Analiza

GOSPODINE PETROV – NISU ISTI.
Logika i zdrav razum jasno ukazuju da povjerenje trebate pokloniti Domoljubnoj koaliciji, istoj biti snažan korektivni faktor te tako domovini vratiti dostojanstvo i mogućnost razvitka.
Dobili ste mandat za promjene a jasno je tko je bio na vlasti 4 godine i koga treba promijeniti. 
Kukuriku koalicija jasno je demonstrirala anacionalnu, orjunašku politiku kojom su svakim danom Hrvatsku gurali sve dublje u opću gospodarsku propast, demografski slom, falsificiranje povijesti, nasilje nad nacionalnom simbolikom, obezvrijeđivanje žrtava za suverenu Hrvatsku,napad na obiteljske i tradicijske vrijednosti, slom sustava nacionalne sigurnosti, teško popravljive podjele i duhovni kaos. U postizbornom vremenu su učinili sve kako bi razbili Most putem svojih infiltrata. 
Izjednačavajem strana zamrzavate na položajima sve orjunaške uhljebe poput Gorana Radmana, sve protivnike lustracije, sve protivnike suverene Hrvatske. Izjednačavanjem krivnje amnestirate ravnatelja DUUDI-ja Mladena Pejnovića, provjerenog orjunaškog križanca kojemu je Državna revizija ustanovila manjak od 16 MILIJARDI kuna državne vrijednosti. Amnestiranjem anacionalne politike ne možete izgraditi pravedno društvo.
Racionalnom analizom vrlo brzo se ukaže zaključak da možemo i trebamo analizirati zadnje četiri godine političkog mandata. Svaki drugi paušalni pristup je neprecizan i pogrešan.

Hrvatskoj se uvijek događalo veliko zlo kada su političke strukture pokušavale krivotvorenjem povijesti i sadašnjosti promovirati nepravedna,nelogična i čudna hibridna rješenja dubokih političkih problema. Gospodine Petrov bit će te odgovorni za neko novo zlo koje će nas, kako nas povijest uči, snaći, ako nastavite s politikom izjednačavanja krivnje. Orjunaške strukture i danas uživaju u izjednačavanju krivnje za velikosrpsku agresiju, izjednačavanju značaja Tuđmana i HDZ –a koji su uveli demokraciju u Hrvatsku i Račana koji nas je razoružao u presudnom trenutku. I danas kriju tko su oni koji su rastočili nacionalno bogatstvo jer im odgovara medijsko čerečenje samo jedne strane za taj proces. A podatci jasno govore da su proces započeli prethodnici kukurikavaca. Banke pod ravnanjem njihovih poslušnika emitirale su najveći dio tehnomenadžerskih kredita koji su omogućili pljačku. 
Još uvijek nisu objavljeni registri pretvorbe i privatizacije, ali je jasna činjenica da je taj proces pokrenuo Ante Marković još 1988. Jednog dana ćemo nedvojbeno saznati da su većinski pretvarači direktori orjunaškog pedigrea. Zar mislite da orjunaško kolo ne bi objavilo te popise da su na njima većinom suverenisti?? Period od 2000. do 2007. također treba analizirati posebno, jer je unutar HDZ-a tada evidentno dominirao utjecaj orjunaških infiltrata poput Jadranke Kosor.
Ovako složena problematika zahtijeva vrlo detaljnu,dugotrajnu i nepristranu analizu kojom bi opet došli do zaključka da nisu isti, jer su pripadnici suverenističke politike bili za samostalnu i suverenu Hrvatsku dok su tadašnji predstavnici orjunaških kukurikavaca razoružali zemlju i narod te nas prepustili bjesomučnoj velikosrpskoj agresiji.
Morate priznati da ni vaša grupacija nije pokazala otpornost na infiltrate koji su već učinili veliku štetu. Prgomet i Petrina su bjelodan dokaz kako je teško upravljati kad vam se u redove uvuku ljudi s „čudnim“ zadatcima.

Odavno su Hrvatskoj nametnute umjetne podjele koje ne odgovaraju stvarnosti. Ne postoji podjela na lijeve i desne kako nam sugeriraju. Postoji jasna podjela na hrvatske suvereniste s jedne i orjunaške križance jugoslavenske orjentacije s druge strane.

Vama je dana mogućnost početi stvarnim provjetravanjem Hrvatske.
Neobjektivnim, nepreciznim i paušalnim izjednačavanjem onoga što je nemoguće izjednačiti postat će te glavni izvršitelj još jedne povijesne nepravde učinjene hrvatskom narodu i svim hrvatskim suverenistima. 
A samo Mladen Pejnović vam daje 16 milijardi razloga zašto trebate ući u riskir promjena s Domoljubnom koalicijom. I svojom korekturom jamčiti proces ozdravljenja.
Nek Vam je Bog na pomoći.

2

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 244 126 23 172
PRIMIO <- 181 72 17 490

Dostignuća

Vingd 160.00
Bodovi 84.6
Prijedlozi 1 0.00
Analize 43 158.00
Ankete 130

Ocjene (8)


Respektira (6): Laci, Kokach, siouxica, Dirk15, RepopeR, Alumnus


Slaže se (2): Laci, msesar


Komentari (12)


živa. no ostaci udbe su druga priča. zanimljivo da i meni prvi na pamet padnu radman i pejnović:) no u toj priči je nejasna uloga karamarka, koga ne spominjete. Dirk15 1 0 0


Respekt je za dobrodošlicu a nadam se da će idući put ići i za analizu u kojoj će, za razliku od sada, stavovi i teze biti argumentirani i uravnoteženi. kao što je gore već rečeno, ovdje je zahvaćeno previše, otišlo se predaleko u povijest, siouxica 0 0 0


jako puno teza je naredano a da niti jedna nije obrazložena. Za početak, zašto bi logika i zdrav razum govorili da most mora s domoljubnom koalicijom? Kukuriku vlada 4 godine, ali imamo istu priču zadnjih 20 godina, od čega je većinu siouxica 0 0 0


hdz proveo na vlasti...itd... u svakom slučaju, sa zanimanjem čekam novi tekst i nadam se da ćeš uvažiti komentare i sugestije:) siouxica 0 0 0


@Zenga 2-nisam neki veliki "lnibitel" HDZ-a, naročito onoga iz vremena "zakonite pljačke" Hrvatske, ali moram se u svemu složiti sa tobom ! Nisu isti-jer ovaj SDP, a naročito njegovo rukovodstvo je su prava pošast za Hrvatsku i njene građane. Laci 0 0 0

Analiza

GOSPODINE PETROV – NISU ISTI.Logika i zdrav razum jasno ukazuju da povjerenje trebate pokloniti Domoljubnoj koaliciji, istoj biti snažan korektivni faktor te tako domovini vratiti dostojanstvo i mogućnost razvitka.Dobili ste mandat za promjene a jasno je tko je bio na vlasti 4 godine i koga treba promijeniti. Kukuriku koalicija jasno je demonstrirala anacionalnu, orjunašku politiku kojom su svakim danom Hrvatsku gurali sve dublje u opću gospodarsku propast, demografski slom, falsificiranje povijesti, nasilje nad nacionalnom simbolikom, obezvrijeđivanje žrtava za suverenu Hrvatsku,napad na obiteljske i tradicijske vrijednosti, slom sustava nacionalne sigurnosti, teško popravljive podjele i duhovni kaos. U postizbornom vremenu su učinili ... više >

2

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM
  • 6
  • 2
  • 0
  • 12

Analiza

Lakrdija od demokracije na hrvatski način

10.12.2015. 11:22, Što nakon neuspješnog konstituiranja Sabora? Hoćemo li ipak na nove izbore?

Izbori  su prošli, rezultate znamo, a što se dešava nakon toga svi vidimo. Ono što je najsmiješnije u svemu tome je to, da mi tvrdimo da živimo u nekom demokratskom društvu, da je ovo što se dešava demokracija i da je to ono najbolje što nam se desilo nakon '90-e godine. A stvarnost je zapravo sasma drugačija.

