Analiza

Kome treba Josipovićeva naknadna pamet?!

21.04.2015. 23:19, Je li Josipović još 'u igri'? Što može napraviti sa svojom novom strankom?

Unatoč „kapitalu“ od preko milijun glasova koje je dobio na predsjedničkim izborima, Josipovićeva stranka koju osniva sredinom svibnja vrlo vjerojatno ne će uspjeti postići ni približno dobar rezultat kojem se bivši predsjednik nada. Naime, u kuloarima iz dobro upućenih krugova bliskih Josipoviću, može se čuti kako očekuju desetak mandata u budućem sazivu Sabora, a što bi bilo dovoljno da budu relevantan faktor.

Međutim, više je razloga za procjenu, odnosno za očekivanje da će Josipović – unatoč tome  što je riječ o političaru kojeg nikad ne treba podcijeniti - na parlamentarnim izborima proći puno lošije od očekivanog.

Prvo,  svijet voli pobjednike. A tako je i s Josipovićevim rejtingom. Dok je bio aktualni predsjednik, raznorazna istraživanja su ga svrstavala na prvo mjesto po popularnosti političara. Tome se ne treba previše čuditi jer se cijela petogodišnja Josipovićeva politika može svesti na to – ne radi ništa i ne zamjeraj se nikome. Očekivano, to nije bilo dovoljno da Josipović uspije dobiti drugi mandat. U međuvremenu, što zbog kampanje, što zbog razvoja događaja, Josipović je pokazao svoje drugo ili pravo lice i više nitko ne vjeruje da je on tek pristojni i fini profesor koji sklada i svira klavir.  Dovoljno da se sruši mit koji ga je dugo godina pratio i zbog kojeg je i figurirao kao svima prihvatljivi i umjereni političar.

Drugi razlog za neuspjeh  je Josipovićeva naknadna pamet prema SDP-u zbog koje je izgubio njihovu bezrezervnu i apsolutnu potporu. Naime, tijekom petogodišnjeg mandata, ali i kampanje Josipović nije izustio ni jednu jedinu riječ kritike na rad  Milanovićeve Vlade iako je javnost od njega  očekivala. Dakako, razlog tome je činjenica da mu je SDP financirao kampanju s – 4 milijuna kuna. Zato je nakon neuspjeha, Josipović okrenuo ploču i kazao da Vlada radi loše, što je izazvalo bijes i razočaranje u SDP-u.  Štoviše, mnogi istaknuti članovi SDP-a javno su napali bivšeg predsjednika. A u komentarima koji se mogu čuti i među simpatizerima te stranke, gotovo da i nema onih koji Josipoviću nisu zamjerili odricanje od stranke koja ga je iznjedrila.

Treće, Josipović i ekipa oko njega svoje mjesto pod političkim suncem tražit će lijevo, na lijevom centru i dijelom u centru. Međutim, ni to nije vreća bez dna. Naime, u tom je bazenu već sad poprilična gužva jer će u njemu, uz SDP, pokušati što više zagrabiti i Orah Mirele Holy, i Živi zid i HNS i Čačićevi reformisti i sigurno još pokoja srodna strančica koja će izniknuti zadnji čas. Uz to, nakon četiri zadnja poraza od HDZ-a (dvoji izbori za Europski parlament, lokalni izbori i predsjednički izbori) svi koji se igraju ljevice moraju voditi računa o tome da je njihovo biračko tijelo poprilično demotivirano i razočarano te da će trebati uložiti znatno više napora da ih se izvuče na birališta.

Četvrto, Josipović ima iznimno loš međunarodni rejting i unatoč tome što je na domaćem terenu figurirao kao simpatični i uglađeni profesor, svijet ga nije tako doživljavao. Naprotiv, njegovo vezivanje uz neke bivše strukture i inzistiranje na tzv. lex Perkoviću nije mu donijelo nikakve dodatne simpatije. Štoviše, ako su točne tvrdnje koje dopiru iz krugova bliskih Josipoviću kako će ključni akteri i stratezi u njegovoj stranci (ili listi) biti vezani uz suđenje Perkoviću, međunarodnu potporu teško da može očekivati.

Peto, loš je znak po Josipovića i njegovu političku budućnost i to što su mu odmah po završetku kampanje ekspresno leđa okrenuli i dojučerašnji najbliži suradnici. Pa čak i oni koje je, na sablažnjavanje cjelokupne javnosti, i odlikovao. Njihovo dizanje ruku i odustajanje  od sudjelovanja u budućoj političkoj karijeri svog donedavnog šefa zapravo je snažna psihološka poruka svima kako u stranački projekt Ive Josipovića ne treba previše vjerovati i ulagati. 

I konačno, šesto, Josipović će vrlo vjerojatno čim formira svoju stranku ili udrugu, a o tome se već naveliko spekulira u medijima, uspjeti k sebi privući kojeg saborskog zastupnika čime će njegova opcija postati – parlamentarnom. Ipak, u konačnici to ne znači apsolutno ništa jer je pitanje hoće li ti zastupnici u kombinaciji s njim imati težinu izboriti još jedan mandat. Naime, prema sadašnjim spekulacijama jedan od njih bi trebao biti Josip Kregar neovisni zastupnik izabran s liste SDP-a koji, istini za volju, da nije bio na spomenutoj listi, ne bi ni vidio saborske klupe. Uostalom, njegova sadašnja potpora Josipoviću nije iznenađujuća jer ih, osim toga što su obojica profesori na Pravnom fakultetu u Zagrebu, mediji vezuju uz aferu štedionice Zlatica.

Drugim riječima, Josipoviću ne će biti jednostavno. A prepreke i podmetanje klipova može očekivati i od bivših najbližih suradnika, ali  i od SDP-a. Ovi potonji su čak javno spočitnuli Josipoviću kako stranku osniva s njihovim novcem. A i birači teško da će povjerovati čovjeku koji sad zaziva strukturne reforme ili socijalnu pravdu, a pet godina nije ni malim prstom maknuo, barem da upozori na tešku gospodarsku i socijalnu situaciju.

