Analiza

Markić kao Josipović: Ne može računati na potporu koju je imala

07.04.2015. 08:41, Koliki je potencijal Željke Markić? Može li ona postati relevantna na hrvatskoj političkoj sceni?

Uoči svakih parlamentarnih izbora se javljaju opcije vezane uz ambiciozne pojedince koji misle da si na temelju neke svoje prethodne aktivnosti mogu prokrčiti put do saborskih klupa. Pravih novih opcija zapravo i nema jer smo od devedesetih do sada već imali praktički sve, od radikalno lijevih do radikalno desnih. Ipak, zahvaljujući novim licima, neke bismo, ali samo uvjetno, možda i mogli nazvati tako. Najbolji je primjer MOST Bože Petrova, ali je kod njih uz pojedina lica novi tek organizacijski oblik političkog djelovanja. Kad je o idejama riječ, ni oni ne donose nešto posebno novo. Druga je stvar kako se svi oni sami vide i prezentiraju. Uglavnom, svaka se mala stranka, nezavisna lista ili pojedinac nada i vidi kao jezičac na vagi koji, bude li rezultat dvije najveće koalicije tijesan, može odlučiti o tome tko će formirati vladu. Neki među njima su možda i produkt prethodnih dogovora s velikim strankama, u politici je moguće gotovo sve, a ako nisu, prije ili kasnije će se naći na njihovom meniju. Ako poluče uspjeh, čak i da samo „podebljaju“ nečiju većinu. Najbolje, pak, prolaze oni koji su potrebni za stvaranje većine u kom slučaju se mogu nadati koristi za sebe, a i da će nešto od njihovih ideja biti prihvaćeno. Naravno, nitko od njih neće priznati da na izbore ide zbog vlastite koristi, svima su ideje i dobrobit društva deklarativno na prvome mjestu, ali nas dosadašnja politička praksa nije uvjerila da je tomu baš uvijek tako.

Željka Markić nije novo lice na hrvatskoj političkoj sceni niti su njezine ideje nove. Pokušavala je već politički djelovati kroz političku stranku HRAST, ali je privremeno odustala i posvetila se, kako se to kaže, društveno korisnom radu kroz udruge humanitarnog i religijskog karaktera. Političke su se ambicije ponovno javile nakon što je s građanskom inicijativom U ime obitelji uspjela skupiti 749 316 potpisa za raspisivanje tzv. referenduma o braku. Uspjeh referenduma, da se definicija braka kao zajednica muškarca i žene unese u Ustav RH, i doista impozantan broj potpisa joj je učvrstio samopouzdanje. Najbolje se to vidjelo po njenoj javnoj komunikaciji s najvećom oporbenom strankom. Medije i političku javnost je zanimalo hoće li se aktivno uključiti u politiku i sa svojom inicijativom izaći prvo na europske, a potom i na parlamentarne izbore. Potvrđeni su razgovori između nje i Tomislava Karamarka, no dogovor je izostao jer se, navodno, nisu mogli dogovoriti tko bi trebao vući konce unutar velike konzervativne koalicije. Pamtimo iz tog vremena alegoriju o kamionu i biciklu, a dogovor između Markić i Karamarka je, nagađalo se, izostao zbog nesuglasja o tome tko je što. U to se vrijeme još smatralo da je moguća suradnja Saveza za Hrvatsku u kojem je bio HRAST i HDZ-a, a Markić je u javnosti figurirala u ulozi časnice za vezu između njih. Ti su pregovori propali, a vidjeli smo da je Karamarko u međuvremenu pronašao drugi način da HRAST, odnosno jedan dio te stranke, privede u svoju koaliciju. Drugi dio na čelu s Krešimirom Miletićem je odbio takav plan i ostao je, uvjetno rečeno, neraspoređen na političkom tržištu koje se sve više polarizira. 

O osobnim se političkim ambicijama Markić nije izjašnjavala do jeseni prošle godine kad je objavila da je za drugi referendum, onaj o preferencijalnom glasovanju, njezina inicijativa skupila više od 368 000 potpisa. Nedovoljno za raspisivanje referenduma, ali sasvim dovoljno da čelnica inicijative otkrije kako se vidi u Hrvatskom saboru. Najavom izlaska na političku scenu, postala je interesantna kao potencijalni saveznik i konkretan politički partner.

