Analiza

Za kršćane je Uskrs, odnosno Isusovo uskrsnuće najvažniji događaj u povijesti. Ljudi nisu ni do ni nakon uskrsnuća svjedočili događaju koji je tako jako utjecao na njihov način života, bili oni kršćani ili ne. I sama Biblija bi bez Uskrsa, osim za Židove, bila samo lijepa knjiga priča i teško da bi bila čitanija od bajki braće Grimm. Zbog svega toga možemo ustvrditi da je Isus Krist najveći Božji projekt u dosadašnjoj povijesti čovječanstva. A ideja Mu je do boli jednostavna, kakve uostalom velike ideje i jesu, iskoristiti najjači ljudski strah za nametanje svojih pravila, strah od smrti. Kako je Bog to odradio?

Najprije je poslao Sina među ljude da propovijeda o Božjim pravilima. Sina koji je svojim pričama uspio pridobiti samo šačicu fanatika, ali ipak dovoljan broj njih da nakon njegove smrti prošire propovijedana pravila. I da je ostalo samo na tome nitko ne bi čuo za Isusa, kršćanstvo ne bi postojalo. Genijalnost ideje je u njegovoj spektakularnoj smrti i uskrsnuću te na taj način pokazivanju ljudima da smrt nije kraj. Nakon Isusovog uskrsnuća, pravila o kojima je tijekom zemaljskog života propovijedao postaju Zakon. Svi ih žele čuti, svi žele živjeti po njima, naoko bez prisile, ali, u stvari, vođeni najjačim mogućim ljudskim nagonom - nagonom za preživljavanjem.

Sama poruka je jednostavna i jasna - možete pobijediti smrt, ali za to se morate dobro potruditi. Evo vam pravila, nisu lagana i nitko vas ne sili na njih. Vaš je izbor, ili vječni život ako se potrudite ili ...

Dakle, samo strahom od smrti, odnosno oslobađanjem od toga straha koje, za razliku od ostalih svjetskih religija, nije ostalo samo na obećanju već je surovo i hollywoodski zorno prikazano mukom, raspećem i uskrsnućem, Bog je prisilio kršćane na sva pravila koje je ona šačica fanatika uspjela zapamtiti i, u mnogome kontradiktorno, prenijeti i/ili napisati u knjigama Novog zavjeta. U Uskrsu je, dakle, snaga kršćanskog morala te razlog njegovog širenja i svjetske dominacije.

Prošlo je, evo, već skoro dvije tisuće godina od provedbe najvećeg Božjeg projekta i Isusovog uskrsnuća. Pravo vrijeme za analizu morala kršćanske zajednice. Moral se još uvijek, čak i u Hrvatskoj enciklopediji, definira kao skup nepisanih društvenih pravila. Za modernu kršćansku zajednicu (ovdje se prvenstveno misli na Europu i Ameriku) ta je definicija netočna jer su gotovo sva pravila zapisana u zakonima. I nisu zapisana samo pravila koja obuzdavaju prirodne nagone, što je temelj kršćanskog morala, nego, malo po malo, zakon po zakon čak i pravila o dimenzijama voća i povrća. Daleko smo se s pravilima odmakli od Isusovih poruka. Predaleko. Tako da se postavlja pitanje kako će ta gomila pravila, s kojima neki ljudi koji se za to osjećaju sposobni popravljaju najveći Božji projekt, utjecati na čovjeka u kojeg se ugrađuju? Gdje je točka pucanja? U modernoj kršćanskoj zajednici malo po malo, zakon po zakon, pravilo po pravilo dolazimo do trenutnog stanja u kojem materijalno bogatstvo jamči moral. A upravo takvo stanje nam oduzima pravo nazivati se kršćanskom zajednicom. Oni koji to ne razumiju, nikad nisu doista ni shvatili kršćanski moral. A glavni problem je u negativnom utjecaju američke popkulture tzv. američkog načina života, kao uvjerljivo najnekršćanskijem moralu u kršćanskim zajednicama i, posljedično, nesnalaženju velikodostojnika Rimokatoličke crkve u novonastaloj situaciji.

