Analiza

Referendumske zamke: Zašto se političari svih boja plaše naroda?

21.05.2015. 17:34, 'Za referendum': ugrožava li SDP-ov zakon pravo na referendum? Hoće li ga građani obraniti?

Referendum kao jedini nenasilni oblik direktne demokracije očito je bolan trn u peti vladajuće kaste, bez obzira čiju stranačku zastavu nosi, jer je to moćan instrument u rukama naroda. Da je tome tako svjedočimo svaki puta kada se u ovoj državi žele provesti neke odluke koje ne nailaze na opće odobravanje, a takvih je sve više. Dapače, više se niti ne možemo sjetiti neke odluke na koju se u velikoj većini nismo narogušili, bilo da je riječ o pristupanju EU, monetizaciji autocesta, kurikulumu ili outsourcingu, da nabrojim samo neke. I upravo zato, kako bismo onemogućili vladajućim strukturama da se razmašu u svom božanskom poslanju kreiranja naše svijetle sadašnjosti i još svijetlije budućnosti koje ni sami nismo svjesni, taj neugodni kamenčić u njihovoj cipeli je nužno potreban.

Ovakav prijedlog zakona o referendumu je stoga ništa drugo nego pokušaj ograničenja moći „narodnih masa“ kako bi se lakše moglo raditi na njihovom preodgajanju, sve u duhu komunističke ideologije koja je deklarativno bačena u arhive povijesti (namjerno nisam napisao riječ „ropotarnica“ jer je već dovoljno izlizana od uporabe) ali se još žilavo drži u glavama političara (pa i mnogih koji se ne bave tom djelatnošću), bez obzira prikazivali se oni „lijevima“ ili „desnima“. Naime, i „desni“ su već pokazali da im referendum kao elementarna nepogoda poprilično zaudara, primjer je marifetluk prilikom referenduma o EU. Radi se jednostavno o duhu koji smatra da nemaju „mase“ potrebu o ničemu odlučivati „kada smo mi tu da odlučujemo umjesto njih“. Jer smo, jelte, ako ne pametniji, ono svakako sposobniji. Zadnju riječ u prethodnoj rečenici neka svatko tumači po svom nahođenju.

 Što nam se sprema novim zakonom o referendumu? Ukratko, želi se propisati skupljanje potpisa podrške za referendum u prostorijama lokalne samouprave i time proglasiti sakupljanje potpisa na svim ostalim lokacijama nelegalnim i ništavnim. Želi se time na mala vrata uvesti ustvari kontrola nad onima koji daju podršku referendumu, ne bi me čudilo da se ti uredi uskoro opskrbe i sa nadzornim kamerama kako bi se registrirala vjerodostojnost svakog potpisa. Osim što se na taj način želi fizički ograničiti dostupnost mjesta za prikupljanje potpisa, to se čini i vremenski, jer uredi lokalne samouprave imaju, jelte, radno vrijeme. Grbin tvrdi da su se potpisi za referendumske inicijative do sada prikupljali po kućama, sakralnim objektima i javnim ustanovama, a tome treba stati na kraj. Neće nama netko nasilno i protiv volje potpisnika skupljati potpise po mračnim hodnicima Kaptola, u gluho doba noći. Valjda „popovi“ noću privode svoje ovčice na potpis, pod prijetnjom inkvizicije, izbacivanja iz raja i upućivanja direktno u pakao. Jer, neki drugi instrument prisile u rukama Crkve meni nije poznat. A stari i nepokretni, uglavnom penzići koji jedva imaju za kruh i mlijeko i koji su do sada potpisivali po kućama moći će od sada to učiniti jedino preko interneta. Da pukneš od smijeha, kad bi bilo smiješno. No, kako bilo, narod je namirisao da mu netko želi još malo pritegnuti uzde, pa se formirala građanska inicijativa za referendum protiv zakona o referendumu. Simptomatično je da među pokretačima te inicijative ne možemo primijetiti bardove hrvatskog sindikalnog pokreta, drugove i drugarice Severa, Avberšek, Matijaševića, Šegvića.......ne grizi ruku koja te hrani. Jasno, inicijativa ima bezrezervnu podršku oporbe, ne nužno zbog razloga koji su uočeni kao opasnost po neposrednu demokraciju, nego uglavnom zato jer su u oporbi.