Realno gledajući, Željka Markić nema veliki politički kapacitet. U bilo kojem smislu. Ideološki je strogo usmjerena, do sada nije pokazala volju za kompromis s bilo kime, a ne može računati niti na sve glasove koje je dobivala njezina inicijativa. Čak ni ove od jeseni prošle godine, a kamoli one od još ranije. Pa ipak, jer se predviđa da će rezultat na parlamentarnim izborima biti tijesan, i to koliko može skupiti bi mogao biti vrlo vrijedan kapital. Pitanje je samo u čije ga dionice Markić kani uložiti. Kad je o tome riječ, četiri su opcije. Prva je da na izbore uzađe sa samostalnom vlastitom listom, druga da uđe u savez s drugim nezavisnima, treća da se pridruži Ruži Tomašić i njezinoj konzervativnoj stranci i četvrta, da se pridruži Karamarku i njegovoj već velikoj koaliciji.

Četvrta je opcija najmanje realna, ne samo zbog kamiona i bicikla, odnosno taština, već i zato što dio HRAST-a koji je ostao neraspoređen nikako ne želi u Karamarkovo kolo. Ruža Tomašić je realna opcija, ali za nju je gotovo sigurno da će poslije izbora s Karamarkom pa je problem isti kao kod prethodne. Samostalan si izlazak na izbore može priuštiti samo onaj tko je dovoljno jak da bez tuđe pomoći osvoji mandat. Nismo sigurni da Markić to može. Kao što Ivo Josipović može samo sanjati o svim glasovima koje je dobio na predsjedničkim izborima, kako je već istaknuto, ni za Markić neće glasovati svi koji su potpisali referendumske inicijative. Suviše je to rizičan pothvat za nekoga tko je navikao na velike brojke. Osim toga, na parlamentarnim izborima se Hrvatska dijeli na izborne jedinice pa se tako raspršuje i ono što Markić realno može dobiti. Samostalno će izaći jedino ako ne bude imala drugog izbora jer svakome dobro dođe barem nekakav sinergijski učinak.

Odbacimo li HDZ, Tomašić i samostalan izlazak kao manje vjerojatne ili manje dobre opcije, Željka Markić može još pokušati s Božom Petrovim i ulaskom u savez nezavisnih lista i kandidata. Istina, on je rekao da ne namjerava u savez s udrugom U ime obitelji, ali je govorio i da je MOST-u konzervativni svjetonazor blizak pa oko toga sa Željkom Markić ne bi trebalo biti problema. Osim toga, ta politička grupacija ionako ne namjerava ulaziti u nekakve koalicije pa formalni dogovor nije niti potreban.  Oni će u Saboru glasati prema savjesti svakoga od njih i, kako uvijek ističu, općoj koristi od projekata koji se nađu na dnevnom redu, bez obzira tko ih je predložio. Takav bi položaj zapravo najbolje odgovarao Željki Markić, bez stege kojoj podliježu stranački klubovi pa bi se mogla boriti za svoje. MOST nezavisnih lista će svakome od članova, formalnih ili barem bliskih, donijeti određeni sinergijski učinak pa bi ulazak u Sabor Markić bio izvjesniji nego u slučaju da pokuša sama. Petrov za sada nema jače ime u prvoj izbornoj jedinici (Markić ne bi ni pristala na manje od prvoga mjesta na listi) pa bi i njegov MOST mogao imati koristi od Markić.

Kako bilo, Željka Markić se zahvaljujući aktivističkom radu profilirala i kao političarka. Slagao se netko s njom ili ne, mora joj se priznati da se izvještila u javnim nastupima, da su njezini stavovi postali općepoznati i prihvatljivi solidnom broju građana i da je stekla određenu karizmu. Na jedno ili čak dva saborska mjesta vjerojatno može računati, pogotovo ako svoje ciljeve nastavi vješto pakirati u celofan opće društvene koristi kao što je to činila tijekom inicijative za uvođenje preferencijalnog glasovanja. Osvoji li i samo jedno mjesto, bude li većina tijesna, njezin bi glas u Saboru mogao postati itekako relevantan.

9

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (3)


Respektira (3): ivan-cro, ivan94, siouxica


Komentari (3)


odlično:) i iako je ovo logično i pragmatično, čini se da ipak ništa od toga. Petrov ne zvuči oduševljen idejom o suradnji s Markić, čak je rekao 'za sada ne'. mislim da mu ne odgovara njena svjetonazorska nabrijanost jer on bježi od tih rasprava. siouxica 1 0 0


slažem se, pogotovo s ovim "za sada"..no mislim da MOST daje prilično autonomije svim nezavisnima koje je ionako nemoguće podvesti nekakvom jedinstvu stavova i stegi karakterističnoj za stranke..markić je poduzetnica i ima dodirnih točaka s petrovom visitor 1 1 0


Pitanje za razmislit zašto je g. Markić na prvom referendumu dobila toliko glasova a drugi joj nije prošao. Demon_Clean 0 0 0

Analiza

Markić kao Josipović: Ne može računati na potporu koju je imala

07.04.2015. 08:41, Koliki je potencijal Željke Markić? Može li ona postati relevantna na hrvatskoj političkoj sceni?

