Analiza

We don't need no education

02.06.2016. 22:01, Što je pokazao prosvjed za kurikularnu reformu?

... orili su se legendarni stihovi legendarne grupe iz usta prosvjednika za podršku kurikularnoj refromi. Fenomenalan dan, masa mladih ljudi, energija u zraku, bez jasnog organizatora koji bi maltretirao govorima,... sve više nego super. HTV je prilično pošteno i lijepo prenosio slike mase ljudi, nije bilo mrtvih kadrova koji bi umanjivali masu, niti su se fokusirali na bilo kakve bizarnosti koje bi onda postajale udarnim temama i javno sramotile svakoga tko se pojavio ili solidarizirao. Konkurentske TV ekipe naravno u skladu, sve pet. Hvala Bogu izostali su sumanuti komentatori koji postavljaju pitanja u vidu zaključka kako su zahtjevi prosvjednika neartikulirani, nejasni, ovdje se sve nakako podrazumijevalo i logički poklapalo premda nitko ništa nije baš propitkivao. Sve je bilo kako bi zapravo trebalo biti, a ja sam da se prigoda okupljanja tolikog svijeta još dodatno poprati s divljenjem (ma o kome se radilo).

Međutim ovi legendarni stihovi s početka u sebi kriju gramatičku zvrčku. Ovi stihovi savršeno se poklapaju i s nazovimo je suprostavljenom stranom bez obzira što se malo tko izrazio da se protivi potrebama reformi. Oni koji su se i izjasnili kao protivni, iskazali su isključivo rezerve prema provoditeljima, ali ne i prema samoj potrebi reformi. I ti, nazovimo ih oponentima, oni također ne žele ovakvo obrazovanje kakvo se nudi. Oni također iz sveg glasa mogu zapjevati iste stihove. Cjelokupna zbrka je naravno i zbog toga što malo tko zaista zna o čemu se u kukurikulu zapravo radi. Svi većinom znaju samo o onome što su od drugih o tome čuli, te prema onome što mogu povezati s ideološkom simbolikom grupe kojoj pripadaju ili naginju.

Osobno sam izrazito pozitivno orijentiran prema obrazovanju kao glavnom pokretaču ekonomskog i osobnog razvoja pojedinaca i društava i cijelog svijeta. Jezik pregrizao ako bih nešto u tom smislu ikad progovorio. Eventualno bih STEMU dodao A (Art), ali nikad kontra obrazovanja. Takvog sam vrlo čvrstog stava. Međutim, eto i meni sada dolaze ovi stihovi "We don't need no education" kao moto da ipak malo protresem i vlastita uvjerenja.

Ljudi i jedni i drugi (zna se i da se ne opisuje na koga se ova podjela odnosi u našem društvu) ne ostavljaju prostora da obrazovanje kakvim bi bili zadovoljni bude moguće. To je meni donio ovaj prosvjed. Spoznaju da doista i beznadežno i jednostavno nema nikakve šanse. Paradoksalno, ali na koncu mogu i s jednima i s drugima zapjevati potpuno iste stihove i to iz sveg srca. Ne trebam takvu edukaciju. Retroaktivno gledano kao proizvod takvog obrazovanja mogu se pobuniti i zapjevati - Hey! Teachers! Leave them kids alone! baš kao što su to učinili legendarni rokeri svjesni osobnog promašenog obrazovanja.

Iz ovoga se ne znam ni sam osobno izvući, niti vidim ikakve šanse da se iz ovoga izvučemo za još puno puno vremena. Nadmudrivanje, preveslavanje jednih drugima i obrnuto jednostavno će se nastaviti i kraja mu se ne nazire. Lijevi su ga dobro, ma šta dobro, vrhunski zaparili s ovim performansom, vladajući su se usrali u gaće ionako jadni i treperavi: vidimo reakcije Šustara o fešti, Predsjednica koja je primila aktere.... Međutim i referendum o braku je također bio sjajan performans desnih + pljuska izvikanim ngovcima i ljudskopravaškim celebritijima.

Od ovakvog obrazovanja + ovakvog kakvo se najavljuje (uz ogradu da nisam dovoljno informiran) jednostavno nema ništa niti se isplati išta očekivati. S obzirom na stupanj političko i interesnih manipulacija prijeka je potreba razbiti i tvrdokorne mitove o obrazovanju. Prvi od njih je kako je obrazovanje u 100% korelaciji s ekonomskim prosperitetom. Možda je upravo obrnuto, a ekonomski uspjeh osigurava obrazovni uspjeh. Strateška orijentacija na obrazovanje je možda zapravo potpuni promašaj posebno kad je "strateški" cilj samo obrazovanje bez onoga što bi trebali biti rezultati te orijentacije. Od 100% obrazovanja manji dio je doista koristan za život, a veći dio je gubitak vremena i novca svih nas i treba razmisliti o alternativnim rješenjima koja bi manje trošila i maltretirala djecu.

Obrazovanje je možda precijenjeno, posebno u ovakvoj izvedbi kada je došlo do infomatičko komunikacijske eksplozije gdje su razni oblici infomacija i temelja znanja naglo eksplodirala i dostupni su svakome bez posebnog napora. Jednostavnije je nego ikad prikupiti sadržaja koji se onda nude kao obrazovanje. Javno dostupni tečaji, materijali,... nadmašuju mnoge predmete koji se provode u našim školama. Znanje je jednostavno dostupno, posebno ono manje korisno. Upada se u zamku gomile sadržaja. Ponaša se po liniji manjeg otpora spram velikog napora da se odaberu samo bitne i vrijedne stvari.

Ukratko, obrazovanje prestaje biti onako važno, posebno prestaje biti dovoljan uvjet za napredak kako se uobičajeno misli. Ono je naravno nužno (matematički gledano nužno vs dovoljno), nije dovoljno, puno važnije od znanja su neke dodatne vještine i sklonosti (no o tome sam već trubio).

Ocjene (3)


Respektira (2): 5none5, Spektator


Slaže se (1): Laci


Komentari (1)


Eh RepopeR, Jokić bi te odmah proglasio političkim protivnikom NJEGOVE reforme ! A sve što si rekao je toliko logično, da logičnije ne može biti. Pozdrav. Laci 0 0 0