Analiza

U komentaru jednog članka, neki je čitatelj nedavno napisao jednu jedinu rečenicu: „Viza za Novi Zeland odobrena je, ja odoh, a vi se svi skupa j.....e!“ Tako očajan i defetistički komentar očekivao bi se od nezaposlene ili otpuštene žrtve maratonske recesije, nakon čitanja teksta o turobnom stanju i perspektivi hrvatskog gospodarstva. Začudo, članak s tim nije imao veze. Pratio je novi politički cirkus, dosad najmučniji, koji pokazuje da kreatori rata koji bjesni između Pantovčaka i Banskih dvora još uvijek nisu dosegli dno. Sretna li čovjeka! Odlazi potražiti budućnost u zemlji u kojoj je zadnji rat kojeg pamte vođen u boju protiv Lorda Saurona, na setu Gospodara prstenova, pa više nikad neće morati svjedočiti bezočnom i ponižavajućem natezanju naših političkih stožera, njihovih vođa i zapovjednika oko obilježavanja dvadesete godišnjice pobjedonosne i slavne vojno-redarstvene operacije „Oluja“.

Dosjetilo se da bi jubilarnu proslavu najblistavije pobjede hrvatskog naroda u suvremenoj povijesti valjalo obilježiti mimohodom Oružanih snaga RH. Časno i dostojanstveno, kako obljetnica i zahtijeva. Za ne povjerovati je, ali i tu je odmah došlo do kratkog spoja i razmimoilaženja među najvišim predstavnicima vlasti. „Trio fantastikus“ hrvatske politike - Zoki, Tomo i Kolinda, stupio je na scenu. Igru je započela predsjednica, iako je kronologiju teško precizno navesti, jer je sve teže povezati konce brojnih osebujnih izjava i najava, želja, inicijativa, poziva, saziva, postupaka, putovanja, originalnih interpretiranja i preispitivanja Ustava i zakona hiperaktivne predsjednice, kojima nas nemilice zasipa od inauguracije. Zaista je već zamorno pratiti kako doslovno svaka aktivnost s Pantovčaka izaziva „mini ustavnu krizu“. Kao da je pravno normirana država stvorena jučer, pa ćemo se Ustavom i zakonima nabacivati i tumačiti ih kako nam se prohtije ili svidi. Ukratko dakle, predsjednica je predložila mimohod, vođa HDZ-a bio je protiv, pa je premijer bio za, zatim se i predsjednica odlučno svrstala u tabor protivnika, onda je proradio poslovični premijerov ego i inat, na što je pak, predsjednica, s podjednakim egom i slično inatljiva, odjenula pustinjsku digitalnu odoru, „zaprašila“ u Afganistan i stišćući zlatnu značku, pokazivala i dokazivala instruktorskom timu HV-a u Mazar e Šarifu da je ona Vrhovnica. Cirkus? Svakako, ali i vašar taštine i teatar apsurda!

Ne bih previše razglabao o ustavno-zakonskoj zavrzlami izazvanoj, po ne znam koji put, neradom institucija; pomanjkanju podzakonskog akta - Općih pravila postupanja u OS RH, s Pravilnikom o  obredima, koji normira sve vojne svečanosti, pa i mimohod. Čije donošenje je, da ironija bude veća, u nadležnosti predsjednika RH, na prijedlog načelnika GS OS RH i uz suglasnost ministra obrane (čl.9 ZOS OS RH). Kako navedenog akta nema, a država nije u ratu, primjenjuje se Zakon o obrani kao specijalni zakon (lex specialis), a ne Ustav RH! Ako se netko, ne poznavajući to pravno načelo, drži Ustava kao pijan plota, pa umišlja da je, sjedajući za radni stol predsjednika Tuđmana stekao i njegove ratne ovlasti, to je isključivo njegov problem. Neka ga savjetnički tim poduči! Vrijedi zabilježiti, samo kao ilustraciju toga što znači kad nekompetentna ulica počne tumačiti Ustav i zakone, „Priopćenje o izrazu zabrinutosti ZUV HGP“, u kojem se bunca o pokušaju vladinog „puča“ i „izvođenju vojske na ulice“ (!?). Žalim što to moram reći, radi se o mojim kolegama i suborcima, ali ako je i od njih - previše je! Vjerojatno je to i razlog zašto mi ne pada na pamet članstvo u bilo kakvim veteranskim udrugama. Ni prije, ni sad, a pogotovo ne ubuduće!

