RBR Ime Riječ Broj Graf
1

Je li moguće spasiti državni proračun bez monetizacije autocesta?

prije ne nego da - 35%
4.2
2

Kakve bi bile posljedice davanja autocesta u koncesiju?

ni štetno ni pozitivno
4.8
3

Koliko su građani kompetentni za referendumsko odlučivanje o monetizaciji autocesta?

vrlo malo - 20%
1.7
4

Hoće li uspjeti referendum protiv monetizacije autocesta?

vjerojatno ne - 20%
3.3
5

Siniša Hajdaš Dončić - djelovanje kao ministar prometa

većinom štetno
3.3
RBR Ime Riječ Broj Graf
6

Državni vrh

7

Zoran Milanović - političar

sposoban glasovati o zakonima u Saboru
3.0
8

Zoran Milanović - učinak kao premijer

većinom štetno
2.7
9

Zoran Milanović - smjena premijera

djelomično podržavam
5.5
10

Ivo Josipović - političar

sposoban samostalno upravljati ministarstvom
4.5
11

Ivo Josipović - učinak kao predsjednik

ni štetno ni pozitivno
4.8
12

Ivo Josipović - smjena predsjednika

protivim se
2.3
13

Vlada RH - organizacija

sposobni sudjelovati u radu Sabora
2.8
14

Vlada RH - učinak

većinom štetno
3.2
15

Vlada RH - smjena Vlade

djelomično podržavam
5.7
16

Hrvatski sabor - organizacija

sposobni voditi lokalnu zajednicu
2.0
17

Hrvatski sabor - učinak

većinom štetno
2.5
RBR Ime Riječ Broj Graf
18

Političke stranke

19

SDP - stranka

sposobni sudjelovati u radu Sabora
3.3
20

HDZ - stranka

sposobni sudjelovati u radu Sabora
3.2
21

ORaH - stranka

sposobni sudjelovati u radu Sabora
3.0
22

Hrvatski laburisti - stranka

sposobni voditi lokalnu zajednicu
2.0
23

HNS - stranka

sposobni voditi lokalnu zajednicu
2.3
24

Hrvatska zora - stranka

sposobni sudjelovati u radu lokalne zajednice
1.2
25

Hrast - stranka

sposobni voditi lokalnu zajednicu
1.5
26

Nacionalni forum - stranka

sposobni voditi lokalnu zajednicu
1.8
27

HSP AS - stranka

sposobni sudjelovati u radu lokalne zajednice
1.0
28

HDSSB - stranka

sposobni sudjelovati u radu lokalne zajednice
1.2
29

IDS - stranka

sposobni voditi lokalnu zajednicu
2.3
RBR Ime Riječ Broj Graf
30

Političari

31

Tomislav Karamarko - političar

sposoban voditi lokalnu zajednicu
2.2
32

Kolinda Grabar Kitarović - političar

sposoban glasovati o zakonima u Saboru
2.7
33

Davor Ivo Stier - političar

sposoban glasovati o zakonima u Saboru
2.5
34

Tonino Picula - političar

sposoban upravljati županijom
4.0
35

Zlatko Komadina - osoba

sposoban glasovati o zakonima u Saboru
3.2
36

Vesna Pusić - političar

sposoban glasovati o zakonima u Saboru
2.8
37

Ruža Tomašić - političar

sposoban sudjelovati u radu lokalne zajednice
1.2
38

Milan Kujundžić - političar

sposoban voditi lokalnu zajednicu
2.0
39

Mirela Holy - političar

sposoban glasovati o zakonima u Saboru
3.3
40

Nansi Tireli - političar

sposoban voditi lokalnu zajednicu
2.0
41

Nikica Gabrić - političar

sposoban voditi lokalnu zajednicu
2.3
42

Milan Bandić - političar

sposoban voditi lokalnu zajednicu
2.0
43

Radimir Čačić - političar

sposoban glasovati o zakonima u Saboru
3.0

Analiza

Bezimeni konj - O novoj inicijativi građanske inicijative U IME OBITELJI

28.08.2014. 13:10, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Nakon semantičke akcije građanske inicijative U IME OBITELJI koja je prošla zahvaljujući nevjerojatnoj, prirodnoj i protunaravnoj polarizaciji uključenih strana te je rezultirala ustavnom definicijom braka kao životne zajednice žene i muškarca i Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola slijedi nova, možda pravopisna. Uspješnost prve, koja se mjeri rezultatom referenduma, ipak, kad se sve pošteno zbroji i oduzme, čak i iz perspektive inicijative, zaista je neuspješnost. Naime, ako je cilj inicijative bio trošiti tolika sredstva i u Ustav RH ubacivati prividno analitičke iskaze poput „Brak je životna zajednica žene i muškarca“ koji su u stvari notorne konvencije, za razliku od stvarnih kao primjerice „Neženja je neoženjen muškarac“, ili „Usidjelica je neudana žena“, onda u redu. Ne bih ovdje spominjao prvu veliku akciju spomenute inicijative da ista nije pokrenula novu pod nazivom: „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom te birajmo sposobne, a ne podobne“ koja je na prvi pogled nevezana uz prvu no kad malo bolje pogledamo ima puno sličnosti. Tri su ključne točke ove akcije: (1) preferirano glasovanje, (2) ukidanje predizbornih koalicija i (3) smanjenje praga ulaska u Sabor RH s 5% na 3%.

(1) U ime obitelji pojedinac je ispred skupine! Što se tiče prve teme, uz sve teorijske i praktične probleme, javljaju se i trivijalni. Naime, inicijativa tvrdi: bolje je izabirati određen broj ljudi sa stranačke liste, nego samo stranačku listu. Tako će se neposrednije utjecati na to tko će postati zastupnikom i samim time proces će biti pravedniji. Iako uvećanje neposrednosti načelno pridonosi pravednosti demokratskog procesa, ipak ono treba biti praćeno i informiranošću. Drugim riječima, birač treba biti puno informiraniji o stvarima u pitanju i puno motiviraniji za sudjelovanje. No, većina birača, pretpostavljam, zaista zna puno manje relevantnih informacija o kandidatima, nego o strankama. Privid se stvara time što su bombardirani medijskim istupima kandidata, ali u njima se rijetko raspravlja o „nefriziranihm“ životopisima istih, o njihovoj imovini, o njihovoj stručnosti, iskustvu i na koncu o dvojbenim potezima iz njihove osobne povijesti.  Nasuprot tom prividu izgleda mi da je stvarnost takva da prosječni birač zna više pouzdanih informacija o strankama, nego o njihovim članovima. Na koncu, ovaj zahtjev čini se nedosljednim, jer ta inicijativa, koja već samim svojim nazivom „U ime obitelji“ pokazuje natprosječno nagnuće kolektivizmu koji je svojstvo kako totalitarnih, tako i populističkih pokreta, ovim zahtjevom ističe individualizam. Ukratko: U ime obitelji: pojedinac prije stranke, čovjek prije skupine! 

(2) Nema seksa prije braka! Ukidanje predizbornih koalicija mi je dvojbeno iz nekoliko razloga. Kao prvo, pitam se je li takav zahtjev uopće ustavan i zakonit? Naime, fizičke osobe mogu se povezivati kako, kad i koliko god dugo žele (kao i poslovni odnosi, poznanstva, prijateljstva, brakovi i gay brakovi koji se sklapaju i rasklapaju).  Zašto tako ne bi smjele i pravne osobe (kao i obitelji, gay brakovi, tvrtke, kompanije, udruge, stranke, pa na koncu i inicijative)? Drugo, predizborne koalicije služe, između ostalog i tome da se uži stranački interesi podlože širim nacionalnim interesima. Ovime bi se to onemogućilo. Zar se to želi? Treće, zašto se ne inzistira na strožem zakonskom uređenju sporazuma predizbornih koalicija pri čemu bi kršenje takvih sporazuma imalo ozbiljne učinke? Sljedeće, to bi možda dovelo do još većeg rasula u koaliranju koje bi tad postalo neformalnije, bez ikakvih javnih sporazuma i samim time bi ga se bez ikakvih posljedica moglo kršiti nakon izbora. Posljednje, ovaj zahtjev, nema predizbornog koaliranja, nalikuje mi na političku inačicu zahtjeva nema seksa prije braka, dakle, na nešto što većina onih koji to deklariraju ne prakticira.

(3) Koji je prag ulaska? Posljednji relevantan zahtjev inicijative je onaj za smanjenjem praga ulaska s 5% na 3%. Nigdje nije pojašnjeno zašto baš 3%, a ne primjerice 4.5%, ili 2.8%. Ovako to djeluje kao slobodna procjena i jeftino politikantstvo kojim bi inicijativa samoj sebi omogućila ulazak u Sabor RH, štoviše, kao odluka iza koje ne stoji nikakvo politološko, statističko i na koncu matematičko opravdanje. Izborni pragovi variraju. Primjerice izborni prag od 10% drži se visokim, dok se prag od 2% drži niskim. Njemačka ima prag od 5%. Načelno, visok izborni prag stabilizira izbornu scenu, onemogućuje nepregledno mnoštvo stranaka (uz uvjet da je zakon o strankama ozbiljan, napose o financiranju) i manjinske ekstremiste da sudjeluju u središnjoj vlasti. Nizak izborni prag destabilizira scenu, proizvodi mnoštvo stranaka koje prelaze prag, načelno usporava demokratske procese, iako donosi političku raznolikost, tj. proporcionalnije pokazuje volju birača. Ako inicijativa želi uvećati demokratičnost izbora, zašto se odlučila za 3%, a ne primjerice za 2% ili za 1,5%? Zar tako nizak prag ne bi još više uvećao pravednost? Praktično govoreći, što je cenzus niži, to više stranaka može imati svoje zastupnike. Što je više zastupnika to je manja vjerojatnost brzog oblikovanja djelotvorne i stabilne parlamentarne većine tim više ako se zabrani predizborno koaliranje. Takve slabe i nestabilne većine često bi se mogle raspadati u saboru i došlo bi se do neugodnog izbora: ili ići u nove izbore što je prekomjerni trošak, ili postići kompromis što je isto ono što se i sada čini unutar stranaka i među njima. Dakle, stanje bi bilo praktički isto ili lošije. Ovaj zahtjev za snižavanjem kriterija jest poput svakog drugog te vrste. Više nije tako da su mjerila, primjerice, ljepote uzvišena. Više nije tako da su uzvišena mjerila, primjerice ljepote, skoro na pragu suludog elitizma, već su niska i svima dostupna. Odjednom, svi i sve je lijepo. A neugodna posljedica je ta da tad više ništa i nitko nije lijep, niti skupine, a niti pojedinci (primjerice Joža, Jalžabet, Ante, Štefanija, Franjo, Krešimira, ili Željko).

Umjesto zaključka osvrnuo bih se na sam naziv inicijative koji glasi: „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom te birajmo sposobne, a ne podobne“. Drugi dio naziva vrhunaravni je populizam. Uz to, pretpostavlja postojanje morbidne većine, koju je V. Pusić svojevremeno nazvala „tihom većinom“ koju ona zastupa. Ta čudnovata većina ovdje se sastoji od pametnih, predanih, odgovornih, spremnih i hrabrih građana koji bi se zdušno upustili u politiku samo da nije ovakva kakva jest. Ako bolje pogledamo oko sebe na ulici, trgu, u tvrtki na radnom mjestu (tvrtki koja primjerice trguje kontracepcijskim sredstvima), u muzeju, kazalištu, susjedstvu, ili svom vlastitom domu, zasigurno ćemo vidjeti pripadnike te tihe većine prirodno dobrih, prelijepih i sposobnih Hrvata kojima je očito mjesto u Saboru RH, a koji tamo ne mogu dospjeti samo jer zle, ružne i nesposobne elite to ne dopuštaju. Prvi dio naziva također mi je dvojben jer već i ovako biramo zastupnike imenom i prezimenom. Koliko je meni poznato pri glasovanju se moram identificirati osobnom iskaznicom, tj. imenom i prezimenom i vjerojatno nekim brojem. Ne biram ih kao bezimen čovjek. Ako se pak želi reći da biramo zastupnike koji imaju ime i prezime, onda je i to čudno, jer i oni koje biramo moraju imati ime i prezime. Nemoguće je izabrati bezimenog zastupnika. Dakle, čini se da bi trebalo pisati „birajmo zastupnike s imenom i prezimenom“, ali tako zvuči nejasno. Semantički smisleno je pravopisno nepravilno, a pravopisno pravilno je semantički besmisleno. Sve u svemu, inicijativa očito novog konja za trku ima, ali kao i u prvoj akciji i ovdje mi se čini da je to iako beskompromisan, ipak ružan i bezimen konj. U skladu s tim, poslušajmo popularnu skladbu A horse with no name grupe America iz 1972. godine.

