Analiza

Posvemašnji nedostatak demokratskog poimanja: zazivanje vlade "stručnjaka"

07.12.2015. 12:33, Vlada stručnjaka - ideal ili populizam?

Što uopće znači „vlada stručnjaka“? Kako se ona formira? Tko ju formira? Jesu li to ljudi koji će vladati, a da nisu demokratski izabrani? Puno pitanja, zar ne? Ono što je činjenica, to je da na svijetu nije i ne postoji nešto kao „vlada stručnjaka“. Ne znam od kuda ova ideja Hrvatima. Ideja pokazuje potpuno neshvaćanje demokracije i demokratskih institucija. Hrvati ne shvaćaju da su ministri politički izabrani ljudi na demokratskim izborima i da su to ljudi koji će najbolje zastupati one koji su ih izabrali u pojedinom resoru. Dakle, ministar zdravlja ne smije ni na koji način zastupati želje i volju liječničkog ceha, na primjer, u svojem ministarstvu, već jedino i samo želje i volju korisnika zdravstvenih usluga. Ministar socijalne skrbi ne smije uzimati u obzir želje i volju onih koji trebaju izdvajati za takve potrebe, već prvenstveno želje i volju korisnika – nezaposlenih, beskućnika, rodilja ..... Ako je netko liječnik, pa tom logikom ministar zdravlja, u stalnom je latentnom sukobu interesa. Naime, postoji realna opasnost da, kao liječnik praktičar, prvenstveno zastupa interese liječnika, a ne pacijenata. Zadnjih 25 godina imali smo baš takve „stručnjake“ koji su zastupali interese drugih, sebi bliskih stručnjaka, a ne birača koji su ih birali. Kako Hrvati nemaju pojma da je to demokratski nedopustivo, toleriraju i prihvaćaju takvu praksu kao jedino dobru. Sva ministarstva vode „stručnjaci“, ali baš zato što nisu radili za opće, već za partikularno dobro struke kojoj pripadaju, tu smo gdje smo. I sada nam diletanti i neznalice iz Mosta nude istu glupu priču za koju nemaju ni jedan jedini argument. Jer ga ni ne mogu imati. Uostalom, kakvi su to „stručnjaci“ koji bi vodili bilo koju hrvatsku vladu? Pa u Saboru sjedi jako puno dr-mr-fr osoba, a ništa dobro nije napravljeno već četvrt stoljeća. 

2

Kathairo

Sans limites.

Interakcija

 
UČINIO -> 3 2 5 13
PRIMIO <- 12 4 6 62

Dostignuća

Vingd 18.00
Bodovi 35.5
Analize 8 18.00
Ankete 2

Ocjene (2)


Respektira (1): sthagon


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (3)


Reći za ministre "...da su to ljudi koji će najbolje zastupati one koji su ih izabrali u pojedinom resoru" je nakon naših 25 godina "demokracije" naposto je tragikomično. Kathairo molim te navedi bar 3 ministra u ovih 25 godina koji su Laci 0 0 0


"najbolje" zastupali one koji su ih izabrali ? Mimogrede ministre ne bira narod već vođa stranke i Saborski zastupnici, pa možd anjih i zastupa , ali narod NE ! Pa zar ne znaš da su i premijer, i ministri koristili "hotel" Remetinec ? Laci 0 1 0


zanimljiva teza i onda je jednostavno nisi dovoljno dobro argumentirao. sthagon 0 0 0

Analiza

Posvemašnji nedostatak demokratskog poimanja: zazivanje vlade "stručnjaka"

07.12.2015. 12:33

Što uopće znači „vlada stručnjaka“? Kako se ona formira? Tko ju formira? ... više >

Analiza

Kakve stručnjake žele oni koji zazivaju 'vladu stručnjaka'?

06.12.2015. 00:04, Vlada stručnjaka - ideal ili populizam?

Ideja o "vladi stručnjaka" koja se ciklično vraća u javni optjecaj po svoj prilici proizlazi iz dobrih namjera. No problem je što u zemlji ima toliko različitih tumačenja pojma stručnjaka da bi postizanje opće suglasnosti o tome što je to doista "vlada stručnjaka" bila nemoguća misija.

U takvoj općoj kakofoniji različitih mišljenja i tumačenja možda je najbolje poći od motiva onih koji svako malo predlažu ovu koncepciju. Za pretpostaviti je da većina onih koji zazivaju "vladu stručnjaka" u fokusu imaju kriterije po kojima bi se odabrali članovi vlade. Dakle neki konkretni, mjerljivi kriteriji s naglaskom na "postignuća u struci", nasuprot omraženom kriteriju političke podobnosti. Drugi razlog želje za stručnjacima dolazi iz težnje da to budu ljudi neumreženi u političke strukture, pa samim tim i distancirani od mogućnosti da postanu aktivnim sudionicima prizemnih političkih trgovina parcijalnim interesima. Dugotrajna posvećenost razvoju karijere u okvirima struke trebala bi biti pouzdanim jamcem neumreženosti...