Ne treba se pretjerano zabrinjavati ni oko bojazni o utjecaju političkog rata na stanje u vojsci. Negativno će utjecati na moral, to sigurno, kao uostalom i na svakog građanina ove zemlje, kad se sjeti što nam to vodi zemlju. U ostalom bitnom neće, vojska je profesionalna, politika je, srećom, u njoj zabranjena, a naši dečki pametniji su i moralniji nego što neki misle. Kudikamo više od političara koji im upravljaju. Postupit će po zapovijedi iz GS-a. S Lovrićevim potpisom. Hoće li njemu to zapovijediti Kolinda, Ante, ili netko treći, to se njih ne tiče!

Treba se ipak zapitati, ima li groteska  i manjak svakog srama i osjećaja za mjeru u hrvatskoj politici, koja „Oluju“ uvlači u prljave političke igrice, kraja? I zašto si uvijek zabijamo autogolove? Kod rasprava o Domovinskom ratu poslovično, poput vampira uskrsavaju „narodne fronte“ vječno budnih starih i mladih antifašista, mirotvornih udruga, centara, „sabova“, Fumića i „documenti“, koji nikad ne propuštaju otrovno ugristi mladu hrvatsku državu, pa su i sad dali doprinos aktualnoj raspravi relativizirajući operaciju, pozivajući  „nadležne“ da odustanu od mimohoda, pa vjerojatno ubuduće i od proslave kao „veličanja rata bez dostojnog spomena na žrtve“. Fali samo termin genocid, pa da se uobičajena retorika i argumenti  sasvim približe onoj velikosrpskoj s istoka. A gužvu su naravno, susjedi jedva dočekali, uz nasladu i sprdnju. Raduju se, jer vlastitu pobjedu povlačimo po političkom kalu. Pobjedu  kojoj i vlast i javnost u Srbiji uporno lijepi etiketu genocida i pred međunarodnim institucijama traži zabranu proslave. O 15.970 poginulih i nestalih Hrvata, vojnika i civila u ratu, ni slova!

Većini građana Hrvatske podsjećanje na početak kolovoza '95. izaziva samo lijepe osjećaje. Nikada više u ovoj zemlji neće biti sveopćeg ponosa i sreće kao tada. Ali i pijeteta i poštovanja za one koji su stradali u oslobađanju domovine. Sve ovo čega smo svjedoci posljednjih dana, ipak nismo zaslužili. Ni „Oluja“, ni poginuli i ranjeni u njoj, a ni hrvatski narod!

Valja na koncu nešto reći i o planiranom mimohodu i svrsi njegova održavanja. Možda bi tu pomogla uspredba sa subotnjom velikom Paradom pobjede u Moskvi, spektakularnom, na tragu onoga što je prepoznao i Umberto Ecco, pišući o „...djevojci strašnoj i lijepoj kao vojska pod razvijenim zastavama“, prepunu emocija, simbolike, ali i poruka domaćoj i svjetskoj javnosti, zbog čega je vojni i politički analitičari širom svijeta uvijek pozorno prate. Iskreno se nadam da ga je i naš politički vrh, unatoč poslušno provedenom bojkotu EU,  pogledao na Russia Today ili barem kasnije na you tubeu. Bilo je lijepo za gledati, a moglo se nešto i naučiti.