Da se podsjetimo, trenutno imamo zakon o referendumu koji regulira tu materiju i daje mogućnost referenduma o pitanjima od općeg državnog značenja ili o pitanjima od značenja za lokalnu zajednicu. Moguće je, čak i izvjesno, da neki od članaka zaslužuju posebnu pažnju i da su zreli za promjene, ali to nikako ne znači da se promjene zakona trebaju izvršiti na način da se dodatno reducira mogućnost građana da iskažu i provedu svoju volju ukoliko smatraju da vladajuće kaste to ne čine. Jer, upravo ovo potonje je smisao referenduma. Promjene mogu i smiju ići jedino u smjeru povećanja moći građana da odlučuju. Jedino tako je moguće izbjeći bezobraštinu poput one kada Zoran Milanović kaže da je vlada pobjedom na izborima navodno dobila legitimitet te da u mandatu pred sobom smije i može činiti što god zamisli, bez obveze da ikome za to polaže račune do slijedećih izbora. Jer se valjda samo izbori smatraju polaganjem računa. Sada, kada su, nakon nekoliko zvučnih referendumskih šamara shvatili da je i referendum način polaganja računa, žele ga učiniti što je više moguće bezbolnim. Stoga, iz perspektive običnog građanina ove države, dakle onoga koji je njen pravni temelj i onoga od kojega te u čije ime proizlazi vlast, a u svrhu očuvanja svog prava da djelatno odlučujem, smatram da;

1. Treba smanjiti cenzus za pokretanje referenduma sa 10% na 5%. To ne znači, kao što se onima manje obaviještenim često želi prikazati, da 5% ljudi odlučuje o pitanjima bitnim za sve, nego samo da tih 5% ima pravo postaviti pitanje! Nakon toga, odluka je prepuštena – svima.

2. Treba, ne ograničiti, nego omogućiti skupljanje potpisa na što je moguće više lokacija, pa bili to trgovi, crkve, domovi, plaže, terase, sportske dvorane...

3. Treba rezultate referenduma vezati uz ukupan broj registriranih birača, bez obzira na boravište, i to tako da se ukupni postotak  potreban za uspjeh referenduma reducira sukladno vrijednosti jednog glasa dijaspore, iskazanoj snagom glasa dijaspore u Saboru. Formom neka se pozabave statističari i matematičari, ali bez fige u džepu.

4. Treba referendum proglasiti uspješnim ukoliko u korist referendumskog pitanja odgovori (reduciranih po principu iz treće točke) 50% + 1 glas svih registriranih birača bez obzira na boravište.

5. Treba predvidjeti mogućnost smjene vlasti, to jest raspisivanja izvanrednih izbora putem referenduma. To zato da ne moramo izlaziti na ulice. Odrediti da je za uspjeh takvog referenduma potrebno 75% glasova ukupnog broja birača (također reducirano po gornjem principu).

Jasno mi  je da ovih pet točaka nitko od onih koji odlučuju nikada neće niti pročitati, a kamo li da bi o njima razmislio, kao što mi je jasno i da predloženi "referendum o referendumu" neće uspjeti. To iz razloga što je narod već pomalo i umoran od referenduma. A upravo na taj efekt mogu se vladajući najviše osloniti. Bez brige Peđa, ništa se neće promijeniti, samo ti tjeraj po svome...

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Interakcija

 
UČINIO -> 255 21 24 365
PRIMIO <- 248 43 10 432

Dostignuća

Vingd 253.00
Bodovi 126.7
Prijedlozi 4 8.00
Analize 38 239.00
Ankete 77

Od istog autora

Ocjene (7)


Respektira (6): Dirk15, visitor, 5none5, VeNLO, draxy, Laci


Slaže se (1): Laci


Komentari (37)


prikupljanje potpisa ? Pošto se uz potpis treba upisati i OIB, onda na mjestu predaje popisa sa potpisima treba organizirati skeniranje listi sa potpisima i uz odgovarajči program provjeravati da nema dvostrukih OIB-a. Ako se isti OIB Laci 0 0 0


pojavi dva ili više puta BROJI SE SAMO JEDANPUT. Jedan od višestrukih OIB-a je sigurno vjerodostojan. To bi možda "državu" natjeralo da se odmakne od primitivne tehnike ručnog brojanja ka suvremenijoj tehnici. I problem je riješen, ne ? Laci 0 0 0


@L..mogao si u jednom komentaru reći da nemaš kontraprijedlog :)..vjerodostojnost potpisa znači da je stvarno potpisala osoba čiji je OIB..kako znamo, a piše gore, lako je prepisati nečiji OIB sa stare liste i nažvrljati tuđi potpis..to treba izbjeći visitor 0 0 0


@v... hoćeš li reći da su sva buduća prikupljanja potpisa zanrefernedum falsificirani jer se samo prpeisuju stari OIB-i i našvrljaju popisi ? Volonteri su falsifikatori, a državni službenici poštenjačine ??? Ma, daj molim te ! Laci 0 0 0


@L..hoću reći točno ono što sam napisao. da treba osigurati vjerodostojnost potpisa, a da se aktualnim načinom prikupljanja to ne postiže..ako nemaš argument da ne treba tako ili prijedlog kako da se to drugačije postigne, nemamo o čemu raspravljati visitor 0 0 0

Analiza

Moćni i neodgovorni: Kako su sindikati previdjeli SDP-ovu referendumsku 'minu'

21.05.2015. 02:28, 'Za referendum': ugrožava li SDP-ov zakon pravo na referendum? Hoće li ga građani obraniti?

