Analiza

Sukobi i verbalni rat su logična posljedica općeg stanja društva.

19.02.2016. 09:39, Može li Orešković primiriti sukobe i verbalni rat na političkoj sceni i javnom prostoru?

 Nelustrirani filojugoslavenski, filočetnički i filokomunistički kadrovi, pomno raspoređeni, urlaju sa svih strana.  Zločinački komunizam dijabolično se pokušva skriti pod skute antifašizma. Isti odbijaju antitotalitarizam. Terminski, ideološki i politički rašomon u koji su uvukli Hrvatsku rezultira dizanjem tenzija na svim razinama.

 Medijskom prostorom Hrvatske tutnji verbalni rat, umjetno konstruiran predanim radom novinara priležnih ideji  filojugoslavenstva i filokomunizma a temeljito prikriven plaštem antifašizma, koji u isto vrijeme odbija ideju antitotalitarizma. Desetljećima su totalitaristi  indoktrinirali novinarske snage, danas ih odgajaju isti profesori ili njihovi nasljednici kojima smeta suverenost Hrvatske.

 Licemjerje, neobjektivnost i sklonost udarnih pera mainstream medija jugofilnom, antisuverenističkom spektru hvatskog društva bolno napda hrvatsko nacionalno biće. Oni nikada nisu prihvatili  Hrvatsku kao suverenu državu, a njihovi apologeti, poput Markovine i Frljića to i javno propagiraju. Tako, dok bezočno sisaju draga im proračunska sredstva, koriste svaku prigodu unijeti nemir u društvo i  dokazati da Hrvatska nije demokratsko društvo, da treba nestati.

 Većina mainstream medija pleše po filojugoslavenskoj komunističkoj matrici.

Odličan pokazatelj rašomona je totalno paušalna podjela na ljevicu i desnicu. HSS i Marijana Petir su daleko jača ljevica od Milanovića i anarholiberalne klike kojima su prava radnika i seljaka te pravedna raspodjela dobara, kilometrima daleko od fokusa. Stvarna podjela društva je na većinske suvereniste s jedne i filojugoslavene s druge strane. Novinari ignoriraju tu pojavu i slijede zapovjeđenu matricu.

 Paušalna i zlobna mantra o političarima koji su isti i koji se isto ponašaju, opet se uspješno lansira. Lansiraju je  novinari filojugoslavenskog miljea. Umjesto medijskog razapinjanja Milanovića koji je pokrenuo lavinu MI ili ONI, koji je Hrvatsku nazvao slučajnom državom, koji je Domovinski rat nazvao građanskim..... koji je nedvojbeno srušio sve mukom građene demokratske standarde, novinarski mainstream  svijet se okrenuo izjednačavanju govora i poteza s jedne i s druge strane. Tako se i uvodničar večernjakove teme služi ocjenama Lalića i Puhovskog kao mjerodavnim za prosudbu situacije. Minimum objektivnosti zahtijevao bi i prosudbu suverenističkog analitičara kako bi dobili približnu sliku.

 Opći novinarski rašomon.

Ministra Hasanbegovića su medijski razapeli. Bez suvislog i jasnog razloga.  Ali on nikada nije pjevao ono što su pjevale perjanice današnjih „antifašista“ odnosno filojugoslavenskih komunista. Vrhunac sotonskog u priči je Ivica Đikić, nekadašnji Feralovac,danas urednik pročetničkog glasila Novosti, koji je do negdje prije pisao laude Maksu Luburiću i Ustaškom pokretu a danas pokušava konstruirati Hasanbegovićevo ustaštvo!!  I bruji medijska Hrvatska o Hasanbegoviću naravno. O opskurnom pokretaču medijske hajke,Đikiću, ni riječi.

 Predsjednica pisanim odgovorom Pupovcu raskrinka svu prijetvornost njegovih protuhrvatskih nastojanja. Mainstream mediji to prikažu kao njezino nerazumijevanje situacije.

 Hrvatskoj je nužan proces lustracije koji će iz javnog i medijskog života otkloniti sve koji ruše demokratski sustav zagovarajući vrijednosti totalitarizama, sve koji su aktivno služili komunističkoj represiji, sve koji rade protiv hrvatske suverenosti. Prijeko nam je potrebna trajno i totalno nezavisna HRT, koja će nepristrano, objektivno i u skladu s društvenim tendencijama informirati i educirati javnost. Potrebna nam je osuda i kazneni progon zločinaca komunističkog režima, te dostojanstven povijesni i žrtvoslovni odnos prema žrtvama komunističkog sustava.

Potreban nam je, medij koji će pojave u društvu nazvati pravim imenom a političare korektno, objektivno i nepristrano pratiti u radu.

Pupovac je neki dan u slovenskom Delu najgrublje ocrnio Hrvatsku. To konstantno čine razni Jakovine, Markovine, Klasići, Severi,Pusići,Puhovski..... Dok to ne postane top tema hrvatskih medija, verbalni sukobi će se nastaviti i postajati sve snažniji unatoč dobroj volji mnogih.

Lustracija u Hrvatskoj je civilizacijska nužnost. 

2

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 244 126 23 172
PRIMIO <- 181 72 17 490

Dostignuća

Vingd 160.00
Bodovi 84.6
Prijedlozi 1 0.00
Analize 43 158.00
Ankete 130

Ocjene (3)


Respektira (2): Alumnus, Kokach


Slaže se (1): Laci


Komentari (3)


U pravu si zenga 2, Zvali mi to lustracijom ili onemogućavanjem podrivačkog protuhrvatskog rada, nije bitno. Ali Radman ne smije biti a čelu HRT, Frljić ne smje biti intendant HNK Rijeka, a što je najvažnije - protuhrvatsko djelovanje NE SME Laci 0 0 0


financirano proračunskim novce ! I što je još važno, dok domaća i strana protuhrvtaska mafija financira medije, potrebno je imati bar jedan tiskani i jedan TV domoljubni medij , čiji je osniač Vlada. Jer HRT je osvjedočeni antidomoljubni i Laci 0 0 0


antihrvatski medij, koji se skriva pod imenom JAVNI ! Bi li netko u USA smio braniti komunizam i za to imati podršku Kongresa (novčanu) ? Ili biti neki crnački "Pupovac" koji blati USA u inozemstvu,, naprimjer u Rusiji ? A mi puštamo Pupovca Laci 0 0 0

Analiza

Sukobi i verbalni rat su logična posljedica općeg stanja društva.