Uoči svakih parlamentarnih izbora se javljaju opcije vezane uz ambiciozne pojedince koji misle da si na temelju neke svoje prethodne aktivnosti mogu prokrčiti put do saborskih klupa. Pravih novih opcija zapravo i nema jer smo od devedesetih do sada već imali praktički sve, od radikalno lijevih do radikalno desnih. Ipak, zahvaljujući novim licima, neke bismo, ali samo uvjetno, možda i mogli nazvati tako. Najbolji je primjer MOST Bože Petrova, ali je kod njih uz pojedina lica novi tek organizacijski oblik političkog djelovanja. Kad je o idejama riječ, ni oni ne donose nešto posebno novo. Druga je stvar kako se svi ... više >

9

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 3
  • 0
  • 0
  • 3

Analiza

Idealističko promicanje vlastitog svjetonazora daleko je od realne politike

06.04.2015. 18:48, Koliki je potencijal Željke Markić? Može li ona postati relevantna na hrvatskoj političkoj sceni?

S obzirom na po mojemu mišljenju prilično neospornu činjenicu da trenutne vodeće hrvatske političare ne krasi kompetentnost, u načelu skoro svatko tko uopće to poželi ima potencijala za visoku politiku. Ali samo u načelu... Po meni je puno veće pitanje ono o okviru u kojem se taj potencijal uopće može i pokušati razviti. Trenutno na hrvatskoj političkoj sceni generalno postoje samo dva koncepta i blokovi koji se oko tih koncepata okupljaju:

- oni koji žele svim silama spriječiti bilo kakve bitne promjene: HDZ, SDP, njihovi trabanti te izvedenice poput liste Milana Bandića, HDSSB, HSP, Orah-a; sindikati javnih službi te razne stranke i udruge umirovljenika

- oni koji proklamiraju želju za znatnim promjenama: Laburisti, Živi zid, Most, te razne sitne lokalne neovisne liste, svjetonazorne i nestranačke udruge.

Budući da se gđa Markić već jasno odredila kojoj od navedenih skupina ona želi pripadati, time već možemo razmišljati o tome kakvi potencijali na toj sceni postoje.

Kao zajedničke karakteristike onih koji žele promjene možemo navesti činjenicu da nitko od navedenih nije uspio formulirati niti suvisao sustav vrijednosti u kojemu bi se birači mogli prepoznati, niti barem grube naznake programa kojim bi to željeli ostvariti. Možemo slobodno kazati da je vrlo vjerojatno da nitko od njih ne posjeduje niti jedno ni drugo. U okviru Laburista kao parlamentarne stranke postojali su pojedinci koji su pokazali spremnost na rad i formiranje jasnih programskih načela, ali takav njihov nastup ih je doveo do katastrofalnog pada popularnosti i svođenja svega njihovog potencijala na unutarnja trvenja. To je još jedan apsurd hrvatske političke scene koji zaslužuje posebnu temu, ali može služiti kao pouka bilo kojoj novoj opciji.

Uglavnom, možemo reći da je nekoherentni blok za promjene svoj glasački potencijal crpio isključivo iz oštre kritike postojećeg stanja. I ni iz čega drugog. Poučak Laburista je najzornije pokazao da bilo kakav odmak od politike "svakom loncu poklopac" vodi u političku eutanaziju. Jer svaki pokušaj konstruktivnog i realističnog političkog programa vodi u najave mnogih odricanja; programi uvijek nameću obveze mnogim sudionicima društvenih procesa a stav naših birača je oko toga dosad uglavnom bio nedvojben - glasači neće ni čuti za tako nešto.

Glasački, dakle, potencijal bilo kojeg saveza za promjene, opcije kojoj se Željka Markić izrijekom priklonila, svu svoju snagu crpi jedino iz negativne orijentacije - glasači željni promjena spremni su odlučno, često i masovno se usprotiviti nečemu. No dosadašnja iskustva govore da nisu spremni podržati ništa konstruktivno.

Kako u takvim uvjetima uopće okupljati za promjene, ako svaka vrsta okupljanja podrazumijeva okupljanje oko određenih zajedničkih vrijednosti, te zajedničkih programskih načela? Mislim da je to moguće, ali ne na način da se očekuje brza pobjeda na izborima.