Čak ne i stvarno održavanje, nego i sama prijetnja održavanja referenduma o "outsourcingu" predstavlja jedan od simboličnih vrhunaca dokazivanja snage najmoćnije interesne skupine hrvatskog društva, udruženog sindikata javnih službi.

Outsourcing, kod nas najbolje preveden kao "izdvajanje poslovnih procesa" jedna je od recimo srednjoročnih strateških mjera menadžmenta u cilju postizanja bolje troškovne efikasnosti organizacije. Izdvajaju se funkcije koje sa sobom ne odnose ključna znanja organizacije (core competencies, core business), dakle funkcije koje se mogu unajmiti na slobodnom tržištu, po tržišnoj cijeni i, budući da se obično traži srednja, opća razina neke outsourcirane usluge, pretpostavka je da će i na minimalno razvijenom tržištu postojati bar nekoliko konkurentskih tvrtki koje ih nude. Tako nabavljač, tvrtka koja provodi outsourcing, neće biti izložena opasnosti od ucjene dobavljača - tvrtki koje nude outsourciranu uslugu - a do čega uvijek može doći na nerazvijenom tržištu usluge za koju su potrebna posebna znanja - gdje jedini dobavljač može drastično podići cijenu, ili manji broj dobavljača može potajno formirati kartel.

Ovdje već i u teoriji vidimo da bi se vrlo lako moglo outsourcirati poslove čišćenja u školama i javnim ustanovama, dok bi ista stvar u bolnicama bila mnogo škakljivija. Ne i nemoguća, ali mnogo zahtjevnija za pripremu.

Kako smo od ove vlade već odavno navikli da i ono malo poteza koje povuče uvijek nosi teški žig nepripremljenosti, pa i nemara - u načelu bismo mogli shvatiti dio argumentacije protivnika ove mjere. Međutim, mehanizam kojim se utjecalo na sprječavanje ovog poteza vlade, otvara ozbiljno pitanje o svrsishodnosti i smislu referenduma općenito.

Ako vlada, kao vrhovno upravljačko tijelo organizacije javnih službi, ne može povlačiti ni srednjoročne upravljačke mjere zbog realne opasnosti od blokade referendumom, onda se snažno postavlja pitanje kako vlada uopće može upravljati. Smisao koji sindikalisti nalaze u referendumu jasan je: kako Mijat Stanić kaže, svrha referenduma je da Vladi vezuje ruke. Nimalo ne sumnjam da i drugi predstavnici raznih sindikata u dlaku isto misle. Tu se postavlja elementarno logičko pitanje: ako je netko tako moćan da nekom drugom može vezati ruke, ima li taj tko vezuje ruke ikakvu odgovornost za svoj čin?

U modernoj povijesti sindikalnog djelovanja u Hrvatskoj odgovor je jasan - nema. Moglo bi se pobrojiti plejada industrijskih tvrtki gdje su moćni sindikati ili blokirali sve strateške odluke, nekad i skoro svaku taktičku odluku - tamo gdje su imali takvu moć - i da su tvrtke nestale u prahu i pepelu hrvatskog ekonomskog sloma. Na uprave tih tvrtki u pravilu se bacalo drvlje i kamenje, mnogi su menadžeri i kazneno gonjeni, što nije bio slučaj s predstavnicima sindikata, koji su često imali jednak formalni autoritet. Jednak autoritet, a nikakvu odgovornost. Izostala je čak i moralna osuda djelovanja sindikalnih predstavnika, pa i u slučajevima gdje se forenzički može pratiti kako slijed blokiranih odluka dovodi do kraha tvrtki: Dalmacijavino, Sljeme, Badel, Valpovo, Jadranska pivovara, MTČ...

Naravno, javne službe su "imune" na propast. Ali ne i tvrtke u državnom vlasništvu kojima su EU pravila blokirala daljnje dotacije, pa smo tako imali krah gotovo svih brodogradilišta, Petrokemije, i tako mnogo drugih. Ovim uopće ne impliciram da su sindikati glavni i jedini krivac za propast tih tvrtki, ali želim naglasiti notornu činjenicu da je utjecaj sindikata na sve važnije poslovne odluke tih tvrtki kroz dugo vremensko razdoblje bio ogroman, te da se taj utjecaj u najvećoj mjeri svodio na vezivanje ruku upravama u povlačenju bilo kakvih poteza koji imaju veze s troškovima rada, i da se na mračnom kraju tog puta propasti sindikate nigdje niti ne spominje kao sukrivce u krahu.

Recentni slučaj HŽ infrastrukture znakovit je za djelovanje sindikata: trenutno oni nemaju moć utjecanja na poslovne odluke, ali su nedavno prijetili štrajkom ako se u kolektivni ugovor ne unese pravo da blokiraju odluke uprave. Oni, dakle, otvoreno žele veća prava, jer znaju da to neće povući nikakvu veću odgovornost za njih.