Rusi su paradom pokazali da nemaju nikakvih dilema i dvojbi oko najveće pobjede u svojoj povijesti. Demonstrirali su domoljublje, nacionalno jedinstvo, zločince nad vlastitim narodom i njihov režim odavno su smjestili tamo gdje i spadaju - u ropotarnicu povijesti, ali, nošenjem „zastave pobjede“, crvene sa srpom i čekićem uz državnu, nisu prebrisali ratne zasluge režima iz prošlosti. Pokazali su također da nepogrešivo znaju gdje se centralne pobjedničke parade odvijaju. U glavnom gradu, Moskvi, na Crvenom trgu, uvijek i jedino! Ne u Volgogradu (Staljingradu), ne u Kursku, a pogotovo ne u Berlinu - mjestu konačne pobjede Crvene armije.

Konačno, svijetu su pokazali ogromnu, rastuću moć vojske, tehnološki „breaktrough“ s tenkovima, zrakoplovima i transporterima nove generacije. Koji, to je valjda jasno, bez snažnog gospodarstva ne bi bio moguć.

Sad valja stati, pa razmisliti. I prošli mimohodi OS RH, prvi uoči „Oluje“, i „Pobjednički bedem '97“, poslali su u svoje vrijeme ciljane poruke. Prvi je poručio pobunjenim Srbima, ali i impotentnoj međunarodnoj zajednici: stvorili smo moćnu, organiziranu vojsku, sposobni smo sami osloboditi zemlju i uskoro krećemo! Drugi je, pak slavio pobjedu, ali i poručio hrvatskom narodu: nikad više nemoći pred tuđom čizmom na našem tlu. Jaka i uvježbana HV garancija je toga!  

Kakve bi poruke uputio ovaj treći, ma gdje se održao?

Političke - da imamo prijepore i  oko samog mjesta održavanja, izgledne zvižduke predstavnicima Vlade, vjerojatan bojkot, možda i „protumimohod“ u Kninu ili iz Savske 66? Gomilu dokaza da nikad nismo bili više razjedinjeni. I da nam je kao takvima budućnost sumorna i neizvjesna. O posljedicama stvarne institucionalne krize u slučaju da Grabar-Kitarović  uistinu zabrani mimohod generalu Lovriću, bojim se i pomisliti!

Vojne - unatoč afirmativne izjave Vrhovnice kako ćemo mimohodom pokazati uvježbanost i opremljenost OS, zasad je ne možemo pokazati, ma koliko to željeli, barem ne onima koji se bar donekle razumiju u ono što bi vidjeli. Bilo bi to doslovno pokretno potemkinovo selo, dojmljivo samo djeci i onima koji ne razlikuju tenk od traktora. Ostalima - NATO zelenom svježe prebojana prastara tehnika iz ratnog doba, odavno zrela za otpis, nadzvučna zračna „flota“ kojoj prijeti rušenje, „Krila oluje“ s „B“ postavom, jer je „A“ pobjegla trbuhom za kruhom, nešto novih „Patria“, nova akvizicija nabave MORH-a, Erike - otpisane njemačke pancerhaubice koje zasada ne mogu pucati i hrpa golemih MRAV vozila iz Iraka, koja su SAD donirale glupljim „strateškim saveznicima“, jer im je to bilo jeftinije od troškova transporta natrag za SAD ili uništavanja u rezalištu - izazvala bi samo tugu i svijest da se uništilo jedino što je iz Domovinskog rata izašlo jače i bolje. 

Ako naš mimohod može poslati isključivo takve poruke, koja je uopće svrha njegova održavanja? Tu se, po prvi i zasigurno zadnji put moram složiti s izjavom jednog čelnika HDZ-a. Nikakva! Neka mimohoda, ali u neke bolje dane, kad ćemo imati što pokazati.

Zaključimo, ostavimo Ustav i zakone pravnicima, mimohode vojnicima, i, po mogućnosti, neukaljanu proslavu „Oluje“ čitavom hrvatskom narodu!

5

damir_pacek

"Ako niste liberal s 30, nemate srca! Ako ste liberal s 40, nemate mozga!"

