Analiza

Tripartitna vlada bi značila zataškavanje 16 milijardi smanjene državne imovine pod Pejnovićem u DUUDI. Značila bi cementiranje Radmana i sličnih jugofila u procesu rejugoslavizacije.

Bozo Petrov i MOST moraju se odluciti:

za Brunu Busica ili Lex Perkovic,

za Alojzije Stepnica ili Josipa Broza Tita,

za Skabrnju ili za Donji Lapac,

za Latinicu ili Cirilicu,

za Hrvatsku ili Region (aka Jugoslavija, Zapadni-Balkan, Jugosfere, itd.),

za Darka Pajcica ili Sasu Sabadosa,

za Karolinu Vidović Krišto ili za Alexandra Stulhofera i Nenada Zakoseka,

za Generala Markaca ili Veljka Dzakulu,

za 30. Svibnja 1990 ili 3. Sjecnja 2000,

za Svetog Nikolu ili Djeda Mraza,

za spol ili rod,

za obitelj ili kolektivizaciju covjeka,

za Boga ili ateizam,

 za zivot ili za abortus,

za kulturu ili za Olivera Frljica,

za slobodu medija ili  Gorana Radmana,

za u 25 godina mukotrpno stvarano ili za u 25 godina kpj-propagandom u blato vuceno,

za reviziju privatizacije ili daljnje pljuvanje po HDZ-u i svojim bljiznima bez dokaza,

za reforme ili za prolongaciju Plana 21,

za 3 zastupnika Hrvatske Dijaspore od 3,7 milijuna Hrvata ili 8 zastupnika 37 tisuca manjinaca koji su pristupili glasanju,

za Lustraciju ili Lex-Perkovic,

za Hrvatsku ili za Jugo-Srpsko stanje...

Ne mora se HDZ odluciti - MOST se mora odluciti! ...Ako MOST odbije - neznam sto ce biti.'

2

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 244 126 23 172
PRIMIO <- 181 72 17 490

Dostignuća

Vingd 160.00
Bodovi 84.6
Prijedlozi 1 0.00
Analize 43 158.00
Ankete 130

Ocjene


Komentari

Analiza

Tripartitna vlada je opsjena.

23.12.2015. 10:18

Tripartitna vlada bi značila zataškavanje 16 milijardi smanjene državne imovine pod Pejnovićem ... više >

Analiza

Izbjegli smo tripartitnu vladu – kapitulaciju demokracije i zdravog razuma

20.12.2015. 09:24, Hoće li MOSTu uspjeti nemoguće? Jesmo li pred dogovorom o tripartitnoj vladi?

Bilo je izuzetno ozbiljno, i još je ali... Krenimo redom, od Domovinskog rata Hrvatska nije bila u ovakvoj političkoj krizi kojoj se nije naziralo rješenje. Osjećalo se to u zraku, nanjuše naši ljudi kad se sprema nevolja pa se okupe ili zaključaju u kućama u skladu s fight or flight filozofijom. Čak i oni totalno nezainteresirani za politiku, oni bez ikakvih političkih znanja i iskustava, osjećali su kako nešto smrdi u ovom beskrajnom pregovaranju i preokretima. I još bi trajala ta neizvjesnost da Tomislav Karamarko nije konačnim napuštanjem ideje o tripartitnoj vladi presjekao gordijski čvor u Hrvatskoj dosad neviđenog političkog ucjenjivanja, trgovanja, nedosljednosti, manipulacije, samoljublja, častoljublja i vlastoljublja Bože Petrova i njegovog MOSTa nezavisnih lista.

(Dozvolite mi kratko privatiziranje ovog članka prije nastavka pokušaja rasvjetljavanja hrvatskog političkog trenutka. Svi koji prate moje pisanje znaju da sam bio poprilično, hm, recimo "blago suzdržan" prema predsjedniku HDZa. Sumnjao sam u njegovu odlučnost i smatrao sam kako je spor za zahtjeve moderne dinamične politike. Ali sinoć me demantirao, i što je važnije, opet učinio ponosnim Hrvatom. Po četvrti put, uz bok s Olujom, oslobađanjem generala Gotovine i Mrakača i Ivaniševićevim osvajanjem Wimbledona. Toliko važnim za domovinu smatram ovaj njegov potez, ali pustimo vremenu da sudi. Kraj privatiziranja članka, zahvaljujem na razumijevanju potrebe za olakšavanjem vlastite grešne duše...)

