Analiza

Sve nebuloze katastrofalnog 'plana' o otkupu Ine

09.01.2017. 17:23, Otkup Ine prodajom HEP-a? Dobar ili loš plan?

Otkup INE prodajom HEP-a ili na bilo koji drugi način je loš plan, ako plana uopće ima. Jer, predstaviti izvore finaciranja za jednu takvu transakciju ne znači plan, znači samo da se ne misli izravno opteretiti državni proračun i povećati javni dug.

Ali potopiti milijarde eura, što u savski pjesak kod Siska, što u naše plavo more kod Rijeke je svejedno katastrofa, a da se to radi iz sredstava proračuna bila bi katastrofa na kvadrat. Nema ni jednog razumnog argumenta za već stotinama puta, sa svih relevantnih političkih strana ponavljanu besmislicu, da će Hrvatska renacionalizacijom INE postići nekakvu nacionalnu energetsku nezavisnost. Nema primjera u zajednici koje smo član, a i u širem slobodnom svijetu, svijetu uređenih globalnih, liberalnih ekonomskih sustava, da jedna država preuzima naftnu industriju u svoje ruke. To u sustavima kojih smo sada članovi jednostavno nema smisla. I nitko do sada, ama baš nitko nije predstavio ni jedan argument u korist takve odluke – nije ga predstavio jer ga jednostavno nema, ne postoji veza između vlasništva nad stotinjak benzinskih crpki i dvije derutne rafinerije i nacionalnog energetskog interesa.

Ili možda ipak da – nacionalni interes je otarasiti se toga balasta pod svaku cijenu.

Da je neki interes države na bilo koji mogući način poveziv sa vlasništvom nad naftnim kompanijama već bi davno i Europa i Amerika imale takva državna poduzeća. Umjesto toga u Europi se zatvaraju rafinerije. Njemačka, na primjer, već od 1982., zatvara manje rafinerije, kapaciteta poput Rijeke, o kapacitetu Siska da i ne govorimo. Uglavnom, od 1982. su u Njemačkoj zatvorene 23 rafinerije sa ukupnom proizvodnjom od 32.700.000 tona derivata godišnje. Radi ih još 11 sa ukupnom godišnjom proizvodnjom od 86.430.000 tona derivata godišnje. Sve su u privatnom, većina u stranom vlasništvu, ni jedna u državnom.

U Velikoj Britaniji je situacija slična, a Španjolska ima samo jednu rafineriju, koja je u potpunom privatnom i stranom vlasništvu itd itd. Dali su zbog toga Njemačka i Španjolska manje energetski neovisne? Pa naravno da nisu, a nije ni Hrvatska bez obzira bio vlasnik INE MOL ili INA HR. Kapacitet Riječke rafinerije je sa proizvodnjom od oko 4.500.000 tona, a sisačke od oko 2.200.000 tona derivata godišnje nedostatan da bude konkurentan, čak ako bi i imao kvalitetu, koje nema. Koliko bi trebalo uložiti da bi se ove dvije rafinerije kvalitetom dovele na prosječnu europsku razinu ja niti znam niti se u ovoj analizi time mislim baviti. Znam da bi bilo jako skupo, rizično i sigurno neisplativo.

Najprije ću komentirati razne izjave koje pokušavaju pronaći argumente za tvrdnju da je INA strateška kompanija.

1.Izgubiti ćemo vrijedan, visoko kvalificiran naftaški kadar.

Na tržištu rada u Europi i van nje ima momentalno nekoliko tisuća takvih kadrova svih profila. Te su tvrdnje potpuno neodržive i besmislene. Osim toga ako nam takvi kadrovi jednom zatrebaju dovoljna su dva, tri oglasa, pa će, ako su uvjeti u redu, oni koji su sada kod INE MOLA unutar otkaznog roka preći na “našu” stranu. Ako uvjeti ne budu u redu oni će nam odlepršati pa makar mi bili vlasnici.

2.Ugrožene su nam rezerve naftnih i plinskih derivata.

To nema nikakve veze sa Inom. Država ima širok spektar instrumenata kojima će osigurati rezerve na razini koju smatra potrebnom. Moguće je bez ikakvih poteškoća organizirati rezerve koje će biti privatno administrirane od jednog ili više partnera u ime i za račun države.

3.Naftni izvori

Naftni izvori nisu u vlasništvu INE, kada INI istekne koncesija treba ju jednostavno ne produžiti i naći boljeg koncesionara, a ako ne možeš naći boljeg biti sretan da ti i ovaj ostane.

4.Izgradnja LNG terminala

Nema baš nikakve veze s INOM, mislim da je u međuvremenu interes za njegovu izgradnju u Hrvatskoj prilično nizak, jer se nisu našli zainteresirani partneri koji bi taj projekt u Hrvatskoj financirali. Nisu se našli jer bi takav plin bio do 2,5 puta skuplji od ruskog. Plan EU komisije kojim su bili planirani LNGi se upravo prerađuje i bolim se da od onoga na Krku neće ostati ništa, a ako i ostane nema i ne može imati nikakve veze s INOM. Ako s njim u vezi postoje državni interesi oni se mogu realizirati bez INE.

