Analiza

Opreznost mainstream medija kao dašak civilizacije u Hrvatskoj

16.01.2017. 09:47, Što slučaj Lalovac govori o funkcioniranju institucija u Hrvatskoj?

Prokleto je lako na prvu loptu šamarati mrtvog magarca i sasuti drvlje i kamenje na Borisa Lalovca kao obiteljskog zlostaljača. Ipak je Lalovac član SDP-a, najlošije Vlade u hrvatskoj povijesti, čovjek koji je sekundirao Milanoviću i sviti u povijesno spektakularnom neradu i netransparentnosti. Danas, kad Milanovićeva Vlada i njeni članovi polako odlaze u povijest, a SDP je u gotovo pa egzistencijalnim problemima, moderno je i hipsterski nabacivati se uvredama i porugama na njihov račun, a izlaganje pojedinih istaknutih članova javnom ruglu dođe kao nekakav znak osvete i prkosa za sve ono što su zemlji i narodu priuštili. Red je došao i na Lalovca, 'vijest' o njegovom zlostavljanju supruge dočekana je sa neskrivenim likovanjem u javnosti nad još jednim 'prokazanim' moralistom iz SDPa. 

To da narod na nož dočekuje vijesti o političaru koji je dio omražene klike je sasvim normalno, kao i to da se prosječan Hrvat naslađuje sa problemima nekad moćnih političara koji su svima onima prosječnima krojili sudbine. Normalno je i da brdo satiričnih i zabavnih portala i medija masovno producira sadržaj koji cijelu situaciju ismijava i ironizira, sa više ili manje komedijskog uspjeha. I javnost koja se ovim slučajem zabavlja, i onaj dio medija koji je zadužen za satiru pokazuju da taj dio društva funkcionira najnormalnije. 

Ono što možda iznenađuje malo više je da i tzv. 'mainstream' mediji funkcioniraju normalno, to jest, da hrvatski mediji pokazuju dozu društvene odgovornosti na kakvu nismo navikli. Većina medija koje možemo nazvati 'mainstream', a da imaju čitanost veću od nekolicine istomišljenika, su vijesti o Lalovcu prenijeli dosta uniformirano, sa izjavama samog optuženika, nekoliko činjenica koje su poznate i distanciranjem od presuda i osuda putem medija dok više činjenica ne bude poznato. Istina je da nije uvijek bilo tako, ali je pohvalno da se stanje u medijskom prostoru kreće na bolje. I, koliko god ironično bilo, lik i djelo Velimira Bujanca, njegovo samo postojanje,  je imalo nekakav pozitivan učinak na Hrvatsku u smislu da je trebao on kao pojam senzacionalizma i šljam-novinarstva da ostali mediji shvate da nije svaka priča podobna da bude prenesena kao javna vijest. Velimir Bujanec je sve samo ne relevantan izvor, pogotovo što se tiče vijesti koje štete članovima SDP-a i svima onima koji nisu njegovi istomišljenici. Činjenica da je gđa Lalovac svoju 'istinu' iznijela upravo u njegovoj show emisiji i nigdje drugdje otvara ozbiljne sumnje u autentičnost cijele priče. Hrvatski mediji su sasvim ispravno i opravdano procijenili da senzacionalnu 'vijest' koju Bujanec provali o istaknutom članu SDP-a nije uputno prenositi u svojoj punoj formi dok ne bude poznata i druga strana priče, dok se ne otkrije više činjenica o samoj priči. Hrvatski mediji su ispravno procijenili da osuđivani diler i ekstremni desničar deklariranih fašističkih stavova, koji iz nekog razloga uživa visoki ugled kod predsjednice države i premijera koji ga rado viđaju na primanjima i domjencima koje organiziraju, nije dobar izvor informacija koje bi trebale biti prezentirane široj hrvatskoj javnosti. 

Netko će, naravno, u svemu tome vidjeti udbašku hobotnicu koja opet truje hrvatsku svijest. To su najčešće isti oni kojima su puna usta priča o podjelama i jugostalgičarima kojima je jedini cilj zavaditi Hrvate pa vladati. A istina je samo to da u medijskom tretmanu ove priče nije bitno tko je Boris Lalovac, lijevi ili desni, crveni ili crni, za ovu priču je bitno tko je Velimir Bujanec kao jedini izvor iz kojeg ova priča potječe. I pohvale trebaju ići svakom onom mediju koji je zatvorio ovu priču, odnosno stavio ju na led tako dugo dok javnosti ne postanu dostupne neke informacije iz provjerenijih izvora od neo-nazi showa koji se vrti pod kodnim imenom Bujica. 