Ako bi gđa Markić željela nekoga okupiti, to bi trebala učiniti oko trajnih zajedničkih vrijednosti i programskih načela, koji se ne bi mijenjali preko noći ili se od njih odustajalo prvom oportunističkom prigodom. Onda bi se takvu koncepciju trebalo dugoročno razvijati i jačati.

Već samim tim je jasno da se teško može govoriti o nekakvom okupljanju pred nadolazeće izbore. U ovom trenutku nema nikoga na sceni iz domene "onih za promjene" koji su razvili išta prepoznatljivo za birače osim pukog buđenja otpora, prkosa postojećem stanju. Sa stajališta izborne matematike birači iz prkosa jedva da se razlikuju od onih iza kojih ostaju nevažeći listići, čak i da postignu iznimno dobar rezultat, oni ne mogu pokrenuti nužne tektonske promjene. Za prve predstojeće izbore takva je koalicija, dakle, irelevantna.

Pozicioniranje takve koalicije moguće je samo na jednom mjestu. U situaciji kada je cijeli civilizirani svijet svjestan da jedino liberalna tržišna ekonomija može osigurati ekonomsku samodostatnost, svaki pokret željan istinskih promjena a da nije sam sebe pozicionirao na nebulozni radikalizam morat će podržati razbijanje etatistično-koruptivnog državnog komunizma u Hrvatskoj i uvođenje uvjeta slobodnog tržišta. Isto tako, svaka razumna opcija u Hrvatskoj je svjesna ogromne bijede u koju je već zapao veliki broj stanovnika, što vodi i do nužnosti radikalnog redefeniranja socijalnog sustava, ali i općenito fokusa na socijalna pitanja. Tako da jedini prostor koji ostaje u bilo kojem ozbiljnom savezu za promjene je onaj na centru.

Sagledavajući sve to, možemo reći da smo dosad malo vidjeli od gđe Markić. Uspjeh referenduma o definiranju braka u velikoj mjeri se može podvesti pod "energiju otpora", s tim da otpor taj put nije bio usmjeren protiv ekonomske situacije, nego prije na otpor grubom primitivizmu sadašnje vlade, koja je po svemu sudeći namjerno nastojala radikalizirati svjetonazorna pitanja izbjegavanjem šireg društvenog dijaloga, samo da bi skrenula pozornost s ekonomskih tema, te vlastitog nerada i nekompetencije.

Nakon tog početnog uspjeha gđa Markić nije iskoristila vrijeme da dalje razvija i formulira svoja načela, čineći ih prepoznatljivim. Trebamo biti iskreni pa pitati koliko je uspjeh tog referenduma uopće imao veze s demokršćanskim ili desnim načelima glasačke populacije. Uz navedenu energiju prkosa, usudio bih se navesti da je jedan dio podrške dolazio od puke orijentiranosti na homofobiju proizišle iz donekle arhaičnog odgoja, i onda opet dolazimo do jednog elementa koji nije nimalo konstruktivan - fobije.  A bez nečega konstruktivnog ne može se ići protiv statusa quo.

Jedini konkretan idući potez - inicijativa o preferencijalnom glasanju, također ne ohrabruje u tome smjeru. Koliko god ta inicijativa sama po sebi nama može izgledati pozitivno, ona ne ostavlja dojam da je proizišla iz nekih jasnih programskih načela. Jedino što je jasno je da se opet ide na otpor protiv postojećeg sustava, ali se ne nudi ništa konkretno za budućnost. Tko nam u sadašnjoj situaciji uopće jamči da bi izravnije izabrani zastupnici bili manji populisti i više spremni na hrabre promjene? Tu se onda postavlja pitanje što je uopće naš fokus, promjene koje bi dovele do znatnog unaprjeđenja procesa u našem društvu ili traženje hipotetički idealnog izbornog sustava. Kako sam već naveo u ovom paragrafu, smatram da ne postoji izravna uzročno-posljedična veza između te dvije stvari. A onda se nameće pitanje - ima li gđa Markić fokus?

