Analiza

Menadžeri nigdje u svijetu nisu baš pretjerano voljeni u široj javnosti, ali u funkcionalnim zemljama nitko ne dovodi u pitanje činjenicu da je menadžment struka, vrlo konkretna i vrlo složena struka. Ako je netko "priznat" kao menadžer, podrazumijeva se da takva osoba raspolaže s nizom konkretnih znanja iz različitih oblasti kao što su organizacija, planiranje, vođenje ljudi, upravljanje ljudskim potencijalima, efektivna kontrola psolovnih ili tehnoloških procesa, i mnogih drugih ovisno o položaju menadžera na organizacijskoj ljestvici te veličini i složenosti tvrtke/odjela kojim se upravlja.

U normalnim zemljama je tako, ali ne i u Hrvatskoj. Unatoč tome što i u hrvatskim tvrtkama koje uspješno djeluju na tržištu opis menadžera uglavnom odgovara gore navedenom, notorna je činjenica da je većinu ekonomskih aktivnosti u državi progutao javni sektor, pa je tako "usisao" i većinu raspoloživih menadžerskih pozicija. A menadžeri u hrvatskom javnom sektoru nešto su sasvim drugo - to su politički menadžeri, egzekutori načela Marxove i Engelsove političke ekonomije.

Javnost uglavnom vjeruje da su zapravo politički menadžeri jedini tip menadžera - jer je privatni sektor sve manji i nezamjetniji, ali i zbog jednog drugog još izravnijeg razloga: za razliku od profesionalnih, tržišnih menadžera koji uglavnom rade samozatajno a njihovom najvećom publikom su nadzorni odbor i skupština dioničara društva koje vode - politički menadžeri su pravi magnet za interes javnosti, što ponajprije mogu zahvaliti nebrojenim skandalima koje izazivaju.

Politički menadžeri, koje javnost, kako smo napomenuli, uglavnom izjednačava sa svim menadžerima, odavno su, i to vrlo zasluženo na zlu glasu po nesposobnosti, lakomosti i rastrošnosti. Od njih se uvijek očekuje sve najgore i oni uglavnom takva očekivanja ispunjavaju.

Iz sadašnje perspektive već imamo pristojan povijesni presjek pa bismo možda mogli reći da je ZG Holding, monstruozno čedo zagrebačkog SDP-a i njihovog (bivšeg) ekonomskog dr. Frankensteina Milana Bandića zapravo i osnovan samo zato da stvori povoljno prirodno stanište za obitavanje što većeg broja upravo takvih, političkih menadžera. Inicijalno gromoglasno najavljivan kao ingeniozna ideja što će kroz sinergiju objedinjavanja srodnih aktivnosti donijeti ogromne uštede u poslovanju komunalnih tvrtki, brzo se pretvorio u nevjerojatan kompost bezbrojnih heterogenih poslova i aktivnosti čiji se glavni utjecaj na zagrebački život odrazio kroz stalni i nekontrolirani rast cijena komunalnih usluga te kroz sustavno razaranje tržišnih odnosa i privatnog sektora u cijelom nizu poslovnih niša, efektivno pretvarajući Zagreb u živi spomenik propalog državnog komunizma.

Kakav je u takvim uvjetima smisao izbora uprave Holdinga, natječajem ili na bilo koji drugi način?

Formalno, trebali bismo biti sretni što se dogodio jedan takav događaj poput javnog natječaja, koji odiše nekom transparentnošću, poštenjem, poštivanjem stručne prakse, europejstvom. Ali kad se pobliže zagleda u detalje, naše zadovoljstvo kopni. Iz mnogih samozadovoljnih opisa procedura kojima su se birali kandidati, može se iščitati jedan zapanjujući detalj. Od kandidata se tražilo da detaljno obrazlože svoju profesionalnu karijeru, na intervjuima su propitivani da objasne kako bi reagirali u pojedinim konkretnim situacijama. Takav tip pitanja je doista primjeren - kada se zapošljava neki operativac, naprimjer vođa smjene vodovodnih montera. Zapanjuje, međutim da se nije tražilo od kandidata da predlože svoj program rada i viziju razvoja poduzeća, i da to bude jedan od glavnih ili upravo glavni kriterij odabira kandidata. Takav program mora predočiti kandidat za direktora komunalnog poduzeća u Vrbovskom, ali ne i uprava ZG Holdinga!