Demokracija je po definiciji "vladavina slobodnih građana na neposredan način putem osobnog izjašnjavanja(u suvremenoj praksi nazvano referendumom), ili putem predstavnika izabranih direktnim izborima(u suvremenoj praksi nazvano predstavničkom demokracijom)" ! Ovo je jedna od najkraćih definicija demokracije, no za one koji se time ne zadovoljavaju, navodim i ovu opširniju, koja glasi: -"Državno odnosno društveno uređenje zasnovano na ustavu i zakonodavstvu koje garantira političke slobode i ravnopravnost svih građana, privatno vlasništvo, slobodnu tržišnu konkurenciju, višestranački politički pluralizam,smenjivost vlasti putem redovitih slobodnih izbora, autonomnost lokalne samouprave i važnih istitucija, punu slobodu i nezavisnost medija, jednakopravnost nacionalnih, vjerskih i drugih zajednica i manjina te trodiobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku".

Sve je veći broj geopolitičkih analitičara, sociologa i pravnika se slaže u tome da danas u svijetu nigdje ne postoji država u kome društveno uređenje može dobiti atribut 'demokratsko' u smislu gornjih definicija demokracije. Naime smatra se da se danas nazivom "demokrastko društveno uređenje" pokrivaju društvena uređenja koja su samo formalno demokratska i to samo po jednome, a to su ustavom predviđeni izbori za određene institucije vlasti(parlamenti, kongresi, 'domovi', sabori, itd...).

No ne namjeravajući se baviti demokracijom u "velikim demokracijama" (poput SAD), želim se osvrnuti na to da li u Hrvatskoj imamo društveno uređenje zasnovano na demokraciji, ili imamo samo privid demokracije. Moja je teza da u Hrvatskoj imamo ustavom definirano demokratsko društveno uređenje, koje u praksi funkcionira kao privid demokracije, a zapravo se radi o vladavini politokracije, kojom "iz sjene" upravlja odnosno vlada plutokracija. Zašto mislim tako ?

Kao prvo, osim Predsjednika Republiike, praktično niti jedno tijelo trodiobe vlasti ne bira narod glasovanjem za konkretne osobe koje trebaju biti izabrana u ta tijela, već se glasuje za stranke, za stranačke liste, što je farsa od demokratskih izbora. To su uvidjeli i naši političari, pa su se na poslednjim izborima odlučili na "kozmetički zahvat" takozvanim preferencijalnom mogućnošću glasovanja za određenu osobu. No to je samo još jedna "potemkinova" fasada koja je trebala pokriti ružno lice lažne demokracije. 

Kao drugo, po ustavu su svi ravnopravni pred zakonom, no svima nama je jasno da to u nas ne funkcionira baš tako, te da je "krađa" kruha sa police samoposluge za gladno dijete za sud "teška drska krađa", a milionska pljačka državnog proračuna je za sud običan propust s nesavjesnim  vršenjem dodeljenih funkcija.

Kao treće, slobodno tržišno natjecanje je obična 'fikcija', reći će vam svaki od većine obrtnika i vlasnika manjih tvrtki, navodeći primjere kada nisu mogli dobiti poslove i ako su bili najjeftiniji i najkvalitetniji ponuđači, jer se poslovi dobijaju korupcijom i "rodjaštvom". Sveži primjeri Fimi medije i bojanja tunela za HAC su jasni primjeri da slobodnog tržišnog natjecanja zapravo inema. Ako ga i ima to je na mjestima kao što su Hreljić u Zagrebu.

I kao četvrto, dolazim do zapravo najvažnijeg pitanja koje potvrđuje da se medijski i politički "trubi" o demokraciji,a nju zapravo nema. Naime svi, uistinu svi mediji unisono ponavljaju da SDP, HDZ ili bilo koja druga stranka "predlažu" ovo ili ono, "žele" ovo ili ono, "pegovaraju" o ovome ili onome, i sve tako u nedogled, pri čemu se zaboravlja, zanemaruje i čak falsificira istina, da se tu ne radi o SDP-u, HDZ-u ili kojoj drugoj stranci, već o njihovim "gazdama", rukovodstvima stranaka, koji djeluju ne pitajući članstvo stranki što misli, što žele i što ne žele. Evo, u ovoj konkretnoj situaciji, nitko me ne može uvjeriti da suradnju ne želi većina normalnih članova stranke, a držim da je većina članova stranaka ipak normalna. Suradnju možda ne žele Milanović, Karamarko, Maras, Grčić, ili slični likovi u rukovodstvima stranaka, ali je SIGURNO da svaki normalni član stranke,kome je stalo do sebe, do svoje obitelji, do svoje države i do prosperiteta gospodarstva države u kojoj živi, NEMA NIŠTA PROTIV da najpametniji, najsposobniji i  najpošteniji ljudi iz raznih stranaka surađuju u istoj vladi, da bi i njemu bilo bolje. Ako naprimjer ima SDP-ovaca koji ne bi željeli da Ljilja Vokić bude ministrica obrazovanja, ili HDZ-ovca koji ne bi željeli da Lalovac bude ministar financija, onda bih pomislio da s njima nešto nije u redu. I tako po svim pitanjima mislim da većina običnih članova stranaka misle sasvim drugačije od rukovodstva stranaka, jer ljudi nemaju osobnih animoziteta jedni prema drugima,kao što naprimjer Milanović ima prema svima koji mu se ne "klanjaju". Zar promjena gotovo cijelog sastava vlade tijekom jednoga mandata ne ukazuje na to da tu nema ni unutarstranačke, ni demokracije u općenitom smislu u Hrvatskoj ? Imamo zapravo jednu lakrdiju od demokracije.

I zato bi bilo krajnje vrijeme da mediji prestanu pisati o tome da SDP, HDZ ili netko drugi nešto želi, nešto predlaže, nešto ne želi, treba otvoreno reći predsjednik SDP-a, HDZ-a, ili rukovodstvo SDP-a ili HDZ-a nešto predlažu, nešto žele, nešto ne žele. I umjesto toga bi mediji trebali pisati i govoriti o sposobnim, pametnim i poštenim ljudima u zemlji, kojih ima zasigurno, a koji ne moraju biti svi iz istih stranaka, dapače ne moraju biti iz nijedne stranke. Takav bi pristup djelovao edukativno na članove stranaka, koji još ne shvataju da nisu samo "njegovi" pametni, sposobni i pošteni, a oni "drugi" glupi, nesposobni i lopovi. Sada će se vjerojatno upitati-pa što će nam uopće stranke ako možemo da se dogovorimo da pametni, sposobni i pošteni vode ovu zemlju ? Iskreno rečeno i ja se pitam ! I čak vjerujem u to, da ako bi nas slučajno posjetio neki vanzemaljac sa planeta čija je civilizacija tisućama godina starija od nas, pa vidjeo što mi radimo, reko bi-Jeste li vi normalni ?

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (1)


Respektira (1): BorisTraljic


Komentari (2)


Zanimljivo je da bih u tvojim tekstovima jedan dio (ajde recimo četvrtinu) potpisao, polovinu odbacio, a o ostatku bismo mogli "pregovarati". Da je omjer malo drugačiji češće bih komentirao, ovako traži puno pisanja pa gubi smisao... Respekt svakako. BorisTraljic 0 0 0


Hvala Borise ! Ako se sa četvrtinom slažeš, a o četvrtini se "može pregovarati", onda sam veoma zadovoljan, jer samo polovica neslaganja je za mene dobar rezultat jer dolazi od pametnog čovjeka. Hvala ! Laci 0 0 0

Analiza

Lakrdija od demokracije na hrvatski način

10.12.2015. 11:22

Izbori su prošli, rezultate znamo, a što se dešava nakon toga svi ... više >

Analiza

MOST je dokazao da su HDZ i SDP isti

08.12.2015. 13:14, Što nakon neuspješnog konstituiranja Sabora? Hoćemo li ipak na nove izbore?

Tada zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakaše. Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: »Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! (...) Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?« Jedan je drugome govorio: »Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!«

U hrvatskom se javnom govoru pojam konzervativizma pogrešno veže uz naku vrst reakcionarstva, odnosno pripisuje mu se nastojanje da se kotač povijesti (i sociologije, antropologije i čitavog niza -logija) zaokrene unatrag. Konzervativizam u svom pravom značenju zapravo znači čuvanje, odnosno zadržavanje postojećih odnosa. Hrvatska upravo ovih dana prolazi akutnu fazu konzervativizma.