5.Osiguranje opskrbe derivatima

Osiguranje opskrbe derivatima kroz preuzimanje INE je tolika besmislica da je ne treba ni komentirati. Osim što bi i sada derivati iz Rotterdama, prevezeni riječnim putem (Rajna – Majna – Majna Dunav Kanal – Dunav) iskrcani, recimo Vukovaru bili oko 8% jefiniji od onih koje MOL i INA proizvode u svojim rafinerijama, takvi derivati imaju i veću kvalitetu. A da tih derivata, neovisno o načinu transporta do Hrvatske, ima u neograničenim količinama ne treba ni spominjati. I sa INOM i bez INE i sa MOLOM i bez MOLA opskrba derivatima nije i neće biti ugrožena. Dapače ako država nema vlastitog financijskog interesa u INI (ili u nekom drugom proizvođaću) njena situacija je bolja, bolja samim tim da neopterećena vlasništvom može regulirati tu granu u interesu svih građana.

6.Naftni izvori u Siriji

Mislim da s njima u dogledno vrijeme ne teba računati neovisno o tome tko je vlasnik - INA MOL ili INA HR. Bojim se da tu bez Rusa neće ići ništa ali to je jedino pitanje na koje nema jasnog odgovora, može biti da će jednog dana donositi puno, dali će, a pogotovu kada, taj dan doći ne zna za sada, ni Putin. Ali i tu  važi – ne prepoznajem stratešku važnost za Hrvatsku.

Ne spadam u ljude koji u svemu vide zavjeru protiv države, koji u svakom potezu svakog političara vide kriminal i koristoljublje. Baš naprotiv, uvjeren sam da velika većina tih ljudi savjesno, odano i rodoljubno rade svoj posao. Ne mislim da su izuzeci od toga ni Andrej Plenković, ni Martina Dalić. Ali ne mogu shvatiti kako Martina Dalić može govoriti takve nebuloze, stvari koje nemaju nikakvog uporišta u bilo kojoj, pa ni najjednostavnijoj ekonomskoj analizi. Još mi je manje razumljivo zašto joj Plenković tako slijepo vjeruje i time riskira svoju političku karijeru. I na kraju, kako to da se čak ni u MOST-u (osim Bulja) nisu pobunili, vjeruju li i oni u priču o strateškoj važnosti INE ili pak znaju da je cijela transakcija toliko malo vjerojatna da se zbog toga hipotetskog plana ne treba previše zamjerati starijem partneru.

Pa što je to, koji je to interes da mala Hrvatska uđe u tako velik rizik, rizik koji može prijeći tri milijarde dolara? Činjenica da će se to financirati prodajom HEP-a nimalo ne umanjuje taj rizik. Jer ako se tri milijarde potope, nestanu, izgube, to je jednostavno neoprostiva financijska katastrofa za državu.

To nikako ne znači da ne treba privatizirati dio HEP-a, ali na taj način dobivena sredstva treba dijelom uložiti u restrukturiranje samog HEP-a, dijelom u poboljšanje infrastrukture, eventualnu izgradnju infrastrukture za elektro mobilitet (postaje za brzo punjenje elektro automobila). Smiješno je povezivati te postaje sa postojećim benzinskim crpkama, jer je potreban broj mjesta za napajanje strujom neusporedivo veći nego što je broj crpki, prosječno trajanje punjenja je preko 3 sata, dok se na crpki ostaje par minuta. Koncesije za takve punionice se mogu dati ljudima koji će možda ostati bez posla zbog smanjenog obima naftnog posla ili zatvaranja rafinerije Sisak. I braniteljima bi takve koncesije, po održivim uvjetima, mogle biti zanimljive.

S drugim dijelom toga novca bi se moglo riješiti jako puno problema, puno važnijih od INE. Dok nam djeca idu u školu u tri smjene, dok se zimi mrznu, a ljeti preznojavaju u derutnim učionicama, dok nemaju nikakve ili samo loše opremljene gimnastičke dvorane, dok nemaju kabineta za prirodne predmete pa još uče kao pred sto godina ne treba trošiti milijarde da bi se kupilo nešto što ni jedna moderna država više ne drži u svom vlasničkom portfelju.

INA nije strateški interes Hrvatske i ne treba je kupovati. Strateški je interes Hrvatske prodati MOL-u i preostali dio, koji je još u vlasništvu republike Hrvatske.

Jedina država čiji je (strateški?) interes da Hrvatska preuzme INU je Mađarska.            

