Analiza

Poticaj ili samoinicijativa: Tko je HDZ-u podmetnuo bezličnog Plenkovića?

12.07.2016. 23:47, Je li Plenković na čelu HDZ-a znak za novi smjer ili šminka za bure baruta?

Nit smrdi niti miriši. Tako bi se narodnim jezikom mogao opisati politički lik i djelo Andreja Plenkovića, za koji dan i službeno petog po redu predsjednika najveće hrvatske stranke. Pojavio se sasvim očekivano nakon što je Tomislav Karamarko bio natjeran da podnese ostavku, ali nitko za sada ne može pouzdano reći što će Plenković u novoj ulozi uistinu napraviti u stranci. Iz njegovih se izjava skovanih u diplomatskom umu ne može zaključiti ništa jer on, kao, kani promijeniti smjer stranke, ali osuditi barem nešto od politike svojeg prethodnika neće ni u snu. Njemu navodno ne odgovara radikalizam, ali govori da je za nastavak suradnje sa svim dosadašnjim koalicijskim partnerima koji su u velikoj mjeri pridonijeli padu HDZ-ove vlade i otjerali daleko od sebe sve ozbiljne političke partnere koji mu za skorašnje parlamentarne izbore itekako trebaju. Nadalje, u financiranju stranke kaže da želi biti transparentan i u izboru izvora sredstava korektan prema euroatlantskoj politici, ali se zadovoljava, bez prave osude ičega, konstatacijom da je dosadašnje prikupljanje novca za potrebe stranke, ako uistinu je, bilo u granicama zakona. On će, kako govori, navodno dati šansu novim ljudima, ali nema naznaka da će u vrhu stranke mijenjati stare. Štoviše, statut HDZ-a mu to ni ne omogućava, osim da uz zatečene, nekoliko ljudi postavi po vlastitom izboru.

Moglo bi se nabrojati još puno takvih neodređenosti, pa i kontradiktornosti u izjavama, ali se već i iz ovoga vidi kako je riječ o političaru koji nema jasno definiran i javnosti predstavljen politički profil. Zapravo, radi se o pravniku koji je od početka karijere bio birokrat, isprva državni službenik i diplomat, a nakon toga europski parlamentarac. Poput velikog broja naših političara, i on je bez dana radnog iskustva u realnom sektoru. Reklo bi se, kopija Zorana Milanovića, samo nešto mlađa, glavnog političkog suparnika s kojim mu se uvelike i preplitala karijera u ministarstvu vanjskih poslova. Ne samo što mu to zamjeraju potencijalni koalicijski partneri, Miro Bulj je, primjerice, tražio da mu netko kaže koja je razlika između Plenkovića i Milanovića, nego se i iz redova desnice mogu čuti slične primjedbe. Mada se u javnosti spominje njegova sličnost s Ivom Sanaderom, na kraju će još ispasti da nam je ministarstvo vanjskih glavni rasadnik ključnih kadrova, Plenković nema ni „“s“ od strasti kojom je taj bivši premijer ne samo zastupao svoje stavove nego i plijenio simpatije međunarodnih čimbenika i hrvatskih građana. Sličniji je Plenković po tome bivšem predsjedniku države kojeg su neki nazivali i lignjom.

Izraziti su nacionalisti nezadovoljni izborom Plenkovića za Karamarkovog nasljednika jer je sasvim sigurno da on neće i ne može tvrdoglavo gurati politiku koja se iscrpljuje na osudi jugoslavenstva i komunizma, koja je više vezana uz prošlost nego sadašnjost i budućnost. Pogotovo to neće jer je poticanje netrpeljivosti prema neistomišljenicima i nacionalnim manjinama upalilo alarm u međunarodnoj zajednici koja je, po nekima, i kumovala odlasku bivšeg predsjednika HDZ-a. Taj dio građana se na neki način osjeća izdan i pita se tko je Plenkovića uistinu nametnuo HDZ-u. Ne vjeruju, naime, da je taj eurobirokrat sam od sebe došao na ideju da udobnu briselsku fotelju zamijeni vrućim stolcem predsjednika HDZ-a.

Ako u startu odbacimo ideju da je Plenković jednostavno osjetio poziv da se kandidira ili da je pažljivo planirajući svoju karijeru zacrtao da će jednog dana osvojiti HDZ-ov tron, baš poput Milanovića je i sam relativno kasno ušao u stranku, možemo nagađati tko ga je ili što potaknulo na ovu političku avanturu.

Najvjerojatnijom se smatra opcija prema kojoj je Plenkovića ohrabrila grupacija europskih pučana koja Karamarkovu tvrdo nacionalističku politiku nije prepoznala kao svoju i koju je na neki način bilo sram efekata koje su polučile neke izjave i postupci Karamarkovog favorita i ljubimca Zlatka Hasanbegovića. Europski si pučani, naime, ne mogu priuštiti da stoje iza takve politike i trpjeti prigovore svjetskih autoriteta poput Efraima Zuroffa i drugih iz europskog intelektualnog kruga.

Teoretičarima zavjere će se mogućom činiti i varijanta da je sam Karamarko svjestan neumitnog odlaska potaknuo Plenkovića da se kandidira znajući da se ovaj, bezličan kakav je, neće usuditi ili neće imati sposobnosti i snage da u politici stranke promijeni išta od bitnog, da neće moći promijeniti zatečeno stanje. Teoretski to nije isključeno, u obavještajnom je spletkarenju svašta moguće, ali nije vjerojatno.

