RBR Ime Riječ Broj Graf
1

Ocijenite djelovanje Vlade

2

Kako ocjenjujete funkcioniranje Vlade HDZ-a i MOST-a?

ispodprosječno
3.6
3

Hoće li Vlada MOST-a i HDZ-a odraditi mandat do kraja?

prije ne nego da - 35%
4.2
4

Tihomir Orešković - djelovanje kao premijer

ni pozitivno ni negativno
5.4
5

Tomislav Karamarko - djelovanje kao prvi potpredsjednik Vlade

većinom negativno
3.0
6

Božo Petrov - djelovanje kao potpredsjednik Vlade

djelomice negativno
4.3
RBR Ime Riječ Broj Graf
7

Ocijenite sposobnost i kvalitetu političara

8

Kolinda Grabar Kitarović - političar

sposoban upravljati županijom
4.1
9

Tomislav Karamarko - političar

sposoban upravljati županijom
4.3
10

Božo Petrov - političar

sposoban upravljati županijom
4.4
11

Zoran Milanović - političar

sposoban samostalno upravljati ministarstvom
5.2
12

Zlatko Komadina - političar

sposoban samostalno upravljati ministarstvom
4.7
13

Josip Leko - političar

sposoban samostalno upravljati ministarstvom
5.0
14

Tonino Picula - političar

sposoban samostalno upravljati ministarstvom
5.0
15

Željko Reiner - političar

sposoban upravljati županijom
4.1
16

Andrej Plenković - političar

sposoban samostalno upravljati ministarstvom
5.2
17

Ivana Maletić - političar

sposoban upravljati županijom
4.4
18

Milan Bandić - političar

sposoban upravljati županijom
4.4
19

Drago Prgomet - političar

sposoban upravljati županijom
3.9
20

Radimir Čačić - političar

sposoban upravljati županijom
4.2
21

Ivan Vilibor Sinčić - političar

sposoban glasovati o zakonima u Saboru
3.0
22

Vesna Pusić - političar

sposoban samostalno upravljati ministarstvom
4.9
23

Mirela Holy - političar

sposoban upravljati županijom
4.4
24

Željka Markić - političar

sposoban glasovati o zakonima u Saboru
3.4
25

Marijana Puljak - političar

sposoban upravljati županijom
4.0
26

Jadranka Kosor - političar

sposoban upravljati županijom
3.9
27

Ivo Josipović - političar

sposoban samostalno upravljati ministarstvom
4.6
RBR Ime Riječ Broj Graf
28

Ocijenite sposobnost i kvalitetu stranaka

29

HDZ - stranka

sposobni voditi ministarstvo
5.1
30

SDP - stranka

sposobni voditi ministarstvo
5.4
31

MOST - stranka

sposobni voditi ministarstvo
4.5
32

Milan Bandić - 365 stranka rada i solidarnosti - stranka

sposobni sudjelovati u radu Sabora
2.9
33

Narodna stranka - reformisti - stranka

sposobni sudjelovati u radu Sabora
3.2
34

HNS - stranka

sposobni sudjelovati u radu Sabora
3.4
35

Živi zid - stranka

sposobni voditi lokalnu zajednicu
2.4
36

ORaH - stranka

sposobni sudjelovati u radu Sabora
3.2
37

HSS - stranka

sposobni sudjelovati u radu Sabora
2.8
38

HSP AS - stranka

sposobni voditi lokalnu zajednicu
1.9
39

U ime obitelji - projekt domovina - stranka

sposobni voditi lokalnu zajednicu
1.7
40

Hrvatska konzervativna stranka - stranka

sposobni voditi lokalnu zajednicu
1.9
41

Hrvatski laburisti - stranka

sposobni voditi lokalnu zajednicu
2.2
42

Pametno - stranka

sposobni voditi lokalnu zajednicu
2.3

Analiza

Ivan Medvedović - čovjek koji je prvi objelodanio zločinačke namjere JNA

30.03.2016. 10:24, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Svake godine 31. ožujka obilježavamo  obljetnicu „Krvavog Uskrsa“ odnosno pogibiju prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, prve žrtve srbočetničke agresije na RH.

Međutim, vezano za navedena događanja, vrlo rijetko  se ili gotovo nikako ne   spominje častan istup vodnika Ivana Medvedovića. On je naime, 05. travnja 1991. izjavio za  Hrvatsku televiziju i radio, kako su oficiri JNA na području Otočca izdavajući zapovijedi vojnicima, između ostaloga  kazali da se priprema napad i likvidacija pripadnika MUP-a u okolici Vrhovina i Plitvičkih jezera.

Nakon što je otkrio armijske zločinačke planove, isti je razoružan te pritvoren u Istražnom centru Vojnog suda u Zagrebu s optužbom da je širio lažne i netočne vijesti.

Pred navedenim sudom, Medvedovića je zastupao odvjetnik Milan Vuković,  koji je istovremeno pred istim sudom zastupao i skupinu Virovitičana (Dečak, Habijanec i Belobrk).

U svojim dnevničkim zapisima „Desetljeće koje se pamti“, gospodin Vuković kronološki je opisao tijek suđenja Ivanu Medvedoviću, pa tako između ostalog navodi kako mu je 29. travnja 1991. uručena optužnica Vojnog tužilaštva pod brojem K-36/1991, kojom se vodnik Medvedović optužuje za izvršenje kaznenog djela širenja lažnih informacija, naime istom se stavljalo na teret da je  05. travnja 1991. kao pripadnik V.P. 2935 Delnice, na Hrvatskoj televiziji i radiju izjavio kako je u jedinici saznao da je razrađen plan za napad na MUP Hrvatske, odnosno  pripadnike MUP-a, tako da ih se, ako bude trebalo, blokira, uništi, poubija, a ako bude trebalo da se i narod napadne.“

Na Vojnom sudu u Zagrebu, 03. lipnja 1991. počela je glavna rasprava u predmetu Ivana Medvedovića. Isti se hrabro držao i nije odstupio ni milimetra, navodeći kako je optužnica montirana, a on je kao pravi domoljub odbio pucati u svoj narod.

Isti dan saslušani su svjedoci: potpukovnik Antun Rački, zapovjednik garnizona u Delnicama, major Vladimir Božović - komandant jedinice u Otočcu, kapetan Dragan Nikčević i poručnik Zlatko Herceg. Svi su osporili točnost Medvedovićeve izjave.

Senad Pašić, novinar Slobodnog tjednika u broju 80.,od 03. listopada 1991., navodi kako je „Medvedovića najviše teretio poručnik Zlatko Herceg zaplićući se u vlastitim lažima. Tako se na suđenju, što je žalosno ispostavilo da vrli poručnik ne zna razlikovati vojnu kartu od obične topografske karte kupljene u knjižari.“

Svoju lojalnost i odanost armiji, poručnik Zlatko Herceg, inače Hrvat iz Zagreba, dao je izjavom u spomenutom sudskom procesu: „Mi smo pripadnici JNA i nama nema nitko pravo stati na put“.

Nadalje, odvjetnik Milan Vuković navodi kako je tijekom ovog procesa pokazana opasna zabluda prisutna u JNA, zabluda o poistovjećivanju pripadnika MUP-a i ubačenih terorista i četničkih pobunjenika.

Nakon svega Ivan Medvedović je osuđen na kaznu zatvora od  godinu i šest mjeseci te je 02. kolovoza 1991., pod nerazjašnjenim okolnostima , s naglašenom pratnjom, prebačen u Beograd, u Vojni zatvor beogradskog Vojnog suda. Uslijed dosta poteškoća Medvedović je razmijenjen  zajedno sa Antunom Kikašom u studenom 1991.

Zašto ističem primjer časnog čovjeka Ivana Medvedovića, upravo zato da se zna  tko je, što, kada i gdje radio? Tko se i kada stavio na raspolaganje Domovini?

Krenimo redom, potpukovnik Anton Rački, zapovjednik garnizona u Delnicama čiji je djelatnik bio i Medvedović, krajem rujna 1991. napustio je JNA, te je nakon toga nastavio službu u HV-u, promaknut je u čin brigadira Hrvatske vojske.

Zanimljiv je  životni i ratni put poručnika Zlatka Hercega.

Kada je krajem studenoga 1991. Medvedović razmijenjen, Herceg je iz omiljene armije prešao u Hrvatsku vojsku (navodno je zarobljen od strane pripadnika ZNG-a). Oficiri koji su prelazili iz JNA, a među iste spada i naš kapitalac uglavnom su raspoređivani u postrojbe i zapovjedništva HV-a, odnosno u one ustrojbene cjeline koje nisu izravno borbeno djelovale (HVU, Uprave u MORH-u i GS OSRH)

Tako je i ovaj jugooficirčić prešao u Vojnu policiju. Kao dragovoljac teško mogu razumjeti situaciju kako se sudionik oružane pobune protiv RH može uopće, pa bilo to i nakon transformacije odnosno katarze zvati hrvatskim časnikom, jer časnici bi  prije svega trebali biti veliki domoljubi, časni i pošteni ljudi, a nikako moralne nakaze, slijednici bezbožne komunističke ideologije

Osim što je najviše teretio Medvedovića poručnik Zlatko Herceg je u svojstvu „komandira brdske čete“  u travnju 1991. djelatno sudjelovao pri stvaranju tobožnjih „tampon zona“, na pravcu Vrhovine-Otočac-Plitvice. Upravo su na tom pravcu pripadnici JNA, kojoj je i vrli poručnik pripadao, trebali likvidirati pripadnike MUP-a. Taj zločinački plan na vrijeme je razotkrio Medvedović kojeg je Vojni sud osudio zatvorskom kaznom u trajanju od godinu i pol.

Mora se priznati kako je Herceg,  ekspert propale armije za stvaranje tampon zona, savjesno i bespogovorno izvršavao sve armijske zadatke. Svojim je svjedočenjem naštetio Medvedoviću, valjda misleći pritom kako sjaj zvijezde petokrake nikada neće izblijediti.

Spoznavši, doduše dosta kasnije, kako kao Hrvat nema neku perspektivu u već tada dobrano srbiziranoj armiji nesretni poručnik prelazi na pravu stranu,   umjesto zvijezde petokrake stavlja hrvatski grb i odijeva časnu hrvatsku odoru, dok žrtva njegovog svjedočenja čami u Vojnom zatvoru u Beogradu. Teško zamislivo, ali istinito.

Spomenuti poručnik JNA, vrlo oskudnog ratnog puta i premda samo sa završenim „kursom“ za oficira u trajanju od 18 mjeseci, napreduje u Hrvatskoj vojsci do čina pukovnika, obnašajući vrlo odgovorne dužnosti unutar Vojne policije.

U hrvatskim javnim glasilima često  možete pročitati napise o vozačima  koji su tijekom Domovinskog rata postali časnici pa čak i generali, a pitam se jeste li ikada pročitali kako je neki „oficirčić“ propale armije sa završenim kursom postao general, danas je Glavni stožer OSRH prepun podoficira i oficira bez akademske naobrazbe.

Uoči agresije na RH 50% oficirskog kadra nije imalo završenu akademiju, ali je zato 95% istog bilo djelatno u organizaciji SK pri JNA.

Stoga su deplasirane priče o bivšim oficirima kao o vrhunski obrazovanim i stručnim kadrovima (čast izuzecima), jer moralno-politička podobnost bila je ključni uvjet za prijam u vojne škole.

Pitam se, gdje je danas Medvedović, on nije kao njegovi krunski svjedoci nastavio službu u HV, za njega možda nema mjesta unutar OS RH, kao za profesionalce po zanimanju.

Ovo je priča o jednoj sudbini, sudbini čovjeka čiji tužitelji i svjedoci danas pričaju o domoljublju,  postaju mjerilo općeprihvaćenih vrijednosti,  moralne vertikale u društvu.

 Ovaj tekst napisao sam prije sedam godina, isti je objavljen na više portala i u knjizi Zvonimira Franjkovića pod naslovom U obrani domovine.

Da se ne zaboravi.

2

msesar

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 135 7 3 130
PRIMIO <- 15 1 - 17

Dostignuća

Vingd 16.00
Bodovi 81.5
Analize 2 16.00
Ankete 175

Ocjene (8)


Respektira (7): Anyst, siouxica, 5none5, Laci, Dirk15, Alumnus, IDujas


Slaže se (1): HR-HB-Mostar


Komentari (6)


Hvala msesar, ovo je priča o jednoj i ne samo jednoj sramoti hrvatske države. mrziteji Hvatske kažu da je stvorena na zločinu, ja nakon ovoga mogu reći da je stvorena uz nečuvenu sramotu zaštite mrzitelja Hvatske. Tu su među nama !!! Laci 1 1 0


drago mi je da si konačno objavio prvi tekst, pa makar i sedam godina star, i nadam se da ćeš se sad uključiti i sa tekstovima o aktualnim temama:) siouxica 1 0 0


A zašto mislite da ova tema nije aktualna? Ovo je jedna od rak rana hrvatskog društva. Tko ne riješi prošlost nemože imati svijetlu budućnost. HR-HB-Mostar 1 0 0


gdje god zagrebes, u koju god poru drustva priviris, uvijek isto: nekompetencija, zelja za moci, uspinjanje po hijerarhijskoj ljestvici bez potrebnih sposobnosti..... I onda se cudimo kakva nam je drzava, vlast,? Kakva ce biti kad nam ovaki Anyst 0 0 0


Postaju generali? Strasno. Anyst 0 0 0

Analiza

Ivan Medvedović - čovjek koji je prvi objelodanio zločinačke namjere JNA

30.03.2016. 10:24, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Svake godine 31. ožujka obilježavamo obljetnicu „Krvavog Uskrsa“ odnosno pogibiju prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, prve žrtve srbočetničke agresije na RH. Međutim, vezano za navedena događanja, vrlo rijetko se ili gotovo nikako ne spominje častan istup vodnika Ivana Medvedovića. On je naime, 05. travnja 1991. izjavio za Hrvatsku televiziju i radio, kako su oficiri JNA na području Otočca izdavajući zapovijedi vojnicima, između ostaloga kazali da se priprema napad i likvidacija pripadnika MUP-a u okolici Vrhovina i Plitvičkih jezera. Nakon što je otkrio armijske zločinačke planove, isti je razoružan te pritvoren u Istražnom centru Vojnog suda u Zagrebu s optužbom da ... više >

2

msesar

  • 7
  • 1
  • 0
  • 6

Analiza

Kome smeta šahovnica ?!

29.03.2016. 14:28, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

     Na veliku subotu 26.3.2016. skupina domoljuba je na brdu planinica iznad Mostara nacrtala veliku šahovnicu površine 2500 metara kvadratnih. Ovime je oduševljena većina građana grada Mostara. Kad su bila iscrtana tek bijela polja već su počele na društvenim mrežama salve pohvala, ali i negodovanja. U trenutku kada su obojena i crvena polja već je počeo i svojevrsni internetski verbalni rat. Nakon što je posao bio gotov momci su roštiljali i častili se iznad tog grba zadovoljni učinjenim. U tom trenutku dolazi policija i vrši očevid. Pitanje se postavlja kome smeta šahovnica i zašto.

     Za neupućene šahovnica je sastavni dio zakonitih grbova pojedinih županija u BiH, dio zastave federacije BiH, te dio Daytonskog mirovnog sporazuma gdje se riječ Hrvat ili Hrvatski spominje 145 puta. Tko je u stanju zovnuti policiju radi legalnih simbola svoje države. Kome je to u glavi još uvijek 1995.g. pa pokušava osporiti pravo Hrvata na svoju tisućljetnu domovinu i isticanje svojih simbola u njoj. Jedan od odgovora je GO SDA što je zorno prikazano u njihovoj javnoj osudi ovoga čina. Sve ovo svode na političku provokaciju HDZ-a bez ikakvih dokaza za to.

     Momci koji su ovo organizirali se jasno ograđuju od politike i kažu kako je ovo njihov poklon gradu za Uskrs.

     DJEDOVIMA U ČAST, SINOVIMA NA ODRŽAVANJE !!!

     Da li je ovaj slogan pod kojim je rađena ova šahovnica uvredljiv bilo kome? Da li je moderno poštovati tradiciju? Može li Hrvatsko domoljublje preživjeti u gradu u kojem vlast dijeli stranka koja je dovodila mudžahedine-isilovce u BiH i to preko teritorija RH da se ne zaboravi? Da li je Mostar jedinstven grad? Sve su to pitanja koja muče Mostarce, Hercegovce, Bosance, ali i sve ostale u okruženju koji su zabrinuti nad budućnosti svoje djece. 

     I za kraj jedan vic: Rješava dječak u istočnom Mostaru križaljku, boje ih za uskrs 4 slova. Mali napisao brda.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 14 21 10 59
PRIMIO <- 10 6 - 43

Dostignuća

Vingd 1.00
Bodovi 15.1
Prijedlozi 2 0.00
Analize 3 0.00
Ankete 62

Od istog autora

Ocjene (7)


Respektira (5): Anyst, msesar, Zenga2, Laci, IDujas


Slaže se (2): Anyst, Zenga2


Komentari (29)


Tko to ne bi želio uređenje Bosne po ugledu na Švicarsku ? Pitajte Aliju i njegove mudžahedine ! Laci 0 1 0


Mostar nije jedinstven grad odavno, to znaju svi koji tamo zive. Jedinstvo je samo deklarativan pojam iako se svi Mostarci kunu u njega. No medjutim, nitko tko ima imalo pameti ne vjeruje u to. Hrvatsko ce domoljublje u Mostaru prezivjeti bas zbog Anyst 0 0 0


onih drugih s kojima dijelimo vlast. Ili mozda usprkos njima. Turci su u Mostaru vladali stotinama godina pa nisu uspjeli ubiti hercegovacki inat koji je tjerao ljude da ocuvaju svoju vjeru i svoj narod. Zato se ne brinem ni za buducnost. Uvijek ce Anyst 1 0 0


Se naci neki koji ce u kljucnim momentima otici na neko uzviseno mjesto, po okolnim brdima , vidljivo svima ( i Hrvatima i Bosnjacima) iz kotline Mostara i napraviti ili nacrtati simbol koji jasno ukazuje tko tu zivi, u sta vjeruje i za sta se bori. Anyst 0 0 0


Koristim priliku da pozdravim "skupinu domoljuba koja je na Planinici crtala sahovnicu". Ako gledas sa okolnih brda, u Mostaru ima puno minareta sa dzamija, ali se preko svih istice najvisi zvonik na nasoj katedrali. S njega zvona zvone svima! Anyst 0 1 0

Analiza

Kome smeta šahovnica ?!

29.03.2016. 14:28, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Na veliku subotu 26.3.2016. skupina domoljuba je na brdu planinica iznad Mostara nacrtala veliku šahovnicu površine 2500 metara kvadratnih. Ovime je oduševljena većina građana grada Mostara. Kad su bila iscrtana tek bijela polja već su počele na društvenim mrežama salve pohvala, ali i negodovanja. U trenutku kada su obojena i crvena polja već je počeo i svojevrsni internetski verbalni rat. Nakon što je posao bio gotov momci su roštiljali i častili se iznad tog grba zadovoljni učinjenim. U tom trenutku dolazi policija i vrši očevid. Pitanje se postavlja kome smeta šahovnica i zašto. Za neupućene šahovnica je sastavni dio zakonitih ... više >

  • 5
  • 2
  • 0
  • 29

Analiza

„Populisti“, i oni drugi…

29.03.2016. 13:44, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

 

O Viliboru

Čuo sam, jer tako govore, da je Ivan Vilibor Sinčić „lukavi naivac“, zvučalo mi je to, onako na prvu ruku, besmisleno, kao i svaki oksimoron, ali i oksimoroni postoje s razlogom, pa sam poput profesora Baltazara razmišljao i razmišljao… i dosjetio se!

Ivan Vilibor Sinčić je u saboru, pa mora da je lukavac! Za taj pothvat trebalo mu je skoro pa 100.000 glasova, dok su Mostovci ulazili s petnaestak tisuća a da o hadezeovcima i espedeovcima i ne govorim, ali ne mogu u tome naći njegovu krivicu, pa ostaje lukavac. Da bi dakle ušao u sabor natezao se s policijom, sa sucima, provodio dane u pritvoru, plaćao kazne itd. što ne zvuči baš lukavo (al možda ipak?). Kad je napokon došao do saborske klupe prvo što je tražio je da mu smanje plaću, jer se kao navodno, želio solidarizirati s narodom kojem je takva plača pravo malo bogatstvo, e to već zvuči naivno. Kad u tome nije uspio, odrekao se dio plače u korist siromašnih, ok! Sad priznajem, stvarno je naivac! Dok je bogati Čačić grabio svaku povlasticu koju je moguće zgrabiti, bez obzira dali mu pripada ili ne. Vilibor se odrekao smještaja u Zagrebu jer je želio plaćati veći prirez u mjestu gdje živi… čekaj malo, stop, stop, stop! Nitko nije pak toliki naivac, mora da se radi o nečem drugom, mora da je Vilibor ona najgora i najomraženija vrsta političara, ona vrsta koja nas sve vuče za nos, vrsta koja nas sve vrijeđa svojom dobrotom! Pa da! On je populista! Kako se usudi svoju „naivnost“ svima nabijati na nos? Gori je od onog, od onog…

O papi Franji

Papa Franjo pere noge svima redom, čovjek bi pomislio da malo pretjeruje, al on se neda. Papa Franjo tako pere i na užas pravovjernih, ljubi noge maloljetnih delinkventa, među kojim su (mnogima neshvatljivo) i dvije djevojke, jedna iz Srbije a druga muslimanka iz Rima. Ali nije to ništa, muke ježove tek dolaze, papa je tako u jednom izbjegličkom centru izvan Rima, oprao i ljubio noge; četvorici mladih nigerijskih katolika, tri žene (eto ga na, opet žene) kršćanske-kopte iz Eritreje, trojci muslimana (??) iz Sirije, Pakistana i Malija, i mladom Indijcu hinduističke (hej, hinduističke!?) vjere, te na kraju jednoj djelatnici (eto ga na, opet žena) izbjegličkog centra. Iako su novi papin nauk slijedili nadbiskupi Firence, Genove i Milana, konzervativni katolici teško prihvaćaju papinu poniznost te i dalje peru noge odraslih  muškaraca bliskih crkvi. U Hrvatskoj je papinu poniznost prihvatio, i oprao noge ženama, samo don Radojko Vidović u splitskoj konkatedrali svetog Petra, jer u Hrvatskoj smatraju da je i papa populista (lukavi naivac) koji nas sve vrijeđa svojom skromnošću (ali takvi će tek kasnije shvatiti ono što ni Petar nije mogao, kad mu je Isus poručio „sad još ne razumiješ zašto to radim ali jednog ćeš dana shvatiti“). Umjesto toga željeli bi vidjeti papu kako se vraća u papinu rezidenciju, skida onaj  bogohulni željezni križ i prihvaća zlato mirtu i tamjan, kao što ga je i Krist u jaslama  prihvatio, jer  bogatstvo je onaj istinski Bog kojeg možemo shvatiti i prihvatiti. Kao da sve  ovo već nije previše, papa Franjo nam sad „prodaje“ i teorije zavjere, pa umjesto da, kao i svi bogobojazni kršćani, za napad u Parizu i Bruxellesu okrivi i osudi  muslimane i njihovi vjeru, te za nju traži osvetu i Božji gnjev, papa okrivljuje, ni manje ni više, vojnu industriju! Pa od čega će zapad živjeti? A to što prvi napadamo je normalno, jer napad je najbolja obrana, a uz ovakvog papu mnogima dođe da bace križ! Kako li je tek onoj našoj…

O Marijani P.

