Analiza

Teško je napisati konciznu i korisnu analizu od onoga što Milanović kaže, učiniti to u doba započete predizborne kampanje je potpuno besmisleno. Milanovićevi prethodnici iz doba Jugoslavije su, pomoću monetarne suverenosti, stvarali radna mjesta pa potom krali, podizali tvornice i krali, podizali proizvodnju i krali. Sve što su krali, krali su iz stvorenog viška, a kako nijedna ekonomija pa niti ona bazirana na monetarnoj suverenosti ne može podnijeti toliku krađu sve je to moralo imati svoj kraj. Kada više nisu imali što krasti počeli su podizati kredite koje su potom „vraćali“ induciranom inflacijom, rat početkom 90-tih je bio samo posljednji čin pljačke Milanovićevih „ekonomsko-ideoloških“ prethodnika.

Kao posljedica tih vremena uspjela se provući ekonomska floskula o ponudi i potražnji kao najava nekih budućih vremena, prevelika ponuda koja stvara pad vrijednosti uspjela se vezati uz monetarnu suverenost kao “mogućnost“ stvaranja previše novca kojom pada njegova vrijednost i stvara inflaciju. Bez obzira što monetarna suverenost može znanstvenim metodama održavati pravilnu razinu novca u opticaju, ostaje jedna druga činjenica, inflaciju ne stvara višak novca već manjak proizvoda koja se njime mogu kupiti, možda se nekom  čini da je to samo igra riječi, da nije šija nego vrat ali to nije tako.

Povjesničari ekonomije pamte da je jedna od poznatijih inflacija nastala u Europi 16-tog stoljeća. U 16-tom stoljeću Europu je preplavila velika količina zlata i srebra opljačkanih u novootkrivenoj Americi, a kako je novac bio vezan za te metale automatski se stvorila velika količina novca kojom su stanovnici Europe krenuli kupovati hranu i druge proizvode. Brzo su otkrili da nemaju što kupiti, zbog povišene kupovne moći ponuda se smanjila iz jednostavnog razloga što tehnologija proizvodnje 16. stoljeća nije bila dorasla toj kupovnoj moći, manufaktura i poljoprivreda 16-tog stoljeća mogla je održavati samo sirotinjsko i gladno stanovništvo bez obzira na tadašnji mali broj stanovnika i na svo njihovo zlato.

Iz ovoga je vidljivo da osim količine novaca i količine robe u ponudi, u jednu ispravnu jednadžbu koja predviđa inflaciju treba uračunati i broj stanovnika. U današnjem svijetu a pogotovo Europi zahvaljujući visokoj tehnologiji vlada hiperprodukcija roba koja očigledno nadmašuje ekonomski utjecaj broja stanovnika i novaca u opticaju pa inflacija nije moguća bez obzira koliko Draghi bilijuna plasirao na tržište. U državi bez monetarne suverenosti vladajuća elita nema o čemu odlučivati, nogometnim rječnikom, ako nemaš loptu ne možeš zabiti gol, mogu samo odlučivati o podjeli fotelja i međusobnoj raspodjeli ukradenog novca, samo što sada ukradeni novac ne dolazi iz viška već iz manjka odnosno duga kojim sve dublje potkopavaju i državu i narod.

Hrvatska kao ni Europa ne može dalje bez monetarne suverenosti, bez financijskih institucija vezanih uz proizvodnju koji tu proizvodnju prate i potiču, ne možemo se svi zatvoriti u ugodno klimatiziranim uredima i za kompjuterima špekulirati tržištem i izmišljati virtualne usluge i proizvode. Hrvatskoj kao EU članici je svejedno je li dio europske monetarne suverenosti ili svoje vlastite, jer obje djeluju na istim načelima, činjenice govore za sebe a slijed događaja ovisi o tome dali je EU, u glavama svojih otaca,  stvorena da traje ili je stvorena da propadne, kao jedan u nizu događaja nekog paklenog plana nadnacionalnih institucija.

4

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 186.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (3)


Respektira (3): VeNLO, siouxica, visitor


Komentari (3)


dobro napisano, ali s mnogo pogrešnih postavki i pogrešnog zaključivanja..zakon ponude i potražnje nije nastao kao posljedica veze s bilo kojom državom pojedinačno..i pogrešno je miješati hrvatsku inflaciju s hiperprodukcijom drugih, mi je nemamo visitor 0 0 0


Morao sam si dati malo fore da shvatim dani komentar pa iako je prvi dio tek paušalna ocjena, njen drugi dio ne kužim ni nakon 24 sata, trči dio mi je zadavao problema dok nisam shvatio da je dio priproste ali nažalost 5none5 0 0 0


i općeprihvaćene ekonomske logike koja ni u datom kontekstu nije točna jer svi znamo da su nam opskrbni centri puni robe a čije i koga mi bogatimo nije tema ove analize, tema ove analize je inflacija u kontekstu Hrvatske kao članice EU i moguće MS. 5none5 1 0 0

Analiza

Teško je napisati konciznu i korisnu analizu od onoga što Milanović kaže, učiniti to u doba započete predizborne kampanje je potpuno besmisleno. Milanovićevi prethodnici iz doba Jugoslavije su, pomoću monetarne suverenosti, stvarali radna mjesta pa potom krali, podizali tvornice i krali, podizali proizvodnju i krali. Sve što su krali, krali su iz stvorenog viška, a kako nijedna ekonomija pa niti ona bazirana na monetarnoj suverenosti ne može podnijeti toliku krađu sve je to moralo imati svoj kraj. Kada više nisu imali što krasti počeli su podizati kredite koje su potom „vraćali“ induciranom inflacijom, rat početkom 90-tih je bio samo posljednji ... više >

4

5none5

  • 3
  • 0
  • 0
  • 3

Analiza

Milanovićeva preobrazba ili, predizborni déjà vu

28.01.2015. 22:24, Što nas čeka? Hoće li Hrvatska u 2015. konačno ostvariti gospodarski rast?

Nakon teške i neprospavane noći s 11. na 12. siječnja i poraza Ive Josipovića na predsjedničkim izborima, premijer Milanović povukao se na nekoliko dana u osamu, možda malo meditirao i promišljao, i na kraju shvatio da je vrag odnio šalu i da mora nešto poduzeti. Nekoliko dana kasnije, kad se napokon pokazao u javnosti, vidjeli smo novog čovjeka. Vidjeli smo borca spremnog za bitku koja je pred njim. Vidjeli smo čovjeka koji se trgnuo i pokazao da mu je do nečega ipak stalo.