Interakcija

 
UČINIO -> 3 1 5 68
PRIMIO <- 45 18 7 114

Dostignuća

Vingd 60.00
Bodovi 61.6
Prijedlozi 1 0.00
Analize 12 60.00
Ankete 4

Ocjene (5)


Respektira (4): Losonsky, viewer, siouxica, Zagorec


Slaže se (1): Losonsky


Komentari (14)


na vjerodostojnosti. Inače, od samog početka priče spominje se ukupni iznos modernizacije od tričavih €800,000, dok Davor Štern otvoreno tvrdi kako bi INU nakon 13 godina MOL-a trebalo praktički izgraditi iznova. Ako se tekst piše na temelju brojki, bereza 0 0 0


tada bi svi zaključci ili bar većina trebali biti izvedeni iz brojčanih pokazatelja. Ovako... Na temelju čega vjerovati da bi derivati iz Rotterdama bili jeftiniji? Pa, mi ni sad ne možemo sa sigurnošću znati odakle dolazi benzin na crpkama u RH. bereza 0 0 0


Kljuc nesporazuma je u cinjenici da vecina Hrvata smatra kako su kompanije u bogatim zemljama uglavnom u drzavnom vlasnistvu. Vecina ih misli da je UniCredit neka talijanska drzavna banka, da je Deutsche Telekom u vlasnistvu Njemacke drzave, itd. MrWonderful 0 0 0


Drugi su pak uvjereni da je sovjetsko-kubanski model gospodarstva bolji od privatnog vlasnistva. MrWonderful 0 0 0


Ispravak vlastitog "zbrzanog" navoda: koji treba glasiti"...spominje se ukupni iznos modernizacije od tričavih €800,000,000..." Odnosno, još tričavijih 6 milijardi kuna - za modernizaciju obje rafinerije. bereza 0 0 0

Analiza

A.P, Z.M i M.D zabijaju pretposlednji čavao u lijes hrvatskog gospodarstva ?

04.01.2017. 20:29, Otkup Ine prodajom HEP-a? Dobar ili loš plan?

Bez obzira što s eu javnost plasira tvrdnja da je ideja otkupa njenog dijela vlasništva u INI, ideja Vlade, u to samo nenpopravljivi naivci mogu vjerovati. Jer je potpuno jasno da su nglavni kreatori te ideje Plenković, Z.Marić i M. Dalić, ili isti trojac samo obrnutim redoslijedom. ostali članovi Vlade su vjerojatno obični statistici u toj priči koja Hrvatskoj n emože donijeti ništa dobro.

Bez ikakove sumnje neće se pogriješiti nimalo, ako se odmah na početku kaže- To je loš, veoma loš plan! Tko sumnja u to neka se sjeti što je pričano kada se INA prodavala MOL-u? Pričalo se da je to veoma dobra stvara, jer ćemo tako dobiti "jakog" strateškog partnera! A što smo dobili ? Dobili smo partnera, koji je svim sredstvima, pa čak i podmićivanjem (bez obzira što su u Ženevi rekli da nema dokaza za to) nastojao i uspio preuzeti upravcljanje INA-om, i raditi sve da izvuče što veći profit, a učini što manje za jačanje INE. To s ene može osporavati, jer da nije tako zašto bi se sada "rastajali" od tako "sjajnog" strateškog partnera, zar ne? A ako se netko sjeti odmah replicirati da su INU prodali neki drugi političari, a sada je žele "vratiti" neki sadanji političari, valja se zapitati je li to valjana replika? Jer već 26 godina u nas politikom se "igraju" samo HDZ i SDP, uz neke povremen prirepke kad aim je to bilo potrebno. I budimo iskreni, je li itko primjetio neku razliku u ophođenju prema problemima Hrvatske i hrvatskih građana između tih dviju opcija? Svatko tko j eiskren, mora priznati da nije bilo, nekih bitnih razlika u ponašanju, sem u retorici kojom su namjerno htjeli stvarati dojam da se razlikuju u nečemu. Ali riječi su riječi, a djela pokazuju pravo stanje stvari, pa glasanje hrvatskog predstavnika u arbitražnom postupku pred arbitražnim sudom u Ženevi-PROTIV HRVATSKE- je samo dokaz te tvrdnje o tome "da su svi isti", bar što se političara tiče.

A sada malo činjenica. Od 1990-e se "zaklinjemo" u to "da sa puta tržišnog gospodarstva skrenuti nećemo !". I u to ime smo prodali INU MOL-u. Zar nije u smislu tržišnog gospodarstva suludo da kupujemo nešto skuplje od cijene za koju smo isto prodali ? Osim ako to nije u međuvremeno bitno promijenjeno. Što se INE pak tiče, ona se doista promijenila, ali na gore, pa tržišno gospodarski gledano otkup INE od MOL-a nema smisla. S druge strane HEP je stabilna kompanija, bez nekih većih problema, ako ne uzmemo u obzir da bi mogla biti i puno bolja, da se njome ne upravlja sa kadrom koje imenuje "država" tojest politika. Prodavati nešto zdravo radi kupovine nečeg bolesnog, je slično vađenju zdravih zuba da bi se zamijenili protezom.