19.02.2016. 09:39, Može li Orešković primiriti sukobe i verbalni rat na političkoj sceni i javnom prostoru?

Nelustrirani filojugoslavenski, filočetnički i filokomunistički kadrovi, pomno raspoređeni, urlaju sa svih strana. Zločinački komunizam dijabolično se pokušva skriti pod skute antifašizma. Isti odbijaju antitotalitarizam. Terminski, ideološki i politički rašomon u koji su uvukli Hrvatsku rezultira dizanjem tenzija na svim razinama. Medijskom prostorom Hrvatske tutnji verbalni rat, umjetno konstruiran predanim radom novinara priležnih ideji filojugoslavenstva i filokomunizma a temeljito prikriven plaštem antifašizma, koji u isto vrijeme odbija ideju antitotalitarizma. Desetljećima su totalitaristi indoktrinirali novinarske snage, danas ih odgajaju isti profesori ili njihovi nasljednici kojima smeta suverenost Hrvatske. Licemjerje, neobjektivnost i sklonost udarnih pera mainstream medija jugofilnom, antisuverenističkom spektru hvatskog društva bolno ... više >

2

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM
  • 2
  • 1
  • 0
  • 3

Analiza

Oreškovićev poziv na toleranciju lijepa je želja - i ništa više!

18.02.2016. 17:06, Može li Orešković primiriti sukobe i verbalni rat na političkoj sceni i javnom prostoru?

Nije teško odgovoriti na pitanje može li Oreškovićeva poruka, kojoj je cilj stišavanje strasti i povratka toleranciji, promijeniti klimu koja intenzivno vlada nekoliko tjedana, ali jednako tako isti taj odgovor neće biti nimalo optimističan. Lijepo uobličena želja, kojoj se nada ona tiha većina koju nitko ništa ne pita, neće doprijeti do onih kojima je namijenjena. 

Oreškovićevo podsjećanje na temelje pluralizma, nužnosti različitog mišljenja i dijaloga prvenstveno je adresiran predvodnicima verbalnih sukoba; kreatorima i sudionicima ispraznih ideološki obračuna. Takvi ga mogu i čuti, ali zasigurno neće tako skoro (možemo biti naivno optimistični pa pripisati trenutno stanje verbalnog rata isključivo predstojećim unutarstranačkim izborima, ali s velikim naglaskom na naivnost) odustati od trenutnih modela djelovanja u javnom prostoru jer ovo je ozračje stvoreno upravo sa svrhom stvaranja tobožnjeg ratnog stanja koje ima isključivo jednu jedinu svrhu - održavanje na životu svih onih koji nisu sposobni uhvatiti se u koštac s temama i rješavanjem problema do kojih drži svako iole pristojno društvo koje istinski živi demokraciju, a ne poput našeg gdje ista služi poput kakve mantre koja postaje stilsko sredstvo koje treba izgovarati da se ispadne gospodin čovjek kako bog zapovijeda, da se dodvori pučanstvu ili kakvom europskom ili svjetskom birokratu. 

Pri tome se ne treba zavaravati da jedna strana igra ulogu žrtve, a druga lovca jer od zadavanja udaraca korist imaju obje strane dok publika, ona uljuljkana, uglavnom blijedo promatra tu odlično izrežiranu predstavu. Istini za volju, uvijek se nađenaivnih navijača s jedne i druge strane koji padaju u trans upijajući ta perverzna prepucavanja. Čini se da iz pozicije čovjeka u Hrvatskoj, pogotovo u ovom razdoblju obilježenom ispraznim ideološkim prepucavanjima, uređenije društvo, društvo koje zaziva premijer, biva utopijska misao, loš scenarij napisan za znanstvenofantastični film. 

Zbog spomenutih aktera i njihovog PR-ovskog shvaćanja ideološkog sukoba, ovako su Oreškovićeve lijepe želje i podsjetnici osuđene na poraz u praktičnom jer se svodi ni na što osim na lijepu misao na koju se može osmjehnuti, odmahnuti rukom i možda, ako još postoji nešto snage, dodati kakav komentar. Društvo u kojemu je pojedinac vrednovan isključivo na temelju vlastitih sposobnosti i djelatnosti kojima doprinosti sebi i drugome više nije moguće ni sanjati, a kamoli se nadati ostvarenju takvih koncepata. Nadati se civiliziranom dijalogu koji uvažava drugog – još je teže. Očekivati da će u Hrvatskoj uljuđeno ophođenje postati modus življenja već sada opravdano možemo nazvati promašenim optimizmom.

S druge strane, ako je istinita ona ofucana fraza o djeci kao našoj budućnosti, situacija je još gora jer nemamo se čemu nadati budući da je kontaminacija, kao posljedica neodgovornog ponašanja i prepucavanja političkih zvijezda i zvjezdica, odavno obuhvatila i one na koje lažno polažu nadu. Ne nužno na način da su zadojenji mržnjom (još jednim u nizu od često iskorištavanih termina koji je, nažalost, iskorišten u ideološkim borbama kao sredstvo čiji pravi problem i opasnost ne samo da izmiče, nego ga se hrani novim sadržajem) nego na način da je svoj toj mladosti ogadila političko, dovela ih do toga da ga izjednače s nimalo lijepim atributima. Za njih je politička arena – opravdano – postala prostor u kojemu je dijalog zamijenjen vulgarnim. Ne treba nabrajati legendarne izjave u kojima se izmjenjuju muda, probisvijet, veleizdajnici, nenarodna vlast, šuplje tikve i tomu slično. I treba li se onda uopće čuditi što mladi maštaju o ljepšem životu u Njemačkama, Švicarskama, Irskama i Skandinavijama, uređenim zemljama nadomak rodne im grude, a opet tako daleke, gotovo stoljećima. Ta mladost koja je, ako je suditi po podacima Državnog zavoda za statistiku, samo prošle godine brojkom iznosila 21.000 ljudi. I čemu se onda nadati kada gradovi nestaju u samo jednom okretanju Zemlje oko Sunca, a ekskluzivan su problem vremena njihovih pradjedova i prabaka, djedova i baka uz neizostavan vokabular nad kojim se više ne uspijevamo ni zgražati jer je postao norma, a ne eksces. 

