Analiza

Iako pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU i SAD-a još nisu završeni, protivljenje Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP-u) i dalje raste s obje strane Atlantika. Neki od najčešćih prigovora uključuju aspekte poput sigurnosnih standarda hrane (GMO), zdravlja, prava radnika, zaštite potrošača, pojednostavljivanja i usklađivanja regulativa i mehanizama rješavanja sporova između države i investitora. Zbog opsega navedenih prigovora, ovaj tekst će se isključivo fokusirati na zadnji aspekt.

Investitori ne mogu tužiti vladu zbog donošenja zakona kada to požele

Klauzula o rješavanju sporova između investitora i države (ISDS) je uobičajena odredba u bilateralnim investicijskim sporazumima još od 1950 g., i sve češće se koristi i u sporazumima o slobodnoj trgovini (npr. NAFTA). ISDS omogućuje stranim investitorima da pokrenu spor protiv vlada pred međunarodnim arbitražnim sudovima, u slučajevima kada vlade krše uvjete međunarodnih sporazuma. Suprotno tvrdnjama kritičara, investitori ne mogu tužiti državu kadgod država donese zakon koji može imati negativan utjecaj na korporativne profite. Štoviše, visoki prag kod dokazivanja odgovornosti države je potreban kako bi se dokazalo kršenje međunarodnih standarda, i zahtjeva od investitora da dokaže kršenje legitimnih i razumnih očekivanja na koje se investitor oslanjao u trenutku ulaganja. Na primjer, u sporu između EDF-a i Rumunjske, tribunal je utvrdio da ''osim ako je država dala specifična obećanja investitoru, investitor se ne može oslanjati na bilateralni investicijski sporazum kao na osiguranje protiv rizika svih promjena u pravnom i ekonomskom okviru države domaćina. Takva očekivanja ne bi bila niti legitimna niti razumna.''

Investitori ne mogu spriječiti vlade u donošenju zakona

Određeni oponenti ISDS-a također tvrde da će prijedlog trgovinskog sporazuma o uključivanju elemenata zaštite investitora stvoriti tzv. sudstvo iz sjene koje će moći odbacivati nacionalne zakone i time potkopati autonomiju nacionalnih vlada u kreiranju zakona koji se odnose na zaštitu javnog interesa. No, to do sada nije bio slučaj. ISDS ne sprječava vladu da donosi zakone čak i kada postupanje vlade donosi štetu interesima stranih investitora, u slučajevima poput eksproprijacije imovine, diskriminacije, arbitrarnog oduzimanja licenci, prekidanja ugovora i zabrane obavljanja određenih komercijalnih aktivnosti. Na primjer, arbitražni postupak između švedskog Vattenfall-a i njemačke vlade nije spriječio Njemačku u namjeri da ukine nuklearnu energiju do 2020 g. Svrha ISDS-a je isključivo u osiguranju adekvatne kompenzacije investitora za postupke vlade, dok je donošenje odluka u izravnoj ingerenciji vlade.

Vlade zadržavaju pravo donošenja regulativa s ISDS-om i bez njega, ali mogu biti izložene dodatnim troškovima kada strani investitori imaju mogućnost podizanja tužbi pred međunarodnim tribunalom, ukoliko smatraju da nisu adekvatno kompenzirani za štete nastale nepravednim tretmanom države. Kod donošenja novih zakona i regulativa, vlade se često pozivaju na koristi poput čišćeg okoliša, održivog razvoja i zdravlja ljudi, dok istovremeno pokazuju tendenciju zanemarivanja stvarnih troškova regulacije, u smislu smanjivanja konkurencije, izgubljenih radnih mjesta, ugrožavanja inovacija i gubitka profita za sadašnje i buduće sudionike tržišta. Bijes njemačke javnosti izazvao je spor vrijedan EUR3.7 milijardi između Njemačke i Vattenfall-a zbog odluke njemačke vlade o ukidanju nuklearne energije, što je dovelo i do zatvaranja dviju Vattenfall-ovih elektrana. No, kada uzmemo u obzir procijenjene gubitke Vattenfall-a od EUR1.2 milijarde samo u 2011 g. i činjenicu da je 2010 g. njemačka vlada izglasala produljenje životnog vijeka nuklearnih elektrana za 8 do 14 godina, onda nam Vattenfall-ov zahtjev za obeštećenje i ne izgleda tako zastrašujuće. Potraživanje Vattenfall-a predstavlja ekonomski trošak vladine regulacije.

Odnos prema stranim investitorima se popravlja, no rizici i dalje postoje

Međunarodni investicijski sporazumi su inicijalno zamišljeni kao način zaštite investitora u manje razvijenim zemljama sa slabim pravnim sustavima. No, odnos prema stranim investitorima je danas bolji nego ikada prije u povijesti, pa se postavlja pitanje opravdanosti korištenja klauzula o zaštiti investitora. Neki protivnici uključivanja ISDS-a u TTIP smatraju da je međunarodni pravni sustav zastario i da se uglavnom bavi problemima, poput eksproprijacije imovine, koji su bili aktualni prije 50 godina. U to vrijeme investicijski sporazumi su bili nužni kako bi se stranim investitorima omogućio pristup neutralnim međunarodnim sudovima koji bi rješavali sporove između investitora i države. Iako i danas postoje zemlje u kojima je opasnost od eksproprijacije i dalje velika, negativan pristup prema stranim investicijama je u većem dijelu svijeta znatno reduciran, a ekonomski nacionalizam je zamijenjen nastojanjima vlada da privuku strani kapital. Broj eksproprijacija imovine stranih investitora je pao s 423 slučaja u 70-tim godinama na 27 slučaja u periodu između 2000 g. i 2006 g. Također, smatra se da je pojam stranih i domaćih kompanija zastario koncept u današnjem globaliziranom svijetu. Dok su nekad davno kompanije imale jasan nacionalni identitet, danas je globalnu ekonomiju, zbog kompleksnih i mješovitih organizacijskih i vlasničkih struktura, teško dijeliti po nacionalnim linijama. Kompanija danas može imati središte u jednoj zemlji, razvijati tehnologiju u drugoj zemlji i proizvoditi proizvode u nekoliko različitih zemalja, a nacionalnost dioničara može biti raštrkana diljem svijeta. U tom kontekstu, formalna nacionalnost kompanija ne bi trebala služiti kao temelj za nametanje obveza prema nacionalnim vladama. Na primjer, ako američka kompanija preuzme francusku tvrtku i stvori društvo-majku u Francuskoj, ima li francusko društvo-majka pravo tužiti vladu SAD-a u sklopu TTIP-a?