Amerikanac Mejson Vels preživio je tri teroristička napad u tri godine, prvo na ulicama Bostona, drugo na ulicama Pariza i treće na aerodromu Zaventemu kad je bombaš samoubojica aktivirao bombu. Belgijski nogometni reprezentativac Jason Denayer je u razmaku od deset dana izbjegao terorističke napade u Ankari, Istanbulu i Bruxellesu, zašto ovo pričam? Nakon terorističkog napada u Bruxellesu Marijana Petir je na svom Twitter profilu čestitala Uskrs sljedećim riječima „Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima ništa nije sveto! Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pob(i)jedio smrt. Sretan Uskrs“. Nekima je sporno što je Petir ovaj tužni događaj iskoristila da bi čestitala blagdan, jer smrti i „sretan“ ne bi smjeli biti u istoj misli. Meni je pak sporan dio „naš Bog je pobijedio smrt“ jer to u biti znači „naš Bog je veći“ što u prijevodi na arapski jezik zvuči kao Allahu Akbar odnosno „Bog je najveći“ odnosno iste one riječi koje bombaši samoubojice uzvikuju kad detoniraju bombe kojim su opasani. Dvoje spomenutih koji su osobno doživjeli i preživjeli po tri teroristička napada, svoje su doživljaje tek prepričali, nije im na kraj pameti bilo osuditi cijeli jedan narod i njihovu vjeru a kamoli tvrditi da je njihov Bog veći. Marijana iako prepoznaje krivicu zapada (zajedno s Hrvatskom), koji kupnjom ISIL-ove nafte financira njihov terorizam, stavlja doživljaj na osobnu razinu, na razinu njenog Boga i onog tuđeg, i gdje se oboje bombama oko pasa ili onih iz aviona, nadmeću u veličini, bez ikakve primisli da se možda radi o istom Bogu, pa čak i o istoj, onoj iskonskoj naravi ljudi. Koliko je stoga Marijana u svom svjetonazoru daleko od onog… 

O Radovanu

Dok je u nevjerici slušao izricanje presude, Radovanu Karađiću se u glavi melodično vrtjeli stihovi „Zenico mrzim svaki kamen tvoj, zbog tebe ja mrzim život svoj. Ko preživi 12 godina u KP domu Zenica, taj je pravi Hadžija.“ i taman kad je trebao započeti stih „Raduje me jedna istina, iz KP doma vratit ću se ja.“ Neko tamo u daljini, na nekom stranom i nesrpskom jeziku, nešto o nekih 40 godina? Zar on koji je branio cijeli kršćanski svijet od krvožednih Balija? Zar sad kad cijela Europa stenje pod užasom islamskog terorizma? Zar su slijepi pored zdravih očiju pa ne vide da je upravo on njihov spasitelj? Da su ga pustili još samo koju godinu nikakav ISIL ne bi ni postojao! Diši duboko Radovane i broji do deset, jer kako su posijali tako će i žnjeti, poruči mu njegov alter ego Dragan Dabić, te s osmjehom na licu pronađe utjehu u stihovima „. Ali Hakija nikad neće sa bara, sa bara se niko ne vraća.“

5

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 186.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (5)


Respektira (5): siouxica, viewer, Laci, Spektator, IDujas


Komentari (8)


@Spektator, jest Bog je jedan, ali se poimanje boga u različitim religijama jako razlikuje stoga postoji 'naš Bog' kao sinonim za našu vjeru ...! IDujas 0 0 0


@5none5 skoro da bih s esložio s tobom da nisi napisao "Da bi dakle ušao u sabor natezao ..." ?! Znači sve je to radio d abi ušao u Sabor ? Pa da nije lukavac ? A da je naivac je sigurno, ako misli SAM nešto postići. Čak su i Isusu bili potebni Laci 0 0 0


učenici i slijedbenici, zar ne ? Gdje su onih 100 000 koji su ga "smjestili" u Sabor? Gdje mu je bilo kakav program ? Gdje mu je neka prijava za korupciju ili kriminal ? Mladac je poput "djece cvijeća", pun je dobrih namjera, možda, ali naivan. Laci 0 1 0


samo mali ispravak - vilibor se odrekao saborske naknade za plaćanje smještaja i preselio u ZG da bi plaćao veći prirez nego u Karlovcu odakle je. nema nigdje većeg prireza od ZG-ovog:) siouxica 0 1 0


Valjda mi se zbrkalo u glavi, čudno kako to nitko nije primijetio, ali sioux. uvijek na oprezu (he-he)! kako bilo, bar uživate u svojim fontanama ;) 5none5 0 0 0

Analiza

„Populisti“, i oni drugi…

29.03.2016. 13:44, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

O Viliboru Čuo sam, jer tako govore, da je Ivan Vilibor Sinčić „lukavi naivac“, zvučalo mi je to, onako na prvu ruku, besmisleno, kao i svaki oksimoron, ali i oksimoroni postoje s razlogom, pa sam poput profesora Baltazara razmišljao i razmišljao… i dosjetio se! Ivan Vilibor Sinčić je u saboru, pa mora da je lukavac! Za taj pothvat trebalo mu je skoro pa 100.000 glasova, dok su Mostovci ulazili s petnaestak tisuća a da o hadezeovcima i espedeovcima i ne govorim, ali ne mogu u tome naći njegovu krivicu, pa ostaje lukavac. Da bi dakle ušao u sabor natezao se ... više >

5

5none5

  • 5
  • 0
  • 0
  • 8

Analiza

Političari kako ih ja vidim (ali možda ne vidim dobro ?)

28.03.2016. 14:02, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Za početak valja reći da postoji materijalna ovisnost i svjetonazorska ovisnost, te da ono što se u nas naziva javnošću zapravo su mediji, jer je u nas prava javnost, ono što se na zapadu naziva civilno društvo, tek u povojima, i praktično nema utjecaja na politiku.

Kad sam ovako grubo, ali ipak na određeni način postavio temelje na kojima mogu graditi analizu ocjenjivanja političara, onda mogu krenuti ka konkretnom ocjenjivanju političara. A kada je već dat popis političara za ocjenjivanje u Anketi, onda ću se pokušati držati tog popisa, uz poneku dopunu sa onima čijih imena tu nema. To je doduše veoma "škakljiv" i nezahvalan posao, ali držim da je Barometar.hr dijelom  i stvoren radi toga da pokreće i "škakljive" teme, od kojih naši "etablirani" mediji bježe kao vrag od križa.

Kolinda G.K.Osoba iza čije simpatične, čak  veoma privlačne vanjštine, i uglađenog ponašanja, nije lako otkriti pravu prirodu te osobe kao političarke. No ono što se svakako može pretpostaviti je to da je vjerojatno svjetonazorski "ovisna"  od zapadnjačke filozofije kapitalizma, profitizma i amerikanizma. I budući da vjerojatno raspolaže s informacijama iz povjerljivih zapadnih izvora (NATO, CIA, NSA, NASA,...itd.) koji nisu dostupni našim drugim političarima, ponekad djeluje iznenađujuće neobično po shvatanju naših 'pik zibner' političara i medija. Slučaj Lozančić je dobar primjer za to. S druge pak strane "druženje" sa Zdravkom Mamićem kvari pozitivnu sliku o njoj.

Tomislav Karamarko: S obzirom na njegovu 'karijeru' u 'tajnim' službama, i na ono što se sve o njemu pisalo na Indexu.he i u medijima općenito, sada djeluje iznenađujuće pozitivno, unatoč mnogim kritikama kojima je izložen. Čini se da dosta u njegovu korist govori činjenica da se odrekao premijerske funkcije, što niti jedan čelnik bilo koje stranke u nas ne bi učinio, i to u interesu da se formira koliko toliko stabilna Vlada, te da se dobije koliko toliko dovoljna saborska većina. Što je mislio kada je tako djelovao znade samo on, ali je to učinio i time pokazao da se zna prilagoditi "višim" potrebama, žrtvujući vlastite ambicije za vlašću. A to je rijetka politička vrlina. Svjetonazorski: "dešnjak".

Božo Petrov: Dašak svježega zrakau totalno kontaminiranoj hrvatskoj plitičkoj atmosferi. Glasači su to prepoznali, ne u dovoljnoj mjeri, ali ipak. No mediji ne samo da to prepoznavaju, već upravo zato što to prepoznavaju, mahom su protiv njega, jer im je jasno da on kvari njihov lukrativni "ugovorni" odnos sa SDP-om i HDZ-om, ovisno od toga koji medij 'za koga radi'. Božo Petrov i MOST su tračak neke nove nade da "Hrvatska još ni propala", dok ima ljudi koji misle da je ovo do sada moglo i trebalo biti puno bolje. Svjetonazorski: katolik.

Zoran Milanović: Užas od političara i čovjeka, mogući grobar SDP-a. Ni uz najbolju volju o njemu se nema što pozitivno reći. Svjetonazorski: CK-ovac.

Zlatko Komadina: Neka slabašna nada da će članovi SDP-a prepoznati da je on mogući inhibitor propasti SDP-a, dok SDP ne iznjedri nekog istinskog socijaldemokratu koji bi vodio SDP. Nije 'fajter', nije svađalački tip, ali ima potencijala da "stane na loptu" i pridonese ozdravljenju SDP-a, koji je kontaminiran Milanovićevim "mi ili oni" i "ja ili nitko drugi". Shvatio je tko je Milanović već na početku mandata ove prošle Vlade, ali mu nije na čast što je 'pobjegao' umjesto da se suprotstavio njegovom firerstvu. No sada je očito "sazreo' za  konfrontaciju, nadajmo se da je i članstvo SDP-a sazrijelo toliko da shvati koliko su pogriješili sa Milanovićem. Svjetonazorsk: narodnjak.

Josip Leko, Tonino Picula, Željko Reiner, Andrej Plenković: U najboljem smislu te riječi, to su gospoda među našim političarima, kojima gotovo da nije mjesto u ovoj političkoj areni prostakluka, međusobnih optuživanja, laganja i spinovanja. Tu su jer se čini da ipak misle da mogu učiniti nešto dobro za državu i narod, bez obzira što su sve okolnosti protiv njih. Usuditi ću se reći da su to prototipovi ljudi kojima je važnije BITI nego IMATI. Možda griješim, no onda neka to bude - mea culpa ! Svjetonazorsk:kulturna liberalna gospoda.

Ivana Maletić: Nije političarka od "formata", ali kao hrvatska predstavnica u EU parlamentu je pokazala da zna misliti i svojom glavom, bez da svoje mišljenje traži od stranačkih 'bosova'. Dobra je politička operativka, naročito ako joj se dopusti samostalno razmišljanje i djelovanje. Sjetonazorski: desna.

Milan Bandić, Drago Prgomet, Radimir Čačić: Žalosni primjeri političara, koji koristeći se populističkim frazama o brizi za opće dobro, zapravo isključivo vode računa o svojem dobru. Pri tome je Bandić najviše i najbolje "ispekao" zanat 'povlačenja naroda za nos', prema onom čuvenom hvalospjevu Titu -"I on je krao, ali je i nama dao". Tko bi potezao Bandićeve "nestašluke" sa narodnim novcem, kada "daje" besplatne udžbenike, kada gradi fontane, uređuje Bundek, Jarun, kvartovska igrališta, zagrebačkoj djeci obezbjeđuje ljetovanja, te je stalno na gradilištima tjerajući izvođače da brže rade. Što, kako i koliko se troši pri tome, koga briga, zar ne ? Prgomet  je nakon neuspjelog 'puča' u HDZ-u, mislio isto izvesti pomoću MOST-a, pa se pokazalo da ne želi ono što je bila MOST-ova polazna ideja, već  samo želi 'poziciju', te je počeo šurovati s SDP-om opet bez nekog većeg uspjeha. Od takvog političara se nema što dobrog očekivati. A o Radimiru Čačiću je dovoljno reći da je nakon što je obilato iskoristio našu "zakonitu" pretvorbu našega u svoje, pokazao je da ni u gospodarstvu nije uspješan kada treba sam zaraditi, bez "pelješenja" državne blagajne. I točno je da se prometna nesreća može desiti svakome, ali je degutantno tvrditi da su za to krive žrtve, a ne onaj tko je skrivio nesreću. Kao političar on je i on bi, uvijek okrivljavao narod, ali nos za to da "ribi smrdi, čak zaudara od glave" nikada ne bi imao. Tipičan je političar koji se dokazuje riječima, a ne djelima. Svjetonazorski 'kako vitar puše'.

Ivan Vilibor Sinčić: Mladac koji je na krilima fame da od deložacije brani sirotinju, uspio prevariti medije, te sebi pribaviti nezasluženu medijsku pozornost. Od prvoga dana njegove medijske pojave je jasno da se radilo o 'isforsiranom' hrvatskom Robinu Hudu. Ali za razliku od onoga pravoga, ovaj neselektivno brani tu i tamo neku sirotinju, ali uglavnom se zalaže za "prava" špekulanata i pohlepnih dobrostojećih rentijera. Osobno smatram da malo zna, malo i želi da promjeni na bolje, budući da je postigao ono što je želeo - mjesto u sabornici. Svjetonazorski: lukavi naivac.

Vesna Pusić, Jadranka Kosor, Ivo Josipović: Bolesno ambiciozne osobe, koje su zalutale u politiku, i nekim čudom uspjeli čak postići funkcije koje su određivale sudbinu Hrvatske i hrvatskog naroda. No svo troje je u svojstvu političara napravilo neprocjenjivu štetu, čije će se razmjere u pravom svijetlu razotkriti tek kada se bude pisala objektivna povijest Hrvatske između 1990-e i 2015. godine. Sjetimo se samo onoga "kud Ivo tud i ja" Jadranke Kosor, hvalospjeve Vesne Pusić glede nadolazećeg raja radi EU članstva, i Josipovićevih antihrvatskih izjava, pa da bude jasno o kakvim se to političarima radilo. Svjetonazorski: vlast je slast.

Mirela Holy, Željka Markić, Marijana Puljak, su tri pametne dame, kojima je nemoguće 'egzistirati' među puno manje pametnim , ali veoma  pokvarenim muškim političarima. Na određene manjkavosti su ukazali, nešto su i postigli, ali medijska pratnja je uvijek bila na njihovu štetu. Šteta. Svjetonazorski: liberali

Ivić Pašalič: Valja nešto reći i o svojevremeno, i pravovremeno, nestalom Iviću Pašaliću, sa političke scene. Nestalom upravo kada je moglo doći do 'preispitivanja', ne toliko njegovog lika, jer se o njemu dosta znalo, već njegovih djela, o kojima se gotovo ništa ne zna. Znakovito je kako je uspio da mediji prestanu o njemu pisati i govoriti, kao da ga više nema. A sada je opet znakovito da se i on i mediji "bude", pa objavljuju njegove velike intervjue o tome što bi trebalo i kako bi trebalo. On je političar iz najcrnjeg perioda hrvatske politike, političke misli i političke prakse. Kada se već pitalo da se ocjenjuju hrvatski političari, bez ovoga ocjenjivanje bi bilo manjkavo. Jer se on ne pojavjuje ponovno slučajno. I bojim se da među prije njega navedenim političarima nema niti jednoga koji bi se mogao suprostaviti 'profesorskom' umijeću "sređivanja" neistomišljenika. Svjetonazorski: mix of Benito/Dolfi/Josip

Ekipa ako bude imala strpljenja ovo pročitati, vjerojatno će me "ispljuvati", i s desna, i s lijeva, no i to bi bilo bolje nego ne reći što se o kome misli. pa neka budem i ja taj o kome će se reći svašta, zar ne ?

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (1)


Respektira (1): Spektator


Komentari (4)


Koliko Milanovic polarizira hrvatski puk, najbolje oslikavaju komentari u danasnjem VL na temu: "Kakav propust! Za mladu reprezentaciju nastupio igrač koji nije bio u zapisniku!" Ni Göbbels se nebi postidio konstrukcija, koje vrli komentatori korist viewer 0 0 0


Prije dvadesetak godina mi je jedan Austrijanac na Losinju, u pripitom stanju, rekao: Steta za ovako krasno podneblje, da su ga primitivci dobili na upravljanje. Aludirajuci pritom, da je sve ono sto je vrijedno, nastalo za vrijeme Austrougarske. viewer 0 0 0


Mi do dana danasnjega nemamo politicara-vizionara, odnosno poz. vodju, osim par godina u ratu, pod Tudjmanom. Mi stalno vrduljamo nakamo, ni sami ne znamo kamo, niti imamo nekoga komp. , tko bi odredio pravac. Zato su ocjene politicara irelevantne viewer 0 0 0


Bogme viewer onaj Austrijanac je bio u pravu ! I točno je, ocjenjivati političare je irelevantno, a nažalost su u mogućnosti da upravljaju, mada sve što čine i govore je još irelevantnije, mada VEOMA ŠTETNO ! Laci 0 0 0

Analiza

Političari kako ih ja vidim (ali možda ne vidim dobro ?)

28.03.2016. 14:02, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Za početak valja reći da postoji materijalna ovisnost i svjetonazorska ovisnost, te da ono što se u nas naziva javnošću zapravo su mediji, jer je u nas prava javnost, ono što se na zapadu naziva civilno društvo, tek u povojima, i praktično nema utjecaja na politiku. Kad sam ovako grubo, ali ipak na određeni način postavio temelje na kojima mogu graditi analizu ocjenjivanja političara, onda mogu krenuti ka konkretnom ocjenjivanju političara. A kada je već dat popis političara za ocjenjivanje u Anketi, onda ću se pokušati držati tog popisa, uz poneku dopunu sa onima čijih imena tu nema. To je ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 1
  • 0
  • 0
  • 4

Analiza

...i otpusti nam duge naše... (2)

26.03.2016. 19:10, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

(1. dio)

Naravno, u rimskoj povijesti bilo je i onih koji su se borili protiv takvih tendencija. U 2. st. pr. Kr. braća Grakho pokušavaju provesti zemljišnu reformu kojom bi razbucali velika robovlasnička imanja i vratili zemlju natrag plebejcima, dok u 1. st. pr. Kr. Katilina pokušava progurati opći oprost dugova. No svi ti pokušaji neslavno završavaju pred zidom nesmiljene zemljoposjedničke oligarhije koja kontrolira Senat.

U konačnici, ekonomska i politička moć Republike koncentrirana je u sve manjem broju sve bogatijih patricijskih obitelji, od kojih naposlijetku ona najbogatija, Julijevci, posve preuzima vlast, pretvorivši Republiku u svoju osobnu prćiju, tj. u Imperij. Državna riznica tako sada postaje privatna careva riznica, a Rim postaje fašistoidna strahovlada koja svako malo organizira progone protiv ovih ili onih unutarnjih neprijatelja, kako bi se zgrnule dodatne pare pljenidbom imovine bogatijih pojedinaca i obitelji.

Antički svijet, naravno, ne može više dugo podnositi takve brutalne metode akumulacije kapitala i do 33. godine nove ere, dolazi do opće ekonomske krize u kojoj je rimski car Tiberije naprosto prisiljen napokon provesti određene reforme. No, umjesto potpunog oprosta dugova, zabrane lihvarenja i oslobađanja robova, Tiberije ograničava maksimalne kamate na 'svega' 8.3%, te proglašava otpis tek jedne trećine dugova. To, naravno, nema bogznakakvog dugoročnog učinka, budući glavnina društva i dalje ostaje ekonomski podjarmljena uskom krugu oligarhijske elite. Kako dakle Rim nije bio u stanju provesti opći jubilej, netko ga je drugi proveo na svoju ruku. A taj netko bili su Židovi, čija je jedna sekta uz svoj stari blagdan oslobađanja robova – Pashu – te godine doživjela novi blagdan općeg oslobođenja ljudskog roda: prvi Uskrs.

Što se Židova tiče, oni su kao etnicitet nastali taman na pola puta između starih civilizacija Egipta i Mezopotamije, tako da su od tih kultura ujedno pokupili ono najbolje i istrpjeli ono najgore. Od Egipćana su baštinili socijalnu politiku, ali ujedno i uspomenu na egipatsko sužnjanstvo, zbog čega se u njima formirala vrlo jasna svijest o tome da ne smiju više dopustiti trajno porobljavanje, sebe ili drugih. Iz Mezopotamije su baštinili tradiciju redovnih oprosta dugova, ali umjesto kao periodični dekreti koje proglašavaju kraljevi, za Židove je redoviti jubilej postao sveti zakon, koji je trajno proglasio Bog. Plus, zabranjeno im je lihvarenje, glavni uzrok nepovrativosti dugova: dugovi su se među Izabranim narodom imali opraštati, a ne opterećivati kamatama. Zbog svega toga, Židovi su razvili ekonomiju, reguliranu odredbama Sinajskog zakona, za koplje ispred bilo čega sličnog u antičkom svijetu.

No najbitniji od svega, međutim, bio je radikalni monoteizam, koji je cijeli narod vezao uz jahvistički kult, te ga na taj način isključivao od ekonomske i religijske dominacije velikih hramova starog svijeta. Starozavjetni proroci Izraela (Ilija, Izaija, Jeremija itd.) bili su vrlo jasni da vjernost Jahvi podrazumijeva produktivnu ekonomiju koja štiti, potpomaže i integrira socijalno najugroženije slojeve društva (udovice, siročad, strance i robove), dok bilo kakvo petljanje sa kultovima stranih božanstava može voditi samo putem zaduživanja, gubitka ekonomske samostalnosti, te u konačnici ropstva.

Kako je nesmiljeni Rimski imperij, u vlasti kartela poganskih ratničko-zemljoposjedničkih oligarhija, djelovao pobožnom Židovu s početka 1. stoljeća, jasno se vidi u Otkrivenju sv. Ivana Evanđelista, koji opisuje sedmeroglavu himeru, sklepanu od dijelova tijela pantere, lava i medvjeda (najopakijih predatora poznatih antičkom čovjeku), čijih sedam glava, kaže pisac, simbolizira sedam brežuljaka, na kojima sjedi bludnica (grad Rim je bio pod zaštitom nepoznate ženske božice) nazvana Veliki Babilon (očita aluzija na babilonsko sužnjanstvo, samo sada još gore).

U tako katastrofalnoj situaciji, Kristova smrt i uskrsnuće značila je dokidanje grijeha poganstva i otkupljenje iz ropstva okultnih vladajućih oligarhija. Kralj nad kraljevima proglasio je opći jubilej kojim su svima ljudima oprošteni njihovi dugovi, a izubijanoj ekonomiji omogućen nov, svjež početak. I nakon takvog oslobađajućeg čina, ljudsko spasenje i prosperitet ostaju ovisni samo o vjernosti Izraelovom Bogu (a ne Mammonu, bogu pohlepe) i njegovom ekonomskom zakonu koji nalaže dijeljenje, praštanje i zabranu lihve, te o dobrim djelima svakog pojedinca koja će pridonositi realnoj, produktivnoj ekonomiji za izgradnju stabilnijeg i boljeg društva.

U Evanđeljima, Isus kontinuirano ističe razliku između takve konstruktivne ekonomije, nasuprot predatorskoj eksploataciji koja vodi u ropstvo i propast. U prispodobi o talentima jasno uči: bogatstvo se ima investirati, a ne zgrtati. Prispodoba o mladom bogatašu - koji je, kako je to u antici uglavnom slučaj, vjerojatno bio zemljoposjednik čije se bogatstvo temeljilo isključivo na skupljanju rente od tuđeg poljoprivrednog rada, dakle, ni na kakvoj vlastitoj produktivnoj aktivnosti – uči da su dugoročno najisplativije investicije one koje osiguravaju boljitak najugroženijim slojeva društva: „prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu“.

Epizoda u Jeruzalemskom hramu, u kojem Isus gubi živce i iz njega bičem tjera mjenjače novca, pokazuje što misli o tome da se bogatstvo zgrće čistom financijskom špekulacijom. Židovi naime nisu smjeli u hramsko svetište, shodno starozavjetnim zabranama o idolopoklonstvu, unositi rimske kovanice s likom poganskog cara, nego su prethodno u dvorištu hrama morali zamijeniti iste za posebni, posvećeni hramski šekel, a hramske trgovine i mjenjačnice su ih, naravno, pelješile izrazito nepovoljnim tečajevima. Činjenica da je to bila jedina stvar u cijeloj Isusovoj misiji koja ga je potakla na nasilje dovoljno govori o tome kako se u financijske mešetare treba utjerati strah od Boga.

