Analiza

Oni neupućeniji će čudno gledati na ovaj naslov, a zapravo to nije ništa drugo već onaj  pomodni izraz naših političara - monetizacija! Opća tendencija kvarenja hrvatskog jezika nekritičkim preuzimanjem tuđica je općepoznata, no preuzimanje ovakvih tuđica i njihovo lansiranje u javnost nije radi namjernog ili nenamjernog kvarenja jezika, već je pokušaj, većinom uspjeli, zavaravanja javnosti da se radi o nečemu "veleumnom ili znanstveno utemeljenom", da se javnost odnosno narod ne bi dosjetio da se radi o nečemu veoma prizemnom, o unovčavanju "dedovine".

Naši preci bi nas se vjerojatno odrekli da smo im predložili da 'monetiziraju' svoju zemlju, kuću ili imanje. No ovi naši novovremni 'monetizatori' se ne boje da će ih se netko odreći,  jer smatraju da je Hrvatska njihovo vlasništvo, a ne nešto što pripada oduvijek hrvatskom narodu. Zato je sasvim opravdano pitati se - trebaju li se građani pitati o 'monetizaciji' autocesta. Smišljatelji i podržavatelji 'monetizacije' autocesta kao najjači argument ističu činjenicu da nam  "nitko ne može odnijeti autoceste", pa što se onda uzbuđujemo oko toga. Naši preci bi se vjerojatno prije objesili na prvu vrbu, nego da poslušaju savjet i porezni dug podmire prodajom/monetizacijom svoje zemlje na 30 ili 40 godina. Učinili bi sve prije nego to, radili bi dan i noć, živjeli bi na kruhu i vodi, a prodali svinje, perad, sav urod sa zemlje, ali ne bi prodavali zemlju.

'Monetizatori' imaju slijedeći 'argument', da autoceste 'monetiziramo' "samo" na 30 godina (mada se čuje da time buduće gazde/koncesionari autocesti nisu zadovoljni već traže rok od 40 godina), pa su nakon toga opet naše. I najdobrohotniji pristalica monetizacije se, ukoliko ima i trunčice ekonomskog odgoja, mora zapitati u kakvom će nam stanju ostaviti autoceste nakon tih 30 ili 40 godina?

Po našem uvaženom ekonomskom znalcu Borislavu Škegri smisao svake gospodarske transakcije je zarada, profit, pa je normalno da koncesionar želi zaraditi, stjecati profit. Naši 'monetizatori' tvrde da su nam autoceste građene kreditima koje sada ne možemo otplaćivati pa ih trebamo predati koncesionarima na 30 ili 40 godina, za to bi odmah dobili neki novac koji bi koristili za krpanje proračunskih rupa,  a koncesionar će se brinuti o svemu ostalom. Vjeruje li netko da se nama ne isplati imati autoceste u svojem vlasništvu, i od zarade/cestarine otplaćivati kredite, a koncesionaru će se isplatiti dati nam neki 'veliki' keš iznos odmah, i od cestarine održavati cestu 30 ili 40 godina, jedan manji dio od cestarina davati nama, te nakon 30 ili 40 godine vratiti nam ceste u stanju u kakvom su ih preuzeli?

Ako netko u to vjeruje odmah se treba upitati - pa zašto se onda nama to ne isplati, pa ih moramo 'monetizirati' ? I zašto je uopće uvjet da kredite za autoceste otplaćujemo samo iz zarade od cestarine? Zar nije logično da o tome brinemo sa svim resursima državnog proračuna, a ne samo iz cestarine? A ako tvrdimo da to nije moguće, onda zašto te autoceste umjesto 'monetizacije' ne PRODAMO, i to za točno toliki novac koliko nas je stajalo njihova izgradnja, a kupac neka se brine o povratu kredita? On će dobiti autoceste u trajno vlasništvo, a mi ćemo povratiti novac "bačen" za njihovu izgradnju! 