Moguće je također da su prste umiješali i stranački veterani, njih oličuje Vladimir Šeks koji se, usput rečeno, navodno na velika vrata ima vratiti u sam vrh HDZ-a, jer ih je Karamarko potpuno gurnuo na marginu. Zahvalan za potporu, Šeks mu je, kako se priča, od početka bio tihi zaštitnik i politički sponzor, Plenković bi ih, računaju možda, mogao vratiti iz političkog zaborava.

Nije isključeno ni da se već neko vrijeme kuhalo nezadovoljstvo mlađih i proeuropski orijentiranih članova koji u toj stranci nikako da dobiju pravu priliku, a htjeli bi HDZ i Hrvatsku konačno na pravi način uključiti u zajednicu europskih naroda i okrenuti politiku ka budućnosti umjesto da je stalno okrenuta prošlosti, pa da su ti ljudi između sebe izabrali Plenkovića kao najboljeg kandidata. Lako je moguće jer na kandidaturu za tako visoko mjesto se nikada ne ide baš grlom u jagode, no vidjet ćemo uskoro prema kadrovskim osvježenjima, ako se Plenković ne zaustavi na promociji tih nekoliko u svom izbornom stožeru. Sponzorima se i podupirateljima, naime, uvijek mora na nekakav način zahvaliti na potpori.    

Najmanje je vjerojatno, jer se špekulira da je jako razočarana HDZ-om i njegovom Domoljubnom koalicijom, zbog čega se radije okrenula MOST-u i nekim konzervativnim udrugama, da je Katolička Crkva u Plenkoviću našla svog favorita. Koliko god on pričao o narodnjaštvu i demokršćanstvu, da će čuvati tradicionalne vrijednosti hrvatskog naroda, teško ga je zamisliti kako do kraja uništava sekularni karakter i takvo ustavno određenje hrvatskog društva, tim više što je sekularizam i europski temelj unatoč naporima Vatikana i nekih novih članica EU da ga zamijene kršćanstvom. Ako je izbor i Europske pučke stranke, Plenković sigurno neće činiti iskorake ka dodatnoj klerikalizaciji Hrvatske. Pod pritiskom iz Europe, prije se može očekivati suprotno.

Možda Plenković uskoro iznenadi i jasno se odredi prema svim bitnim pitanjima hrvatskog društva, kao i politici koju je do sada provodio HDZ pod Karamarkovom dirigentskom palicom, ali još uvijek je politički nedovoljno definiran da bi se pouzdano mogli izvući zaključci o onome što stvarno čeka stranku koju će voditi i Hrvatsku ako joj kojim slučajem ipak dođe na čelo.  

To znači da HDZ sad ima na čelu osobu za koju se želi stvoriti dojam kako može sve, a možda u stvarnosti ne može promijeniti ništa, posebice ne u okoštalim stranačkim politikama i strukturama. Jer što god on pričao o navodnom novom smjeru u kom će razvijati stranku, Tomislav Klauški je u svojoj kolumni izvrsno poentirao da se silnim promjenama smjera HDZ uvijek vraća na isto, faktičku vlast u stranci će imati Predsjedništvo i Središnji odbor, na sastav kojih je presudno utjecao Karamarko. Nema sumnje, oni će mu klicati jednako kao svim bivšim predsjednicima, u toj je stranci već postalo pravilo da se kaputi okreću brzinom svjetlosti, ali je pitanje može li se Plenković pouzdati u te ljude da će uistinu stati iza njega i njegovih navodno novih politika. Pitanje je, dakle, može li Plenković biti siguran da mu ti isti neće u odsudnom trenutku okrenuti leđa ili mu, kad kucne čas, zabiti nož u njegova.

Plenković je, nema dvojbe, dolaskom na čelo stranke zajahao vrlo hirovitog konja. Može taj i vrlo dugo kaskati pod predsjednikom, toliko da se ovaj skroz uljuljka u udobnom sedlu, pa i galopirati kad ga se podbode, ali dokazano je već više puta, zna se i opako ritnuti na odgovarajući poticaj i zbaciti gazdu kad se ovaj najmanje nada. Iskusili su to i Sanader i Kosorica, a sve se čini da bi i Karamarka uskoro mogao udariti kopitom posred čela. Kako bilo, pogotovo ako ujesen ne osvoji vlast, za što za sada ima minimalne izglede, i ne bude li pastuha mogao nahraniti obilnim količinama mrkve i kockica šećera, i Plenković bi se ubrzo nakon parlamentarnih izbora mogao naći na zemlji.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (8)


Respektira (5): Vjeran, Refamolitelj, Anyst, Laci, IDujas


Slaže se (3): mihael, viewer, Laci


Komentari (23)


U analizi stoji da je "je sekularizam i europski temelj unatoč naporima Vatikana i nekih novih članica EU da ga zamijene kršćanstvom". Ne shvaćam ovo, odnosno krivo mislim da sekularizam može zamijeniti neki oblik teokracije, a ne kršćanstvo. BorisTraljic 0 0 0