Silvana Oruč Ivoš

Interakcija

 
UČINIO -> - - - -
PRIMIO <- 17 3 - 15

Dostignuća

Vingd 16.00
Bodovi 62.2
Analize 2 16.00

Od istog autora

Ocjene (12)


Respektira (10): ivan-cro, Dirk15, Django, Losonsky, siouxica, IDujas, sthagon, Mac316, draxy, visitor


Slaže se (2): ivan-cro, Mac316


Komentari (6)


za razliku od 'apsolutnih istina' o tome da je Josipovićevim ulaskom u politiku ljevica dobila novu snagu 'značajno pojačanje i nadu da sudbina lijeve ideje u Hrvatskoj više ne ovisi isključivo o hirovima Zorana Milanovića'. To je bar provjerljivo Mac316 0 0 0


Svi razlozi se mogu svesti na jedan jedini koji je porazan za RH.Glasači ljevice(kao i desnice)glasuju isključivo po ideološkom princip neovisno o stvarnoj kvaliteti,učinku,a o propustima(štetočinstvu)osobe/opcije bolje da i ne govorimo.Maksimiziraju RepopeR 0 0 0


..svoj glas spram ideološke baze koju zastupaju i to je to.Kad su dogovorene predizborne koalicije to je onda još relaksiranije i nema rasipanja,kad nisu onda je ovo što sad imamo i samo zato će Ivo imati mali rezultat jer ljudi ne žele rasuti glas. RepopeR 0 0 0


Došli smo do toga da se dva izborna tijela de facto natječu koje od njih može strašnije i poraznije rezltate i ponašanja amnestirati i preko njih proći kao da se ništa dogodilo nije.Strava RepopeR 0 0 0


Evo nije mi jasno. Dok zemlja propada mi smo i dalje opsjednuti Josipovićem. Pa on je, kao što reče ' veliki M.Bandić' običan mali miš, ma ne mišić. Ma koja pusta ljevica Josipovića, Gabrića, Kosora i sličnih članova CK SKH???!!! MDoresic 0 0 0

Analiza

Na izborima na pravom putu sa SDP-om, na kojem je putu sad Ivo Josipović?

11.04.2015. 09:13, Je li Josipović još 'u igri'? Što može napraviti sa svojom novom strankom?

Nakon gubitka izbora, Ivo Josipović je izabrao osnivanje nove stranke umjesto povratka u onu koja ga je iznjedrila za predsjednika RH prije 5 godina i koja ga je poduprla, u prvom redu materijalno, ali i svojom infrastrukturom na terenu. Odlukom da se ne želi vratiti u SDP, ali još i više da osniva novu stranku iznenadio je mnoge u SDP-u. Izostanak povrata u bivšu stranku se možda i mogao očekivati, pogotovo kad se prisjetimo dosadašnjih razlaza i povrata u SDP. Prvi razlaz je bio 1994., tada od Ivice Račana. No na njegov poziv vraća se u politiku, ali ne i u SDP. Na listi SDP-a ulazi u Sabor 2003. i 2008. te postaje zastupnikom i u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Iznimno ga tada cijeni i novi predsjednik SDP-a te se rađa ideja da Ivo Josipović bude SDP-ov kandidat za predsjednika Republike Hrvatske. Kako bi ipak bilo prilično neobično da stranka snage SDP-a kandidira vanstranačku osobu za svog kandidata za predsjednika, a vjerojatno bi ugrozilo i izborne izglede, tek tada, u ljeto 2008., Josipović ipak ispunjava pristupnicu.

Činjenica da je napustio stranku u trenucima kad biti članom SDP-a nije bilo nimalo lako i činjenica da se u stranku vratio tek kad je postalo izgledno da će biti kandidatom SDP-a za predsjednika, čini njegovu odluku da se ne vraća u SDP manje iznenađujućom. No, osnivanje nove stranke je bilo iznenađenje i za mnoge koji su mislili da ga dobro poznaju i taj je potez mnoge natjerao da se zapitaju: pa dobro, na kojem je to putu Josipović?

Da bi odgovorili na to pitanje zanimljivo se zapitati na kojem je putu bio do sada? Ako analiziramo njegove poteze i njegove stavove, definitivno ga možemo smjestiti u liberalni dio političkog spektra, čak vrlo liberalni. No, politički kompas ima četiri kvadranta, od toga liberalna polovica ima dva, koja mogu biti prilično udaljena. Unutar te polovice mogu postojati velike razlike između lijevoliberalne i desnoliberalne orijentacije, koju određuju u prvom redu odnos prema socio ekonomskim vrijednostima, raspodjeli društvenog bogatsva, pravima radnika…. Po nekoj klasičnoj raspodjeli socijaldemokrati spadaju, ili bi trebali spadati, u lijevoliberalni kvadrant.

Josipovića je tu vrlo teško precizno smjestiti. Prvenstveno jer je teško naći neki njegov stav ili potez koji bi ga odredio u tom smislu. Kakav je njegov odnos prema poziciji velikih kompanija, pogotovo banaka, većem oporezivanju bogatih, društvenim podjelama uzrokovanim imovinskim statusom, uklanjanju barijera za jednake šanse uzrokovanih socijalnim porijeklom…? Teško je reći na prvu. Možda i zato jer su te teme i potiskivane u našem društvenom diskursu svjetonazorskim iracionalnim temama, no ipak se te teme ponekad i nametnu.

U prvom krugu predsjedničke kampanje, primjerice, izbjegao se direktno očitovati na upite udruge Franak. U drugom krugu ipak ih je podržao, no to paljenje „iz druge“ nameće pitanje da li je to učinio više iz političke kalkulacije nego iz stvarnog uvjerenja da je bankarski sektor svojim akrobacijama ostvario ne nepošten način ekstraprofit na štetu građana.

Njegovo izbjegavanje angažmana odnosno zauzimanje jasnijih pozicija u socioekonomskim pitanjima bi ga prije smještalo u klasične liberalne vode. Uz Josipovića se vezala i određena simpatija ako ne i podrška pokušaju Nikice Gabrića da formira taj tzv. „Treći put“, koji je programski bio čista desnoliberalna opcija. Definitivo, malo toga što bi spadalo u neku čistu socijaldemokratsku ideju kod Josipovića možemo pronaći. Stoga se i nameće zaključak da je taj Josipovićev dosadašnji put ipak bio više (desno) liberalni nego socijaldemokratski. Stoga se čini da će Josipovićeva nova stranka biti smještena prvenstveno u (desno)liberalni dio spektra. Slično kao i Gabrićev Nacionalni forum, pa i HNS.

No, problem Nacionalnog foruma je bio, a onda bi mogao biti i problem nove stranke, to što inzistiranje na (desno)liberalnom ekonomskom modelu kao okosnici političkog programa, čini se, ne nalazi podršku dovoljne mase birača u Hrvatskoj. U svakom slučaju ne dovoljne da donese makar i jedan mandat u Saboru.