Za svaki argument koji se predbacuje Borisu Lalovcu u vezi sadržaja sporne snimke i okolnosti oko zlostavljanja supruge, može se naći barem jednako protuargumenta koji cijelu priču stavljaju pod upitnik. Prvo, zašto je snimka emitirana u isprekidanom obliku? Zašto gđa Lalovac nije objavila svoju priču čim se dogodila, a dogodila se još debelo prošle godine? Ako je zaista tražila pomoć udruga za zaštitu žena, zašto ju je tražila anonimno? Ako je imala razloga zvati u pomoć anonimno, zašto tu anonimnost ne prakticira i dalje nego se jada Bujancu? 

Trenutno poznate činjenice ne nude uvjerljive argumente niti za jednu niti za drugu stranu. Možda Lalovac zaista jest nasilnik koji mlati ženu, a možda supruga laže da našteti suprugu koji ne samo da je očito pobjegao iz njihovog braka nego i predstavlja suprotnu političku opciju od one kojoj je bliska gđa Lalovac. Svakako da slučaj relevantne institucije trebaju istražiti i bilo kakve pogrešne radnje sankcionirati. Ali, s obzirom na delikatnost slučaja, ne u smislu što je Lalovac istaknuti političar nego u smislu da se radi o obiteljskim problemima privatne prirode i da je u priču uključeno i maloljetno dijete Lalovčevih, ispravno je ne objavljivati neprovjerene informacije iz krajnje sumnjivih izvora u mainstream medijima baš kao što je ispravno ne objavljivati tračeve o bivšim premijerima bez ikakvih konkretnih dokaza osim priča sa foruma od uvijek dobro obavijštenih anonimaca. Ako se portal poput sprdexa želi sprdati sa ovakvom pričom, poželjno je, sprdex nitko sa gramom mozga ne uzima ozbiljno, ali ozbiljni mediji nemaju osnove za napisati argumentiranu priču iz podataka koji su im dostupni, a još manje iz izvora koji su ih objavili. 

Shvatljiva je želja javnosti za zadiranjem u tuđu privatnost, shvatljiva je i želja da se član 'bande crvene' ocrni u javnosti, no, nažalost po sve one žedne krvi, morat će se strpiti do nekih konkretnijih informacija, ako ih uopće bude. Možemo imati sumnji u funkcioniranje raznih institucija, možda je policija neučinkovita, a sudstvo sporo i pristrano, ali mainstream mediji kao bitan dio javnog života su u ovom slučaju pokazali da prihvaćaju neke civilizirane trendove i poštuju privatnost dovoljno da se ne nabacuju neargumentiranim tračevima koji hrane mase gladne senzacija i stavljanja političara na stup srama. 

6

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,013 285 123 1,828

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 174.0
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Ocjene (11)


Respektira (5): Spektator, Zagorec, siouxica, viewer, Alumnus


Slaže se (2): Zagorec, viewer


Ne slaže se (4): Poljanak, Grugru, Laci, Interstellar


Komentari (39)


Prosvjedi za R101 su bili jer je njihovu koncesiju htio zgrabiti Pavić/EPH.Sve je prikazano kao i zamazano kao HDZov udar na slobodu riječi,a ti isti koji nisu koncesiju uspjeli zgrabiti prosvjednicima su zavrtili mozak.Ponovo ista stvar sa Sanaderom RepopeR 0 0 0


Pavić/EPH držali su si jedni drugima ljestve,a onda se međusobno razišli,da bi kroz predstečajni proces stavili točku na i.Nuspojava ove složene i dugoročne operacije od '98 je deprimirano javno mnijenje,koje oskudjeva vijestima,obliluje instrumental RepopeR 0 0 0


izacijom medija za izravne ciljeve vlasnika. Bujanac nije ništa manje niti više opskuran nego je Babić/Index,+mnogi drugi.Među njima vlada (ne)zdrava konkurencija i ne treba očekivati da će uniformno skočiti na iste afere,nti to uzimati za argument. RepopeR 0 0 0