Pristaše uključivanja ISDS-a u TTIP tvrde da je opasnost od eksproprijacija imovine značajno manja nego u prošlosti, ali i ukazuju na korelaciju između pada slučajeva eksproprijacije s porastom broja potpisanih investicijskih sporazuma. Manji broj oduzimanja imovine povezuju s uključivanjem klauzula o zaštiti investitora u bilateralne investicijske sporazume, pa smatraju da s tom praksom treba nastaviti i u budućnosti. Također tvrde da, iako je broj izravnih eksproprijacija imovine u padu, investitori se i dalje suočavaju s raznim oblicima diskriminacije u razvijenim i nerazvijenim zemljama. Štoviše, većina sudskih sporova vezanih uz ISDS nije povezana s eksproprijacijom, već s nepoštivanjem ugovora i arbitrarnim oduzimanjem dozvola. Iako se naizgled čini suvišno uključivati ove odredbe u TTIP, s obzirom da zemlje poput SAD-a, UK-a i Njemačke imaju u pravilu snažna fundamentalna načela međunarodnog prava, visoki nivo zaštite investitora se smatra nužnim jer EU je savez država s nejednako razvijenom vladavinom prava pa tako TTIP obuhvaća i Grčku, Rumunjsku, Hrvatsku i druge zemlje sa značajno manje pouzdanim pravosudnim sustavima. Prema rang listi Svjetskog ekonomskog foruma, čak 8 članica EU se po kriteriju neovisnosti pravosuđa nalazi ispod nivoa Zambije i Pakistana. Postoje i nedavni slučajevi u kojima su razvijene države vršile diskriminaciju naspram stranih investitora, putem arbitrarnog raskidanja ugovora, ali i eksproprijacije. U jednom takvom slučaju, kanadska vlada je 2010 g. pristala platiti 130m kanadskih dolara kompaniji AbitibiBowater zbog oduzimanja licence i eksproprijacije hidroelektrana. U više od 40% ISDS slučajeva pokrenutih u 2014 g., tužbe su podizane protiv razvijenih zemalja, što ukazuje na potrebu zaštite investicija i u tim zemljama.

ISDS nije ništa novo

Odredbe poput ISDS-a nisu novitet. Većina investicijskih sporazuma diljem svijeta sadrži odredbe o zaštiti investitora. Od 1975 g., Ujedinjeno Kraljevstvo je dogovorilo 94 bilateralna investicijska sporazuma, od kojih skoro svi sadrže odredbe ISDS-a. Njemačka je vodeća zemlja u području međunarodne zaštite investitora s preko 130 sporazuma o međunarodnoj zaštiti i promociji investitora (IIA). U 2014 g. potpisana su 24 IIA sporazuma, čime se broj ovih sporazuma popeo na 3,268.

Vlade češće pobjeđuju u sporovima s investitorima

Suprotno popularnom mišljenju, države su u prosjeku znatno uspješnije u srazu s investitorima. Do danas je u svijetu sveukupno pokrenuto 696 arbitražnih slučajeva vezanih uz ISDS. Od 444 završena spora, u 36% slučajeva odluka je donesena u korist države, u 26% slučajeva u korist investitora, a u 26% slučajeva je došlo do nagodbe. 10% slučajeva je prekinuto bez nagodbe, a u preostalih 2% slučajeva je utvrđena povreda sporazuma bez naknade štete investitorima. Države članice EU su još uspješnije. Podaci ICSID-a pokazuju da članice EU pobjeđuju u 44% slučajeva, u 36% slučajeva dolazi do nagodbe ili prekida spora, a tek 20% slučajeva rezultira naknadom štete investitorima (u cijelosti ili djelomično). Sporovi se najčešće pokreću protiv država s vrlo slabom vladavinom prava. U 72% slučajeva, tuženici su države u razvoju i tranzicijske zemlje, dok su razvijene zemlje tužene u 28% slučajeva. Od država u razvoju kao najčešće tužene zemlje prednjače Argentina (59 sporova) i Venezuela (36 sporova), dok su među razvijenim državama najčešće tužene Kanada (25 sporova) i SAD (15 sporova). Republika Hrvatska je 6 puta bila tuženik u procesima međunarodne investicijske arbitraže, 4 spora (prema pravilima ICSID-a) su još u tijeku, a u 2 navrata (prema pravilima UNCITRAL-a) je presuda donesena u korist Hrvatske.

Interakcija

 
UČINIO -> 2 7 - 415
PRIMIO <- 83 10 20 331

Dostignuća

Vingd 85.00
Bodovi 68.8
Analize 17 85.00

Ocjene (11)


Respektira (5): Dirk15, Losonsky, Spektator, siouxica, 5none5


Slaže se (3): Nikitinium, Losonsky, RepopeR


Ne slaže se (3): Jung-fu, MHoly, 5none5


Komentari (31)


argumenta se povecava. Dragi Jung-fu, cijeli zivot je pred nama, i cekati cu koliko god bude potrebno.:):) supersuper 0 0 0


statistika o sporovima Kanade se nalazi ovđe http://investmentpolicyhub.unctad.org/ISDS/CountryCases/35?partyRole=2 Kanada je izgubila 3 od 2 NAFTA sporova tako da nnikako ne možese govoriti o "brojnim izgubljenim slučajevima" Nikitinium 0 0 0


3 od 25 slučajeva je Kanada za sad izgubila... Nikitinium 0 0 0


Kao pravnik koji se bavi ISDSom (u glavnom, na strani država) potpisujem svaku reč. Hvala na veoma profesionalno napisanom članku. Nikitinium 0 0 0


Hvala Nikitinium. Vama je trebalo manje vremena, ali nepravniku je za ovaj zadatak dovoljno 3-4 min guglanja.:) supersuper 0 0 0

Analiza

Iako pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU i SAD-a još nisu završeni, protivljenje Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP-u) i dalje raste s obje strane Atlantika. Neki od najčešćih prigovora uključuju aspekte poput sigurnosnih standarda hrane (GMO), zdravlja, prava radnika, zaštite potrošača, pojednostavljivanja i usklađivanja regulativa i mehanizama rješavanja sporova između države i investitora. Zbog opsega navedenih prigovora, ovaj tekst će se isključivo fokusirati na zadnji aspekt. Investitori ne mogu tužiti vladu zbog donošenja zakona kada to požele Klauzula o rješavanju sporova između investitora i države (ISDS) je uobičajena odredba u bilateralnim investicijskim sporazumima još od 1950 g., ... više >

  • 5
  • 3
  • 3
  • 31

Analiza

I bivša i sadašnja vlada postavljaju se kao sluge korporativnih interesa

30.05.2016. 21:04, Paranoja ili utemeljni strah? Je li opravdan otpor prema TTIP-u i što bi on značio za EU i Hrvatsku?

Proteklo iznimno turbulentno političko razdoblje krize vladajuće koalicije potpuno je zasjenilo vijest da Danajci i dalje vrijedno, uporno i brižno rade na izgradnji svog 'dara' za Hrvatsku i Europu. Promaknulo je i medijima i vječnim obješenicima na društvenim mrežama da je struktura danajskog konja potpuno završena i da Danajci sada pomno rade na vanjskoj oplati i blještavim dekoracijama.

Na finalizaciji danajskog dara zvanog Transatlantski trgovinsko investicijski sporazum – TTIP.

Udruge su, naime, potpuno opravdano TTIP prošle godine u svojim uličnim performansima usporedile s trojanskim konjem i to zorno ilustrirale drvenom skulpturom konja. S tim su konjem udruge protestirale po gradskim trgovima na taj način pokušavajući barem malo otvoriti oči hrvatske javnosti i usmjeriti njen potpuno nezainteresirani pogled na ovaj, za budućnost Europe iznimno važan sporazum.