Jedno od najstupidnijih izjava zašto je dobro prodati dio HEP-a, je potekla od Martine Dalić, koja je rekla da bi prodaja dijela HEP-a povećala transparentnost poslovanja HEP-a ?! To je rekla zaboravivši da je nakon prodaje INE MOL-u poslovanje INE postalo totalno netransparentno, bar za hrvatsku stranu. Sve u svemu što reći kao zaklučak ? Jedino što bi se moglo reći je to, da je prodaja HEP-a radi otkupa INE veoma loš plan. Toliko loš da bi možda pretstavljao presedan i izgovor za buduće prodaje hrvatskih strateških resursa, kao što su hrvatske vode, hrvatske šume, i konačno same Hrvatske, pod izgovorom da su belosvjetski "investitori" naši 'ljubljeni' strateški partneri, bez kojih ne možemo na 'zelenu granu' !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (3)


Respektira (3): bereza, plotto, 5none5


Komentari (8)


država bi bila dobar poslodavac kad bi postojao zakon koji bi političare pozivao na kaznenu i materijalnu odgovornost,, jer nije na kraju mandata dovoljno reći, “bio je loš političar, birajmo drugog“ 5none5 0 0 0


Dalićka je kukavičje jaje u Vladi.U prvoj koalicijskoj i zadnjoj prije ove,to je bio Linić,koji nije uspio završiti mandat jer se sukobio sa šefom.Oboje su produženi suradnici MMF-a i profesionalni obmanjivači. plotto 0 0 0


5none5 i plotto, hvala za gornja četiri komentara ! Da smo normnalna država, sa normalnim Saborom, MUP-om, DORH-om i sudstvom, na osnovi komentara bi mogli početi,, kako Bandić kaže-DELAT I ! Čovjeku se zgadi kad Dalićka govori o brizi za Laci 0 0 0


većinu građana i za Hrvatsku. Poslednji koji su iskreno željeli dobro Hrvatskoj su izginuli kod Vukovara i na inim bojišnicama. Da su znali kakvi će vladati Hrvatskom ne bi uzeli oružje u ruke. EU nas otvoreno potkrada, Juga je to činila Laci 0 0 0


skriveno. U oba slučaja hrvatskim novac se odnosio/odnosi iz Hrvatske. Nekada su se ipak gradile tvornice u Hrvatskoj, a sada se uništavaju tvornice i grade strani Super Marketi ! To je "strategija" razvoja Hrvatske Plenkija, Dalićke i Z.Marića Laci 0 1 0

Analiza

A.P, Z.M i M.D zabijaju pretposlednji čavao u lijes hrvatskog gospodarstva ?

04.01.2017. 20:29, Otkup Ine prodajom HEP-a? Dobar ili loš plan?

Bez obzira što s eu javnost plasira tvrdnja da je ideja otkupa njenog dijela vlasništva u INI, ideja Vlade, u to samo nenpopravljivi naivci mogu vjerovati. Jer je potpuno jasno da su nglavni kreatori te ideje Plenković, Z.Marić i M. Dalić, ili isti trojac samo obrnutim redoslijedom. ostali članovi Vlade su vjerojatno obični statistici u toj priči koja Hrvatskoj n emože donijeti ništa dobro. Bez ikakove sumnje neće se pogriješiti nimalo, ako se odmah na početku kaže- To je loš, veoma loš plan! Tko sumnja u to neka se sjeti što je pričano kada se INA prodavala MOL-u? Pričalo se ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 3
  • 0
  • 0
  • 8

Analiza

Struja sve važnija, a Vlada prodaje HEP. Za čiji interes?

04.01.2017. 12:15, Otkup Ine prodajom HEP-a? Dobar ili loš plan?

Tko zna kako bi se slučajnošću upravljana povijest odigrala da je kojim slučajem Željko Kerum na vrijeme stigao položiti saborsku prisegu ili da je barem, iz edukacijskih potreba stigao pročitati Šikin blog. Pa saznati da se dupliranjem kockarskog uloga ne dobiva olako ekspresno izgubljeno. To vjerojatno nećemo nikad saznati, ma koliko mazohistička virtualna publika bila voljna trati se satirom na svoj račun i lajkati stranice tipa Žele (a bogami i ćaća) se vraća.

Vraća li se ćaća i vraća li se Žele, pokazat će vrijeme, kao što će pokazati i jesmo li onaj narod o kojemu govori dr Sanader u najavnoj špici Poligrafa Hrvatskog radija: Narod koji zaboravlja svoju povijest-ponavlja svoje tragedije.

Na satu povijesti kojeg smo svi odslušali, osim briselskog ćate (jer je bio u Brusselu valjda), dok smo imali vanjski dug oko 10 milijarda dolara, morali smo slušati i kako smo prezaduženi, kako država ne zna skrbiti o svojoj imovini i kako je donesena politička odluka o prodaji INE. Danas, kad nam je ukupni vanjski dug iznad 100 milijarda eura (pa vjerojatno nismo prezaduženi), opet smo u prilici čuti kako je donesena politička odluka o kupnji INE. Polovicu te političke odluke čuli smo na Badnjak od premijera Plenkovića, a drugu polovicu u skladu sa svemirskim ciklusom, uz nužno poštovanje zimskog solisticija, nakon tri dana. Prodajemo HEP da bismo kupili INU.