4

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 90 11 3 493
PRIMIO <- 284 71 11 750

Dostignuća

Vingd 425.00
Bodovi 128.9
Prijedlozi 2 3.00
Analize 57 417.00
Ankete 38

Ocjene (7)


Respektira (4): cfonkic, MlinoviZGB, NEKOVARAZDIN, visitor


Slaže se (3): cfonkic, Laci, NEKOVARAZDIN


Komentari (8)


Aki promjene treba donijeti Sabor pa makar pod pritiskom demonstranata na Markovom trgu, a ne ovakvim markićevskim 'produciranjima' ! Za neprestane referendume NISAM, ali za promjene JESAM ! Ali kako ih postići kada su za saborske zastupnike Laci 0 1 0


građani - ZADNJA RUPA NA SVIRALI ?! Laci 0 1 0


Laci, građani ove države nikad nisu shvatili da su SUVEREN, pa zato i jesu "zadnja rupa na svirali". Žalosno, ali istinito. Kristijan_Krkac 0 0 0


Žalosno Kristijane ali i čudno ?! Kako su to shvatali da su jedino oni suvereni branitelji dok su išli na bojišnice, a sadanja vlast bila u "minhenskoj bojni", a sada ne znaju d aje ovo njihova zemlja ? Je ki vlast provela masovnu lobotomiju ? Laci 0 1 0


Slažem se Laci. Lobotomija. Kristijan_Krkac 0 0 0

Analiza

Bezimeni konj - O novoj inicijativi građanske inicijative U IME OBITELJI

28.08.2014. 13:10, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Nakon semantičke akcije građanske inicijative U IME OBITELJI koja je prošla zahvaljujući nevjerojatnoj, prirodnoj i protunaravnoj polarizaciji uključenih strana te je rezultirala ustavnom definicijom braka kao životne zajednice žene i muškarca i Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola slijedi nova, možda pravopisna. Uspješnost prve, koja se mjeri rezultatom referenduma, ipak, kad se sve pošteno zbroji i oduzme, čak i iz perspektive inicijative, zaista je neuspješnost. Naime, ako je cilj inicijative bio trošiti tolika sredstva i u Ustav RH ubacivati prividno analitičke iskaze poput „Brak je životna zajednica žene i muškarca“ koji su u stvari notorne konvencije, za razliku od ... više >

4

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 4
  • 3
  • 0
  • 8

Analiza

Često korištena  fraza - sukob  interesa - u medijima se  "odomaćila"  kao pojam koji označava da netko, obično  netko na nekoj iole značajnijoj funkciji, čini nešto što donosi osobnu korist njemu ili nekomu s njim na neki način povezanim, pri čemu se najčešće radi o materijalnoj koristi. No da budem precizniji, Wikipedija to definira ovako:

"Sukob interesa je naziv za situacije u kojima pojedinac koji obavlja određenu javnu funkciju ili djelatnost dolazi u priliku da svojom odlukom ili drugim djelovanjem pogoduje sebi ili sebi bliskim osobama, društvenim skupinama i organizacijama, a nauštrb interesa javnosti ili osoba koje su mu dale povjerenje. "Sukob" se odnosi na sukob između osobnog interesa na jednoj i javnog interesa na drugoj strani. U civiliziranim državama se smatra kako u takvim slučajevima postoji preveliki rizik da će privatni interes prevagnuti nad javnim, odnosno da će doći do korupcije".

Ovaj  se naziv toliko odomaćio u medijima, i u javnosti općenito, da se smatra samo po sebi jasnim da svatko zna što to znači. No je li zaista tako ? I je li dovoljno jasno svima da se ovim nazivom ublažava ili čak prikriva pravo značenje toga što bi ovaj pojam trebaio da znači, a to je ZLOPORABA FUNKCIJE ILI POLOŽAJA odn. KORUMPIRANOST ? Meni se osobno čini da ovaj svojevrsni "spin", odnosno  uporaba naziva 'sukob interesa' pretstavlja namjernu minorizaciju čina koji je zapravo zloporaba funkcije ili položaja, ili je zapravo čak mogući ili već izvršeni krimen korupcije, kako to i Wikipedija definira. Naravno da nije svaki sukob interesa jednake težine i važnosti, kao što postoje različita stupnjevanja krađa, pljački ili ubojstava, no u osnovi se radi o istoj stvari, o zloporabi funkcije ili položaja radi stjecanje neke osobne koristi ili koristi za nekoga drugoga.

Na osnovi takove definicije naziva 'sukob interesa' predložio bih da se prestane ovaj naziv koristiti sa značenjem kako to definira Wikipedija, već da se umjesto njega konzekventno koriste izrazi 'zloporaba ovlasti, položaja ili funkcije' ili izraz 'koruptivno ponašanje'. Sukladno tome bi se i tijela koja se danas nazivaju tijela 'za utvrđivanje sukoba interesa' ne bi se više zvala tako, već tijela 'za utvrđivanje zloporabe položaja ili funkcije', što obrazlažem na slijedeći način. Mi automatski i najčešće krivo pretpostavljamo da svatko tko bude izabran ili postavljen na neku javnu funkciju prvenstveno vodi računa o interesu javnosti odnosno o općim interesima, a ne svojim osobnim interesima. Da tomu nije tako primjera je bezbroj i u nas, i u takozvanoj zapadnoj demokraciji. Ako se možemo složiti da je tomu tako, onda takvi ljudi, kojima javni odnosno opći interes nije na prvom mjestu, ne da nisu u sukobu interesa već dapače oni djeluju tako da se njihovi osobni interesi podudaraju sa onim što postižu zloporabom ovlasti, funkcije ili položaja. Javni ili opći interes nikada i nije bio njihov primarni interes, pa u tome smislu za njih osobno sukob interesa i ne postoji budući da javni ili opći interes ne smatraju nečim što zavrijeđuje njihovu pažnju. 

Prema tomu u svim slučajevima koje mediji etiketiraju kao slučajevi sukoba interesa, a zapravo se radi o slučajevima kada se interes inkriminiranih osoba podudara sa njihovim interesom za rezultat koji će se postići njihovim postupcima, u suštinskom smislu se ne radi o sukobu interesa, već o podudarnosti interesa. Evo jednostavnog primjera za to, iz naše svakodnevnice, koji je svakome poznat:-Poduzetniku je zapela za oko lokacija koja nije građevinsko zemljište, pa ode kod nadležnog državnog funkcionera koji je nadležan za prenamjenu zemljišta u prostornom planu, a koji je 'slučajno' njegov rodjak ili bivši zaposlenik, te mu obeća 'prikladnu' nagradu ako provede preimenovanje tog zemljišta u građevinsko, što se i dogodi. I svi su zadovoljni, nadležni funkcioner sa svojom 'nagradom', a poduzetnik  sa mogućnošću da počne graditi. Zar to nije divan primjer podudarnosti interesa, a ne sukoba interesa. Takvih i sličnih primjera svatko bi mogao nanizati puno, jer ih puno iima. I biti će ih puno dok se stvari ne počnu nazivati pravim imenima, već prikrivati ublažavajućim formulacijama. Tko se još toga sjeća taj će se prisjetiti, da se u bivšoj Jugi jedno vrijeme, samo iz tada njima poznatih razloga, krađa automobila počela nazivati 'posuđivanjem' automobila ?! Pa se 'posuđivalo' kad god se netko sjetio da mu treba auto! Imam blagi dojam da je sada u nas situacija takva sa 'sukobom interesa', ne želimo reći da je nešto zloporaba ovlasti, funkcije ili položaja, već - vidjeti ćemo da li je Gospodin taj i taj...u sukobu interesa.Ono što zasigurno znam je da su postupci naših političara, naše državne uprave, pa i naše Vlade u suštinskom sukobu sa interesima građana Hrvatske !

6

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (1)


Respektira (1): IDujas


Komentari (5)


nema spina..jedno je kruška a drugo jabuka :)..sukob interesa je stanje a zloporaba funkcije djelo (opisano u kaznenom zakonu)..razlika je ogromna i mislim da ne treba miješati visitor 0 0 0


Oho...ho...još kako ima spina ! I sukob interesa tek treba utvrditi, a i zloporabu funkcije tek treba utvrditi. Ako se utvrdi sukob interesa onda se kaže no, no....nemoj više tako, a ako se utvrdi zloporaba funkcije kreće krivična prijava ! Laci 0 0 0


A u oba slučaja je funkcioner stavio pinku u džep ! Ali u prvom slučaju je no,no....ne budi zločest više, a u drugom slučaju slijedi remetinečoki 'pansion' ! I zato bi umjesto ispitivanja da li je bilo sukoba interesa treba ispitati da li je Laci 0 0 0


bilo zloporabe funkcije. Pa pošto "društvo" misli d aje narod bedast onda se većina 'jabuka' "prodaje" pod 'kruške'! Mi bi zvali sukobom interesa ako bi npr. direktor HBOR-a da kredit svom rodjaku "bez gaća", a to je zapravo klasična Laci 0 0 0


zloporaba položaja. Ali pod podvođenjem pod 'sukob interesa' biti će - pojeo vuk magarca - dese se neka smjenjivanja s funkcija, ali novca više nigdje ! Je li to spin ili ne ? Laci 0 0 0

Analiza

Sukob ili podudarnost interesa ?!

28.08.2014. 12:44

Često korištena fraza - sukob interesa - u medijima se "odomaćila" kao ... više >

Analiza

Zašto davanje autocesta u koncesiju nije dobro rješenje

27.08.2014. 19:16, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Situacija je prilično jasna: tu smo gdje jesmo, 2014. godina, Hrvatska i njen Narod su nakon 40-ak godina provedenih u poluzatvorenom sustavu samo naizgled prihvatili činjenicu da se u svijetu koji nas trenutno okružuje (ne samo fizički kao susjedne države, već preko TV-a, novina, radija, interneta…) vrti igra novca – tko će brže, više, jače – a u našem slučaju specifično: tko će uopće i da li će?

Da li smo mogli (ili još uvijek možemo) krenuti nekim drugim putem, o tom ova analiza neće diskutirati. Fokus će biti na pojašnjenju ekonomskih pojmova koji se zadnjih dana neprestano ponavljaju u novinama, kao da su dio dnevne rutine svakog od nas: „dobar dan, monetizirajte mi molim vas vikendicu preko ljeta!“. Hm…

Uz činjenicu da se u 21. stoljeću zadužujemo na sve strane već godinama, umjesto da potičemo generiranje prihoda  okretanjem novim tehnologijama, novom načinu razmišljanja i investiranjem u mladost, nameće se pitanje: da li imamo neke tajne dogovore (ili Znanja) da će nas spasiti nešto ili nečija intervencija?

Jer ako ne, jedini komentar je da mlako igramo igru, a za drugu opciju me uopće strah i pomisliti.U slučaju da mlako igramo igru, da bi pokrenuli kvalitetan ekonomski ciklus u kojem ćemo prosperirati, trebamo iz ovih stopa fokus prebaciti sa sitnih interesa na edukaciju! Pa evo...krenimo raditi to.

Na samom kraju analize, diskutirat će se trenutni slučaj: prijedlog monetizacije autocesta  u RH.

Monetizacija

Termin monetizacija autocesta nije isto kao i definicija termina „monetizacija“ koji se može naći na vrhu stranice po upisivanju upita u Google.  Rezultat pretrage „monetizacija“ se odnosi na monetizaciju (duga) što je zapravo termin za tiskanje svježeg novca od strane centralne banke i kupovanjem državnog duga (obveznica)na tržištu. Nakon što se sa novim novcem otkupi dug, isti se ostavlja do dospijeća kako bi se dospjela sredstva odmah vratila natrag u državnu blagajnu. Tim procesom se „upumpava“ novac u sustav.

Iza termina monetizacija autocesta se pak nalazi dogovor između dvije strane (u najjednostavnijem primjeru): jednog koji ima autocestu (javno dobro) i drugog koji želi zaraditi novce na tom istom dobru. U pravom životu rijetko se radi o dogovoru između dvije strane, već postoje i posrednici (kojima po običaju pripada određena naknada).

U nekim slučajevima „vani“ kad se vlasnik javnog dobra (Država) nalazi u situaciji da više ne može (ili ne želi) financirati svoje obveze na tradicionalne načine (porezi, doprinos, carina, pristojba, naknada, javni dug), može posegnuti za monetizacijom tog dobra kako bi se namaknula sredstva  u blagajnu.

Neke od formi monetizacije autocesta su:

1) Sekuritizacija: Država unaprijed prodaje prihod (ili dio prihoda) od prikupljenih cestarina – (naravno uz diskont), a sama se nastavi brinuti za vođenje poslovanja. Ukratko - slično obveznici.

2) Koncesija: Država prodaje pravo na korištenje javnog dobra za obavljanje gospodarske djelatnosti. Koncesija je pravo koje se prodaje - na temelju njega se ostvaruje zarada - pa ga je kao poduzetničku glavnicu potrebno kupiti prije početka korištenja. Koncesije se obično dogovaraju na duži rok, a koncesionar dogovara sve detalje oko gospodarenja javnim dobrom (uključujući politiku tarifa) sa davateljem koncesije.