Mainstream čačkanje Sanader obitelji je degutantno kao postfestum Lalovca. Lažni spasitelji Markić&Buja hrabro brane ženu mjesecima kasnije iako ne žive zajedno. Lalovac nije istukao Bujanca i naravno izgubio sina i novac na sudu na to računaju M&B. Zagorec 0 0 0


Neprijateljski raspad obitelji u okolnostima smrtne bolesti i kemoterapija je pakleno gadna priča a po meni samo ljudi bez ljudskosti mogu javno o tom ''hrabro'' moralizirati kibidabi u situaciji koja bojim se može nažalost samo na gore za njih troje Zagorec 0 0 0

Analiza

Opreznost mainstream medija kao dašak civilizacije u Hrvatskoj

16.01.2017. 09:47, Što slučaj Lalovac govori o funkcioniranju institucija u Hrvatskoj?

Prokleto je lako na prvu loptu šamarati mrtvog magarca i sasuti drvlje i kamenje na Borisa Lalovca kao obiteljskog zlostaljača. Ipak je Lalovac član SDP-a, najlošije Vlade u hrvatskoj povijesti, čovjek koji je sekundirao Milanoviću i sviti u povijesno spektakularnom neradu i netransparentnosti. Danas, kad Milanovićeva Vlada i njeni članovi polako odlaze u povijest, a SDP je u gotovo pa egzistencijalnim problemima, moderno je i hipsterski nabacivati se uvredama i porugama na njihov račun, a izlaganje pojedinih istaknutih članova javnom ruglu dođe kao nekakav znak osvete i prkosa za sve ono što su zemlji i narodu priuštili. Red je došao ... više >

6

Mac316

Kneel before your master
  • 5
  • 2
  • 4
  • 39

Analiza

Boris Lalovac dostojanstveno napušta na neko vrijeme javnu scenu. On doduše, prema vlastitim riječima, nije kriv za ono što mu (uskoro bivša) supruga stavlja na teret, ali će svoju nevinost dokazivati na sudu. Mimo zagriženih desničarskih portala, koje ionako malo tko doživljava ozbiljno, mediji također poštuju presumpciju nevinosti, kao i privatnost života i bivšeg ministra, a sadašnjeg saborskog zastupnika i njegove supruge. Udruge koje se bave zaštitom žena od obiteljskog nasilja, također reagiraju vrlo trezveno i umjereno, ne dopuštajući da stereotipi o muškim nasilnicima nadvladaju razum i izlože ekonomskog stručnjaka Lalovca nepotrebnoj harangi. Hrvatsko se društvo doista pokazuje kao ono u kojemu su dosegnuti vrlo visoki standardi lučenja javnog i privatnog, te povjerenja u institucije koje će - pomnom istragom, promptno i transparentno - donijeti svoj pravorijek i zaštiti kako dobar glas uključenih u ovaj slučaj, tako i opravdani interes široke javnosti.

Tako je to danas. Tako bi vjerojatno trebalo biti uvijek. Međutim...

U sljedećim danima će situacija sigurno kulminirati i vrlo brzo će se zauzeti strane. Očekivati je i javljanje teze kako je Andrej Plenković (uskoro bivšoj) gospođi Lalovac uvjetovao napredovanje u stranačkoj hijerarhiji podmetanjem afere zastupniku Lalovcu. U hrvatskom javnom prostoru nije ništa neobično da se sve pripisuje stranačkim opredjeljenjima i sukladno njima zauzima stav. Na drugoj strani će se izbacivati teze kako su Lalovčevu ženu tukli i Milanović, Ostojić ili čak i Milanka Opačić.

Tako je to toliko puta bilo jučer, tako će to biti sutra. Tako vjerojatno ne bi trebalo biti nikada. Međutim...

Sama činjenica da Lalovac, suprotno uobičajenom običaju naših političara - za ovu priču je iznimno podudaranje sa slučajem Barišić - najavljuje svoje povlačenje, a ne izbacuje optužbe o političkom podmetanju ili nekakvoj sličnoj teoriji zavjere, ukazuje da u ovom slučaju doista vrijedi ona o dimu i vatri. Nadati se je da institucijama neće trebati, kao u Barišićevom slučaju, preko pet godina da odrade posao.