Odgovornost za ideološke podjele i sukobe na svima je nama, no je li realno nadati se boljemu, teško je zaključiti. Jedna od činjenica koja stavlja negativan predznak na mogući odgovor svakako jest spoznaja da je o sutrašnjici u Hrvatskoj nemoguće razmišljati budući da je ovdje, u ovom dijelu svijeta, čak i današnjica izmigoljila iz ruku, po tko zna koji put, pa je naša stvarnost, naše danas, upravo ono što pripada povijesti; sadržaj koji se u idealiziranim društvima konzumira na sasvim drugačiji način, kojima se bavi u knjigama, dokumentarnim i igranim filmovima, znanstvenim tribinama, uljuđenim razgovorima, sitnim i intimnim pričama kojima djedovi i bake, očevi i majke prepričavaju anegdote, prisjećajući se života kada je još uvijek bio lijep i/ili ružan. O povijesti, ili povijesnim sadržajima, se raspravlja i svaka je rasprava važna, ali jedino onda kada postoji umijeće govora i kada ne služi za rasplamsavanje niskih strasti. Ovdje, u ovih 55 tisuća i nešto sitno bogom danih kilometara kvadratnih to pripovijedanje nije okarakterizirano lijepim, pristojnim oblikom pripovijedanja i dijaloga, počesto nema ničeg uljuđenog. Istina je dogma, a argumen nepoznanica jer ovdje se ne razgovara, nego isključivo propovijeda da bi recipijent sadržaj usvojio, a na svaki pokušaj analize, koji kod autoriteta izaziva nelagodu smatrajući to barbarskim činom pobune, jedino što uspijemo čuti na granici je onomatopeje: kuš

Ideološki su sukobi, čije su bojišnice iz doslovnog sukoba oči u oči s batinom u ruci pa tko prvi udari i preživi, pričat će preseljene na naslovne stranice tiskovina, najbolje pozicije na internetskim portalima, udarne vijesti na televizijskim i radijskim informativnim programima. Naravno, ne treba napominjati da je (pre)tanka granica između verbalnog i fizičkog sukoba, a oni koji kontinuirano podgrijavaju situaciju ili nisu svjesni ili uopće ne mare jer sredstvo oduvijek opravdava cilj, pogotovo kada je cilj pozicija moći pa čak i na uštrb svoga stada. Ili bolje rečeno zahvaljujući svome stadu

Eksploatiranu masu zabavljaju predstavama kako bi se skrenula pozornost s onoga što treba biti dovedeno u centar rasprave. Ne treba biti nikakav ekspert da bi se došlo do zaključka kako je ovo mučno držanje na životu sukoba iscenirano; ovo čemu svjedočimo svakodnevno - stanje sukoba u kojemu dvije strane padaju u delirij nakon što uspješno zabiju gol protivniku. 

Stanje mučnine već nekoliko mjeseci vlada u slučajnoj državi, ako dragu nam državu pokušamo opisati Milanovićevim rječnikom (gdje ta slučajnost služi kao opravdanje za sve što je učinjeno, ili nije, jer u slučajnostima ne postoji red, samo događaj koji se zbio, a samim time nema ni odgovornosti) ili u partijskoj državi, ako se pak okrenemo hadezeovskim pokušajima, ako se odlučimo definirati Hrvatsku onako kako ju je opisao Karamarko, izjednačavajući stranku s državom, a sebe, tko će ga znati, s oboje. 

Svatko tko je svjestan stvarnih problema i opterećenja s kojima se nosi prosječan stanovnik ove države bez imalo je poteškoća mogao zaključiti svu ispraznosti ovih ideoloških prepucavanja. Novi oblik profitera, kojima je potreban sukob ideologija kako bi i dalje zarađivali i skretali pozornost s onih sadržaja koji svakodnevno zagorčavaju živote dobrog dijela stanovništa Hrvatske, a za čije rješavanje ne posjeduju znanje, snagu, ni želju. Zaboravljene reforme; ona predizborna mantra koju je Božo Petrov opetovano ponavljao, izgovarajući reforma! i prije negoli su novinari postavili pitanje. 

Prepucavanja, ako su im zbog primitivnog psihološkog nagona nužna, trebala bi se voditi oko svakog četvrtog zaposlenog koji ima blokiran račun, onih gotovo 300.000 nezaposlenih, ili ako već imaju tu sreću da rade za minimalac, često neprijavljeni, bez ikakvih osiguranja i prava koja im pripadaju ne samo kao radnicima, nego kao ljudima. Trebali bi se trsiti tko će glasnije izgovoriti o radnicima kojima su neisplaćeni prekovremeni sati standard, trebali bi se boriti s prijedlozima koji će osigurati ostanak svakog čovjeka u državi, pričati o onih 1000 zahtjeva hrvatskih liječnika za rad u inozemstvu koji u ovome trenutku leže u Hrvatskoj liječničkoj komori, sramotno niskim mirovinama koje nisu dostatne za preživljavanje, a kamoli za život, obrazovnom sustavu koji počiva na načelu naštrebaj pa reproduciraj (koji u društvu gdje ne postoji dijalog zapravo služi svrsi). Trebali bi se busati o prsa zalažući se za izjednačavanje prava žena s onima koja uživaju muškarci, govoriti o rasprostranjenom nasilju nad ženama, inzistirati na jačanju prava osoba s invaliditetom, progovoriti da nismo svi jednaki pred zakonom, visokoj stopi samoubojstva među braniteljima itd. Ukratko, trebalo bi govoriti o ugroženima kojih se dotiču samo onda kada ih se treba instrumentalizirati da im posluže za vlastite ciljeve. 

Zbog svega navedenog samo od sebe se nameće zaključak da lijepe želje premijera nisu ništa više osim toga, jer oni koji bi prvi trebali prihvatiti modele uljuđenog ponašanja na to nisu spremni. Samo zbog pozicija mnogi imaju hrabrost zabavljati se jalovim prepucavanjem. Zbog toga je odgovornost i na onoj tihoj većini koja se zgraža u svoja četiri zida i samo njihovo dosta! (za razliku od premijerovog) ima snagu kojom se ova mučna trakavica prepuna međusobnih optužbi konstruiranih sramotnim riječima može zaustaviti.

