Analiza

Milanović u kaznenom prostoru HDZ-a - hoće li biti zgoditka?

28.08.2016. 16:12, Špijunski dosjei i tajne snimke: Čeka li nas prljava završnica kampanje i kome je ona u interesu?

Iako je odmah nakon objavljivanja famoznih snimaka Milanovićeva razgovora s braniteljima krenula advokatura, koja je valjda trebala stvoriti dodatni koristan efekt prikazivanja predsjednika SDP-a kao žrtve, dokazujući kako se za snimanje nije znalo, kako je riječ o zlonamjernoj igri političkih protivnika itd., držimo je da je u tu priču malo tko u javnosti povjerovao, jer sličnost s prijašnjim takvim situacijama, "razotkrivanjima" razgovora s Mirelom Holy te s Dragom Prgometom, naprosto ne može biti slučajna. Uostalom, Milanović je i sam proturječio svojim apologetima tvrdnjom da je znao da ga snimaju, no mislimo da su naknadna prebacivanja krivnje za ovaj po svoj prilici brižljivo izrežirani eksces ipak imala svoju svrhu: zamutiti vodu, pokušati učiniti nejasnim motive onih koji su kreirali ovaj mini-skandal, i tako mu pridati određenu dozu spontanosti kako bi ga se učinilo uvjerljivijim.

Uostalom, dovoljno se sjetiti kako je već dugo, godinama, javna promocija jedina aktivnost kojom se predsjednik SDP-a i cijela njegova stranka ozbiljno bavi, te nema nikakva rezona vjerovati da im se uopće mogu dogoditi tako veliki propusti u za njih najvažnijoj domeni djelovanja, i da su ih "nadigrali" baš branitelji kojima je upravo medijska promocija bila najslabija točka tijekom cijelog dugotrajnog i iscrpljujućeg prosvjeda u Savskoj.

Milanović se, dakle, po svemu sudeći opet okrenuo svojoj najdramatskijoj formi medijskog istupa, smišljeno i planski kao i prije, a mi se možemo pitati o uzrocima i posljedicama koje su iz toga nastale, pri čemu su najzanimljivije neizrečene a ipak dosta jasne poruke što su iza ovog nastupa ostale, a koje možda razotkrivaju i više nego što bi autori ovog dramoleta intimno željeli.

Pođimo od najočitijeg: ako pretpostavimo da je Milanović, koliko god bio svjestan da ovakva predstava nosi veliki rizik ipak vršio neku vrstu procjene rizika, onda možemo reći da je jasno kako on mnogo računa na bezuvjetnu lojalnost svojih stalnih birača. Inače se nikad ne bi ni upuštao u ovakvu akciju, jer je njen glavni sadržaj deklariranje posve novog sustava vrijednosti, te i glavna opasnost leži upravo u mogućem revoltu tradicionalnih birača nakon što osjete da su njihove temeljne vrijednosti izdane. Da Milanović smatra kako njegovi birači imaju čvrst sustav vrijednosti kojemu će pretpostaviti pojedine osobe i stranke - gotovo je sigurno da nikad ne bi ni pokušao napraviti ovo što je napravio. No njegove pretpostavke su očito potpuno suprotne - on od svojih najvjernijih birača očekuje da su vjerni njemu kao osobi i/ili znački njegove stranke, a proklamirani sustav vrijednosti je nešto od sekundarne, gotovo samo dekorativne važnosti. Koliko je ovakva pretpostavka realistična mogu pokazati samo rezultati predstojećih izbora, ali kada se prisjetimo nedavnog "HDZ-ova poučka", gdje je gotovo cijela stranka napravila radikalan vrijednosni zaokret u samo nekoliko tjedana, nema razloga da sumnjamo u to da ova pretpostavka nema dosta realne temelje.

Iako to daje poraznu sliku hrvatske političke scene, pa i cijelog društva, možemo reći da je ova SDP-ova akcija zapravo društveno korisna, jer izravno pomaže u ogoljavanju društvene scene, svođenju iste na svoju bit reducirajući mogućnosti daljnjeg samozavaravanja i upotrebe isprazne retorike. Koliko će još dugo najvjerniji glasači HDZ-a i SDP-a moći sebe i druge zavaravati da za svoje miljenike glasaju iz uvjerenja kad već povijesnom činjenicom postaje da se ta uvjerenja mogu promijeniti bukvalno preko noći? Jedini empirijski dokaz da su SDP-ovi birači principijelniji od HDZ-ovih bio bi kad bi SDP doživio potop na predstojećim izborima, ali nekako sumnjamo da će do toga doći.