Onu prvu prodaju su nam obznanili omraženi ljevičari, komunjare. Ovu drugu – omiljeni desničari, naši, članovi velike europske obitelji pučkih stranaka (koja dobrosusjedski uključuje i onu Vučićevu iz dobrovoljačke Srbije). Stalna na svijetu tom samo mijena jest – ne odnosi se na nas. Jer se malo toga mijenja. Osim kod pristaša lumpendemokrata iz Mosta koji su otkupili za sebe pojam Promjene iz Klaićevog rječnika. A i mijenjali su subjekt iz krilatice Ne damo. Prije nisu dali INU, sad ne daju HEP. No, dok svi mi čekamo prve demokratske ili bilo kakve izbore u sekti Most koja bi da je stranka, Martina Dalić, ta heroina MMF-a, HDZ-ova disidentkinja čiji brak i status je spasilo imenovanje muža (nije bliski rod pa nije nepotizam) u upravu INE (ali radi toga nije u sukobu interesa i smije govoriti o INI za razliku od Karamarka, koji jedva da je smio hodati zemljom MMF-ovom) nam u Otvorenom docira o ljepotama prodaje HEP-a. Te ćemo zadržati kontrolni paket, vodit ćemo računa o energetskoj ovisnosti, te ćemo prodati hrvatskim građanima. Deja vu. Nešto slično je cijedio kroz zube i nemaskirani riječki osvetnik Slavko Linić onomad.

Voljeli mi svoju zemlju (pa i toliko da je spašavamo bijegom iz nje – ovo je prilika zahvaliti se svim našim gastarbajterima koji su nam ovih božićnih blagdana donijeli nekoliko milijarda eura da bismo ih mi domoljubi mogli trošiti do ljeta, dok ne dođu slijedeći euri od turizma) ili ne, nije nam sasvim svejedno što je čije. Naročito ne čiji je kontrolni paket podložan prodaji ili poklanjanju. Jučer u INI, sutra u HEP-u.

Trinaesta Vlada RH je bila baksuzna za građevinare i one sklone lustraciji. Trinaesta godina MOL-ovog upravljanja INOM, po Plenkoviću bi trebala biti zadnja prije nogiranja Mađara. Milanović je dizao letvice, Plenković bi morao dignuti nogu,a Mađari stražnjicu u recentnoj predstavi za javnost.

Osvrnemo li se na trinaest MOL-ovih godina u INI, vidjet ćemo da je to trinaest godina dobre žetve za Mađare. Vrijeme u kojem su nafta i plin bili strateški energent za one koji strategije imaju. Mađari su želi, a sijali nisu. Engdahlovo stoljeće rata započeto engleskom zlobom oko pruge Bagdad-Berlin možda je završilo  arapskim proljećima i sprječavanjem Njemačke u opskrbi s jeftinom solarnom strujom iz pustinjskih elektrana. Ako i jest, onda je završilo samo kao pobjeda električne energije nad naftom. Odnosno onih koji su shvatili da je energent ovog stoljeća električna struja. Poput Angele Merkel, koja sasma demokratski, a putinovski pogledava na četvrti mandat i predlaže: nakon 2030 g zabraniti proizvodnju motora s unutarnjim sagorijevanjem. Od tog datuma nas dijeli, pogađamo – ravno 13 godina.

U prvih 13 godina, u kojima smo mogli zemlju razviti do neslućenih visina zahvaljujući energetskoj samodostatnosti, od Mađara smo inkasirali 1,5 milijardi dolara. I poklonili im profit s ININIH nalazišta u Siriji. I poklonili im barem polovicu od 1,6 milijarda eura, koliko je hrvatska država propustila naplatiti koncesijske naknade za naftu iscrpljenu u Hrvatskoj (što implicira kako rudna bogatstva Hrvatske ne pripadaju ni narodu hrvatskom, ni državi Hrvatskoj, već onomu tko zabode kakvu cijev u zemlju ili iskopa kakvo rudarsko okno). Dakle, imali smo (naftu) i mogli smo u doba naftne isplativosti drmati 'regionom'. Ali 'političkom odlukom' nismo.

Nailazi doba u kojem će električna energija biti od krucijalne važnosti za uspjeh bilo koje zemlje. To doba najavljuju i HEP-ovi rezultati – godišnji profit od cca 2 milijarde kuna. I sad bismo taj sigurni profit, koji će u nadolazećim godinama rasti, zahvaljujući 'političkoj odluci' morali dijeliti s nepoznatim strateškim partnerima. Strategija privatizacije INE nam je pokazala kako izgleda strateško planiranje po 'političkim odlukama'. Jedno slično je proveo sadašnji čelnik  Hrvatske Narodne Stranke (čitati inverzno), ledo inženjer Vrdoljak. U ime hrvatske države je potpisao višedesetljetnu obavezu hrvatske države prema proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora. Oko 2 milijarde kuna na godinu. Ili – kako mi je jednom objašnjavao jedan poduzetnik prije naprasnog i iznenadnog odlaska u Remetinec – ako imaš plaću od 10 000 kuna, onda na nju moraš gledati kao na svoj kreditni potencijal, u stvari imaš milijun kuna na 10 godina kojeg možeš uzeti odmah i krenuti u biznis. Dakle, s 2 milijarde kuna na godinu koje zahvaljujući 'političkoj odluci' i potpisu ledo inženjera Vrdoljaka dajemo odabranim i povlaštenim bogatašima za to što su postavili vjetroelektrane na Dinaride (zato posljedično mrze Thompsona i Zaustavi se vjetre) i fotonaponske kolektore na hrvatsku zemlju, mogli smo lako i elegantno otkupiti mađarski dio INE za samo 5 godina.