Možda ipak nije potpuno nov, jer viđamo ga takvog uoči svakih izbora, ali ovog puta je ipak nešto drugačiji. U trku za parlamentarne izbore ulazi s pozicije vlasti, i to s pozicije neuspješne vlasti, ali i kao predsjednik stranke koja je na nekoliko proteklih izbora prošla loše. Ima popriličan zaostatak za vodećom oporbenom strankom, a na ruku mu ne ide ni pojava novih snaga na lijevici koje bi mu mogle preoteti glasove, a time i svaku šansu da zadrži premijersko mjesto.

Kad se dakle Zoran Milanović opustio i shvatio što je pred njim, sa smješkom na licu započeo je s promjenom retorike. Nakon što ju je u izbornoj noći nazvao „apartčikom“ i „militantnim vojnikom svoje stranke“, nekoliko dana kasnije nada se dobroj suradnji s Kolindom Grabar Kitarović, želi joj dobrodošlicu i najavljuje pomoć pri preseljenju u novi ured. Ubrzo donosi „spasonosnu“ mjeru za dužnike u francima, najavljuje brojne projekte, rast BDP-a i konačni izlazak iz krize. Očito je shvatio da mu rat s Predsjednicom ne može koristiti, a u ostalim pitanjima vodi već svima dobro poznatu politiku, svojstvenu svim domaćim, a i mnogim stranim političarima.

Jasno je da su najave bolje budućnosti, koje često puta uključuju (ne)svjesne laži, dio politike. Drugačije niti ne može biti, jer birači odluku kome dati svoj glas baziraju upravo na predviđanju uspjeha pojedinog kandidata, odnosno stranke. Ako netko obeća nešto s čime se slažem, i čini se da bi to mogao i ostvariti, dobit će moj glas. Naravno da je i mnoštvo drugih parametara uključeno u glasačku odluku, ali ovo je jedan od najvažnijih.
Ako pogledamo u povijest vidjet ćemo da smo vrlo često slušali lažna obećanja i najave. Prvenstveno se tu radilo o datumu ulaska u EU, predviđanju rasta BDP-a te početku ostvarenja određenih projekata. Sjetite se kako je tadašnji ministar Mimica još 2003. najavljivao sigurni ulazak Hrvatske u EU već 2006. godine. Slično je bilo i kada je premijer Sanader 2008. najavio ulazak početkom 2011. Radovi na pojedinim projektima, poput Pelješkog mosta, otvarani su više puta. O LNG terminalu na Krku i jadransko-jonskoj autocesti slušamo već godinama. A o rastu BDP-a da i ne govorimo.

Stoga je sasvim očekivano i razumno da će i Zoran Milanović mjesecima uoči izbora najavljivati stabilan rast BDP-a i konačni izlazak iz krize. Istovremeno govori i o rastu izvora, turizma, industrijske proizvodnje... Poznato? U kolovozu 2011., tadašnja premijerka Jadranka Kosor, učinila je upravo isto. Dapače, još i bolje, jer je ona imala stvarne podatke, a ne samo predviđanje. Pompozno je pred ushićenim pučanstvom objavila rast BDP-a od čak cijelih 0,8% i proglasila izlazak iz krize. Objavila je tada i da nam raste izvoz, potrošnja, industrijska proizvodnja, turizam... No, znamo da joj to i nije previše značilo na dan izbora.

Budući da svaka Vlada koristi razne matematičke formule kako bi proračunala gospodarske pokazatelje, naravno uvijek tako da pokazuju pozitivne pomake, možemo se i mi ovdje izraziti matematičkim rječnikom. Pojednostavljenom, laički izrečenom formulom za limes funkcije, možemo jasno odrediti da se s danom približavanja izbora, posebice parlamentarnih, smanjuje i vjerojatnost da političar, posebice onaj na vlasti, govori istinu. Vrijedi to i za sve pretendente na vlast, koji također štošta izjavljuju. Vidjeli smo već kako je ova Vlada neznatno smanjenje ionako glomaznog deficita proglasila velikim uspjehom, vidjeli smo i kako se hvale velikim povećanjem izvoza, a da usput zaboravljaju na povećanje uvoza, a već tri godine slušamo prognozera Branka Grčića kako uvijek najavljuje rast BDP-a, a onda objavi da je pad bio očekivan. Zamislite samo da je Branko Grčić „bookie“, odnosno kladioničarski prognozer. Zamislite isto tako da prognozira da će trećeligaš Hercules pobijediti veliki Real Madrid 3:0 u gostima. Tko bi ga shvaćao ozbiljno i uplatio listić prema njegovu savjetu? Od danas je premijer preuzeo njegov posao, i nastavio sa sličnim prognozama.

Kad je Kukuriku koalicija došla na vlast, iskreno sam se nadao da je moja procjena njihovih sposobnosti pogrešna. Valjda po prvi puta u životu, htio sam da ispadnem u krivu. To se nažalost nije dogodilo. Slično je i sada, kad se iskreno nadam da premijerove riječi nisu samo isprazne tlapnje izgovorene s figom u džepu i skrivenom nadom da će se nešto pozitivno uistinu i dogoditi, a sve s ciljem osiguravanja pobjede na izborima. Međutim, poučen dosadašnjim primjerima, teško mi je u to povjerovati. Možemo se jedino voditi teorijom evolucije i očekivati da će kroz dovoljan vremenski period uz brojne male promjene napokon doći i do stvarnog pomaka.

Nisu Zoran Milanović i njegova vlada jedini krivci za loše stanje u gospodarstvu. Postojale su vlade i prije njih, postojali su dugovi, problemi i loš sustav i prije 2011. Ali malo što se od onda do danas promijenilo na bolje, i to isključivo krivnjom ove vlade. Zato je i uz sav optimizam kojeg pokušavaju širiti teško povjerovati da uistinu postoje pozitivni pomaci. Ako i postoje, pitanje je koliki su, i koliko će trajati. Stoga je sve izglednije ponavljanje scenarija iz 2011. kada je gore spomenuta premijerka Kosor najavljivala brojne pozitivne pomake, otvarala radove, dogovarala projekte i na kraju od svega toga ostvarila vrlo malo, a usput i izgubila vlast. Čini se kako Hrvatska i dalje ovisi o slučajevima, i kako će se pozitivni pomaci kod nas i dalje događati samo kao posljedica rasta u nama gospodarski bliskim državama, a ne kao posljedica dobrog rada naše vlasti. Željno iščekujem statistike idućeg kvartala, kao i analize ekonomskih stručnjaka, koje će, iskreno se nadam, potvrditi da sam ovoga puta uistinu u krivu, a ne da nam se događa samo još jedan u nizu političkih predizbornih déjà vua.