Primjena referenduma za slične situacije na državnoj razini načelno je još poraznija: nakon što bi referendum "uspješno" blokirao neku moguću akciju, ne bi bio odgovoran nitko - sindikalisti ionako ni za što ne odgovaraju, a mogli bi se pozvati i na volju naroda; a na isto bi se mogla pozvati i vlada, i tako odustati od bilo kakvih poteza. Ili pak predložiti neki novi potez koji bi povukao novi referendum, i tako u nedogled. Kad bi se "našli" i vlada i sindikalisti kojima bi takvo stanje odgovaralo, i doista bi to moglo ići u nedogled; jer kako je poznato, za sisače državnog proračuna "vrijeme nije novac", pa truležne promjene do kojih dovodi blokada cijelog društva njih ne brinu - sve do konačnog kraha.

To nameće i pitanje zbog čega je ova vlada uopće i pokrenula pitanje "obuzdavanja" referenduma. Na osnovi njihovog dosadašnjeg djelovanja moglo bi se reći da njima odgovara stanje u kojemu će imati izgovor da ništa ne poduzimaju. Jedan obranjivi odgovor je - ovo su pokrenuli iz čiste taštine. Referendum o istospolnim brakovima ih je osupnuo; svjesno poticanje svjetonazornog razdora im se obilo o glavu i doživjeli su čisti, glatki poraz. Pa bi se sad osvećivali, jer tašti su poznati kao osvetoljubivi.

Da, ono što sam naveo u prošlom paragrafu moglo bi se odnositi za referendum tipa onoga o istospolnim brakovima. A što je s referendumom o outsourcingu? Taj referendum bi trebao biti tričarija za ovu vladu; toliko mjera su dosad predložili i naknadno povukli da bi prevelika briga o outsourcing-referendumu za njih gotovo bila traćenje vremena. Čini se da je ovdje riječ o nečem drugom, drugom mogućem odgovoru: SDP-ovci su prepoznali potencijal u mogućnosti manipulacije referendumima.

To je ono u čemu su, izgleda, dosad uspjeli vješto zavarati sindikate: većina rasprave se vodi oko načina prikupljanja potpisa i potrebnog broja potpisa. Prijedlozi oko načina skupljanja potpisa su toliko jasni i obranjivi da je otpor sindikata i dijela oporbe na granici apsurda - premalo im je preko 300 ureda državne uprave raspoloživih za prikupljanje potpisa i bune se protiv mogućnosti e-glasanja "jer to naši ljudi nisu usvojili" (još su se trebali buniti i što se uopće zahtijeva potpis, a ne dopušta urezivanje križa kuhinjskim nožem). Posebno je groteskno da opravdavaju situaciju gdje organizatori potpisivanja svojim rukopisom potpisuju za starije ljude, a bune se protiv e-glasanja gdje bi se tim istim starijim ljudima moglo transparentnije pomoći (točno bi se znalo tko, gdje i kada je koristio neki elektronički potpis). Gotovo bi se pomislilo da netko doista ima ozbiljne namjere "muljati" sa skupljanjem potpisa, pa se zato buni protiv ovog dijela prijedloga.

No vratimo se na bitnije: ispod radara je ostala SDP-ova "mina" da o prihvatljivosti referendumskog pitanja odlučuje saborska većina. Htjelo bi se, dakle, zaobići sve sudske instance u Hrvatskoj, posebno Ustavni sud, pa da odluka o ovom ili onom referendumu postane pitanje dnevne političke trgovine, i time teške manipulacije.

Te mračne namjere su još i naglašene idejom da se onemogući raspisivanje referenduma o pitanjima vezanim za Ustav.

Nadam se da sam u dosadašnjem dijelu članka dovoljno obrazložio kako smatram da je referendum krajnje neprikladna i štetna procedura odlučivanja u pitanjima upravljanja javnim službama i u drugim sličnim pitanjima kratkoročne i srednjoročne vizure. Outsourcing, način naplate cestarina, pa i vlasništvo nad cestama, mogu biti pitanja javne rasprave, ali ako se ta razina odluka blokira referendumskim odlučivanjem, onda jedva da je moguće upravljati državom.

Druga je stvar sa svjetonazornim pitanjima - u takvim pitanjima referendum je nekad gotovo jedini način da narod nametne svoju volju našoj političkoj eliti - recentno se kao posebno škakljivo nameće pitanje preferencijalnog glasanja, gdje bi narod referendumom mogao "stisnuti" elitu. Naravno, uvijek postoji mogućnost "švercanja" civilizacijski neprihvatljivih pitanja - ali zato je tu Ustavni sud.

Očito je da SDP-ovi zakonodavci imaju dijametralno suprotno mišljenje od ovdje izloženog - oni bi u zametku eliminirali mogućnost utjecanja na ustav, gdje je sigurno najveći strah prisutan u mogućnosti ukidanja božanskog statusa za kastu političara - a istodobno bi se rado igrali s referendumima o "običnim" pitanjima, gdje bi saborskom većinom mogli po svojoj volji selektivno "puštati" pojedine referendume prema trenutnim političkim potrebama.