Svjetonazorski, u pitanju prava i sloboda pojedinaca i manjinskih skupina, pak, Josipović ne može ponuditi ništa novo i revolucionarno čime bi otrgnuo SDP-u postojeće biračko tijelo. Tim više što se lijevo biračko tijelo, zaoštravanjem retorike i pojačavanjem iracionalnih tema u političkom diskursu od strane desnice, homogenizira i okuplja oko SDP-a kao jedine snage koja, iz percepcije birača ljevice, pruža kakvu-takvu garanciju da će ono što sve snažnije izranja na desnoj strani, a što tom klasičnom biraču ljevice izgleda kao čisti mrak i iracionalno ludilo, biti zaustavljeno. Predstojeća predizborna kampanja će očito obilovati svjetonazorskim i ideološkim pitanjima u kojima će se koplja lomiti oko iracionalnih tema poput povratka u „region“ i borbe protiv nepostojećih „jugoslavena“. Stoga bi SDP vrlo lako mogao s uspjehom primijeniti recept koji je imao HDZ na izborima 2007. kad je masakrirao HSP, tvrdnjom da je glas za HSP glas za SDP.

Da je proces homogenizacije birača ljevice već započeo pokazuju i recentna ispitivanja javnog mnijenja. Pored toga, mnogi članovi i simpatizeri u SDP-u Josipovića doživljavaju kao desnog elitističkog liberala i glasali su za njega jer jednostavno nisu imali drugog izbora ili čak iz osjećaja dužnosti i lojalnosti prema samom SDP-u, čega Josipović možda i nije do kraja svjestan. Također, mnogi iz SDP-a njegovo kritiziranje i napad na cijelu stranku doživljavaju kao teško razočaranje. Gotovo je unisono mišljenje da, ako imaš želju nešto promijeniti, izvoli krenuti u proces političke borbe unutar stranke i nametanje svojih stavova, tim više ako imaš političku težinu.

Stoga, jedini politički prostor koji ima „slabu obranu“ i u kojem su primjetne veće fluktuacije, sudeći po sadašnjim preferencijama u anketama, jest prostor glasača koji biraju određene protestne struje, radikalne opcije koje nude drugo i drugačije od političkog mainstreama, antiinstitucionalizam i radikalniji odmak od postojećeg stanja. Ono što je nudio Josipović u predizbornoj kampanji, u vidu ustavnih promjena kao recepta za promjenu društvene paradigme, teško da u tom dijelu biračkog tijela može značiti taj protest, borbu protiv omraženih institucija i radikalni odmak koji traže. Taj prostor su prije popunjavali Laburisti, nakon toga Mirela Holy, a sada ga u većoj mjeri zauzima Živi zid.

Ivo Josipović ima i objektivni problem sa svojom karizmom. Doista, on je većini simpatičan, ali teško svojim političkim nastupom može nekoga „dignuti“, potaknuti da digne susjede, prijatelje, rodbinu i izvuče ih na izbore da daju glas političkoj opciji Ive Josipovića.

Ivo Josipović bi se, u formiranju nove stranke, mogao suočiti i sa problemom nedostatka iskustva u stranačkom radu. Josipović je tek 2008. i formalno ušao u SDP, i prije toga je bio zastupnik sa liste SDP-a, ali na praktičnoj razini, u smislu organizacijskog ustrojavanja stranke i operativnog stranačkog djelovanja nema nikakvog iskustva. Počinje od nule. A čini se da i nema nikoga tko takvoga iskustva ima. Ustrojavanje organizacijske strukture stranke je vraški posao, pogotovo ako krećeš od ničega. Tko ima imalo iskustva u tome, zna o kakvom se poslu tu radi.

No, svojim nastupom, koji je racionalan, u određenoj mjeri elitistički, u kojem se služi asocijacijama na operna libreta, u kojem će ponuditi značajnu dozu kritike vodstva SDP-a, te ako ponudi program koji bi takvom tipu političke publike mogao biti privlačan, Ivo Josipović vjerojatno može dobiti određeni broj glasova u urbanim sredinama, u centrima velikih gradova sa većim brojem visokoobrazovanog stanovništva. Da li će to biti dovoljno za 2-3 saborska mandata? Teško, no ne i nemoguće. U svakom slučaju nedostatno da bi bilo dovoljno za preuzimanje položaja premijerskog kandidata.

Tada se moramo zapitati što bivši predsjednik ima od toga, da, u najboljem slučaju, bude vođa paralamentarne skupine sa dva ili tri zastupnika. Ako postoji ikakva politička kalkulacija, elementarna logika bi ipak govorila u prilog tome da jednostavno mora računati na duže staze. Uzimanje dijela biračkog tijela SDP-u i povećanje broja stranaka koje u takvim centrima dijele mandate moglo bi, zbog D'Hondtovog sustava, utjecati na nerazmjerno smanjenje broja SDP-ovih mandata kao i na umanjenje šansi SDP-a da se održi na vlasti. Ukoliko uslijed toga SDP pretrpi poraz na parlamentarnim izborima, realnija je kalkulacija da će se sadašnje vodstvo vrlo teško održati na čelu stranke. Održanje tog vodstva za Josipovića očito ne predstavlja dobru opciju niti u kojem slučaju.

U takvom razvoju situacije, SDP i buduća stranka Ive Josipovića našli bi se zajednički u oporbenoj situaciji prema HDZ-u. Sa pozicije onoga koji će moći reći: „rekao sam vam“, sa dobrim vezama sa značajnim SDP-ovskim teškašima, mogao bi imati i značajan utjecaj na izbor novog vodstva u SDP-u, pa i da se nametne kao lider oporbe. Ukoliko se stvari tako odviju, tada izražena ambicija za premijera Hrvatske i ne postaje nerealna, ali na izborima 2019./20.

Da li je to novi zacrtani put Ive Josipovića? Teško mi je vidjeti drugi. Da li će se ostvariti? Realno, teško. Prvo, zbog objektivnih prepreka navedenih u ovoj analizi. Također, Zoran Milanović i sam SDP još uvijek ovise ponajviše o sebi i svojim potezima. O tim potezima uvelike će ovisiti i sama mogućnost da Ivo Josipović i njegova nova stranka uzmu na lijevo liberalnom dijelu spektra dovoljan dio kolača da osvoje i tih nekoliko mandata.