5

ivan94

Istina je istina čak i kad nitko u nju ne vjeruje. Laž je laž čak i kad svi u nju vjeruju.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 209 18 11 76
PRIMIO <- 110 15 9 185

Dostignuća

Vingd 168.00
Bodovi 112.6
Analize 18 168.00
Ankete 397

Ocjene (9)


Respektira (7): Panter, draxy, siouxica, Alumnus, Cogito, gosponV, visitor


Slaže se (2): Laci, Panter


Komentari (7)


Oni koji nisu SDP-ovci i nisu u Zokiju vidjeli ništa dobro, i dalje će misliti tako, a oni u SDP-u koji budu povjerovali da se Zoki promjenio ili čak opemato su naivci koji ne vide da time pile granu na kojoj sjede. Zoki je OUT -definitivno ! Laci 0 0 0


Eto Kolinda je i prije formalnog stupanja na duznost Milanovica dovela u red. Neovisno sto su odluke koje su prepoznate kao dobre vrlo problematicne.Oprost dugova siromasnima vs predstecajne nagodbe(Giga kn),fiksiranje tecaja (sto je bankama kikiri). RepopeR 0 0 0


Milanoviću sam zamijerao što nije bio premijer. Ministri su vladali i komunicirali s javnošću kao da su oni svaki za sebe predsjednici vlade. Totalna nesposobnost zbog neznanja kako se vodi tim. Sada VL piše da svaku njihovu odluku mora on odobriti. Boljunac 0 0 0


Ako je to točno, to je druga krajnost. Taj čovjek nema elementarno znanje o upravljanju timom, o vođenju tima. 1972. g. bili smo testirani u poduzeću gdje sam radio. Imao sam najbolji rezultat glede poznavanja vještine upravljanja organizacijom. Boljunac 0 0 0


Zato mi djeluje kao učena bitanga. Ujutro ću se pozabaviti Ivanovom analizom. Boljunac 0 0 0

Analiza

Gospodarski rast padajućeg premijera

28.01.2015. 19:02, Što nas čeka? Hoće li Hrvatska u 2015. konačno ostvariti gospodarski rast?

"Gospodarski rast" kao pojam predstavlja za ekonomskog laika popravljanje gospodarske slike države na bolje. "Doživljaj" gospodarskog rasta obični čovjek ima kad gospodarstvo vođeno makroekonomskim računicama, najprostije rečeno, rezultatom razlike prihoda i rashoda (sa svim sastavnicama metodologije izračuna) u nekom periodu pokazuje pametniju brojku nego u nekom ranijem periodu (kvartalnom, godišnjem...). Takav rast još uvijek ne znači da državno gospodarstvo u cjelini zarađuje više nego što troši. Stoga ne treba upadati u zabludu da gospodarski rast znači da će BDP biti u plusu na prihodovnoj strani. Jednostavnom matematikom pomak BDP-a s npr. -8,2% na –8,1% također je gospodarski rast i izražava se u razlici od +0,1%. Mali je, ali je rast jer znači da smo u manjem minusu. Iskreno se nadam se da sam to (sebi) dobro objasnio.

Najave gospodarskog rasta u Hrvatskoj prisutne su, još od početka recesije, za cijelo vrijeme stvarnog gospodarskog pada. Povremeni lagani "rast" je zabilježen uglavnom kao posljedica turističkih sezona, no pad je ostao naš prevladavajući smjer, a najave rasta standardna mantra pozicija na vlasti. Ne govorim napamet, našao sam sjajnu kronologiju hrvatske recesije s pripadajućim reakcijama hrvatskih vlasti (toplo preporučujem kao sredstvo protiv amnezije). Stoga moram zaključiti da, nakon što mi je ova kronologija malo osvježila pamćenje, Milanovićeve projekcije gospodarskog rasta, ako ih gledamo verbalno, nisu apsolutno ništa novo, i sasvim su očekivane. Ono što možemo je vjerovati mu na riječ da ima dobre numeričke pokazatelje. A možemo mu i ne vjerovati jer je uništio svoj kredibilitet za pobjedu na izborima te pretpostaviti njegove pokazatelje uglavnom netočnima i neobećavajućim temeljem dosadašnjih iskustava (vidi gore spomenutu kronologiju).

Ako bismo iz svih drugih smjerova, a tu mislim na sve ekonomske stručnjake u Hrvatskoj, dobili pozitivno očitovanje i potvrdu da brojke zaista govore u korist Milanovića onda bi to za njega bilo dobro u smislu polje pozicije na izborima, no ako i ne, svakako bi bilo bolje za nas. Ne odlično, ali bolje. Ali opet, poučeni smo iskustvom, ove njegove najave izazvat će brojna preračunavanja. Pri tome hrvatski stručnjaci (na koje mi laici računamo da će ispraviti i ocijeniti Milanovićev test znanja iz makroekonomije) bez obzira jesu li nezavisni, s ekonomskog fakulteta ili instituta, najamni eksperti, stranački ekonomski stratezi, isluženi političari, guverneri ili bilo koja druga podvrsta ekonomski "obdarenih" imaju, za divno čudo, čitavu paletu matematičkih formula i metoda koje daju sasvim različite ili čak oprečne rezultate i procjene gospodarskog rasta. I uz to, kad bi i postojala tek jedna formula, u prilog nikome ne ide to što se procjena gospodarskog rasta računa, osim s poznatim podacima, temeljem nekih planiranih vrijednosti i varijabli koje ne moraju biti točne. Zato je gospodarski pad izražen uglavnom točnim brojem, a gospodarski rast predmet špekulacija.

Takva nemogućnost imanja jedne jedinstvene i točne računice koja bi izračunala budućnost i koja bi vrijedila jednako za profesora u školi i premijera je mene osobno, a vjerujem i mnoge druge, osudilo da i dalje ostanem zatvoren u školjki vlastite ignorancije, shvaćajući državni gospodarski rast tek kroz njegovu mikroekonomsku refleksiju na moj novčanik, a koja se očituje u mjerljivom podatku imam li više novaca u novčaniku i mogu li iz dana u dan lakše zadovoljavati svoje gospodarske potrebe ili ne. Svaka čast onima koji mogu pratiti i znaju matematički provjeriti o čemu to Milanović priča, no mislim da je točnost ili netočnost njegove računice na početku izborne godine gotovo nerelevantna. Možda npr. Ljubo Jurčić može izračunati još veći gospodarski rast...ali on se ne natječe za premijera. Ako su stvoreni preduvjeti za gospodarski rast on će doći, bez obzira hoće li u 2016. državne papire potpisivati Milanović, Karamarko ili možda Sinčić.