Iz tog razloga - od srca im želim da ne uspiju. Pitanja organizacije referenduma doista treba zakonski urediti, ali sa stajališta javne opravdanosti, a ne radi prizemnih političkih potreba.

5

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (13)


Respektira (8): Losonsky, Analyst, damir_pacek, sthagon, Django, draxy, siouxica, visitor


Slaže se (1): Boljunac


Ne slaže se (4): Laci, 5none5, plotto, draxy


Komentari (40)


Evo koristan link: http://www.express.hr/brifing/bogatstvo-lokalnih-politicara-kako-su-od-kuceraka-dosli-do-vila-911. To je otprilike hrvatska "sirotinja" koju treba zaštititi od poreza na nekretnine - državne "deračine", kako neki tvrde. Uz mog damir_pacek 0 0 0


osobnog favorita - uvaženu europarlamentarku gđu. Šuicu (zna se...). A ja sam, bedak, uvijek mislio da profesori engleskog jezika i književnosti imaju mizerne plaćice... damir_pacek 0 0 0


Ispričavam se, komentar sam stavio pod krivi tekst. Naravno, treba pod onaj o porezu...ehhh damir_pacek 0 0 0


ma Dirk15 sindikati su u nas šit, ali narod nije toliko glup da bi odbio svaki pametan prijedlog Vlada. Problem je što nema tih pametnih "upravljačkih" poteza već većinom bedastih koji ne bi smjeli "proći". Pa je zato referendum potreban ! Laci 0 0 0


U bitnom se slažem s autorom analize. Bolesno je društvo koje daje nekome ovlasti bez odgovornosti. Nekada davno već sam bio s dlavnim direktorom dogovorio stupanje na rad u riječki Torpedo. Ostali su se usprotivili mome dolasku. Na sreću ! Boljunac 0 0 0

Analiza

Hrvatska moderna i suvremena povijest od sredine 19. st. naovamo pokazuje stalan trend razvoja u kojemu se društvene elite (u smislu držanja realnih poluga moći) nalaze u konstantnom sukobu s narodnim masama, često polazeći s premise kako su sami (elite) prosvijećeni i napredni sa zadaćom da povedu neosviještene mase u bolju i svjetliju budućnost.

To je mentalni sklop uslijed kojeg je 1868. sklopljena ugarsko-hrvatska nagodba, a 1918. proglašeno bezuvjetno ujedinjenje u Kraljevinu SHS. U oba ta slučaja izborno je pravo bilo jako skučeno, a "narodni" poslanici su se čudom čudili što se tamo neka "bagaža" buni. Na ideje Stjepana Radića se danas vole pozivati svi, a pozitivna slika o njemu je neizostavan dio svakog povijesnog udžbenika ili novinskog napisa. Njegovi suvremenici, odnosno onaj dio koji bi se danas nazivao društvenom elitom, prezirao je i njega i njegove ideje, a osobito njegove sljedbenike. Dvije diktature, uvedene 1941. i 1945. zapravo su i logična posljedica okruženja  i konteksta u kojemu se oni koji su se dokopali poluga moći proglašavali bogomdani odlučivati o svemu i ne zamarati se mišljenjem onih koje ionako nisu uvažavali.

Ne treba smetnuti s uma ni još jednu stvar. Jaz koji je dijelio najveći dio elite i "masa" nije ležao samo u držanju poluga moći, nego je bio mnogo dublji i dobrim dijelom podsjeća na današnju situaciju. Mađaroni koji su 1868. sklapali nagodbu, ionako su većim dijelom bili ili školovani negdje u Mađarskoj, a čak i kad nisu dijelili su društvene nazore i interese svoje klase. Niti ih je zanimalo što misle "krkani" kojima su bili okruženi, niti im je bilo stalo do toga. Dapače, kao klasa su se nastojali izdignuti od toga. Isti je slučaj i sa zastupnicima u Narodnom Vijeću 1918. Nikako nisu mogli razumjeti, a kamo li uvažiti da hrvatski narod možda ne polaže toliko na narodno jedinstvo Južnih Slavena, da su do njega doprle republikanske ideje i da ne prihvaća najbolje zamjenu austougarskog činovništva srpskom žandarmerijom. Međutim, nije tragedija u tomu što to nisu shvaćali 1918. Tragedija leži u tomu što to elite nisu prihvaćale ni kasnije i sredinom 30-ih godina je došlo do pozicije gdje se većina naroda opirala diktaturi, a većina elite se opirala vlastitom narodu: želeći sačuvati jugoslavensku ideju bili su spremni prihvatiti i diktaturu i listu Bogoljuba Jeftića

Prisjetimo se nekih od argumenata kojima je elita željela hrvatskim građanima objasniti prednosti EU. Vjerojatno jedan od najpoznatijih primjera je priča Tvrtka Jakovine o neviđenoj "sramoti" koju je doživio kada je pri prelasku iz Belgije u Nizozemsku morao pokazati putovnicu. Ta je trauma toliko utjecala na uvaženog profesora koji ni danas nije svjestan koliko je ona i tada i danas za 99% stanovnika ove zemlje zapravo bila nebitan problem i da bi njih 99% bez ikakvog ocjećaja nelagode pokazalo putovnicu shvaćajući to kao nužnu, ali ipak samo, formalnost. 