U praksi brutalne ekonomske opresije Rimskog imperija, rani kršćani ustrojili su alternativnu ekonomsku zajednicu (a to je prvotno značenje riječi crkva, grčki eklesia) koja se, smatrajući se oslobođenom Kristovim otkupiteljskim činom, posvetila radu na realnoj, produktivnoj ekonomiji. „Bogu Božje, a caru carevo“, poručio je Isus na pitanje što raditi s carskim novcem. Drugim riječima, umjesto da se petljaju s iluzornom monetarnom ekonomijom Rimskog imperija, kršćani su se imali posvetiti realnoj ekonomiji – dakle Božjim djelima – a to je značilo brigu o siromašnima, bolesnima, robovima, itd., tj. aktivnostima koje nose trajnu vrijednost razvoju ljudskog društva.

Bio je to upravo proročanski savjet. Kroz stoljeća nakon Krista, Rimsko je carstvo ušlo u višestoljetni period hiperinflacije prema kojoj Weimar izgleda kao mala beba. Carevi su, naime, kontinuirano gulili svoje podanike smanjujući sve više i više omjer srebra u kovanicama, sve dok naposlijetku u jednom nominalno srebrnom dinaru (antoninijanu) udio srebra nije iznosio svega 2 promila (0.2%!). To dovodi do potpunog kolapsa monetarnog, trgovačkog i ekonomskog sustava unutar carstva, koje do 5. stoljeća – naročito u europskom dijelu – ostaje toliko bankrotirano da više nije u stanju izdržavati vlastitu vojsku. Morali su početi unajmljivati barbarske plaćenike – Gote, Franke, Vandale, Hune, itd. – kojima se kao plaća dodjeljivalo još jedino što je Rimu ostalo: zemlje na teritoriju Imperija. Tako se Zapadno Rimsko carstvo šapatom raspalo na buduća feudalna kraljevstva srednjovjekovne Europe.

S druge strane, utjecaj i prosperitet kršćanske crkve sve je više jačao kroz ta stoljeća, što indicira i sve veći broj carskih progona kojima je bila podložena. Usred propadajućeg imperija, koji sada sve češće i češće mora doslovce pljačkati svoje stanovništvo da zgrne pare, kršćane njihov sustav produktivne ekonomije očito čini sve imućnijima, budući sve više dolaze na liste za odstrel (to jest, za arenu). Naposlijetku, početkom 4. stoljeća, rimska oligarhija pod Konstantinom odustaje od pokušaja direktne pljačke kršćana, te pokušava preuzeti kontrolu nad crkvenom ekonomijom kroz infiltraciju iste.

No, 325. godine, prvi ekumenski sabor u Niceji zabranjuje lihvarenje kleru: kršćansko svećenstvo mora davati zajmove bez kamata i pomagati dužnicima, a ne ih penalizirati. Rimska aristokracija, koja sad mahom prelazi na kršćanstvo i puca na visoke pozicije u crkvi, ostaje tako bez stoljetnog izvora prihoda kroz financijsku eksploataciju. Preostaju još drevni poganski hramovi, koji su kroz tisuću godina fukcionirali kao banke starog vijeka. 395. godine, Crkva i njih uspijeva sve pozatvarati i do početka 5. stoljeća, proglašava se opća zabrana naplaćivanja kamata na zajmove u cijelome carstvu. Nažalost, do onda je rimska ekonomija srozana praktički na razinu neolitika, te Crkvi ne ostaje drugo nego da počne polako graditi novu europsku civilizaciju, iz ruševina antičkog imperija, ali na zdravijim ekonomskim temeljima.

Dakle, koje je pouka ove poduže, povijesno-teološke lekcije? Dugovi nisu sveti. Ljudska je civilizacija sveta, budući je za njen opstanak, prema kršćanskom vjerovanju, sam Bog sebe žrtvovao. Ekonomija koja vjeruje u svetost dugova, te živi u fantazmagoriji monetarizma, na koncu će žrtvovati cijelu civilizaciju, srozavši je na nivo ropskih logora smrti, koji neće biti u stanju ništa proizvesti, a dugove nikad neće vratiti, nego će oni kontinuirano rasti u nedogled. Nasuprot tome, ekonomija kojoj je ideal izgradnja civilizacije, koja stremi proizvodnji novih vrijednosti, te realnom poboljšanju kvalitete života pojedinca, neće puno razmišljati o tome da zbriše nepotrebna dugovanja, jednom kada ona zaprijete zagušiti cijelokupno društvo.

Sretan Uskrs!

Interakcija

 
UČINIO -> 15 6 5 59
PRIMIO <- 94 27 9 235

Dostignuća

Vingd 117.00
Bodovi 89.7
Analize 19 117.00
Ankete 19

Ocjene (7)


Respektira (6): Alumnus, Spektator, Zenga2, Laci, 5none5, VeNLO


Slaže se (1): Laci


Komentari (26)


savjertovanju u Zagrebu u kojem su sudjelovali i međunarodni stručnjaci. Jedan od redaktora Zakon abi je i sada akademik Jakša Barbić. Oteti , tj nacionalizirati ili konfiscirati privatnu imovinu je jednostavno. Taj sustav je propao, a Boljunac 0 0 0


privatizirati državnu (društvenu) imovinu je veoma teško. Ono je nužno, ako se ne želi propasti, ali je na tisuće pitanja kako to načiniti da bude dobro i pravedno. Vaučeri ? Svima podijeliti sve državno što državi izravno ne treba? Rezultat isti ! Boljunac 0 0 0


Laci, ja sam po tom Zakonu radio. Uz moj paraf na ugovore o kreditu je odobremo na desetine tisuća kredita radnicima za kupnju dionica poduzeća u kojima su radili. A ja sam kupovao dionice u koje sam imao povjerenje. radio sam u banci , a banke se Boljunac 0 0 0


nisu privatizirale po tom Zakonu. Za njih su donosili posebne odluke ! Veliki igraći koji su opljačkali Hrvatsku. A optužili su one male koji su skrbili o svojim intersima u skladu sa Zakonom. Inače, ja osobno sam veoma nemaran u tome. Boljunac 0 0 0


Spašavanje Hrvatske mi je na prvom mjestu, a moji intersi su u drugom ili trećem planu. Boljunac 0 0 0

Analiza

...i otpusti nam duge naše... (2)

26.03.2016. 19:10, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

(1. dio) Naravno, u rimskoj povijesti bilo je i onih koji su se borili protiv takvih tendencija. U 2. st. pr. Kr. braća Grakho pokušavaju provesti zemljišnu reformu kojom bi razbucali velika robovlasnička imanja i vratili zemlju natrag plebejcima, dok u 1. st. pr. Kr. Katilina pokušava progurati opći oprost dugova. No svi ti pokušaji neslavno završavaju pred zidom nesmiljene zemljoposjedničke oligarhije koja kontrolira Senat. U konačnici, ekonomska i politička moć Republike koncentrirana je u sve manjem broju sve bogatijih patricijskih obitelji, od kojih naposlijetku ona najbogatija, Julijevci, posve preuzima vlast, pretvorivši Republiku u svoju osobnu prćiju, tj. u Imperij. ... više >

  • 6
  • 1
  • 0
  • 26

Analiza

...i otpusti nam duge naše... (1)

26.03.2016. 19:06, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

U ovo uskrsno vrijeme, dok nam nova vlast po nalogu stranih financijaša reže proračun sve u šesnaest, namjerava rasprodati i ono malo imovine što nam je ostalo, a korumpirane bonitetne agencije nam preventivno ruše kreditni rejting, možda ne bi bilo zgorega izvući neku pouku iz pristiglog nam kršćanskog blagdana. Jer Uskrs u sebi nosi i vrlo važnu ekonomsku poruku, ovjekovječenu u stihovima drevne kršćanske molitve, koju je prema predaji sam Isus naučio prve svoje učenike tijekom Govora na gori:

„...i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim...“

Danas se te riječi uzimaju krajnje simbolički, no one su jednom imale i vrlo doslovno značenje. U starome vijeku, dug kao ekonomska obveza i grijeh kao moralna obveza bili su praktički sinonimi. Tragovi te istoznačnosti vide se i u današnjim modernim jezicima poput npr. njemačkog, u kojem imenica Schuld znači i dug i grijeh. Konačno, i u hrvatskom se za nekog tko nije kriv kaže da je nedužan, odnosno nije dužan. Logika je bila da čovjek koji nešto zgriješi ostaje dužan otplatiti određenu materijalnu kompenzaciju, bilo ljudima, bilo bogovima. Vice versa, čovjek koji je nekome ostao dužan bio je moralno inferiorna osoba, što je bio zgodan način da se racionaliziraju pojave poput lihvarenja (plaćanje naknade zbog duga) i dužničkog ropstva (dužnik zaslužuje kaznu).

Plaćanje dugova, ljudima kao i bogovima, bila je dakle sveta obveza u drevnim civilizacijama, pod nazdorom velikih hramova koji su, kako sam već prije pisao, zapravo funkcionirali kao javno-privatna poduzeća. Uz njih se – naročito u Mezopotamiji - profilirala klasa biznismena, tamkara, koji su se kao hramski agenti i posrednici bavili trgovinom, bankarstvom, skupljanjem poreza i utjerivanjem dugova. No kraljevi koji su vladali tim drevnim civilizacijama – a bili su obično smatrani prvosvećenicima svih hramova i sinovima (ili nekakvim predstavnicima) vrhovnog (obično solarnog) božanstva - regulirali su cijelokupni ekonomski ciklus tako da bi svakih nešto desetljeća proglašavali jubileje – posebne praznike kojim bi se brisala sva dugovanja, oslobađali robovi, a zemlja i posjedi se vraćali njihovim prvobitnim vlasnicima. Na taj se način ekonomskom ciklusu omogućavao svjež početak, te se sprečavalo da ekonomska kontrola nad društvom trajno završi u rukama malene oligarhije pri vrhu socijalne piramide.

Takva religijsko-ekonomska povuci-potegni bitka između kraljeva i hramova ponekad je poprimala spektakularne oblike. Na primjer, u 14. st. pr. Kr., egipatski faraon Amonhotep IV. Akhenaton zatvorio je sve hramove u Egiptu, zatro kult boga tame Amona i uzdigao kult sunčevog boga Atona, te tako vratio svu zemlju (prema nekim procjenama: preko trećine zemlje u nilskoj dolini) koju su kroz prethodne naraštaje hramovi prisvojili. Ta proto-monoteistička reforma nije poživjela nakon Akhenatonove smrti, zbog čega je i došlo do konačnog kraha staroegipatskog kraljevstva koje stoljeće potom. Akhenatonovi su nasljednici bili dovoljno blesavi da restauriraju Amonov kult, obdare ga novim posjedima pa čak i vlastitom vojskom, sve dok, oko 1000. g. pr. Kr., Amonovo svećenstvo nije postalo dovoljno moćno da naprosto otkanta sve slabiju faraonsku vlast na sjeveru, proglasi autonomiju i iskasapi si vlastito kraljevstvo na teritoriju južnog Egipta.

Takve su se stvari događale u cijelom mediteranskom i bliskoistočnom svijetu tijekom stoljeća oko 1000 g. pr. Kr. Tijekom tog perioda, poznatog kao kolaps brončanog doba, drevne civilizacije Egipta, Anatolije i Mezopotamije raspadaju se, a na razvalinama njihovih kraljevstava stvaraju svoje dinastije novi narodi Feničana, Grka, Lidijaca, Nubijaca, Asiraca i Iranaca. Kroz naredna stoljeća, stare institucije kraljevske vlasti sve više slabe na račun novih ratničko-zemljoposjedničkih elita, koje se vežu uz najutjecajnije od drevnih hramova: Amona, Baala, Marduka, Ištar, Apolona, itd. Novi naraštaji vladara sve su ovisniji o tim kultovima koji ih podupiru (i financiraju) na vlasti. Rezultat toga jest da moć hramova sve više raste, njihovo se poslovanje sve manje regulira redovitim jubilejima i oprostima dugova, a utjecaj šačice prevladavajućih kultova sve se više i više širi drevnim svijetom. Cijele populacije trajno završavaju u dužničkom ropstvu, cijeli narodi pod kontrolom pojedinog kulta (npr. delfijski Apolon kod Grka) i u takvim situacijama, mitska uspomena na propalo "zlatno doba" uobličuje se u ideologiju o svetom kralju koji će vratiti pravdu na zemlju, proglasiti opći jubilej, zbrisati sva dugovanja i osloboditi ljude ropstva u koje su zapali.

Malo tko danas obraća pozornost na činjenicu da je Krist, to jest, Mesija, (doslovce: „Pomazanik“) prvobitno bila kraljevska titula. Jedan od prvih koji ju je ponio bio je perzijski kralj Kir, kada je u jesen 593. g. pr. Kr. osvojio Babilon i proglasio opći jubilej u kojem je oslobodio Židove (i druge porobljene populacije) iz babilonskog sužnjanstva, te im vratio natrag njihovu zemlju. Nažalost, takve prakse nisu poživjele. Kada je Perzijsko carstvo osvojio Aleksandar Veliki, helenistička kraljevstva na koje se ono raspalo nakon njegove smrti opteretila su osvojene populacije enormnim porezima. Primjerice, na Bliskom Istoku pod vlašću helenističke dinastije Seleukida, prosječan bi seljak poreznicima dugovao preko tri četvrtine svojih godišnjih prihoda. Židovi su pokazali što o tome misle kada su pod Makabejcima digli bunuu protiv Seleukida i oslobodili Izrael helenističke tiranije. No, sjaho Kurta, uzjaho Murta, kako narod kaže i 63. g. pr. Kr., Izrael je potpao pod vlast Rima!

Rim je pak posebna priča. Dok su Feničani i Grci u principu bile kulture bliskoistočnog Sredozemlja, ili su nikle na njihovim zasadima, Rim se formirao kao europski grad-republika, nastao u društvu drugih europskih kultura kao što su bili Gali, Kelti i Etruščani. Što će reći da je u Rimu posve strana bila tradicija (ili makar uspomena na nju) jubilarnih oprosta dugova iz drevnih bliskoistočnih civilizacija, kojima su njihovi sveti kraljevi regulirali ekonomiju. Rim je stasao kao mali provincijski gradić s malom ali dobro organiziranom građanskom vojskom baziranom na malim obiteljskim gospodarstvima. I kao takav je funkcionirao iznenađujuće dobro, razvivši neke vrlo zanimljive institucije poput pučkih tribuna, koje su jamčile određen nivo socijalne, ekonomske i političke zaštite širokim slojevima njegovih pučana. Međutim to je funkcioniralo na razini grada, ali ne i carstva kasnije. Kako se Rimska Republika počela širiti Sredozemljem, njene političke instutcije naprosto više nisu znale adekvatno regulirati ekonomiju na razini cijele civilizacije. Rezultat je bila višestoljetna katastrofa.

Nakon što Rim osvaja Kartagu, bogate patricijske familije koje su financirale Punske ratove zahtijevaju povrat uloženih sredstava plus kamate. Republika je zato završila u dugovima preko grla, te naposljetku predala svojim vjerovnicima ogromne trakte javne zemlje u Italiji. Umjesto da te posjede nasele ratni veterani sa svojim obiteljima, kako je to prije bio običaj, ratni financijeri ih naseljavaju ratnim zarobljenicima i pretvaraju u ogromna robovlasnička imanja, koja se Republika ne usuđuje adekvatno oporezovati. Tradicionalna rimska gospodarstva počinju propadati, budući se naprosto više ne mogu nositi s takvim agrarnim industrijama, što stvara spiralu smrti u kojoj rimska ekonomija postaje sve ovisnija o ropstvu, a rimski plebejci gube zemlju i zapadaju u sve veća dugovanja na račun vladajućih patricija.

Klasični rimski povjesničari (Livije, Varon) prilično su eksplicitni o enormnim dužničkim problemima s kojima se Rim suočavao, a koje naprosto nije znao riješiti. Jedino što se znalo jest unutarnja dugovanja izvoziti putem osvajanja. Nakon što ih rimske vojske temeljito poharaju i opljačkaju, osvojenim bi se provincijama nametale i enormne ratne reparacije plus kamate. Primjerice, pokorenoj se Maloj Aziji u 1. st. pr. Kr. nameće ratni dug od 20 tisuća zlatnih talenata, kamate na kojeg kroz svega 15 godina rastu do 120 tisuća talenata (što bi, po današnjim vrijednostima zlata, iznosilo preko 100-njak milijardi dolara: otprilike godišnji budžet moderne Turske).

Pokrajinskim je upraviteljima bila praktički službena politika da pokoreno pučanstvo temeljito operušaju tijekom svog mandata. Prema predaji, rimskom se namjesniku u bilo kojoj provinciji moralo plaćati minimalno trostruke poreze, od čega bi on prvu trećinu slao komandi u Rim, drugu trećinu trpao u svoj džep, a treću trećinu čuvao kako bi, pri povratku u Rim, mogao potplatiti sve suce i senatore da spasi živu glavu iz političkog procesa kojeg bi njegovi neprijatelji obično pokrenuli u njegovom odsutstvu. Takva politika rezultira enormnom depopulacijom i porobljavanjem lokalnog stanovništva, koje biva masovno deportirano na prisilni rad na robovlasnička imanja diljem Italije. Do 1. st. pr. Kr. vjerojatno preko 40% talijanske populacije čine robovi na golemim agrarnim imanjima, a do prvog stoljeća Rimskog Carstva, trećina populacije cijelog imperija je u roblju.

(2. dio)

Interakcija

 
UČINIO -> 15 6 5 59
PRIMIO <- 94 27 9 235

Dostignuća

Vingd 117.00
Bodovi 89.7
Analize 19 117.00
Ankete 19

Ocjene (2)


Respektira (1): Laci


Slaže se (1): Laci


Komentari (1)


Izvrstan tekst ! Laci 0 0 0

Analiza

...i otpusti nam duge naše... (1)

26.03.2016. 19:06, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

U ovo uskrsno vrijeme, dok nam nova vlast po nalogu stranih financijaša reže proračun sve u šesnaest, namjerava rasprodati i ono malo imovine što nam je ostalo, a korumpirane bonitetne agencije nam preventivno ruše kreditni rejting, možda ne bi bilo zgorega izvući neku pouku iz pristiglog nam kršćanskog blagdana. Jer Uskrs u sebi nosi i vrlo važnu ekonomsku poruku, ovjekovječenu u stihovima drevne kršćanske molitve, koju je prema predaji sam Isus naučio prve svoje učenike tijekom Govora na gori:„...i otpusti nam duge naše,kako i mi otpuštamo dužnicima našim...“Danas se te riječi uzimaju krajnje simbolički, no one su jednom imale i ... više >

  • 1
  • 1
  • 0
  • 1

Analiza

Zašto je dobro da je na čelo SOA-e imenovan baš Daniel Markić

26.03.2016. 18:41, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Konačno se dogodilo. Predsjednica RH i predsjednik Vlade RH dogovorili su i supotpisali prijedlog za imenovanje novog ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Time su ne samo okončali trakavicu oko smjene Dragana Lozančića, već i pokazali da mogu sjesti za isti stol i usuglasiti stajališta daleko od očiju javnosti. Više od pedeset dana su trajala politička prepucavanja u vezi procedura i nadležnosti za, u prvome redu, razrješenja dužnosnika u obavještajno-sigurnosnom sektoru, a potom i oko toga tko bi od političkih aktera u procesu imenovanja trebao imati veći utjecaj. Isprva je sukob bio samo na relaciji Pantovčak-Banski dvori, da bi se naknadno igra spustila i na nižu razinu, u okvir Vlade RH. Upravo je zbog potonjeg važno da su Predsjednica i Premijer konačno nadvladali taštine i pokazali kako im je u aktualnom europskom političko-sigurnosnom okruženju ipak najviše stalo do nacionalnih interesa.

Da je problem eskalirao do razine koja se ne može više tolerirati govori činjenica da se u javnosti već počelo raspravljati ne samo o imenima kandidata za najviše dužnosti, nego i o konkretnim njihovim aktivnostima unutar obavještajne zajednice. Jednima je takvo razotkrivanje služilo u svrhu kompromitacije pojedinih osoba, a drugima za njihovu obranu. To je nešto što si ni jedna ozbiljna država ne smije dopustiti. Uobičajeno je, naime, da se problemi unutar te zajednice i ukupnog sustava sigurnosti rješavaju iza čvrsto zatvorenih vrata, a javnost obavještava kad je problem već riješen. Naravno, zatvorenost sustava ne isključuje ni građanski, ni politički ni stručni nadzor, ali za to postoje pravila, točno određene procedure i nadležna tijela. Ovo što su neki pokušali plasiranjem klasificiranih podataka u medije, neodgovorno je i nedopustivo u normalnom društvu.

Najveća je korist od imenovanja Daniela Markića to što se on već nalazi u sustavu, bio je Lozančićev suradnik za međunarodnu suradnju. To što su mu iz HDZ-a stavljali na teret, za Oreškovića i Grabar Kitarović je, izgleda, bila njegova najveća preporuka jer upravo će što bolja suradnja među obavještajno–sigurnosnim službama zemalja unutar EU i šire biti potrebna da bi se lakše odgovorilo izazovima koji, ne treba se zavaravati, ubuduće čekaju i Hrvatsku. Markić je profesionalac koji taj posao radi već godinama i svakako je bolje rješenje od bilo koje politički imenovane osobe. Ne znamo koju je dvojicu predložio Karamarko, ali su Predsjednica i Premijer očito smatrali da bi HDZ-ovi kandidati bili previše vezani uz njega ili da su manje stručni od Markića. Bez obzira na to što je presudilo, mudro su odlučili, a i odgovornost je isključivo na njima.   

Odluka koju su zajednički donijeli je dobra i zato što je nakon demokratskih promjena, prelaskom Hrvatske na sustav parlamentarne demokracije, ovlast za upravljanje obavještajno–sigurnosnim službama podijeljena između Predsjednika Vlade i Predsjednika RH tako da ravnopravno dijele informacije i odlučuju o tome tko će voditi pojedinu službu pa je time što su Grabar Kitarović i Orešković postigli dogovor da jedan od njih dobije presudni utjecaj na imenovanje čelnika agencije, a drugi, odnosno druga da odluči tko će voditi ured za kontrolu njezina rada, osigurano i to da nitko nema apsolutnu moć nad tajnim službama. Time je na svoje došlo i civilno društvo koje je posljednjih mjeseci iskazivalo zabrinutost ako bi se Karamarku dopustilo da sam izabere vodeće kadrove. Dugoročno bi ovakav pristup problemu kadroviranja u obavještajno-sigurnosnom sustavu zemlje mogao postati i model za njegovo rješavanje, svaki put kada na prvu nije moguće postići potpuno suglasje.

Sljedeće dobro proizašlo iz ovakvog rješenja je relaksiranje odnosa između Pantovčaka i Banskih dvora. Taj je varirao od vrlo srdačnog do krajnje zategnutog. Najbolji je bio odmah na početku mandata, a najnižu točku je dodirnuo nakon što je Grabar Kitarović bez konzultacija s Premijerom potpisala odluku o razrješenju Dragana Lozančića. Skoro dva mjeseca je trajalo natezanje oko toga treba li Orešković bez pogovora udovoljiti želji Predsjednice i koliko uopće ima smisla odugovlačenje ako je jedno od dvoje ljudi koji upravljaju tajnim službama izgubilo vjeru u ravnatelja. Neimenovani su izvori marljivo servisirali medije informacijama o tome što Grabar Kitarović zamjera Lozančiću, s jedne strane, dok se s druge špekuliralo ne krije li se u pozadini svega njezin odnos prema osobama koje se nalaze pod istragama USKOK-a. Utoliko je važnije što o tijeku razgovora, dokle god nije postignut dogovor, javnost gotovo ništa nije znala. Ako medijima i do sada nije netko drugi „dilao“ informacije, umirujuće djeluje spoznaja da Predsjednica i Premijer, kada hoće, itekako znaju sačuvati njihovu povjerljivost.