Kršćanstvo, mislim čak i po Ustavu RH (iako ga nisam čitao) egzistira i u sekularnim društvima. Molim pojašnjenje navedenog citata uz ispriku jer doista ne razumijem razliku (sve mi je to malo konfuzno) između vjere u Boga i vladavine u ime Boga. BorisTraljic 0 0 0


E da... i koje to "nove članice EU" ne žele sekularno društvo. Turska? Je li već ušla u EU (ne pratim, isprika)? A ne... kršćanstvo je u pitanju - ne islam. Koja (koje) to onda? BorisTraljic 0 0 0


Ne misliš krivo Borise, dapače autor je u krivu. Bojim se da mu to nije 'lapsus calami' već golema greška u razmišljanju. čak i u super sekularnom SSSR-u vjera je egzistirala kao takva. A teokracije umjesto sekularizma ima samo u Vatikanu. Laci 0 0 0


Mali narodi su na vjetrometini velikih. Biti i --djelovati-- u srcu , ne samo europske , već i svjetske diplpmacije, nemoguće je ne pasti pod utjecaj, koji će individua prenijeti na domaću političku scenu. Kako i na kojio naćin će to uspjeti Pl franek 0 0 0

Analiza

Razvoj političke i društvene situacije u Hrvatskoj iz dana u dan poprima sve više neugodnih sličnosti sa poznatim povijesnim primjerima provedbe tzv. „politike spaljene zemlje“. Korištena još od antičkih vremena, njeni su najpoznatiji primjeri oni iz novije povijesti poput spaljivanja svega što bi moglo koristiti Napoleonu, uključujući i Moskvu, od strane Ruskog cara. Ili pak Staljinova zapovijed da ni zrno žita ne smije ostati okupatoru. Hitler je također, pred kraj rata izdao zapovijed da sve što bi moglo koristiti Saveznicima mora biti uništeno, makar to značilo i sigurnu propast njemačkog naroda. Čak štoviše, on nije ni skrivao stav da Nijemci nakon poraza od Rusa više ni ne zaslužuju da opstanu kao pojedinci i nacija. Tek površno razmatranje ovih, i mnogih drugih, primjera ukazuje da se takvom politikom služe uglavnom one političke snage koje imaju ili pretendiraju na to da ostvare apsolutnu moć u državi. Isto tako uočljivo je da su takve politike usmjerene na to da protivniku otežaju ili onemoguće napredovanje ili korištenje postojećih resursa. No uz sličnosti, mogu se uočiti i razlike pa tako tek poneki začetnici ovakvih politika sustavno idu za tim da onemoguće život i budućnost vlastitom narodu.

Događanja koja pratimo zadnjih dana i tjedana, pogotovo od trenutka kad je postalo izvjesno da pada Vlada, i da je Sabor pred raspuštanjem, ne realiziraju se naravno kao „politika spaljene zemlje“ u onom fizičkom, materijalnom smislu.  No one zato, ne manje važno, poprimaju karakter provedbe „politike spaljenog društva“ pri čemu se svi civilizacijski, kulturološki, politološki, pravni, socijalni, idejni i duhovni dosezi koji su nas činili dijelom modernog razvijenog svijeta nesmiljeno uništavaju, sa posljedicama koje na dugi rok neće biti ništa manje zlokobne od pukog fizičkog uništenja. Pitanje koje si svi moramo postaviti, i još važnije odgovoriti na njega, jest koliko su na primjer srušeni društveni mostovi, između različitih društvenih skupina, većine i manjina, stanovnika različitih regija, nositelja različitih društvenih, civilizacijskih, političkih i kulturoloških ideja i vrijednosti teži za ponovno izgraditi od onih materijalnih na terenu?

Od kada je došlo do eskalacije političkih sukoba u našim političkim institucijama koje su na kraju rezultirale izglasavanjem nepovjerenja Vladi i donošenjem odluke o raspuštanju Sabora, kao koraka prema organiziranju novih izbora, svjedoci smo pojave bez presedana u hrvatskoj politici koja nije bila provođena niti u ono doba kada smo s pravom imali razloga bojati se da bi moglo doći do slabo prikrivene diktature tadašnjeg Predsjednika i njegove stranke, i kada se šuškalo o tome hoće li vojska biti zloupotrebljena u svrhu nepriznavanja rezultata siječanjskih izbora 2000. godine. Po državnim tijelima, ministarstvima, a naročito u kulturnim i obrazovnim institucijama, javnim poduzećima i javnim medijima na djelu je pošast sječe postojećih i instaliranja podobnih kadrova upravo biblijskih razmjera. Samo u medijima radi se o broju koji se opasno približava jednoj stotici, a kada se dodaju i ostale navedene strukture onda smo debelo na području trocifrenih brojki. Sve se to događa pod okriljem vlade koja je zapravo trebala onog dana kad joj je izglasano nepovjerenje podnijeti po Ustavu ove zemlje ostavku i da je krajnje upitna ustavnost i zakonitost svega što ta „Vlada“ radi zadnjih dana i tjedana. Jer podsjetimo, Ustav RH kaže: „Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku.“. Sada i ovdje! Ne sutra, ne drugi tjedan, ne kada se poklope zvijezde, nego odmah, u sadašnjem vremenu! Pitanje što pri tome rade Mostovski moralisti sa mesijanskim sindromom je naravno potpuno akademskog karaktera jer nekada davno, u nekom drugom životu i u nekom drugom svemiru, prije onih nesretnih „studenih“ izbora prošle godine, tko god si je dao truda i pogledao na internetu tko su, što su, što zastupaju i od kuda dolaze članovi te nesretne nezavisne liste morao je bez ostatka razumjeti što će se dogoditi njihovim dolaskom u centre političkog i društvenog odlučivanja u našoj zemlji. A tko si nije dao truda, ili nije shvatio, ili mu nije bilo važno sam je kriv. I sebi i svima nama. No to su rasprave koje eventualno mogu rasvijetliti razumijevanje prošlosti. Puno je bitnije za budućnost svih nas pokušati razumjeti zašto se sve to događa i što će nam donijeti u budućnosti.