Znam što bi na sve ovo rekli pristalice i "borci" za 'monetizaciju',  rekli bi da stvari ne stoje tako, da za razumijevanje toga treba najmanje doktorat sa Harvarda, no stvari stoje sasma drugačije. Autoceste su građene kreditima uzetih "na obraz" hrvatskih poreznih obveznika, pa su na izvjestan način opće dobro, maltene vlasništvo hrvatskog naroda i o tome da li je stvarno 'monetizacija' jedino rješenje i najbolje rješenje, treba pitati hrvatske građane. I neće trebati neki posebni ekonomski odgoj da se shvati o čemu se radi, ako se javno, transparentno i bez skrivenih i dodatnih ugovora, aneksa i sličnih smicalica, javnosti lijepo podastru svi podaci o toj "veličanstvenoj" 'monetizacijskoj' transakciji, da bi ona mogla na miru prokontati da li da se izjasni ZA ili PROTIV monetizacije. 

Neovisno o tome da se vjerojatno racionalizacijom poslovanja, smanjenjem svih vrsta troškova održavanja u pogledu dobave opreme i materijala, i izbora izvođača radova, može puno uštedjeti, nepobitna je činjenica da su autoceste iste strateške važnosti kao vodno gospodarstvo, šume i slična strateški važna dobra, pa je time opravdano da se pri ovakvim važnim odlukama kao što je 'monetizacija' pitaju i građani što o tome misle. Pogotovu što od ove Vlade i ovih političara poslije 30 ili 40 godina neće više ostati ni traga, pa ako se pokaže da je ova odluka bila pogrešna, samo će narod, građani odnosno porezni obveznici biti ti koji će snositi poslijedice. Ovo  nije odluka koju vlast smije donositi sama, kao da se radi o njihovom vlasništvu, ovo je odluka koja se tiče svih građana, pa o njoj trebaju odlučivati svi građani. Sve drugo bi bilo protuustavno, nezakonito, i samovolja viđena samo u državama sa diktatorsko/represivnim sustavima.

Zato je moj zaključak slijedeći:                                                          a) O monetizaciji autocesta TREBAJU odlučivati građani ove zemlje!

b) Svi relevantni podaci o namjeravanoj 'monetizaciji' trebaju biti javno objavljeni,  bez skrivanja ijednog detalja ili podatka u svezi toga !  

c) U slučaju da se koncesijski Ugovor bude razlikovao od javno objavljenih podataka o koncesiji, i u slučaju da građani daju svoje DA za koncesioniranje autocesta, isti Ugovor će se smatrati nevažećim!

d) Nakon 'monetizacije' autocesta od građana ove zemlje se ne SMIJE uzeti niti jedna kuna za otplaćivanje kredita za izgradnju tih autocesta !

Osobno mislim da Vlada na ovo nikada neće pristati, već će radije ovu zemlju i ovaj narod još dublje zakopati u raki koja im  se kopa već već dobrih 23,5 godina.

Ocjene (3)


Respektira (3): visitor, siouxica, MlinoviZGB


Komentari (4)


mislim da pitanje nije isplati li nam se iz zarade vraćati kredite već možemo li ih uopće vraćati :)..koji to "resurs proračuna" može vraćati kredite uz kroničnih 18 mlrd deficita/manjka za tekuće potrebe? visitor 1 0 0


ha....upravo s ezavršila emisija na TV-u u kojoj je Guste Santini zorno prikazao zašto je monetizacija loša ideja, te odakle se može vraćati kredit. A da li su tekuće potrebe zaista sve stvarne POTREBE o tome bi se dalo pričati. Evo HBOR Laci 0 0 0


upravo kupuje aute, plaće u državnoj upravi nisu smanjene ni za lipu, za MVEP se ne zna kuda troši novac, Ministarstvo turizma troši novac a broj turista ne raste, Agencije troše iz proračuna na neznane stvari, ...ma kud god se okreneš ima Laci 0 0 0


mjesta za uštede. Uostalom je li normalno da na svakih deset (10) građana dolazi jedan (1) zaposlenik u državnom i javnom sektoru ? Nije narod rastrošan već Vlada i tzv. država, To su ti proračunski resursi koji se rasipaju u vjetar. Laci 0 0 0