Mjesec dana nakon održavanja parlamentarnih izbora s najneobičnijim ishodom u povijesti suvremenog hrvatskog parlamentarizma (jer isti je, ponešto drugačiji, postojao i u 19. st.) hrvatska se javnost od iznenađene polako pretvara u zbunjenu s tendencijom da postane prestrašena. Nimalo čudno koliko je se zastrašuje.

U kontekstu straha koji se širi uobičajenim floskulama o "nemanju" vremena, "nemanju" prave opozicije, "nemanju" prostora za ove ili one ideje koje odskaču od uobičajenog obrasca na koji smo navikli. Nakon što je toliko tinte proliveno da se ukaže kako između HDZ-a i SDP-a nema bitne razlike, a kako su svi ideološki sukobi u koje nas uvlače zapravo isprazni, u normalnom svijetu davno prevladani, u našoj situaciji nepotrebni, a u konačnici i umjetno izazvani, sada svi žude za povratkom u zemlju egipatsku gdje caruju ustaše i udbašipederi i katolibani i lopovi dviju nijansi - crvene i plave.

Unekoliko shvaćam dobar dio medijskih djelatnika koji su se više ili manje neuvijeno stavili u službu povratka u "zemlju egipatsku." Lako je, naime, reciklirati vječito jedan te isti tekst, na jednu te istu temu. Ako pišete iz crvenog kuta, govoriti o Varaždinu kao urbanoj sredini naprednih i slobodoumnih mladih građana krsteći primjerice Zadar kao leglo ognjištarsko-fašističkih krezubih spodoba koje vuku Ovu Zemlju u mračno doba srednjovjekovne inkvizicije, odnosno iz plavog (ili ako se komu tako više mili crnog) kuta prikazivati Gospić kao historijski bastion hrvatstva gdje je pošten hrvatski čovjek uvijek čuvao iskonske hrvatske vrijednosti domoljublja, poštenja i miroljubivosti za razliku od primjerice Čakovca gdje je srbokomunistička propaganda isprala mozak nekoć poštenom međimurskom puku. Dobro poznata hrvatska navada: "Na svoje zlatom, na tuđe blatom." 

Ovih se dana zaziva i na sva usta hvali Davora Stiera i Antuna Plenkovića. Vratimo li se u zemlju egipatsku pitanje je časa kada će i oni postati kočničarizarobljenici mračne strane povijestirevizionisti fašističkih elemenataprodavači historictističkog koktela mračnih devedesetih i svi oni epiteti koji su za sada privezani uz Tomislava Karamarka. Vidi li itko načina da Tonino Picula ne postane još jedan u nizu bahatih politbiroovskih beskičmenjaka koji ne voli i ne razumije Hrvatsku i njene ljude?

Kakvu igru pokušava igrati MOST niti mogu, niti kanim ovdje pretresati. To nije nebitno pitanje u kontekstu tumačenja zaključaka sa jučerašnjeg javnog sastanka ukoliko ih se želi promatrati sa stajališta toga što je MOST njime želio postići ili dobiti. Međutim, potpuno je nebitno ukoliko se samo želi pretresti ono što se jučer vidjelo. 

Možemo se igrati komunikologije pa analizirati geste i grimase trojca Karamarko-Milanović-Petrov. Možemo priželjkivati različite kombinacije, sukladno našim osobnim preferencijama, pa tumačiti tko je jučer bio "pobjednik", a tko "gubtinik", tko se pokazao "odgovornim", a tko "amaterom." No, ne možemo pobjeći od toga da smo jučer vidjeli dvije skupine ljudi sa suprotnih strana stola koje su se dosađivale, koje su odrađivale posao za kamere, čekajući da se iste ugase, a da nas oni povedu natrag u zemlju egipatsku

I HDZ i SDP imaju puno pravo ne željeti koalirati jedni s drugima. Ali i MOST ima puno pravo iskorištavati danu priliku i pokušati ukazati na svu izvještačenost naših navodno vrlo dubokih ideoloških podjela. Fascinantno je bilo iskreno, a politikantski gledano pogrešno, izletavanje očigledno neiskusnog Silvana Hrelje koji je najizravnije rekao opći stav da lijeva i desna strana stola nikako ne žele (pa onda valjda niti mogu) jedna s drugom. Istog onog Silvana Hrelje čija je stranka (pa susljedno i on sam) bila upravo s tom danas neželjenom stranom i to onda kada je na čelu te strane bila osoba koja se (doduše još ne i pravomoćnom presudom) najsavršenije uklapa u onaj opis za koji je Milanović rekao da im nikako nije prihvatljiv.

Fascinantno je kako svi govore o dubini jaza ideoloških podjela, a isti taj Milanović u istoj toj izjavi nije spominjao ustašekatolibane ili 'Rvatine nego nešto za što je priznao da postoji i u njegovim redovima, ali da su oni s tim obračunali. Jedino je nemušti Karamarkov pokušaj da doskoči Milanovićevom proizvanju negdje u sebi sadržavao i spominjanje Vukovara gdje se mogao pronaći trag pokušaja ideoloških razračunavanja. Ali to je Karamarko - komunikološki nespretan i nevješt čak i kada bi trebao biti na njemu navodno "domaćem" terenu (premda se ne može reći da ga je Milanović jučer "pojeo" kako se to gromko najavljivalo u kontekstu moguće debate).

MOST-ova ideja svenacionalne vlade općeg konsenzusa je možda pretjerana, nepotrebna, neodrživa, promašena, neizvediva, nastala naknadno kao produkt improvizacije, ali je u istoj mjeri konkretna kao što je to i Milanovićevo nuđenje fotelje saborskog predsjednika Podolnjaku ili što god je u tajnosti MOST-u nudio Karamarko. MOST-ov plan predloženih reformi je također možda loš i pun slabih mjesta. Ali MOST i dalje govori o onome o čemu je govorio prije izbora. Gdje su nestale Kevine jameolovne devedesete? Ako ćemo iskreno posljednji ih je spomenuo drugi TK - Klauški na jednom od predizbornih chatova organiziranih ovdje. Ako nam je ikada trebao dokaz da su HDZ i SDP isti - bez sadržaja mimo velikih parola, jučer smo ga dobili.

Božo Petrov je možda mlatio praznu slamu, možda se doimao kao nekakav očenašek, a vrlo izvjesno neće uspjeti spriječiti povratak u zemlju egipatsku. No, to što će netko od dvojca ZM i TK u konačnici pobijediti, neće ih automatski činiti i boljim rješenjem, a kamo li spasiteljima demokratskih procesa. MOST možda čine seoski načelnici u najposprdnijem značenju, ali i oni su bili dovoljni da pokažu kako HDZ ili SDP lišeni ideološkog arsenala, uz asvu pomoć medija, nemaju nikakav konkretniji sadržaj.

Da je drugačije, pregovori SDP-a i MOST-a bi tekli po špranci u kojoj bi mostovci davali izjave kako su pokazatelji da Hrvatska raste jasni i uvjerljivi, a ne bi se SDP izjašnjavao o tomu kako su im MOST-ovi planovi reformi na tragu rezova većinom prihvatljivi. Da je drugačije, pregovori HDZ-a i MOST-a bi već bili gotovi,  konsenzus o potrebnim promjenama bi već bio postignut, a ne da HDZ igra istu igru "pa to smo sve i mi htjeli." 

Da Hrvatska doista nema vremena, da je demokracija doista ugrožena tobožnjim mostovskim amaterizmom i bakćanjem prevelikim zalogajem, HDZ i SDP su mogli davno postići konsenzus, ne oko koalicije, nego oko održavanja novih izbora - koji bi, opet navodno, mostovskim diletantima pokazali gdje im je mjesto: u zemlji egipatskoj gdje se točno zna gdje su "naši", a gdje "vaši", a da nikog ne zanima po čemu su to konkretno "naši" - "naši", a "vaši" nisu. 

Kao što Zoran Pusić i Željko Jovanović ne samo da neće inzistirati na tomu da su svi hrvatski građani "isti", nego im ni najmanje neće smetati i propitkivanje "jednakosti njihove vrijednosti." Jer to je tako u zemlji egipatskoj.