Je li kvaka samo u onom prvom i najočiglednijem razlogu? Osigurati sebi i svojima dobre sinekure te društvenu moć i utjecaj bez obzira što se pri tome mora dobrano svinuti, pa i prekršiti, hrpa propisa. Konačno, ako za ikoga u našem društvu i politici danas važe ona Lenjinova, kasnije Titova i još kasnije Karamarkova relativnost primjene zakona u ovisnosti o situaciji, onda je to sigurno naša ostrašćena i beskrupulozna rigidna desnica. Njihovo je rezoniranje u stilu one poznate „win-win“ situacije. Ako na izborima koji nam sljeduju za koji mjesec pobijedi HDZ sa bulumentom svojih satelita, sve je riješeno, problema nema. Ako pobjedi takozvana jugo komunistička ljevice, a u Hrvatskoj će svaka ljevica dobiti taj epitet bez puno veze sa realnošću i pameću, tada je na lageru nekoliko isto tako pobjedničkih opcije. Prvo je za računati da se ta i takva ljevica neće baš puno usuditi ući u demontažu konzervativnog kadroviranja, jer se nije usuđivala ni do sada. Drugo, uzimajući u obzir opseg štete koju su već do sada počinili desni sebeljubi za pretpostaviti je da će čak i nakon djelomičnog povrata u prijašnje stanje i smjenjivanja nekih od navrat nanos na ovaj način imenovanih dužnosnika još uvijek ostati sasvim dovoljan broj na ključnim funkcijama u društvu koji će opstruirati rad neke nove vlasti i pripremati teren za povratak desnice na vlast. I treće, u slučaju da SDP-ova, kažu narodna koalicija, pokaže da nije dovoljno narodna jer ne sluša volju naroda realiziranu kroz kadrviranje provedeno u aranžmanu Mosta i HDZ-a, koji jedini imaju placet da zastupaju i govore u ime naroda, tada su na raspolaganju i neki drugi instrumenti prisile i uvjeravanja.

Poanta cijele priče zapravo se vrlo mračno svodi na sljedeće rezoniranje. Naša desnica smatra da ako je ona na vlasti ima pravo prilagoditi sve društvene procese i odnose sebi i svojim interesima, ideologiji i svjetonazoru. Kada su na vlasti oni sustavno uništavaju sve tekovine građanskog društva kakvo je nastajalo stoljećima u onome što mi volimo nazivati našim tradicijskim i kulturološkim krugom zemalja. I svi imaju biti kuš, odnosno kako to lijepo kaže Karamarko, mogu o tome pričati doma između svoja četiri zida, ali ne i u javnosti. Ako je pak na vlasti ono što se bez puno razloga zove hrvatskom ljevicom onda ona po njihovom mišljenju nema pravo učiniti apsolutno ništa da bi korigirala stvari. Ako samo pomisli o tome odmah će sa propovjedaonici zagrmiti pravednički gnjev crkve u Hrvata, a braniteljske udruge će se utaboriti u šatore i stvarati izvanredno stanje u zemlji.

I to nas dovodi od one druge, skrivene i puno gore mogućnosti. Ne događa se sve ovo sa naprasnim kadroviranjima širom državnih organizacija i društvenih institucija  samo i jedino zato da se podobni kadrovi uhljebe, a HDZ i od njege još desniji društveni faktori sačuvaju utjecaj na događanja u budućnosti. Na djelu je zapravo paralelni i prikriveni „Plan B“ kojim se zapravo kroz ova kadroviranja stvaraju preduvjeti za nastupanje kontinuiranog izvanrednog stanja nakon izbora u rujnu ove godine. Crkva, religijski orijentirane političke stranke i njihove ekspoziture u obliku religijski orijentiranih udruga koje su nabujale kao kancerogene stanice u tijelu, braniteljske udruge i dobar dio represivnog aparata koji nikad nije, i u ovom personalnom sastavu nikada i neće prihvatiti svojem mjesto i ulogu kao servisa cijelog društva, a ne interesa jedne političke opcije, izmiljet će kao zmije iz svojih rupa i stvorite stanje permanentnog sukoba i kaosa u društvu. Živjet ćemo zapravo u predinfarktnom stanju stalne prijetnje državnog udara.   