Nadalje: retorika koju je Milanović koristio, koliko god se ona mogla pravdati atmosferom, okolnostima, pa i poznatom činjenicom njegovih ograničenih retoričkih sposobnosti, ipak vrlo jasno naznačuje da je vanjska politika na dnu Milanovićeve liste prioriteta, te da je cjelokupan njegov nastup namijenjen isključivo domaćoj uporabi, dok ga vanjski svijet gotovo i ne zanima. Drukčije se ne može objasniti nastup koji je u diplomatskom smislu onoliko kontraproduktivan koliko to može biti. Iako je njegovo jedino konkretno radno iskustvo u diplomaciji kratko, teško je zamisliti da je Milanović toliko diplomatski nepismen da ne razumije koliko štete ovakva retorika nanosi redovnoj diplomatskoj aktivnosti. Takva retorika za potencijalnu posljedicu ima trajnu defenzivu u diplomaciji, jer je potrebno energiju trošiti na isprike i saniranje štete, a potrebni trud da se cijela na ovaj način stvorena nepovoljna diplomatska pozicija vrati u normalne okvire bez sumnje je ogroman, i nitko tko se ozbiljno želi baviti diplomacijom ne bi takav napor sam sebi nametao. Sve je u tom nastupu, dakle, potpuno podređeno kratkoročnom medijskom efektu na domaćoj javnoj sceni.

Ovdje treba napomenuti da je sama tema koju je Milanović potencirao svakako zanimljiva, ali je način na koji je to napravio u najmanju ruku kontraproduktivan. Naime, HDZ je i u ovom kratkom boravku na vlasti povukao jedan cijeli niz poteza koji bi se i sa stanovišta umjerene desnice i centra mogli nazvati nedomoljubnim pa uz malo jaču retoriku i izdajničkim. Nije tu više riječ o pojedinačnom propustu, nego o cijeloj politici: počelo je s krajnje neprincipijelnom prešutnom podrškom ambicijama Vesne Pusić u UN, što je već nagovijestilo da današnji HDZ nema nikakvu "donju crtu" vrijednosti koju je spreman beskompromisno braniti. Nastavilo se s instaliranjem notornog Mesićeva suradnika Amira Muharemija u vrh diplomatske nomenklature. Pokušaj postavljanja Ive Banca, dugogodišnjeg antituđmanista i smrtnog političkog neprijatelja Hrvata u BIH za veleposlanika u SAD za desnu opciju predstavlja otprilike ono što bi postavljanje Vice Vukojevića ili Drage Krpine za Vladinog povjerenika u Rijeci ili Puli predstavljalo za lijevu opciju - smrtnu uvredu, a cijeli taj niz "efektno" potencira debakl s blokadom Srbije vezanom za njihov zakon o univerzalnoj jurisdikciji, gdje su nakon gromoglasnog busanja u prsa HDZ-ovci "šaptom pali", očito na prvi mig američke ili njemačke ambasade.

Tome treba dodati i Milanovićev svojedobni odlazak u Mostar u trenutku kad je BIH ozbiljno prijetio razvoj sirijskog scenarija, možda najsnažniji državnički potez u njegovu mandatu, uz činjenicu da usporediv potez nije povukao nitko u posttuđmanskom HDZ-u, a nije da nije bilo prilika u mnogim previranjima u susjednoj državi. Zatim je tu recimo i zaštita dokazanih branitelja Lozančića i Markića od pokušaja kadrovskog linča tijekom HDZ-ova nasrtaja na SOA-u, gdje su se faktički protiv HDZ-a udružili SDP i MOST, a podrška je stigla i od generala Gotovine...