Vjerujemo li Milanoviću? Bez obzira na lamentacije oko ispravnosti/točnosti najave gospodarskog rasta, uporište te procjene nalazi se u nekim brojevima koje možemo izmjeriti i Milanović se drži njih kao pokazatelja. Zbog dijelova formule koji se tek trebaju dogoditi, ova njegova procjena se može kategorizirati tek kao predizborno obećanje. Ne ide mu u prilog što svi raniji pokazatelji i dalje bilježe padove u vrijeme aktualne vlade, a posebno onaj koji je postao "analitički standard" – pad 12 kvartala uzastopno. Iako je to neporecivo i točno (pa niti ne sporim), obično protestiram zbog sličnih isključivih ocjena (čitaj "amnezije"), jer takav uzastopni pad ne može amnestirati kreatore gospodarske politike ranijih vlada. Padova je bilo i ranije u kraćim nizovima (opet se referiram na gornju kronologiju kao dokaz), a bilo je i nerealnih i neizvršenih obećanja gospodarskog rasta. To nas ponovo vraća na već prožvakanu temu o dvije, obje "spasonosne" političke opcije.

Logično je stoga da se predizborni folklor neće mijenjati niti sad, a to se već vidi i na današnjoj sjednici Sabora, gdje se "pamet" prosipa na sve strane" (pa čak i od Šukera koji je kao ministar financija gospodarski rast, kao i sada Milanović najavio još za 2010. Svatko tko je makar i pomislio da Milanović neće najavljivati gospodarski rast bio je u zabludi. On to kao i svi premijeri čini konstantno, a sad je još i izborna godina. No Milanović je svjestan da ne može sve ostati na riječima, i da se za stabilni gospodarski rast ne može čekati 2016. jer njega možda tada neće biti tu. Ne bih se sad vraćao na raspravu o "tsunamiju" štetnih mjera i svim ostalim praktičnim izvedbenim modelima kojima će Milanović morati potkrijepiti svoju procjenu, ali je činjenica da mu je ostalo malo vremena ne bi li uljepšao sliku svoje vladavine. Kako god bilo i štogod napravio morat će nekakve konkretne brojeve dobiti već u ovoj godini i to prije izbora.

Izborna godina je uvijek dobra prilika jer može donijeti promjene i nekakvu novu nadu, ali je isto tako i nepovoljna po gospodarstvo jer se fokus stavlja na relaciju Milanović-Karamarko i grijehe iz prošlosti, umjesto na relaciju prihodi-rashodi, a stvarne makroekonomske mjere i reforme zamjenjuje populizam, ishitrena rješenja i podmetanje klipova pod noge. A jedna godina izborne zabave je za gospodarstvo puno.

Vjerujemo li dakle Milanoviću? Svatko će za sebe pronaći razlog za da i za ne. Opcije su brojne i spadaju u klasičnu predizbornu retoriku za stupce dnevne politike. Neki su ga već otpisali bez obzira što napravio, neki ga nikad nisu ni imali u kombinaciji. Neki će vjerovati da je to znak da ide na bolje, i da se "tek sad očekuju prvi rezultati njihove vlade u kojoj su pripremali teren" (krenulo svojedobno je bolje i Jadranki Kosor pa se ispuhalo). Neki će se pitati kako to da imamo na raspolaganju tolika sredstva EU, jesu li operativni programi odobreni prije 2012? Neki će reći da je sve što radi presporo jer je u tri godina trebao napraviti što HDZ nije u osam. Može se netko zapitati kako to da odjednom imamo 70 projekata na razmatranju u europskoj uniji kad je Ivana Maletić na chatu barometra rekla da nema ničega i da nemaju za što lobirati. Tko tu koga laže i je li sve što se događa opet samo višestranačka propaganda koja se u slobodno vrijeme eventualno malo bavi i gospodarskim problemima?

A većina će shvatiti da nas očekuje uzbudljiva godina u kojoj će tri strane pokušati ponuditi svoju verziju Hrvatske. Za dvije strane znamo, treća se tek treba artikulirati. Milanović je tek ispucao svoju procjenu gospodarskog rasta i to je tek početak od svega što možemo od njega očekivati u nastojanju vraćanja povjerenja birača. Svi smo pomalo očajni. Milanović se kao očajnik lovi za sve što pluta u vodi koja mu seže do grla. Oporba očajno nastoji učiniti sve da ovaj potone. Treći politički put se očajno nastoji nametnuti kao hrvatska Syriza.

Vjerujem li ja, očajni hrvatski birač, u najavljeni gospodarski rast? Pa naravno da vjerujem, jer sam kao i do sad vjerovao svima koji su ga najavljivali. Druga je priča jesam li bio u pravu.

4

Cogito

Interakcija

 
UČINIO -> 167 1 1 106
PRIMIO <- 224 31 9 229

Dostignuća

Vingd 296.00
Bodovi 142.9
Prijedlozi 6 18.00
Analize 33 258.00
Ankete 69

Ocjene (5)


Respektira (5): Panter, siouxica, draxy, visitor, ivan94


Komentari

Analiza

Gospodarski rast padajućeg premijera

28.01.2015. 19:02, Što nas čeka? Hoće li Hrvatska u 2015. konačno ostvariti gospodarski rast?

"Gospodarski rast" kao pojam predstavlja za ekonomskog laika popravljanje gospodarske slike države na bolje. "Doživljaj" gospodarskog rasta obični čovjek ima kad gospodarstvo vođeno makroekonomskim računicama, najprostije rečeno, rezultatom razlike prihoda i rashoda (sa svim sastavnicama metodologije izračuna) u nekom periodu pokazuje pametniju brojku nego u nekom ranijem periodu (kvartalnom, godišnjem...). Takav rast još uvijek ne znači da državno gospodarstvo u cjelini zarađuje više nego što troši. Stoga ne treba upadati u zabludu da gospodarski rast znači da će BDP biti u plusu na prihodovnoj strani. Jednostavnom matematikom pomak BDP-a s npr. -8,2% na –8,1% također je gospodarski rast i izražava ... više >

4

Cogito

  • 5
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Korištenje EU fondova ne ovisi samo o Milanoviću i Kukuriku vladi

28.01.2015. 18:48, Što nas čeka? Hoće li Hrvatska u 2015. konačno ostvariti gospodarski rast?