3) Ugovor o upravljanju: u ovom slučaju specijalizirani upravitelj prikuplja prihod u ime Države za koji mu pripada ugovorena naknada za upravljanje.

4) Privatizacija: prodaja javnog dobra.

5) Privatizacija operatera: HAC i ARZ inicijalna javna ponuda (slučaj kao HT)

 Važno je naglasiti kako proces monetizacije može biti izvrstan politički alat (slično kao i referendum iz prošle analize). Izvrstan, samo su ako obje strane (i Država i potencijalni koncesionar) u procesu monetizacije bilo čega, pa tako i autocesta – vrhunski profesionalci sa velikim Znanjem u pregovaranju i vođenju Države (gospodarenje domaćinstvom), poznavatelji su slova Zakona i razumiju da je monetizacija igra ponude i potražnje, a svakako ne „igra na sve ili ništa“.

 Monetizacija autocesta u RH

Činjenice:

1) Rim je vladao dobrim dijelom tada poznatog svijeta zbog dvije stvari: a) mudre taktike (podijeli pa vladaj) b) dobre mreže cesta

2) Danas za transport ljudi i roba se koristi a) cestovni b) željeznički c) zrakoplovni i d) morski i riječni promet, a tako će i ostati dok ne se ne krene sa teleportacijom u komercijalne svrhe.

3) U Hrvatskoj (ali i drugdje) promet na autocestama je u pozitivnoj korelaciji sa porastom BDP-a; dakle, formula je jasna: ako ćemo se potruditi prevladati loše navike, manjak discipline i poduzetničkog duha… Ako ćemo shvatiti da je trenutno globalna ekonomija izložena golemom strukturnom preslagivanju pod utjecajem značajnih geostrateških napetosti i novih tehnologija i da je baš sad Naša prilika…uvidjeti ćemo da će promjenom ponašanja Hrvatske na bolje - promet na našim autocestama rasti!

4) 3 milijarde eura (koliko nam se prema dostupnim informacijama trenutno nudi za 40-50 godina davanja u koncesiju infrastrukture autocesta) nije dovoljno da pokrije sve obveze HAC i ARZ  (dati ćemo u koncesiju autoceste, ostajemo bez prihoda (ili ćemo dobivati na kapaljku), koncesionar će sigurno zahtijevati kroz neko vrijeme napraviti racionalizaciju poslovanja, a nepokriveni dio duga će ostati i prebaciti se u proračun!). Uz to, 3 milijarde eura ne za 40, već za 5 godina neće toliko vrijediti koliko vrijedi sada. A infrastruktura (sama po sebi i pravo korištenja) će vrijediti više (pogotovo sa porastom BDP-a)

5) Na Internet stranicama HAC-a u  „Planu poslovanja za 2014. godinu“, stranica 12, vidimo da Uprava HAC-a misli deficit iz ove godine od 1,2 mlrd HRK financirati iz novog zaduženja  (i time povećati obveze za 5,7% na godišnjoj razini).  Dakle, HAC je u spirali zaduživanja sa negativnim predznakom, no prema njihovom mišljenju ima još kreditora koji su im voljni pomoći (da li zbog tog što vjeruju u njih ili ne vjeruju sami sebi što su im posudili sredstva uopće na početku ili nešto treće – ne znam).

6) Na temelju izvješća HUKA-e (iz svibnja 2013. godine) prosječni porast prometa autocestama  2005.-2012. iznosio je 4,15%  à dakle što se događa? Povećava se promet!

7) Čak i da se mogu zadužiti ponovo kod američkog kreditora  - to nije dugoročno rješenje!

Pa ljudi moji! Da li bi lokalni pekar (poštovanje i pozdrav mojem - najfiniji kruh u gradu, mljac!), koji stalno mora poboljšavati svoju opremu za pečenje kruha (ulaganja u infrastrukturu i održavanje), nakon što mu sin svako malo uzme novac iz džepa (afere), a lokalni supermarket mu uzmu dobar dio kupaca (pad BDP-a)– kad dođe vrijeme za vratiti dug banci se ponovno zadužuje sa Znanjem da slijedeći put neće moći platiti dug (pogledajte koeficijent likvidnosti!)? Da li će taj pekar, znajući da ima 100 kuna duga prema banci, iznajmiti na slijedećih 40 godina svoju pekaru za 90 kuna? Ili taj isti pekar pogleda kakva mu je trenutna situacija u radnji, pa odluči racionalizirati poslovanje, pronaći recept za najfiniji kruh koji će se svidjeti kupcu i radi kojeg će kupac doći i reći: evo-uzmi mi novac jer cijenim tebe i tvoj proizvod. Kakav smo mi pekar?

Zaključak

U slučaju autocesta, trenutna forma monetizacije koja se spominje po medijima nije interesantna. Možda će se i jednog dana (kad se i HAC i ARZ prvo dovedu u red! Rekonstrukcija načina poslovanja!) razmišljati o monetizaciji, ali na puno kraći rok sa puno boljim uvjetima za Hrvatsku („igra ponude i potražnje“). Sekuritizacija zvuči kao interesantni alat, ali također na puno kraći rok zbog smanjivanja rizika u procesu predviđanja promjene prometa (i tu je prvo uvjet da se HAC i ARZ prvo dovedu u red).

Jedino što spašava autoceste je to da se Hrvatska trgne, odluči kojim smjerom želi ići, podvuče se crta i krene se sa Znanjem u borbu protiv razmišljanja na kratke staze. 

3

MlinoviZGB

7 dana 7 minuta 12 sekundi

Interakcija

 
UČINIO -> 21 - - 25
PRIMIO <- 19 5 1 44

Dostignuća

Vingd 28.00
Bodovi 63.9
Analize 4 28.00

Ocjene (7)


Respektira (6): draxy, Kristijan_Krkac, Laci, IDujas, siouxica, visitor


Slaže se (1): Kristijan_Krkac


Komentari (12)


sadanji političari u Vladi i van Vlade trebaju pokupiti svoje "krpice" i otići, nitko za njima neće plakati. U krajnjoj liniji vojska uvijek može preuzeti brigu o zemlji. Mislite li da bi Rojs napravio takvu svinjariju s autocestama kao Laci 0 0 0


Kalmeta i društvo koje je to napravilo sa kreditima ? Je li itko kontrolirao koliko je novca iz kredita za autoceste ZAMRAČEBNO tijekom izgradnje cesta ? Laci 0 0 0


Bok svima! Pekara je na dobroj poziciji, a peče jako fini kruh. Vjerovnici vole tu činjenicu ( činjenica 2,3,5, i 7) . Pekarski business u restrukturiranje (ali zapravo!), pod paskom drugog sina koji je jako dobar dečko. MlinoviZGB 0 0 0


Uostalom, pekar iako ima jednog bedastog sina, prodaja njegove radnje nije rješenje za prave probleme. Oni se nalaze i trebaju rješavati tamo gdje jesu – u blagajni (svi znamo na koju mislim … no to ćemo pokriti u slijedećoj analizi!). MlinoviZGB 0 0 0


Mlinovi ZGB. Izvrstan tekst. Ministra još nisam čul da je neukoj naciji, kaj isti za praf je, tak lepo objasnil kak stvari stoje. Drago mi je da sam osobno nekaj nafčil. Fala. Kristijan_Krkac 0 1 0

Analiza

Tko i zašto želi nerentabilne hrvatske autoceste?

27.08.2014. 14:20, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Poštovani ministre Siniša Hajdaš Dončiću, žao mi je što vam moram priopćiti da je vaša ministarska budućnost bez perspektive. Korektnosti radi, moram vjerovati da ste dovoljno  pametni, da ne dvojite o tome može li pokretač inicijative, ma tko on bio, sakupiti potreban broj potpisa, i da ne dvojite o rezultatu tog referenduma. Ministre, što vas onda priječi da ostavku ponudite odmah? Sve znate, svega ste svjesni a čekate formalnu potvrdu u obliku rezultata referenduma. Nije valjda da vam je stalo do tih još nekoliko ministarskih plaća? Ili se, ministre, možda nadate da će se birokratskim odugovlačenjem i opstrukcijom referendum izbjeći, a monetizacija provesti i mimo volje većine Hrvata? Ministre, kao najozbiljniji argument za monetizaciju, vi nam danas prijetite sutrašnjim bankrotom. Niste čak ni originalni, puno prije vas jedna vaša kolegica prijetila je neisplatom plaća i mirovina ako se ne glasa za ulazak u EU.
Svedimo zaista kompliciranu priču na početak, na jedno pučkoškolsko pitanje - kada bi i zašto, netko uzeo u zakup/koncesiju/monetizirao, nešto što mu neće vratit uloženo i donositi dobit? Odgovor je krajnje jednostavan - nikada, nitko. Kako zainteresiranih ipak ima, barem prema izjavama našeg Ministra, teško je ne zapitati se, kako to da oni vide na našim autocestama zaradu a mi gubitak?
Dva su moguća odgovora:
1. Zainteresirani će inzistirati na ugovoru koji će im garantirati određenu zaradu bez obzira na broj vozila na autocestama. Dakle, ako je broj vozila dovoljan, dobit se dijeli u ugovorenim omjerima, a u slučaju nedovoljnog broja vozila i nemogućnosti koncesionara da podmiri svoje troškove iz ostvarenog prihoda, država nadoplaćuje manjak. Uz izjavu ministra da su naše autoceste nerentabilne, ovakav ugovor je jedini mogući, a on nije ništa drugo nego uzimanje još jednog kredita, dakle novo zaduživanje. Time bi se jednokratno podmirio nagomilani dug, a na dugi rok bi se otplaćivao tako dobiveni 'kredit', ali i ostalo bez prava upravljanja i manipuliranja kakvim, takvim prihodom koji te prometnice ostvaruju. U slučaju ovakvog razvoja događaja, ustroj i organizacija naplate, održavanja i upravljanja ne bi  se ozbiljnije mijenjao jer to koncesionaru ne bi bilo u interesu.
2. Zainteresirani su analizom ustroja poduzeća koje autocestama upravlja i nekim insajderskim informacijama došli do spoznaje da se ozbiljnom reorganizacijom odnosno racionalizacijom poslovanja može bitno utjecati na rezultate poslovanja. Pri tome sigurno imaju na umu, nakon desetak godina obnovljeni interes za izgradnju Jadransko-jonske autoceste (1100km kroz sedam zemalja) koja bi na naše autoceste dovela velik broj vozila, što bitno mijenja kompletnu sliku stanja stvari. U koliko je Jadransko-jonski pravac izgledan, a s obzirom na angažman ozbiljnih EU političara, izgleda da jest, kao zainteresirani će se vjerujem pojaviti Austrijanci, Nijemci i Francuzi. U tom će se  slučaju organizacijski promijeniti ama baš sve, cestarina, model naplate, način održavanja, a najdrastičniju promjenu možemo očekivati u broju zaposlenih. Kao i u prvom slučaju, koncesionar će sve učiniti da se ugovorom zaštiti od manjka prometa i loših poslovnih rezultata. Kruto gledajući, i ovdje će se raditi o kreditu koji će se vraćati iz dobiti poduzeća, a u slučaju nedostatnosti istog, iz državnog proračuna.
Prisjećajući se perioda kad su autoceste građene, napose Dalmatina, sjećam se različitih sukobljenih stavova oko izbora trase, oko dileme autocesta ili polu autocesta… Znalo se da taj prometni pravac nema zadovoljavajuću gustoću prometa osim u ljetnim mjesecima ali i tada se pričalo o Jadransko-jonskom pravcu i tada se računalo da će on privući velik dio vozila na naše ceste. Na kraju je donešena odluka kava je donešena, politički to je državi RH bio strateški projekt, a struka nije i ne može poreći činjenicu da prometnice znače razvoj i napredak područja kroz koja prolaze.
Tada se o recesiji u EU, pa ni kod nas nije razmišljalo, naprosto je nije bilo moguće predvidjeti, zapravo ni danas ne postoji jasan odgovor zašto se recesija uopće dogodila.
Za Ministra i Vladu ne postoji dilema, oni su već odlučili. Ta odluka je donešena, a da nitko nije ni pokušao racionalizirati sustav, svesti ga na samodostatnost ili barem na minimalan i prihvatljiv gubitak. Zašto se po tom pitanju baš ništa nije ni pokušalo?
Kao da se odavno zna da se ceste moraju monetizirati i da se na tome ne treba iscrpljivati. Promijenjeno je nekoliko čelnika, uglavnom za jednog otišlog, dovelo se po dva, tri nova ali od promjena ni traga ni glasa.
Dovode se uglavnom politički kadrovi, ljudi koji sa stvarnim životom veze nemaju, nikako da se dovede nekog s vizijom, nekog tko je u stanju osmisliti i realizirati reformu kojom bi hrvatske autoceste bile dovedene na nivo, da nam umjesto jednokratne koristi (koja je dugoročno gledano šteta), daju dugoročnu korist.