Bojim se da u tome nisu previše uspjele. Velika većina hrvatskih građana i danas nema pojma što je to, uopće TTIP, i zbog čega se tolika frka diže oko tog sporazuma. Smatraju da nekakav trgovinsko investicijski sporazum dogovoren i potpisan na razini europske i američke birokracije i administracije neće imati ama baš nikakvog utjecaja na njihov svakodnevni život koji je već sada tragično loš. Misle da sporazum koji nosi takvo ime – trgovinsko investicijski – može imati samo pozitivan efekt na njhov život, bude li ga uopće imao. Jer, što je, uostalom, loše u trgovini i investicijama? Hrvatskoj su investicije i izvoz nasušno potrebne, pa što onda ne bismo potpisali Sporazum koji obećava povećanje trgovinske razmjene i rast investicija?

Problem je u tome što taj Sporazum, ukoliko bude potpisan i stupi na snagu u formi u kojoj sada biva na kapaljku prezentiran javnosti, zasigurno neće imati neutralan ili pozitivan efekt na život hrvatskih građana.

Upravo suprotno.

Nažalost, to nećete imati priliku spoznati ukoliko budete imali volje i živaca pročitati Studiju utjecaja TTIP-a na hrvatsko gospodarstvo i društvo u cjelini koju je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nedavno objavilo na svojim web stranicama. Do takve spoznaje nećete doći jer je prethodna Vlada na samom kraju mandata posao izrade studije povjerila revizorskoj kući PricewaterhouseCoopers i Centru za međunarodni razvoj Zagreb koji se ne mogu ni uz najbolju volju smatrati objektivnima zbog poznatog pozitivnog stava pojedinaca u tim organizacijama prema TTIP-u. Iako se desnica i ljevica u Hrvatskoj mrze, i u pravilu su o svemu na 'pas mater', kada se povede riječ o TTIP-u onda između njih vlada posve idilično prijateljstvo, razumijevanje, ljubav i sklad. Prava idila. Bajkovita koalicija.

No, nemojte se prerano poveseliti. To nije zato što su i tzv. lijevi i tzv. desni u tom sporazumu prepoznali ključne elemente nacionalnog i javnog interesa.

Ne, upravo suprotno tome. I prošla i sadašnja Vlada se u pogledu TTIP-a, nažalost, prezentiraju kao prave sluge korporativnih interesa, a ne kao braniteljice dugoročnih interesa države i svih njenih građana. Prošla Vlada dala je bezuvjetnu podršku TTIP-u bez da je znala sadržaj Sporazuma i bez izrađene studije utjecaja TTIP-a na domaće gospodarstvo i društvo u cjelini. Tek je nakon pritiska javnosti dala reda radi izraditi tu studiju. Reda radi jer je posao na izradi studije povjerila osvjedočenim lobistima za TTIP. To je kao da vuku date posao čuvara ovaca. Sadašnja Vlada nastavila je dosljedno provoditi politiku prethodne, potpuno nezainteresirana za mnogobrojna i potpuno argumentirana upozorenja stručnjaka različitih profila o tome da će TTIP, ukoliko bude usvojen u sadašnjem sadržaju, koristiti razvijenim gospodarstvima koja su snažno orijentirana na izvoz, dok će slabija gospodarstva, u koja se ubraja i Hrvatska imati negativne posljedice. Nažalost, iako se često znamo pozivati na iskustva susjeda, u pogledu TTIP-a nismo kopirali Slovence koji su dali izraditi neovisnu studiju koja je pokazala da su pozitivni učinci TTIP-a na rast slovenskog BDP-a zanemarivi. Upravo suprotno, studija je pokazala da Slovenija može očekivati pad broja radnih mjesta zbog smanjene konkurentnosti farmacije, autoindustrije i poljoprivrede, zbog čega očekivano povećanje izvoza u SAD od 35%, neće kompenzirati očekivani pad izvoza u druge države članice EU.

Hrvatske bi građane trebalo ozbiljno zabrinuti i to što se pregovori oko TTIP-a doslovce vode pod velom tajni, daleko od očiju javnosti, s izuzetno snažnim utjecajem brojnih lobista moćnih kompanija i industrija. Kompanije se uvijek bore za profit jer zbog toga i postoje, to je potpuno legitimno, no to ne znači da je njihov interes javni. Za javni interes moraju se boriti političari, to je njihov posao. A kada se političari počnu ponašati kao vrlo gorljivi zagovornici interesa korporacija, to znači da ne rade svoj posao i da gaze javni interes. A sve ono što se do sada zna o TTIP-u upućuje na jasan zaključak da će javni interes, interes građana Europe biti ugrožen.

Ono što je jako opasno kod TTIP-a jest to što se ovdje ne radi o običnom trgovinsko-investicijskom sporazumu između SAD-a i EU. Ovaj sporazum je puno, puno više od toga jer obuhvaća:

  1. pristup tržištu koji ne obuhvaća samo trgovinu robama i uslugama, već i javnu nabavu;

  2. regulatornu suradnju i otklanjanje tehničkih prepreka trgovini koji obuhvaćaju sanitarne te fitosanitarne standarde u sektorima lijekova, kemikalija, medicinskih uređaja, kozmetike, motornih vozila, tekstila, ICT te pesticida; i

  3. pravila o podrijetlu, zaštiti intelektualnog vlasništva, olakšavanje trgovine, zaštitu tržišnog natjecanja, trgovinu energentima i sirovinama, odredbe o malim i srednjim poduzećima, kretanje kapitala i plaćanje i dr.

TTIP je puno više od običnog trgovinskog sporazuma jer se nastoji infiltrirati u javni sektor, zdravstvo i obrazovanje, što ne spada u trgovinske ugovore. Iako su pregovori i mogući sadržaj sporazuma još uvijek nepoznati, prema do sada dostupnim informacijama najspornije točke sporazuma su daljnja deregulacija i 'usklađivanje' tržišta SAD-a i Europske Unije; privatizacija sektora javnih usluga i ugrožavanje socijalne države koja postoji u članicama EU te uvođenje štetnog pravnog mehanizma Investor to State Disspute Settlement koji djeluje jednosmjerno (korporacija protiv države) i omogućava korporacijama tužbu i naplatu štete od države ukoliko donese zakone ili regulatorne standarde koji mogu utjecati na smanjenje njihovih profita. Globalizacija je pokazala kako su mnoge moćne multinacionalne korporacije danas financijski moćnije i politički utjecajnije od mnogih država, posebice od ekonomski slabih država poput Hrvatske. Hrvatska u srazu s njima nema nikakvu šansu i stoga mora biti posebno oprezna u obrani svog interesa i interesa hrvatskih građana. A taj će interes instrument ISDS-a jako ugroziti.

Stoga, kada se pokrene rasprava o TTIP-u treba imati na umu da će TTIP sigurno donijeti profit nekim korporacijama, samo je pitanje hoće li od toga koristi imati građani. Naime, i North American Free Trade Agreement (skraćeno NAFTA), trilateralni trgovinsko-investicijski Sporazum između SAD-a, Kanade i Meksika donio je gospodarstvima tih država rast, no danas, više od dvadeset godina otkako je taj Sporazum na snazi mnogi upozoravaju da je nanio ogromne štete malim privrednicima, posebice poljoprivrednicima u Meksiku. Nažalost, ne živimo u pravednom svijetu, već u svijetu u kojem 1% ekstremno bogate manjine posjeduje više od 50% svjetskog bogatstva. Globalizacija nije donijela smanjenje jaza između bogatih i siromašnih. Donijela je povećanje čežnje i ambicije siromašnih da nabave i uživaju u proizvodima moderne tehnologije razvijenih. No, ključno pitanje pravednije raspodjele bogatstva i dalje je ostalo neriješeno. Još uvijek je iznimno aktualno pitanje distribucije ostvarenog rasta BDP-a i profita te koliku će cijenu platiti društvo, obični ljudi i okoliš za ostvarenje tog profita od kojeg će korist, kao i uvijek, imati samo malobrojna elita.