Za primjer ćemo uzeti odnos prema LGBT zajednici. Po svemu sudeći homoseksualne osobe imaju iznadprosječan talent za umjetnost. Ne samo danas, brojni su primjeri u povijesti. Zbog toga je jasno da je iznadprosječan udio homoseksualne populacije u Hollywoodu, glasnogovorniku američke popkulture, koja se trsi, i uspijeva, homoseksualnost ne prikazati kao bolest. Čak utječe na znanost i medicinsku struku tako da je homoseksualnost izbačena iz ICD-a (Međunarodna klasifikacija bolesti), a države koje žele biti "moderne" se utrkuju koja će brže i više prava dati homoseksualcima, prava koje im je priroda oduzela (brak, posvajanje djece ...). S druge strane crkveni velikodostojnici se trse homoseksualnost prikazati kao grijeh, što je za kršćane puno negativnije od bolesti.

Homoseksualnost jest bolest, ili poremećaj. Bolest od koje obolijeva oko pet posto populacije (ovisno o istraživanju) i nema nikakvog razloga da bude stigmatizirana, kao što nije ni npr. dijabetes. Na popkulturni način, postavljajući pravila koja to negiraju, nitko neće raditi na razvoju metoda za liječenje te bolesti (poremećaja). S druge strane, smatranjem Crkve da je homoseksualnost grijeh dolazimo do istog epiloga. Postavlja se pitanje zašto onda i dijabetes nije grijeh?

Kako bi Isus to riješio? Vjerojatno poput pape Frane, Ako je netko homoseksualac i traži Boga i dobronamjeran je, tko sam ja da mu sudim. Ili novog Krčkog biskupa Ivice Petanjaka koji puše za vratom Nadbiskupu zagrebačkom i Njegovoj Uzoritosti kardinalu Josipu Bozaniću.

Upravo je Njegova Uzoritost Josip Bozanić glavna tema ovog članka. Imamo mi Hrvati (ne)sreću kroz njegovu osobu svjedočiti svemu onome što Isus nije propovijedao. Ne misli se ovdje na sintaksu nego na semantiku. Teško da je Isus mogao i sanjati kakve će sve osobe prenositi kršćanima nauk zbog kojeg je podnio muku i umro razapet na križu. Štoviše, takav bi štreber bez onog minimuma altruizma kojeg mora imati svećenik, odnarođen kako zbog ponašanja tako i zbog čudnog jezika kojim govori da mu samo iz pristojnosti TV kuće ne stavljaju hrvatske titlove, te presvete 33. godine, vjerojatno, bio Kajfa. I nisu ove teške riječi samo zbog činjenice da je teško bilo kome naslijediti Alojzija Stepinaca, Franju Šepera i Franju Kuharića nego zbog grijeha koji još uvijek čini, odnarođuje Crkvu, a hrvatske političke okolnosti su mu išle, kao nikome od prethodnika, u prilog. Utjeha je što će lako biti Ivici Petanjaku(?) vratiti narod Crkvi ili Crkvu narodu, svejedno, jer Crkva jest narod.

Shvaćajući koji vjetrovi pušu u pontifikatu pape Franje Njegova Uzoritost Josip Bozanić se u uskrsnoj poruci obrušio na banke, Teško se oteti dojmu da se ne radi o lihvi u pravom smislu te riječi jer se čini da su korist za jedne (za banke), a gubitci za druge (za hrvatske građane) u očitom nerazmjeru s protučinidbom. Kako je ironično da osoba koja je u crkvenoj hijerarhiji gotovo jedino iskoristiva za bankarske poslove kritizira banke. Dva su razloga za to. Prvi je dodvoravanje Papi Franji koji je nedavno izjavio, Kada obitelj nema što jesti jer mora lihvarima platiti zajam. To nije humano, a ta dramatična socijalna muka teško ranjava nepovredivo dostojanstvo ljudske osobe. A drugi je populizam prema hrvatskom narodu u najboljem stilu Ivana Vilibora Sinčića, ne bi li ga konačno prihvatili. A neće.