Uz iskustvo predaje telekomunikacijskog sustava Nijemcima, uz iskustvo predaje INE Mađarima, uz iskustvo predaje bankarskog sustava različitim stranim bankama, ne mogu vjerovati da se pod svaku cijenu želi dozvoliti nova predaja da ne velim, nova veleizdaja. Namjerno ovdje govorim o predaji jer ni na jednom od ovih 'privatizacijskih poslova' nismo zaradili, za svako od pobrojanih dobara dobili smo jednokratnu šaku para za krpanje proračunskih rupa,  i produžavanje agonije, a lišili smo se trajnog priliva vlastitih sredstava. Ma kako bila mala, bila su naša i trajna, a to u konačnici znači da je bilo samo pitanje dana kad će postati veća od onih za koje smo ih prodali odnosno predali.

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 614 73 22 1,902
PRIMIO <- 155 40 7 447

Dostignuća

Vingd 256.00
Bodovi 121.6
Analize 36 253.00
Ankete 300

Od istog autora

Ocjene (4)


Respektira (4): Kristijan_Krkac, Laci, siouxica, VeNLO


Komentari (15)


sio, osobno nisam zadovoljan tekstom. Kao dobar poznavatelj ove problematike izgubio sam se u nekim stručnim detaljima, a onda u vremenskom škripcu navrat na nos rezao. Tako da nekih meni dosta bitnih detalja uopće nema. O ovom će se još dugo pisati. IDujas 0 0 0


ID, zna se!..zato i pitam odakle do kraja godine nabaviti 800mil€->6mlrd kuna?..tranša kredita se ne može vratiti pričom o tome da bi se uz reforme koje godinama NITKO ne radi moglo zarađivati više..vjerovnici hoće novac, i to na vrijeme :) visitor 0 0 0


vis, sve jasno, ali na žalost to ne rješava problem. Problem rješava reprogram kredita i ozbiljna racionalizacija poslovanja i broja djelatnika, bez obzira tko o tome što rekao ili mislio. To je jedino ispravno rješenje! IDujas 0 0 0


ID, nitko sretniji od mene da možemo napraviti reprogram na dovoljno dugo vrijeme da se sve racionalizira i zaradi novce..piše u mojoj analizi zašto reforme ne možemo očekivati a i reprogram ovisi o volji vjerovnika, ne našoj..možda znaš da pristaju? visitor 0 0 0


vis, ne znam dali pristaju ali sigurno znam da ga nitko nije ni tražio! IDujas 0 0 0

Analiza

Tko i zašto želi nerentabilne hrvatske autoceste?

27.08.2014. 14:20, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Poštovani ministre Siniša Hajdaš Dončiću, žao mi je što vam moram priopćiti da je vaša ministarska budućnost bez perspektive. Korektnosti radi, moram vjerovati da ste dovoljno pametni, da ne dvojite o tome može li pokretač inicijative, ma tko on bio, sakupiti potreban broj potpisa, i da ne dvojite o rezultatu tog referenduma. Ministre, što vas onda priječi da ostavku ponudite odmah? Sve znate, svega ste svjesni a čekate formalnu potvrdu u obliku rezultata referenduma. Nije valjda da vam je stalo do tih još nekoliko ministarskih plaća? Ili se, ministre, možda nadate da će se birokratskim odugovlačenjem i opstrukcijom referendum izbjeći, ... više >

5

IDujas

Charles Bilich: Tito je krvnik hrvatskog naroda!
  • 4
  • 0
  • 0
  • 15

Analiza

Budućnost je već tu - avatari nam preuzimaju radna mjesta

26.08.2014. 11:49, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Skupina zainteresiranih za istinsku reformu školovanja od vrtića do doktorata za radni vijek i cjeloživotno obrazovanje za radno mjesto, pokrenula je akciju propitivanja usvojene Strategije obrazovanja koju je izradila stručna skupina na čelu sa savjetnikom premijera, prof. Nevenom Budakom. Zainteresirani za reformu školovanja koja treba osposobiti mlade ljude za izazove 21. stoljeća u svijetu bez granica, napisao je tom zgodom: "Potreban je projekt nove škole koja mora osposobiti pojedinca za izazove posljednje tri četvrtine 21. stoljeća u sve tehniziranijem okruženju i potencijalno trajnom smanjivanju raspoloživih radnih mjesta za sve razine".

Za ovu prigodu ključna je misao "potencijalno smanjivanju raspoloživih radnih mjesta za sve razine". Nastala je pod snažnim utjecajem video filma unutar članka M. McFarlanda: Čovjek postaje novi konj, nezapošljiv ali ga ne treba kriviti (Washington Post, 15. kolovoza 2014.). Postavlja se pitanje što znači da će čovjek postati novi konj ali ga ne treba zbog toga podcjenjivati. Konji su nekada imali brojne dužnosti, danas se uzgajaju zbog ljepote i zabave.

Ljudsko biće nije podobno za ovo radno mjesto

Na pitanje tko su potencijalni natjecatelji za radna mjesta i zašto će ljudska bića već pri otvaranju natječaja biti eliminirana, mogući odgovor daje sljedeća rečenica. "Sve kiborgiziranije ljudsko biće (o.a. i životinje, pa i biljke su sve kiborgiziranije) živi samo zajedno (globalna komunikacija), okruženo robotima i avatarima (Društveni roboti, zg-magazin, 2. rujna 2013.)". Konkurenti koji isključuju ljudsko biće prvenstveno su roboti ali sve učestalije i avatari. Valja s tom tvrdnjom već sada upoznati javnost. I otvoriti suštinsku raspravu. No najprije nešto o školi za tri četvrtine radnog vijeka 21. stoljeća.

O tome kakva škola treba biti za izazove 21. stoljeća pisano je višekratno (npr. »Strategija bez vizije«, Hrvatski fokus, 8. studenog 2013.) i zato samo sažeto. Institucionalno školovanje treba pripremiti ljudsko biće za radni vijek u svijetu bez granica. Ono što se danas naziva cjeloživotnim obrazovanjem treba preimenovati u obrazovanje za radno mjesto, ako ga bude i zašto ne, za treću dob. Pritom se ova sredina iscrpljuje o vrstama ovakvog ili onakvog odgoja, lijevoga ili desnog, kao međupredmetni ili samostalni predmeti. A ne priprema se za sve veći gubitak potencijalnih radnih mjesta od najnižih razina, poput poslužitelja hrane do najviših liječnika ili odvjetnika.

Zbog preživljavanja, ljudi su oduvijek lovili ili sakupljali hranu. U želji da si olakšaju život i smanje svoje opterećenje počeli su razvijati alate. Od glasovite kamene oštrice načinjene pred 2,6 milijuna godina u Goni, Etiopija. Današnja poljoprivredna proizvodnja bila bi nezamisliva bez pomoći raznih alata i strojeva. A konji su praktički iščezli.

Od te prve kamene oštrice, do današnjih robotskih sustava, čovječanstvo je izrađivalo alate koji olakšavaju fizički rad – mehaničke mišiće koji su snažniji, pouzdaniji i nikad se ne umaraju, za razliku od ljudskih mišića. Tek su im povremeno potrebni popravci. Mnoštvo teških, opasnih, prljavih i dosadnih ljudskih poslova zamijenili su strojevi i rasteretili ljude teškog fizičkog rada. Međutim, bliska budućnost donosi nam sve veće zamjenjivanje običnih ljudskih poslova robotima. Čak i poslova za koje se mislilo da nikad neće moći raditi strojevi. Primjerice, već je na tržištu robot pipničar, koji kuha savršenu kavu, a uz to i pamti vašu narudžbu za idući put. Roboti ne zamjenjuju više samo fizičku snagu, već imaju sposobnost zaključivanja i odlučivanja i time sve više konkuriraju ljudima.

Nova tehnička dostignuća nezaustavljivo ukidaju radna mjesta

Mnogima se i danas ne čini osobito vjerojatnim da će roboti zamijeniti ljude, no nije se vjerovalo ni da će strojevi potpuno zamijeniti konje. Konji su pomagali pri oranju, vukli kočije, tramvaje, odlazili u ratove, a sada za to služe kombajni, automobili, tenkovi itd. Kao što su mehanički mišići izbacili konje, tako će i mehanički umovi izbaciti ljude iz gospodarstva. Ne odmah i svugdje, ali u dovoljno velikom broju da to predstavlja veliki problem ukoliko se na to ne pripremi pravodobno.

Prema jednom izvještaju Pew Research Centre u SAD (7. kolovoza 2014.) na pomolu je nova revolucija nezabilježena od 19. stoljeća. Perilice rublja i posuđa te usisavači prašine učinili su nepotrebnim ručno pranje posuđa, nestale su šestinske kumice koje su prale rublje na potoku ili oni koji su klofali (isprašivali) tepihe. Taj razvoj nije moguće zaustaviti.

Ukratko, treba se suočiti s činjenicom gubitka brojnih radnih mjesta za ljude. Računala su fiskalizacijom učinila nepotrebnim 6.500 računovođa samo u Ministarstvu financija.

Nemoguće je predvidjeti što će se izumiti u narednom razdoblju. Zato se navode primjeri onoga što je manje, više pred vratima.

Samoupravljajuća vozila

Jedan takav primjer je samoupravljajući automobili. Ne postavlja se pitanje hoće li takvi automobili zamijeniti uobičajene, nego koliko brzo. Ne moraju biti savršeni, nego samo bolji od ljudi, koji uzrokuju prometne nesreće, ubijaju ljude i životinje. Samoupravljajući automobili se ne umaraju, ne trepću ni kišu, ne upotrebljavaju mobitel tijekom vožnje, čime su svakako bolji vozači.

Samoupravljajuća vozila rješenje su za transport objekata od točke A do točke B, od malih vozila u skladištima do ogromnih u rudnicima. Te poslove danas u svijetu obavlja 70 milijuna ljudi. A ti će poslovi nestati. Najčešće se misli da će sindikati spriječiti gubitak tih poslova, no povijest je pokazala da tehnika i po njoj omogućena isplativost uvijek pobijedi. Za mnoge transportne tvrtke, ljudi predstavljaju trećinu troškova i to samo za njihove plaće. Međutim, tu treba dodati i troškove nesreća zbog ljudske nepažnje. Zato je prilično vjerojatno da će ova grana gospodarstva uskoro biti, ne bez ljudi kako se piše, već siromašna ljudima.

Mnogi će kazati, ugrožena su zbog robota niskokvalificirana i slabo plaćenim zanimanja. Nažalost, ugrožena su i radna mjesta za koje se traže viši stupanj obrazovanja i stručne kvalifikacije. Više obrazovani stručnjaci su skuplji od niže obrazovanih, pa je veća i želja kompanija da automatiziraju njihove poslove. Tu nastupaju informatičari, čiji je posao programirati avatare, 2D i 3D prividne likove (često ih nazivaju softverski roboti – botovi). Avatari su mnogo brži i jeftiniji od fizičkih robota, a zamijenit će skuplje radnike. Svatko može misliti da je nemoguće programirati avatara koji bi uspješno obavljao njegov posao, međutim već postoje avatari koji sami sebe uče stvari koje ih programer ne bi mogao naučiti. Teško je povjerovati, ali već postoje tekstovi koje su napisali avatarski novinari (Zg-magazin, 11. travnja 2014.) npr. koji korektno napišu sportski medijski izvještaji. No pišu oni i postupke ispitivanja, kvartalna izvješća itd.

Avatarski liječnici i odvjetnici

Niti visokokvalificirana zanimanja neće izbjeći avatare. Primjerice odvjetnici, čiji posao se uglavnom sastoji od pisanja pravničkih dokumenata i tzv. istraživanja koje zahtijeva pretraživanje velikog broja dokumenata kako bi se pronašao neki uzorak ili odstupanje. Istraživanje je već posao avatara u mnogim tvrtkama. Naime, avatari su točniji, brži, ne spava im se i ne dosadi im čitanje tisuća poruka e-pošte ili dokumenata. Pa i bankomati su svojevrsni avatari.