Povijest bi trebala biti učiteljica života, a pametni uče na greškama drugih. Stoga bi se prije no što objeručke i nekritički primimo na dar tog trojanskog konja koji nosi ime TTIP, trebali jako dobro informirati kakve su konkretno koristi, a kakve štete od NAFTE, sporazuma sličnog TTIP-u, posebice tko je od NAFTE imao koristi, a tko štete. Trebamo se zapitati želimo li doista da štetu od TTIP-a snose mali privrednici, posebice poljoprivrednici, koji već sada trpe ogromne štete zbog uvoza hrane. Trebamo se zapitati je li TTIP vrijedan velike štete koju bi implementacija tog sporazma imala na hrvatski i europski okoliš zbog snižavanja sadašnjih standarda u području zaštite okoliša i zdravstvene ispravnosti hrane. I trebamo se zapitati želimo li daljnje snižavanje socijalnih i radničkih prava te bolesnije stanovništvo i veće troškove za već sad potpuno financijski neodrživ zdravstveni sustav. Jer vrlo je izvjesno da zbog lošije kvalitete hrane možemo očekivati upravo to - više bolesnih za čije će liječenje rasti troškovi zdravstvenog sustava.

Je li taj trojanski konj doista toga vrijedan?

3

MHoly

Interakcija

 
UČINIO -> 1 1 1 40
PRIMIO <- 75 17 5 195

Dostignuća

Vingd 86.00
Bodovi 86.0
Analize 9 86.00

Ocjene (12)


Respektira (9): bereza, Refamolitelj, kbunjevac, Jung-fu, plotto, Losonsky, Vjeran, VeNLO, siouxica


Slaže se (2): mihael, Laci


Ne slaže se (1): Losonsky


Komentari (46)


Da je Vlada RH potpisala ugovor s koncesionarima za vađenje nafte u Jadranu, a potom narod na referendumu glasao protiv, država bi MORALA isplatiti koncesionare za njihovu OČEKIVANU dobit. To je opasno ograničavanje suvereniteta države, zar ne? MHoly 0 0 0


Mirela, sorry zbog ''buntovnog tinejdjera''.:) Odlicno pitanje, ali odgovor je kompleksan i ishod ovisi o vise faktora (sadrzaj ugovora, kompetentnost odvjetnika, itd). Recimo da drzava moze izgubiti spor i mora kompenzirati investitora (u cijelosti supersuper 0 0 0


ili djelomicno, to ne znamo). Poanta je u tome da arbitrazni postupak i presuda ne mogu sprijeciti drzavu da prekine koncesijski ugovor. Suverenitet drzave bi bio ugrozen kada bi ISDS mogao sprijeciti vladu u donosenju zakona, prekidu ugovora, itd. supersuper 0 0 0


No, ISDS to ne moze uciniti. U slucaju EDF v Rumunjska, u kojem je presuda donesena u korist ''nemocne Rumunjske'' arbitrazni tribunal kaze: ''Neosporivo je pravo i privilegija drzave da koristi svoju suverenu legislativnu moc. Drzava ima pravo supersuper 0 0 0


donositi, mijenjati i ukidati zakon po svojoj diskreciji. Osim u slucaju postojanja sporazuma, u obliku stabilizacijske odredbe ili u drugom obliku, nema nista sporno u izmjeni regulatornog okvira koji je postojao u vrijeme investiranja…'' supersuper 0 0 0

Analiza

Svaka vrsta globalizacije je oblik carstva, a svako carstvo je oblik diktature. Neoliberalna globalizacija, koja preko raznih ugovora (poput aktualnog TTIP-a) pokušava stvoriti zakonske okvire novog svjetskog poretka, je očigledan pokušaj stvaranja svjetske diktature u kojoj će, npr Hrvati, koji su već danas trećerazredni građani jedne megadržave, postati korporativno roblje svjetskih konglomerata. Koncept neoliberalizma je pokušaj uništavanja koncepta socijalne države, ideju državne skrbi sadašnjih i budućih stanovnika (nas i naše djece, pa kao takva, ideju ljudske besmrtnosti), ideju carstva duše i uma! Za razliku od neoliberalnog carstva novca, carstvo koje ne treba toliko stanovništva (koji troše „njihove“ prirodne resurse) i s ciljem vraćanja u feudalno društvo u kojem će naša djeca „obrađivati zemlju“ za njihovu djecu, i tako iz generacije u generaciju.

Carstvo novca je carstvo želja onih koji taj novac već imaju, carstvo u kojem je novac iznad zakona i ideologija, iznad država, ideja i vjera, odnosno iznad ljudske duše. Kad govorimo o novcu ne mislim na novac za kojeg svi mislimo da postoji, niti na bogataše koje svi poznamo, govorim o novcu na mitološkoj razini kojeg je teško pojmiti. Daniel Estulin je tako objavio samo jedan bankovni izvadak baruna Kruppa, koji potječe od obitelji njemačkih industrijalaca i trgovca oružja iz 19 stoljeća. Na tom bankovnom izvatku stoji iznos od 112 trilijuna $, kako više-manje svi mi imamo više bankovnih računa, teško je pojmiti koliko ih ima barun Krupp, i koliko je njegovo stvarno bogatstvo. Nadalje po Estulinu poznate tisućljetne obitelji koje se ipak kriju u sjeni javnosti poput Savoy i Freskobaldi imaju bogatstva koje se mjere u stotinama kvadrilijuna $ i prema koji su razni razvikani bogataši s Forbesove liste sitne ribe, a engleska kraljica s tri milijarde $ prava sirotinja, (mada je to vjerojatno iznos kojeg kraljica kao sitniš, dnevno nosi u torbici).

TTIP je neoliberalizam na djelu a ISDS klauzule koje ga neminovno prate novokomponirane Božje zapovjedi. Slobodna trgovina je stoga neoliberalna zastava kojom se pokušavaju uništiti države i ekonomska moć naroda. Da nije tako ne bi nam danas Amerika preko svojih instaliranih neoliberalnih marioneta, koje od samostalnosti vladaju Hrvatskom, poručivali  i uvjeravali kako ne želimo „sumnjivi“ ruski novac i njihove investicije u hrvatsko gospodarstvo, a pogotovo ne u energetici (jer znaju kako se neka država, u ovom slučaju Rusija, uništava). Pa tako Hrvatska, u kojoj se svakodnevno brišu s popisa strateške firme i lijepo upakiravaju za prodaju, odjednom stvaraju strateški projekti, i to gle čuda, upravo u energetici kako bi se umilostivili istim takvim investicijama sa zapada, koje će donijeti, za državu, pogubne ISDS klauzule.