Interakcija

 
UČINIO -> 15 4 1 33
PRIMIO <- 30 6 5 58

Dostignuća

Vingd 70.00
Bodovi 89.3
Analize 7 70.00
Ankete 13

Ocjene (4)


Respektira (4): draxy, Django, Alumnus, siouxica


Komentari (2)


jako zanimljiva analiza i teorija koja mi se čini prilično pogođena:) je li IJ, da se vratio u SDP, mogao pokrenuti neke promjene iznutra? je li, po raspoloženju u stranci, mogao dobiti okršaj protiv ZM-a? siouxica 0 0 0


Da se vratio u SDP sigurno bi njegov glas imao znatno veću težinu i od značajnog dijela tzv. "prvog ešalona". Okršaj? Prije izbora nipošto jer bi okrenuo stranku protiv sebe. A poslije? Tu ZM ipak ovisi najviše o sebi samom. DPandek 0 0 0

Analiza

'Uzmi novac i ostani' - kako je Ivo Josipović spasio samog sebe

08.04.2015. 11:57, Je li Josipović još 'u igri'? Što može napraviti sa svojom novom strankom?

Ako bi socijaldemokrati i 'ljevičari' radili listu onih s kojima su razočarani i koji su ih iznevjerili Ivo Josipović bi bio, ako ne prvi, onda drugi na toj listi i ne vjerujem da jedva čekaju da on dođe i spasi njihove svjetonazore od propasti. Ivo Josipović je pet godina bio predsjednik države koji je šutke promatrao kako dvije različite Vlade različitih svjetonazora promoviraju istu, elitističku i korupcijsko-nepotističku politiku i ne da nije intervenirao, nego se u nju savršeno uklopio kao fikus koji odobrava sve poteze, a usput se i sam bavi antisocijaldemokratskim aktivnostima kao što sugerira slučaj ZAMP.

Motivi Ive Josipovića su mi potpuno jasni, kad se jednom uvjeri koliko je lako i bogato zarađivati kroz politiku teško se vratiti predavanju na fakultetu kako je najavljivao nakon gubitka izbora, a sigurno da mu nije isplativo niti svirati klavir za život. Politika ipak nudi toliko pogodnosti i benefita da je šteta svemu tome okrenuti leđa i raditi nešto korisno za život. Ivo Josipović kaže da ima ideje reformi, da zna što Hrvatsku može spasiti, ali i dalje ga pokopava isto pitanje koje ga je koštalo radnog mjesta predsjednika - zašto nije te reforme i ideje prezentirao ranije? Smatra li Ivo Josipović socijaldemokratske birače ovcama koje naivno vjeruju u sve što im se kaže pa će i njemu slijepo povjerovati u spasosnosna rješenja kad pet godina nije dao niti tračak istih? 

Ivo Josipović je tipični primjer hrvatskog političara, nema apsolutno nikakvih rezultata ili političkih uspjeha za pohvaliti se, ali se na sceni održava pasivnošću i nenametanjem što ga najčešće svrstava u gornji dom popularnosti jer uvijek ima onih kao Milanović i Karamarko koji su retorikom i nastupom toliko odbojni da automatski guraju Josipovića više na ljestvici. Osobno, nikad neću cijeniti nekog kao što je Josipović više od čak i jednog Karamarka jer smatram da, ako već ima stav makar bio i civilizacijski neprihvatljiv, za političara je bolje da ga izražava jasno i glasno ne mareći za popularnost nego da se nekako lignjasto uvijek drži postrani i krstari kroz politički život na autopilotu ne radeći apsolutno ništa. Nije Josipović jedini, puno je takvih, ali je on kroz funkciju koju je obavljao postao najistaknutiji. 

Glasovi koje misli da ima su jako diskutabilni. Osvojio ih je na predsjedničkim izborima na kojima su ljudi glasali za njega jer nisu željeli povratak HDZ-a na pozicije moći i jer su željeli na svim pozicijama vlasti podržati predstavnike aktualne koalicije. U trenutku kad je izbore izgubio i kad je odlučio ne vraćati se u matičnu stranku, Ivo Josipović je postao politički 'civil', čovjek koji glasove može privući samo svojim imidžom i rezultatima. A oni su, blago rečeno, nikakvi. Nema više infrastrukture da mu pribavlja glasove, a nema više niti njegovog imidža 'crvenog' pa da se za njega glasa samo da ne pobijedi 'crno'. 

Mislim da puno govori i to što se ekipa koja gradi neki 'treći' put kao Čačić, Kosor i ostali ili ogradila od Josipovića ili potpuno ignorira njegovo kontinuirano postojanje na političkoj sceni. Čačiću i sličnima u poziciji u kojoj jesu dobro dođe svaki glas koji mogu dobiti, ali čak i oni ne žele u svojoj ekipi Josipovića za kojeg je većini jasno da je politička verzija zombija iz Walking deada, neživo biće koje fizički postoji i kojeg se teško riješiti ali koje samo za sebe teško može nanijeti bilo kakvu štetu ili donijeti bilo kakvu korist ikome, on jednostavno postoji dok ga netko ne zgnječi i odstrani. 

Moram priznati da bi trebalo zaista imati 'divovska muda' za slijediti Josipovića na njegovom novom putu, pogotovo za članove koji su još uvijek u SDP-u jer ne postoji niti osobna niti ideološka dobit koja se time može steći. Josipovićeva ideologija je nejasna, čak i nepostojeća, reforme su mu na ustima, ali je u praksi pokazao da za njih nema niti snage niti volje, a kao političar bez stranke je samo minijaturna verzija SDP-a i nema logike da se netko iz te stranke priključuje njemu samo zato jer je nezadovoljan vodstvom. Oni koji su nezadovoljni vođenjem SDP-a, kao Kolarić, Bernardić i slični, će se, pokazuje se, boriti protiv terora iznutra jer Milanovićeva era ističe. Napustiti brod sada i priključiti se Josipovićevom SDP-u 'u malom' je samo korak s konja na magarca, udaljavanje od centra moći, a bez konkretnijeg političkog zaokreta. 