Ideologija je potrebna, kao i ideološke nesuglasice i neslaganja i nipošto ih se ne može zanemariti u političkom djelovanju ili opredjeljivanju. Ali kada bi te ideološke podjele bile toliko duboke i toliko nepomirljive, onda bi iz njih proizlazili i nepomirljivi programi. Bili oni dobri ili loši, ali spremnost HDZ-a i SDP-a na popuštanje MOST-u pokazuju da oni nisu toliko udaljeni, odnosno da "pravi" programi vjerojatno i ne postoje. 

U takvom kontekstu MOST nije nikada imao šanse postati relevantnom "trećom opcijom." Naime, najprije bi nam trebala druga. 

MOST je - uza sve upitinke koji mu se opravdano mogu dodati - otvorio prostor da se počnemo baviti i ideologijom, ali da napokon i izađemo iz strogo zadanih crno-bijelih okvira međusobnog natjecanja čiji je tata jači i da ideologije budu pretočene u realne programe.

Petrov je daleko od toga da bude Mojsije, a čak ni Mojsiju nije bilo dano da uđe u Obećanu zemlju nego samo da je izdaleka promotri. No, povratak u zemlju egipatsku koji se sada toliko strastveno zaziva bi bio najveći korak unatrag koji smo ikada napravili.

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 154.4
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (9)


Respektira (8): sufit, Laci, Vlaho, Jung-fu, siouxica, Dirk15, 5none5, RepopeR


Slaže se (1): mihael


Komentari (8)


@s, da puno kutova, ali svi mi "uhvatimo" tek nekoliko. mislim da je alumnus uhvatio srž s ovim tumačenjem, ako nađem još nešto za dodati, možda nešto i "dopišem", ali nisam siguran:) Dirk15 0 0 0


Ok je članak, ali zapravo ne razumijem što bi po tebi sad trebalo? Evo, što bi trebali napraviti Most ili Predsjednica, kao neki neutralni igrači? Zivac 0 0 0


Siguran sam da će most nastaviti raditi i mijenjati politiku hrvatske. Koliko god ljudi ne vjeruju u to most će za 2 godine biti pobjednik lokalnih izbora a za 4 će biti 1 ili druga opcija. Ovo utrka je počela i most neće preskočiti blizu kraja... Vlaho 0 0 0


i ne završiti utrku,nego će utrku otrčati do kraja. Niti jedna treća opcija nije bila spremna podnijeti pritisak ali most hoće. Taman ih svi prestigli cilj je još daleko. Zato i dalje navijam za most. Sve do kraja. Vlaho 0 0 0


Bravo Alumnus ! Sjajan tekst, sa sjajnom konstatacijom da su SDP i HDZ suštinski isti. I konačno valja progovoriti i o tome da kada se kaže SDP ili HDZ to nisu članovi stranki već isključivo njihova rukovodstva u kojima su loši ljudi ! Laci 0 0 0

Analiza

Zajednička vlada na kojoj Petrov inzistira omogućila bi HDZ-u i SDP-u da eskiviraju reforme

07.12.2015. 09:56, Što nakon neuspješnog konstituiranja Sabora? Hoćemo li ipak na nove izbore?

Statistika je omiljeni alat prodavača magle budući je netočnim zbrojem točnih podataka moguće dokazati bilo što, a u zemlji u kojoj i Državni zavod za statistiku vlastitu djelatnost besramno prostituira služeći svojim političkim gospodarima, pa u interpretacijama izvjesnog Marka Krištofa, SDP-ovog "stručnjaka" za izvrtanje istine, Hrvatska izvozi banane i automobile, doista nije neobično da se time bave i svakovrsni politički diletanti koje je oluja protestnog glasovanja izbacila na scenu. 

Tako osoba koja je po svemu sudeći zapravo glavni ideolog stranke/udruge/pokreta/klape čiji je stvarni ustroj i organizacijska struktura u Jeti kategoriji budući mnogi vjeruju da postoji, ali dokumente nitko nije vidio, i koja tvrdi da ne zastupa nikakvu ideologiju, Nikola Grmoja sve češće u svojim razdraganim, "obožavam biti bitan", javnim nastupima koristi tehnologiju iskrivljavanja brojki kako bi vrijeme u kojemu će novinari za njim i kolegom Petrovom jurcati od Zagreba do Metkovića i natrag, potrajalo što dulje. 

U razgovoru za Večernji list Grmoja je tako bez većih promišljanja kazao kako će Most u ime trenutačnih 15 zastupnika tražiti pravo imenovanja mandatara zajedničke Vlade jer da su izbori pokazali da dvije trećine birača ne želi da premijer postane Zoran Milanović ili Tomislav Karamarko. Na stranu to da ovakva stupidna analogija previđa da po istoj računici 90 posto birača ne želi da premijera iznjedri tajanstvena stranka/udruga/pokret/klapa o čijem se procesu donošenja odluka ništa ne zna i prema kojoj isti procesi u SDP-u i HDZ-u sa svim svojim manjkavostima izgledaju kao praznik demokracije. Pozabavimo se posljedicama činjenice da umjesto kao u normalnim zemljama jezičac na parlamentarnoj vagi nije etablirana politička stranka jasnih ciljeva i stajališta, nego skupina seoskih poglavara koji se igraju politike tako da ni sami ne znaju što hoće i čiji je izborni program, što je također moguće samo u Hrvatskoj, nastao poslije izbora jer prije toga nisu mislili da će im uopće trebati! 

Što je ta njihova zajednička, reformska Vlada koju uporno traže, taj mastodont koji bi trebao Hrvatsku vratiti u vrijeme socijalističkog saveza u kojemu su svi imali demokratsko pravo misliti isto? To nije velika koalicija koja postoji, recimo, u Njemačkoj jer je ona u toj zemlji nastala zbog činjenice da dva velika bloka nisu mogla s mogućim drugim partnerima doći do stabilne (ne apsolutne kako bi to bilo u Hrvatskoj) većine, a ne zbog toga što ih je skupina amatera natjeravala da nešto rade zajedno. Stvaranje većine od 66 zastupnika koje predvodi Milanović, 59 Karamarkovih i 15 onih stranke/udruge/pokreta/klape, dakle, većine od 140 zastupnika nije ništa drugo nego suludi atentat na krhki demokratski ustroj ove zemlje. Takva bi većina, znači, prema volji svojih aktera vladala Hrvatskom bez ikakvog kontrolnog mehanizma, i to po principu izvršne, zakonodavne, ali i sudske vlasti budući da u idućih šest  mjeseci ima priliku imenovati većinu sudaca Ustavnog suda. Naravno, možemo lakonski ustvrditi da se Karamarko i Milanović, HDZ i SDP, ne mogu ni oko čega dogovoriti, ali prilika čini lopova. Može li si ova u svakom pogledu zapuštena i ruinirana država dopustiti takav rizik? Možemo li političare u čiji moralni i svaki drugi integritet s pravom sumnjamo dovesti u situaciju u kojoj bi sami sebi mogli priznati da su obje stranke nastale na istoj baštini saveza komunista i da su razlike minimalne, možemo li u konačnici odluku o tomu hoćemo li zemlju odvesti u diktaturu političke oligarhije temeljiti na pouzdanju da se međusobno toliko ne podnose da neće shvatiti kakvu im priliku Most nudi uvjeren da radi baš suprotno? 

Jer ako se dogodi, a to jasno određuje razinu budalaštine u ideji stranke/udruge/pokreta/klape o zajedničkoj Vladi, da u takav komplot velike koalicije doista uđu bez namjere zločinačkog udruživanja jedino što možemo očekivati je da si međusobno podmeću noge što ni u kom slučaju nije recept za liječenje ekonomije i društva na samrtnoj postelji. Doista, Most bi trebao naći neki manje riskantan način da se nosi s vlastitim uspjehom i svojom smiješnom politikom nesvrstanosti - krajnje je neodgovorno u ime prizemnog politikantskog trika s ovjeravanjem izjave kod javnog bilježnika odvesti cijelu državu u propast! 