Naša mlada demokracija je teško bolesna, a zloćudna nam se bolest zove MOST. Ruku na srce, nije baš zdravo živjela... poroci, korupcija, kriminal, a sve zadnjih godina multiplicirano nekulturnim, agresivnim i neprestanim napadanjem predsjednika SDPa Zorana Milanovića na HDZ u njegovoj "inovaciji" – 24/7 predizbornoj kampanji. Kratkovidni Milanović je na taj način zamišljao prikriti evidentnu nesposobnost članova vlastite vlade i, uz donošenje populističkih mjera u cilju "kupovanja glasova", ostati doživotno na vlasti.

Ali jedino što je s takvom retorikom doista uspio napraviti je dodatno zgaditi građanima i politiku i političare te omogućiti MOSTu nezavisnih lista osvajanje nevjerojatnih devetnaest mandata samo na platformi "mi smo drugačiji". I sve bi ovo bilo normalno; u politici i životu već tisućama puta viđeno – SDP i HDZ, griješili ste, stigla vas je kazna; da je MOST napravio ono što pravilo političke struke nalaže. A oni su nekakva politička stranka ili platforma, što li? Jesam li u pravu? Dakle, trebali su u, hajde recimo, desetak dana odabrati jednu stranu na temelju procjene s kim će ostvariti primordijalne ciljeve svake političke stranke – što kvalitetnije participiranje u vlasti kako bi mogli provoditi zamišljene "reforme" i dugoročni opstanak na političkoj sceni (već smo vidjeli kako veliki pojedu male pa...). Ili isprovocirati nove izbore za hvatanje još bolje pregovaračke pozicije.

Ali ne. Iz nikome, makar s mrvom zdravog razuma, jasnih razloga, njima se gadilo ono što im je glavni alat (poluga) u poslu, odnosno smisao egzistencije njihove stranke; kao da se automehaničaru gadi odvijač ili kuharu nož; jer, Bože moj, nisu oni tako prizemni, oni su mesije, tu su samo zbog nas i licemjerno će nam 24/7 mazati oči kako ih fotelje ne zanimaju; puno licemjernije od Milanovićevog višegodišnjeg neprestanog granatiranja HDZa i, posljedično, snižavanja razine hrvatske političke higijene; ali eto moraju preuzeti odgovornost i kontrolu (i fotelje, naravno) kako ovi iz HDZSDPa ne bi ponovo sve pokrali i uništili i bla, bla, bla.

Osim što su unaprijedili inovaciju predsjednika SDPa podizanjem razine hipokrizije i mesijanstva, oni su za održavanje cijele priče objelodanili i jednu vlastitu inovaciju – tripartitnu vladu. Cilj te inovacije je jednostavan, pokazati javnosti na kakva su sve poniženja i ucjene spremni i SDP i HDZ kako bi participirali u izvršnoj vlasti, a onda, kao posljednje hrvatsko moralno uporište, teškom mukom i samo zbog nas prihvatiti najvažnije državne funkcije. Nije ih zanimala činjenica što takva vlada, osim u uvjetima izvanrednog stanja, potire demokraciju i stvara praktično jednu stranku u kojoj se sve odluke donose konsenzusom. MOSTu isključivo i baš odgovara tripartitna vlada jer bi u njoj, zbog svjetonazorskih razilaženja HDZa i SDPa koja bi dodatno 24/7 potpirivali, imali apsolutnu kontrolu; oni, koji su se svog svjetonazora vlastohlepno odrekli, na isti način kao njihov član, nesuđeni(?) predsjednik Hrvatskog sabora, svog prezimena; a sve loše odluke bi javnosti prikazivali kao posljedicu tih razilaženja.

Brrrr, da se čovjek naježi. MOST je, bez ikakve dileme, karcinom na hrvatskom demokratskom tkivu, a trenutno ne znamo ni koliko se proširio, je li i gdje je metastazirao... jer nikad ne treba podcijeniti opasnost ljudi bez stava, bez svjetonazora, ljudi koji nam govore baš ono što želimo čuti. Vrlo je teško zamisliti mogućnost u kojoj je takvim ljudima stalo do ičega osim do fotelja.

Najbolje to pokazuje njihov dokument koji je prelio čašu HDZu, Preliminarni okvir dogovora za konstituiranje Sabora i formiranje nove Vlade. Takvih dokumenata se nećete puno nagledati u životu... ne smije vam promaknuti kako se između pustih konsenzusa u šest točaka (od sedam), u kojima se traži zajedničko odlučivanje pri podjeli plijena, provuklo zanimljivo tumačenje konsenzusa u točki 2:
Da predsjednik Vlade bude konsenzusom izabrana neutralna osoba ili predstavnik Mosta, a u slučaju da samo dvije strane potpišu tu točku to smatra postignutim dogovorom između potpisnika.