 Novac kojeg su razni „baruni Krupp“ kroz povijest stvarali i koji neoliberalizmom sad drugima negiraju, bankarskim mešetarenjem je doveden do besmislenih razina, razine koje mogu jedino poslužiti za kupovinu cjelokupnog svjetskog bogatstva i svih prirodnih resursa. Kupovinom cijeli država se bave ljudi bez države, pa iza njihovog novca ne stoji državna garancija, iza njihovog novca ne stoji zlato (niti bi za takve iznose mogao stajati), koje odavno nije novčana podloga, ne stoji ni industrija (niti bi mogla) iz koje su izašli i koja uostalom mora hraniti svijet, stoje samo brojke na papiru raznih novčarskih institucija kojih su odavno postali jedini vlasnici. Ako je stoga ruski novac sumnjiv? Što reći za taj neoliberalni, za te kvadrilijune s privatnih računa kojeg tako željno očekujemo? Koja je njegova stvarna vrijednost? I tko i s čime za tu vrijednost garantira?

Ako svijet funkcionira po sistemu da, na primjer, ako se u siječnju održava Gospodarski forum, onda u veljači svoj godišnji sastanak ima Vijeće za međunarodne odnose, u travnju Trilateralna komisija, u svibnju ili lipnju se sastaju Bilderberzi, u rujnu Svjetska banka i MMF, u listopadu je regionalni sastanak azijske Trilateralne komisije, u studenom europske trilateralne komisije, u prosincu se sastaje trilateralna komisija Amerika. Ako se odluke koju donese jedna grupa prenose se na druge i postaju ključna točka na regionalnim, nacionalnim i međunarodnim izborima. Ako ubrzo o njima raspravljaju u Europskom parlamentu i Ujedinjenim narodima, a potom se svi vodeći svjetski mediju raspišu kako „riješiti problem“ o kojem je već donesena odluka, što u vidu hrvatskih nacionalnih interesa očekivati od institucije Predsjednice Republike koja je dio tog svijeta? Što očekivati od premjera koji je došao s margina tog svijeta? Što očekivati od naših poslušnih parlamentaraca koji žele biti na marginama tih margina? Što na kraju krajeva očekivati u svezi nacionalnih interesa od ljudi koji zbog jednog praznika ne rade cijeli tjedan?

U ovom informatičkom dobu teško je čuvati tajne pa „peti stalež“ uz pomoć svojih perjanica u vidu raznih „Assangea“ i „Snowdenea“, o TTIP-u sve više-manje znaju (znamo), a ono što znamo je više-manje istina, stoga da! Čovjeka i njegovu obitelj više neće moći štititi država i njeni zakoni, jer zakoni nadnacionalnih institucija (EU) već jesu iznad nacionalnih, radnika neće štititi zakoni o radu niti sindikati jer će ISDS biti meritum svega, i da! Jesti ćemo GMO hranu! A hrvatsko zakonodavstvo, koje ga zabranjuje, u vezi toga neće moći poduzeti ni pišljiva boba! Ali bolje tog boba jesti do groba nego dozvoliti da nam drugi, zbog svog profita, svašta guraju u usta. Jeftini protuargument (kojim se sve pokušava relativizirati) kako i Amerikanci također imaju sumnje u sporazum jer smatraju, na primjer, kako je sir od nepasteriziranog mlijeka opasan pa ga ne žele za svojim stolom, jest argument budala koji se obraćaju budalama. Koga briga što Amerikanci misle i što vole za svojim stolom, dok god poput nas imaju izbor žele li ga kupiti ili ne, i dok god im je draži onaj njihov, GMO ili kakav već jest. Amerikanci uostalom zabranjuju ulje od uljane repice kojeg smatraju izrazito opasnim za krvožilni sustav, bez obzira što su Rusi, koji ga masovno koriste, izrazito zdravija nacija od njih.

Transatlantsko trgovački i investicijski sporazum između Komisije bez izbornog legitimiteta u Europi i tko-zna koga iz SAD-a, i kojeg bi, po zakonu, trebale odobriti svi nacionalni parlamenti, teško će se (ako do toga dođe) dati uvući u tu „zamku“, s obzirom na iskustva koje EU ima s nacionalnim parlamentima. Obzirom da u naše ime pregovara institucija bez demokratskog legitimiteta, i samo usvajanje bi moglo proći bez demokratskog odlučivanja. Zbog svih tih sumnji, ovaj nevoljeni, neželjeni i besmisleni ugovor, u Europi umire polaganom smrću. Nizozemci su već skupili 100.000 potpisa kojim traže referendum, nedavnom Greenpeace objavom TTIP dokumenta taj će se popis naglo povećati. Ni francuski predsjednik François Hollande, pred izbore 2017, ne može negirati nisku potporu koju TTIP „uživa“ u narodu, te izjavljuje da nisu za slobodnu trgovinu bez ikakvih kočnica, te da nikad neće pristati na ugrožavanje svojih osnovnih vrijednosti. Zaokret je začudo nastao i u Njemačkoj, s moćnom izvoznom industrijom, gdje ovakav vid slobodne trgovine podržava jedva 17% građana.

Glavni povod za sukob u sporazumu o slobodnoj trgovini su dva nespojiva načela, mudro europsko „načelo predostrožnosti“ kojim Europa štiti svoje građane, i američko načelo “pretpostavke rizika“. Načelo koji je opasalo pištoljem prosječnog Amerikanca, njegovu ženu a sve češće i djecu, koji je stvorio Las Vegas, a 2008 šatorska naselja ljudi koji su ostali bez doma. Fundamentalne razlike između Amerike i Europe ne mogu se izbrisati jednim sporazumom, te je krajnje opasno ako taj sporazum nametne jednoj strani njoj neprihvatljive vrijednosti. Svi mi znamo da iza američke nacionalističke maske po kojoj je Amerika ispred i iznad svega, krije narod, koji možda i ne želi sir od nepasteriziranog mlijeka, ali bi i tekao rado živjeli u državi s europskim načelom predostrožnosti i socijalne, zdravstvene i svake druge sigurnosti. Amerika i jeste prvi neoliberalni eksperiment koji je stvorio narod kauboja i kockara, narod koji preko tjedna radi od jutra do mraka, i po dva-tri posla kako bi mogao preživjeti, a u petak  pije do besvijesti jer se ne može pomiriti s takvom sudbinom! U subotu se trijezni a u nedjelju pokorno ide u crkvu okajati zle misli prema svojim korporativnim gospodarima.