IBM je razvio avatara Watsona, koji postavlja medicinske dijagnoze na temelju razumijevanja onoga što pacijenti govore vlastitim riječima. Zaposlen je u centru za istraživanje raka i pacijentima daje upute o liječenju raka pluća. Kao što i samoupravljajući automobili ne moraju biti savršeni, već samo raditi manje grešaka od ljudi, isto vrijedi i za avatarske liječnike. Neki od njih liječe šizofreniju i strahove. Ljudski liječnici nisu savršeni – broj netočnih dijagnoza je zastrašujući. Posebno su ograničeni u razumijevanju komplicirane medicinske povijesti pacijenta. Ljudski mozak nije u stanju poznavati svaki lijek i njegovu interakciju sa svakim drugim lijekom. Ljudski liječnici uče na vlastitom iskustvu, a avatarski liječnici mogu učiti na iskustvima svakoga svog kolege. Mogu čitati najnovija medicinska istraživanja i pratiti sve što se događa njihovim pacijentima diljem svijeta, te stvarati korelacije koje se ne bi mogle nikako drugačije otkriti. Ljudski liječnici neće nestati, no potreba za liječnicima opće prakse bit će sve manja. Ljudi kao liječnici bit će velika povlastica.

A što je s umjetnicima? Oni su zasigurno nezamjenjivi. Možda je to istina, ali broj takvih zanimanja je vrlo malen u usporedbi s već navedenim zanimanjima. Koliko god to čudno zvučalo, umjetnički avatari se također razvijaju, pa tako već postoje i skladbe koje su skladali avatari, a ne ljudi.

Važno je naglasiti da ovo nije daleka budućnost, već se događa sada i ovdje. Roboti i avatari su među nama i na našim računalima i uzimaju poslove ljudskim bićima. Kao što su konji postali nezapošljivi, isto će se dogoditi i ljudima, ne njihovom krivicom. Nažalost, broj novih zanimanja uvelike je manji od broja zanimanja koja mogu zapošljavati robote i avatare. Automatizacija i informatizacija nije loša, ona je neizbježna. Predstavljaju alate za postizanje obilja uz malo truda. Danas trebamo razmišljati o tome što ćemo učiniti kada velik dio stanovništva postane nezapošljiv. Što učiniti u budućnosti u kojoj za većinu poslova ljudi nisu potrebni. I kada će pisati u oglasu da ljudsko biće nije podesno za to radno mjesto.

Dunja Sokele i Igor Čatić

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva

Interakcija

 
UČINIO -> 10 5 2 36
PRIMIO <- 149 34 9 251

Dostignuća

Vingd 220.00
Bodovi 92.8
Analize 27 220.00
Ankete 2

Ocjene (5)


Respektira (3): Vjeran, visitor, siouxica


Slaže se (1): Vjeran


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (7)


Recimo da je profesorova prognoza realna, mada smatram da je ona daleka budućnost , i budući da je tekst potaknut potrebom istinskog reformiranja školovanja, uz isprike autoru ipak se pitam gdje su prijedlozi o tome što to učiti mlade ? Laci 0 0 0


Osobno smatram da je analiza neopravdano katastrofična, jer i sve te robote netko treba proizvesti, sem ako se ne smatra da će roboti proizvoditi sami sebe. No pada mi na pamet još jedna moguća konkluzija iz analize a to je da ćemo svi Laci 0 0 0


ponovno postati seljaci, jer roboti neće orati i kopati i brati , pa ćemo morati to raditi mi da imamo što jesti, zar ne ? I ja volim SF literaturu, ali najvećim dijelom je ipak smatram samo zanimljivom literaurom i ništa više. Laci 0 0 0


Potaknut tezama prof. N. Budaka napisao sam izvorni znanstveni rad: Čatić, I.: Obrazovanje za izazove budućnosti, Pedagogijska istraživanja, 10 (1), 7 – 25 (2013). U tekstu je iscrpno obrazloženo što znači obrazovanje za radni vijek. ICatic 1 0 0


Hvala na informaciji, svakako ću potražiti navedeni rad da se informiram o temi. Laci 0 0 0

Analiza

Budućnost je već tu - avatari nam preuzimaju radna mjesta

26.08.2014. 11:49, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Skupina zainteresiranih za istinsku reformu školovanja od vrtića do doktorata za radni vijek i cjeloživotno obrazovanje za radno mjesto, pokrenula je akciju propitivanja usvojene Strategije obrazovanja koju je izradila stručna skupina na čelu sa savjetnikom premijera, prof. Nevenom Budakom. Zainteresirani za reformu školovanja koja treba osposobiti mlade ljude za izazove 21. stoljeća u svijetu bez granica, napisao je tom zgodom: "Potreban je projekt nove škole koja mora osposobiti pojedinca za izazove posljednje tri četvrtine 21. stoljeća u sve tehniziranijem okruženju i potencijalno trajnom smanjivanju raspoloživih radnih mjesta za sve razine". Za ovu prigodu ključna je misao "potencijalno smanjivanju raspoloživih radnih ... više >

4

ICatic

Znanstvenik i sveučilišni profesor, inženjer strojarstva
  • 3
  • 1
  • 1
  • 7

Analiza

Vlada nema pravo na monetizaciju, to je veleizdaja

26.08.2014. 11:49, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Još samo ultranaivci, bad blue boysi i torcida vjeruju kako je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku. Što je jednako točna tvrdnja kao i da je taj lik otkrio toplu vodu. Svejedno to ne smeta stručnjacima koji ispisuju školske udžbenike u junačenju u tvrdnji kako je baš tog dana, te i te godine, taj lik otkrio, ni manje ni više, već Ameriku.

Isti stručnjaci, ideološki potomci gospodina Pizarra nam stručno tumače kako su Inke bili pratvorci ekonomskog čuda, kasnije nazvanog ideološki Obrovac, odnosno promašena investicija jer su, zbog ideoloških razloga, iz čista mira izgradili jedva 2200 km popločane ceste, široke 8 m između grada Cuzco i grada Quito, a da nisu poznavali kotač. Vjerojatno su im ceste služile za ono što je stoljećima kasnije postala hrvatska domorodačko-turistička atrakcija s nazivom Trka magaraca. Gospodin Pizarro je, dakako odmah, uzeo izgrađene ceste u koncesiju. Što je pomoglo Proračunu Inka. Na isti način na koji je Proračunu Hrvata pomogla prodaja INE Mađarima.

Iako vlada uvriježeno mišljenje kako titula garantira stručnost, budući da titule dodjeljuju sveučilišta koja imaju razrađene sustave usvajanja različitih programa, znanja, u stvarnosti to nije tako. Naime, nečija stručnost se ne određuje unaprijed već unatrag u vremenu. Primjerice - stručnost Jurja Dalmatinca je i danas neupitna, dok stručnost doktorice Vesne Pusić do danas ničim nije potvrđena.

Iako Hrvatskom defiliraju kolone diplomiranih ekonomista, magistara i doktora ekonomije, onih zaposlenih i nekoliko desetaka puta više nezaposlenih, među njima nema ni jednog koji bi bio stručan. Jer ekonomija nije znanost. Radi se o planskom i unaprijed politikom zadanom silovanju brojki, zloupotrebi matematike i naručenoj interpretaciji matematičkih rezultata.

Kad god se političar poziva na struku, podrazumijevajući pod tim nekakve ekonomističke timove, to je znak kukavičluka u pravilu. Još češće podlosti i neskrivene veleizdaje naroda u čije ime politika donosi odluke. Naime, politika i ekonomija u Hrvatskoj ZNAJU, za razliku od naroda koji ne zna, da u Hrvatskoj ne postoji novac, već isključivo i jedino dug, da u optjecaju ne postoji novac, već samo krediti i da u sustavu ne postoji novac kojim se mogu otplatiti kamate; da je hrvatski narod lišen nadzora, kontrole i upravljanja svojim četvrtim stupom vlasti - monetarnim, koji je nadređen ostalim trima stupovima, ali ne u ime i za račun hrvatskog naroda, već u ime i za račun stranih centara moći.
Da je hrvatski narod 1991-e pozvao ekonomsku "struku" da mu izračuna isplativost stvaranja vojske i policije, proračunsku održivost vođenja rata, koji odgovor bi donijela struka? Rekli bi narodu - mi smo dužni stranim kreditorima 2,7 milijarda dolara, gospodarstvo nam je u rasulu, nezaposlenost previsoka, deficit u razmjeni s inozemstvom prevelik. I sad bismo svi govorili srpski da nas ceo svet razume.

Iznad politike postoji nacionalna svijest, postoje nacionalni prioriteti, vrijednosti s kojima politika ne može trgovati. Što ne znači da politička oligarhija to ne želi ili ne čini. Nažalost - čini. Trguje s općim dobrima, trguje s javnim dobrima, a ekonomska "struka" im je uvijek pri ruci u interpretaciji brojki s kojima se narod straši. Iako javno dobro, ovog puta izgrađene auto-ceste, ne mogu po Zakonu o koncesijama biti dane u koncesiju jer "Koncesijom se stječe pravo građenja i upravljanja autocestom"(čl.75), ministar Hajdaš Dončić (o njegovom moralnom liku kojeg je pokazao slaveći svoje imenovanje ministrom ću u tekstu kojeg ću objaviti pod imenom i prezimenom, kako bi bio lakše utuživ) u javnosti izgara od žurbe od koncesioniranja auto cesta.

Proračunski deficit, koji je određen proizvoljnom odlukom političke oligarhije, koji je posljedica serije istih takvih odluka u zadnjem desetljeću; koji je također uvjetovan izravno nepostojanjem nadzora hrvatskog naroda nad monetarnom vlasti - nam se danas nudi kao opravdanje za veleizdaju zemlje predajom auto cesta strancima.
Politička oligarhija, svjesna zakonskih mogućnosti koje narodu stoje na raspolaganju, a kojima bi mogli spriječiti njihove antinarodne nakane, užurbano priprema izmjenu Zakona o referendumu, uz aplauze stvarnih koncesionara kreditnog monetarnog sustava. Riječ je o par tisuća ljudi koji vuku korist od činjenice da je novac dug i za tu svoju korist su spremni prodati svaki centimetar hrvatske zemlje i izdati svaku nacionalnu ideju.
Iako je u tijeku trka s vremenom, s jedne strane politički oligarsi koji predaju auto cesta strancima spominju kao gotovu stvar, s druge samo jedan čovjek kao sindikalni lider koji ustaje u obranu nacionalnih interesa, rezultat nije unaprijed poznat. Mada je namješten.
Tzv. monetizacija je na početku najavljivana kao ideja, kasnije kao bolji način upravljanja auto cestama, da bi nam se danas predstavljala kao jedini način izbjegavanja bankrota - što pokazuje kako je ova politička oligarhija davno preuzela/obećala tko zna komu kako će hrvatski narod lišiti njegovog javnog dobra.

Ovaj politički ološ koji upravlja ovom zemljom već nas je svrstao u neprijatelje Sirije radi čega smo izgubili šesterostruku vrijednost svih auto cesta u Hrvatskoj; već su nas svrstali u neprijatelje Rusije, posljedice čega ne možemo još ni pretpostaviti; isporukama oružja sirijskim teroristima su nas svrstali u krijumčarske zemlje i sad imaju obraza prijetiti nam bankrotom ne predamo li lopovima koji su nam oteli monetarni sustav i auto ceste!?!

Vidjet ćemo čija će zadnja biti.

A povijest kad se ponavlja, svjedoči kako ništa iz nje naučili nismo.
Ko četrdeset osme grozni su nam dani!
Slobodan je Hrvat sve to teže biti,
Zato tužan lunja tuđim tlom bez puta,
Kao zvuk od zvona kad kroz šumu luta (A.G.M.)

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 193.3
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (7)


Komentari (3)


Nakon čitanja ovog otišao sam na Špancirfest i susreo prvi put u životu izbliza cijelu ekipu ključnih ministara kod kazališta. Izgledali su izbliza pokislo jadno tužno i nedoraslo u Armani odijelima, nisam siguran da oni ikaj od svega ovog shvaćaju. Zagorec 0 0 0


VeNLO ovo je jedan od najboljih tekstova koji sam dosada pročitao na barometru.hr a i šire, i po meni je apsolutno potrebn njegovo objavljivanje u tiskanom Večernjaku ! Monetizacija je VELEIZDAJA, na to NEMAJU pravo ! Tko nezna Laci 0 0 0


drugačije TREBA da ODE ! Ovako ili onako,, jer zadnja ne smije biti njihova ! Hvala ti na tekstu ! Laci 0 0 0

Analiza

Vlada nema pravo na monetizaciju, to je veleizdaja

26.08.2014. 11:49, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Još samo ultranaivci, bad blue boysi i torcida vjeruju kako je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku. Što je jednako točna tvrdnja kao i da je taj lik otkrio toplu vodu. Svejedno to ne smeta stručnjacima koji ispisuju školske udžbenike u junačenju u tvrdnji kako je baš tog dana, te i te godine, taj lik otkrio, ni manje ni više, već Ameriku. Isti stručnjaci, ideološki potomci gospodina Pizarra nam stručno tumače kako su Inke bili pratvorci ekonomskog čuda, kasnije nazvanog ideološki Obrovac, odnosno promašena investicija jer su, zbog ideoloških razloga, iz čista mira izgradili jedva 2200 km popločane ceste, široke 8 m ... više >

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/
  • 7
  • 0
  • 0
  • 3

Analiza

Tko zapravo vlada Hrvatskom ili - urota bogatih

25.08.2014. 20:57, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Odgovor na pitanje 'Tko zapravo vlada Hrvatskom?' će se mnogima učiniti kao neka SF fantazija ili teorija urote, ali prava je istina da odgovor na to pitanje nije SF fantazija, te da postoji urota - bogatih. Pri tome kao uvodno razjašnjenje valja reći dvije stvari, od kojih niti jednu nije ugodno čuti, a još je manje ugodno prihvatiti da su istinite. A radi se o tome da zapravo Hrvatskom, ali i ne samo Hrvatskom, ne vladaju njihove Vlade, a još manje njihov narod, već subjekti međunarodne urote bogatih. Pritom se pod bogatima ne podrazumijevaju ljudi koji raspolažu imovinom većih i velikih vrijednosti, već se podrazumijeva međunarodna bankarska elita i sa njom povezana politička i korporacijska elita.