2

Elpis

Interakcija

 
UČINIO -> 3 - - 6
PRIMIO <- 25 4 1 29

Dostignuća

Vingd 29.00
Bodovi 63.3
Analize 4 29.00

Ocjene (6)


Respektira (5): Laci, Zenga2, Spektator, siouxica, Alumnus


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (7)


ujedaju i razjedaju svojim otrovnim zubima filokomunisti i mrzitelji Hrvatske ! I uz njih se šlepaju svi mogući domaći strani lopovi i novčarsko korporacijski mafijaši. Laci 0 0 0


@siouxica Pozdrav, hvala na dobrodošlici i kritici. Definitivno bih trebalo "skratiti" i pripaziti na ponavljanja. Odlično je čuti dobar savjet. :) Dugo sam pratio tekstove na barometru i rekoh ajde, zašto ne probati. Elpis 1 0 0


@Laci Pozdrav, istina, generalizacija i nametanje "kolektivne krivnje" ima svoje probleme, ali u ovom kontekstu više je išlo na "nereagiranje" onih koji nisu konkretno zaduženi za ovo stanje, ali šutnjom, strahom itd. omogućuju sa se i dalje događa. Elpis 0 0 0


@Laci. Ne bih se usuglasio Vašom konstatacijom o "filokomunistima" koji su ekskluzivni mrzitelji Hrvatske. Ideološki predznak onih koji su sustavno uništili Hrvatsku pokriva i one koji veličaju i totalitarizme s predznakom koji je suprotan navedenom. Elpis 0 0 0


Elpis, pa upravo sam i ja to rekao "...filokomunisti i mrzitelji Hrvatske...". naravno da Hrvataku ne voli i uništava i ratni profiter makar je HDZ-ovac. Laci 0 1 0

Analiza

Oreškovićev poziv na toleranciju lijepa je želja - i ništa više!

18.02.2016. 17:06, Može li Orešković primiriti sukobe i verbalni rat na političkoj sceni i javnom prostoru?

Nije teško odgovoriti na pitanje može li Oreškovićeva poruka, kojoj je cilj stišavanje strasti i povratka toleranciji, promijeniti klimu koja intenzivno vlada nekoliko tjedana, ali jednako tako isti taj odgovor neće biti nimalo optimističan. Lijepo uobličena želja, kojoj se nada ona tiha većina koju nitko ništa ne pita, neće doprijeti do onih kojima je namijenjena. Oreškovićevo podsjećanje na temelje pluralizma, nužnosti različitog mišljenja i dijaloga prvenstveno je adresiran predvodnicima verbalnih sukoba; kreatorima i sudionicima ispraznih ideološki obračuna. Takvi ga mogu i čuti, ali zasigurno neće tako skoro (možemo biti naivno optimistični pa pripisati trenutno stanje verbalnog rata isključivo predstojećim unutarstranačkim ... više >

2

Elpis

  • 5
  • 0
  • 1
  • 7

Analiza

Prva godišnjica mandata predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović

18.02.2016. 15:15, Može li Orešković primiriti sukobe i verbalni rat na političkoj sceni i javnom prostoru?

Inauguracija predsjednika Republike Hrvatske uobičajeno se događa svake pete godine na dan 18. veljače. S obzirom da je lani američki predsjednik Barack Obama 18. veljače bio zauzet neodgodivim poslovima,  gospođa Kolinda Grabar–Kitarović inauguraciju je, računajući na njegov dolazak, upriličila 15. veljače prošle godine. Na dužnost je stupila četiri dana kasnije, 19. veljače 2015. Obama se ipak nije pojavio. Tako se upravo danas navršava prva godina njezinog mandata.

Prisjetimo se stoga obljetnice, čija važnost proizlazi iz uloge predsjednika – kako se zvanično zove njezina funkcija. To je najvažnija funkcija u Republici Hrvatskoj.

Uloga predsjednika države, pa time i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, proizlazi iz ustava RH, njezin značaj proizlazi iz ostvarenja te uloge, dok moć i ugled predsjednika države proizlazi iz života.

1. Uloga predsjednika Republika Hrvatske

Osim o Ustavu RH, uloga predsjednika proizlazi i iz zakona RH. Pored ovlasti koje predsjedniku Republike daje Ustav i zakoni, bitni dio njegove uloge proizlazi najprije iz broja glasova koje on treba osvojiti da bi bio proglašen predsjednikom. Neposrednim izborom, izabrani predsjednik dobiva svojstvo predstavnika naroda, te on time u skladu s načelom narodnog suvereniteta ima jednak ustavni temelj kao i Hrvatski sabor.

U prvom izbornom krugu potrebna je 'većina' svih birača koji su glasovali, a u drugom 'najveći broj' glasova birača koji su glasovali. Drugim riječima u prvom izbornom krugu treba biti 50% + 1 glas od svih birača koji su glasovali, a u drugom samo najveći broj, koji i ne mora prijeći 50%, što praktično znači da može biti bilo koji broj, a ako se k tome dopusti i tzv.  'balotaža', u  kojom se isključuju nevažeći glasovi, svaki izborni rezultat nominalno će se iskazati kao 50%-tni ili veći, pa makar izašla i samo tri glasača. Ovaj apsurd treba prije novih izbora ispraviti.

 'Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske', vezano uz broj dobivenih glasova, slabi ulogu onog predsjednika Republike Hrvatske koji je izabran u drugom izbornom krugu, u odnosu na ulogu koju mu daje Ustav RH ako je izabran u prvom krugu.

Time, dakle, i Predsjednica Republike Kolinda Grabar – Kitarović ima oslabljenu ulogu u odnosu na onu koju bi imala da je izabrana u prvom izbornom krugu.

 

2. Značaj Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar- Kitarović

Značaj predsjednika, općenito, proizlazi iz toga koliko je ostvario od danih ustavnih i zakonskih ovlasti, te od  naprijed rečene uloge proizašle iz broja osvojenih glasova.

Neke od aktivnosti Predsjednice nisu dostupne javnosti i teško ih je ocjenjivati. Ono što dospije u javnost od tih aktivnosti odnosi se na one segmente koji su igrom slučaja isplivali u medije, kao što su:

Suradnja s predsjednikom Vlade RH, Zoranom Milanovićem, neslaganja glede slanja vojske na granice pri zaštiti granica od izbjeglica, traženje ostavke premjera Milanovića, neslaganje oko SOA-e (još neriješeni slučaj g. Lozančića), naklonost na jednu stranu političkog spektra.