I tako, već prvi pokušaji preciznijeg definiranja vode u daljnja pitanja umjesto da sužavaju temu: recimo, kakvi su mjerljivi kriteriji za poziciju ministra u vladi; u kojoj i kakvoj struci bi se stručnjaci trebali dokazati? I tako dalje. Čak i pretpostavka da dugotrajni rad i postignuća u struci jamče neku vrstu odmaka i neutralnosti u odnosu na stranačke mreže pada u vodu, posebno u slučaju liječnika i pravnika, dviju struka najzastupljenijih na svim razinama političkih struktura.

Kod navedenih struka pojmovi stručnosti i političke podobnosti izrazito su izmiješani, što pitanja koja sebi postavljamo samo dodatno komplicira: na rukovodeća liječnička mjesta, od pojedinih odjela pa do cijelih bolnica postavljaju se kandidati na osnovi političkog - partijskog lobiranja i kadroviranja. O sudačkom "netalasanju" i usklađenosti sa željama političkih centara moći da se i ne govori: teška koruptivna djela i kaznena djela velike novčane težine koja počine političari praktički se nagrađuju, kao u poznatom slučaju Čobankovićevog guljenja krumpira "teškog" milijune kuna, ali i recimo u slučaju Čačićevog novog političkog partnera Pere Vićana, koji je za protuzakonito prepisivanje državnog zemljišta vrijednog  šezdesetak milijuna kuna na sebe dobio za naše sudstvo tipičnih deset mjeseci zatvora koji se mogu mijenjati radom za opće dobro. To je ujedno i ogledni sudski proces kaznenog gonjenja prepisivanja državnog zemljišta ispod hotela na vlasnike hotela koji ga nisu platili, a koji već sada svojim ishodom navješćuje kako će se možda najveći kriminal u Hrvatskoj, dosljedno proveden od Istre do Prevlake, korak po korak "legalizirati".

Dok suci smišljaju kako će zaštititi ili amnestirati najveće kriminalce u državi uvezane s politikom; a "vodeći" odvjetnici mlate najveće novce na najtrivijalnijim poslovima ovrha koji se dodjeljuju, opet, po političkoj podobnosti; dok javni bilježnici mlate novce na svemu, svi poslovi koje rade su trivijalni, a javnim bilježnikom se može postati samo prema političkoj podobnosti; i dok su državni odvjetnici ionako izravno podložni čistom političkom kadroviranju - pa je u cijeloj pravnoj struci uvezivanje politike i struke do kraja zaokruženo - pitamo se: tko se u toj branši može nazvati stručnjakom, ako ćemo takvu kvalifikaciju dopustiti samo osobi koja se kroz karijeru probijala isključivo putem konkretnih pokazatelja uspješnosti, a bez političkog upliva?!

Da se opet vratimo na liječnike - je li moguće da su toliki liječnici koji se nazivaju vrhunskim stručnjacima na državnoj razini baš nekom čudnom koincidencijom ujedno i visokorangirani članovi vodećih političkih stranaka? Postavljaju li vodeće hrvatske stranke u svoj vrh samo dokazane vrhunske liječničke stručnjake (ali ne i inženjere, veterinare ili geologe) ili se pak liječnici kad dođu do vrhunaca u struci gorljivo okrenu političkom aktivizmu kako bi do kraja iskoristili nemjerljivu radnu energiju i višak svestrane nadarenosti? Ironiju na stranu, svi znamo da postoji mnogo izvrsnih stručnjaka u medicini, ali nekom slučajnošću šira javnost za njih nikad ne čuje i nikad se ne pojavljuju kao kandidati za državne funkcije baš zbog svoje stručnosti ako iza njih ne stoji dugotrajno članstvo u najvećim hrvatskim strankama.

U normalnoj zemlji stručnjacima ne bi ni palo na pamet da traže stranačko podupiranje, jer bi im već sama činjenica da se oslanjaju na "guranje" stranke izravno narušila profesionalni ugled, koji se može postići i održavati isključivo postignućima u profesiji - ali ovo nije normalna zemlja, ovo je Hrvatska - a u Hrvatskoj je normalno da se nekoga stalno naziva vrhunskim stručnjakom iako je javno poznato da ga godinama, nekad i desetljećima "gura" ova ili ona stranka, dok se konkretna dostignuća takve osobe u struci gotovo nikad ne spominju.