Dakle, u cilju ostvarivanja saborske većine od minimalno 76 zastupnika i sastavljanja vlade, MOST s 15 zastupnika traži od Domoljubne koalicije s 59 i koalicije Hrvatska raste s 56, recimo to bez uvijanja, Božu Petrova za premijera jer ga je SDP već podržao, a u slučaju da ga HDZ ne podrži iznimno su reformirali pojam konsenzusa na dva od tri!

Poslije ovoga je nebitno spominjati, ali evo ipak, kako je dokument neodrživ u praksi i napisan od nekoga tko nikad nije uspješno dovršio ni najmanji projekt u životu. Jer samo takav može misliti da se sve može riješiti konsenzusom, kolektivnom odgovornošću, sviješću, zajedničkim mozgom (jesam li dovoljno jasno insinuirao na komunizam?). Pozvao bih pisca okvira dogovora da konsenzusom odredi gdje će moja obitelj ove godine na skijanje, kad jedan sin hoće u Italiju, a drugi u Austriju, dok je meni Slovenija tiha patnja iz djetinjstva. Da šefica naše obiteljske izvršne vlasti ne lupi šakom u stol i preuzme odgovornost (Slovenija draga, bar ovaj put... molim te) konsenzuirali bismo mi do sudnjeg dana i ne bismo se pomakli iz kuće. Doduše, manji bi nam bio i proračunski deficit... Eto! Možda sam, sasvim slučajno, pogodio glavnu "reformu" ovih političkih genijalaca – neprestano se dogovarati, dopisivati, potpisivati ili parafirati, a ništa ne raditi.

Pokušavam se šaliti, ali nije mi do smijeha. Samo zahvaljujući Karamarkovom odlučnom NE izbjegli smo tripartitnu vladu – kapitulaciju demokracije i zdravog razuma. Ma kakva bila njegova daljnja sudbina u stranci i politici ući će u povijest kao hrvatski političar koji se doista žrtvovao (ne riječima poput gospodina Petrova, nego djelima) za hrvatsku demokraciju i pokrenuo, nadam se nezaustavljiv, proces njenog izlječenja od maligne bolesti.

Za kraj dvije upečatljive, presudne za dojam javnosti, slike te maglovite zagrebačke večeri devetnaestog prosinca petnaeste:
Slika prva – Tomislav Karamarko izlazi pred novinare zabrinutog lica i objavljuje kako Domoljubna koalicija napušta pregovore. Osjećamo iskrenost, ozbiljnost, razočaranost i odlučnost čovjeka koji je iscrpio sve zdravorazumske poluge. U tom trenutku Karamarko je bio Hrvatska, kao malo ljudi u povijesti.
Slika druga – Božo Petrov izlazi pred novinare sa Zoranom Milanovićem nakon kraja podužih pregovora sa samozadovoljnim smiješkom novog premijera koji ne može prikriti, totalno izgubljen u vremenu i prostoru, ne shvaćajući da je pročitan, da je njegovo licemjerje jasno i onima politički nezainteresiranima, da će se do kraja života pitati "gdje sam pogriješio?" Ali on o tome ne razmišlja, očima nervozno traži pogled koalicijskog (ma kako ga on zvao) partnera pazeći da ne izgovori nešto više od dogovorenog, nešto što bi ostavilo loš dojam. Jer dojam je njemu sve, dojam je njegova pobjednička platforma i u tom trenutku mu još nije jasno da ne postoji ništa što će do kraja života reći ili uraditi, a da to ostavi dobar dojam kod najveće većine Hrvata...