5

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 186.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (7)


Respektira (6): Jung-fu, plotto, siouxica, Laci, VeNLO, sufit


Slaže se (1): Laci


Komentari (8)


Osobno sam napisao hrpetine komentara u kratkoj formi kontra globalizacije u obliku neoliberalnog korporativnog fašizma i što nosi masama diljem svijeta.Ne samo da se o tome izbjegava pisati,nego se komentari često brišu.Nevjerovatno plotto 0 0 0


u kakvoj diktaturi živimo već sada,a većina ljudi još uopće nije toga svjesna.Zastrašujuća je snaga koji nas želi porobiti.Praktično cijela EK i dobar dio EP su plaćenici korporativnog lobija i bagra bez kičme i morala.Sloboda nema cijenu i za nju plotto 0 0 0


se bezuvjetno isplati boriti.Izvrstan članak ,izvan svake sumnje,jedino bih još istaknuo pojam američkih građana.Njih 97% je već prošlo diktaturu koja se nama sprema u zadnjem stadiju i sami su žrtve pranja mozga i eksperimenata zadnjih nekoliko plotto 0 0 0


desetljeća.Sve radikalne ljevičarske ideologije za porobljivanje naroda i uništenje nacionalnih država,,od boljševičkog komunizma do današnjeg neoliberalnog korporativnog fašizma,smislila je ista grupacija. plotto 0 0 0


Pa plotto , hvala ti na komentraima, i dobrodošao u "klub teoretičara zavjer" u kojem sam i ja, kako nas nazivaju oni koji ne vide dalje od nosa, ili su plaćeni da ne gledaju što se dešava. Dok grupacija o kojoj govoriš radi svoje. Laci 0 0 0

Analiza

Svaka vrsta globalizacije je oblik carstva, a svako carstvo je oblik diktature. Neoliberalna globalizacija, koja preko raznih ugovora (poput aktualnog TTIP-a) pokušava stvoriti zakonske okvire novog svjetskog poretka, je očigledan pokušaj stvaranja svjetske diktature u kojoj će, npr Hrvati, koji su već danas trećerazredni građani jedne megadržave, postati korporativno roblje svjetskih konglomerata. Koncept neoliberalizma je pokušaj uništavanja koncepta socijalne države, ideju državne skrbi sadašnjih i budućih stanovnika (nas i naše djece, pa kao takva, ideju ljudske besmrtnosti), ideju carstva duše i uma! Za razliku od neoliberalnog carstva novca, carstvo koje ne treba toliko stanovništva (koji troše „njihove“ prirodne resurse) i ... više >

5

5none5

  • 6
  • 1
  • 0
  • 8

Analiza

Kad 'iracionalni strah' postane racionalno rezoniranje

24.05.2016. 21:11, Paranoja ili utemeljni strah? Je li opravdan otpor prema TTIP-u i što bi on značio za EU i Hrvatsku?

Započnimo ovu sumornu temu jednom šalom:

Odvede đavo političara, starletu i Muju na vrh nebodera i počne ih jedno po jedno nagovarati da skoče. 'Ajde, baci se', veli đavo političaru. 'Neću, razbit ću se', odvrati političar. 'Ako skočiš, dat ću ti novaca koliko god hoćeš', nastavi đavo. Ne mogavši odoljeti takvom iskušenju političar skoči i pogine. Dođe starleta na red, ista priča, baci se, neću. Đavo: 'dat ću ti novaca'. Starleta: 'ne trebaju meni novci, imam ja dovoljno sponzora'. Đavo: 'ali danas je u modi skakati u smrt sa nebodera'. Na spomen mode starleta skoči i ubi se, jer bolje biti i mrtav nego demode. Konačno došao red i na Muju s istim početnim obećanjem o novcima i bogatstvu. 'Ne trebaju meni pare, ba, zaradio ja na baušteli u Njemačkoj', odvrati Mujo. 'Ali to ti je u modi danas', opet će đavo. 'Je li, bolan, jel' ti ja ličim na nekog ko prati modu?', drsko će Mujo. 'Hajde, priznaj da ne smiješ skočiti zato što se bojiš', zaigra đavo zadnjeg aduta. 'Ma kome ti da se boji?', sad je već ljut Mujo. 'Pa hoćeš li onda dokazati da se ne bojiš i skočiti?', upita đavo. 'Jok, ti ćeš', reč Mujo i pridruži se dolje političaru i starleti.

Pozivanje na strah je stari i prilično ofucan trik koji ćete koristiti kad želite uvjeriti javnost da prihvati neku bedastoću. Prišivanje tobožnjeg iracionalnog straha od nepoznatog, insinuiranje kukavičluka, diskreditiranje etiketama poput 'teoretičari urote' i sl. - sve su to potezi koji igraju na kartu baznih emocija kojima se pojedinca nastoji nagnati da prihvati uvjerenja koja se serviraju bezličnoj masi, inače će biti izopćen iz zajednice i okarakteriziran kao čudak. Takva strategija je bila prilično očita i kad je riječ o Tranatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) o kojem Europska unija pregovara sa Sjedinjenim državama. Jest da pregovore u ime EU vodi demokratski nelegitimna Europska komisija, jest da europski građani nemaju pojma o čemu se točno pregovara u njihovo ime, jest da je ta ista Komisija skrivala sadržaj pregovora kao zmija noge - sve to ništa ne znači, jer nas korporativni glasnogovornici, korumpirani političari, te razni plaćeni analitičari, analizatori i anal-lizatori uvjeravaju kako iz TTIP-a može proizići jedino i isključivo dobrobit za sve nas. To su, vele oni, činjenice, a sve drugo su mitovi. Zaboravljaju pritom da upravo nedostatak činjenica generira nagađanja, mitove i legende, a nedostatak činjenica je upravo ono što je zbog kriminalne netransparentnosti obilježilo priču oko TTIP-a. Sve dosad, jer su zahvaljujući nepoznatom zviždaču, te Greenpeaceu, neke činjenice izbile na svjetlo dana.

Materijal koji je iscurio informira nas o trenutačnim pregovaračkim pozicijama američke i europske strane u pregovorima koji traju od 2013. godine, a čiji je trinaesti krug održan koncem travnja. Što možemo saznati iz dostupnih materijala. Pa na primjer, možemo saznati to da se nigdje ne koristi termin GMO, pa bi slijedom toga gore navedeni spin-doktori mogli ustvrditi kako je panika radi eventualnog širenja GMO-a u Europu neopravdana i iracionalna, zar ne? Naravno, GMO se itekako spominje, samo ne pod tim imenom, nego pod frazom "inovativni poljoprivredni proizvodi" i jedino oni koji su zbilja sisali veslo ne razumiju što se pod tim misli. Ovakvih eufemizama karakterističnih za prijetvornu očimazateljsku međunarodnu diplomaciju ima još u procurjelim materijalima, pa tako možemo naići na "necarinske trgovinske barijere", što zapravo podrazumijeva regulaciju zdravstva, sigurnosti, okoliša, financija itd.,  koju korporacije prirodno žele oslabjeti, kako u EU, tako i u Americi. U demokratskim društvima narodi obično odlučuju o ravnoteži između zaštite javnih i zadovoljenja privatnih potreba, ali cilj TTIP-a je da do kraja prevagne ova druga strana, što bi u budućnosti spriječilo vlade da rade u javnom interesu ako bi to na bilo koji način prijetlo privatnom biznisu.

Ono što je bila tajna sve do curenja ovih dokumenata jest američka pozicija u pregovorima, koja preferira što labavija ograničenja za korporativne interese. Tako se npr. američki pregovarači žale na europsku zabranu obavljanja pokusa na životinjama u kozmetičkoj industriji, nazivajući to nepomirljivom razlikom koja bi mogla ugroziti pristup tržištu. Zatim, predlažu dokidanje restrikcija koje je Europa donijela spram rečenih "inovativnih poljoprivrednih proizvoda". Također, nadležnost za rješavanje sporova u svezi sigurnosti hrane i pesticida žele prebaciti na UN-ovu Organizaciju za hranu i poljoprivredu, koja bi sporove rješavala prema svojem zloglasnom sustavu Codex Alimentarius.

