Analiza

Uz neodgovornu oporbu i sindikate, referendum o cestama može biti i opasan

24.08.2014. 17:55, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Komu vjerovati? Ministru prometa i veza u vladi Zorana Milanovića kad kaže da bi odustajanje od monetizacije imalo tragične posljedice po javne financije ili Mijatu Staniću, vođi cestarskog sindikata koji se proslavio suprotstavljanjem Božidaru Kalmeti i borbom protiv korupcije i kriminala u HAC-u ? Možda Tomislavu Karamarku i njegovim pulenima koji tvrde da bi se racionalizacijom poslovanja, reprogramom duga i uvođenjem vinjeta godišnje moglo uprihodovati oko 500 milijuna kuna više i zadržati autoceste pod upravom hrvatske države? Činjenice su sljedeće:

Ukupan dug Hrvatskih autocesta iznosi oko 3 milijarde eura. Ukupan godišnji prihod od cestarine je 1,3 milijarde kuna. Bez novog kredita se ne može vratiti čak ni 685 milijuna eura koliko je dospjelo ove godine. Državna jamstva koja su ovoj rastrošnoj državnoj tvrtki HDZ-ove vlade dijelile šakom i kapom, više se ne mogu dati bez odobrenja Europske komisije. Odobrenje ne možemo dobiti ako ne ispunimo njihove uvjete. Jedan od njih je držanje pod kontrolom javnih financija i smanjenje prekomjernog deficita. Čak i uz dodatne rezove u jesenskom rebalansu državnog proračuna je upitno hoćemo li uspjeti. Koliko je onda u tim uvjetima uopće realno govoriti o reprogramu HAC-ovih dugovanja?

Racionalizacija poslovanja doista lijepo zvuči kao alternativa ali dosadašnja praksa je pokazala da se i oporba i sindikati oštro protive bilo kakvom smanjenju broja zaposlenih, a bez toga nema dugoročne stabilizacije poslovanja. Tko može jamčiti da se Karamarko i Stanić neće usprotiviti toj reformi čim Vlada odustane od davanja autocesta u koncesiju? Sindikalno poslanje je da se bori za svako radno mjesto. Poslanje oporbe je da vladajuće prikazuje u što lošijem svjetlu. Nema argumenata za pretpostavku da bi se u ovom slučaju ponašali drukčije? Osim ako je preko noći postalo normalno da vukovi uz dlaku mijenjaju i ćud.

Također, govoriti o reprogramiranju duga bez da se zna što kažu vjerovnici je pravljenje računa bez krčmara. Ekonomisti znaju da i reprogram ima svoju cijenu. Odgodu dospjelog duga i dulje vrijeme otplate valja platiti većom kamatom. Možemo li si to priuštiti, možemo li platiti barem tu cijenu?

Uzmimo za trenutak da smo uspjeli racionalizirati poslovanje i da ćemo svake godine uz vinjete doista imati 500 milijuna kuna ili oko 65 milijuna eura ekstra zarade. Koliki je značaj tog iznosa u svjetlu 3 milijarde eura ukupnog duga HAC-a? Koliko je godina potrebno da se otplati samo glavnica? Potpuno je jasno, ako iza nas jamstvom ne stane neka od europskih banaka ili sama Europska komisija, vjerovnici sigurno neće pristati. Stanje u državnoj blagajni, općeniti odnos društva prema reformama i naša dosadašnja (ne)urednost u vraćanju dugova nisu baš najbolja preporuka za nastavak suradnje.

Većina građana trenutno nema pojma o ovim činjenicama a kamoli da je sposobna staviti ih u nekakav odnos. Ako bi se na brzinu i nesmotreno raspisao referendum, odlučivali bi samo na temelju emocija i političkih preferencija. A vremena ni inače nema. Ne odluči li se do kraja ove godine, propada i monetizacija i mogućnost da se dobije kredit od oko 800 milijuna eura kojim bi se trebao platiti već dospjeli dio duga.

Političke preferencije građana su manje-više poznate i ne mijenjaju se bitno od izbora do izbora. Emocije su puno podložnije promjenama. Trenutno su takve da ne idu na ruku vladajućoj koaliciji a oporba potpomognuta sindikatima i drugima u društvu čija bi pozicija bila ugrožena uspjehom reformi, čini sve da ih dodatno uzburka. Huškajući građane protiv monetizacije, Karamarko se želi prikazati moralnom vertikalom i nekakvim zaštitnikom nacionalnog blaga. On dobro zna da gdje emocije caruju, razum bježi glavom bez obzira.