Svaki nacionalno i domoljubno osviješteni građanin neće moći prihvatiti tezu da "njegovom" državom ne vlada "njegova" Vlada već netko izvan njegove države, a i površni promatrač će takođe reći - ma to je nemoguće, pa naša Vlada donosi naše Zakone, Propise, Uredbe, itd..itd...! No, citiranje jedne izjave koja glasi:"Dajte mi da kontroliram novčane tokove u nekoj državi i nije me briga tko pravi zakone" shvatio je odavno Amšel Mejer Rotšild, osnivač dinastije koja je jedna od utemeljitelja Urote bogatih to jest skupa najvećih i najbogatijih bankara svijeta.

"Prevedeno na hrvatski" Rotšild je zapravo rekao da onaj tko kontrolira novčane tokove u nekoj državi ne brine o tome tko donosi zakone, jer će i tako morati donositi takve zakone koji njemu odgovaraju. Dodajmo ovom citatu dodamo još i slijedeći: "Naravno, primjetili ste i kod nas da se posljednjih godina otvaraju isključivo strane banke. Čitav svijet danas je podjeljen na one koji rade i stvaraju istinske vrednosti i one koji te stvorene vrijednosti bez rada prisvajaju. I ma koliko pojedinci i nacionalne ekonomije radili i stvarali, uvek ostaju u dugovima. A bez ekonomske nezavisnosti, nema ni stvarne ljudske slobode", pri čemu je ovo citat iz članka Ivone Živković - Tko vlada svijetom ?

Dakle, relativno je lako shvatiti da hrvatska Vlada samo fiktivno Vlada Hrvatskom, pogotovu nakon ulaska Hrvatske u EU, i obveze prihvaćanja "stečevina" EU-a, te svih njenih direktiva i odluka njene Komisije. A ako se još shvati da je "pokret" globalizacije smišljen od strane te međunarodne bankarske elite kao dio stvaranja većih konglomerata država, kao naprimjer EU,  radi lakše kontrole njihovih centralnih banaka, onda je jasno i to zašto su se sve naše vlade do sada skanjivale nad idejom da bogatiji trebaju više doprinositi općim potrebama od siromašnijih, te da se oporezuje bankarski profit i superprofit. Znaju možda oni da bi to bilo pravedno, ali donositi takve odluke im zabranjuju oni koji nas kao zemlju drže u dužničkom ropstvu, a to su strane banke, koje pak "igraju" kako svjetska bankarska elita i lobi "sviraju"!

A što mislite tko je poticao bjesomučno graditeljsko "poduzetništvo" kreditiranjem čak i takvih poduzetnika kojima normalna banka ne bi dopustila ni da uđe u njene prostorije? Bila je to dirigirana akcija da bi se s jedne strane spriječio razvoj produktivnog i poticalo špekulativno gospodarstvo, koja sada grca u dugovima radi neprodanih stanova i poslovnih objekata. Što mislite tko forsira kreditiranje sve više i sve većih prodajnih centara, umjesto proizvodnih objekata? Isti taj bankarski lobi, kome će čak i eventualne gubitke radi takozvanih loših kredita nadoknaditi hrvatski porezni obveznici jer oni sa nama igraju  Monopoly u kojem je temeljno pravilo: Banka ne može bankrotirati! Ljudi mogu, država može, tvrtke mogu, ali banka NIKADA! Bar ne ona banka koja je pod patronatom svjetske bankarske elite.

Zar vam nije nevjerojatno da, iako bi HPB postala jedna od najjačih, možda i najjača banaka u Hrvatskoj, kada bi hrvatske tvrtke i država svoj novac držala u njoj, hrvatska Vlada ne čini ništa da se to ostvari? Već, suprotno tome, čini sve da i ovu posljednju banku u hrvatskom vlasništvu proda ili upropasti? Ne liči li vam i to na neku vrstu urote koju organizirano vode odnekuda neki kojima je HPB smetnja da potpuno ovladaju novčarskim tržištem Hrvatske, te da postignu ono što je u gore citiranoj izjavi rekao Amšel Mejer Rotšild?    

Na žalost, i mediji su pod stranom "komandom" pa javnost o svemu tome ili nema pojma, ili je više izvješćuju o srpskom kralju bakra i Severini, nego o mreži koja se plete oko nas da bi postali poslušno globalističko roblje svjetskih gospodara novca! Bi li se to moglo okrenuti tako da međunarodni novac radi za nas, a ne protiv nas? Moglo bi, ali za to treba Vlada koju nije strah da će proći kao svi oni, prvenstveno u USA, koji su htjeli oduzeti moć bankarskoj eliti. A njima se dogodilo to da su ih likvidirali u raznim atentatima. Navodno je JFK bio posljednji od tih koji se htio 'zamjeriti' FED-u, odnosno grupi bankara koja upravlja svjetskim novčanim tokovima.

6

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (2)


Respektira (1): Kristijan_Krkac


Ne slaže se (1): Boljunac


Komentari

Analiza

Tko zapravo vlada Hrvatskom ili - urota bogatih

25.08.2014. 20:57, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Odgovor na pitanje 'Tko zapravo vlada Hrvatskom?' će se mnogima učiniti kao neka SF fantazija ili teorija urote, ali prava je istina da odgovor na to pitanje nije SF fantazija, te da postoji urota - bogatih. Pri tome kao uvodno razjašnjenje valja reći dvije stvari, od kojih niti jednu nije ugodno čuti, a još je manje ugodno prihvatiti da su istinite. A radi se o tome da zapravo Hrvatskom, ali i ne samo Hrvatskom, ne vladaju njihove Vlade, a još manje njihov narod, već subjekti međunarodne urote bogatih. Pritom se pod bogatima ne podrazumijevaju ljudi koji raspolažu imovinom većih i ... više >

6

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 1
  • 0
  • 1
  • 0

Analiza

Oni neupućeniji će čudno gledati na ovaj naslov, a zapravo to nije ništa drugo već onaj  pomodni izraz naših političara - monetizacija! Opća tendencija kvarenja hrvatskog jezika nekritičkim preuzimanjem tuđica je općepoznata, no preuzimanje ovakvih tuđica i njihovo lansiranje u javnost nije radi namjernog ili nenamjernog kvarenja jezika, već je pokušaj, većinom uspjeli, zavaravanja javnosti da se radi o nečemu "veleumnom ili znanstveno utemeljenom", da se javnost odnosno narod ne bi dosjetio da se radi o nečemu veoma prizemnom, o unovčavanju "dedovine".

Naši preci bi nas se vjerojatno odrekli da smo im predložili da 'monetiziraju' svoju zemlju, kuću ili imanje. No ovi naši novovremni 'monetizatori' se ne boje da će ih se netko odreći,  jer smatraju da je Hrvatska njihovo vlasništvo, a ne nešto što pripada oduvijek hrvatskom narodu. Zato je sasvim opravdano pitati se - trebaju li se građani pitati o 'monetizaciji' autocesta. Smišljatelji i podržavatelji 'monetizacije' autocesta kao najjači argument ističu činjenicu da nam  "nitko ne može odnijeti autoceste", pa što se onda uzbuđujemo oko toga. Naši preci bi se vjerojatno prije objesili na prvu vrbu, nego da poslušaju savjet i porezni dug podmire prodajom/monetizacijom svoje zemlje na 30 ili 40 godina. Učinili bi sve prije nego to, radili bi dan i noć, živjeli bi na kruhu i vodi, a prodali svinje, perad, sav urod sa zemlje, ali ne bi prodavali zemlju.

'Monetizatori' imaju slijedeći 'argument', da autoceste 'monetiziramo' "samo" na 30 godina (mada se čuje da time buduće gazde/koncesionari autocesti nisu zadovoljni već traže rok od 40 godina), pa su nakon toga opet naše. I najdobrohotniji pristalica monetizacije se, ukoliko ima i trunčice ekonomskog odgoja, mora zapitati u kakvom će nam stanju ostaviti autoceste nakon tih 30 ili 40 godina?

Po našem uvaženom ekonomskom znalcu Borislavu Škegri smisao svake gospodarske transakcije je zarada, profit, pa je normalno da koncesionar želi zaraditi, stjecati profit. Naši 'monetizatori' tvrde da su nam autoceste građene kreditima koje sada ne možemo otplaćivati pa ih trebamo predati koncesionarima na 30 ili 40 godina, za to bi odmah dobili neki novac koji bi koristili za krpanje proračunskih rupa,  a koncesionar će se brinuti o svemu ostalom. Vjeruje li netko da se nama ne isplati imati autoceste u svojem vlasništvu, i od zarade/cestarine otplaćivati kredite, a koncesionaru će se isplatiti dati nam neki 'veliki' keš iznos odmah, i od cestarine održavati cestu 30 ili 40 godina, jedan manji dio od cestarina davati nama, te nakon 30 ili 40 godine vratiti nam ceste u stanju u kakvom su ih preuzeli?

Ako netko u to vjeruje odmah se treba upitati - pa zašto se onda nama to ne isplati, pa ih moramo 'monetizirati' ? I zašto je uopće uvjet da kredite za autoceste otplaćujemo samo iz zarade od cestarine? Zar nije logično da o tome brinemo sa svim resursima državnog proračuna, a ne samo iz cestarine? A ako tvrdimo da to nije moguće, onda zašto te autoceste umjesto 'monetizacije' ne PRODAMO, i to za točno toliki novac koliko nas je stajalo njihova izgradnja, a kupac neka se brine o povratu kredita? On će dobiti autoceste u trajno vlasništvo, a mi ćemo povratiti novac "bačen" za njihovu izgradnju! 

Znam što bi na sve ovo rekli pristalice i "borci" za 'monetizaciju',  rekli bi da stvari ne stoje tako, da za razumijevanje toga treba najmanje doktorat sa Harvarda, no stvari stoje sasma drugačije. Autoceste su građene kreditima uzetih "na obraz" hrvatskih poreznih obveznika, pa su na izvjestan način opće dobro, maltene vlasništvo hrvatskog naroda i o tome da li je stvarno 'monetizacija' jedino rješenje i najbolje rješenje, treba pitati hrvatske građane. I neće trebati neki posebni ekonomski odgoj da se shvati o čemu se radi, ako se javno, transparentno i bez skrivenih i dodatnih ugovora, aneksa i sličnih smicalica, javnosti lijepo podastru svi podaci o toj "veličanstvenoj" 'monetizacijskoj' transakciji, da bi ona mogla na miru prokontati da li da se izjasni ZA ili PROTIV monetizacije. 

Neovisno o tome da se vjerojatno racionalizacijom poslovanja, smanjenjem svih vrsta troškova održavanja u pogledu dobave opreme i materijala, i izbora izvođača radova, može puno uštedjeti, nepobitna je činjenica da su autoceste iste strateške važnosti kao vodno gospodarstvo, šume i slična strateški važna dobra, pa je time opravdano da se pri ovakvim važnim odlukama kao što je 'monetizacija' pitaju i građani što o tome misle. Pogotovu što od ove Vlade i ovih političara poslije 30 ili 40 godina neće više ostati ni traga, pa ako se pokaže da je ova odluka bila pogrešna, samo će narod, građani odnosno porezni obveznici biti ti koji će snositi poslijedice. Ovo  nije odluka koju vlast smije donositi sama, kao da se radi o njihovom vlasništvu, ovo je odluka koja se tiče svih građana, pa o njoj trebaju odlučivati svi građani. Sve drugo bi bilo protuustavno, nezakonito, i samovolja viđena samo u državama sa diktatorsko/represivnim sustavima.

Zato je moj zaključak slijedeći:                                                          a) O monetizaciji autocesta TREBAJU odlučivati građani ove zemlje!

b) Svi relevantni podaci o namjeravanoj 'monetizaciji' trebaju biti javno objavljeni,  bez skrivanja ijednog detalja ili podatka u svezi toga !  

c) U slučaju da se koncesijski Ugovor bude razlikovao od javno objavljenih podataka o koncesiji, i u slučaju da građani daju svoje DA za koncesioniranje autocesta, isti Ugovor će se smatrati nevažećim!

d) Nakon 'monetizacije' autocesta od građana ove zemlje se ne SMIJE uzeti niti jedna kuna za otplaćivanje kredita za izgradnju tih autocesta !