Na kraju, što se Karamarka tiče, dogodilo se da je zbog vrlo tijesnog izbornog rezultata gotovo potpuno ispao iz sustava odlučivanja o kadrovima unutar sigurnosno-obavještajnog sustava. Ulogu koju je dosad redovito imao čelnik najveće vladajuće stranke preuzeo je nestranački premijer. Na iznenađenje mnogih, Orešković je pokazao kako ne želi samo igrati namijenjenu mu ulogu nego da uz odgovornost koju nikako ne može izbjeći želi preuzeti i sve premijerske ovlasti. Iako se na prvi pogled tako ne čini, jako je dobro što nije uzeo u obzir kandidate koje mu je predložio Karamarko. Odnos između njih dvojice je problematičan od samog početka i korisno je što će, ako netko uskoro ne povuče krajnje radikalan potez, biti riješen za dulje razdoblje unaprijed. U igri živaca, gdje nije nedostajalo ni blefova, Orešković je pokazao da mu nisu samo financije specijalnost. Pokazao je Karamarku gdje mu je mjesto kao Prvom potpredsjedniku Vlade i ovaj sad može birati između dvije mogućnosti – pomiriti se sa sudbinom ili isprovocirati nove izbore ako misli da bi njemu i njegovoj stranci donijeli bolji status.

U tom smislu je, osim već navedenih koristi, imenovanje Markića dobro i zato što će, gotovo je sigurno, biti okidač kojim se pokreće sređivanje odnosa unutar vladajuće koalicije. Što god Karamarko odlučio, ostale će opcije biti predmetom drugih analiza, bolje je od ovoga što smo do sada gledali. U vrijeme kad se EU suočava s jednim od najvećih izazova otkako je formirana, migrantska kriza i val terorizma otvorili su niz pitanja koja zadiru u sami temelj te zajednice, Hrvatska si ne može dopustiti daljnje rastakanje sustava i blokadu institucija zaduženih za održavanje stabilnosti i mira.  

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (7)


Respektira (6): belmondo, sthagon, sufit, Spektator, Laci, siouxica


Slaže se (1): mihael


Komentari (3)


Još da nam je znati koliko su u sve to umiješani prsti i umotvorine Ivića Pašalića ? što su više umiješani, tim je gore po nas ! Laci 0 0 0


Obavještajni sustav nam je smijurija i ne služi sigurnosti zemlje. Mislim da je tu potrebna temeljita reforma. Jedan čovjek može učiniti nešto ali nemože popraviti sve nedostatke. HR-HB-Mostar 0 0 0


Možda promjene koje je donijelo ovo imenovanje nije nešto značajno, ali je jako indikativno. Predsjednica se bahaćenjem neće više igrati s Mamićima a Karamarku je pokazano mjesto. Nadajmo se boljitku naroda, radi čega su oni tamo, ili bi trebali biti mihael 0 1 0

Analiza

Zašto je dobro da je na čelo SOA-e imenovan baš Daniel Markić

26.03.2016. 18:41, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Konačno se dogodilo. Predsjednica RH i predsjednik Vlade RH dogovorili su i supotpisali prijedlog za imenovanje novog ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Time su ne samo okončali trakavicu oko smjene Dragana Lozančića, već i pokazali da mogu sjesti za isti stol i usuglasiti stajališta daleko od očiju javnosti. Više od pedeset dana su trajala politička prepucavanja u vezi procedura i nadležnosti za, u prvome redu, razrješenja dužnosnika u obavještajno-sigurnosnom sektoru, a potom i oko toga tko bi od političkih aktera u procesu imenovanja trebao imati veći utjecaj. Isprva je sukob bio samo na relaciji Pantovčak-Banski dvori, da bi se naknadno igra ... više >

6

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 6
  • 1
  • 0
  • 3

Analiza

Ruski simbol hrvatskog suvereniteta

26.03.2016. 12:44, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Tko je ikad imao „sreće“ kupiti polovni auto i tome pristupio s imalo zdrava razuma, napravio bi puno bolji posao od hrpe visoko kvalificiranih stručnjaka koji su definirali uvjete remonta 7 i kupovine 5 „novih“ MIG-ova 21. Kod kupnje automobila možemo se osloniti na opći dojam, on može govoriti puno ali i apsolutno ništa. Možemo zatim podignuti haubu motora, ali to ni automehaničarima neće puno reći, na motoru može biti prst prašine, što može značiti da se taj motor jako rijetko kvari, može također biti čist ko suza, što pak može značiti da je motor jako dobro održavan. Pravo i bitno značenje ima tek zvuk motora, a zatim osjećaj kojeg dobiješ u vožnji.

Da nešto smrdi s našom vojnom avijacijom znamo već neko vrijeme, da nešto uistinu jako smrdi, saznali su oni s imalo zdrava razuma (iskusniji s polovnjacima) nedavno, kad je razotkriveno da nije ispoštovan dio ugovora po kojem su se MiG-ovi morali vratiti doletom iz Ukrajine, jer malo tko od nas bi kupio auto u sanducima s obećanjem da će biti sastavljen u našoj garaži.

Problem s MiG-om nije samo što se ne proizvodi još od 1985, već što se za njega više ne proizvode rezervni dijelovi, i to je ono što su ruski stručnjaci poručili našim. Ukratko, avioni su stara krama i mogu se remontirati samo s dijelovima koji su također stara krama „ali ne kod nas!“, što svakako govori o poštenju. Što se poštenja tiče, naši stručnjaci trebali bi odgovoriti što se krije iza ruske ponude o prodaji eskadrile novijih MiG-ova 29 (cijena, starost, održavanje), i može li naša vojska, pod NATO stegom, uopće donositi takve odluke. Sve ostale ponude su same po sebi bile ponude koje je zdravo-razumski trebalo odbiti. Rumunjska zato što se nije proslavila remontom iz 2003, dapače provjerom rumunjskog zavoda Aerostar Bacau utvrđeno je da su oni otprije odustali od remonta MiG-ova i da za taj posao uopće nisu spremni. Iako treba reći da su Rumunji nudili na prodaju pet aviona kambodžanskog podrijetla, koji su doduše bili 30% skuplji, ali i deset godina mlađi. Izraelska zato što je za velike novce lakomo obećala od naših starih fićeka napraviti nove Mercedese, i Ukrajinska zato što je niskom cijenom i kratkim rokom očigledno bila besmislena, odnosno krajnje sumnjiva.

MiG (Mikojan i Gurjevič) je svoj vrhunac doživio `60-tih godina prošlog stoljeća kad je bio jedan od najbržih i najokretnijih lovaca na svijetu, jedina mu je mana bila kratak rok trajanja, pa ih je ruska vojska otpisivala nakon 15 godina. Najmlađi MiG stoga danas ima 31 godinu i bez ikakve je šanse da se remontom ugrade novi i originalni dijelovi, pa se remontom bave samo sumnjive firme koje ordiniraju na crnom tržištu. Dobili smo tako „Jemenske“ lovce čija su trupla s otpisanih bugarskih MiG-ova, krila s Alžirskih, rezervoari goriva iz Rusije, koja nam se danas smije da smo kupili lego-avione, i tako dalje.

Naši su vojni eksperti, političari i svi drugi involvirani u ovaj sumnjivi posao, pali na jeftin štos „internetske prodaje“ gdje kupuješ prezentiranu sliku, a u paketu kući dobiješ tko zna što, ali naravno da se ovdje ne radi o ruganju na račun njihove stručnosti, već se radi o pitanju korupcije na najvišem nivou, i krivnje koja se, zbog nedjelovanja, proteže na mnoge prijašnje vlade. Teško je drukčije protumačiti podatak da je MORH od ukrajinskog zavoda Ukrspecexport kupio stare dijelove u vrijednosti 12 milijuna kn. pri čemu se stanje skladišta u Odesi u potpunosti slagalo s potrebama HRZ za razdoblje od dvije godine.

Od današnje eskadrile sačinjene od dvanaest lovaca, operativno je samo tri. Zanimljivo je što naši uporni vojni stručnjaci smatraju da je 25% operativnih lovaca sasvim pristojan postotak, pri tome se pozivaju na javno podatak kako je kod bogate Njemačke taj postotak tek 40%. Ne ulazeći u razloge tog njemačkog podatka i pitanja zašto ga javno iznose, ostaje činjenica kao naši stručnjaci smatraju da je taj broj operativnih lovaca sasvim dovoljan je kažu, jedan u zraku, jedan na redovitom pregledu (svakih 50,100, 200 sati leta) i jedan za obuku mladih pilota. Ali ako nam je dovoljno samo tri MiG-a, a imali smo sedam, čemu kupovina onih pet sumnjivih? Pa zato što su znali da su svi ti lovci u tako lošem stanju da nikakav remont tu ne pomaže, pa se većim brojem osigurava bar ta tri operativna, odnosno tih minimalni 25%. Valja pri tome spomenuti da je bivša JNA imala visokih 90% što je samo odraz visokih ulaganja, ne samo u vojnu opremu, već i u ljude, ali i činjenice da su MiG-ovi oduvijek imali visoki postotak operativne ispravnosti u okvirima njihova roka trajanja, i u tome su debelo nadmašivali sve razvikane lovce na svijetu.

Ono što je ovaj posljednji remont naših nadzvučnih lovaca pokazao je da je uistinu posljednji, i da koliko god vremena da smo s njim kupili, on je počeo istjecati. Naši današnji MiG-ovi predstavljaju vojnu silu samo u usporedbi s drugim MiG-ovima 21, odnosno samo u našim balkanskim prilikama, u svim drugim Hrvatska se nalazi pod NATO kišobranom (kad već tako mora biti). Naša lovačka eskadrila je stoga samo simbol posjedovanja takve vojne sile koja nam služe zbog nekoliko razloga. Prvi je svakako ponos nacije čije nebo štiti avioni s hrvatskim znakovljem, posljedično ne plaćamo (poput Slovenca) skupe i nama sramotne Talijanske usluge (Slovenci očigledno ne pate od tih kompleksa). Gubitkom nadzora našeg neba izgubili bi nadzor nad civilnim letovima i prihod od tog nadzora, te bi nam rasla premija rizika. Ali prvenstveno pitanje nadzora našeg neba je pitanje suvereniteta (koliko god on bio simboličan).

Kakav god bio ovaj posljednji remont, postoji nada (uz ekstra napor naših avio-mehaničara) da nam je pružio još jednu priliku (ovaj put uistinu posljednju) za obnovom naše lovačke eskadrile. Eskadrila je vojna formacija u rangu satnije, ipak nisam uspio naći podatak dali je uokvirena određenim brojem aviona ili ih ima koliko ih ima. Za hrvatske prilike očigledno je dovoljno tri, pa ako kupimo tip lovca koji ima visok postotak operativne spremnosti, ili bar 50%, bilo bi ih dovoljno 5-6, što si država, koja se razbacuje Arenama i tunelima koji ne vode nikuda, svakako trebala i mogla priuštiti.

Pri tome „savjetujem“ da se u radne skupine, koje će se baviti ovim pitanjem, priključi bar jedan stručnjak za polovne aute (kakvih u Hrvatskoj ima na lopate) koji iz iskustva i bez previše filozofiranja zna da je najbolji novi ili polovni auto Golf , ne zato što je najbolji, najbrži i najljepši, već zato što pruža najbolji omjer uloženog i dobivenog. A svakako izbacimo „stručnjake“ s ograničenim političkim mandatom koji su nesposobne sagledati razdoblje duže od četiri godine. Bilo koja Vlada će nam uvijek trubiti da su nadzvučni lovci preskupi i da za njih nema novca, trebali bi stoga početi štedjeti. Za početak bi mogli, umjesto MiG-ova, slati na remont vozni park pod ingerencijom naše Vlade, umjesto da svakim mandatom kupujemo novi. Mogli bi također, poput Mađara, razmisliti o leasingu, čija je loša strana da avioni nisu naši dok ih ne otplatimo, a dobra, ako se sruše također nisu naši. Odnos prema vojsci, gdje nijedna nabava nije prošla ako nije bili prilike za korupciju, i svaka vuče svoje repove, je odnos vladajućih prema državnom suverenitetu, bez obzira bio on praktičan, ili poput aviona, simboličan. Tako će svakako biti i u budućnosti koja će pokazati istinsko a ne samo deklarativno domoljublje bilo koje koalicije na vlasti.  

5

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 186.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (9)


Respektira (6): Dirk15, Zenga2, VeNLO, Laci, siouxica, Jung-fu


Slaže se (2): kreso202, Laci


Ne slaže se (1): ivanhorvat


Komentari (18)


podatak o ispravnosti je dao poznavatelj avijacije, osobno MiG nikad nisam ni vidio, što se linka tiče radije bi pročitao nešto tvoje, lako je izguglaš par podataka i to je to,,, može i malo dite ;) 5none5 0 0 0


Vojska i vojne teme su mi kao hob, knjige, časopisi i sve uz to. . Puno sam o tome znao i prije interneta, Osobno sam htio biti vojni pilot, ali rat je sve preokrenio pa sam ih više gledao preko nišana nego na mitinzima. ivanhorvat 0 0 0


A što se tiče ovih članaka, pa pogledajte samo komentare nekih slika. Spominju radar, a pokazuju pito-cijev, rezervar im je na mjestu motora, hidraulika u točkovima, itd, td,,,,,,, ivanhorvat 0 0 0


Uostalom nije li čudno da se ne oglašavaju ni piloti ni mehaničari. Pitaj bilo kojega pilota dali su ikada smjeli poletjeti u neispravnom avionu. Mislim da će ovo biti prvi put da novinari prizemlje nečiju eskadrili, ivanhorvat 0 0 0


Piloti i mehaničari su Ivane vojno osoblje i ne smiju se izjašnjavati a to što ti puno znaš je razlog više da sjedneš za tipkovnicu i sve nam objasniš 5none5 0 0 0

Analiza

Ruski simbol hrvatskog suvereniteta

26.03.2016. 12:44, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Tko je ikad imao „sreće“ kupiti polovni auto i tome pristupio s imalo zdrava razuma, napravio bi puno bolji posao od hrpe visoko kvalificiranih stručnjaka koji su definirali uvjete remonta 7 i kupovine 5 „novih“ MIG-ova 21. Kod kupnje automobila možemo se osloniti na opći dojam, on može govoriti puno ali i apsolutno ništa. Možemo zatim podignuti haubu motora, ali to ni automehaničarima neće puno reći, na motoru može biti prst prašine, što može značiti da se taj motor jako rijetko kvari, može također biti čist ko suza, što pak može značiti da je motor jako dobro održavan. Pravo i ... više >

5

5none5

  • 6
  • 2
  • 1
  • 18

Analiza

Desant na Karamarka

26.03.2016. 11:28, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Ne može svatko biti špija. Nema šanse! To su ljudi doista posebnog kova, ljudi koji su, što genetskim naslijeđem, što kao odgovor na tajne i mračne traume iz djetinjstva (bilo zbog "najobičnijeg" maltretiranja od vršnjaka, bilo zbog nekakvog strašnijeg belaja) do savršenstva razvili jednu, za obavještajni posao neophodnu i presudnu osobinu – strpljivost. Nadnaravnu strpljivost na koju se onda nadovezuje još jedna važna podosobina – smirenost.

Naime, svi mi obični ljudi, bilo da smo pekari, studenti, liječnici ili konobari, imamo svoju točku pucanja. Za svakog od nas postoji nekakav vanjski podražaj koji nas izbaci iz takta, koji nam nabije krv u obraze, zatrese glas i usnice, ubrza puls, zamuti vid i natjera nas da reagiramo srcem, bez razmišljanja, instinktivno. Vrhunske špije to nemaju, nemaju tu točku pucanja, ne postoji za njih taj granični vanjski podražaj. Uvijek reagiraju smireno, s beskrajnom strpljivošću procjenjuju situaciju, precizno kalkuliraju izglede i vuku poteze bez strasti, samo one koje, i samo onda kad, donose siguran uspjeh. Cilj opravdava sredstva – do te mjere da bi na špijunskoj obuci i sam Niccolò Machiavelli jedva dobio dvojku iz makijavelizma.

Tomislav Karamarko jest špija. Vrhunska. Nije to nikakva tajna. Davno je on shvatio da, zbog nekog nama nepoznatog belaja, posjeduje onu nadnaravnu strpljivost, davno je shvatio i da je ta špijunska strpljivost visoko iskoristiva u politici, poglavito kad je ojačana informacijama. Znate ono... tko je kome dužan, ili tko posjećuje veleposlanstva, ili tko se pijan automobilom zabio u suhozid, ili tko vara ženu, ili tko voli dječake, ili, na primjer, tko posjeduje nepostojeće topničke dnevnike... I ono špijunsko "cilj opravdava sredstva" u politici mu dobro dođe. Jer političari jesu makijavelisti, u samom svom bitku, ma koliko se trudili javno oprati od toga.

Sve je ovo gospodin Karamarko najprije dobro zbrojio i oduzeo u svojoj glavi, pa sve do zadnjeg detalja izvanredno isplanirao. Štoviše, izuzetno točno je detektirao pet (plus) najvažnijih hrvatskih problema, poredao ih po nekakvim prioritetima, pripremio strategiju rješavanja, pa napokon krenuo u akciju preuzimanja odgovornosti za vođenje države. Ali sudbina, kurva, nije mu tu ulogu namijenila. To doista mora biti bolno – tako blizu ostavljanju traga u hrvatskoj povijesti, a opet, tako prokleto daleko...

"Samo zato jer ga mediji nisu voljeli", netočno će zaključiti neki student u diplomskom radu "HDZ u 21. stoljeću" za pedesetak godina. Netočno će zaključiti, doista. Jer problem nije u nikakvim intelektualnim ni medijskim visinama, problem je znatno niže. Vidjet ćete, hajdemo redom.

Ruku na srce, činjenica je da mediji ne vole Tomislava Karamarka. Objektivno ili ne – nebitno. Činjenica je, također, da je unatoč medijima, nakon teške, rovovske, političke bitke izvojevao (post)izbornu pobjedu. Zar ne bi onda, kao predsjednik uvjerljivo najjače stranke koja participira u izvršnoj vlasti, trebao preuzeti odgovornost za vođenje države? Da, upravo tako bi trebalo biti. Ali tako nije.

Štoviše, pazite sad, Karamarko je danas objektivno tek četvrti čovjek u državi (i ovo je vrlo blagonaklono prema njemu) iako je predsjednik HDZa, iako posjeduje i nadnaravnu strpljivost i beskrajnu smirenost, iako zna tko je kome dužan, tko posjećuje veleposlanstva, tko se pijan automobilom zabio u suhozid, tko vara ženu, tko voli dječake i tko posjeduje nepostojeće topničke dnevnike. Nevjerojatno je, upravo nevjerojatno, da takav čovjek ne dobiva priliku rješavati nagomilane hrvatske probleme iako bi se i sam makijavelizam mogao mirne duše mogao zvati karamarkizam. Što mu, dovraga, još nedostaje?

Nedostaje mu jedan, za politiku izuzetno bitan sastojak – on, figurativno, nema što "počešati s razlogom". Samo tako, i nikako drugačije, se može objasniti činjenica da je od formiranja vlasti, od onog trenutka u politici kad saveznici postaju gladni vukovi, sve bitke izgubio. Pardon, sve osim prtljanja oko smjene djelatnika u nekim "hrvatskim neovisnim medijima" (realno u medijima pod većom ili manjom kontrolom države). Jaka bitka, mo'š mislit, pa te smjene je do sada manje-više mirno realizirala svaka nova vlast, a on je samo bespotrebno uspio podići takvu prašinu da je čak stigla "zabrinutost" iz EU administracije. Kao slon u staklarnici. Ali ipak, treba priznati, to je ono nešto što je kako-tako uspio realizirati, što je dalo naslutiti da se možda razvijaju tamo dole, malo niže, nekakvi "lješnaci", doduše još premali "za češanje", ali...

Ali tako ne misle hrvatski političari. Skoro su svi već shvatili kako mu nedostaje onaj bitan sastojak, onaj "za počešati", pa uz pomoć medija koji ga nikad nisu ni voljeli svjedočimo pravom desantu na Karamarka. Što je najgore, desantom rukovode njegovi suradnici i "dragi mu" koalicijski partneri, desantom do te mjere sveobuhvatnim da je čak i Zoran Milanović oportuno zašutio i likuje u onoj rupi u koju je donedavno trpao svog najljućeg protivnika. Evo kratke kronologije.

Sve je krenulo prvim autogolom koji je Karamarko zabio paranoičnim, nikad dokazanim, a kasnije i pod tepih gurnutim, "indicijama o izbornoj krađi", pa izgubljenim bitkama za ministra branitelja Miju Crnoju i nesuđenog kandidata Milijana Brkića, pa je Ranko Ostojić, njemu usprkos, postao predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, pa je Karamarko ničim izazvan dao potporu pravno neizvedivom Registru izdajnika uz čudnu indiferentnost(?) prema pravno izvedivom Registru neprijateljskih vojnika, pa neuspjeh uhljebljivanja Josipe Rimac, pa pljuska od Predsjednice koja šalje Dragu Prgometa kao izaslanika u Vukovar, pa pljusketina od premijera koji odugovlači sa smjenom šefa SOAe Dragana Lozančića i najprije otvoreno ignorira Karamarkove kandidate za tu funkciju da bi ih na kraju izbacio odigravši "dupli pas" baš s Predsjednicom, pa Karamarkovo prozivanje Ivića Pašalića zbog petljanja u kadroviranje, pa neposluh ministra unutarnjih poslova (hej, tko je uopće taj lik) Vlahe Orepića oko smjena u MUPu...

I sve bi to mogli biti samo operativni problemi, samo porođajne muke ili dječje bolesti nove vlasti da nije sasvim jasno kako su najmoćniji sadašnji, bivši i budući HDZovci, uz MOST, protiv Tomislava Karamarka. Štoviše, izgledno je, i njemu najopasnije, kako mu dasku sapunaju predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Tihomir Orešković (možete li zamisliti njih na zagrebačkoj špici u društvu supružnika Karamarko?) izbacivanjem Karamarka iz sigurnosno-obavještajne priče, čak i iz MUPa jasnim davanjem do znanja da je za smjene tamo zadužen (hej, tko je uopće taj lik) Orepić. Nadalje, tu su i vladin drugi potpredsjednik Božo Petrov (podrugljivo Karamarku: "nisam za smjene u policiji uz fanfare") te izuzetno utjecajni Ivić Pašalić (koji "nije savjetnik", nego samo, eto, njegova i Oreškovićeva supruga mole zajedno).

Poseban pasus doista zaslužuje (hej, tko je uopće taj lik) Vlaho Orepić koji je morao "odletjeti" iz vlade poslije dosad najjačeg udarca i na ego Tomislava Karamarka i, što je puno važnije, na bilo kakvu suradnju-koaliciju nakon izjave: "Kad govorimo o padu popularnosti Mosta, volio bih da vi i vaši čitatelji zamislite trenutnu situaciju bez Mosta – da je u ovim okolnostima potpuna vlast u rukama gospodina Karamarka kao prvog čovjeka HDZ-a i njegovih suradnika."

Ovdje imamo situaciju da jedan "koalicijski suradnik" plaši javnost s predsjednikom partnerske stranke u izvršnoj vlasti i vlastitim prvim potpredsjednikom na dosad u Hrvatskoj (demokratskom svijetu?) neviđen način jasno ga stigmatizirajući kao nedemokratskog političara i "ajme nama ako se dočepa vlasti" totalitaristu. I nakon toga ne odlazi! Štoviše, podršku mu daje, ni manje ni više nego, hrvatska ikona general Ante Gotovina, nakon čega dodatno okuražen (hej, tko je uopće taj lik) Orepić kreće još agresivnije na Karamarka: "... bez obzira na sve primitivne pokušaje političke destrukcije MUP-a i diskreditacije mene osobno..." Karamarko je tako javno od (hej, tko je uopće taj lik) Orepića postao i primitivac. I začudo, poslije svega ovoga ostao nadnaravno strpljiv i beskrajno smiren.

Ovo jest desant na Kramarka, definitivno. I nikakvo, ma kako bezgranično bilo, strpljenje mu ne može u ovakvoj situaciji pomoći. Pomogao bi mu samo pronalazak onog sastojka, znate onog "za počešati", onog kojeg je u puno težim situacijama imao "najvažniji član u timu njegove predizborne kampanje" Franjo Tuđman (mogao je nešto naučiti od prvog Predsjednika kad mu već ne izlazi iz usta), pa da ga nešto od svega navedenog napokon izbaci iz takta, da mu nabije krv u obraze, zatrese glas i usnice, ubrza puls, zamuti vid i natjera ga da reagira srcem, bez razmišljanja, instinktivno. Ako ga (ih) ikad nađe pokazat će zube, donijet će napokon nekakvu odluku, kakva god bila – fight or flight – bori se ili odlazi, ili za početak – (hej, tko je uopće taj lik) Orepić ili ja.