Interakcija

 
UČINIO -> 232 40 10 668
PRIMIO <- 198 40 16 625

Dostignuća

Vingd 292.00
Bodovi 138.7
Prijedlozi 1 3.00
Analize 31 280.00
Ankete 63

Ocjene (10)


Respektira (8): Dirk15, IDujas, siouxica, VeNLO, draxy, Alumnus, 5none5, visitor


Ne slaže se (2): tetec, draxy


Komentari (30)


@vis, zaboravio si nastavak ....oko nadležnosti tad nije bilo, kao što je nema ni sada u slučaju KGK, o čemu dovoljno jasno govori članak 100 Ustava RH, pravnog akta koji je iznad bilo kojeg zakona u državi :-)) Django 0 0 0


@Dj..ustvrdio si da je Mesić umirovio mimo ovlasti..ispravio sam netočan navod..a koliko i što jasno govori čl.100. Ustava, se jasno vidi iz činjenice da ga doslovce svatko tumači kako mu se prohtije, a sve jak strručnjak do stručnjaka :)) visitor 0 0 0


vis, onaj kome treba tumačenje članka 100. Ustava (pazi Ustava ) koji ima 4 stavka od kojih svaki započinje rečenicom iz prvog stavka ima jako jako veliki problem prije svega sam sa sobom. IDujas 0 0 0


@ID, spor uopće nije oko čl.100, Ustava, nitko ne osporava funkciju vrhovne zapovjednice..spor je oko nadležnosti koje tamo ne pišu, a većina koja sad lamentira nema ni osnovnog pojma o tome kako taj veliki sustav funkcionira i kako je reguliran visitor 0 0 0


vis, Ono čega nema, nema ,ne postoji napisao sam to već. Detalje funkcioniranja sustava ne poznajem. Ali znam što je Ustav i znam što u njemu piše i znam da ni jedan zakon ne smije derogirati prava iz ustava. Kako jučer tako danas i sutra. IDujas 0 1 0

Analiza

Hoće li Ustavni sud dozvoliti uvlačenje OSRH u predizbornu kampanju?

12.05.2015. 07:29, Tko zapovijeda vojskom i kako će završiti prijepor oko mimohoda za 20. obljetnicu Oluje?

Ne umiješa li se ubrzo Ustavni sud, prijepor oko mimohoda OSRH bi mogao izazvati mnogo veću štetu od one na koju su u početku računali glavni akteri. Njihov je motiv, vrlo je vjerojatno, bio isti kao u svakom dosadašnjem – nanijeti suparničkom taboru političku štetu, a sebi i svojima priskrbiti koji politički bod. Parlamentarni se izbori bliže, nitko ne može unaprijed biti siguran u pobjedu pa se koristi baš svaka prilika za obračun. Čak je i posljednja sjednica Vijeća za obranu bila iskorištena za slanje poruke o nejedinstvu. Naime, nakon nje je iz Vlade poručeno kako postoji suglasnost o organiziranju mimohoda Oružanih snaga, dok je iz Ureda predsjednice to ubrzo demantirano. Tad se radilo samo o prijeporu oko datuma, ali potrebu da se održi mimohod nisu sporili ni Vlada ni Predsjednica. Na kraju krajeva, Predsjednica je bila ta koja ga je i predložila:

„Nadam se dogovoru. Predložila sam vojnu paradu u Zagrebu, no treba dostojno obilježiti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i u Kninu. Držim da svake godine u Kninu treba podizati na taj dan tu posebnu hrvatsku zastavu. I odati poštovanje svim žrtvama. Vojni mimohod u Zagrebu možemo održati večer prije, 4. kolovoza, ili eventualno nakon proslave u Kninu, uvečer 5. kolovoza. Što se mene tiče, ovdje uopće nisu potrebni politički govori, jer to je dan kada trebaju slaviti one koji su sudjelovali i radili na obrani Domovine.“