Godina po godina, trinaest po trinaest i proći će mandat, desetljeće, a jedini neobnovljivi resurs kojeg svi u vrlo ograničenim količinama posjedujemo jest vrijeme. A prema tom resursu se odnosimo kao Torcida prema Hajduku koji  znamo - živi vječno.

Jednu INU smo kerumovski prokockali u prvih trinaest godina, druge dvije INE ćemo u Vrdoljakovih 13, a četvrtu bismo trebali u daljih 13 godina zahvaljujući Plenkovićevoj 'političkoj odluci' o prodaji HEP-a. Tko se opekao (predajom INE), puše i na hladno pa se pita nije li upravo prodaja HEP-a razlog Plenkovićevog silaska s briselske špice i  plaće od jedva 10 000 eura plus 20 000 za suradnički tim na plaćicu od 2 i nešto tisuća eura? Kako bismo opet propustili šansu za upravljanje vlastitim razvojem?

Uza sva politička kadroviranja, ortačke i menadžerske ugovore, politika od HEP-a nije uspjela napraviti pokazni primjer države kao lošeg gospodara. HEP, iako u državnom vlasništvu, iako bez monopola, izložen svjetskoj konkurenciji radi s profitom. I to ne baš malim. Dovoljnim za pokriće rupe bez dna u koju nas je uvalio, ničim izazvan ministar Vrdoljak.

Nije tajna da smo industrijski devastirani, da nam je poljoprivreda u defanzivi, a stočarstvo u rasulu; da Jadransko more više nije samo naše, već i europsko. I da je najveća vrijednost koju posjedujemo ostala upravo u HEP-u, Hrvatskim šumama i Hrvatskim vodama. Sad je očito na redu HEP, šume i vode te komunalne usluge će doći na red poslije. Nakon potpisivanja TTIP-a i još kojeg našeg glasovanja za nastavak sankcija Rusiji.

Dvaput san umra, pjeva Oliver i još je živ. Naše vlasti su dosad proćerdale nekoliko INA,a još smo živi. Samo što ne pjevamo. Blues. Poput berača pamuka. Ne znači da nećemo.

5

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 193.3
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (12)


Respektira (10): bereza, 5none5, Jung-fu, Spektator, RepopeR, Zagorec, Laci, glycerin, siouxica, Alumnus


Slaže se (2): Laci, plotto


Komentari (51)


@ VeNLO, sama ćčinjenica da zasada imaš rekordnih 46 koimentara govori dovolčjno koliko ti je analiza/tekst bio dobar i poticajan. Da se u Vladi bar upola toliko ozbiljno raspravlja o HEP-u, i inim stvarima Hrvatska bi bila O.K., a sad nije ! Laci 0 1 0


@viewer ak ste kolega iz struke vidite DANAŠNJE inst MW i proizv MWh cijene i sve bu jasno. Nema $$ smisla nikad više graditi termoelektrane osim sigurnost velikih mreža. Pošaljem grafikone ugljen nuklearka mrtvi i za superbogate koje Njemačka neće Zagorec 0 0 0


@Zagorec, nisam tog smijera ali sam kroz život imao dodira. Evo Vam link postojećih termoelekrana na ugljen u D. Samo zadnje 3 god. su u Hamburgu, Karsruheu i NRW tri nove u pogonu. http://cdn2.spiegel.de/images/image-984265-galleryV9-immm-984265.jp viewer 0 0 0


Gase stare ugljenare i zamjenom novim efikasnim/čistim plan(?) je ugasiti sav ugljen možda do 2030(?) idu manijački u obnovljive+ mrežu zase i za izvoz tehnologije. http://energypost.eu/german-conundrum-renewables-break-records-coal-refuses-go-away Zagorec 0 0 0


Tu Vam je zgodan laički pregled pada cijena vjetra i fotonapona, utrka je to sa sigurnim pobjednikom http://www.smh.com.au/environment/climate-change/seven-energy-charts-that-will-cheer-and-frighten-about-australia-and-the-world-20161206-gt53fq.html Zagorec 0 0 0

Analiza

O privatizaciji HEP-a

03.01.2017. 19:06, Otkup Ine prodajom HEP-a? Dobar ili loš plan?

Iako je već vlada Zorana Milanovića poduzela neke korake u vezi privatizacije dijela HEP-a, tek je najavljena renacionalizacija INA-e ponovo taj postupak dovela u prvi plan. Koliko je pametno novcem od prodaje četvrtine HEP-a kupovati polovicu INA-e i hoće li to uopće biti izvodljivo, nije predmet ovog razmatranja. Previše je nepoznanica, uključujući i ključni element svake trgovačke transakcije, a to je cijena, koja nije čak niti približno poznata. No, zato znamo da HEP neće postati vlasnik INA-e te će u svakom slučaju ova dva postupka biti razdvojena. To nam omogućava odvojenu analizu privatizacije HEP-a.