Crkva se jednostavno morala obrušiti na banke, neovisno o razlozima zbog kojih se na njih obrušio Njegova Uzoritost Josip Bozanić. Zašto? Vratimo se na uvodnu tvrdnju koja vam je možda promakla, u modernom društvu materijalno bogatstvo jamči moral. Moderan čovjek se više ne zadovoljava s beskvasnim kruhom i vodom. Pod utjecajem američke popkulture misli da "može postići što želi, samo ako se dovoljno trudi". Ono što želi su uglavnom materijalna bogatstva i luksuzan život. I trudi se. Ne samo dovoljno, nego često i previše, ali ne uspijeva postići ono što mu obećava popkulturna krilatica. Nestrpljiv je i u velikim financijskim problemima pa u uvjetima krize, kad se stvori kritična masa nezadovoljnih, vrlo lako će moderan čovjek potpomognut snagom rulje pregaziti i ono malo Isusovih pravila kojih se pridržavao. A sve vodi daleko, čak do smrtnih grijeha. U cijelom procesu generiranja ovakve situacije u društvu crkveni velikodostojnici su se bavili sobom. Većina njih, i tako su postali sukrivci za trenutnu situaciju. Napad na banke je, ma kako to nelogično izgledalo, i u interesu bankara. Nekad treba malo izgubiti da bi se nastavilo dobro zarađivati. A Crkvi je potrebno kupiti vrijeme da u narednom periodu vrati Isusa narodu.

Imamo pravog Papu za ovaj posao, imamo mi Hrvati i pravog biskupa, Krčkog naravno, znači da ima nade i za Isusa Krista koji je zbog nas umro u mukama te svojom smrću usmjerio svijet u pravom smjeru i tako spasio milijarde ljudi nakon sebe. I koji je vjerojatno jedini istinski altruist u povijesti čovječanstva.

5

Panter

Interakcija

 
UČINIO -> 516 42 16 817
PRIMIO <- 474 90 36 933

Dostignuća

Vingd 547.00
Bodovi 127.3
Analize 80 544.00
Ankete 23

Ocjene (7)


Respektira (5): siouxica, draxy, visitor, VeNLO, NEKOVARAZDIN


Slaže se (2): mihael, NEKOVARAZDIN


Komentari (6)


Bilo se malo teško probijati kroz tekst koji je na sreću završio uskrsnućem, mada se činilo da će zaključak biti kako jedino kreditni novac ima moć uskrsnuća, a sve drugo je imaginarij, politički korektan u ovo moderno doba, za razliku od onih prošli VeNLO 1 0 0


u svojim poslanicama. NEKOVARAZDIN 0 0 0


Sretan Uskrs svima! Panter 1 0 0


@Pa, teško išta dodati ili oduzeti. Rezultati sve govore. Narod gladan i bez posla, crkva u oniksima. Papa Franjo u crkvi, i Živi zid u svjetovnom dijelu, jedine nade obespravljenima. Ne može i neće moći više tako. Shvatio donekle i kardinal Bozanić. mihael 0 0 0


hejP, drago mi je što si našao vremena napisati analizu :)..malo mi je previše uskrsa na temi o bozaniću i kreditima, ali point mi se zato sviđa..i sam cijenim da je dosta populizma u toj njegovoj opservaciji..sretan ti uskrs! visitor 0 0 0

Analiza

Za kršćane je Uskrs, odnosno Isusovo uskrsnuće najvažniji događaj u povijesti. Ljudi nisu ni do ni nakon uskrsnuća svjedočili događaju koji je tako jako utjecao na njihov način života, bili oni kršćani ili ne. I sama Biblija bi bez Uskrsa, osim za Židove, bila samo lijepa knjiga priča i teško da bi bila čitanija od bajki braće Grimm. Zbog svega toga možemo ustvrditi da je Isus Krist najveći Božji projekt u dosadašnjoj povijesti čovječanstva. A ideja Mu je do boli jednostavna, kakve uostalom velike ideje i jesu, iskoristiti najjači ljudski strah za nametanje svojih pravila, strah od smrti. Kako je ... više >

5

Panter

  • 5
  • 2
  • 0
  • 6

Analiza

Organizirano društvo djeluje organizirano

03.04.2015. 19:52, Što potpora Crkve znači za rješavanje problema dužnika u francima?