Integritet pojma stručnjaka je dakle, u nekim strukama izrazito narušen. Drugo je pitanje kakva je uopće razina "čistog" stručnog znanja potrebna na funkciju ministra, u odnosu na ona znanja koja su nesumnjivo neophodna, a to su znanja organizacije, vođenja ljudi, tumačenja obračunskih izvještaja - dakle menadžerska znanja?

Odgovor na to pitanje nije jednoznačan, ali praksa najčešće pokazuje da uspješni nositelji visokih upravljačkih funkcija imaju solidna ili blago natprosječna znanja u branši kojom upravljaju, dok je njihova razina menadžerskih znanja obično mnogo veća.

No kod nas se sad tu javlja i drugi problem, a to je da se "menadžerstvo" uopće ne priznaje kao "prava" struka. Više je razloga tomu, i detaljno opisivanje bi uzelo previše prostora, no mogu se nabrojiti barem oni temeljni:

- U i dalje vladajućoj paradigmi marksističke političke ekonomije, ekonomski zakoni se ne priznaju kao egzaktni zakoni, čije dobro poznavanje omogućuje postizanje vrhunskih rezultata, nego se cijela ekonomija smatra "glinom" koju političari mogu i trebaju oblikovati po svojoj volji. U takvom mentalnom sklopu, konkretna znanja se od menadžera niti ne očekuju, te jedinom vrlinom ostaje poslušnost prema političarima, dok je značaj same menadžerske funkcije više ceremonijalan (stvarna funkcija hrvatskih političkih menadžera isključivo je slijepo provođenje političke volje, volje koja se kroz nedemokratsku strukturu hrvatskih stranaka svodi na osobnu volju najmoćnijih osoba u strankama)

- Sukladno dubokim vjerovanjima opisanim u gornjem pasusu, obrazovne ustanove podučavaju menadžment na način koji je istodobno ležeran i skolastički: umjesto da se naglasak stavi na tvrdo praktično brušenje složene multidisciplinarne aktivnosti, podučavanje o menadžmentu uglavnom se svodi na enciklopedijsko bubetanje pojmova i koncepcija. Ako i postoje praktični zadaci, oni su trivijalno jednostavni da ne naruše očekivanja studenata koji takav studij i pohađaju maštajući o lagodnom životu s puno privilegija a malo poteškoća

- Fakultetski lobiji su efektivno "protjerali" obrazovanje uz rad i stručno usavršavanje koje provode velike korporacije i na tržištu dokazane edukativne organizacije. Gdje god sveprisutna hrvatska regulativa može udariti šakom, tu je propisana fakultetska diploma i za najtrivijalnije poslove. Mogućnost prikazivanja i dokazivanja stvarnog znanja stečenog na drugi način ne priznaje se i ne dopušta. Tako mnoge diplome umjetno dobivaju cijenu koju ne zaslužuju, a takva situacija izrazito pogađa upravo stručnjake u menadžmentu, jer svjetska praksa pokazuje kako su znanja stečena kroz "alternativne" načine obrazovanja upravo u menadžmentu najvrjednija. Dok vrhunske strane tvrtke, i neke od naših ozbiljnijih velikih tvrtki puno više drže do popisa stručnih specijalizacija nego do formalne diplome nekog od hrvatskih "menadžerskih" fakulteta, u reguliranjem silovanom državnom sektoru i javnim poduzećima situacija je dijametralno suprotna

Iz svega nabrojenog možemo slobodno zaključiti - broj osoba s upotrebljivim menadžerskim znanjima unutar državnog i javnog sektora posve je minoran.

Tome se nadalje može dodati činjenica da je dugotrajno kadroviranje bez ikakvih racionalnih i društveno odgovornih kriterija dovelo do situacije da ni ljudi koji bi inicijalno imali dostatna znanja i iskustva za vodeće funkcije godinama ne mogu ni priviriti na pozicije gdje bi mogli dalje razvijati i dokazivati svoje potencijale - nakon nebrojenih namještenih natječaja i kandidati koji su najperspektivniji po racionalnim kriterijima na kraju dignu ruke od svega. Složeni zahtjevi visokih upravljačkih mjesta postaju sve teže breme kandidatima s puno praznog hoda - bez mogućnosti stalnog brušenja znanja i usavršavanja, samorazvoja kroz suočavanje sa složenim problemima, potencijalno vrhunski kandidati propadaju kao što propada i cijela država.