Ako Josipović cilja na privlačenje potencijalnih 'trećeputaša', onda s time debelo kasni. U čistkama koje je njegov SDP provodio pod njegovim budnim okom proteklih godina je izašlo dovoljno imena sa više kredibiliteta nesudjelovanja u ovoj i ovakvoj vlasti da zauzmu sve bojne položaje i okupe sve potencijalne birače 'trećeg' puta. Imamo Holy, imamo Linića, imamo Bandića, imamo Čačića, imamo i Dalić i Prgometa kao prebjege s druge strane ograde, uz uvijek prisutne Petrova, Sinčića i Markićku kao neke nadpolitičke osobe, a svi odreda imaju luksuz da im se ne može predbacivati da su godinama pomagali provođenju ovakve vlasti kakvu imamo. Čak i Čačić koji je bio istaknuti član Vlade može reći da se do njegovog odlaska radilo efikasnije sa vidljivijiom pomacima što zvuči bahato, egoistično i nije sasvim točno, ali je dovoljno blizu istine da Čačić smije time izlaziti kao argumentom. Volio bih čuti iz usta Ive Josipovića kako objašnjava svoj nagli zaokret od Milanovića i aktualne vlasti kad je prije samo nekoliko mjeseci davao vlasti punu podršku i uvjeravao narod da će se rezultati politike ove vlasti uskoro vidjeti. 

Nema sumnje da, kao i svaki iskusni hrvatski političar, Ivo Josipović zna par fraza koje treba sipati da mu osigura dovoljno glasova da njegova strančica sa njim kao nositeljem i možda još jednom osobom osigura mandat u Saboru gdje onda može dilati svoju ruku u zraku onome tko najviše ponudi. Jednako tako, nema sumnje da je taj put puno lakši i provedljiviji od ponovnog hvatanja u koštac sa akademskim svijetom s kojim je kroz godine izgubio dodir, a i nije toliko unosan. I iako će njegova odluka ostaviti generacije budućih pravnika bez mnogo znanja o tome kako se probijati kroz život, Josipovićeva odluka je produkt odličnog poznavanja političke stvarnosti kod nas. A reforme ionako nisu njegov forte, one će ostati samo odlično štivo za napisati u politički životopis. 

5

Mac316

Kneel before your master

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 88 54 100 783
PRIMIO <- 1,013 285 123 1,828

Dostignuća

Vingd 1,405.00
Bodovi 174.0
Analize 143 1,380.00
Ankete 47

Ocjene (10)


Respektira (9): IDujas, DPandek, RepopeR, ivan-cro, Django, visitor, Alumnus, Zagorec, siouxica


Slaže se (1): ivan-cro


Komentari (4)


super tekst! siouxica 0 1 0


Krasna analiza i definicija i "obituary" Josipovića još je za vidjeti $$$ danas su članci na VL otkuda misli dobiti novac. Bandićev trag novca je kod USKOKa Sanaderov isto. Velike stranke nisu velike zato kaj imaju članove nego imaju PARA KO BLATA. Zagorec 0 0 0


"Ako već ima stav makar bio i civilizacijski neprihvatljiv, za političara je bolje da ga izražava jasno i glasno ne mareći za popularnost nego da krstari kroz politički život na autopilotu ne radeći apsolutno ništa" <-- THIS. Odlično rečeno. commentator 0 0 0


Ne slažem se s tvrdnjom: "Josipovićeva odluka je produkt odličnog poznavanja političke stvarnosti kod nas". Ja tvrdim da Josipović zapravo nije shvatio političku stvarnost. Slijedeći izbori će pokazati tko je u pravu. Odlična analiza. IDujas 0 0 0

Analiza

'Uzmi novac i ostani' - kako je Ivo Josipović spasio samog sebe

08.04.2015. 11:57, Je li Josipović još 'u igri'? Što može napraviti sa svojom novom strankom?

Ako bi socijaldemokrati i 'ljevičari' radili listu onih s kojima su razočarani i koji su ih iznevjerili Ivo Josipović bi bio, ako ne prvi, onda drugi na toj listi i ne vjerujem da jedva čekaju da on dođe i spasi njihove svjetonazore od propasti. Ivo Josipović je pet godina bio predsjednik države koji je šutke promatrao kako dvije različite Vlade različitih svjetonazora promoviraju istu, elitističku i korupcijsko-nepotističku politiku i ne da nije intervenirao, nego se u nju savršeno uklopio kao fikus koji odobrava sve poteze, a usput se i sam bavi antisocijaldemokratskim aktivnostima kao što sugerira slučaj ZAMP. Motivi Ive ... više >

5

Mac316

Kneel before your master
  • 9
  • 1
  • 0
  • 4

Analiza

Josipović spašava socijaldemokraciju od Milanovića?

07.04.2015. 21:07, Je li Josipović još 'u igri'? Što može napraviti sa svojom novom strankom?

Kocka je bačena! – smatra se da je to izgovorio Gaj Julije Cezar prelazeći rijeku Rubikon. Nakon poduže šutnje o svojim političkim planovima, čini se kao da je isto rekao i Ivo Josipović prije nego je medijima priopćio odluku o osnivanju vlastite političke stranke. Dugo se nagađalo o njegovim planovima i mogućnosti da nakon gubitka predsjedničkih izbora nastavi političku karijeru. U tim je nagađanjima prevagnulo mišljenje kako je propustio pravi trenutak i da su mu šanse za povratak u visoku politiku male. Tomu je kumovalo njegovo odbijanje da se vrati u stranku iz koje je došao i optužba da Zoran Milanović i SDP nisu iskreno za reforme koje Josipović smatra nužnima za izlazak iz krize. Nisu pomogle ni informacije o, navodno, propalim pregovorima s Vesnom Pusić (HNS) i Borisom Miletićem (IDS) oko osnivanja nove koalicije na ljevici. Pošto se i Radimir Čačić (NSR) izjasnio negativno o mogućnosti da Josipović stane na čelo koalicije koju on okuplja, javnost je zaključila da je Josipović ostao sam i bez izgleda za uspjeh na sljedećim parlamentarnim izborima. Međutim, izgleda kako on nije bacio koplje u trnje.

Osnovati stranku u Hrvatskoj nije nimalo teško. Potrebno je svega 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana RH (čl.6. Zakona o političkim strankama), nekoliko dokumenata koje nije teško napisati i podnijeti zahtjev za upis u Registar. Trenutačno ih je više od 140 registriranih pa još jedna, Josipovićeva, u smislu brojnosti nikome neće posebno smetati. No s obzirom na aktualnu podjelu i stanje na političkoj sceni, posebice na lijevoj strani, osnivanje stranke na čelu s bivšim predsjednikom države će sigurno izazvati određene promjene. Prije svega se to odnosi na sklapanje predizbornih saveza jer taj postupak ni izbliza još nije gotov. Reklo bi se, čak, da pregovaranje brojnih lidera i onih koji si umišljaju da to jesu još nije ni počelo kako treba. Još uvijek se puštaju mnogi probni baloni, podižu dimne zavjese, a zapravo, još ništa nije dogovoreno. Čak ni u aktualnoj Kukuriku koaliciji ne mogu potvrditi da će u istom sastavu na sljedeće izbore. Karte se još miješaju, iako mnogi tvrde da već drže sve adute.