S druge strane vanjsko-političko područje ocjenjuje se da Predsjednica dobro pokriva, zahvaljujući njezinoj dosadašnjoj diplomatskoj karijeri. Predsjedničina inicijativa 'Baltik-Jadran-Crno more' ocjenjuje se pozitivno, kao povećanje suradnje uključenih zemalja, uz napomene da je to možda i barijera Putinovom prodoru na zapad.

Uloga Predsjednice u parlamentarnim izborima ocjenjuje se vrlo pozitivno. Sporno pri tome ipak ostaje njezino ishitreno ubrzanje prve (konstituirajuće) sjednice Sabora, kada stranke još nisu bile spremne (Podolnjakovo odustajanje od predsjednika Sabora), izražena pomoć Domoljubnoj koaliciji kroz davanje mandata Oreškoviću, kad zastupnici još nisu to ni postali i nisu mogli njihovi potpisi biti predani Predsjednici, pa ih nije ni mogla prihvatiti. Kroz pismo Pupovcu upitan je njezin državnički stav.

Održavanje predizbornih obećanja zasebna su tema. Samo kratko: Preseljenje s Pnatovčaka, smanjenje broja osoblja od 142 na 136, ukupno smanjenje troška ureda, održavanje sjednica Vlade, koje na koncu nisu upriličene, od Mesića razriješeni generali nisu se vratili, Savka 66 i dalje stoji, gospodarski pojas je nepromijenjen, ovršeni, blokirani i deložirani nisu kasnije ni spomenuti, vojni rok nije uveden, ured za zviždače je formiran, a kad je gospođa Vesna Balenović krivo zazviždala ured je ukinut, troškovi kampanje (pravnim putovima a bez PDV-a) prebačeni su HDZ-u i od strane Predsjednice donirani šveljama iz 'Kamenskog' na Knežiji, a to je pak pokrenulo aktiviranje ureda za sukob interes Dalije Orešković. … Nećemo dalje duljiti.

Zaključno, Predsjedničin značaj je pozitivan i naglašen u nekim temama njezine ustavne uloge. Isto tako zakon je tu ulogu po brojnosti glasova obezvrijedio, a isto tako je i ona sama u više tema doprinijela obezvrijeđivanju svog zanačaja kad se nije najbolje snašla, a posebno sa svojom državničkom zadaćom, posebno u recentnoj situaciji povećanja zategnutosti u društvu iskazanoj kroz odgovor gospodinu Pupovcu i neiskazanim razlozima za smjenu Dragana Lozančića, te recentnim pomilovanjima.

3. Moć Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar- Kitarović

Objedinjujući spomenutu ulogu i značaj, moć Predsjednice proizlazi iz stvarnog života. To se odnosi na njezino dobro iskorištenja tih dvaju čimbenika, pa čak i ostalih svojih kvaliteta, i njihove primjene u rješavanju realnih životnih situacija koje ni ustav ni zakoni ne mogu nikada do kraja predvidjeti niti propisati.

Slučaj zarobljavanja hrvatskog građanina Tomislava Salopeka u Egiptu, pokazao je nemoć Predsjednice da takvu dramatičnu situaciju uspješno riješi. … Jedna, gotovo identična situacija iz 70-tih godina prošlog stoljeća, pokazala je kako su dvojica naših ljudi u Egiptu, bježeći pred teroristima, bili izvikivanjem imena Naser-Tito odmah dobro prihvaćeni od egipatske granične straže i spašeni.

Izbjegličku krizu, u svom početku na našem tlu, Predsjednica je predlagala rješavati vojnicima na našim granicama. Tada to nije prihvaćeno.

Ne zna se kako je po odnose s Angelom Merckel prošao savjet naše Predsjednice Njemačkoj da zaustavi pozivanje izbjeglica k sebi, ali je trend smanjenja dolaska izbjeglica nastavljen, baš onako kako je Kolinda Grabar-Kitarović predlagala od samog početka.

Komemoriranje žrtava Srebrenice pokazalo je veliku moć Predsjednice da djeluje smirujuće i ohrabrujuće na ljude, posebno su joj Majke Srebrenice u tom smislu odale veliko javno priznanje.

Očito je potencijal Predsjednice u segmentu moći vrlo značajan. Taj potencijal njezine moći privlači i mnoge druge, što bez njezine selektivnosti pokazuje i  svoju drugu, negativnu, stranu (ovdje se ističe slučaj Zdravka Mamića).

Predsjednica po zakonu ima i specifičnu moć davanja pomilovanja. Recentni događaji pokazali su zloporabu te moći (dileri, kriminalci, problematične osobe donatori), što baca i loše svjetlo na samu Predsjednicu.

Riječju, Predsjednica ima moć i može ju dobro iskoristiti uz selektivniji i promišljeniji pristup. Ovdje je poseban naglasak potrebno staviti na njezinu ulogu i mogućnost predlaganja zakona. U Hrvatskoj postoji 324 tisuće blokiranih, ovršenih i deložiranih građana. Ti ljudi su u robovskom položaju. Predsjednica može iskazati moć u iniciranju 'Zakona o zabrani ropstva', unatoč preslikanim zakonima Europske unije s tog područja, jer ti postojeći zakoni nisu nijednog porobljenog hrvatskog građanina oslobodili ropstva, što znači da uz toliki broj porobljenih, ti zakoni ne funkcioniraju, pa treba donijeti novi zakon.

4. Ugled Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar- Kitarović

Ugled Predsjednice je sinteza svega nabrojanog. To je stav ljudi o bilo kojoj osobi, pa tako i o Predsjednici.

Sigurno da analiza njezine dosadašnje vladavine ima opisane uspone i padove. Uz Predsjednicu se vezuju i mnoga očekivanja. Posebno upada u oči i njezina pristranost i podrška jednoj političkoj opciji (36% građana smatra ju pristranom), što dovodi u pitanje njezine namjere i umanjuje joj ugled u odnosu na položenu prisegu pa i poštivanje Ustava RH, da će biti Predsjednica svih hrvatskih državljana.

S druge strane najveći broj građana po anketama Predsjednicu Republike Hrvatske smatra najpopularnijom osobom!