Što tek reći o spotovima koji su nas uoči referenduma mamili u EU slikama talijanskih karabinjera koji su zapravo turistički vodiči kroz hrvatsku, uvjeravanjima kako je na berlinskom aerodromu upravo članstvo u EU bitnije od zaštite potrošača, neovisno otkuda dolazio i, biserom nad biserima, studentu iz Hrvatske koji će uspjeti ono što cijela EU još nije: pravljenju svemirskog broda. (Je li zgodno ovdje primjetiti da je put u svemir i SAD-a i SSSR-a bio utaban u Trećem Reichu?). Danijeli Trbović je također ponajviše bilo stalo da njezin sin u Amsterdamu može studirati jazz. Kao da Hrvatska nije imala priznatih glazbenika školovanih u inozemstvu i prije nego li je ušla u EU. Ali jazz je cool, germanistika ili fizika nisu.

Naizgled nije neobično da Zoranu Milanoviću koji je početak 90-ih proveo u Bruxellesu, teško može biti razumljivo zbog čega je nekomu u Vukovaru danas teško prihvatiti ćirilicu. Problem je što je upravo u tom Bruxellesu mnogima i danas teško prihvatiti uvođenje flamanskog jezika u službenu uporabu - činjenica koju su elite s kojima se mladi Zoran družio vrlo vjerojatno sakrile od njega. Da o tomu da je francuski najprije istisnuo flamanski ne govorimo.

Zamjerka referendumima je ta da bi se na njima vrlo vjerojatno donijele neke štetne odluke. Bi li? 

Tek je uspješnim prikupljanjem potpisa za referendum do javnosti doprla činjenica da bi koncesija možda i bila manje bolnim riješenjem od alternative: da makar po modelu narodnog dioničarstva, vlasništvo u konačnom raspletu trajno završi izvan našeg (što god to značilo) dosega. Retorika Vlade je dotada do masa dopirala u obliku kojim se nikako nije moglo doći do odgovora: kako će to strani koncesionar naći 12 milijuna vozila, jer nas, prema premijerovim riječima, nema toliko. Čim je krenulo prikupljanje potpisa, ministar je odmah, poput uvrijeđenog djeteta, dao alternativu: privatizacija. Ukupna poruka nije mogla izgledati drugačije nego: "Ceste ćemo dati strancima ovako ili onako!" A nije da svi ne znamo gdje je problem njihove (ne)održivosti. Međutim, javne rasprave nema. Elite su odlučile svoje, a na nama je da slušamo.

S mogućnošću referenduma za vratom, elite bi morale povesti raniju i širu raspravu u kojoj bi se onda - možda ne odmah - ali neupitno i neumitno morali suočiti i pravi argumenti, a ne bahato: "Nemate vi pojma." 

Najveći problem elita je u njihovoj iskompleksiranosti Zapadom i tipično malograđanskom manirom u kojoj su spremne učiniti sve da premoste taj jaz koji ih tišti, pa makar kozmetički. Ovo ima dvije izrazito negativne posljedice po ukupno društvo.

Kao prvo, u Hrvatskoj ne postoji kultura dijaloga jer se suprotnu stranu u startu odbija kao ravnopravnog dionika u razgovoru i suočavanju argumentima. Kao drugo, hrvatska se kultura danas svela na kulturu prozivanja, izrugivanja i pljuvanja. Čime se bave romani, eseji i(li) kolumne primjerice Ante Tomića, Jurice Pavičića, Vedrane Rudan ili Borisa Dežulovića, osim neprestanim pronalaženjem, prozivanjem, izrugivanjem i pljuvanjem primitivnih krkana, fašista, neotesanaca i zatucanaca koji odbijaju prihvatiti "svijetle" ideje koje im se serviraju. Jednako kao 1868., 1918., 1941. ili 1945. 

Hrvatsko društvo u mnogočemu jest nezrelo, podložno demagozima i politikantima i kratkoročnom planiranju i promatranju stvari. Takvo je, međutim, upravo zbog toga što su ga sve elite kroz povijest sustavno zanemarivale i držale u takvom stanju, često same bivajući običnim odrazom upravo istih mana. 

Odgoj djeteta podrazumijeva da ono ponekad i padne. Obrazovanje đaka (još uvijek) ostavlja otvorenom mogućnost njegovog učenja iz pogreške. Loš bi bio roditelj koji bi vezao svoje dijete ne puštajući ga da hoda. Grozan bi bio učitelj koji bi sam rješavao učenikove zadatke poručujući mu: "Nemaš ti pojma!" 