Već dugo vremena u Hrvatskoj se događaju stvari koje nisu primjerene niti najzaostalijim društvima. Pretvorba i privatizacija je provedena na način koji će još cijelo naredno stoljeće odzvanjati prljavštinom koju su vladajući dopustili u pljačkanju vlastitog naroda (treba paziti na upotrebu riječi, zato kažem pljačka, a trebao bih reći organizirana pljačka pod okriljem države). Istovremeno se donose zakoni koji tu pljačku trebaju blagosloviti. Time generalove (Ćesić-Rojs) riječi – tko je jamio, jamio je – dobivaju svoj puni smisao. U to je bila uključena cijela plejada probranih pravnika, od onih koji su donosili zakone vezane za tvrtke (Barbić) do onih koji su se brinuli o pretvorbenom kriminalu na opće-društvenoj razini, izbjegavajući sve takve stvari dovesti u vezu s veleizdajom (Šeks), pa do primjene svega toga na konkretnoj razini kada je trebalo dokazati da novac nije imovina (Sokol).

Povijest će kasnije pokazati tko je i koliko doprinio zabijanju klina u leđa mlade države, osiguravajući joj start koji će zbog svega toga nužno dovesti do njezinog kolapsa. Kad su stvari postajale jasnije, i kad se slutilo da bi ovakvo nakaradno postavljanje države, uz osiromašenje njenih građana, moglo dovesti do socijalnih nemira nesagledivih posljedica, vladajuće elite su potražile spas u NATO-u i EU-u. Odgoda nemira je postignuta. Slabo utemeljena država kad-tad pokazat će svoje slabosti.

Spas je također pronađen u prividu blagostanja, omogućavanjem kredita od banci-majki nekada hrvatskih banaka, što je pored pretvorbe i privatizacije dodatni pljačkaški element, kad su domaće banke sanirane i kasnije prodane po deseterostruko nižoj vrijednosti od uloženih sanacijskih sredstava. Razoružani građani (bez novca) nahrlili su uzimati ta kreditna sredstva očekujući da će gospodarski rast omogućiti njihovu otplatu.

Razoreno gospodarstvo, novi element pljačke hrvatskih građana, nije moglo desetljećima zaostajući za svijetom, više dostići taj svijet, a dodatni efekti su također tome doprinijeli – ljudski potencijal nekada vrhunskih stručnjaka je gubio svoj kontakt sa strukom, ratujući po svim bojištima, odvojio se od svjetskih trendova i prirodno stario.

Prodajom 'obiteljskog srebra' (Pliva, INA-a, dijelovi KONČAR-a, Jadranske nekretnine) spašavale su se vlade, one desne i one lijeve - jedino se nisu spašavali stvaraoci tog blaga, zaposlenici, građani.

Nova pljačkaška karika u tom lancu kojim su okovali Hrvatsku je umirovljenje milijunskog broja radno sposobnih mlađih ljudi, jer umirovljenici se neće boriti za očuvanje zemljišta nekada dobro pozicioniranih tvrtki, čija zemljišta su dobila prioritet nad ljudima – zaposlenicima.

Novi teret mlade države je i pola milijuna mladih branitelja, koji su itekako mogli doprinositi razvoju domovine, da im za vrijeme njihovog bojevanja vladajući nisu razorili tvrtke u koje se više nisu mogli vratiti.

Posebna priča su razaranje intelektualaca. Ukidanjem razvoja u našim nedavnim perjanicama otpušteno je postotno toliko razvojnog kadra koliko je Staljin uništio intelektualnog potencijala predratne Poljske u Katinskoj šumi. Od tada je i poznata izreka o cijeni znanja 'kilo mozga, dvije marke'.