Kako je najavljeno, prodala bi se četvrtina minus jedna dionica HEP-a, što bi državi omogućilo zadržavanje pune kontrole nad HEP-om. To ujedno znači da se neće tražiti strateški partner te da će kupci dionica biti motivirani isključivo zaradom od dividende i rasta cijene dionica.

Iako zastupam mišljenje da u našim uvjetima kontrolirana privatizacija nemonopolističkih državnih poduzeća nema alternativu, većina do sada izvršenih privatizacija strateških, relativno dobrostojećih i uglavnom monopolističkih poduzeća u državnom vlasništvu obavljena je neprofesionalno u maniri divljeg kapitalizma (čitaj: pogodovanju nečijim interesima) i tu je tezu lako dokazati na par istaknutih primjera.

1. Privatizacija Hrvatskih telekomunikacija. Uz samu tvrtku, DT je u vlasništvo dobio i cjelokupnu infrastrukturu tzv. zadnje milje, odnosno dijela sustava od telefonske centrale do pretplatnika. Dok nije sporno vlasništvo kabela, vlasništvo kanala je itekako sporno, budući da onemogućava konkurenciju da kroz iste kanale polaže svoje kabele. Time smo izgubili vrijedan nacionalni resurs (k tome dobrim dijelom financiran sredstvima građana), a cjelokupna telekomunikacijska politika države (osobito širokopojasni pristup internetu) ovisi o dobroj volji HT-a.

2. Privatizacija Sunčanog Hvara izvršena je na način da se jedna tvrtka koja je imala lokalni monopol privatizirala na način da je državni monopol pretvoren u privatni čime je cijeli grad, jedna od naših najvrjednijih turistička destinacija, de facto predan u ruke privatnom investitoru.

3. Privatizacija INA-e s davanjem nesrazmjernih upravljačkih prava MOL-u dovela je do situacije da su vrijedni nacionalni resursi de facto postali vlasništvo MOL-a. Našim naftnim i plinskim poljima tako upravlja MOL i to uz nevjerojatno malu naknadu za crpljenje, a nasuprot tome je cijena koju za taj plin plaćamo ista kao da uvozimo plin iz Rusije. Ugovorne obaveze koje MOL preuzeo, a to je prvenstveno osuvremenjivanje rafinerija, nije izvršio. Nevjerojatno je da država na temelju toga nije zatražila raskid ili barem reviziju ugovora ili je možda ugovor tako napisan da to i nije bila stvarna obaveza nego samo predstava za neupućenu javnost?

Namjerno cijenu nisam naveo kao sporan faktor niti u jednom slučaju, jer cijena je uvijek podložna subjektivnim procjenama. Smatram da su navedene „greške“ dugoročno napravile puno veću štetu, nego li je to napravila eventualna prodaja ispod cijene.

Iz navedenoga je jasno kako ne bi smjela izgledati prodaja četvrtine HEP-a. Doduše, kako nema strateškog partnera, tako nema niti mogućnosti da dođe do slučaja MOL, a monopol zbog tročetvrtinskog vlasništva ostaje i dalje u rukama države. Usprkos tome, ako se prodaje makar i manji dio HEP-a, HEP se treba potpuno tržišno postaviti, a država treba svoj odnos s HEP-om transformirati na način kao da se radi o privatnoj kompaniji, a ne o produženoj ruci države.

S druge strane, razmotrimo zašto bismo uopće prodavali dio HEP-a? Ako tu prodaju izoliramo od trenutne Vladine potrebe za namicanjem novaca za renacionalizaciju INA-e, a znamo da je prodaja dijela HEP-a bila ideja i Milanovićeve vlade, postoje li dobri argumenti koji bi tu prodaju opravdali?

Jedan od argumenata je transparentnost poslovanja koja bi se dobila uvrštavanjem dionica HEP-a na burzi. Time bi se onemogućilo političko kadroviranje i izbjegli slučajevi u kojima je HEP služio kao mjesto za uhljebljivanje podobnih kadrova.

Drugi argument je potreba za pozicioniranjem HEP-a kao regionalnog energetskog lidera za što s obzirom na raspoložive resurse i liberalizaciju EU tržišta energije ima potencijala. Iako HEP i sada ima solidnu dobit koju uplaćuje u državni proračun, privatni investitori sigurno će pritiskati puno jače nego država kako bi ta dobit bila još i veća. S obzirom da država zbog svog 75%-tnog udjela može kontrolirati prodajnu cijenu struje, socijalna komponenta poslovanja ne bi smjela biti ugrožena te bi se rast morao ostvarivati širenjem poslovanja i smanjivanjem troškova. A upravo su previsoki i prenapuhani troškovi najveća boljka većine državnih poduzeća, pogotovo ovakvih kao što je HEP, u kojima se na remontu samo jednog generatora zbog nepostojanja učinkovite revizije može lako sakriti solidna provizija u iznosu novog automobila visoke klase.

S obzirom da su dividenda i rast vrijednosti dionica jedini motivi za kupnju dionica HEP-a, jasno je da će država morati pokazati ozbiljnost u nakani da se s poduzećem upravlja profesionalno, efikasno i bez upliva politike. U protivnom će cijena udjela koji se prodaje biti preniska ili neće biti dovoljno zainteresiranih ulagača.