 

Na kraju

Pokušaj analitičkog pristupa današnjoj godišnjici vladavine Kolinde Grabar-Kitarović ukazuje na slojevitost njezine uloge, značaja, moći i ugleda u hrvatskom i svjetskom društvu. O njezinim svjetskim dosezima najmanje je ovdje bilo riječi, mada naznake upućuju na dobre i pozitivne opservacije koje ona uživa u svijetu. U Hrvatskoj je ta slojevitost vezana, osim na objektivna gledanja, također i na njezine subjektivne pristaše i oponente od samog početka njezinog mandata. To što joj je Ustavom osigurana dostojna uloga, zakonima je ta uloga dijelom anulirana, pa 'Zakonom o izboru predsjednika Republike Hrvatske' nije ishodišno osigurana dostatna ulogu brojčane podrške glasača, koja sada dopušta da i s 30 postotnom podrškom građana predsjednik predstavlja sve državljane Republike Hrvatske, a Ustav RH s druge strane naglašava njezinu značajnu i veliku ulogu, te ju utemeljuje poput samog Sabora. No to nije ni najmanje krivica Predsjednice Republike. Bit će, međutim, i njezina krivica ako u budućnosti taj nesklad ne ispravi. U tom smislu prije slijedećih izbora ili treba promijeniti Ustav ili pak spomenuti 'Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske' prilagoditi već postojećim, i u ustavu izraženim tendencijama.

Konačnu odluku o prvoj godini njezinog mandata donijet će čitatelji sami za sebe, uz napomenu da ne budu prestrogi kritičari, jer ipak je to prva naša Predsjednica.

3

mihael

Pomoći - kad god mogu!

Interakcija

 
UČINIO -> 59 163 18 623
PRIMIO <- 89 13 16 276

Dostignuća

Vingd 83.00
Bodovi 69.7
Prijedlozi 1 0.00
Analize 26 78.00
Ankete 85

Ocjene (4)


Respektira (4): kreso202, Laci, siouxica, Spektator


Komentari

Analiza

Prva godišnjica mandata predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović

18.02.2016. 15:15, Može li Orešković primiriti sukobe i verbalni rat na političkoj sceni i javnom prostoru?

Inauguracija predsjednika Republike Hrvatske uobičajeno se događa svake pete godine na dan 18. veljače. S obzirom da je lani američki predsjednik Barack Obama 18. veljače bio zauzet neodgodivim poslovima, gospođa Kolinda Grabar–Kitarović inauguraciju je, računajući na njegov dolazak, upriličila 15. veljače prošle godine. Na dužnost je stupila četiri dana kasnije, 19. veljače 2015. Obama se ipak nije pojavio. Tako se upravo danas navršava prva godina njezinog mandata. Prisjetimo se stoga obljetnice, čija važnost proizlazi iz uloge predsjednika – kako se zvanično zove njezina funkcija. To je najvažnija funkcija u Republici Hrvatskoj. Uloga predsjednika države, pa time i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, ... više >

3

mihael

Pomoći - kad god mogu!
  • 4
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Orešković glede netolerancije i mržnje ne može učinit NIŠTA !

17.02.2016. 12:20, Može li Orešković primiriti sukobe i verbalni rat na političkoj sceni i javnom prostoru?

U političkoj konstelaciji kada se sa jedne strane tvrdi da je komemoracija na Bleiburgu ustaški dernek, a ne želi se priznati da je u Jasenovcu i nakon "oslobađanja" logora vršeno masovno ubijanje, pri čemu se četnički derneci slobodno održavaju po Hrvatskoj, Tihomir Orešković  ne može učiniti apsolutno ništa da bi se ta psihopatska netrpeljivost i mržnja zaustavila ili umanjila na razumnu mjeru pojedinačnih incidenata.

Poruke premijera Oreškovića u ovakvom političkom ozračju, podržavano  od strane medija, ne bih rekao naklonjenih SDP-u već,"kupljenih" od strane SDP-a, su "bacanja graha na zid". Nastupi Nenada Stazića u Saboru su živi dokaz da na takve ljude i njemu slične, nikakva razumna argumentacija i poziv na toleranciju nema utjecaja u pozitivnom smislu, dapače to ih sve više raspaljuje. Premijerova poruka bi možda mogla doprijeti do usijanih  glava protagonista govora netolerancije i mržnje, da je ova Vlada stigla nešto uraditi u korist općeg dobra, pa bi i šira javnost osuđivala takva netolerantna ponašanja. No upravo zagovornici netolerancije i mržnje, potpomognute medijima, čine sve da ova Vlada ne može raditi na miru te da Sabor bude mjesto stalnih svađa i međusobnih optuživanja, sa ciljem opstruiranja njegova rada.

Nema sumnje da su za ideološke podjele i sukobe koji dominiraju Hrvatskom krivi čelnici političkih stranaka, u prvom redu SDP-a i HDZ-a, i stranački ideolozi koji smišljaju načine za proizvodnju takvih sukoba. Mediji i medijski "uhljebi" na visokim funkcijama, te vlasnici medija tu igraju ulogu  PR-a u korist onoga tko ih bolje plaća ili im više obećava.

Radikalizirana retorika pri tome može nekome pomoći u unutarstranačkim "razračunavanjima", no dugoročno gledano je neproduktivna, jer se to konačno ogadi narodu, pa neki "novi klinci" dobijaju šansu da im birači poklone svoje glasove. To je MOST već pokazao, ne u punoj mjeri, ali dovoljno da stranački čelnici razmisle o tome što rade.

Predsjednica Republike u ovoj situaciji pokušava unijeti trunčicu razuma, a rekao bih i uljuđenosti, u hrvatsku političku arenu, gdje trenutačno svatko čeka tko će kome prvi zadati smrtni udarac, kao toreador biku, pa da protivnika eliminiraju iz političke arene. No u situaciji kada mediji ne rade na tome da javnost educiraju i upozoravaju na to da je tolerancija osnovni uvjet da sve drugo krene na bolje, već podržavaju i raspiruju uzavrele "navijačke" strasti, bilo za "bika", bilo za "toreadora", Predsjednica Republike i njen pokušaj moderiranja tih sukoba, nema velike šanse za uspjeh.

Ne ostaje nam zapravo nikakve druge alternative, sem čekanja da se pojavi  neki novi ban Jelačić, Tito , Tuđman ili možda Matija Gubec. neka svatko odabere onoga tko mu se najviše svidi.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (1)


Respektira (1): Zenga2


Komentari (2)


S većinom se slažem, no , ne trebamo nove "banove". Lustracija bi bila dovoljna da razum nadvlada rašomon. Zenga2 0 0 0


@Zenga2, lustracija komujara + 'ćorkiranje' pretvorbenih lopova i izdajnika + povrat pokradene nrodne imovine + Hrvatsku vratiti Hrvatima iz stranih kandži + ako treba nova Oluja, samo bi to spailo Hrvatsku. Oštro ? Ma ne samo ogorčeno ! Laci 0 0 0

Analiza

Orešković glede netolerancije i mržnje ne može učinit NIŠTA !