Da ne nabrajam dalje, loše sudstvo, korupcija, slab rad policije, državno odvjetništvo koje štiti samo dio zaštićenih, slaba ekipiranost, kad se optužuje vjerovnike a promiču pljačkaši … sve to u krizi kakva se dogodila 2008, nesposobnost novih vlada da zaustavi sunovrat uzrokovan onim prethodnim, uz nekontrolirani rast jedne valute (švicarski franak) dovela je do 320 tisuća blokiranih, ovršenih deložiranih.

Takva situacija zahtjeva intervenciju svih relevantnih faktora. Narodna banka nije pokazala zrelost za svoju poziciju. Rohatinski se pokazao najnesposobniji guvrener (uvelike hvaljen i nagrađivan), Vujčić se sada ponaša poput lutke, ne izlazi s odlučnim prijedlozima, Živi zid pokušava svojim akcijama dati nekakvu nadu ugroženima, Blokirani ni sami ne znaju kako se postaviti, Udruga Franak odlučno djeluje … svi oni, s kardinalom Bozanićem zavrjeđuju najveću pažnju i potporu.

Banke su izložene pritisku, jer nisu osim svog osobnog interesa gledale ni korak dalje, iznijele milijarde dobiti iz Hrvatske. Sada se postavlja prvenstveno pitanje njihovog zakonskog (ustavnog) rada. Nema tu sada mjesta nekakvim načelima, na koje se poziva gospodin Bohaček (dobrovoljnost, socijalna osjetljivost,  podjela troška). To je sve već trebalo biti ugrađeno ranije, sada to izvlačiti liči na kukavičluk. Na redu je pitanje odgovornosti.

Načela poslije (svega) može biti koliko tko smisli. Tako se može komplicirati do beskraja. U pravnoj državi, međutim, jedino načelo (nema ih više od jednog jedinog) jeste da se poštuje zakone. Tako, ako je u ugovore ugrađeno kršenje Ustava (npr. da se ne poštuje čl. 34 koji kaže da je dom nepovrediv) taj ugovor je ništavan. Točka, gotovo, nema više načela po kojem bi netko kasnije izmišljao i dokazivao da može i da se krši Ustav, i da se teret pravedno podijeli i koješta drugoga. Pa sudovi bi trebali jednostavno postupiti kao onaj u Osijeku. Kasnije bi se nezadovoljni mogli žaliti i istjerati pravdu, ali od nekud treba početi. Pa počnimo od početka – poštujmo tada aktualne zakone. I sve će doći na svoje.

Dakle, Hrvatska se treba postaviti na zdrave pravne osnove i organizirano djelovati. Možda je došlo vrijeme i sveopćeg oprosta dugova u situaciji u kojoj su se ove generacije građana našle, a koje sam uvodno pobrojao. Takav oprost poznat je u nekim daleko dugovječnijim društvima, pa budimo i mi takvo dugovječno društvo. Naravno, samo uz korake koji će nam omogućiti da uopće opstanemo. Sada to nije slučaj. Zato moj apel - poradimo zdušno na tome da to postanemo.

3

mihael

Pomoći - kad god mogu!

Interakcija

 
UČINIO -> 59 163 18 623
PRIMIO <- 89 13 16 276

Dostignuća

Vingd 83.00
Bodovi 69.7
Prijedlozi 1 0.00
Analize 26 78.00
Ankete 85

Ocjene (7)


Respektira (5): Laci, Maroje, 5none5, draxy, VeNLO


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): Dirk15


Komentari (7)


sveopći oprost dugova ima taman toliko smisla kao da se proglasi opća amnestija za sav kriminal u privatizaciji. mislim da je problem što samo osuđujete pojedine pojave, ali ne dajete nijedno rješenje osim onoga koje je potpuno nerealno. Dirk15 0 0 0