Interakcija

 
UČINIO -> 271 9 - 534
PRIMIO <- 601 100 106 1,680

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 119.1
Analize 110 542.00
Ankete 20

Ocjene (6)


Respektira (5): Django, IDujas, mihael, Gospon_Fulir, glycerin


Slaže se (1): Zenga2


Komentari (17)


.. dok ne potpisu sporazum, po uzoru na papinske konklave... Ovoga je stvarno vise dosta... sad ce se TK kao vratiti za stol, onda ce ZM reci da on ne moze s fasistima, i da je potpisao msleci da je TK odustao, pa ce mu BP dati rok da se predomisli. Gospon_Fulir 0 0 0


... pa ce onda TK opet... i tako dalje itd... Novi izbori - jedino rjesenje. Gospon_Fulir 0 0 0


@GF Mislim da TK nije kao ZM. Nadalje, s jučerašnjim potezom se učvrstio u stranci. Sigurno ima i bolje informacije od mene koje kažu da 9 MOSTovaca ne želi samo sa SDPom. Ali dobro si rekao, nikad ne reci nikad... jedino će BP teško nazad "u sedlo". BorisTraljic 1 0 0


@msesar Molim ovim putem MOSTovce da mene ne spašavaju. Javno :) Moje je mišljenje da su HDZ i SDP "nezdravim životom" doveli do karcinoma - MOSTa. BorisTraljic 0 1 0


MOST je ipak manje zlo od SDP-a i HDZ-a, nisam MOST-ovac niti su bili moj izbor. msesar 0 0 0

Analiza

Izbjegli smo tripartitnu vladu – kapitulaciju demokracije i zdravog razuma

20.12.2015. 09:24, Hoće li MOSTu uspjeti nemoguće? Jesmo li pred dogovorom o tripartitnoj vladi?

Bilo je izuzetno ozbiljno, i još je ali... Krenimo redom, od Domovinskog rata Hrvatska nije bila u ovakvoj političkoj krizi kojoj se nije naziralo rješenje. Osjećalo se to u zraku, nanjuše naši ljudi kad se sprema nevolja pa se okupe ili zaključaju u kućama u skladu s fight or flight filozofijom. Čak i oni totalno nezainteresirani za politiku, oni bez ikakvih političkih znanja i iskustava, osjećali su kako nešto smrdi u ovom beskrajnom pregovaranju i preokretima. I još bi trajala ta neizvjesnost da Tomislav Karamarko nije konačnim napuštanjem ideje o tripartitnoj vladi presjekao gordijski čvor u Hrvatskoj dosad neviđenog političkog ... više >

  • 5
  • 1
  • 0
  • 17

Analiza

     I evo nas pred ciljem, čini se da nas još nas samo mali korak dijeli od formiranja nove tripartitne vlade. Što će ona donijeti Hrvatskoj ovisi od nekoliko faktora koje ću pokušati analizirati. Pođimo prvo od razloga zbog kojih će se tri strane ipak odlučiti i oformiti ovog, po mnogima čudnovatog kljunaša koji bi nas trebao izvući iz dugogodišnjeg gliba.

     Domoljubna koalicija okupljena oko HDZ-a je, ma tko god izmišljao kojekakve alkemičarsko-matematičke formule, relativni pobjednik izbora. Iz jednostavnog razloga što je sakupila najviše, 59 mandata. Ne postoje naime „glasovi dijaspore“ nego samo glasovi za Domoljubnu koaliciju osvojeni u XI-toj izbornoj jedinici. U njoj nije, kao što je primjerice slučaj sa zastupnicima nacionalnih manjina, unaprijed zadano kome se i koliko mandata mora dodijeliti. Tko je SDP-u kriv da u toj izbornoj jedinici ne može uvjeriti birače u svoje vrijednosti!? No, vratimo se Domoljubnoj koaliciji. Iako relativni pobjednici, sami nisu u stanju oformiti potrebnu većinu u Saboru, pa samim time niti vladu. Kako je njihov glavni oponent – postizborno- osigurao više ruku, jedini način da se spriječi pretvaranje pobjede u poraz može biti sporazum sa MOST-om. To se pokušava i učiniti. Pri tome se već od samog početka pregovora postupa i više nego nježno, kako se ne bi narušilo krhko jedinstvo unutar mogućeg partnera u vlasti, a ipak proguralo što više vlastitih ideja. Može se reći da je to ples po jajima.