U kontekstu maloprije iznesenih indicija, cijeli slučaj otvara neka pitanja na koja vjerojatno nećemo čuti odgovor.

1. Je li se Tončika Lalovac doista obraćala nadležnim institucijama, konkretno MUP-u i kada?

2. Je li vrh SDP-a, kako Lalovčeva tvrdi, doista bio upoznat s ovim optužbama? Tko je i na osnovi čega odlučio da ih se zanemari?

Najava DORH-a da postupa prema prijavi i da ima indicija, ukazuje da ova prijava nije bila anonimna. To baca određenu sumnju na reagiranje SDP-a, iako treba utvrditi je li prijave doista i bilo. Također, bilo bi vrijedno znati kronologiju, odnosno je li najprije - pa makar anonimno - slučaj prijavila udruzi B.a.B.e. ili DORH-u?

Doduše, suzdržanost priopćenja B.a.B.e.-a u kojemu se izjašnjavaju samo o tomu da se Lalovčeva možda jest, možda nije, obratila na njihovu adresu, a propuštaju iznijeti uobičajene tirade o nekontroliranom nasilju nad ženama koje hara Hrvatskom - također je vrlo indikativno. Zašto bi se njima obraćala anonimno, ako se nije bojala pod imenom i prezimenom obratiti institucijama?

3. Je li se sa svojom pričom obraćala ikojem drugom mediju prije Bujanca? Ako jest, zbog čega ta priča nije objavljena? Osobito stoga što su puštene snimke prilično jak materijal, a mediji su se kroz prošlost hvatali i na manje.

Ovdje već dolazimo do vrlo škakljivog terena. Spomenuta snimka, sve i da je lažna (a što za sada nitko ne tvrdi!), trebala je privući pažnju pa makar da je polazište otišlo u suprotnom smjeru: tko i zašto želi napakostiti Lalovcu.

Kad se sjetimo kako su mediji bez pretjeranog oklijevanja emitirali video na kojemu se navodno nalazila Blanka Vlašić u činu oralnog seksa, da bi se ispostavilo da je riječ o anonimnoj Bugarki koja čak i nije toliko sličila atletičarki koja je tada bila na vrhuncu svojih športskih uspjeha, ne možemo ne uočiti dvostruke standarde. Nažalost, ali snimke nasilja poznatih jednako tako jamče i klikove i posjećenost nekog portala. Zbog čega bi mediji odbili tako pruženu priliku? Tko je to donio odluku?

Objektivnosti radi, treba naglasiti kako se situacija po ovom pitanju ipak od slučaja "Vlašić" popravila. Kada je počeo kolati glas o snimkama na kojima se nalazila Tina Katanić, mediji su složno odlučili bojkotirati njezino objavljivanje. S druge, pak, strane nisu prešućivali da snimka postoji te da je sadržaja neugodnog po Katanićku. Što je također indikativno za aktualni slučaj.

Do sada najpoznatiji slučaj u kojemu je neki političar bio nasilan prema ženi datirao je još iz 90-ih, a u njega je upleten bio Vice Vukojević. Doduše, žena o kojoj se radilo nije mu bila supruga, a na kraju se ispostavilo da uopće nije ni postojala. Sve to, ipak, nije sprečavalo da se Vukojevića godinama po medijima, ali i sabornici, razvlači kao silovatelja, a kako se navodno silovanje dogodilo u ratu i kao ratnog zločinca, a obzirom da je fantomska žrtva bila Bošnjakinja i kao ksenofoba, fašista i što je već trebalo.

Vukojevićev primjer ne svjedoči samo o očitim dvostrukim standardima. Svjedoči i o očiglednoj instrumentaliziranosti hrvatskih institucija, kako službenih, tako i onih iz nevladinog sektora. Naime, Vukojević je za sporno djelo bio optuživan još 1993., a optužnica je podignuta tek 2007. (odbačena 2011.). 