Dozvolimo si pravljenje pogrešaka danas, kako bismo ih mogli ispraviti sutra. 

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 572 55 36 528
PRIMIO <- 584 89 20 1,155

Dostignuća

Vingd 722.00
Bodovi 154.4
Analize 73 722.00
Ankete 179

Od istog autora

Ocjene (9)


Komentari (11)


...proglasiti kraj "nenarodne" vlasti, pa susljedno tomu i kraj potrebe za referendumima, postupajući na isti način. Kako sam na temi pisao među prvima, htio sam kao i kod poreza više reći nešto načelno kao prilog raspravi a ne zaključnu riječ :) Alumnus 0 0 0


@Al..ma sve pet, ali svaka je analiza zasebna cjelina pa bi trebalo i konkretnije..ne možemo biti sigurni da će ista osoba pročitati baš sve analize unutar jedne teme i onda kumulativno donijeti zaključak, pa zato :) visitor 0 0 0


Odlično! Kako nas 'elite' zadojene i zavedene različitim u suštini nenarodnim idejama uvaljuju u govna kroz stoljeća, optužujući pritom oponente za neukost, desničarenje,.. . Na žalost i onda i danas medijskim manipulacijama uspijevaju neukima IDujas 0 0 0


, frustriranim i iskompleksiranim ljudima, prodati svoju malograđanštinu i sluganstvo kao nešto dobro, lijepo i nadasve napredno. A onda guske završe u magli! Dakako sudbinu gusaka ili još goru dožive i oni sasvim svjesni posljedica 'naprednjaštva'. IDujas 0 0 0


Pogrješno je izjednačavati narod s djetetom. Dijete je subjekt, a narod to nije. Narod je mnoštvo. Uvijek, baš uvijek netko njime upravlja. Ovako ili onako. Kako valja i naopako. Problem je kako artikulirati interes naroda. Taj se rješava postupno Boljunac 0 0 0

Analiza

Hrvatska moderna i suvremena povijest od sredine 19. st. naovamo pokazuje stalan trend razvoja u kojemu se društvene elite (u smislu držanja realnih poluga moći) nalaze u konstantnom sukobu s narodnim masama, često polazeći s premise kako su sami (elite) prosvijećeni i napredni sa zadaćom da povedu neosviještene mase u bolju i svjetliju budućnost. To je mentalni sklop uslijed kojeg je 1868. sklopljena ugarsko-hrvatska nagodba, a 1918. proglašeno bezuvjetno ujedinjenje u Kraljevinu SHS. U oba ta slučaja izborno je pravo bilo jako skučeno, a "narodni" poslanici su se čudom čudili što se tamo neka "bagaža" buni. Na ideje Stjepana Radića ... više >

5

Alumnus

Regnum regno non praescribit leges.
  • 9
  • 0
  • 0
  • 11

Analiza

Demokracija je vladavina manjine koja je zamijenila vladavinu plave krvi postavljene od Boga u trenutku kada je pitanje „kojeg Boga?“ postalo preteško za odgovoriti. Demokracija je stoga vladavina izabranika novovjekog božanskog naroda, izabranika obične crvene krvi koji to krivovjerje novom božanstvu nikad nisu oprostili.

Demokracija je vladavina manjine u svom vječnom sukobu sa pravima većine pa stoga i u vječnom konfliktu sa direktnom demokracijom tom legitimnom aspiracijom anarhističkih masa koja vlast „izabranih“ želi zamijeniti vlašću onih kojima ionako nitko, službeno i moralno, ne uskraćuje pravo odlučivanja.

Ili bar dok većina ne zaprijeti pravima manjina.

„Inati se Dalmacijo“ uskliknuo je iziritiran premjer Milanović na najavu referenduma o „bušenju Jadrana“ poručujući tako svim Dalmatincima da su glupe inatlije kojima je  čisto more važnije od njegovih osobnih i stranačkih interesa.

Jedina prava vlast je ona apsolutna! Ne postoji stoga veća muka nego kad se mora dijeliti, oporba sa kojom dijeli kruh bez kora se još može tolerirati ali kad stoka sitna zuba progovori bez da ih je itko išta pita? E to su muke iz kojih se mogu izvući jedino smišljenim parolama kojim od budala prave „pametne“ a od pametnih bedake.

„O osnovnim ljudskim pravima ne može se odlučivati na referendumima“ parola koja se poput kakve mantre ponavljala iz usta protivnika referenduma o braku, kako takva besmislenost može ikome pasti na pamet? O ljudskim pravima se odlučivalo tokom cijele povijesti a u kršenju istih isticali su se sile i nepravde kojima referendumi nisu bili potrebni, razni diktatori, totalitaristički režimi i neki noviji današnji kojima su puna usta demokracije samo zato što ih ona bezuvjetno drži na vlasti. Nikad, ali doslovno nikad narod koji bi o tome mogao slobodno odlučivati.