Milanović je odavno osjetio veliku rupu u "kaznenom prostoru" HDZ-a, koja je još značajno povećana nedavnim debaklom s blokadom Srbije i očito je krenuo u oštar kontranapad, ali je prava šteta što taj napad nije suptilniji, osmišljeniji i artikuliraniji pa da se njime osigura konkretan politički zgoditak. Ipak, za povjesničare hrvatske politike ostaje činjenica da je tema propitivanja HDZ-ova deklariranog domoljublja kroz čvrste činjenice koje pokazuju da ta stranka već podugo djeluje u smjeru suprotnom od onoga koji deklarira - da je ta tema napokon na glasan način otvorena, pa makar joj motiv bili kratkotrajni retorički interesi Milanovića i SDP-a.

Kakve opcije sada ostaju Plenkoviću? On može ziheraški postaviti čvrstu obranu i održavati mir i stabilnost u svojim redovima sve do izbora. Isto tako, on bi mogao zaoštriti retoriku, ali postoji realna mogućnost da bi u domeni oštre retorike Milanović bio uspješniji. Naposljetku, Plenković može kupiti vijenac i odnijeti ga na Titovu bistu u Kumrovcu, pokušavajući na taj način zaigrati u kaznenom prostoru SDP-a, privlačeći one koji su najviše razočarani u novu Milanovićevu retoriku, a istodobno, kao i Milanović, računati na bespogovornu poslušnost "svoje" biračke baze. Iako su navedene opcije vrlo različite u smislu rizika koji sa sobom povlače, ne treba zaboraviti da u hrvatskoj politici nijedna strategija nije sigurna od rizika uz činjenicu da je veliki dio biračkog tijela sklon iracionalnosti.

Za Milanovića opcija više nema - sad kad je počeo ovako žestoko, on mora nastaviti do kraja, pod svaku cijenu. Priča o svenarodnoj koaliciji koja obuhvaća sve svjetonazore te o državništvu treba se održati sve do predizborne šutnje, a svako zaustavljanje i razblaživanje te priče bilo bi ravno političkom samoubojstvu.

Sve govori da će se nakon ovih događanja hrvatski politički krajolik trajno promijeniti, a kakav će mu biti novi oblik znat će se vjerojatno tek kad se slegne prašina.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (8)


Respektira (7): BorisTraljic, Daikan, siouxica, viewer, Zenga2, Alumnus, Laci


Slaže se (1): roky333


Komentari (10)


Ako kompariramo ankete svih agencija, uzmemo srednju vrijednost te tome dodamo trend i lanjske rezultate uvažavajući psihološko socijološko stanje na terenu doći ćemo do rezultata od 59-56 bez dijaspore u korist HDZ-a. roky333 0 0 0


Razliku od 3 mandata HDZ će napraviti u 2, 6 i 7 izbornoj jedinici, pogotovo u 6 i 7 koje su tradicionalno njegove osim kod lanjskih izbora, ali i u dobrom rezultatu BM 365 koji će uzeti glasove SDP-u. roky333 0 0 0


Ne treba biti neki veliki politički analitičar da se zaključi kako Milanović nema koalicijski potencijal da sastavi vladu, a da je HDZ-u cilj uz pomoć Bandića, Lovrinovića, HDSSB i nacionalnih manjina sastaviti većinu bez MOST-a roky333 0 0 0


Ako bi HDZ to uspio onda bi i MOST ušao s njima u koaliciju ali bez mogućnosti ucjene i uz dobijanje benignih ministarstava jer oni jednostavno moraju biti na vlasti. MOST u koliko nije na vlasti, nema svrhu postojanja. roky333 0 0 0


@roky, svi su izgledi da Most nece biti dovoljan HDZ-u za sastavljanje vlade. Ali tu su jos Bandic, Glavas, Cacic, pola manjinaca...mogao bi HDZ nekako doci do 76 mandata. Sam,o tko ce kontrolirati i koordinirati tu skupinu nezastnih ambicija. viewer 0 0 0

Analiza

Zoran Milanović je čovjek s velikim problemima. Iako on toga najvjerojatnije nije ni svjestan, najčešće to tako biva, njegovim najbližima je sigurno već odavno sve jasno. Istinabog, i hrvatska javnost već predugo sumnja: "Nije valjda!? Pa kako je mogao biti premijer? Kako još uvijek može biti predsjednik SDPa? I kandidat za premijera!?"