I sada možemo reći da su jedini pravi kandidati za složene upravljačke funkcije zaposlenici na rukovodećim poslovima bilo koje razine u velikim i uspješnim privatnim tvrtkama (domaćim ili inozemnim). To su osobe koje imaju dovoljno teorijskog i praktičnog znanja da mogu procijeniti koliki je potrebni omjer znanja iz branše i upravljačkih znanja za pojedine rukovodeće mjesto, i bez oklijevanja delegirati one poslove za koje su svjesni da sami nemaju dovoljno znanja za njihovo obavljanje, ali čvrsto držati u rukama izravno upravljanje onog segmenta posla koji smatraju ključnim. I osobe koje će ako shvate da njima samima nedostaju ključne kompetencije - odbiti ponuđeni posao.

Ako bi takvi ljudi došli u "vladu stručnjaka", malo tko bi ih prepoznao jer je javna pozornost desetljećima usmjerena na sasvim drukčiji profil "stručnjaka". Ali, ako bi oni doista bili stručnjaci kakve smo opisali - sigurno bi ih se prepoznalo po rezultatima.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (9)


Komentari (12)


Fu-a, jer je izraz DRŽAVNIK , pogotovu dobar državnik, još manje jasan od pojma stručnjak, osim ako se pod ržavnikom ne misli na stručnjak i menadžera ujendoj osobi. Staljin i Hitler su bili državnici, zar ne ? i kako su upravljali državama ? Laci 0 0 0


pa je laci, i Hitler i Staljin su bili državnici, ali nikada ne bih zaključio da su bili DOBRI, meni eto u smislu DOBRIH državnika pada na pamet npr. Kennedy, Aldo Moro, Willy Brandt, Mahatma gandi i sl. Jung-fu 0 0 0


@jf, da bi jedan kennedy funkcionirao, mora prvi korak ispod njega biti 100 ljudi s konkretnim znanjima.mislim da je naš problem što svako selo ima 3 kennedija, sve vizionari i stratezi, nitko nema nikakvih konkretnih znanja ni konkr.etnih rezultata Dirk15 0 0 0


U današnjem Obzoru je Škegro tu temu obradio izvanredno. Ne slažem se jedino s onim da mandat treba dati onome tko skupo 76 potpisa. To je u suprotnosti s onim mšto piše Škegro o političkom sustavu koji treba mijenjati . Ćlanstvo trtira kao šefovske Boljunac 0 0 0


poslušnike koji moraju glasovati u Saboru kako im naredi šef stranke. To nije u skladi sa zahtjevom za reformom političkog, zbornog i stranačkog sustava !!! Boljunac 0 0 0

Analiza

Demokraciji je vlada stručnjak tj. Stručna Vlada NEOPHODNA !

03.12.2015. 13:53, Vlada stručnjaka - ideal ili populizam?

Nevjerojatna je količina besmisla koja se izriče ovih dan u svezi  lažne dileme, izazvane prijedlozima MOST-a, da se postigne konsenzus oko Vlade koja bi bila sastavljena od stručnih osoba iz različitih političkih opcija ili čak  stručnih osoba koje nisu, kolokvijalno rečeno, političari. Diskusije idu čak tako daleko da se pokušava sugerirati da bi vlada stručnjaka odnosno stručna Vlada, bila ugroza demokracije ?! O tempore, o mores ! Neki čak idu toliko daleko da smatraju da ministar policije ne treba da ima pojma o policijskim poslovima, ili da ministar poljoprivrede ne mora biti sposoban razlikovati kupus od kelja, te se pledira za to da ministri moraju biti "karijerni" političari, bez obzira što zapravo možda nisu stručni NIZAŠTO !

Ali nitko, baš nitko se nije sjetio usporediti državu s tvrtkom, pogotovu danas kada u svijetu postoje tvrtke koje su po veličini, broju zaposlenih, i pogotovu ostvarenim prihodima čak i veće od država poput Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Lihtenšteina, Cipra i sličnih država. A zašto ja tvrdim da se ta usporedba treba izvršiti, da bi se došlo do odgovora da li je stručna Vlada, odnosno Vlada stručnjaka, poželjna ili ne?