Razuman čovjek pamti i neopterećen emocijama bi se lako prisjetio tko je glavni krivac za katastrofu u cestogradnji. Primjerice, sjetio bi se da se upravo pod HDZ-ovim vladama cijena izgradnje jednog kilometra autoceste vinula u nebo, da se višekratno farbalo iste tunele, da se nemilice kralo i punilo crne fondove. Da bi se sve to financiralo, sumanuto se uzimalo kredite koje sad netko drugi treba vraćati. Bivši ministar pod čijim okriljem je HAC gurnut u katastrofu je i danas ugledan član Karamarkove stranke. Kao i neki drugi s optuženičke klupe za Fimi mediju. Koliko je onda normalno da nam lekcije o moralu i poštenju dijeli čovjek koji je u to vrijeme bio zadužen za otkrivanje i suzbijanje kriminala i korupcije? Nije normalno ali se događa jer su emocije mnogima blokirale razum.

U normalnim uvjetima bi se trebalo zalagati za to da šefovi dviju najvećih političkih stranaka sjednu za isti stol i dogovore se oko ovog strateškog pitanja. S tim da bi i struka trebala sjediti za istim stolom. Potom bi trebalo informirati građane o tome kakva je alternativa bankrotu i postoji li uopće više rješenja. Ako postoji, referendum bi imao svrhe ali samo ukoliko je na raspolaganju dovoljno vremena za njegovu pripremu i ako će se građane istinito informirati. Sve drugo bi bilo opasno otklizavanje u populizam i politkantstvo i Hrvatskoj doista više nitko i ništa ne bi moglo pomoći.

No može li razuman i emocijama neopterećen čovjek od predsjednika HDZ-a koji isključivo na valu emocija pliva ususret skorim parlamentarnim izborima očekivati da će o problemima HAC-a govoriti istinu te istinito i u dobroj vjeri informirati javnost o dobrim i lošim stranama svake opcije?

Moglo bi biti čak i opasno da se danas o monetizaciji autocesta odlučuje na referendumu. Nadležni ministar već prijeti ostavkom ako monetizacija propadne. Sindikati prijete referendumom ukoliko se u nju ozbiljnije krene. Karamarko pak prijeti da će podržati sindikate. Drugi još hvataju zalet. Pravih argumenata nigdje na vidiku jer svi igraju na kartu emocija.

Ukoliko bi se išlo na referendum, kolike su u takvim uvjetima stvarne šanse da glas razuma i struke dopre do svijesti građana? 

Ocjene (10)


Respektira (4): MlinoviZGB, damir_pacek, Kristijan_Krkac, siouxica


Slaže se (3): NEKOVARAZDIN, damir_pacek, siouxica


Ne slaže se (3): Laci, VeNLO, croat1899


Komentari (50)


ID, predlažem da se ograničimo na temu..o tome koliko se toga iz hac-a i hc-a pokralo za hdz-ove vladavine, neka si svatko misli što hoće..ako ti u svojoj analizi napišeš da nije ništa, neću sporiti :)..treba li na ref. odlučivati informirano ili ne? visitor 0 0 0


Mislim da sam u komentaru napisao da je lopovluk proporcionalan broju godina vladavine, ne bi bilo zgorega pročitati komentare na koje odgovaraš! Inače su to ustanove u kojima sam radio i za koje sam radio i danas radim i nisam niša ukrao ni 'farbao' IDujas 0 0 0


ID, a kako smo uopće sa teme o referendumu i smije li se o tako važnom pitanju odlučivati neinformirano došli na to jesu li sdp-ovi stručnjaci u hac-u također krali i koliko? ne mislim da čitanjem analize koju komentiramo, ili griješim? visitor 0 1 0


slažem se, skrenuli smo s glavne teme, treba se vratiti. @ID, bilo bi super pročitati tvoju analizu na ovu temu siouxica 1 0 0


Definitivno OVOJ Vladi se ne treba vjerovati, jer je bezproj puta pokazala da to ne zaslužuje, no ruku na srce ni prethodnima se nije trebalo vjerovati. Vjerovati se može samo u to da Colt 45 jači od četiri asa ! Laci 0 0 0