Gledajući nedavno u poljoprivrednoj emisiji prilog o proizvođaču nečega, ne znam više jesu li u pitanju bile mandarine ili nešto drugo, za što je Europska komisija odobrila sredstva na ime odštete zbog uvođenja embarga na izvoz poljoprivrednih proizvoda u Rusiju, nisam se mogao oteti dojmu kako od vlade ponekad očekujemo previše, odnosno  krivimo ju i onda kad doista ne treba. Da bi dobio ta sredstva, poljoprivrednik je trebao odabrati ustanovu kojoj bi donirao koliko god ima tog voća, dobiti od njih potvrdu da je predao robu i potom ispuniti obrazac zahtjeva za isplatu naknade. Onako po sjećanju, proizvođač se žalio da to nije učinio jer je postupak „toliko birokratiziran“ i „previše kompliciran“, a sredstva „tako mala“ da mu se sve to skupa nije isplatilo. Dodatno, „nitko mu nije rekao“ niti ga je „naučio“ kako da ispuni „tolike papire“. Sve u svemu, u prvome redu se prozivalo vladu jer „nije pripremila naše poljoprivrednike“, a potom i Europsku komisiju zato što „komplicira cijeli postupak i nepotrebno inzistira na administraciji“. Sigurno je da se aktualnoj vladi štošta može i treba zamjeriti, no očekivati da su Banski dvori trebali naučiti svakog seljaka kako da ispuni tri papira je ipak malo previše. Njihovo je bilo, konkretno na Ministarstvu poljoprivrede, da s Komisijom dogovore kvote i to su učinili. Propisali su najjednostavniji mogući postupak i tražili najmanje moguće papira. Za ispuniti tri jednostavna obrasca doista nije potreban fakultet. No i da je, smiješno je očekivati da bi netko baš iz ministarstva hodao naokolo i svim poljoprivrednicima ispunjavao zahtjeve za isplatu.

U prvom redu je tu sam poljoprivrednik. Ako već stvarno ne zna sam upisati nekoliko podataka, u tom bi se slučaju trebali zapitati i kakva je to obrazovna struktura naših „europskih“ proizvođača, mogao je zatražiti pomoć nekoga iz obitelji ili iz susjedstva. Govori to puno o mentalitetu naših ljudi i činjenici da nam je za sve naše probleme uvijek netko drugi kriv. Osim toga, ako već želimo okriviti nekoga iz „vlasti“, ne stoje li na putu do vlade još općine, gradovi i županije? Ionako stalno govorimo da i lokalna samouprava ima prilično nabujalu administraciju. Ali ne, iz nekog se razloga i za tako banalne stvari okrivljuje sam vrh državne vlasti. Zbog čega ovoliki uvod?

Govoreći u Hrvatskom saboru o gospodarskim očekivanjima u ovoj godini, koja je ujedno i zadnja godina mandata njegove vlade, Zoran Milanović je spomenuo i europske fondove. Rekao je da su nam u razdoblju do 2020.godine na raspolaganju sredstva za otprilike 70 projekata u ukupnom iznosu od 10 milijardi i 675 milijuna eura, od čega ih je već prihvaćeno u vrijednosti od 6 milijardi i 880 milijuna eura. Čak je i nabrojao najvažnije. Ustvrdio je, također, da Hrvatska konačno ima razvijen i osposobljen administrativni aparat koji će u „punoj mjeri“ moći iskoristiti sredstva koja su nam na raspolaganju. Vjerojatno je premijer mislio na velike državne projekte i birokrate koji ih pripremaju, ali ne odnose se sva sredstva na njih. Dio novca bi trebale „apsorbirati“ jedinice lokalne samouprave, a dio i privatni sektor. Razumljivo je što Milanović govori isključivo o državnim investicijama, ali zašto o ovim drugima ne govore barem kritičari? Je li im važnije oplesti po premijeru, po svaku cijenu, ili možda konstruktivnom kritikom skrenuti pažnju javnosti i na druga slaba mjesta u sustavu? Imajući u vidu primjer seljaka iz uvoda, nije li moguće da će lokalna samouprava pa i tzv. privatni sektor radije odustati od europskih fondova nego da porade na vlastitom osposobljavanju za njihovo korištenje? S obzirom na to da se dio sredstava odnosi i na njih, odnosno i njima je na raspolaganju, čini se kako nema ni govora da bi sva mogla biti iskorištena. A onda ćemo kriviti koga, njih ili vladu? Pitanje je retoričko jer odgovor već znamo.

Uzimajući u obzir i mandat prethodne vlade, svi planovi i retorika uključuju fondove. Bez obzira radi li se o vladajućima ili oporbi. Vladajući stalno nešto snuju o fondovima, i najavljuju velike investicije, dok oporba iz svih oružja tuče po njima zato što navodno uopće nisu sposobni za povlačenje sredstava. I tako to ide ciklično, od kampanje do kampanje, a ove će godine po svemu sudeći biti tema sve do parlamentarnih izbora. Tući će se nemilice, bilo da netko podržava ili ne podnosi neku od opcija, a vrlo malo ili gotovo ništa se neće reći o tome tko sve konkretno i kako sudjeluje (ili može sudjelovati) u tom povlačenju sredstava. Sudeći prema tome kako je krenulo, i teče već neko vrijeme, nitko neće prozvati sve koji imaju priliku, a ne koriste je. U fokusu će im biti samo Zoran Milanović i njegovi ministri, odnosno velike državne investicije. Međutim, koliko god mogu podići naš BDP, odnosno osigurati nekakav rast, bez odgovarajuće prilagodbe lokalne samouprave i privatnog sektora one neće značiti puno.

Vrijeme planske privrede, kako ju shvaća većina kritičara, nepovratno je prošlo. Možemo se mi uhvatiti izgradnje i pet npr. Peljeških mostova, ali istinski oporavak i dugoročan rast gospodarstvu može donijeti samo mnoštvo manjih projekata i investicija u tzv. realnom sektoru. U taj nažalost spada i gospodin kojemu je nemoguća misija bila ispuniti tri obrasca potrebna za dobiti europski novac. O toj bi pak činjenici svi trebali dobro razmisliti.

Možemo se mi još godinama mrcvariti jalovim prepucavanjima oko toga je li bolji HDZ ili SDP, i je li nesposobniji Milanović ili Tomislav Karamarko, pa i time zaslužuje li nekakav Živi zid da im kao birači pružimo šansu da pokažu što znaju, ali od njih samo djelomice ovisi hoćemo li i kako iskoristiti prednosti ulaska u Europsku uniju. Nitko od njih, kad bi i htio, ne može obići svaku općinu i svaki grad, svaku županiju i svako obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, o svakom malom i srednjem poduzetniku da ni ne govorimo, i tamo im ispripovijedati za kakve sve projekte mogu dobiti sredstva i poispunjavati im sve potrebne obrasce.