Dokumenti također otkrivaju da Amerika želi u potpunosti promijeniti proces donošenja pravila u EU. U poglavlju naslovljenom "Regulativna kooperacija" američki pregovarači predlažu da EU unaprijed informira američke kompanije o planiranim regulativama, dajući im na taj način priliku da utječu na buduće regule. Žele da regulative EU što manje opterećuju biznis i da pri tom EU traži "alternativne načine za održavanje postojeće razine zaštite", što god to bilo. Zahtijevaju od EU da uzima u obzir tržišne učinke regulacije: to bi značilo da ako npr. neka kompanija ne može plasirati svoj proizvod na tržište jer sadrži neku u EU zabranjenu kemikaliju, Europski parlament bi prilikom donošenja regulative trebao uzeti u obzir učinke na tržište u istoj mjeri kao i učinke na zdravlje ljudi. Napokon, u ovim pregovorima američka strana se u postizanju svojih ciljeva neće, kako se čini, ustručavati ni od protekcionističkih mjera. U jednom odjeljku američki pregovarači obećavaju isporuku plina (LNG) u EU, ali u zasebnoj noti povlače to obećanje u slučaju da ne budu mogli iskamčiti neke druge koncesije. Tako bi se i hrvatska snatrenja o LNG terminalu na Krku mogla rasplinuti.

Iz iscurjelih dokumenata je također postalo očito i ono što odavno znamo: da je ono što političari - kako europski, tako i američki - govore u javnosti u ogromnom raskoraku sa onim što čine u tajnosti. Baš na dan kad su iscurili dokumenti o TTIP-u (2. svibnja) na Globalnoj konferenciji Milken Instituta u Los Angelesu sudjelovao je američki predstavnik za trgovinu Michael Froman, koji je govorio kako je Obamina administracija u sličnim trgovinskim sporazumima stavila na prvo mjesto standard radnika i okoliša. A praktički istog dana pojave se dokumenti u kojima se vidi kako američka strana pritišće EU da snizi te iste standarde. S druge strane, u siječnju je europski povjerenik za trgovinu Cecilia Malmström rekla kako je načelo predostrožnosti glavni europski princip koji neće biti doveden u pitanje, no to načelo se nigdje ne spominje na dvjesto četrdeset i kusur stranica dokumenata koji su objavljeni.

Na kraju se može reći da su se maltene svi mitovi i strahovi koje su u svezi TTIP-a gajili "iracionalni paničari", skoro potpuno obistinili. Otkako su objavljeni tajni dokumenti čini se da se ploča polako mijenja, pa tako francuski ministar vanjske trgovine već najavljuje mogući prestanak pregovora. No, već zbog same netransparentnosti ovih pregovora oni su odavno trebali završiti u kanti za smeće, a na dnevnom redu europskog i drugih nacionalnih parlamenata bi se trebalo naći pitanje o opravdanosti postojanja jedne takve nedemokratske tvorevine kao što je Europska komisija. To se, naravno, neće dogoditi, pogotovo ne u jednoj sluganskoj državici sa oktroiranim premijerom kao što je Hrvatska. Jer kod nas je prosvjed protiv TTIP-a zasjenjen po običaju ideološkim prepiranjima leftarda i rightarda, ovaj put po pitanju abortusa. Nama ostalima, čini se, jedino preostaje moliti se Bogu da Trump pobijedi na izborima u Americi, jer kako stvari stoje, jedino on bi mogao stati na kraj izglednoj katastrofi.

Interakcija

 
UČINIO -> 15 6 5 59
PRIMIO <- 94 27 9 235

Dostignuća

Vingd 117.00
Bodovi 89.7
Analize 19 117.00
Ankete 19

Ocjene (8)


Respektira (6): Losonsky, Vjeran, VeNLO, Alumnus, 5none5, siouxica


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): Losonsky


Komentari (17)


"Ekonomist-plaćeni ubojica zdravog razuma" Goran Gerovac danas u VL.Ti ekonomisti su izračunali da će nam BDP porasti s TTIPom za 0,01%,ali i podređenost budućim privatnim sudovima jer nisu nam(za poraz) dovoljne samo europske pravne stečevine:) VeNLO 1 1 0


Ovo o podređenosti ekonomisti dakako nisu spomenuli. VeNLO 1 1 0


@viewer, po brojnim 'crnim prognozama' već danas, a ne 2050. je trebalo nastupiti doba opće gladi, pa se to nije dogodilo. Dapače, globalna proizvodnja hrane raste brže nego svjetsko stanovništvo. Nije problem u nedostatku hrane, nego u distribuciji. kbunjevac 0 0 0


Jer kako objasniti činjenicu da npr. Indija i neke zemlje subsaharske Afrike u kojima vlada glad, imaju veći izvoz hrane od uvoza? Da ne pričamo o neiskorištenom proizvodnom potencijalu zemalja kao što su Somalija, Mali, Etiopija, Sudan. kbunjevac 0 0 0


Dakle, u nekom drugom grmu leži zec, a priče o globalnoj nestašici hrane su samo izgovor za trovanje ljudi GMO-ima i neokolonijalnom ekonomskom porobljavanju istih. kbunjevac 1 0 0

Analiza

U kriminalistici, a suvremeni neoliberalizam je neka vrsta kriminala, postoji jedno pravilo koje se primjenjuje u slučajevima ubojstava, a to je da se prvo postavlja pitanje: -Tko ima od toga najviše koristi ? Što se TTIP-a tiče ima puno razloga da se postavi isto pitanje:-Tko bi od toga imao najviše koristi ? Pa ako uspijemo da se sjetimo nekog odgovora, onda na osnovu njega prosuditi je li potpisivanje TTIP-a odnosno ulazak u TTIP aranžman dobar za nas ili ne, odnosno što bi trebalo da on sadržava da bi bio dobar odnosno prihvatljiv i za nas.

Upitajmo se prvo tko je smislio, i tko "gura" svim silama potpisivanje TTIP aranžman ? Odgovor je jednoznačan i nesumnjiv - to su USA ! Upitajmo se dalje da li USA toliko "ljube" države svijeta da su smislili TTIP da bi državama svijeta bilo bolje ? Odgovor je jednoznačan i nesumnjiv - nije tako ! Upitajmo se nadalje zašto, preliminarni, prvi, privremeni ili zovite ga kako god želite, tekst TTIP-a nije javno objavljen u cijelosti, već je kroz medije "nabacivan" kao nešto dobro za nas? Odgovor je opet jednoznačan i nesumnjiv- zato što bi njegovo objavljivanje otkrilo prave namjere predlagača sporazuma, prije nego što se građani medijski i psihološki "obrade" u smislu prihvatanja ideje da je TTIP very good za nas ! Zar nije bilo isto i sa tekstom pristupnog ugovora u EU, pa se sad "češemo tamo gdje nas i ne svrbi" ?

Ovoliko kao uvod u to što bi se trebali upitati, da bi utvrdili da li je utemeljen strah od TTIP-a, ili je on blagodat za nas, i za EU. No bez raspolaganja sa cjelovitim zvaničnim tekstom TTIP-a teško je ili čak nemoguće razgovarati o tome da li je on dobar za nas ili ne, ali se na osnovi onoga što ipak "procuri" kroz medije može nazrijeti bar nešto malo u svezi njega.