Svaka, baš svaka uspješna velika tvrtka, pogotovu multinacionalke, koja ostvraruje prihod veći od hrvatskog BDP-a, u principu je vođena ovako:Vlasnik, bilo da je to jedna osoba (u Fordu nekada sam Ford, u DM-u vlasnik DM_a, itd..), bilo da su to dioničari, određuju strategiju poslovanja, strategiju razvoja, strategiju širenja po svijetu, i strategiju podjele odnosno utroška dobiti tvrtke. A da bi se te strategije ostvarile SVE te tvrtke imaju izvršna tijela, i izvršne funkcije, koje se popunjavaju isključivo STRUČNIM ljudima ! Njihov je zadatak da strateške ciljeve ostvare koristeći svoja stručna znanja i stručna iskustva. Najzorniji primjer takve logike funkcioniranja je naprimjer NASA. Američka Vlada i američka "politika" donose strategiju da naprimjer - idemo do Mjeseca ! No da se to ostvari angažiraju se najbolji stručnjaci koji to mogu provesti. Političar ili neki "menadžer za SVE"  tu nema što tražiti. Isto je i kod FordA, i kod CIBE, i kod MONSANTA, i kod Microsofta. I u tom "slobodnom" svijetu to ne smatraju nečim što proturiječi demokraciji. O konstrukciji Apola se ne nikada neće odlučivati demokratskim nadglasavanjem, već samo na osnovi stručnih argumenata i stručne rasprave. Američka demokratska javnost odlučuje demokratski (putem naprimjer Kongreda) da li će Apola uopće biti, a ne kakav će biti !

I došli smo do nas, do Hrvatske i pitanja - Čija je Hrvatska ? Odgovor  je zapisan u hrvatskom Ustavu ! Hrvatska nije vlasništvo Vlade, ali je hrvatski narod prema Ustavu inaogurirao sustav predstavničke demokracije, putem redovitih izbora za svoje predstavnike u hrvatskom Saboru, da bi tamo odlučivali o strategijama koje treba slijediti da bi Hrvatska bila društveno i gospodarski poželjna zemlja. I tu u hrvatskom Saboru treba da se odigrava ono što bi mogli nazvati "političkom" borbom za usvajanje ovakovih ili onakovih političkih, gospodarskih ili inih strategija. Koju Vlada izabrana od strane hrvatskog Sabora treba da provede i realizira sukladno odlulkama hrvatskog Sabora. I zar nje kristalno jasna paralela između potrebe da Hrvatska funkcionira slično kao neka multinacionalka koja ima veći prihod od hrvatskog BDP-a ?

No u Hrvatskoj ništa nije logično,pa ni funkcioniranje same države. Naš Sabor čak nema niti jedne službe, prateće institucije ili čak ingerencije, da osmišljava strategije razvoja našega društva i našega gospodarstva. On je od prvoga dana ustrojen i funkcionira kao "glasački stroj", a ne organ koji je u ime građana ovlašten da bude  GAZDA Hrvatske. Zvuči li to nekome grubo ili nelogično ? Pa Bože moj, ako je Hrvatska naš dom, naša kuća, upitajmo se kakva je to kuća u kojoj nema gazde ? Gazda imanja naprimjer određuje što će se  posaditi ove godine, i koja će se atoka klati, koja prodavati i koja klati. No neće to sam raditi,jer možda to i ne zna raditi, ali zato ima 'stručnu' radnu snagu, sinove i unuke, koji će to uraditi. I tako bi trebalo biti u svemu. Naprimjer, Sabor odluči da treba ojačati naše oružane snage u dijelu kopnene vojske. Vlada to treba realizirati, i to ministar u Vladi zadužen za vojsku. Što mislite je li je bolje da se ta "realizacija" povjeri jednoj Željki Antunović, ili nekom iskusnom časniku, stručnom u pogledu funkcioniranja vojske ?

No sada će neki elitni analitičar ili kolumnista reći - ma, ne mora ministar ništa znati, zato ima stručnih službi u ministarstvu, zar ne ?  I ja na to kaže O.K. ! Ako je tako, pošto je strategiju odredio Sabor, a ostvaruju ga stručne službe ministarstva, čemu služi ministar ? No budući da je u nas sve naglavačke okrenuto, u nas strategije ne određuje Sabor već Vlada i nestručni ministrii, a provode je "stručne" službe ministarstva pune političko-stranačkih uhljeba svake vrste, a rezultat je slijedeći: NESTRUČAN ministar i NESTRUČNA Vlada Saboru predlažu donošenje nekih odluka, budući da suvislu strategiju razvoja nisu u stanju smisliti, pa te odluke dalje sprovode nestručni ministar i stručne službe prepune nestručnih osoba. Rezultat nam je pred očima, i gledamo ga već 25 godina ! I prava je smejurija kao netko takvo što može nazvati demokracijom, samo zato što nemamo vlade stručnjaka.