Interakcija

 
UČINIO -> 271 9 - 534
PRIMIO <- 601 100 106 1,680

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 119.1
Analize 110 542.00
Ankete 20

Ocjene (8)


Respektira (7): Losonsky, VeNLO, Anyst, viewer, Jung-fu, 5none5, siouxica


Ne slaže se (1): Laci


Komentari (14)


Priznajem da mi je slabo poznata faktografija naše trenutne politčke scene u HR. Ali, ne slažem se s viđenjem stvari i zaključcima koje nam nudi autor analize. Karamarko je možda učinio neke grješke nakon izbora, ali je činjenica da je shvatio u čemu Boljunac 0 0 0


je problem današnje Hrvatske. Na svakom su mu koraku podmetali nogu. Boljunac 0 0 0


Kolinda Grabar Kitarović je bila Karamarkov izbor. Kao i Tim Orešković. Ne vjerujem da su ga izdali. Ako jesu, tu će izdaju platiti na idućim prijevremenim izborima. Držim da tu ima stvari koje nisu za javnost. Boljunac 0 0 0


Točno Boljunac ! Ima tu puno stvari koje nisu za javnost. Mene "reanimacija" Ivića Pašalića u medijima, silno zabrinjava. Ali očito odgovara onima koji su izbjegli "remtinečki hotel", pa se ponovo bude iz prividne letargije. Veoma opasmo ! Laci 0 0 0


Kad sam napisao da ima stvari koje nisu za javnost, nisam mislio na sebe, nego na političke aktere (KGK, Tim, Karamarko i dr.). Jer, često se u politici vodi jedna politika za javnost, a druga tajna kojom se ostvaruju ciljeve do kojih im je stalo Boljunac 0 0 0

Analiza

Pravaši u vlasti uzdrmali su političku učmalost u Hrvatskoj!

18.03.2016. 12:55, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Nakon 165 godina postojanja pravaške ideje kroz koju je Otac Domovine dr. Ante Starčević definirao ideologiju koja se zalaže za neovisnost Hrvatske i Hrvata, ovaj narod napokon je na vlasti dobio pripadnike one političke ideologije koja je jedina tijekom svog postojanja zagovarala samostalnost. Koliko su pravaši nedostajali u izvršnoj vlasti tijekom ovih 25 godina hrvatske samostalnosti najbolje je vidljivo iz nastupa čelnika Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević koji u svakom trenutku, ne mareći na eventualne političke posljedice, ukazuju na nepravilnosti kako one koje je ostavila nesposobna Milanovićeva vlast tako i na one koje iskaču zbog nefunkcioniranja određenih dijelova vlasti kojoj je HSP AS strateški dio.

Kako su pravaši u svom djelovanju nepromjenjivi najbolje pokazuju napadi određenog dijela medija prema Ivanu Kirinu, Peri Ćoriću i Ivanu Tepešu koji su svojim nastupima otkloni svaku mogućnost kompromisa oko ostanka na čelnim funkcijama Radmana, Lozančića, Mirjane Rakić i sličnih proizvoda s Iblerovog trga. Nažalost, da ova trojica glasno i jasno nisu progovarali o ovim temama, političke elite koje trenutno predvodi MOST popustile bi „kuhinji nepoznatog kuhara“ te bi imali preko takvih kadrova Milanovićevu vlast u sjeni. Naime, koja je svrha osvajanja vlasti ako se čelni ljudi koji su postavljeni političkim putem neće maknuti sa svojih pozicija? Jednako tako je logično i da svi oni koji su na vlast došli s ovom garniturom Domoljubna koalicija – MOST sa svojih funkcija siđu jednog dana kada ta koalicija izgubi izbore. Normalno je da svaka vlast bira ljude od povjerenja koji će moći ispuniti njihove strategije i planove te svakako pri tom odabiru kriterij stručnosti mora biti jednako važan! Upravo na takvom inzistiranju u Hrvatskom saboru i u javnim istupima, pravaši su pobrali neslućene simpatije od velikog dijela hrvatske javnosti.

Svojim djelovanjem, Kirin, Ćorić i Tepeš su pokazali kako imaju rješenja za aktualne hrvatske probleme te kako iza sebe imaju vojsku stranačkih stručnjaka za područja od zaštite okoliša ili kulture, do vanjske politike i gospodarstva. Toga su svjesni i politički oponenti iz oporbe, ali i koalicijskih redova te smo svjedoci toga kako pravaše više napadaju njihovi partneri nego ljevica. Najnoviji primjer je ovotjedni salto mortale MOST-a koji je udario po Uredu Stjepana Mesića iako je tu temu HSP AS primarno otvorio još u veljači 2015. godine. Narod u hrvatskoj se s pravom pita otkud sada MOST od stotina svojih reformskih mjera uzima upravo onu koja mu nije primarna, već je pripremljena u HSP AS-u? Odgovor je jednostavan, reforme MOST-a ne postoje i nikada nisu postojale, a kada su u ovoj političkoj platformi „nakon pijane noći“ toga i sami postali svjesni, odlučili su svoju popularnost graditi na temeljima koje su udarili pravaši. Međutim, tu se vidi sva nedosljednost MOST-a, odnosno dosljednost HSP AS-a. I dok je HSP AS isključiv po temama bivših kadrova (Lozančić, Radman….) i prava bivših kadrova (Ured Mesića), MOST kalkulira i trguje pozicijama, ali i utjecajem te se tako dodatno pokopava na putu svog neizbježnog političkog samoubojstva.

Kako o pravašima svoje političko mišljenje imaju i stranke iz Domoljubne koalicije pokazala je i sve veća nervoza u HSS-u koji se osjeća izigranim što su osvojili samo jedan saborski mandat za razliku od HSP AS-a. Istina je kako HSS ima snažnu političku pozadinu u svojom lokalnom djelovanju, ali je isto tako istina i kako je ta lokalna snaga kreirana na trgovanju i s HDZ-om i s SDP-om na lokalnim izborima 2013. godine. I dok je HSP AS od 2013. godine na sve izbore izašao samostalno ili u koaliciji s HDZ-om, HSS, pa i HSLS svoj lokalni razvoj temeljili su na sjedenju na dvije stolice. Ta igra je od početka prezrena u vrhu HDZ-a, ali zbog političke pragmatičnosti Karamarko nije odbacio HSS. Međutim, na parlamentarnim izborima dopustio je HSS-u da pokaže svoju snagu u „bazama“, a ta snaga je rezultirala samo jednim osvojenim mandatom. I uzaludna je sada sva priča o broju preferencijalnih glasova HSS-a jer se zna kako je HSS prljavo igrao u borbi za preferencijalne glasove premda je dogovor unutar koalicije bio da nema „pripetavanja“. Takva pokvarena igra odbila se od glavu HSS-u, a ovog vikenda odbit će se od glavu i Branku Hrgu!

S druge strane, pravaši predvođeni Ćorićem i Tepešom ostali su dosljedni u svom političkom djelovanju te su upravo zbog toga izgradili povjerenje kod Karamarka, Brkića i Čuljka pokazavši kako je za njih ono što se dogovori – svetinja! Prvo kod formiranja lista, za razliku od HSS-a, HSP AS nije inzistirao da u svim izbornim jedinicama ima kandidata ili čak dva kandidata. I u takvom odnosu snaga, HSP AS uspio je u „crvenoj tvrđavi“ preko preferencijalnih glasova za Ivana Kirina doći do saborskog mandata, dok HSS-u to nije pošlo za rukom niti u izbornim jedinicama koje slove kao njihove utvrde u kojima imaju niz gradonačelnika i načelnika dobivenih u sprezi s SDP-om.

HSP AS se pokazao kao razuman partner i pri formiranju Vlade gdje je Ivan Tepeš lagano mogao postati ministar da je odigrao prljavu igru s Kosorom i Hrgom. Ipak, Tepeš se, tada, iznenađujuće povukao na „rezervne položaje“ i postao potpredsjednikom Sabora. Takav potez izazvao je podsmjehe u redovima HSS-a i HSLS-a, no ubrzo su nekadašnji dužnosnici partije Kosor i Hrg podvili repove i umjesto u ministarske fotelje sjeli u saborske klupe! Odmah nakon toga krenula je teška medijska paljba prema HSP AS-u gdje se nastojalo dovesti pod znak pitanja značaj HSP AS za pobjedu Domoljubne koalicije na prošlim izborima.

I dok su neki očekivali kako će se nakon takvih medijskih pritisaka ekipa iz HSP AS povući, odnosno primiriti, svi smo svjedoci kako perjanice ove stranke udaraju još žešće čime su u hrvatski politički prostor unijeli nove paradigme putem kojih dokazuju kako vlast mogu izgubiti, ali riječ i čast – nikad! HSP AS postao je glas hrvatskog naroda u Hrvatskoj te je kao takav prihvatljiv svim društvenim slojevima. Zbog toga ni ne jenjavaju napadi političkih elita koje su navike na podjelu kolača, a s ovakvim pravašima podjele više nema jer HSP AS igra na sve ili ništa – i pobjeđuje!

2

Pravas

Bog i Hrvati!

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 2 2 - 24
PRIMIO <- 15 3 7 119

Dostignuća

Vingd 18.00
Bodovi 46.8
Prijedlozi 1 0.00
Analize 5 18.00
Ankete 14

Ocjene (7)


Respektira (2): HR-HB-Mostar, IDujas


Ne slaže se (5): bereza, Niksodus, Laci, msesar, RepopeR


Komentari (23)


Tretman pravaške ideje u medijima je još uvijek udbaški. No navikli smo već da ako se protestira protiv državotvorne ideje onda je to opravdani revolt naroda, a ako se protestira protiv političkog tijela koje donosi presude onda marširaju fašisti. IDujas 0 0 0


IDujas, hvala na ovoj potpori! Drago mi je da si ušao u analizu analize, a ne u analizu ideologije! Svaka čast! Pravas 0 0 0


Inače, kako mi kaže jedan veliki prijatelj: "I kada su svi protiv tebe, to i dalje ne znači da nisi u pravu!" Pravas 0 0 0


Pravaštvo je naj plemenitija politička ideja u Hrvatskoj.Šteta što se više obrazovanih ljudi poput Zlatka Hasanbegovića nije uključilo u HSP.Kako očekujete potporu na izborima uz minoran broj ljudi u stranci koji mogu i znaju nešto uraditi? HR-HB-Mostar 0 1 0


Ma, kako bi se pametni ljudi poput Hasanbegovića mogli učlaniti u HSP gdje su Pero Čorić i Ivan Tepeš ? Nema šanse ' ! Čovjek je možda s obe noge na zemlji, ali gdje su mu ruke ? Laci 0 0 1

Analiza

Pravaši u vlasti uzdrmali su političku učmalost u Hrvatskoj!

18.03.2016. 12:55, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Nakon 165 godina postojanja pravaške ideje kroz koju je Otac Domovine dr. Ante Starčević definirao ideologiju koja se zalaže za neovisnost Hrvatske i Hrvata, ovaj narod napokon je na vlasti dobio pripadnike one političke ideologije koja je jedina tijekom svog postojanja zagovarala samostalnost. Koliko su pravaši nedostajali u izvršnoj vlasti tijekom ovih 25 godina hrvatske samostalnosti najbolje je vidljivo iz nastupa čelnika Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević koji u svakom trenutku, ne mareći na eventualne političke posljedice, ukazuju na nepravilnosti kako one koje je ostavila nesposobna Milanovićeva vlast tako i na one koje iskaču zbog nefunkcioniranja određenih dijelova vlasti ... više >

2

Pravas

Bog i Hrvati!
  • 2
  • 0
  • 5
  • 23

Analiza

Oduzmite knjige toj djeci!

17.03.2016. 12:56, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Puno čitam. Prokleto puno. Previše. I nerijetko me zbog toga grize savjest. Razdire, u stvari. Jer zbog te neutažive želje za spoznajom, želje za novim znanjima, za širenjem vidika (bla, bla, bla... među nama, ovo su šuplje riječi, samo puste floskule s kojima pokušavam racionalizirati ono vlastito, primitivno, nastrano sladostrašće, ma najobičniju, primordijalnu požudu, pomamu, pohotu, razvratnost... nekakav nastrani fetiš ili čak blud, ako hoćete) varam ženu i zapuštam djecu.

Ta moja književna satirijaza opasno prijeti obiteljskom životu. I braku. Dugo već zbog knjiga vodim dvostruki život, skrivam se s tim prokletim, neodoljivim zavodnicama u mračnom zakutku jedne, jeftinom škijom zadimljene, kavane, na tihom mjestu između nekakvog modernog online kladioničarskog aparata i nužnika, i obljubim ih. Javno. Tu i tamo dođe se kladiti neki maloljetnik kojeg je revna blagajnica, riskirajući otkaz ako šef slučajno sazna, izbacila iz "prave" kladionice (dovraga, pa tek mu je trinaest) ili nekakav lokalni, bezubi, višestruki ovisnik o... o više toga, sa "zidarskom" bocom piva u jednoj ruci i friško užicanim kovanicama u drugoj. Začudo, nikad te rijetke posjetitelje mog zakutka ne interesira obljuba in flagranti. Ne, oni samo s prijezirom bace ravnodušan pogled i na mene i na bludnicu. Na nju, što je još čudnije, samo ovlaš, samo na sekundicu, iako su nekad izuzetno lijepe, mekane kože i očaravajućeg mirisa.

A meni, kad god sam s nekom, vrijeme stane. Često sam toliko dugo i toliko jako zadubljen da zaboravim i na ovu nikad opranu masnu stolicu na kojoj se vrpoljim, i na ljepljivi pod, i na užasan smrad koji se širi kavanom – što od znoja gostiju, što iz nužnika s probušenim odvodom pisoara. Zaboravim nekad baciti i paranoični pogled (kako bih je brzo skrio ako slučajno u ovu rupu zaluta netko mi poznat) prema automat-kladioničaru ili gostu u prolazu kojem je doista pripelo kad se odlučio na hrabri posjet WCu.

I onda, tek onda kad završim s nekom, nikad prije toga – krene grižnja. Boli. Peče. Razdire. Što sam sve, Gospode, propustio zbog ove... zbog ove... bludnice najobičnije. Zapostavio, prevario obitelj. Ostarit ću sam. Ma sto posto. Svi će me napustiti, svi osim njih, bludnica prokletih. Ruku na srce, bolje nisam ni zaslužio.

Za razliku od nas "odraslih" koji s knjigama često varamo supružnike i zapostavljamo obitelj, djeci su one tek nevine ljubavi. Prekrasne prve zaljubljenosti. Nekome su u lijepom sjećanju, nekome su traumatične, a nekome, nažalost, prve ljubavi nisu bile s "vršnjacima"... i zbog toga ih proganjaju cijeli život.

Da, i knjige trebaju biti prilagođene uzrastu, moraju to biti ljubavi s "vršnjacima". Upravo zato je bitna školska lektira o kojoj se trenutno vodi žučna javna rasprava. Na primjer "Judita", Marka Marulića, je za srednjoškolski uzrast... hajde, nastavit ću u istom stilu – "pedofilija", ljubav puno starije osobe s tinejdžerom. I doista je dobro da nije na popisu lektire kao cjelovito djelo. S druge strane "Što je muškarac bez brkova", Ante Tomića, jest na popisu iako je riječ infantilnom djelu pisanom u komercijalne svrhe, za široke mase. Treba reći, to je, definitivno, štivo prilagođeno svim uzrastima (pa tako i srednjoškolskom) i sigurno nije "pedofilija", ali teško je ustvrditi da je intelektualno zahtjevnije od, na primjer, čitanja stripa "Alan Ford" ili igranja video-igrice "Prince of Persia". A ove dvije potonje aktivnosti su, složit ćemo se, tinejdžerima neusporedivo zabavnije. Nadalje, u svim Tomićevim djelima je prisutan jak i isključiv (a ne filozofski, ne onaj koji potiče na razmišljanje, ne onaj koji ostavlja prostor) osobni svjetonazorski stav. Nisam siguran da takvo štivo želimo preporučiti našoj djeci.

Kao što vidite, školska lektira je puno značajniji odgojni okvir nego što na prvi pogled izgleda i ne bih bio u koži onih koji je predlažu. Djeca upijaju, grade vlastiti identitet, povode se. Zadajte im, ojačani snagom školskog autoriteta, čitanje Karla Marxa i očekujte navalu komunista za koju godinu, zadajte im čitanje Adolfa Hitlera... nisu sve knjige bezazlene, i one bi, poput filmova, trebale biti klasificirane: G, PG, PG-13, R...

Da nije aktualne kurikularne javne rasprave, medijima (i meni, priznajem) bi promakla informacija da Knjižnice grada Zagreba organiziraju "Izbor najčitatelja godine za djecu starije osnovnoškolske dobi". Već petnaestu godinu zaredom. Petnaestu godinu! Zašto uskličnik? Zato što su pobjednici za 2015. godinu klinci koji su pročitali 248 knjiga (četrnaestogodišnjak) i 241 knjigu (trinaestogodišnjakinja). A cijelo moje uvodno "bludničenje" je sa "samo" četrdesetak knjiga prošle godine...

Na ovu opsesivnu aktivnost su, jednostavnom matematikom, utrošili skoro dvostruki prosječni fond radnih sati zaposlenog Hrvata. Ili, hajde, "samo" jedan fond radnih sati, ako brzo čitaju i, recimo to školski, "bez razumijevanja" ili ako čitaju samo kraća, manje zahtjevna književna djela (tko uopće kontrolira jesu li prilagođena njihovom uzrastu?). E sad, pitanje svih pitanje je: Koliko im je vremena ostalo za druge aktivnosti? Gdje nađu vrijeme za školu, za domaće radove, za dodatni strani jezik, za sport, za spavanje... a vrijeme za igranje, za druženje, gdje su prve ljubavi... gdje je, dovraga, djetinjstvo? Gdje je, dovraga, djetinjstvo!?

I tako, sasvim slučajno saznajemo za ovih petnaest godina javnog, sustavnog, i što je najgore – društveno prihvatljivog maltretiranja djece bez da "institucije koje rade svoj posao" vide potrebu za bilo kakvom reakcijom. Jer koja bi se budala obrušila na djecu zbog čitanja knjiga? Ima li u Hrvatskoj uopće takvih budala koje ovo neće oportuno prešutjeti? Budala koje ne vide veliku razliku između opsesivnog ponašanja onog tinejdžerskog kladioničara iz mračnog zakutka moje prljave kavane i opsesivnog ponašanja tinejdžerskih "najčitatelja"?

Za kraj, odgovor na, Hrvatima, najvažnije pitanje: Ako je ovdje doista netko za nešto kriv, tko je taj (tko su ti)? Naravno, po hrvatski, kad ovo ustvrdimo "riješili smo problem", a sve će se nastaviti po starom. Dakle, krivi su:
• Preambiciozni, sigurno bezgranično ponosni roditelji (staratelji, bake, djedovi...), vrlo vjerojatno frustrirani, nerealizirani ljudi, nezadovoljni vlastitom "stručnom spremom", čije traume uslijed neispunjenih ambicija kompenziraju djeca, a oni, odrasli i jadni, ne mogu klince zaustaviti jer klinci "to vole, žele, hoće"... jer ne zna dijete što je dvjesto kila.
• Školski psiholozi, pedagozi, pravobranitelji za djecu... sve te "stručne" osobe i institucije koje u ovome ne vide patološko, opsesivno ponašanje... ili još gore – vide, a ne reagiraju – jer nisu valjda budale da u ova nečitateljska vremena napadaju djecu koja čitaju knjige.
• Knjižnice grada Zagreba koje nisu prekinule ovaj Izbor još 2003. godine kad je prva tinejdžerica "probila" dvjesto pročitanih knjiga.
• Sponzori koji podržavaju ovaj Izbor, za 2015. godinu to su: Knjižnice grada Zagreba, Pučko otvoreno učilište Petar Zrinski, Algoritam, Mozaik knjiga, Profil Knjiga, Microline d.o.o, Lenovo i OKI.

Za kraj, svi vi ovdje prozvani krivci javno vas molim, za dobrobit djece – prekinite ove gluposti i oduzmite im knjige, barem stotinjak godišnje. I vratite im djetinjstvo. Doista vas molim, budite pametni i vratite im djetinjstvo...

Interakcija

 
UČINIO -> 271 9 - 534
PRIMIO <- 601 100 106 1,680

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 119.1
Analize 110 542.00
Ankete 20

Ocjene (5)


Respektira (4): HR-HB-Mostar, Alumnus, ivan94, IDujas


Slaže se (1): Laci


Komentari (11)


..dohvat najspektakularnija čuda koja su iz korjena promijenili svijet.Kada je diejte prije 30-tak godina išlo u školu(npr ja)u njoj nije mogao naučiti programirati jer nastavnici to ni sami nisu znali.Danas se toliko promijenilo da više nije riječ.. RepopeR 0 0 0


..samo o pojedinačnim predmetima kao što je npr programiranje,danas je takva situacija i s većinom drugih predmeta,čak i tradicionalnim kao što su književnost,matematika,..Nastavnici jednostavno nisu dorasli s onim što je moguće dobiti izvan. RepopeR 0 0 0


Vezano uz čitanje tu je npr: http://soctorrent.com/ttc-books-that-have-made-history-books-that-can-change-your-life-sup3r-edition-tf5001451.html a i ovakvog sjajnog profesora,..moguće je komentirati/kritizirati,a ne konzumirati nametnuto i nabacano. RepopeR 0 0 0


Npr: http://jorielle-music.blogspot.hr/2006/09/ttc-books-that-have-made-history.html ako se netko zainteresirao može naći na http://www.tudou.com/programs/view/9yniLD5jwoA/ (ostaviti malo na pauzi pa onda slušati, nastavak je lako naći) RepopeR 0 0 0


..a treba samo vidjeti što je npr samo ovaj prof predavao: https://www.recordedbooks.com/index.cfm?fuseaction=rb.show_auth&auth_id=141476 RepopeR 0 0 0

Analiza

Oduzmite knjige toj djeci!

17.03.2016. 12:56, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Puno čitam. Prokleto puno. Previše. I nerijetko me zbog toga grize savjest. Razdire, u stvari. Jer zbog te neutažive želje za spoznajom, želje za novim znanjima, za širenjem vidika (bla, bla, bla... među nama, ovo su šuplje riječi, samo puste floskule s kojima pokušavam racionalizirati ono vlastito, primitivno, nastrano sladostrašće, ma najobičniju, primordijalnu požudu, pomamu, pohotu, razvratnost... nekakav nastrani fetiš ili čak blud, ako hoćete) varam ženu i zapuštam djecu. Ta moja književna satirijaza opasno prijeti obiteljskom životu. I braku. Dugo već zbog knjiga vodim dvostruki život, skrivam se s tim prokletim, neodoljivim zavodnicama u mračnom zakutku jedne, jeftinom škijom ... više >

  • 4
  • 1
  • 0
  • 11

Analiza

Hrg se bori za opstanak: Tko je zapravo Karamarkov strateški partner, HSS ili HSP AS?