Možda bi se stanje duha u hrvatskom društvu bar mrvicu popravilo kad bismo u svojim kritikama vezanim uz famozne fondove ponekad spomenuli i odgovornost nas samih. Ovo „nas“ se odnosi na sve one kojima su fondovi na raspolaganju, bez obzira na uvjete koji se traže. Nikome od nas ne može nijedan premijer i nijedan ministar servirati sve, na gotovo, a čini se kako mnogi od nas upravo to očekuju. A dosta nas se ponaša kao da mogu, pa i da moraju. Loša je to navika jer ubija volju i poduzetnički duh bez kojega se danas teško može krenuti prema naprijed.

Politička prepucavanja na relaciji vladajući-oporba nam se možda čine normalnima u demokratskom društvu, pa i to da se ne biraju riječi, ali bi oni koji prednjače trebali imati u vidu da politička borba ne smije biti sama sebi svrhom. Pogotovo ako ta, dok čekamo vidjeti tko će koga nadigrati, kao posljedicu ima pasivizaciju dijelova društva od kojih nam možda i izravnije ovise razvoj i sudbina.

9

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (8)


Respektira (5): Panter, Cogito, siouxica, ivan94, VeNLO


Ne slaže se (3): Laci, Mac316, draxy


Komentari (29)


Vlada,naglasavam Vlada,raspisuje jedan ili dva natjecaja godisnje,sa plafonom od cca milje eura od cega samo 10-20 posto smije biti troseno na infrastrukturu ili opremu Mac316 0 0 0


Dok u poljoprivredi znamo koji veliki konzorcij ima jedini kapacitet za velike projektne odjele sa profesionalcima,rimuje se sa igrokor. A ako hoces,posaljem ti tocno tu dokumentaciju koju spominjes,ako mi ju ispunis u tri lista skidam kapu Mac316 0 0 0


Samo zato što partijski spavači u medijima žele relativizirati problem i maknuti prst krivice sa vlasti koja je zadužena za rješenje ne znači da svi moramo amnestirati jadnog,prezaposlenog zokija Mac316 0 0 0


tnx Mac, ne trebaš slati..očito imamo različito iskustvo i mišljenje o ovom..barometar je bolji od drugih mjesta zato što su tu sva mišljenja legitimna, svi ih imamo pravo napisati i obrazložiti, a nitko nas zbog njih ne smije prozivati..poštujmo to! visitor 0 0 0


o "partijskim spavačima u medijima" slobodno napiši analizu, slobodna tema je otvorena, a ovdje poštujmo pravila i držimo se analize koju komentiramo, teza i argumentacije..na barometru ne namećemo svoje mišljenje niti koga preodgajamo (vidi pravila) visitor 0 0 0

Analiza

Korištenje EU fondova ne ovisi samo o Milanoviću i Kukuriku vladi

28.01.2015. 18:48, Što nas čeka? Hoće li Hrvatska u 2015. konačno ostvariti gospodarski rast?

Gledajući nedavno u poljoprivrednoj emisiji prilog o proizvođaču nečega, ne znam više jesu li u pitanju bile mandarine ili nešto drugo, za što je Europska komisija odobrila sredstva na ime odštete zbog uvođenja embarga na izvoz poljoprivrednih proizvoda u Rusiju, nisam se mogao oteti dojmu kako od vlade ponekad očekujemo previše, odnosno krivimo ju i onda kad doista ne treba. Da bi dobio ta sredstva, poljoprivrednik je trebao odabrati ustanovu kojoj bi donirao koliko god ima tog voća, dobiti od njih potvrdu da je predao robu i potom ispuniti obrazac zahtjeva za isplatu naknade. Onako po sjećanju, proizvođač se žalio ... više >

9

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 5
  • 0
  • 3
  • 29

Analiza

Na jedno (pre)optimistično lice Milanovićevog kabineta smo već navikli. Branko Grčić, jedan od kreatora (na papiru fantastičnog, a u praksi neizvedivog) "Plana 21", toliko je puta najavljivao rast, financijski bum, ogromno izvlačenje novca iz EU fondova, porast investicija da ga danas jednostavno više nitko ni ne uzima za ozbiljno. Uz lagani osmijeh samo zaključimo da bi gospon Grčić, u onoj poznatoj o polupraznoj i polupunoj čaši, jednostavno zaključio da je čaša u potpunosti puna, jer i u onom dijelu gdje nema vode - ima zraka. U intervjuu za Globus 2012. izravno govori: "U 2013. izlazimo iz krize, a 2014. očekujem pravi investicijski bum." I za neispunjavanje obećanja i predviđanja nikada sebe nije proglasio krivim. Niti ikoga iz trenutačne vlade. Uvijek je tu bilo kostura iz ormara, svjetske krize (koja je odavno završila), izlaska iz CEFTA-e i tko zna čega još. Jednostavno krivicu nije znao preuzeti.

I da, vlada je zatekla državu u teškom stanju. I da, nisu jedini krivci, ali svoju ulogu u svemu svakako imaju. 

Milanović je danas ipak još jednom odlučio pokušati s obećanjima i optimizmom. Na krilima poneke pohvale za reagiranje na kredit u švicarcima pomislio je da je opet u igri. Da ga narod ponovno sluša kao te 2011. kada predstavlja već spomenuti "plan 21". Nažalost (po njega) to više neće proći. Kao što nisu prošli ni prijedlozi  ustavnih promjena, inače mnogo popularnijeg, Ive Josipovića. Dragi Zorane, imao si čitav mandat, a 12 kvartala si u minusu. Ni jednom u plusu. Ni ljeti, ni zimi, ni s najboljim, ni  najgorim turizmom, ni s porastom izvoza, ni sa smanjenjem uvoza. Apsolutno, nijednom. I to je nedopustivo. Kriminalna prošlost najveće oporbene stranke i nekarizmatičnost i antipatičnost Tomislava Karamarka su ga uspjele održati na vlasti, ali na izborima je to zaista teško za očekivati.