Ukoliko su im građani Hrvatske i njihov interes na prvom mjestu, tada bi mogli potražiti u nekom pojmovnom rječniku što je to "raison d'État", državni razlog, u slobodnim interpretacijama nacionalni interes, fraza koja pojašnjava zašto u nekim situacijama političar ide mimo vlastitih stajališta i interesa i zašto će se izložiti pogubnoj presudi javnosti jer vjeruje da samo tako može doprinijeti općem dobru. A ma koliko bila skrivena prava istina o stranci/udruzi/pokretu/klapi tih 15 osoba može pridonijeti općem dobru samo i jedino ako se postave kao kontrolni mehanizam buduće Vlade koja će istovremeno uz partnera koji u bitnome utječe na odluke imati i snažnu oporbu. 

Zajednička Vlada ne udovoljava ni jednome od ta dva bitna kriterija, u njoj niti Most može na bilo koji način utjecati na odluke, niti bi joj itko na bilo koji način oponirao. Jedini rezultat bio bi da Petrov može i dalje mahati svojim papirićem oslobođen ikakve odgovornosti jer ni na što ne bi ni utjecao. Želi li doista biti Mesijom hrvatske politike, želi li promjene i reforme valjda je svjestan da to ne može postići stvaranjem super jake grupacije antireformskih snaga, kako sam naziva HDZ i SDP javno izražavajući sumnju u njihova obećanja na pregovorima. Jer, najsigurniji način da im omogući da ta obećanja ne ispune je upravo ovaj kojim sebe želi učiniti nebitnim i ni za što odgovornim. Baš suprotno, Most mora uvažiti hrvatski "raison d'État" i ispred svog interesa tobožnje nesvrstanosti odabrati stranu koju će kontrolirati i na tome graditi svoje buduće izborne uspjehe, koliko se god to danas činilo rizičnim. Ili mora jasno kazati, ne idemo ni sa kim, ne vjerujemo u njih, želimo nove izbore i na njima tražimo od hrvatskih birača da nam daju većinu kojom ćemo sami formirati svoju Vladu. Sve ostalo, pa i današnja predstava, čisti su gubitak vremena kojeg nemamo. 

Neželjeno dijete iz neprirodne veze Karamarka i Milanovića poželjnije je pobaciti koliko god religiozni psihijatar bio iznuren vlastitim dvojbama o istospolnim brakovima i abortusu čije mu je nesretno preklapanje donio neočekivani izborni uspjeh.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 43 12 6 158
PRIMIO <- 156 63 18 248

Dostignuća

Vingd 318.00
Bodovi 120.6
Analize 29 318.00
Ankete 66

Ocjene (11)


Respektira (9): Refamolitelj, msesar, VeNLO, Laci, siouxica, IDujas, Alumnus, Mac316, BorisTraljic


Ne slaže se (2): Sasha76, Zivac


Komentari (36)


Većina argumenata, svih komentatora u manjoj ili većoj mjeri stoje i tako se može beskonačno, jer kosti su bačene,pa se potrgajmo oko njih. Zbog čega je tako? Da zaboravimo na kojoj su se platformi sakupili-poštenje za napredak RH, a ne svojih uh.. Refamolitelj 0 0 0


..ljeba, a kao dokaz tome su sinekurac Prgomet i redikul-osvetnik Petrina, koji su ih napustili,jer su im i pristupili iz nekih drugih svojih osobnih ambicija. Ostali se za sada drže i zastupaju ono za što im je valjda 300tis. ljudi dalo glas Refamolitelj 0 1 1


Što vrijeme više odmiće jasnije je kakvo je društvo Most. Oni ismijavaju veliku večinu birača i žele im nametnuti "nestranačku" osobu za premijera. Žele ovo, žele ono ...... Pa čemu izbori? Da kao i obično šačica budala i ucjenjivača tlači pametne. Kathairo 0 0 1


@highend, u čemu je problem s Nacionalnim vijećem Mosta? To je tijelo definirano davno prije izbora kao tijelo koje odlučuje o cjelokupnom djelovanju Mosta na nacionalnoj razini. Svi koji su pristupili Mostu (Prgomet, Petrina...) potpisali su ugovor Zivac 0 0 0


..u kojem je jasno definirana ingerencija NVM, a sad se prave mutavi. Koja bi bila demokratskija metoda? Da Petrov odlučuje sam? Zivac 0 0 0

Analiza

MOST treba odabrati stranu, za reforme koje traže ne treba im i HDZ i SDP

06.12.2015. 14:22, Što nakon neuspješnog konstituiranja Sabora? Hoćemo li ipak na nove izbore?

O zbivanjima na hrvatskoj post izbornoj sceni čovjek ne može dati nego neki svoj osobni sud, jer tu više nema nekih objektivnih političkih uporišta. Dok HDZ i SDP imaju uobičajenu neskrivenu želju da osvoje vlast, MOST u goloj stvarnosti 'ne zna bi li piškio ili kakio', da upotrijebimo tu pakosnu Sanaderovu opservaciju koju je kao knedlu jednom morao progutati Milanović.

Iza upornog inzistiranja na tropartitnom 'zajedništvu' i svojevrsne Vlade nacionalnog spasa, koje nekima tako plemenito zvuči, po svemu sudeći krije se očajna ideološka raslojenost mostaša. Most ne može odabrati stranu a da se potpuno ne raspadne. Ideološki pipci hrvatske dvoglave političke zvijeri očigledno snažno djeluju na ljude u Mostu, pa Most, kao relevantna politička treća opcija, zapravo uopće ne postoji. Iz toga proizlazi sav taj politički infantilizam i svo to neodređeno mucanje mostaša na čelu sa brižno ispeglanim Božom Petrovim. Osobno nisam nikada posve razumio što to želi Most, stvorila se nekakva fama oko "reformi" za koje nitko ne zna točno od čega se doista sastoje, a kamoli da je netko izradio studiju izvedivosti i mogućih rezultata. Ono što o tim reformama otprilike znamo zove se 'štednja i rezanje' svega i svačega. Ali mogli bi mostašima pojednostaviti priču:

Zadnjih ajmo reći 15.-tak godina gotovo svi se poslovni subjekti u Hrvata u osnovi financiraju iz deficita proračuna. Da ne bi bilo zablude, kad kažem svi, onda mislim i na banke. Ako nešto raste unutar RH, to su takozvani 'financijski rashodi' unutar proračuna, oni su već 2012. bili veći nego ukupni rashodi za socijalnu skrb, skrb za branitelje, naknade za nezaposlene, porodiljne naknade i dječje doplatake. 

Država koja nema monetarni suverenitet nema drugog načina da monetizira ili da razvija svoju ekonomiju nego da se zadužuje, po nekoj striktnoj definiciji političke državnosti, to više i nije država. Među eto sretnicima koji direktno uživaju na proračunskim jaslama, iznajmljivači novca (banke) visoko kotiraju. I sad, kako se takva država u svojoj potrebi da nekako funkcionira (možda ne bi trebala uopće funkcionirati?) našla u neodrživom položaju gdje bez punih monetarnih ovlasti, odgovara za ukupne financijske probleme, nju birokrati iz EU prisiljavaju na štednju. U tom približavanju apstraktnim idealima EU (60% duga u odnosu na GDP i 3% deficita proračuna) Hrvatska bi (u nedostatku značajnog rasta) trebala SVAKE godine u razdoblju - hajmo opet reći petnaestak godina, rezati svoj jadan proračun za jedan pozamašan iznos. Tu promjene porezne politike, razni otkazi, promjene upravnog ustroja i slične mjere koje pretaču iz šuplje u prazno ne pomažu baš ništa, niti će pomagati. Svaka kuna koja se oduzima iz proračuna znači i slabiju ekonomiju, ako država neće ulagati u sebe, nitko drugi sasvim sigurno neće ulagati u nju. 

Ekonomski strateg mosta Lovrinović, koji to razumije i koji je dosada djelovao kao najozbiljniji mostaš, u smislu nadilaženja ovoga problema, spomenuo je program 'ustroja makroekonometrijskog modela hrvatskog gospodarstva po sustavu tkz. Minsky modela'. Ovdje bi trebalo u nekoliko riječi obrazložiti osnovne prosudbe Minsky modela vezano za funkcioniranje Centralne banke, jer su promjene u radu Centralne Banke bitni dio one monetarne reforme koje, kako u svom članku kaže Ratko Bošković, skoro svi traže.