Pogledajmo takmace iz foto-finiša: favorit Nadzornog odbora na osnovi analize konzalting agencije, Igor Kodžoman, dugo je radio u "HDZ-banci" Hypo Alpe-Adria-Bank, a zatim je godinama bio predsjednik uprave Agrokorove "Zvijezde". Dr. Švaljek, koja se hvalila "europejskom" odlukom o angažmanu vanjske agencije za selekciju kandidata, na kraju je po svom nahođenju odabrala Dejana Fička, čovjeka čije su profesionalne reference vezane mahom za čistu trgovinu. Za vođenje komunalnih usluga, što bi trebao biti sinonim za među političarima omraženi naziv "tehnički sektor" odabran je Denis Nikola Kulišić, s jedinim referencama u telekomunikacijama. Za financije je odabran Krešimir Kvaternik, koji je došao iz Petrokemije i iza leđa ostavio 360 milijuna kuna duga.

To su dakle, "transparentno odabrani profesionalci koji će jamčiti uspješno poslovanje Holdinga". Nabrojani nemaju niti jednog jedinog dana iskustva u komunalnim tvrtkama a preuzeli su vođenje najveće komunalne tvrtke u državi nakon tako pompozno oglašenog selekcijskog postupka.

Daljnje je logično pitanje - što bi Uprava Holdinga uopće trebala raditi? Kada se gleda na tu masu međusobno nepovezanih i neusklađenih funkcija, jasno je da se uprava ne bi trebala baviti ničim drugim nego opsežnom reorganizacijom mastodonta, čišćenjem i zaokruživanjem portfelja, izbacivanjem svih funkcija koje egzistiraju u domeni komercijalnog tržišnog sektora i predstavljaju grubo nelojalnu konkurenciju privatnicima - i strateškim vođenjem reorganizacije cijele strukture tvrtke, gdje bi se detektirali (nesumnjivo ogromni) viškovi zaposlenih, kao i mogućnosti poboljšanja efikasnosti (nesumnjivo ogromne, ako proces vode menadžeri "od zanata"). Bez takvih aktivnosti, ni sam Holding nam niti ne treba - osnovne komunalne usluge mogu potpuno funkcionirati i bez njega.

Ali za to bi trebao opsežan program, a kandidati bi pri nastupu trebali imati bar nacrt, viziju kojom su nadmašili druge kandidate pri selekciji. No to od njih nitko nije niti tražio. Također, kada se sjetimo da su kolektivni ugovori zacementirali gotovo sve čime bi se strateški menadžeri uopće mogli baviti - razrada organizacijske strukture, ustanovljenje radnih normi, upravljanje zapošljavanjem (i otpuštanjem), onda dolazimo do toga da je u ovakvim uvjetima za Upravu Holdinga predodređeno da bude fikus.

Protuprirodno čudovište niti ne može funkcionirati s vlastitim mozgom, nego samo kroz vanjske "podražaje" iz gradske uprave, što ga čini jednim i beznadnijim od izvornog monstruma što ga je napravio dr. Victor Frankenstein, bića čije je srce "proradilo" i učinilo ga humanijim ( mogli bismo reći da je srce Holdinga isto tako proradilo samo ako bi se zaposleni sami odrekli bezočnih privilegija što im ih daje kolektivni ugovor, i tako prestali gušiti cijeli grad).

E sad se postavlja pitanje - zar je moguće da odabrani kandidati o tome uopće nisu razmišljali? Niti imaju progam, dakle ideju što će raditi, niti konkretno iskustvo iz najvažnijih funkcija Holdinga. Je li samo apliciranje na slobodne pozicije za njih bio prosto pokušaj da se sklone iz kakvog-takvog privatnog sektora i ušuljaju u lagodnost političkog menadžmenta?

I tu se vidi kako se pristup dr. Švaljek i Bandića zapravo puno ne razlikuju. Dok se Sandra Švaljek ponosno fokusira na ceremonijalne procedure, a istodobno ne mari za bitne aspekte funkcije uprave (jer da joj je to bilo važno, program rada Uprave bi bio prvi i osnovni kriterij odabira članova); sluteći ili svjesno prihvaćajući da je i sama Uprava zapravo ceremonijalnog karaktera u ovako postavljenom Holdingu - dotle Bandić, koji kao da se zamorio od demagogije, "udara u sridu" postavljajući tajnicu na najvažnije mjesto u tvrtki, jasno dajući do znanja da bi na toj fotelji mogao sjediti i noćni čuvar.

Stil ovog Bandićevog poteza doista odudara od njegove inače brižljivo vođene demagogije. On se ili umorio u zatvoru, ili "hvata" neki tajming kojega mi nismo svjesni. Holding je očito pupčanom vrpcom vezan za rad gradske uprave (unatoč svim godinama reklamiranja kako tvrtka teži razviti stabilan i neovisan položaj) i očito taj odnos svoj puni smisao ima samo u shemi "tijelo bez mozga na jednoj strani, mozak na drugoj".