Prema svemu rečenome, samo onaj tko ne misli dobro Hrvatskoj i hrvatskim građanima može tvrditi da je VLADA STRUČNJAKA nešto loše, a Vlada političara, sa manjkavim ili nikakvim referencama sem RADA u politici, bolje od toga. Ako bi se uspjela formirati VLADA STRUČNJAKA, sva ostala pitanja, kao što su kontrola rada, kontrola troškova, kontrola zakonitosti rada, kontrola ostvarivanja strategija, i ostala pitanja, su samo operativna pitanja koja se lako rješavaju donošenjem posebnih pratećih akata u svezi funkcioniranja sustava. Konačno pitanje: Mislite li da bi, i to ću sada prvi puta reći ali podrazumijevam, poštena stručna Vlada trpjela da iz proračuna plaće primaju ljudi po Agencijama, ministarstvima i javnim tvrtkama, za koje se zna da ništa zapravo ne rade ? Ja mislim da ne bi. I to je možda glavni razlog zašto oni koji se protive vladi stručnjaka, svim silama dokazuju da ona nije dobra.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (4)


Respektira (3): Dirk15, BorisTraljic, IDujas


Ne slaže se (1): 25731


Komentari (6)


Upravljanje korporacijom nije isto što i upravljanje državom. Dokumentarac Apolo govori tko je kako i kada donio odluku o realizaciji i tko je bio politički a tko stručno zadužen za praćenje realizacije! Struka i politika se moraju nadopunjavati! IDujas 0 0 0


A tko nama brani da se struéčna Vlada i Sabor kao "gazda" skladno nadopunjuju ? Nitko, ali mi smo se nažalost navikli da pred političarima "skidamo gaće", nipodašatavajući vrijednost stručnjaka. Pa onoga Jovanovića (koji je imao diplomu, ali Laci 0 0 0


nije bio stručan, jedan Mamić je "pojeo" za doručak. Ne smije se zaboraviti da formalno obrazovanje i stručnost nisu iste stvari. Znam iz vlastitoga iskustva koliko nestručnih inženjera ima. Ali znam i to da nema stručnih političara ! Laci 0 0 0


@IDujas samo si potvrdio što sam i ja rekao. Struka i politika se moraju nadopunjavati. I po tome su korporacije i države isto. Gazda ili Sabor vode politiku, s stručni ljudi ju provode. Konkretno Bandić-političar putuje po svijetu da vidi što se Laci 0 0 0


gdje radi, i vraća se ne znajući što je vido jer nije stručan, pa Zagreb nema rješeno spaljivanje otpada ni danas. Da se pusti stručnjake da to rješavaju, već bi davno pitanje otpada u zagrebu bilo rešeno. Tako je i na nivou države. Laci 0 0 0

Analiza

Demokraciji je vlada stručnjak tj. Stručna Vlada NEOPHODNA !

03.12.2015. 13:53, Vlada stručnjaka - ideal ili populizam?

Nevjerojatna je količina besmisla koja se izriče ovih dan u svezi lažne dileme, izazvane prijedlozima MOST-a, da se postigne konsenzus oko Vlade koja bi bila sastavljena od stručnih osoba iz različitih političkih opcija ili čak stručnih osoba koje nisu, kolokvijalno rečeno, političari. Diskusije idu čak tako daleko da se pokušava sugerirati da bi vlada stručnjaka odnosno stručna Vlada, bila ugroza demokracije ?! O tempore, o mores ! Neki čak idu toliko daleko da smatraju da ministar policije ne treba da ima pojma o policijskim poslovima, ili da ministar poljoprivrede ne mora biti sposoban razlikovati kupus od kelja, te se pledira ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 3
  • 0
  • 1
  • 6

Analiza

Vlada stručnjaka veće je zlo od svake drugačije vlade

02.12.2015. 14:11, Vlada stručnjaka - ideal ili populizam?

Reforme, reformska Vlada, depolitizacija i stručnjaci čine se kao ključne riječi svih političkih rasprava u posljednje vrijeme. Ti nazovi ‘stručnjaci’ od nekih se opcija stavljaju toliko na pijedestal da se stvorila klima u javnom prostoru kako u političkom životu Hrvatske postoje dvije vrste ljudi: ‘foteljaši’, koji (isključivo) okupiraju političke stranke te se grabe za što bolja mjesta u Vladi/saborskim odborima/javnim poduzećima, te nasuprot njima stručnjaci, koji su se dokazali u privredi, a pritom su i mladi, sposobni, probitačni i imaju sve ostale kvalitete potrebne kako bi Hrvatsku okrenuli prema pravom kolosijeku.

Takav je stav, koliko god bio u današnje vrijeme popularan, u isto vrijeme podjednako naivan i štetan, te može dovesti do ogromnih poteškoća kako u provedbi politike, tako i u promjeni njezina suštinskog značenja. A to su zapravo i razlozi zašto Reformska i stručna vlada konzekvetno vodi do puta koji je zapravo poništenje demokracije, točnije svih onih vrednota, procedura i institucija koje su toliko potrebne da si održao demokratski poredak. Jer demokracija nije preglasavanje (čisto preglasavanje u osnovi je instrument koji vodi do tiranije većine), već je proces većinskog odlučivanja tek jedan od kotačića demokracije, a pritom vjerojatno nije niti najvažniji. Tri su demokratske institucije od iznimne važnosti za sam poredak, a Vlada stručnjaka potpuno bi ih poništila.