16.03.2016. 16:52, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

U sjeni dvaju stranačkih izbora koji će uvelike odrediti budućnost Hrvatske, HDZ i SDP odlučuju hoće li zadržati stara vodstva ili izabrati nova, u ovu će subotu i članstvo HSS-a ocijeniti koliko je zadovoljno postignućima Branka Hrga i njegove ekipe na čelu stranke. Baštinici nauka braće Stjepana i Antuna Radića, kako se ponekad vole predstavljati, daleko su manje značajni u hrvatskoj politici nego njihovi osnivači. Imala je ta stranka u samostalnoj Hrvatskoj svojih uspona i padova, zvjezdane trenutke je doživljavala kad je Zlatko Tomčić kao čelnik HSS-a obnašao visoku dužnost Predsjednika Hrvatskog sabora, a Josip Friščić nešto kasnije odlučivao o tome hoće li premijer postati Zoran Milanović ili Ivo Sanader, ali ukupni je dojam da Hrvatska seljačka stranka nije ni izbliza više ono što je bila. Branko Hrg kao aktualni predsjednik jedini je osvojio izvorni saborski mandat, dok im je drugo mjesto u Saboru pripalo kao rezultat političke trgovine, a i možebitno treće će biti tek posljedica dogovora sa strateškim partnerom u Domoljubnoj koaliciji. Upravo je to partnerstvo kamen spoticanja u stranci i glavni uzrok nezadovoljstva postignućima Branka Hrga. Smatra se da je HSS trebao osvojiti više, i to vlastitim snagama.

Prošli su parlamentarni izbori bili specifični, dogodio se sraz dvije nikad veće koalicije, Domoljubne s osam i Hrvatska raste sa šest stranaka, i pojedinačno je starim strankama bilo doista teško izboriti mandate. S toga ne čudi da su sve osim regionalnih radije potražile šansu unutar koalicijskog kišobrana. Kao i uvijek kada se radi o zajedničkom nastupu, na konačni broj mandata više je utjecala vještina pregovaranja o mjestima na listi nego stvarna jakost pojedine stranke. Nakon izbora, kad je koalicija zasjela na vlast, opet je dogovor odlučio o funkcijama. Branko Hrg kao aktualni predsjednik HSS-a podbacio je u obje faze. Usprkos solidnom broju preferencijalnih glasova, HSS-ovi kandidati su ih dobili ukupno 22.423, stranka čak dva mandata zaostaje za HSP AS-om koji ih je dobio duplo manje (11.200). Osim toga, pravaši Ivana Tepeša imaju saborski klub i dobili su mjesto Potpredsjednika Hrvatskog sabora, a HSS ništa. Saborski je klub formirao tek naknadno i to uz pomoć Gorana Dodiga, zastupnika Hrvatske demokršćanske stranke. Da paradoks bude veći, Branko Hrg je s HDZ-om potpisao sporazum o strateškom partnerstvu, a ne HSP AS. Realno je onda zapitati se, što je to partnerstvo donijelo seljačkoj stranci i tko je zapravo Karamarkov strateški partner, HSS ili HSP AS?

Prema političkom utjecaju, dvojbe nema, Tepeš s potpredsjedničkog mjesta u Saboru izravno utječe na izbor tema i dinamiku rasprave. Pero Ćorić, njegov agilni tajnik, gotovo je dnevno u medijima s temama o lustraciji, vojnom roku i raznom iz programa svoje stranke, a kroz Vijeće za suradnju uvelike oblikuje odnos Domoljubne koalicije prema MOST-u. O svemu tome Hrg i njegova stranka mogu samo sanjati. Isto kao Darinko Kosor i njegov HSLS, drugi gubitnik u koaliciji, „seljaci“ se mogu samo očitovati o nekom problemu, a i to tek kad ih novinari pitaju. O nametanju tema, nema ni govora. Po prvi puta otkako HSS sudjeluje u vlasti, ne samo da će poljoprivrednu politiku krojiti drugi, nego na ključna rješenja ta stranka neće moći ni utjecati jer nije dovoljno jaka. Osim šuplje hvale da se vratio na vlast, što je uz mjesto u Europskom parlamentu okosnica Hrgove kampanje, HSS u stvarnosti nema baš ništa. Zbog toga je u subotu vrlo moguća smjena na vrhu stranke.

Za opstanak se Hrg bori s Krešom Beljakom i Nenadom Matićem. Beljak za saveznicu ima upravo Marijanu Petir pa će od isticanja njezinog položaja u EP kao uspjeha stranke  Hrg imati više štete nego koristi. No snishodljivost prema prvoj dami hrvatskih seljaka, Beljak govori kako ne bi ni bio kandidat da se ona kandidirala, mogla bi tog Hrgovog izazivača koštati nekih drugih glasova u stranci. On kao glavni Hrgov propust navodi da stranka u posljednje četiri godine nije raspravljala niti o jednoj relevantnoj političkoj temi, odnosno da se bavila jedino političkom trgovinom (i to sa slabim rezultatom) i teško će Hrg pobiti njegovu dijagnozu jer argumenata naprosto nema. Nenad Matić pak ne nalazi lošim stanje u stranci, on tvrdi da rasprava o bitnim pitanjima ima i da su argumentirane, ali mu se ne sviđa mjesto HSS-a na političkoj sceni i, posebice, pozicija stranke kao strateškog partnera u Domoljubnoj koaliciji. Osim toga, zajedničko je obojici izazivača, nakon izbora nudi svim kandidatima značajno mjesto u stranci. Za razliku od dosadašnje prakse, najizraženije kod HDZ-a i SDP-a, to je uistinu novina. Dobro je za HSS i što optužbe za političku trgovinu dolaze iz same stranke, iako je pitanje bi li se to uopće povlačilo da je Hrg bolje trgovao.

Bez obzira na to tko će od navedenih u subotu pobijediti, imat će u budućnosti vrlo težak posao. Nije lako povratiti ugled stranke koja je nekad i presudno utjecala na državnu politiku. Mjesto u vlasti samo po sebi ne znači ništa ako je formalno i služi tek za pohvaliti se manje upućenima. Isto vrijedi i za titulu strateškog partnera glavne vladajuće stranke ako mjesta za stolom gdje se odlučuje zauzimaju drugi. Nerealno je očekivati da bi se za HSS po tom pitanju bilo što moglo ubrzo promijeniti. Njihova je snaga na terenu, među brojnim ograncima stranke zahvaljujući kojima je Branko Hrg i dobio toliko preferencijalnih glasova. Do sljedećih izbora kada bi taj kapital opet mogao biti potreban potencijalnim koalicijskim partnerima, politički stavovi stranke teško da će biti uvažavani. Zato bi budući predsjednik HSS-a, bez obzira na to hoće li biti stari ili novi, najveću uslugu stranci napravio kad bi se do tada više posvetio jačanju organizacije i kreiranju suvislih politika, jer to vrijedi više od trgovačke vještine, a manje samohvali i mahanju statusom strateškog partnera u Domoljubnoj koaliciji. Od toga čak ni sam ne može imati koristi, a kamoli stranka i oni čije interese navodno zastupa.

6

visitor

s odmakom se bolje vidi

Interakcija

 
UČINIO -> 1,026 66 41 2,989
PRIMIO <- 1,297 278 249 3,244

Dostignuća

Vingd 2,796.00
Bodovi 260.9
Prijedlozi 4 15.00
Analize 266 2,712.00
Ankete 419

Ocjene (4)


Respektira (4): Dirk15, siouxica, Spektator, Alumnus


Komentari (18)


@P, vrlo sam zadovoljan, link koji si dao potvrđuje sve što sam napisao-da HSPAS kao i svi drugi u Domoljubnoj koaliciji ima „koalicijski“, a HSS sporazum o „strateškom partnerstvu“, nije svaka trajna suradnja ista, sadržaj i naziv dokumenta su bitni visitor 0 0 0


a što se datuma tiče, i fizički i logički je nemoguće da samostalni HSS-ov izlazak na izbore 2011. i u travnju 2013. godine prekrši i učini nevažećim Sporazum o strateškom partnerstvu i trajnoj političkoj suradnji potpisan u srpnju 2013.godine visitor 0 0 0


Vidi se da nisi pročitao tekst s linka koji sam ti poslao...Ja vjerujem da su u HSP AS zadovoljni sa svojim ugovorom o trajnoj političkoj suradnji. Zašto je HSS nezadovoljan svojim STRATEŠKIM ugovorom, vjerujem da će nam reći Beljak kada pobijedi! :) Pravas 0 0 0


također i zajednički izlazak na izbore za EU parlament 2014. godine, bila je koalicija HDZ/ HSS/HSPAS/BUZ/ZDS/HDS, potvrđuje da sporazum iz srpnja 2013.godine niti je prekršen, niti je prestao važiti visitor 0 0 0


@P, mene zanimaju jedino činjenice, ne vjerovanja ili (ne)zadovljstva, bilo čija ..naravno da sam pročitao tekst s linka, a znao sam i od prije, tamo nigdje ne piše "sporazum o strateškom partnerstvu"..stoji sve što sam napisao, i tu i u tekstu :) visitor 0 0 0

Analiza

Hrg se bori za opstanak: Tko je zapravo Karamarkov strateški partner, HSS ili HSP AS?

16.03.2016. 16:52, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

U sjeni dvaju stranačkih izbora koji će uvelike odrediti budućnost Hrvatske, HDZ i SDP odlučuju hoće li zadržati stara vodstva ili izabrati nova, u ovu će subotu i članstvo HSS-a ocijeniti koliko je zadovoljno postignućima Branka Hrga i njegove ekipe na čelu stranke. Baštinici nauka braće Stjepana i Antuna Radića, kako se ponekad vole predstavljati, daleko su manje značajni u hrvatskoj politici nego njihovi osnivači. Imala je ta stranka u samostalnoj Hrvatskoj svojih uspona i padova, zvjezdane trenutke je doživljavala kad je Zlatko Tomčić kao čelnik HSS-a obnašao visoku dužnost Predsjednika Hrvatskog sabora, a Josip Friščić nešto kasnije odlučivao o ... više >

6

visitor

s odmakom se bolje vidi
  • 4
  • 0
  • 0
  • 18

Analiza

"I mogu vam reći..." -- ili zašto konj ne može biti kriv ?!

15.03.2016. 19:06, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Slušajući već godinama što govore naši političari, naročito oni koji su na vlasti ili blizu vlasti, i slušajući raspravu o proračunu u hrvatskom Saboru, imam dojam i ne samo dojam, da se ponavlja uobičajeni politički spin u Hrvatskoj da je za stanje u Hrvatskoj kriv narod, i da kod "bolnih" rezova prvo treba "zarezati" onu najranjiviju kategoriju građana, i ujedno najsiromašniju kategoriju građana. Smanjuju se neke stavke proračunskih rashoda, ali  za vraga samo one koje pogađaju one najpotrebitije, kao što su prijevoz učenika, prijevoz na otoke, i tome slično, ali ni za Boga se ne bi diralo u porezni sustav koji bi doveo do toga da oni bogatiji, naročito banke, doprinose više proračunu od onih najsiromašnijih, koji kroz PDV doprinose tome da se bogati još više bogate, a oni još više osiromašuju.

Ali zato veoma rado i politički i medijski se ističe "činjenice" da naš narod "ne voli bogate", "nema poduzetnički mentalitet", "mrzi strane invstitore" i općenito je antipoduzetnički raspoložen. No u svezi tih tvrdnji bih naveo stihove jednog pjesnika, koje glase:

"I mogu ti reći: kad si konj                                                                                uopće ti nije važno  da budeš baš prvi.                                                               To je uvijek važno samo onome                                                                             tko te jaše"

Budući da se u nas već od samog stvaranja države "odredilo" negdje od nekoga ili nekih, da se uloge trebaju podijeliti tako da  neki budu "konji", a neki "jahači", pa se to "riješilo" tako da su "obični" građani postali konji, a  "elite" su postali jahači.  I sada mi od "konja" očekujemo da vuče svom snagom i da se trudi da bi bio prvi, a "konj" je svjestan, sukladno pjesnikovoj viziji, da će od toga imati koristi samo jahač

Sve su nam činili da postanemo konji, pa smo to i postali, pa smo stalno glasovali za iste "jahače", mozak nam je postao konjski, a "jahači" nas optužuju  da nismo prvi jer nedovoljno brzo "trčimo", da ne činimo dovoljno za naše "jahače". "Jahači" ne shvataju da to tako ne ide, da konje treba i dobro hraniti, i dobro čuvati, i o njima se treba dobro brinuti ili će uginuti. No nisam siguran da naši političari i naše elite to shvataju, a još manje da im je jasno da se ne može naprijed, a kamoli da se bude prvi ili među prvima, ako ne brineš o "konjima", već smatraš da ih trebaš "jahati" dok ne lipsaju. A u nas smo već blizu tome.

No ali što ako se naši "jahači"  varaju, pa se sukladno teoriji evolucije, obični konji mogu evoluirali u "divlje konje", a onda se "jahačima" ne piše dobro. Naši "jahači" osim sjedenja u sedlu ne znaju ništa  drugo, pa je zato vrijeme da "sjašu", da se spuste na zemlju, te ili promijene ponašanje prema "konjima", ili će "konji" promijeniti njih.                                                   

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (1)


Slaže se (1): HR-HB-Mostar


Komentari (1)


A ja sam mislio da smo ovce, ali ovo sa konjima je bliže istini. HR-HB-Mostar 0 0 0

Analiza

"I mogu vam reći..." -- ili zašto konj ne može biti kriv ?!

15.03.2016. 19:06

Slušajući već godinama što govore naši političari, naročito oni koji su na ... više >

Analiza

O udruzi Lipa, ekonomiji kapanja i ostalim sitnicama

15.03.2016. 13:26, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Svi znamo kako stvari funkcioniraju u sustavu „kumstva“ (klijentelizam, korupcija, nepotizam) i zbog toga ne želimo nikakve promjene, sve što želimo je tek nekakvo poboljšanje vlastitog položaja. Uređena država je za Nijemce u njihovom ordoliberalizmu koji su nam preko HDZ-a pokušali „uvaliti“ preporukom IFO instituta. Ali narod koji je potekao iz sistema „snađi se druže“ zna da je rad samo za budale i konje! I upravo zbog toga redovito glasamo za iste. Isti su pak uvijek isti, a njihovi predsjednici redovito najnepopularniji političari u zemlji, što bi svakako bio paradoks u bilo kojoj, koliko-toliko, normalnoj državi, u našoj nipošto. U našoj državi rad je samo za budale i konje, a naši državnici su naših ruku djelo, pa se ni njima ne radi, već poput naroda stalno očekuje da im nešto kapne odozgora, ali to „gore“ je sve više i nedostižnije pa su i stranačke blagajne sve praznije, i tu nastaje problem.

Doskočicom iz 90-tih godina „Druže Tito ti si krao al si i nama dao, ovi kradu al nama ništa ne dadu“ narod priznaje pravo državnika da kradu, čak im se zbog toga i dive uz uvjet da i njima štogod kapne. Ukidanjem monetarne suverenosti se međutim zatvorila špina kojom je političko obilje kapalo prema narodu, problem koji nijedna reforma ne može uistinu riješiti, čak ni ona njemačka ordoliberalna, jer red i rad su fašističke tvorevine, a mi smo svi antifašisti (odatle i Milanovićeva umotvorina po kojoj, ako ti treba novca bavi se politikom), čak i kulturni ministar Hasanbegović.

Politika kapanja, odnosno ekonomija kapanja (trickle down) nije ništa novo, postoji u cijeloj povijesti i na svim meridijanima, razlika je samo u veličini kapi i njihovoj učestalosti, pa su one veće i češće u bogatim zemljama, a sitne i rijetke u siromašnim. Zanimljivost je što u obje zemlje ljudi misle da dobivaju više-manje onoliko koliko mogu, pa jedni imaju zadovoljstvo preživjeti unatoč tome što nemaju posla a drugi nalaze zadovoljstvo u relativno skromnoj naknadi za svoj rad. Ekonomija kapanja ovisi o sprezi države i biznisa, i o njihovom omjeru po kojem razlikujemo komunizam i kapitalizam, ali također prepoznajemo zajednički sustav „kumstva“. Socijalna država ovisi o sprezi politike i naroda koji stvaraju kapital za relativno bogatstvo jednih i relativno siromaštvo drugih, kapitalizam pak uvjetuje samo kapital kojeg zemlje u tranziciji nemaju, pa su se tako našle u zrakopraznom prostoru koje nas sve zbunjuje.

Iz ove zbunjenosti najprije su se trgnuli upravo naši „kumovi“, ljudi koje smo prvo upoznali kao komuniste, tvorci doskočice „snađi se druže“, zatim su postali kapitalisti koji su sistemom „kumstva“ privatizirali Hrvatsku, stečenim kapitalom postali su libertarijanci koji pod parolom „još više kapitalizma!“ danas na mala vrata preuzimaju uzde u vođenju države. Ali zašto bi libertarijanci željeli vlast ako je njihova filozofija „što manje države“ odnosno što više sloboda, pri čemu se misli na tržišne slobode a ne na one uvrnute SDP-ove „ljudske slobode“ bazirane na seksualnosti koje neumitno vode ka pedofiliji (u Nizozemskoj već imaju svoju stranku)? Libertarijanska ekonomska mjera je dati što više novaca bogatima (smanjenjem poreze i slično), što bi navodno trebalo zadovoljiti i socijalni aspekt jer bi iz predviđenog obilja trebalo „dokapati“ nešto i sirotinji (kod nas je ta logika već vidljiva u nepostojanju poreza na prihod od kapitala, dok su porezi na prihod od rada visoki). To ipak nema veze sa slobodnim tržištem kojeg propagiraju, pa je namjera upravo u tome da država intervenira na tržištu, ali u korist bogatih, što su više-manje sve vlade svijeta proteklih godina i činile, spašavajući posrnuli međunarodni financijski sustav.

Kako ne voli državu, tako libertarijanizam ne voli ni stranke, jer sve su to usta koja treba hraniti, i sve su to otimači „vrhnja“ koji, po njima, uništavaju ekonomiju, što je doduše istina jer politika „skorup“ samo pokupi a ne ulaže ga dalje, jer političari su prolazna roba čije je vrijeme bogaćenja ograničeno demokratskim procesima. Libertarijanci su pak došli da ostanu pa ih demokratski procesi ne zanimaju. Libertarijanci se stoga kriju u udrugama, tipa udruge (ne)stranke Most, u kojoj su neki poput Lovrinovića, kako sad izgleda, zalutali (a možda i nisu, obzirom na ocjenu agencije Moody's koja ih smatra nepouzdanima) Poput nestranačkog premjera Oreškovića, za kojeg ne treba dva fakulteta da se dokuči kako diše, i čiji je „genijalni plan“ daljnja privatizacija svega što je u Hrvatskoj ostalo, kako bi se namirili oni koji mogu posuđivati je su lukavo zadržali svoj monetarni suverenitet, a sve u očigledno uzaludnom pokušaju povećanja kreditnog rejtinga.  

Ili čudnovati kljunaš u liku udruge Lipa, ali ne udruga pčelara s istim imenom, koja ima smisla jer pčelari imaju nešto zajedničko i nema ih puno, već takozvanih poreznih obveznika! Kao da su nešto posebno, kao da samo oni u Hrvatskoj plaćaju porez, pa zbog toga traže neku zadovoljštinu, neko pravo glasa, dok svi ostali u državi samo prodaju zjake i muda pod bubrege. Ali nema sumnje da je Lipa udruga nekih poreznih obveznika s kapitalom, i čiji je interes da se porezi smanje, jer, kao što smo rekli, ne žele financirati ništa što je izvan njihove sfere interesa. „Lipa“ stoga nije simbol njihovog kapitala već sinonim njihove volje za dijeljenjem, simbol novčane vrijednosti koja će, iz njihovih čvrsto stisnutih šaka „dokapati“ prema sirotinji. Kad Davor Huić kao predsjednik udruge s tako besmislenom prezentacijom postane savjetnik premjera, što mislimo da se dogodilo? Jesmo li u liku Oreškovića dobili prosvijetljenog državnika koji u svom savjetu želi imati širok spektar različitih mišljenja, iz kojih će dubokom meditacijom i besprijekornom analizom izdvojiti najbolje? Ili se osnažuje sebi kompatibilnim, možda i s onim čije su ga makinacije i kapital doveli na položaj. Krupni kapital je tako dobio zaštitnika svoje pohlepe u samom vrhu vlasti, jer krupni kapital više ne traži svoje zaštitnike u kandidatima koje su delegirale prevrtljive političke stranke. Budućnost koja nas čeka je stoga relativno „svijetla“, slabljenjem partitokracije dobit ćemo doduše korupciju višeg reda moći, ali postoji i mogućnosti da u narodu nestanu podjele koje nas slabe, pa možda više neće biti bitno jesmo li ustaše ili partizani, Srbi ili Hrvati, vjernici ili ateisti, već ćemo se svi ujediniti u brojčano snažnu udrugu „sjebani“, a kontra nas će biti samo šaka jada bogatih, zaštićenih tek snagama reda, sudstvom…

5

5none5

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 555 61 37 1,278
PRIMIO <- 920 164 56 1,791

Dostignuća

Vingd 1,021.00
Bodovi 186.8
Prijedlozi 6 37.00
Analize 176 983.00

Od istog autora

Ocjene (2)


Respektira (1): Alumnus


Slaže se (1): Laci


Komentari (2)


@5none5, veoma, veoma dobar tekst ! No kada se udruzi "sjebani" priključe i sjebani policajci i vojnici, i pil zobneri u sudstvu, onda će "šaka jada" od bogatih biti definitivno sjebana. Kako god to zvali TO JE NEIZBJEŽNO ! Laci 0 0 0


Zanimljiv pogled na naše postkomunističko društvo. Ali, je na neki način depresivan i defetističan, obeshrabrujući. Takav pogled na život i na društvo meni je tuđ. Držim da se uvijek nešto može učiniti. Pitanje je ima li spremnosti i znanja za to. Boljunac 0 0 0

Analiza

O udruzi Lipa, ekonomiji kapanja i ostalim sitnicama

15.03.2016. 13:26, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Svi znamo kako stvari funkcioniraju u sustavu „kumstva“ (klijentelizam, korupcija, nepotizam) i zbog toga ne želimo nikakve promjene, sve što želimo je tek nekakvo poboljšanje vlastitog položaja. Uređena država je za Nijemce u njihovom ordoliberalizmu koji su nam preko HDZ-a pokušali „uvaliti“ preporukom IFO instituta. Ali narod koji je potekao iz sistema „snađi se druže“ zna da je rad samo za budale i konje! I upravo zbog toga redovito glasamo za iste. Isti su pak uvijek isti, a njihovi predsjednici redovito najnepopularniji političari u zemlji, što bi svakako bio paradoks u bilo kojoj, koliko-toliko, normalnoj državi, u našoj nipošto. U ... više >

5

5none5

  • 1
  • 1
  • 0
  • 2

Analiza

Hrvatski suverenisti pod lustracijom, ili, kad nelustrirani lustriraju.

13.03.2016. 08:23, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Bogu hvala, započeo je proces lustracije u Hrvatskoj. Doduše neslužben, bez jasne zakonske regulative ali neosporno  detaljan pa čak i bezobziran u pojedinim trenutcima.

Paradoks leži u činjenici da lustraciju provode oni koji se najoštrije protive bilo kakvoj najavi zakonske regulative procesa sučeljavanja s prošlošću. Provode je oni koji su najoštrije protiv jasnog i javnog lustracijskog procesa s jasnim i transparentnim odredbama.

 Tako je neformalni, jugofilni „lustracijski sud“ odlučio da Hasanbegović nipošto ne može biti ministar kulture jer je prije tridesetak godina raspravljao o Ustaškom pokretu, jer je prije dvadesetak godina nosio kapu legitimne postrojbe – HOS-a, čije je znakovlje i slogan uredno registrirao Ured državne uprave RH. Grijehom mu presuđuju istinitu izjavu o antifašizmu kao floskuli iza koje se pokušavaju prikriti zločini komunizma u Hrvatskoj. Zbog navedenoga ,drže, ne može obnašati javne dužnosti. O presudi su izvjestili opću međunarodnu organizaciju i na zadnje noge, denuncijatno digli sve saveznike. Srećom malobrojne. Proces je pokrenuo bivši Feralovac, Đikić, poznat po nekadašnjem veličanju Maksa Luburića.

 Lustracijski proces je nastavljen ministrom znanosti obrazovanja i športa Šustarom.

„Sud“ je odlučio da ne može javno djelovati jer vjeruje u kreaccijske intervencije Boga tijekom nastanka i razvitka ljudske vrste i postanka uopće. Iako su razine religijsko-znastvenih sukoba sve blaže, unatoč svjetskoj podjeli znanstvenika na kreacioniste i evolucioniste te ostale derivate, hrvatski orjunaško komunistički križanci su galamom s medijskom paljbenom potporom odlučili da je njegov svjetonazor suprotan komunističkoj dogmi o nepostojanju Boga te da dotični ne može obavljati javne funkcije.