Navedena opravdanja za smjenu su tako apsurdna da jedva vrijedi diskutirati o njima - izdavanja ovih ili onih uplatnica kao izravna odgovornost strateške uprave tvrtke od 11.000 ljudi i kao povod za njihovu smjenu - ali kada se vratimo na spomenute konstatacije kako Bandić trenutno ne brine puno za svoj imidž i kako mu se "nekamo žuri", onda i ovakva groteskna odluka ima svoj formalno-pravni smisao - očito je bilo važno da se ispune formalni uvjeti iz ugovora kako bi se mogla donijeti odluka o smjeni.

I sad dolazimo do onoga općeg, našeg interesa, brige kako će se skoro 3 milijuna naših kuna uludo izgubiti: kada gledamo širu sliku Holdinga i njegova sveukupnog utjecanja na financijsko zdravlje Zagreba (a posredno i države), onda možemo reći da tih 3 milijuna kuna ne znače gotovo ništa: Holding je tolika rupa bez dna koja je sama sebi smisao da svaki dan njegova egzistiranja stvara nepopravljiv financijskih gubitak - hoće li to biti na menadžerske otpremnine, sumnjive i neracionalne nabave, nova nepotrebna zapošljavanja, bezočno raskošnu reprezentaciju, nema neke razlike.

Jedinu razliku bi činilo da tog čudovišta - nestane. I da s njim nestanu najnotorniji politički menadžeri u Hrvatskoj, ti terakota-vojnici propalog hrvatskog državnog komunizma. Ne bi se ni osjetilo da ih nema, osim što bi nam novčanici bili teži. Pravi menadžeri pune, a ne prazne društvene novčanike. I po tome ih se može razlikovati od političkih.

6

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (7)


Respektira (6): sthagon, Losonsky, IDujas, siouxica, visitor, draxy


Slaže se (1): Laci


Komentari (19)


ima posla u 2-3 najveće tvrtke - a baš tamo ih nema... kako će, recimo, netko, dobro upravljati lj. resursima ako ne zna do srži koje su najbitnije kompetencije u tvrtki? a to ne može znati ako jako dobro ne pozna operativne i tehnološke probleme. Dirk15 0 0 0


možda nisam u pravu, ali to je moje mišljenje. ja kod tih naših tvrtki samo vidim gomilanje nekakvih komercijalista i pomoćnih analitičara za koje nitko ne zna čemu služe. je li itko u holdingu ikad čuo za recimo za Dirk15 0 0 0


https://projetech.com/solution/maximo-software ? to je tip cis-a koji objedinjuje heterogene funkcije u upravljanju assetima, koristi ga recimo komunalna uprava los angelesa - to je srž efikasne organizacije složene komunalne djelatnosti. samo kao Dirk15 0 0 0


...primjer, pitam se je li itko iz ijedne od uprava, uključujući ovu novu, ikad načuo o tako nečemu? opet - moje mišljenje. mislim da od 4 člana uprave tri bi trebala doći prirodno, iz nižih struktura, a ako ih ne mogu naći - regrutirati inozemce! Dirk15 0 0 0


ma Dirk15, potpuno si u pravu ! Ono što se u nas u državno-javnom sektoru naziva menadžerima, su 99% "podobnjaci" sa eventualno kupljenim diplomama, Pravi menadžeri stvaraju prihod, ovi naši uglavnom kradu iz prihoda, na 101 načina. To znaju ! Laci 1 0 0

Analiza

Menadžeri nigdje u svijetu nisu baš pretjerano voljeni u široj javnosti, ali u funkcionalnim zemljama nitko ne dovodi u pitanje činjenicu da je menadžment struka, vrlo konkretna i vrlo složena struka. Ako je netko "priznat" kao menadžer, podrazumijeva se da takva osoba raspolaže s nizom konkretnih znanja iz različitih oblasti kao što su organizacija, planiranje, vođenje ljudi, upravljanje ljudskim potencijalima, efektivna kontrola psolovnih ili tehnoloških procesa, i mnogih drugih ovisno o položaju menadžera na organizacijskoj ljestvici te veličini i složenosti tvrtke/odjela kojim se upravlja. U normalnim zemljama je tako, ali ne i u Hrvatskoj. Unatoč tome što i u hrvatskim ... više >

6

Dirk15

  • 6
  • 1
  • 0
  • 19