Predsjednički izbori u SAD-u su za sobom otvorili pitanje kako vjerodostojnosti, tako i provjerljivosti informacija koje se šire svim mogućim medijskim putovima. Umjesto da se pokušaju utvrditi kriteriji objektivnosti, sve je skrenulo u razračunavanje po nekakvoj desno-lijevoj liniji. 

Slična borba lansiranjem optužbi vlada i u Hrvatskoj. Desničarska glasila su tako iznijela seriju optužbi na račun političkih predstavnika ljevice, a koja nikada nisu dobila odjeka na nacionalnoj razini. Možda najpoznatiji su Milanovićevi boravci na Krku. Dok su se mainstream mediji više bavili pitanjem financiranja, nikada nisu dublje propitkivali što je tadašnji premijer na Krku uopće radio i od kakvog je to državnog interesa bilo. To je pružilo prostor "Bujancima" da lansiraju teze o Milanovićevoj navodnoj bračnoj nevjeri, pa čak i očinstvu s jednom članicom nekada popularne ženske glazbene skupine iz Rijeke. Plasirane su i priče o tomu kako se i nije starao za uzdržavanje djeteta. 

Sve te priče, koje nisu bile potkrijepljene nikakvim fotografijama, snimkama ili izjavama osoba spremnih istupiti imenom i prezimenom, mogle su se doimati kao obično naklapanje ili ispravnije rečeno, klevetanje s ciljem da se oblati tadašnjeg predsjednika vlade. Također, svakim novim plasiranjem teza u stilu "prijateljica susjedine kume nam je rekla" ili "bliski prijatelji vratara zgrade u kojoj radi Milanovićeva supruga upoznali su nas s" samo je dodatno narušavalo ionako slab kredibilitet "Bujanaca."

Ovom snimkom i slučajem Lalovac, Velimir Bujanec je u ime cijele scene čijim je jednim od zaštitnih lica, izborio veliku pobjedu i produljio si vijek trajanja. Možda sada Bernardić dobije blizance?

Šutnja i suzdržanost onih koji su inače vrlo glasni kada se slične stvari događaju u tuđem ili im manje dragom dvorištu - također govori više od tisuću riječi.

No, danas kada je protok informacija brži i veći nego li nikada ranije, povjerenje u institucije i medije opada na svakodnevnoj bazi. Povjerenje da će se postupiti kao u prvom pasusu ovog teksta, više i ne postoji. 

Horacije se zalagao za Zlatnu sredinu, a Hegel je tezi i antitezi pretpostavljao sintezu. Hrvatski medijski prostor, pak, bira ići iz krajnosti u krajnost između buke i šutnje. No, kako reče Ciceron: "Cum tacent, clamant!"

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 154.4
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (13)


Komentari (33)


Slučaj je vrlo zanimljiv. S medijskog gledišta i s gledišta vjerodostjnosti nga što smo vidjeli na Bujici. Ipak ima i nekih odataka koje se može bez problema provjeriti i naknadno. Npr. da je gđa Lalovac operirana od dva karcinoma, da je bila pod Boljunac 0 0 0


kemoterapijom i da je ona vrlo imućna osoba (ili iz imućne obitelji) pa da je navodno čak i bivi ministar i saborski zastupnik Lalovac priprijetio joj da će mu ona morati plaćati - alimentaciju 😃 !!!! Boljunac 0 0 0


Eh, pa je li to istina ? Istina da je muna i da se nje Lalovac nje držao zbog njezinog bogatstva ? Navodno da je bila ili da jest članica HDZ-a, a udala se za SDP-ovca , odnosno SDP-ovac se oženio s HDZ-jkom. Je li to bila ideološka pomirba 😍 ! Boljunac 0 0 0


Ali kad je riječ o medijima strašno me kopka prilog u jednom tjedniku koji govor o kaznenoj prijavi protiv bivših političkih dužnosnika u RH zbog pljačke 178 milijarda kuna, a ostali mediji o tome šute kao zaliveni. Svotica od 178 mlrda Boljunac 0 0 0


je jednaka kao 1.5 puta Proračuna RH za 2017. g. ili kao nekih 60-tak peljeških mostova. Nikoga to ne zanima; to kamo su nestale tih 178 mlrda kuna ? Čemu se time baviti kad imam naslnike ala karate odvjetnike koji su od ničega naprave slona. Boljunac 0 0 0