niksodus, Laci, visitor, siouxica, ivan94, Vjeran, draxy


Slaže se (2): Laci, Vjeran


Komentari (4)


Ova je analiza barem 200 godina ispred svog vremena. Za takvo vizionarstvo imaš duboki respekt s moje strane. Šteta samo što nećeš doživjeti ostvarenje te vizije. Servus! Vjeran 0 0 0


Ne damo se Vjerane,Hrvati smo,živjet ćemo vječno! Mac316 0 0 0


super txt siouxica 0 0 0


Mac316 svaka ti čast - čisti pogodak u SRIDU ! I držim da ćemo realtivno ubrzo doživjeti '...ostvarenje te vizije...", jer inače neće 'ostati kamen na kamenu' od tih štreberskih ministarskih ureda. Laci 0 0 0

Analiza

Državne službenike, a ne liječnike, treba pravilnicima prisiliti na bolji rad

02.12.2014. 13:20, Treba li bolničkim liječnicima olakšati ili onemogućiti dodatni rad u privatnoj praksi?

Evo nas, opet generaliziramo. Nema što, jaki smo u tome kad treba smišljati birokratska pravila i regule, doduše, nešto nam lošije ide kad ih treba provoditi. Postoje liječnici koji kvalitetno i savjesno rade svoj posao i koji širenjem svog rada u privatni sektor samo pridonose boljoj slici zdravstva. Takvi ljudi rade svoj posao u bolnici što je bolje moguće na korist svih pacijenata, a kućni budžet si solidno popune privatnom praksom što ih čini zadovoljnijima, manje ogorčenima na cijeli svijet i općenito spremnijima pomoći svima svojim znanjem. Postoje i oni drugi, kojima se jednostavno ne radi niti ne usavršava, koji ... više >

5

Mac316

Kneel before your master
  • 8
  • 2
  • 0
  • 4