Po čemu je to Hrvatska konačno administrativno spremna? Zašto to nije bila spremna 2014.? Nije li Jakovina, koji nije znao voditi ni vlastitu poljoprivrednu apoteku te je uspio ne izvući niti kune iz Europe i dalje ministar? Gdje je konkretan plan za OPG-e? Što je s Pelješkim mostom? Kada ćemo obnoviti vodovodne i nadograditi kanalizacijske mreže te ne plaćati najskuplje vodovodne usluge (iako imamo vode napretek)? Kada ćemo s tom vodom početi ozbiljno navodnjavati poljoprivredne površine? To se sve moglo pravovremenim radom, lobiranjem i izvlačenjem novca iz fondova.

"A Hrvatskoj je u idućih šest godina na raspolaganju ukupno 10 milijardi i 675 milijuna eura." U ovoj rečenici ipak bih "boldom" označio neke druge riječi. "Na raspolaganju" ne znači da smo te novce i dobili. To je samo količina koju možemo dobiti. Do sada nismo uspjeli niti 30% izvlačiti. Što se konkretno promijenilo da sada počnemo vjerovati da ćemo ipak uspjeti? I to baš kada smo, slučajno, napokon administrativno spremni u predizbornoj godini. Jer je za sve promjene trebalo baš toliko vremena da se dođe do kraja mandata. Zanimljivo.

Za gosp. Milanovića se  bojim da mu ovaj plan dobivanja političkih poena neće uspjeti. Za Hrvatsku se pak bojim da je ušla u sedmu gladnu godinu. Nakon nje nadam se da će biblijski nastupiti i nešto bogatije vrijeme, za koje ćemo ovaj puta, valjda biti spremni i sposobni.

2

gosponV

"Ili jesi ili nisi!"

Interakcija

 
UČINIO -> 3 1 - 3
PRIMIO <- 18 - 1 16

Dostignuća

Vingd 18.00
Bodovi 56.4
Analize 3 18.00
Ankete 4

Ocjene (6)


Respektira (6): RepopeR, Panter, draxy, visitor, ivan94, siouxica


Komentari (6)


Hvala na lijepim komentarima, ni ja nisam u potpunosti zadovoljan. Ipak, ekonomija i nije moja jača strana, a i ispitni rokovi su tu pa nema ni previše vremena. Nadam se da će u budućnosti ići nabolje :) gosponV 2 0 0


Slažem se sa Sio, ali svejedno dobar početak :) Dobro došao! I moram pitati, je li avatar namjerno izabran (zbog udruge koja ima isti) ili je slučajnost? Ako je namjerno, drago mi je :) ivan94 0 0 0


Hvala i Vama :) Nisam član dotične udruge, ali se u mnogočemu slažem s njima. Njihov grafički dizajn mi se uvijek sviđao, a pogotovo ona "Zar je voljeti gRijeH?" :) gosponV 0 0 0


Slično je sa mnom :) ivan94 0 0 0


slažem se sa sio..čini mi se da je optimizam premijera najmanje problematičan dio, bolje to nego prepuštanje crnilu..mislim i da si malo preširoko zahvatio kod ministra (plan za opg-e, vodovod i kanalizacija, )..nešto moraju i JLS i drugi subjekti visitor 0 0 0

Analiza

Na jedno (pre)optimistično lice Milanovićevog kabineta smo već navikli. Branko Grčić, jedan od kreatora (na papiru fantastičnog, a u praksi neizvedivog) "Plana 21", toliko je puta najavljivao rast, financijski bum, ogromno izvlačenje novca iz EU fondova, porast investicija da ga danas jednostavno više nitko ni ne uzima za ozbiljno. Uz lagani osmijeh samo zaključimo da bi gospon Grčić, u onoj poznatoj o polupraznoj i polupunoj čaši, jednostavno zaključio da je čaša u potpunosti puna, jer i u onom dijelu gdje nema vode - ima zraka. U intervjuu za Globus 2012. izravno govori: "U 2013. izlazimo iz krize, a 2014. očekujem ... više >

2

gosponV

"Ili jesi ili nisi!"
  • 6
  • 0
  • 0
  • 6

Analiza

Milanovićev očajnički pokušaj širenja optimizma

28.01.2015. 13:55, Što nas čeka? Hoće li Hrvatska u 2015. konačno ostvariti gospodarski rast?

Čovjek koji nas bombardira ovakvim 'dobrim vijestima' - da je pred nama gospodarski rast, je isti onaj čovjek koji je propagirao plan 21 kao spas za Hrvatsku i čovjek koji se obavezao da se neće izvlačiti na bivše vlasti kao alibi za svoju. Znamo kako su obje najave završile pa je to dosta dobar temelj za otprilike znati kako će proći i ova. No, vrijedi zagrebati pod površinu i razmisliti o šaci optimizma kojim Milanović najavljuje vrijeme koje dolazi, koje, podudarnosti li, nosi za njega neke ključne trenutke kao pokušaj ostanka na vlasti i pokušaj zadržavanja vlasti u svojoj stranci. 

Oko ekonomije u Milanovićevim riječima bi se zaista dalo zapitati, ne radi se duboko filozofskim pitanjima pa da postoji više mogućih rješenja, nacionalne financije su dosta egzaktne i teško ih je drugačije shvaćati. Porastao nam je izvoz, pa će zbog toga u neko tamo x dogledno vrijeme i BDP krenuti prema gore? Super. No, nedostaje druga strana jednadžbe, taj fantomski uvoz. Lijepo je da toliko izvozimo, no veliko pitanje je što izvozimo i koliko to košta. S druge strane, znamo svi jako dobro što uvozimo, uvozimo gotovo svu hranu koju jedemo, uvozimo energente kao i luksuznije stvari koje koštaju. Dakle, rekapitulacija, uvozimo stvari koje svi trebaju stalno i stvari koje najviše koštaju ergo stvaraju najveći profit proizvođaču koji u slučaju uvoza nije iz naše zemlje. S druge strane izvozimo, u nedostatku boljeg izraza, tričarije. Što nam znači izvoz drva iz ličkih šuma, ako zauzvrat uvozimo skupli talijanski namještaj od istog tog drva? Drvo u sirovom obliku ide za malo love, a vraća se komoda  koja košta kao sv Petra kajgana. Jesmo li na konju ili na magarcu? Nije rješenje sumanuto izvoziti bilo što što vani može proći jer europsko tržište gleda na nas kao jeftini izvor sirovina pa zato tu kupuje. Rješenje je potaknuti domaću proizvodnju da se iz spomenutih sirovina stvore proizvodi koje će vani htjeti kupovati neovisno o cijeni jer valjaju, a ne zato jer su jeftini i znaju da mi ne znamo što bi s njima. 