I dok se još i može naći logika u ponašanju njegovih najbližih – rodbine, SDPovaca, Narodne koalicije i tko zna koliko ostalih ovako ili onako povezanih, odnosno dok se još i može naći logika u njihovom oportunom skrivanju Milanovićevih problema – bilo zbog onog najprimitivnijeg najobičnijeg ljudskog srama, bilo zbog straha za egzistenciju, ili za gubitak izbora, posla, statusa... postavlja se pitanje što je u glavama nas ostalih, nas većine hrvatske javnosti?

Naš je civilizacijski doseg, naš kršćanski moral, imati empatiju za svakog čovjeka, poglavito čovjeka u problemima. Štoviše, često odvajamo dio vlastitog slobodnog vremena i pokušavamo pomoći potrebitima bez igdje ikoga na dugom putu "skidanja s bijeloga", ili u prilagodbi na povećavanu dozu ZOLOFTa®, ili, da ne lupam, kako već kome treba pomoći, ali nikad i nikako ne smijemo dozvoliti da, u cijelom tom procesu, problem te osobe postane naš problem. A problem Zorana Milanovića, koji jest da jest, je postao i problem hrvatske javnosti. Veliki.

Doista, već dugo godina ta priča o međuodnosu Zorana Milanovića i hrvatske javnosti, a poglavito otkad je zasjeo u fotelju predsjednika Vlade RH koja je, usput budi rečeno, rijetko u cijelom njegovom mandatu bila zagrijana, neodoljivo podsjeća na seosku priredbu gdje se na nekoj livadi, na od šalung daski sklepanoj bini, spotiče i neprestano u tekstu griješi glavni glumac loše drame, djela nekog lokalnog "Servantesa", i izaziva kešenje krnjavih smrdljivih usta stotinjak gledatelja iz okolnih sela porazbacanih uokolo po panjevima, po paletama žigosanim s EUR žigom ili po složenim kartonskim kutijama, kako se već tko snašao.

Da... mi, hrvatska javnost, smo se većinom kesili, zabavljale su nas izjave našeg premijera, dali smo i ime tim provalama – Zoranizmi. Smijali smo se, dragi moji, osobi s velikim problemima kojoj nitko nije pružao ruku pomoći, osobi čiji su problemi postajali naši dok smo slušali kako smo "slučajna država", da smo "Airbus u magli", da su "najbolji državnici u pravilu nespremni za ono što ih čeka", da "čak i da ne radimo ništa, nešto će se dogoditi", da "Azerbajdžan nije demokratska država", da "pregovore s Albanijom EU ne započinje jer Albanija nije kršćanska", da Vučiću poručuje "šaraj malo brate"...

Malo nas je tada prepoznalo retoriku osobe upitne poslovne sposobnosti, osobe bez igdje ikoga, da – bez igdje ikoga – jer je zbog straha, srama i/ili oportunizma najbližih gurnuta takva kakva je pred sud hrvatske javnosti. Uglavnom su se posljedično razvijale polemike između "vjernih" aparatčika koji su kvaziintelektualnim analizama pokušavali tim izjavama dati neki viši smisao, neku, doduše ekscentričnu, ali dubokoumnu konotaciju, i napadača po službenoj dužnosti, napadača s druge strane političkog spektra koji su se trudili u istim tim izjavama naći smisleno omalovažavanje domoljublja i antihrvatski habitus. Gotovo nitko nije postavljao pitanje neophodnosti uključivanja medicinske struke u cijelu tu priču, a ako i jest, hodao je po vrlo tankoj žici, po vrlo skliskom terenu na kojem se snalazi samo represivni i/ili pravosudni sustav.

Ni danas, nakon objave snimke razgovora Milanovića s predstavnicima branitelja o primjeni srbijanskih zakona o univerzalnoj jurisdikciji čini se da opet gotovo nitko nije čuo retoriku čovjeka s velikim problemima: "Međunarodna zajednica je ćorava, nikakva", "Bosna i Hercegovina je big shit", "Idealno bi bilo da se Srbima napijemo, da ne kažem što, do zadnje kapi", "Srbija je šaka jada koja već sto pedeset godina ne zna da li bi išla u Makedoniju, Vojvodinu, Bosnu, Hrvatsku, Bugarsku... nema ih deset milijuna, jebote, a žele biti gospodari pola Balkana", "Donijet ćemo u Saboru zakon i formirati specijalni sud s kojim ćemo proganjati iz čiste obijesti počinitelje zločina, recimo, na Kosovu"...