Osobno mislim da Vlada na ovo nikada neće pristati, već će radije ovu zemlju i ovaj narod još dublje zakopati u raki koja im  se kopa već već dobrih 23,5 godina.

6

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (3)


Respektira (3): visitor, siouxica, MlinoviZGB


Komentari (4)


mislim da pitanje nije isplati li nam se iz zarade vraćati kredite već možemo li ih uopće vraćati :)..koji to "resurs proračuna" može vraćati kredite uz kroničnih 18 mlrd deficita/manjka za tekuće potrebe? visitor 1 0 0


ha....upravo s ezavršila emisija na TV-u u kojoj je Guste Santini zorno prikazao zašto je monetizacija loša ideja, te odakle se može vraćati kredit. A da li su tekuće potrebe zaista sve stvarne POTREBE o tome bi se dalo pričati. Evo HBOR Laci 0 0 0


upravo kupuje aute, plaće u državnoj upravi nisu smanjene ni za lipu, za MVEP se ne zna kuda troši novac, Ministarstvo turizma troši novac a broj turista ne raste, Agencije troše iz proračuna na neznane stvari, ...ma kud god se okreneš ima Laci 0 0 0


mjesta za uštede. Uostalom je li normalno da na svakih deset (10) građana dolazi jedan (1) zaposlenik u državnom i javnom sektoru ? Nije narod rastrošan već Vlada i tzv. država, To su ti proračunski resursi koji se rasipaju u vjetar. Laci 0 0 0

Analiza

Oni neupućeniji će čudno gledati na ovaj naslov, a zapravo to nije ništa drugo već onaj pomodni izraz naših političara - monetizacija! Opća tendencija kvarenja hrvatskog jezika nekritičkim preuzimanjem tuđica je općepoznata, no preuzimanje ovakvih tuđica i njihovo lansiranje u javnost nije radi namjernog ili nenamjernog kvarenja jezika, već je pokušaj, većinom uspjeli, zavaravanja javnosti da se radi o nečemu "veleumnom ili znanstveno utemeljenom", da se javnost odnosno narod ne bi dosjetio da se radi o nečemu veoma prizemnom, o unovčavanju "dedovine". Naši preci bi nas se vjerojatno odrekli da smo im predložili da 'monetiziraju' svoju zemlju, kuću ili imanje. ... više >

6

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 3
  • 0
  • 0
  • 4

Analiza

Umjesto uvoda pogledajte kratak animirani film „The Maker“.

Okrenite se oko sebe. Okružuju vas svakodnevni predmeti. Ali, ako ste primjerice u prostoriji, na ulici, ili u kafiću pogledajte bolje. Ako ste u sobi, većina stvari oko vas su izumljene. Zidovi koji vas okružuju, vrata, šarke na vratima, kvake, brave, police, stolovi, uređaji, umjetnine. Većina stvari koje nas okružuju u jednom su trenutku izumljeni, ili čak stvoreni. Većina predmeta proizvod su ljudske mašte, imaginacije, inventivnosti i kreativnosti. Ako primjerice gledate TV i jedete sendvič uz sam TV prijemnik i sendvič koji su poznati izumi još je ovdje i sam kruh kao prastari izum. Stalno i svuda okruženi smo izumima i djelima ljudskog stvaranja.

Stoga valja započeti, pomalo autoironično, od poznate trivije i truizma o tome da čovjek stvara samo kao umjetnik ili izumitelj, dok je sve ostalo samo blijeda kopija tog stvaranja. Mnogi si tu i tamo, pa i redovito, umisle da stvaraju dok neki zaista stvaraju, ali samo polovično, primjerice inovatori. Ponekad su to i najbezočnije krađe, laži i obmane. Tendencija Homo sapiens sapiensa da sebe i ono što radi uzdigne iz blata nevažnosti, ispod-prosječnosti i rutine na pijedestal iskrenog osjećaja lažne veličine svjedoči nešto važno o ljudskom duhu. Govori o želji da postane ono što nije. O volji da se promijeni. Nažalost, govori istovremeno, i o nemoći da to učini. Parodija niza uzaludnih šarenih pokušaja pretapa se u tragediju jednog te istog promašaja koji se razlijeva bezbrojnim živopisnim nijansama crne i samo se monotono ponavlja, ponavlja, ponavlja.

S jedne strane, ljudi mogu sve manje težiti tome i tad se pomire s mogućnošću životarenja koju im dobrohotni i milosrdni svijet dopušta. Kakva tolerancija i snošljivost! Kakav komfor! No, s druge strane, mogu se trsiti i iz petnih žila. I promašiti. I ne uspjeti. Ali što više inzistiraju na tome, to njihova životna situacija polako gubi obrise klasične tragedije i poprima jasne obrise postmoderne parodije. Tragedija se sastoji u tome da što dulje ustraju u pogrešci, to više postaju sama ta pogreška, pogreška postaju oni sami, oni sami vlastita pogreška, a sve ostalo s vremenom hlapi u izmaglici poluzaboravljene osobne povijesti. „Njihove pogreške su njihovi životi.“ da parafraziramo Samuela Becketta.

Tragedija bi bila potpuna da čovjek nije majstor samoobmane, primjerice o tome da jest nešto što nije, da želi nešto što ne želi, da namjerava nešto što ne namjerava, da čini nešto što ne čini i najtragičnije od svega, da proizvodi učinke koje ne proizvodi. I tad postaje komičan, vlastita parodija. Sve se fabricira, misli, motivi, osjećaji, nastojanja, postupci, pa čak i rezultati. I još jednom Beckett, ali sad puno teža parafraza „Njihovi životi su njihove pogreške.“. Kad smo i kako smo to neprimjetno prešli s čovjeka na ljude? I kad smo to i kako smo to u tišini i bespogovorno prešli preko težnje za stvaranjem i utopili se u rutinama koje glupo i autoironično proglašavamo vrhuncima kreacije znajući jako dobro da se radi o čudnovatim i zastrašujućim kreaturama? No, neprimjetno se mijenja i sam uzorak ritma i tempa. Iz komično-tragičnog u tragično-komičan.

Taj nov tragično-komični, također jednostavan ritam i tempo tog uzorka je nešto čime svijet obiluje. Evo nekoliko tipičnih primjera. Političari – mi smo ljudi koji stvaramo zakone po kojima se rađate, živite, koje kršite i po kojima umirete. Ništa od toga, nego samo zadovoljavaju uske stranačke interese koji ne nadilaze čak niti njihove živote nerijetko zaobilazeći njihove vlastite roditelje i djecu. Biznismeni – mi smo ljudi koji stvaramo nove vrijednosti, uvodimo nove stilove života, kreiramo Vaš ukus. Ništa od toga nego samo ostvaruju vlastitu želju za profitom, e ne bi li zadovoljili svoje vrlo skučene interese za stilom i ukusom koje nisu stigli razviti jer su ostvarivali vlastitu želju za profitom. Znanstvenici – mi smo ljudi odgovorni za znanstvene revolucije, jedini stvarni, istinski i mjerljivi napredak ljudske vrste i njezinih civilizacija. Ništa od toga nego samo niz igara s državom i industrijom kako bi se radilo uglavnom na nečemu što osobno zanima samo same znanstvenike, a usput se napravilo i štogod od korisnog samo kako bi se zgrnula sredstva za sljedeći projekt.

Kulturnjaci i humanisti – mi smo Veliki Čuvari istinskih vrijednosti ljudskih kultura, povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Ništa od toga nego samo drugorazredni parazitizam u nemogućnosti da se kritičkim odmakom elegantno sumjere izvornom umjetničkom djelu, pa tako ili podbacuju katastrofalno lošim kritikama, ili pak prebacuju lažnim vjerovanjem da je previše dovoljno. Duhovnjaci svih vrsta – mi smo ti koji se brinemo za vaše istinske potrebe, vrednote, krajnje ciljeve i svrhe, za vaše duboke smislove koje darujemo vašim plitkim životima. Ništa od toga nego samo „ljudski, suviše ljudski“. I tako redom za sve skupine, za sve poslove, za sva zanimanja. Za sve nas, sveukupno i svakog od nas ponaosob. I to su struke, postupci, zamisli, ideje i što je najgore konkretni ljudi o kojima raspravljamo? Zar to nije potpuno promašeno?

I preostaju nam rijetki umjetnici i izumitelji. Što ćemo s  njima, jedinim mogućim kandidatima za dokaz postojanja bogova, drugog, nečega? Oni su sami po sebi smušeni ljudi. Čak su i umjetnička djela i izumi isto takvi. Slavljenje genija! Slavljenje remekdjela! A što ćemo sa činom? Zar nije sam čin stvaranja ono ključno? Skladanje skladbe primjerice. No, sam čin stvaranja je paradoksalan jer je istovremeno potpuno vidljiv, transparentan i prozračan kao ruka koja sama riše, jer čin manifestira i eksplicira stvaranje te je potpuno skriven, mutan i gust ponovno kao ruka koja sama riše jer čin vječno samo implicira stvaranje. Posljedica je i dalje tragično-komična. Ako ne stvaramo, ne možemo proživjeti vrijednost izuma i umjetničkih djela.

Ne možemo znati kako je bilo biti dijelom civilizacije ljudi koji su primjerice izumili paljenje vatre. Ne možemo osjetiti toplinu, svjetlo i sigurnost u spilji nakon desetljeća hladnoće, mrklog mraka i stalne strepnje. Čudo izuma! Ne možemo se uživjeti, ne možemo znati. Kako je bilo nekoj ženi koja je znala koristeći lišće duhana donijeti vatru s ruba vulkana do spilje ne možemo znati. Ne možemo znati kako joj je bilo kad je ujutro vidjela da pomoćnici koje je zadužila nisu očuvali vatru nego su pozaspali oko ognjišta. Ne možemo znati kako je ljutito bacala kamenje i psovala uz rijeku koja se nalazi ispod spilje. Ne možemo znati kako se osjećala kad je slučajno dohvatila kres kamen i njime slučajno pogodila drugi kres kamen i primijetila sličnost s krijesom koji se pojavljuje na zapaljenom lišću duhana kad ga raspuše, niti ushit kad je shvatila da krešući takva dva kamena može potpaliti vatru kad god zaželi.

Ili još gore, možda možemo znati, ali ne možemo razumjeti, iskusiti, na svojoj koži, rukama. Ruci koja sama sklada, svira, pjeva, pleše, crta, slika, piše. Uhu koje samo pamti. Grlu koje samo recitira, pjeva. I tako stvaranje i izumljivanje ostaju znakovi neljudskog u svijetu, znakovi nečeg mutnog, ali prodornog. Jedini mjerljiv znak napretka. Dobra umjetnost sama kao rezultat izvornog stvaranja skoro pa ex nihilo mora potaknuti na daljnje stvaranje. Stvaranje bez konca i kraja.

Vidjevši kratki animirani film The Maker sljedeće mi je palo na um. Čovjek je čovjek jedino kad stvara. No tad prestaje biti čovjek. Postaje ne-čovjek. Antičovjek. Pod-čovjek. Nad-čovjek. Pokraj-čovjek. Netko drugi. Nešto drugo. Više nalik bogovima, zlodusima, ili zvijerima, ili najobičnijim neživim predmetima nego ljudima. I nije jasno vrijeđa li ih stvaranjem, ili im se zahvaljuje. Čovjek koji stvara u trenutku dok stvara mora postati nečovječan kako bi dokazao svoju čovječnost. Zgusnut u primjerice ruku koja sama riše. Udahnjuje život umjetničkom djelu ili izumu. I samim tim činom se odmiče od njega, djela, od sebe. Kritički se odmiče.

Tko nikad ništa nije stvorio nije vrijedan da (ga) se naziva čovjekom. Onaj kome nikad nisu otkrili i potakli dar za stvaranjem metafizički je tužno biće. I pitanje je uopće je li vrijedan života, pa čak i kao nečovjek? Naime, na tim mjestima koje je takav čovjek zauzimao mogao je biti neki drugi čovjek. Taj zrak koji je udisao, tu vodu koju je pio, tu hranu koju je jeo, taj život koji je uzalud protratio mogao je za udisanje, za piće, za hranu i za stvaranje iskoristiti netko drugi.