Korekcije poreznih razreda će povećati potrošnju? Kad pročitam ovakve izjave zapitam se zna li premijer kolike su minimalne i prosječne plaće u Hrvatskoj i zna li jednostavnom matematikom izračunati koliko njegove 'korekcije' konkretno donose novaca u kućne budžete? Od tih 100, 200 kuna koliko većina dobiva više teško da će se potrošnja povećati dovoljno da bude makroekonomski osjetljivo, puno je vjerojatnije samo da će porasti prodaja kasica-prasica da ljudi tih nekoliko kuna stave sa strane za slučaj da Milanović nekim čudom izbori još 4 godine mandata pa nastupe još crnji dani. No, kako su kasce prasice većinom kineske, niti ovdje ne možemo očekivati velike boljitke lijepe nam naše. 

I sad dolazimo do tih EU fondova koje Milanović zaziva. Točni su iznosi, točno je da nas taj novac samo čeka, točno je da na njega imamo pravo i da za njega plaćamo nemale iznose, no, nije točno da imamo posloženi administrativni kadar koji će taj novac zaista povući, a još manje je točno da je prihvaćanje programa ikakav korak prema dobivanju sredstva iz fondova. Kadar koji radi na povlačenju sredstava je isti kao i do sada, 'Grčićeve' trupe su imale godinu i pola da se poslože i privuku sredstva, nisu se baš proslavili. Ima li premijer ikakav argument kojim će nas uvjeriti da će isti ljudi isti posao u 2015. obavljati bolje nego u 2014.? A ako ima, onda se postavlja pitanje zašto ga nisu obavili u 2014.? Demistificirat ću taj famozni kadar, radi se o stranačkim vojnicima mlađe generacije koji su, zahvaljujući tome što znaju beknuti nešto engleskog i što su bili prvi u redu u vrijeme stranačkih kampanja, dobili mjesto koje je od strateški ključnog značaja za razvoj mlade i male države a prema njemu se odnose kao prema malo skupljem maturalcu na kojem 'skupljaju iskustva' po Europi, rukuju se i slikaju. Ali kad ostanu sami pred svojim računalom i kad treba ispuniti projektnu prijavu udaraju u zid i traže način da posao delegiraju nekome drugome. S obzirom na pozamašan broj zaposlenih u resoru, uvijek se nađe netko da mu se delegira posao, ali taj sljedeći radi isto i stvara se zatvoreni krug u kojem se ne zna tko je za što odgovoran, zna se samo da pojedinac nije za ništa. 

Temeljna pretpostavka koju EU traži za povlačenje sredstava iz fondova je postojanje strategija razvoja, u konkretnom trenutku strategije do 2020. kada završava programsko razdoblje trenutnih fondova. Dakle, u tim strategijama bi morali biti navedeni točno određeni strateški projekti od prioritetnog značaja koji će se financirati, njihov vremenski plan, iznosi potrebi za njih i tijela koja će ih provoditi. Da, mala sitnica, te strategije bi morale vrijediti za programsko razdoblje do 2020., ali koje je počelo 1.1.2014. Recite vi meni, jesmo li 31.12.2013. pričali o bušenju nafte kao nekom stratešom prioritetu? Je li takav masivan projekt zaveden u neku dugoročnu strategiju ili je to trenutni hir Vrdoljaka i društva kad su vidjeli da  Norveška to radi?  Problem nije samo na državnoj razini, još je izraženiji na lokalnoj. Većina gradova uopće nema izrađenu Strategiju razvoja do 2020. pa niti nema prioritetne projekte, a bez tog dokumenta koji se nekima možda čini potpuno nepotreban ili mrtvo slovo na papiru nema niit govora da EU pusti i jedan cent iz strukturnih, a pogotovo ne iz kohezijskog fonda. Ako mislite da su te strategije neka nuklearna zannost, nisu, to su obični dokumenti koji predviđaju smjerove razvoja. Ali problem je što su dugoročni i obvezujući neovisno o političkoj svakodnevici, i svaka vlast koja dođe ih je obavezna poštovati. Ako znate taj podatak možda je malo lakše shvatiti zašto politici, pogotovo lokalnoj koja živi iz dana u dan, nije u sklopu kapaciteta shvaćanja politike da razmišlja na takav način.

A i državi u kojoj se godine proglašavaju izbornima i u kojoj se unaprijed zna da 365 dana odlazi u nepovrat na samu borbu za vlast nije lako strateški planirati. U vrijeme kad bi morali ulaziti u već drugu godinu programskog razdoblja i kretati u druge faze projekata koji traju više godina, mi još nemamo uspostavljenu administraciju koja bi to prijavljivala ili, ako vjerujemo Milanoviću, tek sad ju imamo. Ako znamo da postupak prijave i evaluacije projekta može trajati i do godine dana ispada da ove godine ništa od konkretnih zahvata i početka. Dakle, ući ćemo u 2016. u najboljem slučaju sa započetim projektom dok će zemlje koje svoje fondove koriste regularno započinjati treće faze projekata. I onda se pitamo zašto i kako smo zaostali za 'razvijenom' Europom? Evo kako...

Zoran Milanović je pokušao unijeti malo sunca u tmurne dane i ja ga potpuno razumijem, čovjek nema što drugo nego pokušavati prodavanjem magle kupiti povjerenje za još jedan mandat. No, 4 godine ovog prošlog su više nego dovoljno za pokazati za što si sposoban ili nisi, a Milanović i njegov aparat su nedvosmisleno pokazali da nisu sposobni za ništa osim za alibije, nerad i afere. Par slatkih rečenica koje narod čeka kao ozebli sunce ne mogu (nadam se) učiniti da se stvarnost zaboravi. Milanović je baš na ekonomskom i gospodarskom planu najviše pao i potpuno krivi potez mu je da se na ekonomiju pokušava izvući. 

5

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,013 285 123 1,828

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 174.0
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Ocjene (10)


Respektira (9): Panter, ivan94, Niksodus, VeNLO, Alumnus, gosponV, Laci, Django, siouxica


Slaže se (1): gosponV


Komentari (4)


e da. to se zove super tekst:)) siouxica 0 0 0


o da. to se zove super tekst:)) Laci 0 0 0


Ovo ostavlja nelagodu u želucu. Sjajno navedeno koliko su nam političke strukture daleko od svijesti pravog značenja "bivanja državom." Alumnus 0 0 0


Odličan tekst ... kapa do poda. Tim prije što po vremenu objavljivanja vidim da si ga napisao u "rekordno kratkom roku". Zbog toga zaslužuje i ocjenu više, a šesticu nemamo u obrazovnom sustava (dok nekom to ne bude platforma za izbore) :) Panter 0 0 0