Imajte na umu da ovo nije posttraumatska priča nekog pijanog branitelja u sitnim noćnim satima, u trenutcima kad popuste i one tanke spone koje njegov osobni integritet drže na kakvom-takvom okupu nakon što ih se svih sjetio, nakon što je po tko zna koji put naglas ponovio (da učvrsti sjećanje, da ih ne otme prokleti zaborav) gdje je "ostao" Jure, a gdje Štef, Martin, Luka... Ne. I u takvim, najtežim, trenutcima branitelj ovako ne priča. Ovo je priča bivšeg, i ozbiljnog kandidata za budućeg, premijera koji rat nije omirisao, koji je u vladi imao višestruko neproporcionalno najviše etničkih Srba i (neo)Jugoslavena, ili najmanje etničkih Hrvata ako hoćete, kojem je potpredsjednica (treba li uopće reći – neopravdano) optužila vlastiti narod za agresiju na Bosnu i Hercegovinu i koji skače od ultralijevih na ultradesne stavove i nazad između dva obroka. Ovo je priča čovjeka s velikim problemima.

Ali većina političkih analitičara i dalje ne vidi te probleme. Štoviše, opet imamo oportune aparatčike, pa analitičare koji razglabaju o njegovim stavovima, pozitivno ili negativno, nebitno – o čijim riječima, pobogu, lamentirate(!?)  – sve do toga da ga je jedan pogubljeni profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta, kojeg su uvjerili da je politički analitičar, obračunavajući se s vlastitim demonima nazvao tuđmanistom(!)... ipak je gospodin iz "big shit" države, pa...

Milanović nakon ovoga mora otići iz hrvatske politike. Ako i ne vidite potrebitog bez igdje ikoga kojem ćemo (mi hrvatska javnost) pomoći ako ga potaknemo na osnivanje nekog odvjetničkog ureda, za parničenje obavezno, jer nesumnjivo obožava slušati vlastiti glas, onda morati vidjeti (čuti) čovjeka koji je u hrvatsku politiku uveo jezik beogradske čaršije. A za hrvatsku javnost ne postoji veći politički gaf...

Interakcija

 
UČINIO -> 271 9 - 534
PRIMIO <- 601 100 106 1,680

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 119.1
Analize 110 542.00
Ankete 20

Ocjene (11)


Respektira (9): IDujas, Anyst, Zenga2, Daikan, RepopeR, Kokach, siouxica, viewer, 5none5


Slaže se (2): Zenga2, Laci


Komentari (26)


dooobar viw. he-he čini mi se da sam ga prvi put čuo "62-"63 5none5 0 0 0


Ako se za 16 milijardi kuna odista ne zna gdje su "isparili" odnosno tko se "opario" sa njime, onda Mi lanoviću nije mjesto na izbornim listama već mu je mjesto u Remetincu ! A psih. bolest je privatna stvar sve dok radi nje ne štetiš drugima. Laci 0 0 0


@Laci, psihička bolest i/ili ovisnost nije privatna stvar bolesnika na funkciji! Kad se netko kaže da se želi napiti nečije krvi, reci mi molim te kad to prestaje biti njegova privatna stvar? Zar onda kad to fizički počne raditi! IDujas 0 0 0


Gos. molim Vas , stišajte se malo. Pobogu, mogu li ja Vama reći da ste i ovo i ono, a da nakon toga mirno spavam. E ne mogu. Reći ćete , da je Milanović na javnoj sceni. Pa što? Zar se na toj sceni ne dogadjaju strašne stvari, , da je ovo što govo franek 0 0 0


ri Milanović : luk i voda . Nego, mišljenja sam da je ovo namjera, mnogih u predizbornoj kampanji , navesti vodu na svoj mlin, izbaciti Zorana iz igre, dobiti izbore , pa urediti državu po svojim kriterijima: zna se kojim i kakvim. Ma, neće uspj franek 0 0 0