Po tom modelu Centralna banka (definirana kao zajmodavac posljednje instance) prvenstveno treba osigurati potrebna sredstva za tržište, svaki put kad su uočeni oštri padovi cijena imovine i velika povećanja kamatnih stopa, što je rezultiralo financijskim teškoćama. Drugo, treba poticati, pa i prisiliti restrukturiranje financija raznih organizacija zbog pojave krize, i time smanjiti težinu spekulativnih aktivnosti i Ponzi šema (HNB nije spriječila spekulacije s frankom). Konačno, centralna Banka bi trebala usmjeravati razvoj financijskog sustava, pokušavajući potaknuti pokrivene financijske pozicije a kočiti one spekulativne i ponzi. Drugim riječima, glavna odgovornost središnje banke je - osiguravanje i održavanje dovoljno visoke vrijednosti imovine, tako da se insolventnost (nesposobnost plaćanja) lokalizira, a ne da bude generalno stanje. Da bi se to napravilo neophodno je brzo djelovanje u potporu jedinica s financijskim poteškoćama, to jest osiguravanjem potrebnih sredstava otkloniti potrebu za prodajom imovine.

U svakom slučaju po Minsky modelu Centralna banka na ovaj ili onaj način stvara novac, kao što ga uostalom za eurozonu stvara i Europska Centralna Banka. ECB ipak ne stvara novac striktno po Minsky modelu, jer ECB, kao što vidimo u slučaju tekuće financijske krize unutar eurozone, osigurava novac isključivo za financijski sektor, a ne prvenstveno potrebna sredstva za tržište, kao što traži Minsky. U svakom slučaju vidovi resuverenizacije monetarnog sustava (monetarna reforma) je jedina doista bitna reforma proizašla iz mostaša, zato su se medijski upravo tu pokazali najjači otpori onih kojima interesno odgovara ovaj društveno neodrživi status quo.

Mostašima je ostalo još malo vremena da se prizemlje, zbroje i odaberu stranu, ratno stanje nije niti ima potrebe za Vladom nacionalnog spasa. Za reforme koje postoje u glavama mostaša potreban je ili HDZ ili SDP, nisu potrebni oboje. Ako se proces reformi implemenitira u jednu stranu političkog duopola, isto će se dešavati i u glavama suprotne strane, s time što će druga strana biti onaj neophodni opozicijski društveni korektiv.

Na kraju, koliko god da meni simpatični Stipe Petrina javno kidao vene u obrani jedne ideološke pozicije protiv druge, osobno bih mostašima preporučio HDZ. Dok je situacija takva kakva je, za zdravlje nacije politički duopol trebalo bi svake četiri godine mijenjati. Novi izbori su najgore riješenje, mogla bi nedaj bože jedna strana prevagnuti, što nikako nije dobro, ali najvjerojatnije bi se ponovila ista priča s više manje istim pozicijama. Ako mostaši doista znaju što hoće i šta rade, oni to trebaju dokazati i javno verificirati ulaskom u izvršnu vlast, tek nakon toga mogu politički očekivati nešto više.

4

Jung-fu

...

Interakcija

 
UČINIO -> 287 38 14 813
PRIMIO <- 513 82 29 1,211

Dostignuća

Vingd 767.00
Bodovi 141.1
Prijedlozi 1 0.00
Analize 85 764.00
Ankete 5

Ocjene (7)


Respektira (6): 5none5, siouxica, VeNLO, Dirk15, BorisTraljic, Alumnus


Ne slaže se (1): Zivac


Komentari (17)


Ovi pregovori dans o mjestima u državnoj vlasti su razgolili stvar. riječ je o borbi za fotelje. Gdje su reforme, što je s izmjenoama Ustava ili donošenju novoga Ustava, izborng zakon i drugog? Nema toga. Važne su fotelje ! Boljunac 0 0 1


Zivac nije to tako. HDZ i SDP su samo slika duboko podijeljenog hrvatskog društva. Hrvatsku treba prožeti s drugačijom političkom filozofijom. Nastojat ći u posebnoj analizi to objasniti. Boljunac 0 0 0


U prošlosubotnjem Obzoru VL pročitao sam veliki prilog koji se odnosi na Stiera, europarlamentarca. Ovaj ima sjajne ideje i navodi koje bi reforme trebalo napraviti u stranačkom sustavu. Ali, zanemaruje temeljni problem kao i Most, kao i njegov Boljunac 0 0 0


navodni ideolog Ivica Relković. Evo, i HDZ i SDP se s MOstom slažu u 95 % pitanja, Sporno je svega nekih 5 %. A nije tih 5 % prepreka sporazumu, nego mali broj nespomenutih pitanja, koje se metu pod tepih. To je ideologija i sve što je na nju Boljunac 0 0 0


vezano u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Tko to ne vidi taj ne zna politički misliti. Slijep je kod zdravih očiju. Ono Milanovićevo "Ili mi, ili oni " je slogan iz tzv. NOB-a i poraća kad se je pozivom na nj, protivnike ubijalo sve u šesnaest. Boljunac 0 0 0

Analiza

Sabor nije konstituiran, i što sada? Čujemo razne ideje i teleološka tumačenja. Koja bi, doduše, bila manje "teleološka" da su predsjednički izbori drugačije završili. Čak smo dočekali da Peđa Grbin govori suvislo o Ustavu. No krenimo redom.

Sve to jasno piše u Ustavu i Poslovniku Hrvatskog sabora. Koliko god bila istina da tu ima nelogičnosti i nespretnih rješenja. No za one kojima se ne da čitati, iznijet ću ukratko situaciju.

Hrvatski sabor i Vlada nije isto. Sabor je predstavničko tijelo građana koje se bira na izborima, dok je Vlada izvršno tijelo koje bira Sabor. Može je birati na početku mandata, ali i u bilo kojem drugom trenutku.

Saborskim zastupnicima mandat počinje konstituiranjem Sabora, i završava konstituiranjem idućeg Sabora. To jasno piše u Poslovniku Sabora (čl. 9. i 10.). Dakle, i sada, kao i uvijek, imamo saborske zastupnike i to su oni izabrani 2011. godine. Ovi izabrani 2015. do konstituiranja Sabora nazivaju se 'izabrani zastupnici', i još nisu 'zastupnici' (čl. 3. Poslovnika).

Mandat Sabora traje 4 godine, nakon čega se isti ne može sazvati. Terminologija je malo nespretna, jer mandat zastupnika, kako rekoh, teče i dalje, samo što se Sabor ne može sazvati. Ta činjenica ima smisla zbog teoretske mogućnosti iz članka 77. Ustava prema kojem se u izvanrednim okolnostima mandat Sabora može produžiti. Prema tome, u istim okolnostima, čak i ako protekne 4 godine, Predsjednik bi temeljem članka 101. mogao produžiti mandat Sabora.

Isti efekat kao istek 4 godine ima i raspuštanje Sabora. Prema članku 78. Ustava to može učiniti sam Sabor, ali i Predsjednik u slučajevima iz članka 104. Ustava. To su slučajevi kada Sabor izglasa Vladi nepovjerenje, a ne može složiti novu Vladu, ili kada ne izglasa proračun. No, u oba slučaja raspuštanje mora predložiti i supotpisati Premijer, dakle on je zapravo bitnija funkcija tu. Također, ništa od svega toga ako je u tijeku procedura utvrđivanja odgovornosti Predsjednika za povredu Ustava.

Izbori za Sabor održavaju najviše 60 dana nakon isteka mandata ili raspuštanja (čl. 74. Ustava). To je jednostavno.

Manje jednostavan dio su takozvani 'prijevremeni izbori' iz čl. 112. Ustava. Prema njemu Predsjednik može raspisati prijevremene izbore ako se ne izabere Vlada prema proceduri (o njoj kasnije). To nisu izbori iz čl. 74., koje možemo zvati 'redovnim izborima'. Čak i ako se Sabor raspusti mjesec dana nakon konstituiranja, ide se na redovne izbore. Primijetite da kod ovih izvanrednih izbora nema raspuštanja Sabora! Dakle, Sabor se može normalno sastajati i ima sva prava i ovlasti sve do konstituiranja novog Sabora nakon izvanrednih izbora. Vladu, doduše, ne može imenovati jer nema mandatara.