     Koalicija Hrvatska raste okupljena oko SDP-a izabrala je , potaknuta javnom potporom IDS-a i „manjinaca“, na žalost upregnutih u kola SDSS-a, potpuno drugačiju taktiku. Smatrajući da su sasvim blizu cilja, koncentrirali su se na razbijanje MOST-a na način da otkidaju njihove mandate komadić po komadić. Ta je taktika ispočetka donijela rezultate jer se Stipe (Stipica?) Petrina jasno svrstao na njihovu stranu, kao i politički konvertit Drago Prgomet koji je napravio puni krug od pravaša preko hadezeovca sve do socijaldemokrata – sebi na čast. U razloge nećemo ovdje ulaziti ali vjerojatno se, kao i kod Ratka Čačića pa u krajnjoj liniji i Zorana Milanovića, radi o ogromnom egu. Narod bi rekao – našla krpa zakrpu. Srećom po Hrvatsku, taj egotrip nije uspio razlupati sve lončiće unutar MOST-a. Hrvatska raste je, unatoč neviđenoj medijskoj podršci, dimnim bombicama, probnim balonima, prostačkim istupima njezinih najistaknutijih lidera ne samo prema suparnicima nego i institucijama predsjednice republike ili ustavnog suda te kaubojskoj taktici zastala na korak do cilja bez, kako se sada čini, šanse da učini još taj jedan mali korak do formiranja većine. Kada su shvatili da je vrag odnio šalu, prijetvorno su preko noći promijenili lice iz onog bahatog u sasvim drugačije, pitomo. Nemojmo im zamjeriti, ipak je ovdje riječ o politici i ne sumnjam da bi u zamijenjenim ulogama ponašanje obiju koalicija bilo na vlas isto.

     Što se MOST-a tiče, mora se priznati da, unatoč svom i dalje heterogenom sastavu, sasvim pristojno vode svoj brod između hrvatske političke Scile i Haribde. Doduše, trup broda je malo ogreben udarom s lijeva, ali još uvijek odolijeva burnom moru i malo po malo se približava svome cilju. Ovo „malo po malo“ međutim izaziva sve veće nestrpljenje i neizvjesnost kod velike većine onih koji bi željeli da se konačno pomaknemo, svejedno u kojem smjeru. Samo da se kreće. Tako bi okorjeli pristaše lijeve ili desne opcije danas rado izašli na nove izbore koji bi doduše bili krajnje neizvjesni, no sadašnje stanje je po njih još neizvjesnije jer igru vodi netko treći. A u stvari, ovim izborima je Hrvatska dobila šansu kakva se neće tako skoro opet ukazati. Šansu koju MOST mora iskoristiti.

     U javnosti se sve češće provlači teza kako se eventualnim formiranjem tripartitne vlade vraćamo u jednopartijski sistem u kome nema oporbe nego postoji samo partija na vlasti. S takvom tezom bih se mogao složiti kada ne bi bilo MOST-a. Sa njim,oporba nam je zajamčena samo što će se ona skrivati u samoj prirodi ovog braka iz interesa. Primjerice, članovi Domoljubne koalicije biti će itekako oporba kada koalicija Hrvatska raste zaželi progurati IDS-ove autonomaške zahtijeve ili utažiti apetite grupacije kojoj je na čelu Milorad Pupavac. Isto tako, kada HDZ zaželi održati postojeći neodrživi broj gradova ili općina, dobiti će oporbu u vidu koalicije Hrvatska raste. Jezičac na vagi morati će u tom trenutku biti MOST, a to je upravo ona uloga koju su si od početka namijenili. Imati ćemo dvopreg jogunastih konja koje zajedno drži rudo o koje su vezani. I kočijaš koji drži bič u ruci i određuje u kojem će smjeru kola. I tu dolazimo do jedine dileme koja me još muči kad je u pitanju razum unutar MOST-a. Moraju naime shvatiti da onaj koji drži uzde u ruci nikako ne bi smio biti nekakav „neovisni stručnjak“. Stručnjak može (i mora) biti ministar gospodarstva, ministar poljoprivrede ili ministar zdravstva, ali smjer u kojem će se kola kretati mora određivati samo i jedino političar. Zvao se on Božo Petrov ili nekako drugačije. Isto pravilo vrijedi još samo u resoru vanjskih poslova. Na koncu konca, ovo što sada MOST radi nije stručni posao, ovo je čistokrvna politika!

     Koliko stabilna može biti vlada sazdana po pricipima koje MOST zastupa? Onoliko stabilna koliko će stabilan biti sam MOST. Pogotovo stoga što i jedna i druga koalicija u igru ulaze pod pritiskom, vođeni pretežno strahom od unutarstranačkog raslojavanja koje sigurno slijedi za one koji se ne uključe u vlast u bilo kojem obliku. A i stoga što obje velike koalicije ulaze u sporazum sa figom u džepu i potajnom nadom da u trenutku slabosti MOST-a mogu preuzeti uzde u svoje ruke. Jer, da su bili spremni dobrovoljno surađivati, most im ne bi bio ni potreban. Uz čvrst i stabilan MOST, nijedna od koalicija neće se usuditi izaći iz vlade i prepustiti participaciju u vlasti onoj drugoj. A MOST čak i u takvom slučaju još uvijek može dirigirati politikom, kao što rekoh, ako ostane jedinstven.