"Hrvatska se treba postaviti na zdrave pravne osnove" - to je mihael živa istina ! sada je osnova trula, a na tome se ne može grdaiti ništa novo i valjano ! Laci 0 0 0


@Dirk15, rješenja su dali svi do sada vladajući, mene nisu slušali 1990 kad je trebalo podijeliti vaučere, i sad me se ne sluša kad je jedino realno napraviti sveopći oprost - neće nam biti života, pa si birajmo - umrijeti ili pošteno dalje živjeti. mihael 0 0 0


@Laci, trulu osnovu treba maknuti i postaviti nove temelje. Onj tko to ponudi i riješi zavrijedio je voditi Hrvatsku. mihael 0 0 0


Amen na to mihael ! Laci 0 0 0

Analiza

Organizirano društvo djeluje organizirano

03.04.2015. 19:52, Što potpora Crkve znači za rješavanje problema dužnika u francima?

Već dugo vremena u Hrvatskoj se događaju stvari koje nisu primjerene niti najzaostalijim društvima. Pretvorba i privatizacija je provedena na način koji će još cijelo naredno stoljeće odzvanjati prljavštinom koju su vladajući dopustili u pljačkanju vlastitog naroda (treba paziti na upotrebu riječi, zato kažem pljačka, a trebao bih reći organizirana pljačka pod okriljem države). Istovremeno se donose zakoni koji tu pljačku trebaju blagosloviti. Time generalove (Ćesić-Rojs) riječi – tko je jamio, jamio je – dobivaju svoj puni smisao. U to je bila uključena cijela plejada probranih pravnika, od onih koji su donosili zakone vezane za tvrtke (Barbić) do onih koji ... više >

3

mihael

Pomoći - kad god mogu!
  • 5
  • 1
  • 1
  • 7

Analiza

Međusobni obračun lihvarskih krugova

03.04.2015. 15:29, Što potpora Crkve znači za rješavanje problema dužnika u francima?

Čovjek nije stvoren kako bi radio, već kako bi stvarao. Rad je sredstvo stvaranja. Samo slobodan čovjek može stvarati, oni drugi moraju raditi. Moraju raditi svaki dan i svojim radom otkupljivati vlastiti život. Da ta istina ne bi bila tako očita, razlomljena je na hijerarhijski posložene krugove. Oni na hijerarhijski višem položaju otimaju dio koristi od rada onih nižih, a dio koristi svog rada i koristi od rada nižih predaju hijerarhijski višim krugovima. Da bi se takvo društvo koje je zasnovano na prikrivanju istine moglo održati, potrebno ga je svakodnevno puniti istim dogmama. Koje su neupitne. Ali lažne.

Ponekad viši hijerarhijski krugovi zametnu kavgu između sebe pa možemo u tom dogmatskom sukobljavanju vidjeti kako one druge gađaju istinama o njima, a brane same sebe lažima o sebi. O Božiću i Uskrsu, zimskom solisticiju i proljetnom ekvinociju nam dolaze kardinalske poslanice, službeni osvrti Crkve u Hrvata na stanje društva, države i čovjeka. U ovoj o proljetnom ekvinociju, kardinal Bozanić se još jednom zauzima za nepromjenljivost društvenog poretka u kojem njegov hijerahijski krug uživa posebni položaj i zaštitu. Čini to usmjeravanjem oštrice narodnog bijesa za njegove recesijske muke ka bankarskoj kasti. Kao glavni društveni problem prepoznaje materijalistički svjetonazor čiji je najekstremniji izraz u bankarskom poslovanju pa kaže "Sa žaljenjem spominjem kako su u posljednje vrijeme neke situacije s bankovnim kreditima u nas dovele tisuće hrvatskih građana u stanje siromaštva, a mnoge od njih i do egzistencijalnoga sloma. Teško se oteti dojmu da se ne radi o lihvi u pravom smislu te riječi jer se čini da su korist za jedne (za banke), a gubitci za druge (za hrvatske građane) u očitom nerazmjeru s protučinidbom."