 Lustrirali su i ministarskog kandidata Crnoju ali nikada nisu pokrenuli proces protiv Čačića, Josipovića,Tedeschija i sličnih pretvarača.

 Lustrirani su hrvatske dragovoljce i branitelje objavom registra i četverostrukom revizijom invaliditeta – partizane  s dva svjedoka nikada nisu priupitali za status.

 Jugofilno, dobro umreženo „sudište“ lustrira i cijelu Hrvatsku. Tužitelj Leković je ozbiljno optužuje za fašizaciju obavještavajući 600 000 novinarskih adresa. Optužbe odašilje u pauzama beogradskih, fakultetskih predavačkih obveza. Ne smeta što ima tek srednjškolsko obrazovanje.

 Mostovci vele da su protiv lustracije.

Ostaje nejasno protiv koje su lustracije jer lustracijski proces, vrlo proizvoljnih načela odavno traje. Provode ga nelustrirani orjunaško komunistički križanci, samoprozvani antifašisti, koji lukavo izbjegavaju osudu svih totalitarizama, amnestirajući komunističke zločine.

 Stoga je lustracija u Hrvatskoj civilizacijska nužnost.

2

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 244 126 23 172
PRIMIO <- 181 72 17 490

Dostignuća

Vingd 160.00
Bodovi 84.6
Prijedlozi 1 0.00
Analize 43 158.00
Ankete 130

Ocjene (2)


Respektira (1): Laci


Slaže se (1): Laci


Komentari (3)


Eh, Zenga2, možemo samo zapjevati -"Prijatelji baš su nas prevarili...!", jer ovo nije ova Hrvatska za što se borilo '90-ih. četnički derneci po Hrvatskoj, Pupovac trubi po svijetu o ustašizaciji, Frljić u Rijeci ..., imovo što ti navodiš ?!!! Ludo Laci 0 1 0


@Laci -još smo tu -još se borimo. Zenga2 0 0 0


@Zenga2, tu jesmo ali se 'slabo' borimo. No svejedno, naše je da najavljujemo da je još 'mrak', a da li će 'svanuti' zasada salbo ovisi od nas. Kad je postavljen šator ponadao sam se, ali očito uzalud. Laci 0 0 0

Analiza

Hrvatski suverenisti pod lustracijom, ili, kad nelustrirani lustriraju.

13.03.2016. 08:23, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Bogu hvala, započeo je proces lustracije u Hrvatskoj. Doduše neslužben, bez jasne zakonske regulative ali neosporno detaljan pa čak i bezobziran u pojedinim trenutcima. Paradoks leži u činjenici da lustraciju provode oni koji se najoštrije protive bilo kakvoj najavi zakonske regulative procesa sučeljavanja s prošlošću. Provode je oni koji su najoštrije protiv jasnog i javnog lustracijskog procesa s jasnim i transparentnim odredbama. Tako je neformalni, jugofilni „lustracijski sud“ odlučio da Hasanbegović nipošto ne može biti ministar kulture jer je prije tridesetak godina raspravljao o Ustaškom pokretu, jer je prije dvadesetak godina nosio kapu legitimne postrojbe – HOS-a, čije je znakovlje ... više >

2

Zenga2

Strpaše me u grob i to im još malo — Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo! AGM
  • 1
  • 1
  • 0
  • 3

Analiza

Koliko mi imamo političara, a koliko "političara" ?

05.03.2016. 18:11, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Ako riječ "političar" definiramo kao naziv za osobu koja se bavi politikom, a riječ političar definiramo kao osobu koja se bavi politikom koja zastupa interese neke države i većine njenih građana, onda mi u Hrvatskoj imamo ogroman broj "političara", ali veoma malo, gotovo neznatan broj političara. Zašto mislim tako?

Pa jednostavno zato što je čak i bivši premijer, Zoran Milanović, koji sebe smatra veoma pametnim čovjekom, u tom svojstvu, i u svojstvu premijera,ženi koja ga je pitala što da radi jer nema posla, odgovorio - "Bavite se politikom"! I treba mu povjerovati, jer je on čovjek koji cijelog života nije radio ništa realno, opipljivo, mjerljivo, već se bavio samo politikom, pa zna što govori u svezi bavljenja politikom. jer je općepoznato da je u nas za dobivanje "kruha bez motike" najlakši i najučinkovitiji način bavljenje politikom. A to podrazumijeva biti članom neke stranke ili partije, najbolje one na vlasti, i na taj način biti "političar", bez obzira na kojoj "štengi" vlasti u hijerarhiji državmo javnog ustrojstva, od funkcije načelnika mjesnog ureda špičkovine, do funkcije predsjednika države.

Sve osobe koje se na naprijed definirani način priključuju onome što se obično kolokvijalno naziva bavljenje politikom, sebe samozadovoljno nazivaju političarima. No tomu nije tako, jer je samo veoma, veoma mali broj onih koji zaslužuju naziv političara u smislu  zastupanja interesa države i većine njenih građana, a svi ostali su samo "političari" u smislu kako to vjerojatno podrazmijeva Milanović, tojest kao nešto čime rješavaš osobne probleme. Ako bih trebao procjeniti omjer broja onih koji su u nas "političari" u odnosu na one koji su  političari, rekao bih da je taj omjer  cca 95 %/5 %., u korist "političara". U prikupljanju "dokaznog materijala" za takvu tvrdnju pođimo od hrvatskog Sabora. Može li netko mirne savjesti potvrditi da su u hrvatskom Saboru ikada sjedela više od 8 (osam) osoba koju su bili istinski političari, zastupnici interesa Hrvatske i većine hrvatskih gađana ? A kada bi trebali navesti imena tih 8 osoba, držim da bi nastale istinske teškoće. Je li izglasavanje zakona o 6+6, ili povećanju plaća saborskih zastupnika u interesu hrvatskih građana ? Ali nije bilo ni 8 glasova protiv toga.

Krenimo pa se zapitajmo možemo li navesti imena više od 5 % gradonačelnika koji nisu radili više u vlastitu korists, nego u korist općeg dobra ? Teško. Isto se odnosi i na ministre, i na državne dužnosnike na visokim funkcijama, na koje ne mogu doći bez pripadnosti nekoj stranci ili partiji. Konačno takozvane Imovinske kartice su "izmišljene" radi tobožnje kontrole sa koliko je "gaća" tko došao na vlast ili funkciju, a sa kolikom "garderobom" će sa nje otići.

Doduše bilo bi nepravedno reći da u ovoj zemlji nitko ne vodi računa o državi, njenim građanima i primjeni zakona na sve. No to su policija i sudstvo, a oni se ne smatraju političarima, već državnim službenicima kojima je zadatak poštivanje zakona..Nisu ni oni toliko efikasni kako bi to građani želejeli, ali ipak bar donekle misle i na građane, a ne samo na sebe, kao što to rade tipični "političari"-

Eto to je moje, možda površno, ali na osnovi iskustva i javnog mnijenja formirano mišljenje o našim političarima. A ako bih trebao konkretno navesti koga smatram trenutačno političarima, a ne "političarima", onda bi to bili neki pripadnici MOST-a. bez obzira da li se tko slaže sa time ili ne.

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (2)


Respektira (1): HR-HB-Mostar


Slaže se (1): Anyst


Komentari (2)


Ti "političari" nas pokopaše. Mislim da je ovo posljednja šansa da Hrvatska krene naprijed. Ukoliko ova vlada ne započne pozitivne trendove, za iduću će biti prekasno. HR-HB-Mostar 0 0 0


Točno HR-HB Mostar ! "Cure" poslednja zrnca pijeska iz našega "pješčanog sata". Vremena je sve manje a ogorčenja sve više. Laci 0 0 0

Analiza

Koliko mi imamo političara, a koliko "političara" ?

05.03.2016. 18:11, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Ako riječ "političar" definiramo kao naziv za osobu koja se bavi politikom, a riječ političar definiramo kao osobu koja se bavi politikom koja zastupa interese neke države i većine njenih građana, onda mi u Hrvatskoj imamo ogroman broj "političara", ali veoma malo, gotovo neznatan broj političara. Zašto mislim tako? Pa jednostavno zato što je čak i bivši premijer, Zoran Milanović, koji sebe smatra veoma pametnim čovjekom, u tom svojstvu, i u svojstvu premijera,ženi koja ga je pitala što da radi jer nema posla, odgovorio - "Bavite se politikom"! I treba mu povjerovati, jer je on čovjek koji cijelog života nije ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 1
  • 1
  • 0
  • 2

Analiza

"Ben ti letriku!", samo dragi Bog zna iz kojeg zakutka mog mozga je izletjela ta beštima Smojinog picaferaja dok sam gledao pripremu konferencije za medije potpredsjednika Vlade, MOSTovca Bože Petrova. "Gledao" je prehrabra riječ za sneni i još uvijek, nakon popodnevnog drijemanja, čvrsto zalijepljeni desni kapak i poluotvoreno, ćoravije, lijevo oko. Ali i tako desetkovanog vida sam ga prepoznao i lijevom rukom (s još zatvorenim desnim okom jer se Ona uvijek raširi po toj strani mog tijela koja je nakon buđenja još bar pola sata od glave do pete utrnjena i disfunkcionalna) oprezno, bez nepotrebnog micanja ostatka tijela, nabadao po kutnoj garnituri i tražio daljinski. I baš kad sam izmolio standardnu popodnevnu molitvu, "Bože pomozi mi, treba mi daljinski i taman toliko televizijskog tona da čujem, a Nju ne probudim", eto najdražeg komada plastike pod prstima. Bio je duboko zavučen u jednom spoju garniture.

Sve ovo izgleda kao preveliko mučenje za čuti malo Bože, ali nije. Nikako. Hajde recite, onako iz duše, je li ikad prostodušnije i simpatičnije stvorenje od našeg drugog potpredsjednika govorilo ispred plavog kartonskog panoa ispisanog od vrha do dna, isto kao što bi neki kažnjeni đak ispisao bilježnicu, riječima "VLADA REPUBLIKE HRVATSKE"? Ma nema šanse... nešto tako umiljato i prostodušno majka više ne rađa.

Ne znam je li to zbog mamurluka nakon popodnevnog drijemanja, ili zbog čega već, ali čim sam uspješno odlijepilo desno oko izgledalo mi je kao da je neka nadnaravna svjetlost obasjala cijelu dnevnu sobu i cijelu moju dremljivu obitelj standardno raspoređenu u njoj. Izgledalo mi je da je Božina svjetlost nekako izletjela iz televizije i prekrila sve mrlje po zidovima sobe koja doista vapi za bojanjem, i baš se svuda zavukla, i ispod stola, i u smrdljivu lijevu šlapu što sam je, nekako, prije pola sata uspio baciti na drugu stranu sobe, a da Nju ne probudim, i iza police prepune mojih "nepotrebnih" knjiga pa nikad nema dovoljno mjesta za Njene "neophodne"... izbijao je snop svjetlosti i iz male, jedva primjetne rupice na mojoj čarapi pa sam radosno vrtuckao stopalo i pokušao ispisati "Božo", s Božinom svjetlosti, na stropu. Ma okladio bih se, znam da ćete me zbog svega ovog čudno gledati, i da mi se Karasova bombonjerska Djevojka s lutnjom nasmiješila sa zida preko kuhinjskog stola, a Grmoje mi, ako nisu načas bljesnula i zlatna slova na zagasito crvenim kožnim koricama Bonaventurine Biblije. Štoviše, Put, Brazda i Kovačnica su zavibrirale, ispale iz police i tresnule na pod. Dovoljno bučno da se Ona probudi (djeca se nisu ni pomakla), okrene na bok i oslobodi moju desnu stranu. Ah, koje olakšanje...

– Jel' to opet popada Escrivá? – upita ne otvarajući oči.
– A je...
– Sve tri?
– Sve tri.
– O'š više sredit te svoje knjige?
– Al' nije to ovi put... ovi je put zbog Bože...
– Kojeg Bože? – još uvijek nije otvorila oči.
– Petrova... evo ga opet na televiziju...
– Biće mu je opet pa rejting... aj pusti me još deset minuti, pliz. Nisan oka sklopila sinoć...

Bila je dežurna. Nekad uspije malo odspavati, nekad ne. Oslobođen, pažljivo sam ustao i, vukući za sobom utrnjenu desnu nogu, sjeo na pod, metar ispred televizije. Ton stišan, teško da je uopće dopirao do kutne garniture.

Dok sam gledao Božu kako zuri u jednu točku i sluša pitanje novinarke, "Kakav je vaš stav o HDZovom kandidatu za ministra branitelja...", jebiga, slomilo se nešto u meni. Doživio sam to prvi put u životu, kao da gledam samog Spasitelja na metarskom LCD ekranu. Vrijeme je odjednom stalo, nestala je neopiturana soba, nestala je i Ona i njeno zvocanje "ka'š više uvatit vrimena za pituravanje", nestalo je i "o'š više sredit te svoje knjige", nestala su i djeca, i "stari udrija san auto", i "stari triba mi šoldi za...", nestala su sva "ka'š", "o'š" i "triba mi", i sve je nestalo s ovog svijeta osim mene i prostodušnog Bože na metarskom LCD ekranu koji zuri u jednu točku i sluša, a ne čuje, i misli, a ne razmišlja. Spojili smo se, nekako, Božo i ja, kao s onom napravom Edwarda Nygme u jednom Batman filmu, i taman sam, s još uvijek utrnjenom desnom nogom, poput Jim Carreya zaplesao i zapjevao svojim "Pipl mast trast as" engleskim:
– I'm sucking up your IQ, vacumming your cortex, feeding off your brain
kad je krenuo download misli i slika iz Božine glave...

"Vidi samo kako super izgledam na onom monitoru. Cool baš! Neka... bitno je to, sjećam se ono kad sam odgovarao anatomiju. Musculus stapedius! Kako bih ga se sjetio, kad pola mišića nisam bio ni naučio. A mogao je stapedius biti i u onih pola što sam znao... treba stvari uvijek gledati pozitivno. Treba! Sreća da sam onda isto izgledao cool, pa malo smiješak, malo frizurica, malo kravatica... k'o danas, i eto meni četvorke iz anatomije. Evo, sad ću opet namjestiti blagi smiješak. Super je ispao na onom monitoru! Al' moram malo poraditi na držanju... vidi me, ukočen sam k'o Škoro na koncertu. Evo im zato još jedan smiješak. Dobit ćemo zbog ovoga idući mjesec barem dva postotna poena na rejtingu. Stvarno mi se odlično slaže crvena kravata s ovom plavom pozadinom...

... uf što mi je muka od onih nedjeljnih cipola, nisam ih trebao četiri pojesti. Gdje me baš sad opet nadimaju. Stisni Božo, stisni... da ne bude sramota k'o s onim srpskim prestolonasljednikom koji se uneredio na svečanom ručku. Bilo bi onda "adio Božo". Stisni Božo! Misli na nešto drugo... Na što ću sad misliti? Na što ću misliti? Brzo, brzo... Mandarinke! Kako li će roditi mandarinke ove godine? Nema ih tko ni obrađivati, sad kad sam pola Metkovića dovukao u Zagreb. A sjećam se kako su prošle godine vrhunski rodile, bilo ih je... uf. Pa sam ih se ono jednom tako najeo da sam jedva stigao na... Ne misli na mandarinke! Ne misli na mandarinke! Stisni Božo! Stisni!"

"... gospodinu Milijanu Brkiću i je li krajnje vrije da se imenuje ministar branitelja?", dovrši novinarka svoje pitanje i pukne moja veza s Božom, a vrijeme neumoljivo nastavi teći. Vrati se i neoputirana soba, i Ona, i dica, i "ka'š", i "o'š", i "triba mi"... sve se vratilo i ja sad normalno, kao svaki Hrvat vulgaris, gledam na metarskom LCD ekranu konferenciju za medije potpredsjednika Vlade, MOSTovca Bože Petrova.

"U ovom trenutku ja ne znam za kandidate ispred Domoljubne koalicije za ministra branitelja...", odgovorio je gospodin Petrov na čuđenje cjelokupne hrvatske javnosti. U tom trenutku su se zatresle kamere TV snimateljima, ispao je iz ruke mikrofon novinarki koja je postavila pitanje, a buku je tonac eliminirao samo zato jer mu je od iznenađenja zadrhtala ruka i klizni potenciometar se, sasvim slučajno, postavio na mute. Babama u staračkom domu na Firulama su ispadale šalice pune uvinog čaja, a navodno je jednom didu ispala i dentjera. Tomislav Karamarko je sazvao izvanrednu konferenciju za medije, a jedan neretvanski kamiondžija, koji je u Jambovom kamionu vozio robu u Zagreb i slušao Božu na radiju (a baš se tu večer dogovorio naći s njim zbog posla u Ministarstvu uprave), je zaplesao po Dalmatini i skoro izazvao tešku prometnu nesreću.

Iznenadio je naš prostodušni Božo cijelu Hrvatsku. A svi biste sve dobro shvatili, samo da ste tada znali ovo što ja znam, i što sam vam ispričao. Ne biste mislili "koji je ovom malom", ili "jel' on stvarno misli da smo totalni kreteni", ili "di mi je bila pamet kad san ove budale zaokruživa(la)", ili "jesi sazvao konferenciju... ma ovaj je totalno lud, vidi što je s HNSom il' ćemo na nove izbore", ili nešto slično što ste sigurno pomislili, da ste samo ranije znali kako je Božo u tom trenutku svom snagom stiskao i sphincter ani internus i sphincter ani externus, a  loše probavljeni cipoli su negdje morali izaći. Pa su, eto, izašli na musculus genioglossus, hyoglossus, styloglossus, palatoglossus, longitudinalis superior, longitudinalis inferior, transversus linguae i verticalis linguae (nešto od ovog je, garant, u onih Božinih pola poznatih mišića)... odnosno po naški – na jezik.

"Ben ti letriku!", dobro je beštima stari Smojin picaferaj. Picaferaj je običan mali čovjek, picaferaj je radnik, ribar, težak, i prije letrike je on birao koji će feral i kad zasvitlit. A onda je došla letrika, i jebiga, danas svitli svaka mona...

Interakcija

 
UČINIO -> 271 9 - 534
PRIMIO <- 601 100 106 1,680

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 119.1
Analize 110 542.00
Ankete 20

Ocjene (4)


Respektira (2): IDujas, 5none5


Ne slaže se (2): Laci, sufit


Komentari (12)


operacije umro, futbal ošo u krivu stranu, čitatelj se smorio, a u cijeloj priči ne pomaže ni dugački, iskarikirani i potpuno neuvjerljivi unutarnji kvazi monolog... i onda u komentarima nabaciš super zanimljivu tezu o BP-ovoj navodnoj ultra moći i siouxica 0 0 0


i zaštitnicima... pa to bi, po mogućnosti bez satiričnih pokušaja, i u klasičnoj formi sa kvalitetnom argumentacijom, sigurno bilo zanimljivo pročitati. Pa ako imaš kad, počasti nas jednim pravim analitičkim tekstom:) siouxica 0 0 0


@sio Drago mi je da ti se svidio članak! Davanje imprimatura, pretpostavljam, zna ponekad biti naporno... moraš čitati ono što normalan čovjek odbaci nakon druge rečenice, npr. Hrvati i Judita... Povlačim! Neprimjerena usporedba na više razina... BorisTraljic 0 0 0


Ovako, bar te je nešto (pisano) za vikend razveselio. I nije prvi put, ako se ne varam. Glede komentara "Jema puno lipi stvari o BP zaštitniku(ci), ma ne smin kazat..." da ne bi doista "pacijent umro, futbal ošo u krivu stranu, čitatelj se smorio" BorisTraljic 0 0 0


Ma tako ti Boga BT, daj da saznamo tko to štiti BP-a, kad svi toliko s..u po njemu, i to bez stvarnih razloga. Zar si očekivao da sa 19 glasova u Saboru reformira Hrvatsku ? I recimo čekam da nam objasniš što je BP opljačkao ? Laci 0 0 0

Analiza

Božina svjetlost

05.03.2016. 10:42

"Ben ti letriku!", samo dragi Bog zna iz kojeg zakutka mog mozga ... više >

Analiza

Naši su političari vs. Viktora Orbana čista ništica !

04.03.2016. 12:07, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Ako se bilo što, pa i političari, ocjenjuju bez usporedbe s nečim, sa nekim referentnim vrijednostima, sustavima ili osobama, onda su ocjene uvijek subjektivne, voluntarističke i bez dovoljno valjanaih argumenata. takav je slučaj i sa "pozivom" da ocjenimo domaće političare. No srećom što se političara tiče lako je izbjeći zamku subjektivnosti, ako ih se ocjenjuje na osnovi njihovog ponašanja, njihovih izjava i njihovog djelovanja ili nedjelovanja, u odnosu na neke druge političare iz našega bližeg ili daljnjeg okruženja. naše najbliže okruženje čine Slovenija, BiH, Srbija, Italije, Austrija i Mađarska, a o daljnjem okruženju ovoga puta ne bih govorio.

Kako ocijeniti naše političare u odnosu na litičare Slovenije ? Ako bi ocjenjivali po školskom sustavu ocjena od 1 do 5, političari Slovenije bi zaslužili 4 , a naši jedva slabo 2 ! Zašto ? Političari Slovenije su uspjeli da nas "vuku za nos" glede Ljubljankse banke, glede pitanje granice na kopnu, i glede pitanja granice na moru, a u poslednje vrijeme i glede izbjegličke krize. O tome da su uspjeli imati neke koristi od EU, u odnosu na nas, koji tu korist nismo osjetili, ni ne treba govoriti.

U odnosu na političare BiH kojima bih dao ocjenu 1, našim političarima bih dao ocjenu 3. Držim da to ne treba posebno obrazlagati.

U odnosu na političre iz Srbije, kojima bih dao ocjenu 4 (postavljajući se u ulogu njihovih građana), našim bi političarima dao ocjenu slabo 3 ili možda čak 2, glede zanemarivanja interese naše zemlje i njenih građana.

Političare Italije i Austrije nije čak ni moguće uspoređivati s našima, jer su toliko u svako pogledu superiorniji našima, da za to raspon ocjena od 1 do 5 nije dovoljan.

I konačno dolazimo do plitičara iz Mađarske. Njima bih dao ocjenu 5, posebno Viktoru Orbanu, dok bi u usporedbi s njima odnosno s Orbanom, naši zaslužili jedva slabo 1 (jer manje ocjene nema). Zašto ? Intervju Viktora Orbana za njemački BILD, 25. veljače 2016., daje odgovor na ovo - zašto ?

Orban je inicirao referendum protiv obvezatne kvote za prisilno, po direktivi EU, useljavanje migranata u Mađarsku, što naši političari ne smiju ni sanjati u svojoj podaničkoj ulozi prema EU. Reako je : "Obvezatne kvote mijenjaju etničku, kulturnu i vjersku siku Mađarske, pa i cijele Europe, zašto bi željeli sebi importirati  probleme zapadnih  zemalja?". Naši političari na ovakav stav prema EU se ne usuđuju ni pomisliti. Na pitanje da li su mu važniji nacionalani interesi od interesa Europe je bio jasan:"Europska politika ne može biti u suprotnosti sa interesima pojednih zemalja". Na pitanje što mu najviše smeta u EU je rekao:"To da Bruxelles trpi i čak podržava kulturu nepoštivanja ugovora. Kriteriji iz Maastrichta, Schengen, Dublin – više ništa ne važi". Otvoreno je izjavio da."Onaj tko sa Bliskog istoka masovno donosi u zemlju neregistrirane useljenike, taj importira terorizam, kriminal, antisemitizam, i homofobiju. Te slike iz Kelna su nas Mađare jako pogodile. Ja osobno imam četiri kćeri. I ne bih volio da mi djeca žive u takvom svijetu u kome se može ponovno desiti Keln". Rekao je nadalje:"Mi ne želimo da probleme koje vidimo u Njemačkoj budu importirani u Mađarsku. I ne prihvatamo da nas na to žele prisiljavati.  Taj pritisak, to prisiljavanje nitko u Mađarskoj ne razumije". Reako je da je odluka o raspodjeli migranata po zemljama EU nelegalna. Kad bi se usudio to reći Junckeru neki naš političar ? Za eventualne sankcije EU prema Mađarskoj je rekao:"To nije ništa drugo nego pokušaj zastrašivanja. Sljedeći proračun EU-a će biti donešen 2020-e. A za sankcije bi zato nakon nekoliko godina, bilo potrebno da glasuju više EU zemalja. A to se neće desiti". Još je dodao:"Brixelles sada daje Turskoj takva obećanja, koja niti može, niti žele održati". I konačno na pitanje:

Njegujete uske veze sa Vladimirom Putinom i sa Erdoganom. A od nedavna i sa poljskom Vladom. Zašto birate uvijek tako teške prijatelje ?