17.02.2016. 12:20, Može li Orešković primiriti sukobe i verbalni rat na političkoj sceni i javnom prostoru?

U političkoj konstelaciji kada se sa jedne strane tvrdi da je komemoracija na Bleiburgu ustaški dernek, a ne želi se priznati da je u Jasenovcu i nakon "oslobađanja" logora vršeno masovno ubijanje, pri čemu se četnički derneci slobodno održavaju po Hrvatskoj, Tihomir Orešković ne može učiniti apsolutno ništa da bi se ta psihopatska netrpeljivost i mržnja zaustavila ili umanjila na razumnu mjeru pojedinačnih incidenata. Poruke premijera Oreškovića u ovakvom političkom ozračju, podržavano od strane medija, ne bih rekao naklonjenih SDP-u već,"kupljenih" od strane SDP-a, su "bacanja graha na zid". Nastupi Nenada Stazića u Saboru su živi dokaz da na takve ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 1
  • 0
  • 0
  • 2

Analiza

Hoće li Orešković moći obuzdati opću netoleranciju i govor mržnje?

16.02.2016. 13:53, Može li Orešković primiriti sukobe i verbalni rat na političkoj sceni i javnom prostoru?

Posljednjim istupima Tomislava Karamarka, Zorana Milanovića i, napose, Kolinde Grabar Kitarović, netolerancija koja sve češće graniči s govorom mržnje je dosegla svoj vrhunac. Dojam je kako više nitko nikoga ne sluša, već tjera svoju priču ne vodeći računa kako će se njihove riječi odraziti na ionako odveć podijeljeno hrvatsko društvo. Poistovjećivanje stranke s narodom i državom, okrivljavanje žrtve za prijetnje koje dobiva i uličarsko oslovljavanje najviših državnih dužnosnika, kulminacija je višegodišnjeg ignoriranja demokratskih pravila, ali sada već i otvorena prijetnja stabilnosti institucija i društva u cjelini. Koliko je srozavanje kulture javnog govora postalo opasno po budućnost hrvatskih građana svjedoči i odluka premijera Tihomira Oreškovića da se oglasi apelom prema svima na javnoj sceni. Zatražio je smirivanje političkih strasti i pozvao na veću toleranciju prema sugovornicima i općenito drugačijim mišljenjima.

Koliko je stanje ozbiljno možemo zaključiti i po tome što čovjeku koji dolazi iz stvarno demokratskog društva naviklog na doista svakakva pa i ekstremna mišljenja smeta ovo što sluša, praktički, od prvog dana svojeg mandata. Kad je i Tihomiru Oreškoviću dosta, siguran je znak da se pretjeralo. Jedno je drugačije misliti i imati pravo to javno reći, a sasvim drugo vrijeđati neistomišljenike i najavljivati im odmazdu u ovom ili onom obliku. Posebno je zlokobno na apel žrtve za pomoć odgovoriti insinuacijom da je sama kriva za svoje probleme. Iako se radi o ženi kojoj je sigurno poznato kako zvuči kad se žrtvi silovanja kaže da je svojom garderobom i ponašanjem izazvala nasilnika, Kolinda Grabar Kitarović je u svom odgovoru na pismo Milorada Pupovca ležerno ustvrdila da su i oni u čije joj se ime obratio svojim ponašanjem isprovocirali val negativnih reakcija prema sebi. Kad bi i bilo istine u njezinoj tvrdnji, takva poruka nije smjela biti u središtu javno odaslanog pisma Predsjednice Republike.

Kolinda Grabar Kitarović je, istina, i sama bila izložena svakovrsnim napadima. Od izborne noći nakon prvog kruga predsjedničkih izbora je označena kao meta lijevo nastrojenog biračkog tijela kojem je Zoran Milanović uputio zastrašujuću poruku - ili mi ili oni. Najavljuje takva isključujuća poruka borbu do istrebljenja, ne nužno samo političkog jer predsjednik SDP-a nije postavio nikakva ograničenja. Radikalnija može biti samo ona koju je Tomislav Karamarko s jednog predizbornog skupa poslao nereagiranjem na povik člana HDZ-a da političke protivnike treba baciti u Kevinu jamu (nadobudni je sudionik skupa time odgovorio na Karamarkovo pitanje što da se radi s njima). Aktualni se zamjenik premijera tad samo nasmijao kao da se radilo o doskočici, a ne zazivanju surove odmazde. Nakon takvih govora čelnika dvije suprotstavljene političke opcije nije ni bilo očekivati drugo doli daljnje zaoštravanje političkog govora. Nije Predsjednica Republike ni tad ni kasnije pozvala na smirivanje tenzija, osim kurtoazno na vlastitoj inauguraciji i poslije u nekoliko navrata. Aktivno se uključila u kampanju za parlamentarne izbore, u korist svoje stranke dakako, i zalaganjem za to da u prvi plan dođu konkretni gospodarski programi bi nanijela štetu u prvom redu Tomislavu Karamarku. Primirila se tek mjesec dana prije izbora kad je preočit postao njezin angažman i bilo kasno da se išta promijeni na bolje.

Predsjednici treba priznati konstruktivnu ulogu u poslijeizbornim natezanjima oko dodjele mandata za sastavljanje vlade. Uspješno se othrvala pritiscima iz HDZ-a da mandat dodijeli Tomislavu Karamarku koji je jedva izvukao relativnu pobjedu na izborima, ali i ostvario daleko manje od potrebnih 76 mandata. Bez obzira na to je li imala što s naglim predomišljanjem Bože Petrova oko toga s kim će formirati vlast, za što je optuživana iz SDP-a i dijela medija, taj se period ističe kao svjetliji u dosadašnjem tijeku njezinog mandata. Kao što se prije angažirala u kampanji za nacionalne izbore, čini se kako nakon toga nastoji pomoći Karamarku i u borbi za još jedan mandat na čelu stranke.