Računica je jasna. Sve će se na kraju svesti na to tko će prvi popustiti. Građani koji se premišljaju bit će dovedeni pred nemilu dilemu. Živjeti u stalnom izvanrednom stanju i pod stalnom prijetnjom državnog udara za koji će dovoljan okidač biti fizički sukob sa nekoliko ranjenih ili mrtvih. Ili popustiti desnici i reći javno kao i u svoja četiri zida: ne zanima me više sve to, radite što hoćete samo nam dajte mir i sigurnost. Ako su u drugim demokratski razvijenim zemljama građani na kraju bili voljni pristati na ograničenja ljudskih i građanskih prava i sloboda u ime veće sigurnosti od terorizma, ne treba ni sumnjati koji bi mogao biti logičan odgovor dijela pripadnika našeg naroda, koji se ionako nikada nisu smatrali građanima, niti su ikada shvatili što to znači, a bome nisu nikada ni prigrlili koncepte ljudskih i građanskih prava i sloboda i demokraciju kao takvu.

Sve ovo ukazuje na zloćudnost konzervativne struje u hrvatskoj politici koja se ne libi niti osmišljavanja i provedbe onoga što se obično naziva Neronovim dekretom samo da bi osigurala sebi dominaciju u društvu te političku moć kojom će odlučivati o sudbini građana čak i u onim stvarima koje bi trebale biti potpuno izvan sfere odlučivanja politike i prepuštene građanima da uređuju svoje živote onako kako oni žele. Uvijek do sada naša desnica koja nije bila na vlasti svojski se trudila opstruirati sve pozitivne procese u društvu pod cijenu izazivanja sukoba, pa čak i građanskog rata. I to je ono najtužnije kod hrvatske desnice jer ona time pokazuje da od svih nositelja politike spaljene zemlje, ili u ovom našem slučaju spaljenog društva, ona se najviše približila idealu brkatog slikara koji je jedini u novije doba smatrao da ima pravo sustavno uništiti vlastiti narod i društvo ako on već ne može biti na vlasti.

Zvonimir Mahečić

Interakcija

 
UČINIO -> - - - -
PRIMIO <- 20 9 17 104

Dostignuća

Vingd 32.00
Bodovi 67.0
Analize 4 32.00

Ocjene (12)


Respektira (4): visitor, Losonsky, viewer, bereza


Slaže se (3): visitor, Losonsky, bereza


Ne slaže se (5): Alumnus, sufit, Vlaho, Neretvanin, Laci


Komentari (32)


Pa viewer da su ti Nijemci "usadili" uvažavanje i i respektiranje drugih je zaista teško povjerovati. Dachau, Birkenau, Auschwitz su zaista mjesta gdje se respektirala i uvažavala ratličitost ?! Nijemcima je u DNK-u da su oni "Über Alles '" ! Laci 0 0 0


Ova "analiza" , što se vidi po broju i sadržaju komentara, vjerojatno bi odnijela prvu bagrdau na natječaju za najneargumentiraniju analizu na barometru.hr do danas. Kod ostalih medija to bi prošlo bez komentara. Bravo za barometar.hr ! Laci 0 0 0


Dakle, dobro da nisam pročitao analizu. Naime, ja jako cijenim svoje vrijeme. Boljunac 0 0 0


Pročitao sam analizu jer su ponajbolje one s najviše neslaganja ;) I ova je stilski odlično napisana, ali... Ali, jebiga, ježim se od generaliziranja, a od neutemeljenog populističkog sijanja straha mi se povraća. Sad se naježen borim s mučninom... BorisTraljic 0 0 0


Spaljenu zemlju ovih 25 godina u nas prakticira najviše takozvana ljevica, bilo svojim nečinjenjem, bilo svojim činjenjem ! Neka mi autor oprosti, ali analiza neobično liči na takozvane "naručene" članke iz tiska. Pa je onda sve jasno. Laci 0 0 0

Analiza

Teško da će Andrej Plenković u dva mjeseca uspjeti ispraviti štetu koju je HDZ svojim (ne)činjenjem nanio u posljednjih pola godine. Pogotovo ako uz njega ostanu ostatci propalog eksperimenta s MOSTOM, odnosno budu li mu ključni ljudi u stranačkoj, ali i parlamentranoj kampanji bili oni koji su posljednjih godinu dana aktivno puhali za vratom Tomislava Karamarka, a sada ga se ni ne sjećaju.

Teško je zamislivo da bi se moglo dogoditi čudo pa da HDZ bude makar relativni pobjednik izbora koji slijede. Dva su razloga za to: prvo, vodeći rukovoditelji Hrvatske demokratske zajdnice posljednjih mjeseci pokazali su kako je HDZ potpuno nespremno preuzeo vlast (imali su 4 godine vremena!), pa se postavlja pitanje kako bi sada, u manje od 3 mjeseca,  uspjeli izabrati novo (kvalitetno) vodstvo, izraditi (kvalitetni) izborni program pa isti uspješno predstaviti javnosti odnosno biračima koji će ga prepoznati kao dobro rješenje i dati mu svoj glas. Drugi razlog je unutarnji sukob koji će uslijediti nakon izbora novoga vodstva jer nam je praksa pokazala da u HDZ-u uvijek postoje najmanje dvije frakcije koje žele vodu istjerati na svoj mlin (a teško da će podijeljena i uzdrmana stranka dobiti povjerenje birača).