Zašto kardinal Bozanić bankarsko poslovanje ipak ne naziva lihvarenjem, nego se tek teško otimlje dojmu o lihvarenju? Odgovor i nije toliko nepoznat. Naime, uza sve svoje klerikalne obaveze i sve svoje pastirske preferencije koje mu pripadaju po hijerarhijskom statusu (!), kardinal Bozanić je i te kako dobro upućen u bankarsko poslovanje budući da je šesti član kardinalskog povjerenstva za nadzor djelovanja Instituta za religijska djela (IOR, talijanski Istituto per le Opere di Religione), poznatog i kao Vatikanska banka. Koja je u 2012-oj ostvarila dobit od 86,6 milijuna eura. Također, riječ je o banci koja je nekoliko desetljeća bila sinonim za skandale u vezi s pranjem novca. Financijsku moć Katoličke crkve nije moguće iščitati iz podatka kako nadgleda imovinu klijenata vrijednu 6,3 milijarde eura, ali i bez uvida u njenu stvarnu financijsku snagu, sasvim sigurno možemo ustvrditi kako je Katolička crkva jedan od jačih igrača u međunarodnim financijskim i gospodarskim utakmicama.

Direktor Hrvatske udruge banaka (HUB), Zoran Bohaček na kardinalsku poslanicu je reagirao poprilično nervozno pa je skoro prijeteći odgovorio kardinalu kako bi treba(l)o paziti kakvim se riječima koristi. Prijetnju pojačava ponavljanjem dogme svog hijerarhijskog kruga jer banke posuđuju tuđe novce. Laže. Bankama je zabranjeno posuđivati tuđi novac i najveća im je mora kad dođe neki nadobudni lopov položiti svoj ukradeni milijun eura u banku. Moraju mu plaćati kamate. Kako uistinu banke kreiraju novac ni iz čega, kako ga uništavaju i kako ostvaruju zaradu, objašnjava nam ekipa iz Bank of England na svojim službenim stranicama.

Direktor HUB-a primjećuje kako su objektivne okolnosti dovele do toga da dio građana teško živi, prije svega gospodarska kriza, porast nezaposlenosti i smanjenje ili gubitak primanja. Zaboravlja pritom reći kako su upravo banke namjerno stvorile te objektivne okolnosti. U isto vrijeme, od 2007. do danas, Poljska je u tim "objektivnim okolnostima" povećala svoj BDP za 20%,a Hrvatska smanjila za 10%. Upravo zahvaljujući bankarskom modeliranju hrvatske krize kroz njihovo kreditiranje onoga što podržavaju (uvoz i ovisnost o drugima) i odbijanje kreditiranja proizvodnog dijela gospodarstva (što i dovodi do deindustrijalizacije). No, to bankama u Hrvatskoj nije bilo dosta, hrvatsku žilavost i hrvatsko bogatstvo valjalo je slomiti brže, a građane opljačkati više. Priču o pljačkanju Hrvata preko kredita s klauzulom u CHF zabilježio je i bilten HNB-a te izbrojao kako su hrvatske banke svojim stranim vlasnicima transferirali samo u 2010. i 2011-oj iznos od 3 milijarde i 548 milijuna kuna po osnovi lihvarenja na švicarskim francima. I tako prevarile hrvatski porezni sustav, izbjegli plaćanje poreza na dobit, a građane opljačkali. I sve to dok su banke po tvrdnji Bohačeka najreguliraniji sektor gospodarstva. Koliko bi nam oteli da nisu regulirani?