Osim toga, država će prije prodaje morati riješiti problem hidroelektrana. Trebat će razlučiti hidroenergetski potencijal koji predstavlja imovinu svih građana Hrvatske od objekata koje su gradili koncesionari ili, u razdoblju od 1945.-1991., država. Za korištenje hidroenergetskog potencijala HEP treba plaćati realnu naknadu, a ne simboličnu kao što je sada slučaj. Hidroelektrane, koje ne mogu biti vlasništvo HEP-a, jer se nalaze na vodotocima, treba HEP temeljem koncesijskog ugovora dobiti na upravljanje

Argumenti protiv prodaje se uglavnom svode na tvrdnje da sve navedeno možemo i sami te da se prodajom odričemo četvrtine godišnje dividende. Nažalost, glavni predvodnici struje koja je protiv prodaje su kao i obično sindikati. Iako mi nije jasno miješanje sindikata u odluke koje se odnose na pitanja vlasništva, jer time odriču vlasniku pravo suverenog odlučivanja o svojem vlasništvu, u ovom slučaju išlo se čak i do apsurdnih prijetnji prekidom opskrbe električnom energijom u cijeloj zemlji. Kažem nažalost, jer sindikati su rijetko kada u ovakvim slučajevima odigrali pozitivnu ulogu te bi puno bolje bilo da se otvori stručni dijalog na razini struke, kako energetičara tako i ekonomista.

Argument da ćemo dugoročno više izgubiti smanjenim prihodom od dividende, nego što ćemo uprihoditi prodajom je matematički problem. U konačnici, brojkama bi trebalo pokazati sve i napraviti jednostavnu usporedbu: koliko dobivamo i koliko dugoročno gubimo u oba scenarija, uz zadržavanje postojećeg stanja i uz prodaju dijela HEP-a. No, dok je trenutno stanje lako iskazati, osnovni problem oko kojega će se lomiti koplja je procjena efekata prodaje na budući razvoj i rast HEP-a.

Argument da možemo i sami je u proteklih 25 godina oboren u skoro svakoj prilici, osim u Domovinskom ratu (i to samo zahvaljujući zajedništvu, koje nažalost nije potrajalo niti do konačnog oslobođenja). Sve, naime, pada na mitu, korupciji i uhljebničkom mentalitetu koji je postao tumor Hrvatske. Dok se to barem ne dovede pod kontrolu, a moglo bi se da je više političke volje, svaka dobrostojeća državna tvrtka (a tu treba ubrojiti i HZZO, HZMO i sl.) bit će ujedno i bankomat, i stranački i privatni, te mjesto za uhljebljivanje podobnih, rodbine, svojte, kumova i prijatelja.

Dakle, prodaja četvrtine minus jedne dionice HEP-a mogla bi pod određenim uvjetima imati pozitivan učinak i to prvenstveno na sam HEP. No, što će Vlada učiniti s dobivenim novcem? Već znamo da su vlade loši poduzetnici, jer ne riskiraju svoj, već naš novac. Zato bih želio da se barem dio tog novca uloži u osuvremenjivanje odgojno-obrazovnog sustava. Pametnom odgojno-obrazovnom politikom bi se tako kroz buduće naraštaje novac mogao najsigurnije oploditi, a vjerujem da bi ta namjena bila puno bolje primljena u javnosti od najave renacionalizacije INA-e. Ipak, ne treba imati iluzija. Vladin cilj je namaknuti sredstva za otkup INA-inih dionica, a rasprava o svrsishodnosti te transakcije predmet je neke druge analize.

5

Spektator

Ex praemissis falsis, conclusio falsa.

Interakcija

 
UČINIO -> 327 75 8 453
PRIMIO <- 296 60 24 664

Dostignuća

Vingd 396.00
Bodovi 160.6
Prijedlozi 3 11.00
Analize 41 380.00
Ankete 206

Ocjene (6)


Respektira (6): plotto, VeNLO, Laci, siouxica, viewer, Alumnus


Komentari (17)


Jedini hrvatski interes koji ja vidim je INA u dominantnom ili potpunom privatnom vlasnistvu, po mogucnosti neovisna i listana na burzi. Njezin glavni cilj bi trabo biti ostvarivanje profita za dionicare. Bas kao sto je to slucaj u SADu, UK-u... MrWonderful 0 0 0


Nizozemskoj, Francuskoj, itd. Ne znam zasto bi Hrvatska bila iznimka. MrWonderful 0 0 0


Sto se tice djelomicne privatizacije HEP-a, postoji mogucnost da strateski investitor kupi udio kroz IPO. S obzirom na alokaciju dionica između institucionalnih i retail ulagaca, tu bi se potencijalno radilo o manjem udjelu koji bi posluzio za MrWonderful 0 0 0


prvi korak u stvaranju znacajnijeg udjela u kompaniji. MrWonderful 0 0 0


Mislim da HEP treba prije razdvojiti na proizvodnju i prijenos. Poslije toga prijenos el. energije spojiti s Janafom i plinovodima u novu kompaniju.Zatim novu kompanije treba izlistat na burzi i 49% prodati a novac dobiveni investirati u el.mežu. viewer 0 0 0