Andrej Plenković ima dvije mogućnosti: izgubiti parlamentarne izbore, konsolidirati se u stranci kao predsjednik, u iduće 4 godine (ako se mandat buduće Vlade iznese do kraja) okupiti tim STRUČNIH ljudi iz različitih polja života, osmisliti i predstaviti program koji će pokazati da je moguće izvući zemlju iz katastrofe, usput ukazivati na potencijalne loše poteze buduće Vlade, udaljiti iz stranke one ljude koji su na bilo koji način kompromitirani, okupiti nova lica koja će, pa makar i malo, isprati ljagu koju je dosadašnje vodstvo ostavilo. Drugi scenarij je pošto-poto doći na vlast, ponovo ući u koaliciju kakvu smo imali do sada, nasilu pokušati zadržati fotelje pa onda opet pola godine živjeti između dvije vatre i voditi zemlju tamo gdje se već nalazi, samo još dublje, u propast. Hrvatski građani navikli su na to da mogu očekivati svašta pa uopće ne bi čudilo da idućih deset godina nemamo stabilnu i čvrstu vlast. Ali tko zna, možda se i dogodi čudo! Kaže jedna njemačka poslovica: "U bačvi vina skrivena su mnoga čuda."

2

akitilop16

Tko hoće nađe način, tko neće nađe izliku.

Interakcija

 
UČINIO -> 2 - - 1
PRIMIO <- 9 - - 11

Dostignuća

Vingd 6.00
Bodovi 35.2
Analize 2 6.00
Ankete 7

Od istog autora

Ocjene (5)


Respektira (5): Anyst, sthagon, Dirk15, Laci, Jung-fu


Komentari (6)


Osim ove dvije navedene, HDZ ima jos jednu opciju. Da se raspusti i osnuje novu demokrscansku stranku, njemackog ili austrijskog tipa. S time bi ubio dvije muhe. Prvo, presao bi iz pokreta u stranku i drugo, mogao bi defin. nova pravila kroz statute viewer 0 1 0


Možda ova treća opcija i nije tako loša ? Laci 0 0 0


Dobrodošao! Obično u analizama malo više razradimo teze. recimo onu da u hdz-u uvijek postoje dvije frakcije. prije su se, doduše na unutarstr. izborima znale sučeljavati bar dvije opcije, no u zadnje vrijeme jedna uvijek nestane nakon tih izbora. Dirk15 0 0 0


Ne uništava HDZ Hrvatsku zadnjih 6 mjeseci, već zadnjih 26 godina! I kad je na vlasti, i kad je u oporbi, čini ama baš sve da Hrvatsku i hrvatsko društvo odvuče što više unatrag. Nije mi jasno zašto svi nastoje dati HDZ-u toliko neograničenog kredita bereza 0 0 0


kojeg je ta sekta zapravo trebala nepovratno izgubiti još prije Tuđmanove smrti. Da su oni stvarno domoljubi kakvima se lažno prikazuju, ne bi zemlju koju navodno toliko "vole" toliko upropastili. Samoraspuštanje HDZ-a bio bi pravi izraz domoljublja. bereza 0 0 0

Analiza

Teško da će Andrej Plenković u dva mjeseca uspjeti ispraviti štetu koju je HDZ svojim (ne)činjenjem nanio u posljednjih pola godine. Pogotovo ako uz njega ostanu ostatci propalog eksperimenta s MOSTOM, odnosno budu li mu ključni ljudi u stranačkoj, ali i parlamentranoj kampanji bili oni koji su posljednjih godinu dana aktivno puhali za vratom Tomislava Karamarka, a sada ga se ni ne sjećaju. Teško je zamislivo da bi se moglo dogoditi čudo pa da HDZ bude makar relativni pobjednik izbora koji slijede. Dva su razloga za to: prvo, vodeći rukovoditelji Hrvatske demokratske zajdnice posljednjih mjeseci pokazali su kako je HDZ ... više >

2

akitilop16

Tko hoće nađe način, tko neće nađe izliku.
  • 5
  • 0
  • 0
  • 6

Analiza

Opet loš ulazak u kampanju: Brkićev gaf ili namjerno bacanje klipova pod noge Plenkoviću?

07.07.2016. 11:03, Je li Plenković na čelu HDZ-a znak za novi smjer ili šminka za bure baruta?

Najveća hrvatska politička stranka baš nema sreće. Po drugi put veoma loše ulazi u kampanju za parlamentarne izbore, odnosno događa joj se da već u startu sama upropaštava svoj glavni izborni adut.

Na prošlim im je izborima džoker trebao biti gospodarski program njemačkog IFO instituta o kojem su u javnosti uporno gradili sliku kao da Hrvatsku može brzo izvući iz krize, a onda su u svrhu njegove prve javne prezentacije pozvali Hansa Wernera Sinna koji je gostujući na RTL-u  između ostalog otkrio kako nema ni govora o brzim rezultatima, odnosno da se prvi značajniji efekti mogu očekivati tek za pet do deset godina. Pošto je to period duži od jednog mandata, u vodu su pale sve priče Tomislava Karamarka o tome da će se oporavak zemlje dogoditi već u prvoj i drugoj godini nakon što dođe na vlast. Dodatno otežavajuća okolnost za stranku je bila ta što glavnu Karamarkovu predizbornu tezu nije poljuljao suparnički tabor, osporavanja s te strane su uvijek očekivana i nemaju ni izbliza toliku težinu, nego ju je srušio sam IFO institut, dakle tvorac materijala za kojeg smo kasnije doznali da je zapravo samo studija na temelju koje tek treba izraditi konkretni program.