Vratimo se konstruiranju vlade. Predsjednik daje mandata za sastavljanje Vlade osobi koja uživa povjerenje većine zastupnika (čl. 98.). U ovom je trenutku to Milanović, jer imamo stari Sabor! A nema ni potrebe za novom vladom jer ova uživa pojerenje trenutnih, tj. starih, zastupnika. O povjerenju novih zastupnika možemo govoriti tek kada oni postanu zastupnici, tj. kada se konstituira novi Sabor. Stoga je praksa davanja mandata prije konstituiranja Sabora neustavna! To do sada nije stvaralo problem jer bi se Sabor konstituirao, no zamislite da sada imamo mandatara, ali bez novog Sabora.

Mandatar ima 30 dana da sastavi Vladu i predloži je Saboru, što se može produžiti na 60. Ako to ne uspije, Predsjednik imenuje drugog mandatara. Nema roka u kojem Predjednik mora imenovati mandatara. Tako da ova procedura može trajati beskonačno. A najkraće traje 60 dana, po 30 za svakog mandatara. (čl. 110. i 111.)

Tek nakon što drugi mandatar ne uspije, Predsjednik imenuje nestranačku vladu i raspisuje prijevremene izbore (čl. 112.). U Ustavu nema mogućnosti niti za prijevremene niti za redovne izbore u drugim slučajevima, tu je stvar jasna. Nema opcije da se u slučaju nemogućnosti imenovanja mandatara raspisuju izbori. Tko bi ih uopće raspisao? Predsjednik kao ono iz čl. 112. ili Predsjednik na prijedlog i uz supotpis Premijera, kao ono iz čl. 104.? Ostavimo se tu teleoloških tumačenja, ne mogu se raspisati nikakvi izbori osim u jasnim slučajevima nabrojenima u Ustavu, ostalo bi bila vrlo opasna samovlast bilo koga koji pokuša raspisati nedozvoljene izbore.

Još je opskurnija situacija ako se Sabor uopće ne konstituira (to znači ne izabere predsjednika). Sabor se ne može raspustiti jer je već raspušten, a novi niti ne postoji da bi se raspustio. Izvanredni izbori nakon neuspjeha drugog mandatara također su nemogući jer bez konstituiranja Sabora ne može biti niti jednog mandatara. Dakle, Sabor se naprosto mora konstituirati, i tu nema mrdanja. Bez toga nema ni mandatara, ni Vlade, ni novih izbora. Ništa.

Eventualno se može aktivirati čl. 101. st. 2. Ustava, tj. da Predsjednik donese uredbu sa zakonskom snagom jer je tijelo državne vlasti (Sabor) onemogućeno da redovito obavlja svoju dužnost. No, to opet samo na prijedlog i uz supotpis Premijera! I time se ne može dirati u Ustav, dakle ništa od novih opcija za izbore! Jedino bi se mogao promijeniti Poslovnik Sabora (to je zakonska snaga) i olakšati konstituiranje, recimo propisati relativnu većinu za izbor predsjednika Sabora.

Budimo realni, do toga će teško doći, Sabor će se već nekako konstituirati. A Vlada? Tko zna. Ako neuspiju dva mandatara, idemo na prijevremene izbore. Ako predsjednica ne imenuje mandatara jer nitko ne uživa povjerenje, samim time ništa, nju se može čekati beskonačno. Sabor se ili mora sam raspustiti, ili Milanović treba tražiti povjerenje ovoj sadašnjoj Vladi u novom Saboru, ne dobiti povjerenje, i onda predsjednica raspušta Sabor na prijedlog i uz supotpis Milanovića. Ili isto ako Sabor ne donese proračun. Po meni je tu najvjerojatnije da se Sabor sam raspusti kad shvati da ništa od Vlade.

Ovo bi sve vjerojatno trebalo bolje urediti. Hm, možda je vrijeme za ustavne promjene. Vrijeme je za svakakve promjene!

Zivac

P.S. HDZ je u pravu, pri konstituiranju Sabora glasati smiju samo izabrani zastupnici bez onih koji su na nespojivim dužnostima, i bez zamjena. Zamjene se tek aktiviraju kad ih Sabor potvrdi (čl. 9. Poslovnika). I zapravo mi nije jasno odakle ideja da je potrebna trećina zastupnika da predlože predsjednika Sabora. Vrijeme je i za poslovničke promjene...

3

Zivac

Interakcija

 
UČINIO -> 9 9 6 43
PRIMIO <- 48 6 4 56

Dostignuća

Vingd 73.00
Bodovi 80.5
Analize 10 73.00
Ankete 68

Od istog autora

Ocjene (6)


Komentari (9)


@commentator - Ustavni sud može poništiti bilo koju neustavnu odluku (raspisivanje izbora ili sl.). Sankcije protv vlade su smjena, ali oni ionako odlaze. Sankcija protiv Predsjednice je utvrđivanje odgovornosti, ali to je preteško, dakle ništa. Zivac 0 0 0


Klub zatupnika ne postoji, pa ne može niti tražiti pauzu, tu je Leko u pravo pri tumačenju Poslovnika. No Podolnjak je isto u pravu kad kaže da bi trebala postojati mogućnost pauze i prije izbora predsjednika, ali za to treba mijenjati Poslovnik. Zivac 0 0 0


odlično! čini mi se da vojska hdz-sdp stručnjaka nema nikoga vašeg kalibra za ovakvu razinu tumačenja. Dirk15 0 0 0


Hvala na ovim razmišljanjima i pojašnjenjima, jer se teško snaći u moru objašnjenja, a koja su uglavnom fokusirana na ukazivanje aspekata koja "odgovaraju" odnosno govore u prilog ovoj ili onoj zainteresiranoj opciji u cilju promicanja svojih stavova Refamolitelj 0 0 0


Ovo što se događa s konstituiranjem Sabora, davanjem mandata za satav vlade i tumačenjima Ustava je prava tragikomedija. Ispada da je Hrvatska jedina na svijetu koja ima takve propise i takvu praksu. Nekih 150 političkih stranaka i ovu kaljužu. Boljunac 0 0 0

Analiza

Sabor nije konstituiran, i što sada? Čujemo razne ideje i teleološka tumačenja. Koja bi, doduše, bila manje "teleološka" da su predsjednički izbori drugačije završili. Čak smo dočekali da Peđa Grbin govori suvislo o Ustavu. No krenimo redom. Sve to jasno piše u Ustavu i Poslovniku Hrvatskog sabora. Koliko god bila istina da tu ima nelogičnosti i nespretnih rješenja. No za one kojima se ne da čitati, iznijet ću ukratko situaciju. Hrvatski sabor i Vlada nije isto. Sabor je predstavničko tijelo građana koje se bira na izborima, dok je Vlada izvršno tijelo koje bira Sabor. Može je birati na početku mandata, ... više >

3

Zivac

  • 6
  • 0
  • 0
  • 9

Analiza

HDZ nije prihvatio Podolnjaka: Napokon glas razuma!

03.12.2015. 12:00, Što nakon neuspješnog konstituiranja Sabora? Hoćemo li ipak na nove izbore?

"Čini nam se da još uvijek pričamo različitim jezikom, jer Mostu je najvažnije provesti reforme i postići konsenzus oko istih nego prihvatiti ponude vezane za pozicije, to jest fotelje." Ovaj odgovor predsjednika MOSTa nezavisnih lista Bože Petrova, od prije samo nekoliko dana, pamtit će dugo nesuđeni predsjednik Hrvatskog sabora Robert Podolnjak.

A taj božepetrovski dosljedan, čvrst, samouvjeren, beskompromisan, obvezujući, oštar ali i milanovićevski bahat odgovor je upućen baš, što ti je život – bumerang, predsjedniku SDPa Zoranu Milanoviću na njegovu ponudu da postane novi predsjednik Hrvatskog sabora. "Pozivam Božu Petrova da se prihvati te dužnosti, to je obaveza, nije fotelja. Ovako i onako u nekom trenutku mi bismo očekivali da dužnost preuzme Most", rekao je tada tehnički premijer.