No stvaratelja je malo jer je uvjeta za postati tvorac mnogo i teško ih je zadovoljiti. Najlakše je odustati od svega i parazitirati na svijetu. Na drugima. Sličnima sebi. Još gore je umišljati si da stvaramo iako to nikad nismo, ne činimo, niti ćemo ikad činiti. Blijeda kopija stvaranja kojom čovjek postaje blijeda kopija samog sebe. Polu-čovjek. Protu-čovjek. Nečovjek. Kako je tvoraca malo, ponekad se pitam nije li život prepun čvrstih dokaza o tome da je čovjek nastojao stvarati i potpuno se predao tome i nikad nije uspio kudikamo vredniji življenja, kao neka vrsta života odmah do onog kakvog žive tvorci, oni koji de facto stvaraju, pa makar i u njihovoj sjeni, ipak nekako bolji i vrijedan našeg truda; jedinog neljudskog i ujedno jedinog ljudskog truda i muke, za razliku od prethodno spomenutih mogućnosti parazitiranja i samoobmanjivanja? Iskusiti taj trenutak stvaranja. U samom činu. Očuvati ga. Prenositi ga dalje. Biti barem u njegovom zaklonu? Sjeni? Zaštićen mrklim mrakom bez imalo ogiba svjetlosti.

4

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 90 11 3 493
PRIMIO <- 284 71 11 750

Dostignuća

Vingd 425.00
Bodovi 128.9
Prijedlozi 2 3.00
Analize 57 417.00
Ankete 38

Ocjene (4)


Respektira (3): visitor, MlinoviZGB, siouxica


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (22)


Laci. Isto tak kad neki iskusni radnik na nekom ne previše kreativnom radnom mjestu predloži unaprjeđenje nečega, onda je to neka inovacija. Kristijan_Krkac 0 0 0


No, ponavljam još jednom, profesije , tj. podlo fabricirane predodžbe o profesijama kojima spočitavam jasno su izdvojene u tekstu (kurziv). Konac teksta je samo blago zaoštravanje opisa. Ništ drugo. Tak da ipak malo pazimo kad kritiziramo spomenute. Kristijan_Krkac 0 0 0


Posljednje, umjetnike i izumitelje (oko inovatora se nećkam jer su njihovi porivi često drugačiji) ne ističem. Oni sami se ističu činjenicom da od najmanje poznatog "nečega" mogu napraviti najviše nepoznatog "nečeg novog". Kristijan_Krkac 0 0 0


Dakako, doslovno stvara samo Bog ili bogovi, ali čak se i u nekim rečenjima koristi izraz "stvaram te". Mislim kod ređenja biskupa, ali nisam ziher, zaboravil sam. Kristijan_Krkac 0 0 0


U svakom slučaju, fala svima na čitanju i komentarima. Kristijan_Krkac 0 0 0

Analiza

Umjesto uvoda pogledajte kratak animirani film „The Maker“. Okrenite se oko sebe. Okružuju vas svakodnevni predmeti. Ali, ako ste primjerice u prostoriji, na ulici, ili u kafiću pogledajte bolje. Ako ste u sobi, većina stvari oko vas su izumljene. Zidovi koji vas okružuju, vrata, šarke na vratima, kvake, brave, police, stolovi, uređaji, umjetnine. Većina stvari koje nas okružuju u jednom su trenutku izumljeni, ili čak stvoreni. Većina predmeta proizvod su ljudske mašte, imaginacije, inventivnosti i kreativnosti. Ako primjerice gledate TV i jedete sendvič uz sam TV prijemnik i sendvič koji su poznati izumi još je ovdje i sam kruh kao ... više >

4

Kristijan_Krkac

"My mistakes are my life." (Samuel Beckett, Endgame)
  • 3
  • 0
  • 1
  • 22

Analiza

Uz neodgovornu oporbu i sindikate, referendum o cestama može biti i opasan

24.08.2014. 17:55, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Komu vjerovati? Ministru prometa i veza u vladi Zorana Milanovića kad kaže da bi odustajanje od monetizacije imalo tragične posljedice po javne financije ili Mijatu Staniću, vođi cestarskog sindikata koji se proslavio suprotstavljanjem Božidaru Kalmeti i borbom protiv korupcije i kriminala u HAC-u ? Možda Tomislavu Karamarku i njegovim pulenima koji tvrde da bi se racionalizacijom poslovanja, reprogramom duga i uvođenjem vinjeta godišnje moglo uprihodovati oko 500 milijuna kuna više i zadržati autoceste pod upravom hrvatske države? Činjenice su sljedeće:

Ukupan dug Hrvatskih autocesta iznosi oko 3 milijarde eura. Ukupan godišnji prihod od cestarine je 1,3 milijarde kuna. Bez novog kredita se ne može vratiti čak ni 685 milijuna eura koliko je dospjelo ove godine. Državna jamstva koja su ovoj rastrošnoj državnoj tvrtki HDZ-ove vlade dijelile šakom i kapom, više se ne mogu dati bez odobrenja Europske komisije. Odobrenje ne možemo dobiti ako ne ispunimo njihove uvjete. Jedan od njih je držanje pod kontrolom javnih financija i smanjenje prekomjernog deficita. Čak i uz dodatne rezove u jesenskom rebalansu državnog proračuna je upitno hoćemo li uspjeti. Koliko je onda u tim uvjetima uopće realno govoriti o reprogramu HAC-ovih dugovanja?

Racionalizacija poslovanja doista lijepo zvuči kao alternativa ali dosadašnja praksa je pokazala da se i oporba i sindikati oštro protive bilo kakvom smanjenju broja zaposlenih, a bez toga nema dugoročne stabilizacije poslovanja. Tko može jamčiti da se Karamarko i Stanić neće usprotiviti toj reformi čim Vlada odustane od davanja autocesta u koncesiju? Sindikalno poslanje je da se bori za svako radno mjesto. Poslanje oporbe je da vladajuće prikazuje u što lošijem svjetlu. Nema argumenata za pretpostavku da bi se u ovom slučaju ponašali drukčije? Osim ako je preko noći postalo normalno da vukovi uz dlaku mijenjaju i ćud.

Također, govoriti o reprogramiranju duga bez da se zna što kažu vjerovnici je pravljenje računa bez krčmara. Ekonomisti znaju da i reprogram ima svoju cijenu. Odgodu dospjelog duga i dulje vrijeme otplate valja platiti većom kamatom. Možemo li si to priuštiti, možemo li platiti barem tu cijenu?

Uzmimo za trenutak da smo uspjeli racionalizirati poslovanje i da ćemo svake godine uz vinjete doista imati 500 milijuna kuna ili oko 65 milijuna eura ekstra zarade. Koliki je značaj tog iznosa u svjetlu 3 milijarde eura ukupnog duga HAC-a? Koliko je godina potrebno da se otplati samo glavnica? Potpuno je jasno, ako iza nas jamstvom ne stane neka od europskih banaka ili sama Europska komisija, vjerovnici sigurno neće pristati. Stanje u državnoj blagajni, općeniti odnos društva prema reformama i naša dosadašnja (ne)urednost u vraćanju dugova nisu baš najbolja preporuka za nastavak suradnje.

Većina građana trenutno nema pojma o ovim činjenicama a kamoli da je sposobna staviti ih u nekakav odnos. Ako bi se na brzinu i nesmotreno raspisao referendum, odlučivali bi samo na temelju emocija i političkih preferencija. A vremena ni inače nema. Ne odluči li se do kraja ove godine, propada i monetizacija i mogućnost da se dobije kredit od oko 800 milijuna eura kojim bi se trebao platiti već dospjeli dio duga.

Političke preferencije građana su manje-više poznate i ne mijenjaju se bitno od izbora do izbora. Emocije su puno podložnije promjenama. Trenutno su takve da ne idu na ruku vladajućoj koaliciji a oporba potpomognuta sindikatima i drugima u društvu čija bi pozicija bila ugrožena uspjehom reformi, čini sve da ih dodatno uzburka. Huškajući građane protiv monetizacije, Karamarko se želi prikazati moralnom vertikalom i nekakvim zaštitnikom nacionalnog blaga. On dobro zna da gdje emocije caruju, razum bježi glavom bez obzira.

Razuman čovjek pamti i neopterećen emocijama bi se lako prisjetio tko je glavni krivac za katastrofu u cestogradnji. Primjerice, sjetio bi se da se upravo pod HDZ-ovim vladama cijena izgradnje jednog kilometra autoceste vinula u nebo, da se višekratno farbalo iste tunele, da se nemilice kralo i punilo crne fondove. Da bi se sve to financiralo, sumanuto se uzimalo kredite koje sad netko drugi treba vraćati. Bivši ministar pod čijim okriljem je HAC gurnut u katastrofu je i danas ugledan član Karamarkove stranke. Kao i neki drugi s optuženičke klupe za Fimi mediju. Koliko je onda normalno da nam lekcije o moralu i poštenju dijeli čovjek koji je u to vrijeme bio zadužen za otkrivanje i suzbijanje kriminala i korupcije? Nije normalno ali se događa jer su emocije mnogima blokirale razum.

U normalnim uvjetima bi se trebalo zalagati za to da šefovi dviju najvećih političkih stranaka sjednu za isti stol i dogovore se oko ovog strateškog pitanja. S tim da bi i struka trebala sjediti za istim stolom. Potom bi trebalo informirati građane o tome kakva je alternativa bankrotu i postoji li uopće više rješenja. Ako postoji, referendum bi imao svrhe ali samo ukoliko je na raspolaganju dovoljno vremena za njegovu pripremu i ako će se građane istinito informirati. Sve drugo bi bilo opasno otklizavanje u populizam i politkantstvo i Hrvatskoj doista više nitko i ništa ne bi moglo pomoći.

No može li razuman i emocijama neopterećen čovjek od predsjednika HDZ-a koji isključivo na valu emocija pliva ususret skorim parlamentarnim izborima očekivati da će o problemima HAC-a govoriti istinu te istinito i u dobroj vjeri informirati javnost o dobrim i lošim stranama svake opcije?

Moglo bi biti čak i opasno da se danas o monetizaciji autocesta odlučuje na referendumu. Nadležni ministar već prijeti ostavkom ako monetizacija propadne. Sindikati prijete referendumom ukoliko se u nju ozbiljnije krene. Karamarko pak prijeti da će podržati sindikate. Drugi još hvataju zalet. Pravih argumenata nigdje na vidiku jer svi igraju na kartu emocija.

Ukoliko bi se išlo na referendum, kolike su u takvim uvjetima stvarne šanse da glas razuma i struke dopre do svijesti građana? 

8

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (10)


Respektira (4): MlinoviZGB, damir_pacek, Kristijan_Krkac, siouxica


Slaže se (3): NEKOVARAZDIN, damir_pacek, siouxica


Ne slaže se (3): Laci, VeNLO, croat1899


Komentari (50)


ID, predlažem da se ograničimo na temu..o tome koliko se toga iz hac-a i hc-a pokralo za hdz-ove vladavine, neka si svatko misli što hoće..ako ti u svojoj analizi napišeš da nije ništa, neću sporiti :)..treba li na ref. odlučivati informirano ili ne? visitor 0 0 0


Mislim da sam u komentaru napisao da je lopovluk proporcionalan broju godina vladavine, ne bi bilo zgorega pročitati komentare na koje odgovaraš! Inače su to ustanove u kojima sam radio i za koje sam radio i danas radim i nisam niša ukrao ni 'farbao' IDujas 0 0 0


ID, a kako smo uopće sa teme o referendumu i smije li se o tako važnom pitanju odlučivati neinformirano došli na to jesu li sdp-ovi stručnjaci u hac-u također krali i koliko? ne mislim da čitanjem analize koju komentiramo, ili griješim? visitor 0 1 0


slažem se, skrenuli smo s glavne teme, treba se vratiti. @ID, bilo bi super pročitati tvoju analizu na ovu temu siouxica 1 0 0


Definitivno OVOJ Vladi se ne treba vjerovati, jer je bezproj puta pokazala da to ne zaslužuje, no ruku na srce ni prethodnima se nije trebalo vjerovati. Vjerovati se može samo u to da Colt 45 jači od četiri asa ! Laci 0 0 0

Analiza

Uz neodgovornu oporbu i sindikate, referendum o cestama može biti i opasan

24.08.2014. 17:55, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Komu vjerovati? Ministru prometa i veza u vladi Zorana Milanovića kad kaže da bi odustajanje od monetizacije imalo tragične posljedice po javne financije ili Mijatu Staniću, vođi cestarskog sindikata koji se proslavio suprotstavljanjem Božidaru Kalmeti i borbom protiv korupcije i kriminala u HAC-u ? Možda Tomislavu Karamarku i njegovim pulenima koji tvrde da bi se racionalizacijom poslovanja, reprogramom duga i uvođenjem vinjeta godišnje moglo uprihodovati oko 500 milijuna kuna više i zadržati autoceste pod upravom hrvatske države? Činjenice su sljedeće: Ukupan dug Hrvatskih autocesta iznosi oko 3 milijarde eura. Ukupan godišnji prihod od cestarine je 1,3 milijarde kuna. Bez novog ... više >

8

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 4
  • 3
  • 3
  • 50