Ukidanje instituta opozicije

Zadaća opozicije u demokraciji je bitna. Opozicija ne služi primarno za blaćenje i ‘iznošenje prljavog veša’ vlasti (iako je i po tom pitanju dobrodošla), nego prije svega kako bismo stvari mogli sagledati iz više kuteva. Dakle, tu je zbog kritike, u strogom smislu te riječi. Vlast je dobila povjerenje građana te slijedi neki svoj put i programe, ali opozicija je tu kako bi dovodila odluke u pitanje, davala alternative te garantirala da se vlast ne može toliko proširiti kako bi u potpunosti bilo ostvarena poznata krilatica Lorda Actona - power corrupts, absolute power corrupts absolutely (moć korumpira, apsolutna moć korumpira apsolutno).

No, samo nadgledanje vlade i glumljenje svojevrsnog ‘zamjenskog policajca’ nije toliko bitno koliko dojam koji uvijek mora stvoriti opozicija, a to je dojam kako uvijek postoji alternativa. Jer bez alternative, kada se sve svodi samo na jedan put, a time na neminovnost, stvaramo atmosferu koju u društvu mogu stvoriti samo autoritarne vlasti. Uostalom, sami rezultati izbora i zapravo jednak broj glasova koji su dobili HDZ i SDP sugerira kako je narodna želja potpuno suprotna od jedinstva te je puno više usmjerena prema konfliktu. A baš konflikt, koji svoj temelj ima u postojanju opozicije, sprječava jednoumlje (koje se često i promiče kroz apsurdne tvorevine poput ‘nacionalnog jedinstva’) - onu stvar koja je puno opasnija od tek puke nesposobnosti.

Postoji, dakako, i alternativa. Nju svakim danom u svakom pogledu žive građani (ili bolje rečeno pučani) Mađarske (a već odavno žive Rusija i druge istočne zemlje), koja je otišla u drugom smjeru. Kolika će biti cijena takvog usmjerenja, ostaje da vidimo, iako možemo naslućivati.

Ukidanje instituta javnih politika

U inozemstvu, pogotovo u zemljama (bivšeg) britanskog Imperija (pa i u samom Ujedinjenom kraljevstvu), potpuno je uobičajeno da neki političar kroz godine zamijeni nekoliko ministarskih mjesta. Tako primjerice, u ovoj posljednjoj kanadskoj Vladi, koja je poprilično posebna po tome koliko ima zapravo ‘prvih’ ministara i dalje neka od najvažnijih mjesta zauzimaju iskusni političari. Primjerice, Stephane Dion preuzeo je mjesto ministra vanjskih poslova, a u prošlim je sazivima obavljao posao ministra uprave (intergovernmental affairs) i ministra okoliša. Teško bismo mogli naći neko zanimanje koje bi značilo da je spomenuti ‘stručnjak’ za ova područja. Puno prije, riječ je o osobi koja ima neograničeno političko iskustvo i koji zna kako rješavati probleme javnih politika te državnih i međudržavnih odnosa. Dakako, to ne znači da netko treba, poput Andrije Hebranga, biti i ministar obrane i ministar zdravsta, ali postoji puno ministarstava (kako kod nas tako i vani), kod kojih je ključ dobrog upravljanja upravo u poznavanju procesa implementacije javnih politika.

A treba priznati, za veliku većinu pozicija ministara upravo je takvo znanje potrebno. Jer znati upravljati nekim resorom znači moći donositi odluke koje će često moći ići u više smjerova, a smjer kojim se ide mora biti pokriven programom koji ima utemeljenje u volji naroda (prikazanoj na izborima). U tom smislu, koji bi to točno stručnjak znao odgovoriti na pitanja poput onih općenitih o pravima pojedinih skupina ili općenitim građanskim pravima i slobodama. Nijedan, jer nije posrijedi stručno pitanje. A većina odluka koju ministri trebaju donositi nije kao u tvrtkama, koje posluju samo na dva načina - ili s plusom ili s minusom. U državama, jednako su važno sagledati koliko neke odluke utječu na socijalnu situaciju koliko i to jesu li ili nisu opterećenje za državni proračun. Takav tip odgovornosti, takav tip odluka zahtjeva poznavanje politike i znanje implementacija javnih politika.