Unutarstranački izbori su, po svemu sudeći, glavna preokupacija aktualnog zamjenika Premijera iako bi imao i važnijeg posla. Visoka funkcija u izvršnoj vlasti obvezuje ga više nego stranačka. Vlada u kojoj sjedi Tomislav Karamarko ima tek jednog zamjenika ministra i nešto manje od dvadeset pomoćnika, nedostaje joj i ministar branitelja nakon što je Mijo Crnoja bio prinuđen da ode. Pregovori Domoljubne koalicije s MOST-om idu teško i njihovo Vijeće za suradnju kasni s prijedlogom za imenovanja osoba koje bi u ministarstvima i javnim poduzećima trebale biti nositelji konkretnog posla na reformama. Svekolika javnost ima dojam da su neke druge, a ne gospodarske reforme dobile prioritet. Forsira se rasprava o povijesti, a zanemaruje budućnost. Govori se o kulturnoj revoluciji umjesto o gospodarskom rastu i crveno-crnoj pošasti umjesto državnom proračunu. Nije ni čudo što je nakon svega reagirao Orešković koji je nominalno najodgovornija osoba u Vladi.

Nema samo Tomislav Karamarko problem u vlastitoj stranci, i položaj Zorana Milanovića je doveden u pitanje. Nikad ozbiljnije nego sad. Izgubio je sve izbore osim parlamentarnih 2011.godine koji su mu, treba to reći, bili servirani na dlanu. Razjedinio je stranku marginaliziranjem ili izbacivanjem iz nje neistomišljenika. Nezadovoljnih u SDP-u je mnogo i Milanović nije nikada imao jaču oporbu. Jasno je zašto mu odgovara zaoštravanje prilika u društvu, ne samo konflikt s Karamarkom. U usijanoj će se atmosferi, računa, lakše prikazati kao jedina brana konzervativnoj revoluciji i tsunamiju crnila koje se počelo valjati. Drugog programa za stranku i ponude članovima SDP-a nema. Ako bi nudio samo isto što i protukandidat Komadina, demokratizaciju unutarstranačkih odnosa i okupljanje umjesto isključivanja neistomišljenika, radio bi u korist vlastite štete jer bi jedina razlika između njih tad bila činjenica da je Milanović vodio stranku iz jednog izbornog poraza u drugi. Od njega zato možemo očekivati samo daljnje zaoštravanje retorike, nikako smirivanje.

Smirivanja neće biti ni sa strane Tomislava Karamarka. Kao Milanoviću, i njemu je interes da se govori o navodnoj krađi mandata, medijima koji su se navodno urotili protiv HDZ-a i Domoljubne koalicije, pobuni filokomunista koji navodno ne mogu smisliti ni Hrvatsku ni hrvatsko i sličnom. I on se u takvim uvjetima lakše može prikazati jedinim zaštitnikom hrvatstva koje je navodno ugroženo. U pozadini i sugerirati članovima HDZ-a da mu povjere još jedan mandat jer ga, misli on, može obraniti bolje od eventualnih protukandidata. Naravno da se onda i od njega ne može očekivati ublažavanje retorike.

Zbog ishitrene odluke o smjeni čelnika SOA-e Dragana Lozančića koja je otvorila pitanje njezinog odnosa s višestruko istraživanim Zdravko Mamićem, ni Kolinda Grabar Kitarović nema interes da se stanje u društvu smiri. Ako se ne bi fokusirala na crvene i crne, sve više i hrvatsko – srpske odnose te prava manjina, javnost bi se vjerojatno više bavila njome i, osim već spomenutim privatnim odnosima, njezinim pokušajima da od Premijera preuzme dio ovlasti. Poznato je da joj Zoran Milanović nije dopuštao primat niti na jednom području političkog i javnog djelovanja pa ne čudi što već na početku suradnje s Tihomirom Oreškovićem pokušava promijeniti za nju nepovoljan odnos.

Na kraju, što je drugo preostalo Premijeru od kojeg će uskoro svi tražiti rezultate na gospodarskom planu nego da javno zavapi, da pozove na smirivanje napetosti i okretanje budućnosti, da ukaže na istinu kako građane najviše zanima životni standard i kakva je perspektiva njihove djece i unuka. Pitanje je samo koliko će imati uspjeha jer, kako su krenuli u ovom mandatu, čini se da takva pitanja najmanje zanimaju troje drugih navedenih. Iako je do sada znatno zauzdao koalicijske partnere, čini se kako ni Božo Petrov više nema snage za odupiranje. Čak i njegova eventualna prijetnja novim izborima teško da bi sada išta promijenila jer izgleda kako Karamarko i Milanović retoriku oštre i za takvu mogućnost.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (13)


Respektira (7): Vjeran, Refamolitelj, Laci, Mac316, Dirk15, Losonsky, siouxica


Slaže se (3): Kvragu, viewer, Losonsky


Ne slaže se (3): garnett, RepopeR, Alumnus


Komentari (33)


kroz fiktivne firme, nepostivanje zakona, legaliziranu korupciju... Nemam nista protiv da se sve rasvijetli, medjutim, mislim, da lijevo krilo u ovoj drzavi ekonomski puno vise doprinosi drustvu, dok fundamentalisti vise cuclaju drzavnu sisu. viewer 0 0 0


@viewer da ZM na to misli onda bi njegova vlada bila poštena i ne bi bila opterećena aferama? Ministri ne bi po cesti namještali natječaje, naručivali uredske stolove od 90k kn, nabavljali nove limuzine, selili urede u prostore skupljeg najma.. garnett 0 0 0


opraštali dugove prijateljima i njihovim tvrtkama, dobivali povlaštene kredite, smišljali radna mjesta na koja će sjesti po završetku mandata,obnavljali kuću po cijeni izgradnje dvije nove itd.. garnett 0 0 0


Viewer, dobro je uočio Garenett o čemu se radi s "mi ili oni". To je parola iz 1945. kao i ono "Nema povratka na staro". Ja sam malo stariji pa sjećam se i pamtim te parole. One znače smrt fašizmu tj. našim neprjateljima, i sloboda narodu tj. nama Boljunac 0 0 0


sva vlast. Sada se istupa s tom retorikom. Jer otkuda optužbe za fašizaciju hrvatske i filoustaštvo ? To je ona stara metoda. "Drž'te lopova!" viču neofapšisti tj. u fašiste prometnuti komunisti. Sebe inače nazivaju iberalima. Da se Vlasi ne Boljunac 0 0 0