Ove pak godine HDZ u kampanju ulazi opterećen još većim problemima, srušio je vlastitu vladu i ostao bez predsjednika stranke koji je zbog afera i neuspjeha u preslagivanju saborske većine bio prinuđen dati ostavku u vladi i povući se s čelnog mjesta u stranci. Tako mu je HDZ u kratkom vremenu morao pronaći odgovarajuću zamjenu i osmisliti strategiju koja ima najviše izgleda za uspjeh na prijevremenim izborima. Na funkciji predsjednika HDZ-a će Karamarka naslijediti Andrej Plenković, sada je to već sigurno, a ocijenili su i da jedino drastičnom promjenom retorike uz okretanje stranke prema političkom centru mogu pomišljati na to da će nekako zadržati vlast. S obzirom na to da je za tek 22,7% građana HDZ trenutno prvi izbor, pred Plenkovićem je sigurno najveći izazov u političkoj karijeri. Morat će igrati vrlo pažljivo i ne smije počiniti niti jednu ozbiljnu grešku. Njegov je glavni adut uglađena vanjština i umjerena retorika, sve suprotno od onog što je krasilo Karamarka, i stvaranje dojma da se promjenom čelnog čovjeka na bolje promijenila i cijela stranka.

Da bi Plenkovićeva strategija uspjela, jako je važno da ne izgubi vjerodostojnost. Nažalost po njega, već na prvom koraku ga je zadesio peh. Opet sa strane s koje bi se to najmanje očekivalo, iz usta aktualnog zamjenika predsjednika stranke, došla je izjava iz koje se može zaključiti kako je HDZ-ova nova retorika samo u funkciji izbora, odnosno da nije izraz njihove stvarne namjere da promijene politiku koja je doživjela fijasko i na unutarnjem i na vanjskom planu:

„Ja uvijek apeliram na budućnost i ono što ćemo ostaviti djeci i unucima, naravno ne zanemarujući ono što smo prošli. Treba uvažavati učenje iz prošlosti, ali prestanimo je uljepšavati: ona je takva kakva jest', odgovorio je. Ovakva retorika, dodaje otvoreno, nije u funkciji unutarstranačkih izbora - ali jest u funkciji parlamentarnih. Sve je u njihovoj funkciji.“

Citirano je pred novinarima izrekao Milijan Brkić neposredno nakon skupa Europske pučke stranke održanog u Splitu. Moguće je naravno da se radilo samo o gafu, može se razumjeti psihološki pritisak kojemu je zbog zbivanja u državi i stranci Brkić izložen već duže vrijeme, no u svjetlu najnovijih otkrića o pozajmici koju je u ime stranke tražio i dobio od Prvog plinarskog društva, možda je riječ i o nečemu za Plenkovića i HDZ puno ozbiljnijem.

Ako je samo gaf, iako ovo eksplicite priznanje jednog od čelnih ljudi HDZ-a da HDZ mijenja retoriku u funkciji parlamentarnih izbora nije u medijima odjeknulo kako zaslužuje, svejedno je veliki klip bačen pod noge Andreju Plenkoviću koji upravo tom novom i po svemu umjerenom retorikom kani zadobiti naklonost birača u centru političkog spektra. Bez njihovih glasova, bez obzira na to hoće li na izbore izaći sam ili u nekakvoj koaliciji,  HDZ može samo sanjariti o pobjedi. Još gore, dohvate li se oporba i mediji u kasnijem tijeku kampanje, možda čak i u samom finišu, te Brkićeve izjave i suoče Plenkovića s pitanjem da trebamo li vjerovati njemu kad kaže da se HDZ promijenio ili njegovom zamjeniku koji je rekao da je nova retorika u funkciji izbora, novi bi se predsjednik HDZ-a mogao naći u, kako se to kaže, neobranom grožđu. Ostaviti takvu, metaforički rečeno,  neeksplodiranu minu pod nogama i potrčati prema uspjehu na parlamentarnim izborima bez da ju se i pokuša deaktivirati, neoprezno je i moglo bi se pokazati kao političko srljanje grlom u jagode.

Jer Plenkoviću se u vlastitoj stranci sprema još jedna mina čime se potpuno otvara prostor za nagađanje o tome kako Brkićeva izjava o novoj retorici možda i nije bila samo gaf, odnosno da će usprkos Plenkovićevom pričanju, praksa stranke ostati ista.  Evo kako je Brkić za kojeg se u dobrom dijelu javnosti vjeruje da drži sve konce HDZ-a u rukama obrazložio širenje ovlasti stare ekipe u vodstvu stranke:

"Predsjedništvo je donijelo odluku o formiranju radne skupine za izmjenu Statuta s ciljem daljnje unutarnje demokratizacije stranke i jačanje institucija stranke, kako bi se odluke donosile u stranačkim tijelima i kako bi onaj tko nominalno predstavlja stranku bio prvi među jednakima, a u tu bazu koja će donositi odluke bilo bi uključeno što više ljudi, koji će na taj način svojim integritetom, znanjem i kompetencijama pridonijeti kvaliteti tih odluka i na taj način preuzeti odgovornost za te odluke."