Jedini koji se otpočetka izjasnio negativno, protiv mimohoda, bio je Tomislav Karamarko. Usprkos tome što su mediji prethodno danima izvještavali o prijedlogu Predsjednice, on je tvrdio kako „nema informaciju“ o tome da se predsjednica Kolinda Grabar Kitarović slaže s proslavom Oluje u Zagrebu. Otprilike dva tjedna poslije, s obrazloženjem kako organizacija vojnog mimohoda u Zagrebu „ne pridonosi osnaživanju nacionalnog zajedništva“, Predsjednica je odustala od vlastitog prijedloga. Rekla je i da je „na sve načine pokušavala pronaći zajedničko rješenje kako u svečanost uključiti i vojni mimohod“, ali da je „takav stav“, misli se na stav Vlade o tome kako mimohod treba biti isti dan (op.a), „oštro politički podijelio Hrvatsku“. Nejasno je jedino zbog čega se odgovornost u javnosti za tu podjelu pripisuje Vladi kad je notorno da je mimohod na 5.kolovoza, uz nju, inicijalno kao opciju htjela i sama Predsjednica. Legalno izabrana vlast, Banski dvori i Pantovčak, dakle, htjela je mimohod, a protiv je bio čelnik oporbe. Iz nekog razloga, očito je, ne objašnjavajući detaljnije zašto, njemu se poslije priklonila i Predsjednica. Zbog toga, ako se nekome već želi pripisivati odgovornost za izazivanje nove podjele u zemlji, treba ju adresirati na pravo mjesto.

Međutim, ono što najviše brine je činjenica da se u rovovskoj borbi koja se vodi već dulje vrijeme počelo potezati i argumente koji se dosad nisu spominjali. U nastojanju, naime, da po svaku cijenu spriječi održavanje mimohoda, Predsjednica je ustvrdila kako se bez njezine zapovijedi on ne može održati. U prvi je plan istakla funkciju Vrhovne zapovjednice OSRH i time pokrenula novi val rasprava u društvu, ovaj put o tome tko i kako zapovijeda, odnosno upravlja Hrvatskom vojskom u miru.

Pojavljuju se već različita tumačenja, nažalost najviše od onih koji su manje upućeni i stručni, neki čak idu dotle da eventualnu odluku o održavanju mimohoda dovode u kontekst državnog udara, dok oni koji mogu presjeći i razriješiti najnoviji spor – šute. Ustavni sud je jedini koji može meritorno tumačiti Ustav i dobro bi bilo da to učini što prije jer će se, kako je krenulo, prijepori prenijeti i u Hrvatsku vojsku, jedino tijelo koje je dosad ostajalo pošteđeno političkih prepucavanja. Dopusti li Ustavni sud svojom inertnošću da Drago Lovrić, Načelnik Glavnog stožera OSRH, uopće dođe u situaciju da bira koga će poslušati, Predsjednicu ili Ministra obrane, bit će najodgovorniji za štetu koja će nastati. A do nje će doći bez obzira na to kako na kraju ispalo.

U vojsci se u svakom trenutku mora znati „tko pije, a tko plaća“ i do sada se to nije dovodilo u pitanje. Da bi nastala šteta, ne mora se Načelnika Glavnog stožera čak ni suočiti s dvije zapovijedi. Dovoljno je izložiti ga psihološkom pritisku da će možda morati izabrat između Vrhovne zapovjednice i Ministra obrane. Sa svakim od njih on dnevno komunicira i surađuje, izvještava ih i izvršava njihove naloge. Zamjeriti se jednom ili drugom, a do toga će doći izostane li promptna reakcija Ustavnog suda, nije dobro ni za njega ni za Oružane snage.

Pripadnici oružanih snaga su građani ove zemlje i sa zanimanjem prate sve što se zbiva u društvu, a posebice ono što se može odraziti na njihov rad i na njihov status. Dio statusnih pitanja im ovisi o Predsjednici, a dio o Ministru. Najviše toga o odlukama Vlade koja upravlja državnim proračunom. Zbog osjetljivosti problematike, neminovno će se unutar zapovjedništava i postrojbi otvoriti rasprava o tome tko je u pravu, makar u kuloarima. Posljedica toga će biti svrstavanje uz jednu ili uz drugu stranu i formiranje blokova po uzoru na tzv. civilni sektor. Ne treba biti previše pametan za zaključiti kamo to vodi. Pogotovo bi toga trebali biti svjesni oni koji zbog svojih uskih političkih interesa neprestano generiraju nove podjele.