     Na koncu želim naglasiti da se ova analiza odnosi samo na političke učinke postizbornog stanja. Što će dobroga ili lošega eventualna tripartitna vlada u ekonomskom smislu biti u stanju uraditi, prepuštam procijeniti onima koji su upućeniji u problematiku. Jedino ću napomenuti da su u tom smislu sastavni dijelovi MOST-a, osim dvoje ili troje, široj javnosti prilična nepoznanica.

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!

Interakcija

 
UČINIO -> 255 21 24 365
PRIMIO <- 248 43 10 432

Dostignuća

Vingd 253.00
Bodovi 126.7
Prijedlozi 4 8.00
Analize 38 239.00
Ankete 77

Ocjene (2)


Respektira (2): Refamolitelj, siouxica


Komentari (4)


Dobra analiza, ali više ne vrijedi. ;) Petrov je, jer izgleda neće na izbore, prokockao povijesnu priliku. Alumnus 0 1 0


Mea colpa! Izgleda da Hrvatima nije dovoljan jedan Budiša. Django 0 0 0


da, dobar tekst, šteta što ga je u samo pola sata vrijeme pregazilo:) ili možda i nije? tko zna, s obzirom na dinamiku preokreta, daleko je utorak:) siouxica 0 1 0


Kvalitetno je opovrgnuta teza mnogih "vrsnih" analitičara o opasnosti da u Saboru nema opozicije. U tekstu opisani način funkcioniranja Sabora je realan i takav bi imao puno veću težinu na političkoj sceni, od dosadašnjih s nemoćnom opozicijom. Refamolitelj 0 0 0

Analiza

I evo nas pred ciljem, čini se da nas još nas samo mali korak dijeli od formiranja nove tripartitne vlade. Što će ona donijeti Hrvatskoj ovisi od nekoliko faktora koje ću pokušati analizirati. Pođimo prvo od razloga zbog kojih će se tri strane ipak odlučiti i oformiti ovog, po mnogima čudnovatog kljunaša koji bi nas trebao izvući iz dugogodišnjeg gliba. Domoljubna koalicija okupljena oko HDZ-a je, ma tko god izmišljao kojekakve alkemičarsko-matematičke formule, relativni pobjednik izbora. Iz jednostavnog razloga što je sakupila najviše, 59 mandata. Ne postoje naime „glasovi dijaspore“ nego samo glasovi za Domoljubnu koaliciju osvojeni u XI-toj izbornoj ... više >

5

Django

Django ne plaća kartu! Django ima pokaz!
  • 2
  • 0
  • 0
  • 4

Analiza

Vrijeme je da se konačno kaže ne! (Ali kome? Elitama ili amaterima?)

19.12.2015. 15:46, Hoće li MOSTu uspjeti nemoguće? Jesmo li pred dogovorom o tripartitnoj vladi?

Ne ulazeći u dublje sudove o načinu rada i ciljevima Mosta nezavisnih lista, kao ni njegovih "pravih" i pridruženih članova, volio bih dati samo mali zdravorazumski, barem se tako nadam, doprinos nečemu što se više ne može nazvati ni raspravom, nego općom histerijom u vezi s tom strankom i njezinim postizbornim djelovanjem, neviđenom medijskom i javnom hajkom, prljavom igrom, paradom poltronstva i licemjerja... koja se malo stišava tek sada, kad se vidi da je mnogima dogorjelo do prstiju i da su spremni apsolutno na sve samo da ostanu koliko-toliko blizu skuta vlasti.

Prije svega, ako te netko na dosad neviđen način i apsolutno svim dostupnim sredstvima napada i s lijeve i s desne strane, postoje jako veliki izgledi za to da si zapravo itekako u pravu, tj. da si žestoko nagazio na žulj svima koji se u ovoj zemljici vole i usude nazivati nekakvom elitom, a to se u jednakoj mjeri, očito, odnosi i na političare i na medije, na veliku većinu medijskih "perjanica"… zapravo na sve one kojima je u ovakvoj situaciji, upravo zahvaljujući ovakvome stanju – dobro. Dakle, na sve one koji doista ne žele da se išta promijeni, da se teško zarađeni novac opljačkanog puka usmjeri u neke smislenije i za cijelu zajednicu korisnije projekte, a ne samo u veliki i stalni projekt njihova osobnog bogaćenja i stjecanja još većih povlastica.