Govori se o tome da bi TTIP olakšao i čak povećao transatlantsku trgovinu i investicije. Upitajmo se što sada stoji na putu tome da se ta trgovina i te investicije ne povećavaju uz sadanje stanje legislative u svjetskoj trgovinskoj razmjeni i legislative pojedinih zemalja ? Već iz do sada "procurjelih" informacija se da nazrijeti da USA-u smeta što zakoni i propisi pojedinih zemalja nisu "usuglašeni" sa njihovima, pa bi kroz TTIP željeli postići "harmonizaciju" toga stanja, naravno u svoju korist. Čuje se, mada za to nema čvrstih dokaza za sada, da USA kroz TTIP zahtijeva da nijedan potpisnik TTIP-a ne smije imati ili donositi takve zakone ili propise, koji bi nanosili štetu njihovim tvrtkama ili  korporacijama u pogledu stjecanja profita na teritoriju pojedinih zemalja. Odnosno jasnije rečeno odredbe i odluke koje su sadržane u TTIP-u bi  trebale biti u pravnom pogledu IZNAD bilo kog zakona ili propisa pojedine zemlje članice TTIP-a.

Naravno da u TTIP-u vjerojatno nema takove odredbe da zakoni ili propisi USA ne smiju štetiti trgovačkim ili drugim interesima pojedinih zemaja potpisnika TTIP-a. Tvrdim to na osnovi poznate činjenice da je svojevremeno u američkom Kongresu usvojena politička paradigma da USA zadržava sebi pravo da djeluje u bilo kom dijelu svijeta, gdje samtra da su ugroženi njegovi interesi. To jest USA je sebe proglasio "svjetskim policajcem". Zašto bi onda uz ovakvu političku paradigmu njegovo ponašanje kroz TTIP bilo drugačije ? I zašto se "gura" TTIP baš sada, a nije se to činilo puno ranije ?

I na gornje pitanje je odgovor prilično jasan. USA je igrap ulogu nasilnog svjetskog policajca dok je mogao, no promijenile su se odnosi snaga u svijetu, pa su sada USA-u ostale samo dvije opcije. Ili silom, "ognjem i mačem", spriječiti Europu da se više okrene trgovini i suradnji sa Rusijom, Kinom, Indijom, arapskim zemljama i južnoameričkim zemljama, ili da se sklapanjem nekih TTIP-ova osigura "pravno" da može kontrolirati ponašanje zemalja potpisnica TTIP-a.

Rusija nije propala i nije se dovoljno raspala, da bi USA mogao biti zadovoljan sa stanjem nastalim nakon onoga što je Gorbačov učinio Rusiji po njihovim uputama. Dapače Rusija se osovila na noge, i čak počinje surađivati, investirati i trgovati sa zemljama EU-a. Kina je postala druga ekonomska sila svijeta, kojoj su čak i USA dužne "ko Grčka". Kina, Rusija, Indija, Brazil pokušavaju razgovarati o nekoj vrsti trgovinsko-novčarske zajednice, kojom bi ugrozili položaj dolara i  FED-a. Arapski svijet za sada još većinom trpi američko gospodarenje nad svojim zemljama i resursima, ali je pitanje kada će to prestati raditi, i "pogledati" malo konkretnije na  Istok.

I u ovakvoj konstelaciji snaga u svijetu, kada ekonomska moć više nije isključivo u rukama USA, pogotovu što i EU postaje polako ozbiljna prijetnja američkim intersima, prvi korak koji su smislili je ovaj famozni TTIP, da bar Europu pravno sputaju, da im se ona ne "otme" ispod ruku. Ovo je USA morala učiniti, jer joj prijeti opasnost da postane "ekonomski zmaj od papira", kako su nekada nazivali Kinu, budući da je općepoznato da dolar, mada zvanično još neka vrsta svjetske valute, zapravo ne vrijedi ni toliko koliko papir na kome je tiskan. A tiskaju ga besomučno, bez ikakove realne podloge za to.

Ne treba uopće sumnjati u to da iza smišljavanja i pokušaja nametanja TTIP-a stoje FED (američke federalne rezerve), BIS (banka za međunarodno poravnanje), MMF (međunarodni monetarni fond), svjetska bankarska i korporacijska "mafija" (pa možda i dio prave mafije), kao prvog koraka na putu stvaranja novog svjetskog poretka na čijem je čelu naravno USA ! Mnogi će reći da je ovo neka "blody conspiracy theory", no danas sve više neizmjerno pametnijih ljudi od mene, uključivo i našega admirala Loše, tvrde da to nisu teorije zavjere, već da zavjera djelatno postoji u cilju ovladavanja svijetom.

Sve ovo ne znači da TTIP treba na neviđeno anatemizirati, ali ne znači ni to da ga treba na neviđeno prihvatiti kao božji blagoslov. Dapače valja ga učiniti javno dostupnim tekstom, dobro proučiti, provesti široku javnu raspravu, i u njega unijeti izmjene i dopune, koje bi odgovarale Hrvatskoj u pogledu njenog razvoja proizvodnje, trgovine i naročito izvoza, u okviru TTIP aramžmana. Ako takvi prijedlozi ne bi bili prihvaćeni, ili čak rezolutno odbijani, onda bi bar znali "koliko je sati", pa bi bili načisto da bi potpisivanjem TTIP-a sami sebi stavili omču na vrat (kao i u slučaju ulaska u EU, u kojoj nam se ta omča sve više steže).

Napisao sam ovo željno isčekujući da TTIP entuzijasti argumentirano dokažu da je TTIP za nas božji dar, a ne prijetnja kako sam ju ja opisao. Moj je strah jedino od toga, da pošto je Hrvatska tijekom povijesti toliko puta griješila, ne učini još jednu veliku grešku i izgubi i ono malo svoje suverenosti što joj je ostalo nakon ulaska u EU, a koje je tako teško izboreno i plaćeno tisućama života naših mladića.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (2)


Respektira (2): 5none5, kbunjevac


Komentari (2)


Hvala kbunjevac što nisam samo ja "paranoičan" u svezi TTIP-a ! No ako ništa drugo, brometar.hr je dokazao da je jedno od rijetkih medija koji su ovu temu načeli bez predrasuda o bogomdanosti zapadnih inicijativa. Sada su to UNRA paketi u Laci 0 0 0


kojima su umjesto konzervi i trumanovij jaja, upakirane zmije otrovnice. "Pomogli" su Iraku, Libiji, sada Siriji, da ostale sitnije "pomći" po svijetu da i ne spominjemo, pa su rezultati vidljivi - opća rasula, mrtvi i val izbjeglica. Laci 0 0 0

Analiza

U kriminalistici, a suvremeni neoliberalizam je neka vrsta kriminala, postoji jedno pravilo koje se primjenjuje u slučajevima ubojstava, a to je da se prvo postavlja pitanje: -Tko ima od toga najviše koristi ? Što se TTIP-a tiče ima puno razloga da se postavi isto pitanje:-Tko bi od toga imao najviše koristi ? Pa ako uspijemo da se sjetimo nekog odgovora, onda na osnovu njega prosuditi je li potpisivanje TTIP-a odnosno ulazak u TTIP aranžman dobar za nas ili ne, odnosno što bi trebalo da on sadržava da bi bio dobar odnosno prihvatljiv i za nas. Upitajmo se prvo tko je ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 0
  • 0
  • 2