U konkretnom slučaju, što za informiranost građana o posjetu Predsjednice hrvatskom vojnom kontingentu u Afganistanu znače medijski izvještaji o „nekoliko puta rukom pritiskanju značke vrhovne zapovjednice na lijevoj strani odore i ponosnom uz osmijeh, pogotovo pred televizijskim kamerama, govorenju da je to oznaka vrhovne zapovjednice Oružanih snaga Republike Hrvatske“? Što navedeni čini, kao takvi, uopće znače za 24 pripadnika našeg vojnog kontingenta? Treba li ih doista uvlačiti u domaće političke prijepore i znači li to da uskoro mogu očekivati Ministra koji će kod njih lobirati za svoj stav i za svoje tumačenje nadležnosti u upravljanju vojskom? Kao da nemaju tamo dovoljno svojih briga.

Jedno od većih postignuća u reformama obrambenog sustava koje je donijelo konkretnu korist pripadnicima Oružanih snaga je bila depolitizacija. Konačno su mogli odahnuti od politike i u punoj mjeri se posvetiti vlastitom poslu. Prije toga je bilo dozvoljeno članstvo u političkim strankama, naslikavanje na promidžbenim plakatima u odorama Hrvatske vojske i kandidiranje časnika, dočasnika i vojnika na parlamentarnim i lokalnim izborima. Nerijetko se u postrojbama otvoreno provodila predizborna kampanja. Mislili smo da su ta vremena nepovratno ostala iza nas. S obzirom na rang onih koji nas po tom pitanju vuku unatrag, čini se kako još jedino Ustavni sud može spriječiti da Oružane snage ponovno postanu poligon za predizborne kampanje i politička razračunavanja. Hoće li se konačno uključiti i zaštititi jednu od rijetkih oaza u Hrvatskoj u kojoj zajedništvo, unatoč svemu što se događa u društvu, još nekako živi?

9

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (6)


Respektira (4): Demon_Clean, Dirk15, siouxica, damir_pacek


Slaže se (2): bereza, damir_pacek


Komentari (11)


Ovo je za plač, ne za smijeh. Hrvatska ima Ustav koji se zasniva na sustavu koji su promovirali Račan i Mesić. Nazvao sam ga "povuci-potegni" sustav. Nije polupredsjednički, nije predsjednički niti kancelarski, nego je u izvršnu vlast uveo dvovlašć Boljunac 0 0 0


Od Oružanih snaga uspjeli su napraviti cirkus. Po tumačenju: UPORABOM OS zapovijeda Predsjednica, KORIŠTENJE OS provodi Ministar. I sve je to godinama funkcioniralo bez problema, sve dok netko (znali se - tko?) nije UPOTRIJEBIO Predsjednicu. Jadno! mihael 0 0 1


Svatko tko je bio vojnik zna što znači hrvatska riječ zapovjednik.Isto tako zna koga treba poslušati zapovjednika ili političara.Zato se ne slažem sa analizom da je Drago Lovrić u dilemi čiju zapovijed treba poslušati.Ako jeste u dilemi onda ga... draxy 0 1 0


Vrhovni zapovjednik OS RH treba razriješiti dužnosti.Znamo da je nekadašnji Predsjednik umirovio naše generale kada su počeli slušati politiku pa ne vidim razloga da to ne bude i u ovom slučaju. draxy 0 2 0


OSRH su već uvučene u predizbornu kampanju i ustavni sud to ne može spriječiti. Ovo još jedan pokušaj Milanovića da predizborno mobilizira 'svoje', nije ni svjestan da ti njegovi zapravo ne postoje. IDujas 0 1 0