Sasvim konkretno - je li najbolji policajac ujedno i najbolji mogući ministar unutarnjih poslova? Je li najbolji kirurg ili liječnik ujedno i najbolji ministar zdravlja? Je li najbolji profesor ili rektor najbolji mogući izbor za ministra znanosti? Je li najbolji trener ili predsjednik saveza najbolji mogući izbor za ministra sporta? Je li najbolji poduzetnik najbolji izbor za ministra poduzetništva? Za sva ova pitanja odgovor je - vrlo vjerojatno nije, jer zadaci koje trebaju obavljati gore spomenuti daleko su manje kompleksni od zadataka koje ima jedan ministar. Ali postoji još i važnija stvar...

Odustajanje od predstavništva

Trodioba vlasti temelj je modernih demokracija. Njome se sprečava moguća tiranija većine (pa i manjine), kao i drugi oblici centriranja i zloupotrebe moći. Već i letimičan pogled jasno daje do znanja kako je sudski dio vlasti neovisan o volji naroda, jer mora ostati neovisan čak i od te volje. Time ostaje zakonodavna i izvršna vlast. Da bi one ostale doista predstavničke, u njima moraju biti ljudi koje je narod izabrao. Stoga, u Ujedinjenom kraljevstu ne može se ući u Vladu bez da je kandidat prethodno izabran na izborima (praksa koja dobrim dijelom postoji gotovo svugdje). Jednom kada članovi Vlade postanu neovisni stručnjaci, dolazimo do problema legitimiteta. Kako najvažnije odluke, koje mogu imati iznimno pozitivne ili negativne posljedice po društvo, mogu donositi ljudi koji nisu nikom u nijednom trenu podastrijeli račune.

Dodatno, ako je takva Vlada formirana u sklopu jedinstvenog, nazovi-reformskog sve-sporazuma, tko će točno biti instrument kontrole? Sami ljudi koji čine tu vlast? Nije li to nelogično?

Dodatno, stručnjaci svi redom, pogotovo oni izvrsni, imaju obično isti problem. Previše su fokusirani na struku i koliko god to bilo dobro kada je njihov posao isključivo vezan na uže područje djelovanja, toliko može biti problem u izvršnoj vlasti. Jer odličan liječnik puno više poznaje što je potrebno liječnicima nego što je potrebno pacijentima, a sličnu stvar možemo reći i za policajce, sportaše, poduzetnike i suce. Štoviše, sva ta zanimanja, pogotovo u društvu koje ja malo poput našeg, imaju tendenciju zatvaranja u neku vrstu sindikata, pa je mogućnost od zloupotrebe položaja time zapravo nemjerljivo veća.

Zaključno

Postoji doduše jedan razlog zbog kojeg bi možda takvu vladu trebalo podržati, a on je ispunjenje svojevrsne poetske pravde. Naime, prije 25 godina kao društvo smo se rukama i nogama borili protiv samoupravog socijalizma i oblika vlasti u kojem se nazovi-demokracija kamuflira kroz zapravo vladanje jedne elite koja nikom ne odgovara. Sada, želimo ponovo to isto...

3

miliwan

Immer weiter... immer weiter!

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 12 27 22 105
PRIMIO <- 38 9 11 70

Dostignuća

Vingd 70.00
Bodovi 95.5
Analize 7 70.00
Ankete 64

Ocjene (18)


Komentari (46)


Možemo mi izmišljati toplu vodu do sudnjeg dana ali problem demokracije u Hrvata nije špansko selo, ako netko vlada 25 g. i dovede nas tu gdje jesmo 5none5 0 0 0


onda je problem u onima koji ih i dalje biraju, problem su birači, njihov odgoj, školstvo koje ih je obrazovalo tako zatucane i bez mogućnosti da progledaju pored zdravih očiju, ukratko problem je u obrazovanju 5none5 0 0 0


Kad Hrvati budu znali što od političara žele, onda će to i dobiti (tržišna logika), po istoj logici i danas dobivaju što žele,, natezanje partizana i ustaša 5none5 0 0 0


Ovdje je naveden primjer Kanade. Po čemu je to Hrvatska usporediva s Kanadom? Koji su se to hrvatski ministri ili političari dokazali u ovih dvadeset godina, zanemarit ću ratne godine ? Vlada stručnjaka nije dobra, a ministri bez dana staža jesu? boriszu 0 0 0


Kamuflirani u partizane i ustaše, a zapravo široka lepeza uhljebničara, povezanih na najmaštovitije načine, ali istovremeno i uhodane interesne grupe kojima je jedini cilj zahvatiti što veći dio najslađeg kolačića (proračun i tzv. javni sektor) Refamolitelj 0 0 0