Osobno, unatoč određenoj idealističkoj naivnosti pojedinih Mostovih zahtjeva, smatram da g. Petrov iskreno želi promijeniti upravo tu temeljnu paradigmu u kojoj cijela "država", te apsurdne stotine i stotine jedinica uprave, državnih tijela, agencija itd. služe isključivo za servisiranje velikih i ničim zasluženih povlastica u svemu tako profinjene elite. Moguće je i da se, kao također provincijalac i amater, u toj procjeni varam, ali to za ovu priču nije ni najmanje važno.

Osim samog raspleta događaja, u ovom trenutku važne su barem dvije stvari na koje moram skrenuti pozornost, bez obzira na stvarne vrijednosti, namjere i dosege mlade stranke ili "stranke" o kojoj je riječ: Mostovci su naivni provincijalci i amateri! I tako se, uz manje varijacije, i još koji dodatak (od "klerofašista" do "stranke opasnih namjera") ocjenjuju svugdje, u cijelome spektru, od uvaženog i uvijek pouzdanog Dnevno.hr (nedavni naslov: "Državni udar u Njemačkoj!"), preko "mainstreama", do npr. Novog lista i Novosti.

Kao prvo, koje su točno granice te geografske provincije, a koja točno obilježja tog silnog mentalnog provincijalizma po kojem se Mostovci razlikuju od ostalih "političara" u RH i kojim nas očito (trube nam redom ugledni analitičari, politolozi, kolumnisti, opinjn-mejkeri i ostali panditi…)  tako ucjenjuju i dovode u ovako neugodnu situaciju? Jesu li provincija maloumnih (blaženo područje mentalno ograničenih) samo Ražanac, Kanfanar, Županja i Karlovac ili npr. i Osijek i Rijeka? A Split? Što je s Velikom Goricom? Znam jednu finu gospođu iz centra Zagreba koja rubovima grada smatra otprilike krug u kojem su HNK i Džamija. Savska je definitivno izvan grada, dobar dio Vlaške također. Gdje je tu Novi Zagreb? Podsused? Osovina Samobor-Dugo Selo?

Danas jedna ugledna "lijeva" komentatorica kaže da su mostovci dosada "u najboljem slučaju vodili manje općine i gradove daleko od centra države" (sic!). Dakle, pretpostavljam da je gradonačelnik npr. Duge Rese neusporedivo bolji, sposobniji i uspješniji od gradonačelnika, recimo, već svjetski uspješnog Rovinja, jer je "bliže centru države"?!?

Što je još gore, u Mostu su sve sami amateri, lijepo su nam nebrojeno puta rekli i lijevi i desni, pa i kvazi-neutralni, ugledni profesori, čitani kolumnisti i zabrinuti toking-hedsi. Stoga je vrijeme da se već jednom kaže: dosta je tog partitokratskog terora i načela jedna partija, jedan stav. Pošaljimo te hlebince koji glume poštene, dobronamjerne i sposobne političare onamo kamo i spadaju: u ropotarnicu povijesti… nakon ovog beskonačnog maltretiranja i štete koju nam nanose. Stvorimo još više mjesta za one koji su se već potvrdili, za koje znamo kako rade, za niz uglednih i dokazanih urbanih stručnjaka i vrhunskih profesionalaca svjetskoga glasa i obrazovanja, nemjerljivih intelektualnih kapaciteta i upravljačkih sposobnosti, za te altruiste i kršćane koji danonoćno rade za dobrobit zajednice… jednom riječju: ljudine!

Već spomenuta kolumnistica, koja u tome nipošto nije usamljena, danas kaže i da sada krećemo od "potpune nule, s neiskusnim Mostovim kadrovima". Da onda ipak sve doživotno damo u ruke tim vrhunskim iskusnim i provjerenim kadrovima? Izdvojio bih samo neke od brojnih primjera: Tihomir Jakovina, Gordan Jandroković,  Darinko Kosor, Gordan Maras, Nevenka Bečić, Mihael Zmajlović, Josip Đakić, Siniša Varga, Branko Hrg, Igor Dragovan, Dujomir Marasović, Marina Lovrić-Merzel, Frano Matušić, Milijan Brkić, Darko Milinović, Branimir Glavaš, Božidar Kalmeta, Luka Podrug, Mirko Rašković… Bandić Milan. Treba još? Kerum Željko? Veliki moderni državnici merkelovsko-trudeauovske provenijencije tipa Zoka, Kara i Koka? Ili, pak, razni mornari, kuskunovići, meići, koračevići, antešići, buljubašići, mravci, jelići, čičci i ostali bilaveri, šegoni & bauci… Još…?