Josipović si je prvo morao odgovoriti na pitanje ima li dovoljno kandidata za učlanjenje u njegovu stranku. Sasvim je sigurno da on ne namjerava graditi veliku stranku, a pogotovo ne pokret. Prije bi se reklo da je riječ o skupini nezadovoljnih dosadašnjim zbivanjima na ljevici, odnosno socijaldemokratima po uvjerenju koji u SDP-u Zorana Milanovića ne vide perspektivu. Nepotrebno je trošiti riječi na dokazivanje kako SDP više nije stranka tog profila. Zbog autokratskog načina vladanja (nije pogrešan izraz) i unatoč Statutu stranke koji to dopušta (čl.11.), socijaldemokrati ne mogu osnovati frakciju unutar koje bi se organizirali i potom borili za svoja uvjerenja. Na neke od njih Josipović vjerojatno računa. Rekao je, naime, govoreći o budućim članovima, da „neki jesu u strankama, a sada vide da im je taj prostor skučen“. U budućnosti, pogotovo ako Josipovićeva stranka postigne uspjeh, nije isključeno da dođe do fuzije koja bi rezultirala nekim novim SDP-om, ali ovaj put s „političko-programskim strujama“. Otvorenost i takvoj perspektivi bi omogućila nezadovoljnim SDP-ovcima da bez grizodušja privremeno napuste stranku i pridruže se Josipoviću. Njegovoj bi stranci to znatno ubrzalo stvaranje infrastrukture na terenu i olakšalo joj pristup biračima.

Nije upitno da će Josipović napisati dobar program i statut svoje stranke, pravnik je i vičan tom poslu. Elokventan je i dovoljno iskusan da, ovaj put bez ograničenja iz predsjedničke kampanje, kvalitetno iskomunicira ono za što se zalaže. Jasno je da treba zaboraviti milijun glasova s prošlih izbora, ali objektivno, može ih dobiti sasvim dovoljno da osvoji određeni broj saborskih mandata. Većina se analitičara slaže da će rezultat na ovim parlamentarnim izborima biti tijesan i da bi mogao odlučivati svaki glas. Ulazak Josipovića u izbornu utrku može na birališta izvući i one s ljevice koji svoj glas ne žele dati Milanoviću. U tom smislu je nova socijaldemokratska stranka dobrodošla na ljevici jer joj popravlja izglede u srazu s već čvrsto organiziranim konzervativcima i desnicom. Bilo bi neozbiljno u ovoj fazi nagađati o broju glasova i mandatima, no sasvim je sigurno, Josipovićevi mogu izboriti ulazak u Hrvatski sabor.

Još je jedna stvar važna. Ulazak Josipovića u ring će olakšati Milanoviću bitku u kojoj je već duže vrijeme u neravnopravnom položaju. Mjesecima svjedočimo da ga uz Karamarkovu armiju napada i aktualna predsjednica države. Josipović bi mu, primjerice, mogao pokriti bok okrenut prema Pantovčaku što nije zanemariva pomoć. Uostalom, najava mogućeg partnerstva s Milanovićem nameće Josipoviću i obavezu da podmetne leđa. Znakovita je u tom smislu sljedeća Josipovićeva izjava:

"Neću ponavljati sve one velike investicije o kojima, zapravo, govore sve stranke. Istaknut ću potrebu da se poreznim i drugim mjerama ojača investicijska klima i da se potakne zapošljavanje. Posebno, treba kod mladih promovirati poduzetnički duh, kako kroz sustav obrazovanja, tako i poticajnim mjerama za nove tvrtke, znatno više nego do sada."

Retorika je to baš Kolinde Grabar Kitarović kojom kritizira vladu Zorana Milanovića. Biračima je poznato da predsjednica države nema apsolutno nikakvih ovlasti za provedbu toga što govori dok bi Josipović, dobije li dovoljno njihovih glasova, svoja obećanja mogao ispuniti. Osim toga, za glasove lijevo orijentiranih birača se ne može boriti samo retorikom koju koristi Zoran Milanović. Kao što su Karamarko i Grabar Kitarović različitim stilovima maksimalno mobilizirali konzervativce i desničare, takva se mogućnost sad otvara i na ljevici.

Mnogo toga će ovisiti o ljudima koji će se pojaviti na osnivačkoj skupštini Josipovićeve stranke. Bude li doista puno mladih, ljudi etabliranih u struci i s respektabilnim karijerama, letargična ljevica bi se mogla pokrenuti.

Da isto ne procjenjuju u vodećoj oporbenoj stranci, vjerojatno se ne bi ni osvrtali na Josipovićevu najavu. No ipak su našli potrebnim oglasiti se i poručiti svojem članstvu i simpatizerima da „HDZ nije zabrinut jer su svi dosadašnji izbori pokazali da je HDZ najjača politička opcija - a pokazat će to i parlamentarni izbori“. Da su ostali samo na tome, bila bi to uobičajena reakcija sigurnih u uspjeh. No Gordan Jandroković je prethodno „analizirao“ stanje na ljevici, tko će se boriti za koje glasove i kakve izglede ima Josipović. Na nevažno se, međutim, samo odmahuje rukom i nastavlja raditi vlastiti posao. Ovako to sliči na zviždanje u mračnoj šumi kojim se, znamo iz psihologije, djelomice prevladava tjeskoba i strah. Naravno da se u strankama analizira svaka promjena na političkoj sceni, ali rekli smo, sigurni u sebe se javno ne osvrću na ono što misle da ih ne ugrožava.

S druge strane, kad je o tjeskobi riječ, sigurno je da će ulazak u politički ring Ive Josipovića pomoći lijevo naklonjenim biračima da nakon poraza na predsjedničkim izborima prevladaju svoj strah od predaje baš svih poluga vlasti u ruke Tomislava Karamarka.

Zbog svega navedenog, možemo zaključiti jedno. Socijaldemokrati i drugi na ljevici su u Josipoviću dobili značajno pojačanje i nadu da sudbina lijeve ideje u Hrvatskoj više ne ovisi isključivo o hirovima Zorana Milanovića.  