Je odgovorio:

"Za mene su to nacionalni interesi, a ne s kim ću sesti popiti pivo ili razgovarati o nogometu".

Mislim da sve to opravdava da se našim političarima u odnosu na Viktora Orbana da ocjena 1, jer nisu ni blizu onom domoljublju s kojim se Orban ne trsi, ali koje praktično dokazuje.

Ja sam hrvatski Mađar, i veoma mi je žao što mi nemamo svoga hrvatskog  Orbana, koji bez "zaklinjanje" na domoljublje, istinski radi sve u interesu naše domovine, i naših građana. I to je sve što bih rekao o tome kako ocjenjujem naše političare. Očito nemam o njima visoko mišljenje, ali tko to u nas o njima ima ?

 



5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (3)


Respektira (2): Alumnus, RepopeR


Ne slaže se (1): RepopeR


Komentari (7)


I aprorpo toga, koju bi ocjenu dao našim političarima ??? Laci 0 0 0


Isprika na nejavljanju,ali sam zbog toga još više ispekao.Teško je odlučiti se za kriterij,ali pokušao bih ovako.Kriterij-ono bitno ostvareno(https://youtu.be/uwOo4HAt9BI?t=1m45s).Tu se naravno ističe Tuđman kao pobjednik u ratu+mirna reintegracija. RepopeR 0 0 0


Ispeci pa reci me muči,ali ovako doista mislim.Neovisno o ideološkim/stranačkim i sl.preferencijama smatram da je 2.važni cilj je pristup EU,koji se upravo dramatično okončao.Ne možemo ih pozvati na odgovornost što nisu uspjeli prrije i povoljnije, RepopeR 0 0 0


,ali zasluge se moraju dati Sanaderu,ali i(jezikpregrizo)Jadranki Kosor,te čak i Pupovcu.Pupovac je(zbog sebe)podržao tada već gotovo propalu Vladu JK i osigurao završeak ozbiljno ugroženog pristupnog procesa.To je ono bitno.Mesic 1,Milanović 0.imho RepopeR 0 0 0


Jospiović -1.Njegova ostavština je puno veći problem i od Milanovićeve koju je teško nadmašiti. Najrazorniji period je prve dvije godine otprilike Linićeva era. Prekasno je maknut Linić.Predstečajne,zaduživanje, rastrošnost, nemar u svim smjerovima. RepopeR 0 1 0

Analiza

Naši su političari vs. Viktora Orbana čista ništica !

04.03.2016. 12:07, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Ako se bilo što, pa i političari, ocjenjuju bez usporedbe s nečim, sa nekim referentnim vrijednostima, sustavima ili osobama, onda su ocjene uvijek subjektivne, voluntarističke i bez dovoljno valjanaih argumenata. takav je slučaj i sa "pozivom" da ocjenimo domaće političare. No srećom što se političara tiče lako je izbjeći zamku subjektivnosti, ako ih se ocjenjuje na osnovi njihovog ponašanja, njihovih izjava i njihovog djelovanja ili nedjelovanja, u odnosu na neke druge političare iz našega bližeg ili daljnjeg okruženja. naše najbliže okruženje čine Slovenija, BiH, Srbija, Italije, Austrija i Mađarska, a o daljnjem okruženju ovoga puta ne bih govorio. Kako ocijeniti ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 0
  • 1
  • 7

Analiza

Može li se sve pravdati vemenskim kontekstom ?

03.03.2016. 19:06, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Tijekom rasprave o Izvješću HNB-a za 21014. godinu, jedan zastupnik (mislim da se zove Bulj) postavio  je pitanje tko je odobrio HNB-u, i zašto je HNB  prodao svo hrvatsko zlato iz HNB-a, pa je time nanio štetu Hrvtaskoj, jer je cijena zlata nakon toga porasla ? Neprozvan direktno, ali vjerojatno smatrajući da je najpozvaniji da odgovori na to pitanje, javio se bivši ministar financija Ivan Šuker i rekao da se ova prodaja zlata ne može promatrati van vremenskog konteksta u kome se to dešavalo, te da se takva pitanja ne mogu postavljati izvan tadašnjeg vremenskog konteksta, nakon toliko godina, pa ih i ne treba postavljati, pogotovu ne u kontekstu traženja krivca za to.

Ovo pitanje i odgovor Ivana Šukera je znakovito radi dvije stvarai. Prvo radi toga da se neka pitanja, makar zakašnjelo, ali pak kad tad treba postaviti, i drugo radi zanimljivog odgovora odnosno mišljenja da se vremenskim kontekstom mogu objasniti neka zbivanja i dati na njih opravdavajući odgovor nakon neke, čak i dulje vremenske distance.

Jer o čemu se radi ? Hrvatska je naime imala nekih 15-16 tona zlata, koje je prodano do zadnjeg grama, po cijenama koje su tada vladale na tržištu zlata, a koje su ubrzo posle toga porasle. Činjenica je da o prodaji zlata, moglo bi se reći narodnog zlata, nije hrvatski Sabor donio nikakvu odluku, pa javnost praktično ne zna tko je donio takvu odluku da se zlato proda, mada je vjerojatno da su u tome sudjelovali Vlada, Ministarstvo financija i HNB. Ostavljajući za prvi momenat po strani vremenski kontekst u kome se to dešavalo, pretpostavimo da je ta odluka bila čak korisna za Hrvatsku, ipak ostaje pitanje može li se vremenskim kontekstom pravdati nešto o čemu bi po elementarnoj logici trebao odlučivati hrvatski Sabor ? A ne nekoliko osoba koje niko nije ovlastio za to. Jer ako bi netko možda rekao da su osobe koje su odlučivale o prodaji zlata imale na to autonomno pravo, postavlja se pitanje zašto to ne bi u nekom drugom "vremenskom kontekstu" to isto učinile sa hrvatskim vodama, hrvatskim šumama, hrvatskom zemljom u državnom vlasništvu, hrvatskom elektroprivredom, ili bilo čime drugim u državnom vlasništvu ? Po kojoj logici se sa "vremenskim kontekstom" može pravdati postupanje sa državnom imovinom kao da je to privatno vlasništvo ? Pri tome naravno ne mslim da u Saboru ili na referendumu trebamo odlučivati o kupovini WC papira ili novih stolaca u ministarstvima, ali o strateškim pitanjima  trebamo odlučivati u Saboru ili na referendumu.

Švicarska koja nikada nije bila ni komunistička, ni fašistička, ni nacistička, slovi kao zemlja sa čestim referendumima, jer vjerojatno smatraju da se građani Švicarske trebaju pitati za mišljenje o važnim stvarima za državu. A mi se eto "grozimo" referenduma, vlast bi najvoljela da se referendumi održavaju samo onda kad njima paše, i po pitanjima koja njima pašu, pa u tom cilju se čak mijenjaju zakoni u svezi referendumskih odlučivanja.

Mogli bi dakle reći da je odgovor na zastupničko pitanje o prodaji zlata bio neprihvatljiv, a sam čin nelegalan, mada možda "po zakonu", i prodaja zlata se ne može pravdati nikakovim vremenskim kontekstom.

Da vremenski kontekst, pri čemu se misli na konkretne uvjete koji su vladali u nekom vremenu, kada je nešto urađeno, nije prihvatljivo kao objašnjenje za postupke koji se kasnije pokazuju kao štetni za opće dobro, lako je ilustrirati nekim povijesnim ćinjenicama.

Sve ono što se dešavalo nakon I svjetskog rata u Rusiji, tojest dolazak na vlast komunista, se dešavalo u vremenskom kontekstu kada je najveći dio ruskog naroda živeo ukrajnjoj bijedi pod carskom vlašću. Je li to opravdanje za sve što se dešavalo u to vrijeme ? Nije. Nacisti odn. Hitler su došli na vlast u Njemačkoj u vremenskom kontekstu koje je karakteriziralo loša gospodarska situacija, poniženost Njemačke gubitkom svojih teritorija, i opće nezadovoljstvo naroda u Njemačkoj. Je li to opravdanje za sve loše što se radllo ? Nije.Oduzimanje privatne imovine nakon II svjetskog rata u Hvatskoj se dešavlo u ozračju vremenskog konteksta kada se to dešavlo "po zakonu". Je li to opravdanje za ono što se dešavalo ? Nije. Gulazi, Auschwitz, Jasenovac i Goli otok, su se dešavale u vremskom kontekstu kada se trebala štititi država od "državnih neprijatelja". Je li to opravdanje za ono što se dešavalo ? Nije.

Zato je odgovor Ivana Šukera da se o prodaji hrvatskog zlata ne treba govoriti, jer se to dešavalo u određenom vremenskom kontekstu, samo šuplja fraza i pokušaj da se loši, nelegalni, nezakoniti, pa i pljačkaški, i koruptivni događaji opravdavaju "vremesnkim kontekstom" u kome su se dešavala. Jer ako bi se prihvatilo da Ivan Šuker glede toga ima pravo, onda treba prekinuti svako razgovor o lustraciji, budući da su svi kandidati za lustraciju djelovali u određenom vremenskom kontekstu u kojemu su živjeli, pa o tome ne treba govoriti.

Vremenski kontekst je realnost u životu pojedinca, naroda i država, ali nije opravdanje za loše koje se činilo u tim vremenima. Čak se i Papa Franjo ispričao za sva zla koje je činila Crkva tijekom povijesti, mada su sve činili u određenom vremenskom kontekstom s kojim bi se možda moglo opravdavati što su činili. Jer kada se vjerovalo u vještice, inkvizicija je spaljivala žene, kada je hereza bila zločin heretici su ubijani, no Papa Franjo je shvatio da to ne opravdava loše postupke Crkve. Ako on tako misli, onda je u hrvatskom Saboru opravdano postavljati pitanja o svemu što je državna vlast i njeni dužnosnici činili loše. I treba postavljati što više takvih pitanja. Da se to više ne dešava s isprikom - takva su bila vremena, moralo se tako postupati. Narod bi rekao - samo se umrijeti mora - a nezakonito i nelegalno se postupati NE SMIJE !

5

Laci

Samo je glupost beskonačna

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 758 753 258 4,036
PRIMIO <- 1,016 240 72 2,589

Dostignuća

Vingd 1,250.00
Bodovi 176.1
Prijedlozi 23 6.00
Analize 468 1,216.00
Ankete 330

Ocjene (2)


Respektira (2): sufit, 5none5


Komentari

Analiza

Može li se sve pravdati vemenskim kontekstom ?

03.03.2016. 19:06, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Tijekom rasprave o Izvješću HNB-a za 21014. godinu, jedan zastupnik (mislim da se zove Bulj) postavio je pitanje tko je odobrio HNB-u, i zašto je HNB prodao svo hrvatsko zlato iz HNB-a, pa je time nanio štetu Hrvtaskoj, jer je cijena zlata nakon toga porasla ? Neprozvan direktno, ali vjerojatno smatrajući da je najpozvaniji da odgovori na to pitanje, javio se bivši ministar financija Ivan Šuker i rekao da se ova prodaja zlata ne može promatrati van vremenskog konteksta u kome se to dešavalo, te da se takva pitanja ne mogu postavljati izvan tadašnjeg vremenskog konteksta, nakon toliko godina, pa ... više >

5

Laci

Samo je glupost beskonačna
  • 2
  • 0
  • 0
  • 0

Analiza

Čuvaj se ekonomista i kad darove nose!

29.02.2016. 22:42, Barometar-hipoteza+Anketa: Ocijenite političare...

Čuvajte se Danajaca i kad darove nose!“ To je, prema legendi, rekao trojanski prorok Laokont, kada su Trojanci, nakon deset godina krvavog rata s Grcima, jednog jutra otkrili da se enormna grčka armada netragom povukla s njihovih obala, ostavivši im na poklon lijepog drvenog konjića. Umjesto da poslušaju Laokonta, Trojanci su zaključili da najpametnije što mogu učiniti jest porušiti dio svojih nesavladivih zidina, kako bi kroz tu rupu mogli do centra grada dovući dvadeset metara visoku konjičku statuu, poklon onih dragih Grka, koji, eto, i kad spuše rat, to pošteno priznaju, u pravom sportskom duhu! Ostatak te priče vjerojatno je svima poznat.

Zašto ovo pišem? Izravan povod je informacija koju je iznio Jung-fu u svojoj analizi: kako je OECD objavio izvješće u kojem preporuča odmak od donedavno nedodirljivih mjera štednje i stezanja remena. Neizravan povod je taj što su zadnjih par godina u medijima sve prisutniji glasovi mainstream ekonomista koji također napadaju politiku državne štednje i rezanja budžeta. Stiglitz, Krugman, itd. Zanimljiv je recimo David McWilliams, bivši zaposlenik Irske centralne banke, koji je ne tako davno Grčkoj jako pametno savjetovao da bankrotira, dok je prije sedam godina u rodnoj Irskoj zagovarao da država jamči za bankarske dugove. Još je bolji Nouriel Roubini, jedan od najprekaljenijih financijskih mešetara s Wall Streeta, s impresivnim CV-jem rada u Svjetskoj banci, MMF-u i bogtepitaj kojim još sve ne institucijama svjetskog imperijalizma, a koji je preko noći postao miljenikom ljevičara, komunista i revolucionara diljem Interneta, budući je očito ugledao petokraku na kraju tunela i izjavio kako je Marx ipak, izgleda, bio u pravu. Možemo očekivati da će takvih preobraćenja na ekonomskoj cesti za Damask biti sve više i više u doglednoj budućnosti. No, kako nas slikoviti primjer s ispražnjenim trojanskim plažama uči, i takve dobre vijesti mudro je uzeti cum grano salis, te, u najmanju ruku, oprezno pokucati po konjičkom trofeju i pitati "Ima li koga?"

Generalno gledajući, rastuća prisutnost ovakvih glasova u mainstream medijima indicira da neko svjetlo razuma sve više i više nagriza posvemašnju pomrčinu uma vladajućih elita. Nekakva je povijesna dinamika globalnih kriza ta da, kako se situacija postupno pogoršava, dolazi do sve jačeg raslojavanja među redovima vladajuće oligarhije. Formiraju se splinter-grupacije koje još imaju dovoljno pameti za shvatiti da, ako kriza dosegne točku usijanja u kojoj ljudi izlaze na ulice s bakljama i vilama, dolazi do općeg entropijskog kolapsa društva u kojem će na kraju svi zajedno izgorjeti. Vladajuće kaste u svim režimima i svim razdobljima povijesti imaju tendenciju živjeti u nekom svom degeneričnom svijetu snova bez prevelike veze sa stvarnošću. No kada nužda natjera određene manje degenerirane pripadnike tih slojeva da polako počnu uviđati koliko je tanka nit o kojoj im opstanak visi, postaju puno raspoloženijima za razne prijedloge reformi ili unapređenja postojećeg stanja, a sve u cilju izbjegavanja katastrofe koja bi i njih same progutala.

Surova je realnost ovog svijeta da je to vjerojatno jedino što omogućava prostor za nekakav stvarni napredak i poboljšanje cjelokupnog društva. Ne pali svaki put, budući je veći dio oligarhije često preglup da skonta kako je svjetlo na kraju tunela zapravo odsjaj s oštrice giljotine. No, ponekad može imati iznenađujuće pozitivne rezultate! Tijekom Velike depresije 1930-ih, SAD su imale tu sreću da je, zbog raznoraznih razloga, dolazilo do velikih turbulencija i raslojavanja u krugovima američkih vladajućih elita. To je omogućilo da na vlast dođe tip poput Roosevelta i uspije progurati politiku New Deala, kojom su SAD izvučene iz krize, Hitler pobijeđen u ratu, a životi glavnine Amerikanaca - i, zapravo, najširih masa u cijelom zapadnom svijetu - značajno poboljšani kroz naredna desetljeća.

Međutim, i prosvijećena oligarhija spremna na reforme i dalje ostaje oligarhija, kojoj je u konačnici jedini dugoročni cilj održati se na vlasti. Stoga, kada glasnogovornici te oligarhije – a to su ekonomisti koji se javljaju u mainstream medijima – počinju odjednom u većoj mjeri zastupati razumnije stavove - konkretno, da ne možeš postati bolji u ekonomskoj utrci tako da si odrežeš noge - treba uvijek imati na pameti da igraju s debelom figom u džepu. Ilustrativan je primjer, da se opet vratimo na lekciju Velike depresije 1930-ih, čuveni britanski ekonomist (i manje čuven kao eugeničar) lord John Maynard Keynes.

Keynes je se još od konca Prvog svjetskog rata profilirao kao borac protiv sistema unutar sistema, kada je upozoravao da će britanska politika nesmiljene eksploatacije poražene Njemačke dovesti do općeg kraha globalne ekonomije. Kada je do toga došlo u vidu Velike depresije, kritizirao je politiku Britanije (i mnogih drugih europskh država) što se protiv opće recesije bore mjerama štednje i rezanja proračuna. Razvio je cijelu makroekomomsku teoriju o tome kako država u recesiji mora preuzeti aktivnu ulogu u stimuliranju gospodarstva, kroz potrošnju, poticaje i proračunski deficit, s ciljem da osigura punu zaposlenost i održi ekonomski ciklus, stajališta s kojima se i ovaj autor naizgled slaže. Pa u čemu je onda problem s Keynesom? U dvije stvari.

Prvo, Keynes sugerira kako bi se država protiv krize trebala boriti potičući potrošnju, a ne proizvodnju. Sad se naravno postavlja pitanje: a tko će proizvoditi te stvari koje ljudi troše, ako usred krize propadanu, kao što to i biva, domaći proizvođači i industrije? Zbog nekog razloga, Keynesu ne pada na pamet da bi država te iste novce mogla, recimo, uložiti u izravno stimuliranje i kreditiranje proizvodnje, ili u izgradnju nove i moderne infrastrukture (kojom bi dugoročno snizila troškove proizvodnje i olakšala život svim svojim stanovnicima), ili u istraživanje novih tehnologija koje bi otvorile posve nove vidove ljudske djelatnosti i gospodarskog razvoja. Kenyes obilazi ovo pitanje kao mačak oko vruće kaše, pa je za pretpostaviti da mu je posve svejedno ako stimuliranje potrošnje rezultira uvozom jeftine strane robe koja će dodatno izubijati domaću proizvodnju i još više produbiti krizu. Keynesova je glavna briga naprosto da se u krizi održi sustav slobodnog tržišta, tako što će država u njega upumpavati novac. Sličnu sugestiju dao je i 1970-ih Milton Friedman, apostol neolibaralne ekonomije: da država, umjesto da troši na programe socijalne zaštite, zdravstvenog osiguranja i javnog školstva, treba te pare naprosto podijeliti ljudima pa nek ih oni spiskaju kako im drago. Drugim riječima, Keynesova cijela ekonomska teorija je naprosto stara priča o slobodnom tržištu, zavijena u novo ruho.

Drugo, Keynes nigdje ne spominje regulaciju novca, tj. pitanje odakle bi točno trebali doći ti novci koje će država u recesiji upumpavati u sustav. Keynes je bio bankar i za njega dodatni novac kojeg država ne može skupiti od poreza, može doći jedino uzimanjem kredita kod privatnog bankarskog sektora! Kako je već rečeno, ne pada mu na pamet, recimo, da ako banke mogu davati kredite državi, zašto ne bi država mogla izravno kreditirati vlastitu ekonomiju? Zašto ne bi državna centralna banka kreditirala nacionalnu industriju, javne infrastrukturne projekte i razvoj znanosti i tehnologije beskamatnim zajmovima, ili možda čak i bespovratnim sredstvima, u svakom slučaju, pod puno jeftinijim uvjetima od onih koje nude privatne banke? Ne, za Keynesa, centralna banka može služiti jedino kao servis privatnim bankama: ona u njih upuhuje besplatni državni novac, koji je država onda prisiljena uzimati uz kamate koje joj privatne banke odrede! Onda u krizi država upumpa novce kroz centralnu banku u privatni bankarski sektor da bi stimulirala potrošnju, ti se novci, naravno, potroše, privatne banke potom dignu kamate državi na kredite i kreće novi ciklus krize, pa država opet upumpava novce u bankarski sektor i tako stalno gasimo vatru benzinom!

I tako nas je Keynes, u principu, i doveo do ovoga gdje smo danas! Njegova je ekonomska teorija bila pravi trojanski konj koju je podvalio očajnim zapadnim vladama tijekom katastrofe Velike depresije i Drugog svjetskog rata, a sve u cilju očuvanja oligarhijskog položaja bankarskog sustava i njihove sulude ideologije slobodnog tržišta u poslijeratnom svijetu. Trebalo im je, istinabog, desetljeća da posve povrate staru moć, ali zato nas sad eto opet tamo gdje smo bili i 1930-te!

Stoga, kada npr. naše vlastite gore keynesijanski list, Ljubo Jurčić zagovara da bi HNB trebao početi štancati novac zato da bi se dokapitalizirao bankarski sustav, odgovor može biti samo jedna riječ: ne, ne i NE!!! Bankarski je sustav svugjde u zapadnom svijetu trenutno crna rupa dugovanja i bezakonja u koju se ne smije utući niti lipe, dokle god nacionalne vlade ne uspostave mehanizme zakonske i političke kontrole nad tom financijaškom močvarom! A sasvim je vjerojatno da tu operaciju dobar dio banaka neće uspjeti preživjeti, što je žrtva koju sam ja i više nego voljan podnijeti, ako će to značiti da će države svijeta ponovno zadobiti suverenu kontrolu nad svojom ekonomskom i monetarnom politikom!

Interakcija

 
UČINIO -> 15 6 5 59
PRIMIO <- 94 27 9 235

Dostignuća

Vingd 117.00
Bodovi 89.7
Analize 19 117.00
Ankete 19

Ocjene (8)


Respektira (4): Zenga2, Refamolitelj, siouxica, Jung-fu


Slaže se (3): HR-HB-Mostar, Laci, Jung-fu


Ne slaže se (1): Kathairo


Komentari (14)


@kbunjevac svaka čast ! izvrstan tekst i dobra analiza ! A naslov je genijalan, upravo pobija Škegrovu tvrdnju- Ekonomiju ekonomistima. Ekonomija je preozbiljna stvar da bi je prepustli ekonomistima ! Laci 1 1 0


@Jung-fu, sve to lijepo štima u teoriji, ali u praksi je potpuno druga priča. Uzmimo za primjer "kvantitativno ublažavanje". Navodno je njegova uloga upravo poticanje potrošnje u privatnom sektoru, zar ne? kbunjevac 0 0 0


A na koncu se pokazalo da je to obična maska za bail--out banaka (vidjeti http://michael-hudson.com/2015/03/qe-intentions-all-too-obvious/). kbunjevac 0 0 0


I koji je ekstremni dio mojih stavova? Je li taj da bi banke trebalo pustiti da propadnu, a bankare strpati u bajbokanu? To je upravo napravio Island, koji sprema još neke vrlo zanimljive mjere o kojima budem uskoro pisao. kbunjevac 0 0 0


Ako su banke "bastioni" kapitalističkog sustava, onda ih bome teba pustiti da propadnu, ako zaseru poslovabje, a ankare treba u bajbokanu kad varaju i plačkaju klijente nezakonito. isto kao svakog drugog. Oni su ovdje država u državi. Laci 0 0 0