Analiza

Zoran Milanović je čovjek s velikim problemima. Iako on toga najvjerojatnije nije ni svjestan, najčešće to tako biva, njegovim najbližima je sigurno već odavno sve jasno. Istinabog, i hrvatska javnost već predugo sumnja: "Nije valjda!? Pa kako je mogao biti premijer? Kako još uvijek može biti predsjednik SDPa? I kandidat za premijera!?" I dok se još i može naći logika u ponašanju njegovih najbližih – rodbine, SDPovaca, Narodne koalicije i tko zna koliko ostalih ovako ili onako povezanih, odnosno dok se još i može naći logika u njihovom oportunom skrivanju Milanovićevih problema – bilo zbog onog najprimitivnijeg najobičnijeg ljudskog srama, ... više >

  • 9
  • 2
  • 0
  • 26

Analiza

Mišljenja sam da je Milanović reagirao izrazito pragmatički s obzirom na najmanje nekoliko važnih okolnosti od kojih su najvažnije ove: (1)faktički loš rejting (iz glatke pobjede u izgledan gubitak) posebno nakon neočekivanog neuspjeha s akvizicijom HNSa, a koju je izazvala odluka HDZa da razbije predizbornu koaliciju s prošlih izbora, (2)umrtvljena i mlohava kampanja gdje su do izražaja više došli i #Premijer ( http://yohantheartist.tumblr.com/post/116958880895/hashtag-prison ) i Živi zid (koji urnebesnim Lovrinovićevim video uradcima osvaja medijski prostor), a uz oslabljeni utjecaj na HRTu još se dogodila i rekordna olimpijada koja prirodno ide više na ruku desnici dok je većina lijevih medijskih apologeta na debelom (uobičajenom) ljetnom godišnjem odmoru.

Jednom riječju Milanović je morao sam zagrniti rukave, pljunuti u šake i zaigrati onu igru koju smo zapravo već vidjeli i u prošlim izborima i to više puta.

Od nevjerojatnog mahanja zastavama na SDPovom skupu, koketiranja s Glavaševom privatnom gardom postrojenoj na Markovom trgu, pa sve do famoznog forsiranja Dragog Prgometa u sobi bez firange, pa sastanak s Glogoškim gdje smo vidjeli gotovo identičan obrazac špijunsko/snimateljske operacije koju je odradio sa sada već specijalcem za te operacije Kotromanovićem.

3

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 262 44 48 1,202
PRIMIO <- 111 17 12 231

Dostignuća

Vingd 124.00
Bodovi 73.8
Analize 37 121.00
Ankete 20

Ocjene (2)


Respektira (2): Kokach, Laci


Komentari (3)


...netko ili nesto te prekinulo u razmisljanju? viewer 0 1 0


Lijep dan danas.Ovo je sve što sam htio reći,čemu dužiti.Proračunat potez,Milanovića kakvog znamo.Mislio sam zaključiti, ali i podsjetiti na Zuppin poziv da se ipak kao manje zlo glasuje za Milanovića,te retorički pitati vrijedi li to i sad. RepopeR 0 0 0


Respekt za kršćanski suosjećaj što braniš bolesnog čivjeka, ali naslov bi ti bio adekavtnij da si napisao samo : Naprosto je činjenica da je lud ! A ludaci nisu hrabri, već naprosto ludi. Laci 0 0 0

Analiza

Mišljenja sam da je Milanović reagirao izrazito pragmatički s obzirom na najmanje nekoliko važnih okolnosti od kojih su najvažnije ove: (1)faktički loš rejting (iz glatke pobjede u izgledan gubitak) posebno nakon neočekivanog neuspjeha s akvizicijom HNSa, a koju je izazvala odluka HDZa da razbije predizbornu koaliciju s prošlih izbora, (2)umrtvljena i mlohava kampanja gdje su do izražaja više došli i #Premijer ( http://yohantheartist.tumblr.com/post/116958880895/hashtag-prison ) i Živi zid (koji urnebesnim Lovrinovićevim video uradcima osvaja medijski prostor), a uz oslabljeni utjecaj na HRTu još se dogodila i rekordna olimpijada koja prirodno ide više na ruku desnici dok je većina lijevih medijskih apologeta ... više >

3

RepopeR

..i hvala za sve one ribe.
  • 2
  • 0
  • 0
  • 3