9

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (9)


Respektira (6): IDujas, DPandek, Django, draxy, Zagorec, siouxica


Ne slaže se (3): ivan-cro, Laci, Zagorec


Komentari (17)


Kakva "Alea iacta est ? " Kakav Rubikon ? Misli zaplivati u žabokrečini. Za analizu IJ nemam vremena. Imam bolju temu, ali teško dolazi na red. Dva protekla dana dala su mi sadržaj i ime teme. "U birokratske lance okovana Hrvatska". Sve dokazano. Boljunac 0 0 0


Josipovič ima prezime, Milanovič je alpha tako da Josipovič na prezime može dobiti manda ako pogoditi pravu izbornu jedinicu, no jedina prava ljeva opcija ostaje alfpha ljevičar Milanovič. u_prolazu 0 0 0


Svi bjegunci iz okrilja matičnih partija/stranaka samo pokazuju koliko su ljudski mali a karakterno oštećeni. Nisu u stanju stati i suočiti se s problemima i na kraju iste riješiti nego bježe u okrilje gorih od onih koje napuštaju. Vrijedilo je za IDujas 0 0 0


Kujundžića jučer a vrijedi i za Josipovića danas, najjači su bili u strankama koje su napustili, na žalost nisu shvatili da dio veći dio popularnosti koju nose pripada stranci a ne njima. Milijun glasova Ivo Josipović je odlaskom iz SDP-a bacio, IDujas 0 0 0


i što je najgore, napustio i razočarao one koji su mu te glasove dali. IDujas 0 0 0

Analiza

Josipović spašava socijaldemokraciju od Milanovića?

07.04.2015. 21:07, Je li Josipović još 'u igri'? Što može napraviti sa svojom novom strankom?

Kocka je bačena! – smatra se da je to izgovorio Gaj Julije Cezar prelazeći rijeku Rubikon. Nakon poduže šutnje o svojim političkim planovima, čini se kao da je isto rekao i Ivo Josipović prije nego je medijima priopćio odluku o osnivanju vlastite političke stranke. Dugo se nagađalo o njegovim planovima i mogućnosti da nakon gubitka predsjedničkih izbora nastavi političku karijeru. U tim je nagađanjima prevagnulo mišljenje kako je propustio pravi trenutak i da su mu šanse za povratak u visoku politiku male. Tomu je kumovalo njegovo odbijanje da se vrati u stranku iz koje je došao i optužba da Zoran ... više >

9

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 6
  • 0
  • 3
  • 17

Analiza

Politička ljevica je termin kojim označavamo brojne ideološke struje unutar političkog spektra. Pristaše ljevičarskog pristupa politici pozivaju na ukidanje struktura koje smatraju odgovornim za iskorištavanje ekonomski neprivilegiranih dijelova stanovništva.

Pojam politička ljevica se upotrebljava za nekoliko revolucionarnih pokreta od kojih su najpoznatiji anarhizam, komunizam i socijalizam, ali se također upotrebljava kako bi opisao socijaldemokraciju i socijalni liberalizam. Roderick Lang američki utjecajni profesor s harvardskom diplomom je kratkim rječima opisao program političke ljevice: "briga o pravima radnika, protivljenje plutokraciji, zabrinutost oko feminizma i socijalna jednakost"

Koliko je tko od ljudi navedenih kao partnera Ivi Josipoviću u nekakvom formiranju ljevice u Hrvatskoj, a i on sam, uistinu ljevičar po nekakvom uvriježenom mišljenju i pravilima? Za razmisliti.

Najprije brzinski prolazak kroz moguće partnere Ive Josipovića  koji bi (kao) trebali predstavljati građansku, tolerantnu, lijevu opciju Hrvatske politike. Hrvatske ljevice koja je preko SDP-a izgubila sve statuse prave ljevice. Osim nasljeđa i boje. Mada je i naslijeđe upitno, jer je puno veći broj nekadašnjih članova KPH, KPJ  i SKH postao član nekih drugih stranaka, poglavito HDZ-a. No, to je neka druga tema. Ruku na srce, IDS, a pogotovo HNS, nikad ljevica nisu ni bili.

Na koju foru se ljude poput Čačića gura u ljevicu? Čak i u lijevi centar? Tog čovjeka interesiraju samo dvije stvari. Moć i novac. Moć kroz vlast, da se razumijemo. Jedina kakva-takva poveznica s ljevicom bi bila ta da ne robuje politici krvi, tla i vjere i patetičnog domoljublja. Sve ostalo što on radi nema apsolutno nikakve veze s pojmom političke ljevice ili tzv. lijevog centra. U skladu s tim je djelovanje njegovih reformista, koji su spremni na kojekakve ustupke i koalirati s svim i svakim, ne bi li dobili čim veći politički utjecaj, i preko toga ponovo dali čvrst temelj Čačiću i njegovoj nezasitnoj želji za povratak u vrh Hrvatske politike. Može li netko njega zamisliti kao borca za radnička prava i socijalnu državu?

Ljubo Jurčić? Novi val? Interesantno je vidjeti i čitati kako (ne samo u ovom slučaju) mnogi dugogodišnji političari, koji su prisutni na HR političkoj sceni već godinama, odjednom nude nešto novo i proklamiraju svoj program, svoje ljude i svoju politiku kao nešto novo, nešto još neviđeno, NOVO, friško. Čovjek koji je pokušavao ući u Tuđmanov establišment, surađivao je s Račanom, Kosoricom, Josipovićem, Milanovićem, sad najednom želi sam pokazati, kako je on i njegova politika nova. I lijevo orijentirana. Čitajući na stranicama njegovog Novog vala, nema baš novosti. Stranica se ( novi-val.eu ,zadnji upis je iz rujna 2014), kao niti stranka, baš ne uspijeva ni promovirati, ni ažurirati, ni puniti ljudima. Uostalom, kad je već sintagma novi val i novi ljudi, šef te stranke u Varaždinu je čovjek koji je promijenio sve moguće stranke u Varaždinu i čak tužio novinara koji se usudio to napisati. Toliko o novome. A koliko ta stranka ima veze s ljevicom? Otprilike ko i sam Josipović. Vrlo malo. Osim deklarativno.