To znači da bi Plenković kao predsjednik stranke pred kojim su i ovako ogromni izazovi i golema politička odgovornost u boks meč s političkim suparnicima, slikovito rečeno, trebao ući sa zavezanim rukama. Ogroman je hendikep onome tko samo retorikom i svojom osobnošću želi promijeniti percepciju o stranci kad mu se najvišim stranačkim aktom, i to istovremeno s onim što govori, smanjuju ovlasti da riječi pretvori u djela.

Lijepo je i pohvalno težiti unutarnjoj demokratizaciji stranke, no u HDZ-ovom slučaju to trenutno znači da će praktički svu vlast u stranci zadržati ljudi iz Karamarkovog kruga, s tim da je i on sam, za sada barem, ostao članom stranačkih tijela. Kako se ta činjenica uklapa u glavnu poruku izborne kampanje, da dolaskom Plenkovića na čelo stranke i ona sama automatski postaje bolja, ne treba više puta pogađati. Od prve je naime jasno da će usprkos lijepim riječima koje će dolaziti iz usta Andreja Plenkovića, konkretne i novom predsjedniku obvezujuće političke odluke donositi ipak članovi Predsjedništva i Središnjeg odbora stranke. Ta tijela i sad prema Statutu HDZ-a imaju glavnu riječ, druga je stvar što su bespogovorno ispunjavala volju Tomislava Karamarka, a kad se još i dodatno umanje ovlasti predsjedniku stranke, pitanje je hoće li mu uopće ostati neka kojom može nametnuti svoju političku ideju. Od svega, čini se, Plenkoviću ostaje tek neizbježna odgovornost za rezultat na parlamentarnim izborima jer, budimo realni, gotovo je nevjerojatno da bi ju u slučaju izbornog neuspjeha na svoja pleća prihvatili oni koji o odgovornosti odlučuju.

Imajući u vidu sve navedeno, pisali smo već, ispada kako glavno pitanje ovih parlamentarnih izbora nije koliko je iskren Andrej Plenković kada govori o svojim planovima za okretanje HDZ-a političkom centru, gospodarstvu i boljitku građana (dobronamjerno vjerujemo da je iskren, a njegove želje bez zadrške može pozdraviti svatko tko Hrvatskoj želi dobro) nego hoće li on imati političku snagu da ih provede u djelo.

Ne ostavimo ususret izborima ni najmanju dvojbu, s obzirom na konkretne ovlasti koje imaju, ključno pitanje nije vjerujemo li Plenkoviću i novim ljudima koje će on promovirati, već vjerujemo li da će se Brkić, Hasanbegović i ostali iz Predsjedništva stranke uistinu odreći politike Tomislava Karamarka i jednako zdušno prihvatiti novu, smjerom potpuno drugačiju, koju zagovara novi predsjednik stranke.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (6)


Respektira (5): bereza, Refamolitelj, IDujas, Spektator, siouxica


Slaže se (1): Laci


Komentari (6)


Slažem se u potpunosti sa rečenim u analizi. ja sam središnjici HDZ-a već dojavio svoju prognozu - gube izbore sa 10-15 % manje glasova od SDP-a. Laci 0 0 0


Što je Plenkovićeva vjerodostojnost? Ima li to Plenković neku bjanko vjerodostojnost? A što se tiče centrizma HDZ je do sada bio suviše lijevo, to se najbolje vidi u poplavi malih desnih stranaka od kojih ni jedna nije radikalno desna. S lijeve IDujas 0 0 0


toga nema jer je SDP u svoje okrilje primio sve pa i one čija je lojalnost RH vrlo upitna. IDujas 0 0 0


@Laci, obmanuo si središnjicu HDZ-a, oni će uvijek moći računati 28% a koliko će dobiti više ovisi o njihovom radu na terenu i buđenju pasiviziranog članstva koje na izbore ne izlazi nezadovoljno prije svega vlastitim vodstvom. Samo što tom dijelu IDujas 0 0 0


HDZ-ovih birača nitko neće moći objasniti razliku između Milanovića i Plenkovića jer nje naprosto nema. IDujas 0 0 0

Analiza

Opet loš ulazak u kampanju: Brkićev gaf ili namjerno bacanje klipova pod noge Plenkoviću?

07.07.2016. 11:03, Je li Plenković na čelu HDZ-a znak za novi smjer ili šminka za bure baruta?

Najveća hrvatska politička stranka baš nema sreće. Po drugi put veoma loše ulazi u kampanju za parlamentarne izbore, odnosno događa joj se da već u startu sama upropaštava svoj glavni izborni adut. Na prošlim im je izborima džoker trebao biti gospodarski program njemačkog IFO instituta o kojem su u javnosti uporno gradili sliku kao da Hrvatsku može brzo izvući iz krize, a onda su u svrhu njegove prve javne prezentacije pozvali Hansa Wernera Sinna koji je gostujući na RTL-u između ostalog otkrio kako nema ni govora o brzim rezultatima, odnosno da se prvi značajniji efekti mogu očekivati tek za pet ... više >

6

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 5
  • 1
  • 0
  • 6