„Većina ne može odlučivati o pravima manjina“ je još jedna slična mantra koja automatski znači da manjina ima pravo odlučivati o svojim pravima na uštrub većine jer, što kad su prava manjina u koliziji sa pravima većine? Ne bi li demokracija trebala biti upravo diktatura većine? I ne bi li se trebala boriti protiv omražene diktature manjine? Prava manjina, koja želi sačuvati protivnici direktne demokracije, nisu prava jadnih i obespravljenih jer su oni većina, već prava onih koji sebi grade dvore od oniksa i slična zdanja povlaštenih koji sebe stavljaju iznad zakona koje su pisali za svu ostalu stoku sitnog zuba.

„Referendumu svih referenduma“ kojim će se odlučivati o budućnosti direktne demokracije u Hrvata, odnosno o besramnom zakonu nazvanom  „Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave“ će sigurno sakupiti dovoljan broj glasova jer će ga potpisati  svi sudionici dosadašnjih uspješnih referenduma koji cijene taj oblik demokracije. Hoće li referendumsko pitanje biti „ustavno“ odlučivati će pak manjina u liku Ustavnog suda koja sebi daje pravo da šareno pisani Ustav čita kako hoće i kako je oduvijek odgovaralo vlastitim manjinama, kršeći tako riječi  Ustava koje kažu da je narod (većina) nositelj suvereniteta, riječi pisane upravo zato da ne bi manjina odlučivala o većini i da im ne bi nametala svoju volju.

Zakon o referendumu planira neuspješnu prepreku u vidu broja potrebnih potpisa zamijeniti uspješnijom verzijom u vidu otežavanja skupljanja istih pa je nemoguće  oteti se dojmu da služi samo u svrhu onemogućavanja neposredne demokracije. Narod ne želi biti novovjeko božanstvo kojeg će manjinsko svećenstvo vuči za nos i sa njim paradirati u lažljivim procesijama svoje pravednosti, narod želi svoje istinsko političko pravo kojim će uči u obitelj blagoslovljenih država istinske demokracije koje se u svijetu mogu izbrojati na prste jedne ruke i koje nam, na žalost, nikad nisu bile uzor.

3

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 186.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (9)


Respektira (8): Laci, siouxica, draxy, visitor, Django, VeNLO, IDujas, Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (9)


Nisam nikad ni zašto krivio simbole pa ni one koji su njima pokazivali svoju opredijeljenost. Dakle čak i da jesi, važna su djela! A što se tiče demokracije tu smo suglasni (vidi što je o demokraciji napisao Sokrat, 469-399 pr. Kr.). IDujas 1 0 0


Demokracija nikada nije ni bila zamišljena kao vladavina većine :-)) Čak ni u staroj Grčkoj. I tamo je demokracija bila vladavina povlaštene kaste - onih koji su slobodni građani, dakle nisu robovi. Ako to plebsu nije jasno, to bolje po vladajuće. Django 1 0 0


5none5 tekstovi su ti sve bolja i bolja kritika politike u nas ! Dmokracija je sustav koji je dobar za većinu, jer ono što NIJE dobro za većinu NIJE UOPĆE DOBRO ! SDP ni sa socijalizmom, ni sa demokracijom nema ništa zajedničkog. Laci 1 1 0


Dobro je što se raspravja o demokraciji pa i o referendumu kao neposrednoj demokraciji. Imam o tome svoje mišljenje. Spremam se i o tome napisati analizu. 5none5 i nino Raspudić (u tiskanom izdanju VL) bave se korupcijom. I ja. Gledaj moje anal Boljunac 0 0 0


Gledaj moje analize o korupciji. Što čini materijalni supstrat korupciji ? Prevladavajući utjecaj države na društvena zbivanja ! Grijeh struktura zahtijeva tzv. strukturne reforme . Razumije li se tu misao ? Boljunac 0 0 0

Analiza

Demokracija je vladavina manjine koja je zamijenila vladavinu plave krvi postavljene od Boga u trenutku kada je pitanje „kojeg Boga?“ postalo preteško za odgovoriti. Demokracija je stoga vladavina izabranika novovjekog božanskog naroda, izabranika obične crvene krvi koji to krivovjerje novom božanstvu nikad nisu oprostili. Demokracija je vladavina manjine u svom vječnom sukobu sa pravima većine pa stoga i u vječnom konfliktu sa direktnom demokracijom tom legitimnom aspiracijom anarhističkih masa koja vlast „izabranih“ želi zamijeniti vlašću onih kojima ionako nitko, službeno i moralno, ne uskraćuje pravo odlučivanja. Ili bar dok većina ne zaprijeti pravima manjina. „Inati se Dalmacijo“ uskliknuo je iziritiran ... više >

3

5none5

  • 8
  • 1
  • 0
  • 9