Čini se da nema.  A to nas ponovno vraća u prijašnje izbore:

- ako gđa Markić želi pokretati građanske inicijative koje su po njenom sustavu vrijednosti pravedne i ispravne, ona to može nastaviti u okviru građanskih pokreta, ali bez ikakvih jamstava da će te inicijative same po sebi donijeti promjene

- ako ona pak želi pokrenuti načelni politički pokret za promjene, onda je već debelo zakasnila s prezentiranjem svojeg zaokruženog sustava vrijednosti te bar programskih smjernica koje bi dale potencijal za promjene. Stav prema homoseksualnim brakovima i načinu izbora zastupnika ni blizu nije dovoljan da bi se uopće razumjelo kako ona vidi temeljne društvene pojave i kako ih vrjednuje

- ako želi ići korak dalje, i krenuti u pragmatičnu politiku, s konkretnim programom osvajanja glasova, onda ja teško mogu zamisliti kako bi to ona mogla učiniti. Budući da sam već izložio uvjerenje da savez za promjene može biti pozicioniran jedino na centru, onda mislim da bi gđi Markić bio veliki posao da pokaže da ona nije apriori protiv svakog homoseksualca koji hoda ovom zemljom, a bez toga dokazivanja teško da bi ju se ikad moglo prihvatiti na političkim centru u sadašnjoj globalnoj političko-svjetonazornoj situaciji gdje i sam Papa ima veoma tolerantne stavove.

Dakle, ukoliko bi gospođa i mogla udružiti snage s nekim inovativnim majstorima izborne matematike i u kombinaciji nekoliko neovisnih listi i doći do zastupničkog mjesta, možemo kazati da, sudeći po njenom dosadašnjem djelovanju, teško bismo mogli očekivati nešto više od sporadičnog izlaganja "principijelnih" stavova, koji bi tu i tamo možda za manje bitne teme i mogli dobiti podršku glasačke većine, ali nikako ne bi mogli promijeniti tektoniku odnosa koje nameće "savez protiv promjena". Njen opći potencijal za pokretanje bilo kakvih za društvo bitnih promjena je time iznimno malen.

3

Dirk15

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 466 13 13 1,127
PRIMIO <- 870 178 96 2,274

Dostignuća

Vingd 1,302.00
Bodovi 208.4
Prijedlozi 2 8.00
Analize 126 1,294.00
Ankete 286

Ocjene (3)


Respektira (2): siouxica, VeNLO


Slaže se (1): mihael


Komentari (11)


Demokracija i izborni sustav su druga tema kojoj ću se morati vratiti. Javnost i nije svjesna u kolikim smo velikim govnima kad je riječ o vlasništvu nad nekretninama. Ne znam kako će se to riješiti. A moram upravo to rješavati. Gorki humor. Plač. Boljunac 0 0 0


Gledam na to ovako, ako u Texasu su demokrati, a u San Francisku republikanci onda tu nešto ne štima...., tu nema ideologije, bilo bi jednostavno objašnjenje, da svatko od njih živi u svom kraju, zar ne? u_prolazu 0 0 0


Dirk15 "...da jedino liberalna tržišna ekonomija može osigurati ekonomsku samodostatnost" je 'Contradictio in adiecto', budući da bi "žreci" liberalne tržišne ekonomije "tanko srali" da ne mogu neliberalnim metodama pljačkati ostali svijet. Laci 0 0 0


laci, ja sam otvoren za diskusiju, - ako mi ukažete na jednu jedinu ekonomiju u svijetu koja uspješno funkcionira po nekom drugom modelu a da nema enormne rezerve nafte, bit će mi zanimljivo naučiti nešto novo. Dirk15 0 0 0


ovdje se govori o deklariranom trećem putu, koji je u stvarnosti drugi put, jer je hdz=sdp komunizam jedan put. zvali ga drugi ili treći, ideja je odmak od sadašnjeg stanja, tako ga barem oni predstavljaju, a programom bi to valjda trebalo dokazati. Dirk15 0 0 0

Analiza

Idealističko promicanje vlastitog svjetonazora daleko je od realne politike

06.04.2015. 18:48, Koliki je potencijal Željke Markić? Može li ona postati relevantna na hrvatskoj političkoj sceni?

S obzirom na po mojemu mišljenju prilično neospornu činjenicu da trenutne vodeće hrvatske političare ne krasi kompetentnost, u načelu skoro svatko tko uopće to poželi ima potencijala za visoku politiku. Ali samo u načelu... Po meni je puno veće pitanje ono o okviru u kojem se taj potencijal uopće može i pokušati razviti. Trenutno na hrvatskoj političkoj sceni generalno postoje samo dva koncepta i blokovi koji se oko tih koncepata okupljaju: - oni koji žele svim silama spriječiti bilo kakve bitne promjene: HDZ, SDP, njihovi trabanti te izvedenice poput liste Milana Bandića, HDSSB, HSP, Orah-a; sindikati javnih službi te razne ... više >

3

Dirk15

  • 2
  • 1
  • 0
  • 11