Nikica Gabrić i njegov Nacionalni forum bi se, isto tako kao i kod ranije spomenutog dvojca mogao tek uz puno dobre volje nazvati ljevicom. U njihovom programu jasno piše: Spojimo moral i kapitalizam, privatne interese s javnim dobrom, ekonomskom i socijalnom pravdom. Stvorimo konkurentnu ekonomiju i otvorenu zajednicu temeljenu na tehnologijama i znanju. Naše je opredjeljenje kapitalizam skandinavskog tipa. Vjerujemo da i Hrvatska i Europska Unija imaju pameti, konkurentnosti, snage i potencijala za moralni kapitalizam. Sad, kakve veze ima spajanje privatnih interesa s javnim dobrima s ljevičarskim idejama? Već sama, deklarativna odluka da se zastupa kapitalizam (ma kojeg tipa) nema veze s onim što pretpostavljamo kao ljevica i smatramo ljevicom.

O Liniću, baš i ne treba puno trošiti prostora. www.vecernji.hr/biografija_linic. Nekako se više čini da je on ljevičar po biografiji, nego po uvjerenju. Malo previše privatnih interesa kroz biografiju da bi ga se moglo tako okarakterizirati. No, to da li je on ljevičar ili nije, nek prosudi svatko sam čitajući njegovu biografiju.

I na kraju, bivši predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović. Desničari i HDZ-ovci često nazivaju premijere Zorana Milanovića "slučajnim" premijerom. Iako tu titulu, slučajnog visokog dužnosnika, u ovom slučaju predsjednika države, može ponijeti jedino Ivo Josipović. I možda jadranka Kosor. Ali ona je dio neke druge priče. Umješnost prepoznavanja trenutka je SDP s Josipovićem savršeno iskoristio za dobiti tadašnje predsjedničke izbore. I to je to. Ivo Josipović je postao predsjednik. I ostao do kraja mandata. Ovo između, samo obavljanje mandata, je bilo u tom skladu. Slučajnost. Mlakost, inercija, nezainteresiranost. Sve je to dovelo do toga da se Ivo Josipović nije uspio nametnuti kao vođa, kao jaka ličnost, kao čvrst i odriješit političar, koji brani i zastupa svoje stavove. Može li netko njega zamisliti kao nekog vođu radničkih prosvjeda, kao zastupnika radničkih prava (što bi trebala biti nekakva osnova lijevog političkog djelovanja)? Možete li ga zamisliti kako viče na improviziranoj pozornici od sanduka ispred par tisuća zapjenjenih radnika i poziva upravu poduzeća i njihove političke zaštitnike na ostavke ili da dođu pred radnike? A ako bi se netko htio nametnuti za vođu ljevice, onda je i nešto takvo obavezan dio političkog djelovanja. S te strane, potpuno je jasno zašto ga Čačić i ekipa ne žele kao vođu. Jednostavno, on je pokazao i dokazao da vođa ne može biti. Ali ga, naravno, ova apostrofirana ekipa želi u timu. Jer ipak nosi glasove. Naravno da ne može računati na svih onih milijun i nešto koje je dobio u izborima za predsjednika, ali ima kapital glasova i to je sasvim dovoljno da s njima može trgovati.

Sad, sama ideja okupljanja ove ekipe u nekakvu koaliciju i njihov veliki uspjeh na parlamentarnim izborima liči na šanse teleta kod mesara. I to samo zbog jednog čovjeka. A on se zove Radimir Čačić. On je izjavljivao, a i dalje izjavljuje, da je spreman sve učiniti za ponovni dolazak na vlast i igranje velikih uloga. On je svjestan da mu niti Gabrić niti Jurčić ne mogu donijeti puno glasova koji bi ga lansirali u politički vrh. Upitno je koliko u ovom trenutku, obzirom na (opet) inertnost i neodlučnost, glasova moža donijeti Ivo Josipović. Nemojmo se zavaravati. Čačić će istog trenutka, ako to ocijeni potrebnim zbog svojeg prosperiteta, prihvatiti koaliciju bilo s SDP blokom, bilo s HDZ blokom. Svatko tko ga poznaje i imao je priliku s njim politički surađivati, zna da je tomu tako. Uostalom, bio sam osobno prisutan na nekoliko sastanak njegovih reformista, i sve ide u tom smjeru. Ova nekakva koalicija "otpadnika" mu je samo rezervna varijanta.

A ruku na srce, jedna takva koalicija s njima na čelu još i ima nekakve šanse dobiti pokoje mjesto u Saboru. Bez njega, unatoč Josipoviću, jako teško.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 35 633
PRIMIO <- 506 102 77 1,095

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 143.6
Prijedlozi 3 3.00
Analize 172 774.00
Ankete 343

Od istog autora

Ocjene (11)


Respektira (9): Emigrant, ivan-cro, Django, VeNLO, siouxica, draxy, Alumnus, visitor, Kokach


Slaže se (2): DPandek, Laci


Komentari (4)


Lakonski precizan tekst. Kod nas se pojam 'ljevica' često svodi na puki anacionalizam ili kao nekakvo pozitivno samoetiketiranje pojedinaca koji se u svojoj biografiji nemaju ničim konkretnim pohvaliti. Alumnus 0 0 0


Sjajna logička analiza tih "novolijevaka" ! Čačić i društvo su lijevi koliko i grožđe grožđe kada RASTE N A VRBI. Laci 0 0 0


super, vrlo je sadržajno i istaknuo si bitna obilježja tzv. ljevičara..čini se kako je ispravnije govoriti o anti HDZ i anti SDP koalicijama i nečemu trećem, za što još ne znamo što je..kako će se to sve grupirati i kakav misliš da će biti rezultat? visitor 0 0 0


jedino što znam je da se ništa bitno neće promijeniti, osim možda boja,simbola i stupnja patetike vezane uz domoljublje, zastave, 91-u ,branitelje i slično..... NEKOVARAZDIN 0 0 0

Analiza

Politička ljevica je termin kojim označavamo brojne ideološke struje unutar političkog spektra. Pristaše ljevičarskog pristupa politici pozivaju na ukidanje struktura koje smatraju odgovornim za iskorištavanje ekonomski neprivilegiranih dijelova stanovništva. Pojam politička ljevica se upotrebljava za nekoliko revolucionarnih pokreta od kojih su najpoznatiji anarhizam, komunizam i socijalizam, ali se također upotrebljava kako bi opisao socijaldemokraciju i socijalni liberalizam. Roderick Lang američki utjecajni profesor s harvardskom diplomom je kratkim rječima opisao program političke ljevice: "briga o pravima radnika, protivljenje plutokraciji, zabrinutost oko feminizma i socijalna jednakost" Koliko je tko od ljudi navedenih kao partnera Ivi Josipoviću u nekakvom formiranju ljevice u Hrvatskoj, ... više >

  • 9
  • 2
  • 0
  • 4