Prošle godine smo kao država ostvarili drugu godinu zaredom suficit u razmjeni roba, usluga i kapitala s inozemstvom i to za 286,4 milijuna eura. Što bi trebalo značiti kako je pravo vrijeme za resuvenerizaciju monetarne politike koju ne zagovara i guverner HNB-a, već brani sadašnju monetarnu politiku izmišljotinama i lažima u svojoj obavezi održavanja dogmi na životu. Namjerno laže i prijeti: Ukinemo li deviznu klauzulu imat ćemo inflaciju i devalvaciju kao u SFRJ. Jer zna da njegov posao nije vezan uz blagostanje naroda, već uz blagostanje banaka. Upravo zato je HNB i dopustila bankama lihvarenje u francima. Vujčiću ne pada na pamet zainteresirati se o čemu to govore Islanđani kad kažu kako pripremaju monetarni sustav kojim će razvlastiti komercijalne banke u stvaranju novca te da će taj posao povjeriti centralnoj banci.

Iz čarki samo prividno suprotstavljenih hijerarhijskih krugova, koje povezuje partnerstvo u otimanju koristi od prisilnog rada nižih kasti, možemo samo zaključiti kako su ti krugovi i dalje spremni braniti svoje pozicije do posljednje kapi naše krvi.

Drugorazredni hijerarhijski krugovi u koje spadaju političari, kako oni iz zakonodavne, tako i iz izvršne vlasti, progovaraju kroz ministra financija Lalovca, čovjeka koji je takav ekonomski vizionar da je i sam podigao kredit u CHF i to 180 000. Poput kandidata za pomoć Živog zida u obrani od deložacije dijeli stav s kardinalom Bozanićem o bankarskom lihvarenju. Iskusio na svojoj koži. Netko bi ga trebao podsjetiti da je on ministar čiji posao je upravljanje državom, a ne jadikovanje nad svojom sudbinom. S njim bi sad jadikovao i premijer Milanović da nije na vrijeme zamijenio kredit u CHF onim u EUR. Vjerojatno će se i Lalovac zadovoljiti s takvim osobnim rješenjem svog problema. Pa ga preslikati i na druge.

Ekvinocijska poslanica kardinala Bozanića, člana nadzornog odbora Vatikanske banke, prije je kolegijalno upozorenje bankarskoj branši o prevelikoj zaigranosti koja je u javnosti provaljena, nego li stvarna briga za zdravlje stada koje nadzire. Usmjerena je na održavanje upravo ovakvog monetarnog sustava, upravo ovakvog hijerarhijskog modela svijeta u kojem je svaki rad prisilan, a tek rijetki uspijevaju ostvariti osobnu slobodu.

6

VeNLO

http://pokretpatriot.com/

Interakcija

 
UČINIO -> 980 37 100 1,639
PRIMIO <- 1,567 315 112 2,997

Dostignuća

Vingd 2,070.00
Bodovi 193.3
Analize 256 2,064.00
Ankete 1

Ocjene (8)


Respektira (5): Panter, Zagorec, 5none5, mihael, siouxica


Slaže se (2): Laci, Maroje


Ne slaže se (1): Boljunac


Komentari (14)


Gospodo ovdje ima 9 komentara. Na moju analizu afere franak ih je bilo 7 od čega 6 mojih. Dakle, samo Lacijev kommentar. A ovo s frankom nije ni političko ni socijalno pitanje nego pravno. Moj zaključak: nepošteni uglavak o franku. Uglavak je ništav! Boljunac 1 0 0


VeNLO ovo je jedna od najboljih tekstova na barometru.hr dosada, a ako i nije najbolji ond aje vjerojatno NAJISTINITIJI ! I Boljunac, točno bankarski su uglavci, pogotovu o franku su uglavnom nepošteni ! Laci 1 0 0


Put u Pakao kapitalizma na domaći način bi Crkva morala shvatiti bolje od većine. A fućka im se."The safest road to hell is the gradual one the gentle slope, soft underfoot, without sudden turnings, without milestones, without signposts." CS Lewis. Zagorec 1 0 0


Bogme Zagorec imaš pravo ! Laci 0 1 0


Bankarski sektor je 2008 pokazao sliku Potemkinovog sela, srušene u par dana fiktivne fasade i teorije slobodarskog liberalnog kapitalizma. Katastrofalne dugove i slom sustava su riješili novim dugovima danas 50% većim od 2008. Rast je stao slom 2016 Zagorec 1 0 0