Epilog? Ništa na svijetu danas ne može negirati činjenicu da je Robert Podoljnjak pristao biti predsjednik Hrvatskog sabora, odnosno MOST je htio svoju prvu, a drugu po važnosti hrvatsku fotelju.

Eh da... hrvatski racionalisti su na modernoj hrvatskoj političkoj sceni malo-pomalo postajali najobičniji, ortodoksni utopisti. Zašto? Jednostavno, preostali racionalisti (šačica nas) su polagali nade u političku logiku i razum najmanje jedne od dviju velikih političkih koalicija posljedica čega bi bilo jasno protivljenje razmaženim ucjenama i, sad nakon želje sjedanja na fotelju predsjednika Sabora je to potpuno jasno, licemjernim lažima MOSTa.

Logično je bilo da ta racionalna koalicija bude Domoljubna, odnosno HDZ i Tomislav Karamarko koji su ozbiljno pristupili pripremama reformi za preuzimanje vlasti. Jer kad već zbog katastrofalne predizborne nesposobnosti artikuliranja toliki posao baciš u vjetar, onda se bar postizborno; bez opstruktivnih aktivnosti hiperaktivnog Zorana Milanovića koji je oportuno sklonio u, dozvolite mi da iskoristim njegov metaforički frazem, mišju rupu; postavi kao lider i reci "Ne!" MOSTovoj političkoj utopiji. To su, na sreću daljnjeg razvoja hrvatske demokracije, društva općenito, danas i uradili te se tako opet postavili na mjesto najvažnije hrvatske državotvorne političke stranke.

"Utopija" iz prethodnog pasusa nije stilska figura nego politološka definicija "programa" MOSTa, "politička teorija kojima se želi odbaciti postojeće političko i društveno stanje (politički sustav, političke institucije itd.) i uspostaviti novo, idealno." Zar upravo to nije MOSTova priča? Zar nije rušenje političkog sustava, odnosno demokracije koja se definira kao "politički poredak u kojem vlada većina, uz osiguranje prava manjine", kod javnog bilježnika ovjerena izjava Bože Petrova? Podsjetimo se da u njoj on jamči kako će podnijeti ostavku na mjesto predsjednika "ako se MOST nezavisnih lista jednostrano pridruži nekoj koaliciji ili koalira s nekom strankom koja je upravljala Hrvatskom u proteklih desetak godina i time joj omogući većinu u Saboru." Gdje je ovdje "vladavina većine"? Gdje je poštivanje volje 68% hrvatskih birača koji su birali jednu od dvije vodeće koalicije? U solomunskom rješenju – "reformskoj vladi HDZ-SDP-MOST" odgovorit će MOSToljupci. Tu sam vas čekao... baš to jasno i glasno, nedvojbeno i, nažalost jedino, čvrsto ne žele vodeće koalicije, ergo to ne želi većina od 68% hrvatskih birača.

Tri tjedna smo, zbog svega navedenog, bili u paradoksalnoj situaciji podržane utopije, nametnute od MOSTa koju su zbog samoljublja, častoljublja i vlastoljublja pojedinaca, a pod izgovorom političkog oportunizma, podržavale i koalicija Hrvatska raste i Domoljubna koalicija. Ako znamo kako postoji gotovo konsenzus javnosti o jakom samoljublju, častoljublju i vlastoljublju Zorana Milanovića, pa je samim tim i očekivano njegovo oportuno slaganje s MOSTovim političkim diletantizmom, postavljalo se pitanje što se događa s Tomislavom Karamarkom? Što je s osobom kojoj je politički uzor prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman? Zar on misli da bi Tuđman trpio ovakve MOSTove ucjene? Pitanja su bila opravdana sve do danas, dok se nije pokazao kao lider, državnik dostojan p(r)ovesti reforme potrebne Hrvatskoj...

Tri tjedna smo živjeli u državi u kojoj je Thomas More predstavljao racionalizam, a René Descartes utopiju. To stanje je bilo neodrživo na svim razinama, čak i na filozofskoj, kako vidimo.

"HDZ ne podržava prijedlog Roberta Podolnjaka za predsjednika Hrvatskog sabora". Treba zapamtiti ove riječi HDZovog zastupnika Davorina Mlakara izgovorene u Hrvatskom saboru 3. prosinca 2015. u 10:30 sati koje su hrvatsku demokraciju podigle na visoku razinu i početak su kraja trotjedne političke agonije, početak su kraja "pregovora" koji ne vode nigdje, početak su kraja političkih aktera koji ne razumiju temeljna politička pravila, koji su radili na rušenju hrvatskog političkog sustava i institucija. Svjesni ili nesvjesni (to ih ne opravdava).

"Zahvaljujem na potpori, ali ja ću taj prijedlog prihvatiti samo ako bude rezultat konsenzusa stranaka", je iracionalno ustrajavanje na nemogućem poraženog nesuđenog MOSTovog saborskog predsjednika Roberta Podolnjaka, koje je navodno izgovorio nakon odbijenice HDZa. Te je riječi otpuhao vjetar hrvatske demokracije...

Daljnji razvoj događaja uopće nije bitan. Hoće li MOST samoubilački koalirati s predizborno snažno protureformskom koalicijom Hrvatskom raste zajedno s amoralnim manjincima? Hoće li, možda, samoubilački izaći na nove izbore? Uopće nije bitno. Hrvatska ima sidro, ima čvrstu stranku za koju se može uhvatiti i koja će, svidjelo se to kome ili ne, dugo služiti domovini u izvršnoj vlasti.

MOST, zato, sada ima samo jednu odluku koje nije samoubilačka... priključiti se Domovinskoj koaliciji.

Interakcija

 
UČINIO -> 271 9 - 534
PRIMIO <- 601 100 106 1,680

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 119.1
Analize 110 542.00
Ankete 20

Ocjene (19)


Komentari (53)


Danas bi trebalo načiniti ono što je propušteno 90-tih prošlog stoljeća iz poznatih razloga. Tko toga nije svjestan taj ne razumije temeljni problem Hrvatske danas. ! Što tome treba dodati ? Ništa. To je to. Ali kao da to pričam gluhima. Boljunac 0 0 0


Temeljni problem su SKH-a likovi u sdp-hdz krabuljama 5none5 0 0 0


Najveća greška što društveno bogatstvo 90-tih nije podijeljeno građanima, koji su ga stvarno stvorili. To sada kao prvo treba napraviti. Rat je spriječio lustraciju. Danas je to iluzorno. Narod čeka drugi put. Imovina stvarateljima je imperativ. mihael 0 1 0


@5none 5 - Karamarko ima puno losih strana ali, slagali se ili ne, u ovoj prici samo on i Petrov igraju principijelno i uglavnom korektno (barem javno). To treba priznati. Naprotiv, ZM je napravio apsolutno sve prljave poteze koje je mogao. I jos ce. Gospon_Fulir 1 1 0


Mihael, ne ide to tako jednostavno kako zamišljaš. Uzeti je lako, ali vratiti nije. Kome i kako. Radio sam na pretvorbama i privatizacijama. Preko 70 mlna DEM kredita je dano uz moj paraf za kupnju dionica . Veći dio toga je propao, ali ne sve. Boljunac 0 0 0

Analiza

HDZ nije prihvatio Podolnjaka: Napokon glas razuma!

03.12.2015. 12:00, Što nakon neuspješnog konstituiranja Sabora? Hoćemo li ipak na nove izbore?

"Čini nam se da još uvijek pričamo različitim jezikom, jer Mostu je najvažnije provesti reforme i postići konsenzus oko istih nego prihvatiti ponude vezane za pozicije, to jest fotelje." Ovaj odgovor predsjednika MOSTa nezavisnih lista Bože Petrova, od prije samo nekoliko dana, pamtit će dugo nesuđeni predsjednik Hrvatskog sabora Robert Podolnjak. A taj božepetrovski dosljedan, čvrst, samouvjeren, beskompromisan, obvezujući, oštar ali i milanovićevski bahat odgovor je upućen baš, što ti je život – bumerang, predsjedniku SDPa Zoranu Milanoviću na njegovu ponudu da postane novi predsjednik Hrvatskog sabora. "Pozivam Božu Petrova da se prihvati te dužnosti, to je obaveza, nije fotelja. ... više >

  • 5
  • 3
  • 11
  • 53