Na kraju, kako god završio ovaj "eksperiment" koji su mnogi već proglasili "opasnim"(?!?), imam dojam da je Most već postigao barem dvije važne stvari:

1. totalno raskrinkao "dvoglavo čudovište" HDZSDP, ogolio ga do kosti, pokazao što mu je uistinu važno i što je sve spreman učiniti za komadićak vlasti i moći.

2. ponudio nadu, kakvu-takvu mogućnost da sve ipak ne mora zauvijek ići kao do sada, između čekića i nakovnja dviju neopisivo klijentelističkih opcija s prirepcima koji su tek manji ili veći lopovi, manji ili veći fašisti itd.

Ovaj eksperiment može završiti i jako dobro, budu li "mlade snage" i dalje ovako vješto bacale "divove" na koljena i držale ih u čeličnome stisku, pa tako počele ostvarivati barem dio najavljenih reformi.

U protivnom, u slučaju neuspjeha eksperimenta, nismo izgubili baš ništa, tj. vraćamo se na isto, gdje smo i bili, jer gore ne može. Vraćamo se vladavini dokazanih urbanih stručnjaka svjetskoga glasa. Da nabrojim još jednom…? Tihomir… Darinko… Vič tu čeptrs..? Treba dalje? Ipak nema smisla?

2

TerreRosse

Learnings for Make Benefit, yes?

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 7 10 2 16
PRIMIO <- 17 4 1 26

Dostignuća

Vingd 27.00
Bodovi 54.5
Analize 5 24.00
Ankete 13

Ocjene (8)


Respektira (7): sufit, Dirk15, Refamolitelj, siouxica, Laci, Alumnus, Gospon_Fulir


Slaže se (1): Laci


Komentari (6)


istinu" koju posjeduju samo NJEGOVI, i postalo im je jasno da su piuni u funkcije "svojih" predsjednika partije/stranke. Razotkrilo se da bi i "ubili" samo da ostanu na vlasti. Prljavija "politička elite" nije tijekom hrvatske povijesti " Laci 0 0 0


hodala ovom zemljom. Uz ispriku onima koji nisu takvi, a takvih je zaista malo, premalo da nam krene na bolje. Laci 0 0 0


Odlično raskrinkavanje tih vrhunaravnih analitičara, kolumnista. Većinom se slažem da su dio onoga što opisuješ i ne žele da se obrazac promijeni, ali mislim da su istovremeno, doslovno šokirani nepoznatim,novim okolnostima i da se ne mogu snaći Refamolitelj 0 0 0


super opservacije, jedino mi je u pasusu "Što je još gore(...)" promaknuo prijelaz iz detektiranja stanja u zaključak, da ste to jasnije "odrezali" mislim da bi bilo još efektnije. Dirk15 0 0 0


Iz ove perspektive: isprika svima. Stojim kod toga da je licemjerno nazivati ih i provincijalcima i amaterima, ali ih slobodno možemo nazvati licemjerima i prevarantima:) Što je najgore, idućih 20-30 godina preostaje nam samo "HDZSDP" i nitko više:(( TerreRosse 0 0 0

Analiza

Vrijeme je da se konačno kaže ne! (Ali kome? Elitama ili amaterima?)

19.12.2015. 15:46, Hoće li MOSTu uspjeti nemoguće? Jesmo li pred dogovorom o tripartitnoj vladi?

Ne ulazeći u dublje sudove o načinu rada i ciljevima Mosta nezavisnih lista, kao ni njegovih "pravih" i pridruženih članova, volio bih dati samo mali zdravorazumski, barem se tako nadam, doprinos nečemu što se više ne može nazvati ni raspravom, nego općom histerijom u vezi s tom strankom i njezinim postizbornim djelovanjem, neviđenom medijskom i javnom hajkom, prljavom igrom, paradom poltronstva i licemjerja... koja se malo stišava tek sada, kad se vidi da je mnogima dogorjelo do prstiju i da su spremni apsolutno na sve samo da ostanu koliko-toliko blizu skuta vlasti. Prije svega, ako te netko na dosad neviđen ... više >

2

TerreRosse

Learnings for Make Benefit, yes?
  • 7
  • 1
  • 0
  • 6