Analiza

Treća stranputica – MOST Bože Petrova

12.09.2015. 22:05, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Jučer sam razmišljao. Najprije sam dugo osjećao neku čudnu nelagodu. 'Šta mi se ovo događa? Pipni mi čelo... mora bit da je fibra. Jesu mi se oči zacaklile?', natezao sam ionako tanke živce prve, jedine i posljednje žene u mom životu dok mi napokon nije sinulo – pa ja razmišljam!  Preplavili su me osjećaji, sjećanje na mladost, na sve one lijepe i teške trenutke dok sam mislio svojom glavom. Sjetio sam se i odluke da prestanem razmišljati, dugog noćnog razgovora sa suprugom prije dvadesetak godina i njenih suza dok sam joj govorio da je tako najbolje za našu mladu obitelj. Sjetio sam se i odvikavanja, apstinencijske krize...

I tko zna koliko bi trajalo to nostalgično stanje da me u realnost nisu vratili simptomi jedine bolesti od koje ne bolujem – hipohondrije. 'Mora bit da je neki tumor na mozgu!?', obratio sam se voljenoj netom prije nego mi je ispred nosa zalupila vrata najuzbudljivije sobe našeg stana i prisilila me da provedem besanu noć ispred televizije padajući u napast nazvati ili ne preskupi telefonski broj jednog poganskog varalice, kakvih su puni noćni programi, da mi s nekakvim bajanjem izbaci tumorčinu iz glavurde. Prav(n)a država bi zabranila te kasnonoćne 'stare zmije, zavodnike cijelog svijeta' (Otkrivenje 12:9) koji ljudima u nevolji izvlače posljednju kunu, posljednju kap duše i vjeru u spasenje. Bolestan se čovjek hvata za slamku, ali vjera je u meni još jaka (ili mi je zmija u takujinu) pa sam odolio napasti i ostao, nadam se, u milosti Jaganjčevoj.

Jutro sam dočekao ispred ordinacije liječnice obiteljske medicine. Taman sam završavao svoju prvu kavu to-go i spremao se razmutiti šećer u drugu kad je krmeljava sestra došla na posao. 'Ova je za vas...', slagao sam šarmantno, koliko šarmantan može biti čovjek u strahu od najteže bolesti nakon neprospavane noći i zaboravljenog jutarnjeg pranja zubiju. Međutim, ta hladna kava je toliko iskreno razveselila sestru (sad sam siguran u ono što sam već duže vremena sumnjao kao stalni posjetitelj njihovog lokalaslaba je na mene) da sam je morao sat vremena do dolaska liječnice zabavljati samo s desetinom mozga, jer je preostalih devet desetina razrađivalo scenarije najgorih ishoda vlastitog zdravstvenog stanja. Začudo ni to joj nije smetalo, a loš sam zabavljač i kad sam sto posto u formi.

Liječnica me hladno pregledala, toliko hladno da sam odlučio smanjiti mojih petnaest posjeta mjesečno na deset maksimalno. Ma iskreno... ta odluka je najvećim dijelom potaknuta neplaniranim zbližavanjem s atraktivnom sestrom koja bi mojoj supruzi mogla oduzeti ono 'jedina i posljednja'. Nakon par udaraca gumenim čekićem po koljenima i laktovima, hodanja zatvorenim očima, pipanja nosa i praćenja prsta dijagnoza liječnice je bila, 'Nije vam ništa... po običaju.' Sve je to popraćeno njenim dubokim uzdahom i dugim unošenjem podataka u kompjuter, tišinom, koju je paralo samo klikanje prastare tipkovnice, mojom od srama pognutom glavom i olakšanjem zbog milosti Jaganjčeve (tko zna kako bi ovo završilo da sam sinoć poklekao i poganskom TV vatrom pokušao istjerati tumor). 'Dobro, pobogu, što vas je poslije toliko godina natjeralo na razmišljanje?', upita me odjednom liječnica. 'Ma ništa bitno... jedan psihijatar...'

Psihijatru je, pretpostavljam, u opisu posla da potakne pacijente na razmišljanje... a ja sam psihijatrijski slučaj koji bi i student prve godine medicine, već samo na temelju dosadašnjeg razvoja ovog članka, prepoznao. Upravo zato ne čudi da me je Božo Petrov, trenutno političar ali psihijatar po struci, vratio toj 'ovisnosti' nakon što sam 7049 dana, 12 sati i 27 minuta bio sober. A čime me je to Božo Petrov potakao na razmišljanje?

Odlučio je, predizborno valjda, napisati polufilozofski-polupsihološki članak u kojem je moj mozak okinuo na jedan pasus, 'Želimo li biti sretni? Bez želje da aktivno sudjelujemo u nečemu što kreira naš život i našu mogućnost djelovanja, upitno je jesmo li bili samo komentatori filma koji se odvijao pred našim očima ili smo zaista imali ulogu u njemu. Jesmo li u nutrini sebe bili sretni nakon tog izbora?' Ovo bi, u stvari, bile prekrasno nadahnute tri rečenice samo da ih je Božo Petrov – psihijatar uputio meni pacijentu na nekoj individualnoj psihoterapijskoj seansi ili nama pacijentima u psihoterapijskoj grupi ili čitateljima pacijentima ovim člankom, nebitno. Ali kad shvatimo da ih je uputio Božo Petrov – političar te da je izbor koji spominje, doslovno, Izbor zastupnika u Hrvatski sabor onda rečenice postaju manipulativne, mučne, neprirodne i licemjerne... i da, potiču na razmišljanje. Zašto?

Što je u stvari sreća? To i jest, konačno, pitanje koje me vratilo u 'ovisnost', to je pitanje 'moždani okidač' jer cijeli moj život, cijelo moje životno iskustvo ne može tako jaku riječ kao što je sreća stavljati u kontekst nečeg tako prizemnog kao što su predstojeći politički izbori u Hrvatskoj (mada me jest donekle svjetonazorski strah od Zorana Milanovića, odnosno proganja me sumnja da je on možda 'stara zmija, zavodnik cijelog svijeta'... eto... moram zbog ovog opet sutra do liječnice po uputnicu za psihijatra, je li ovo paranoja, da nije neka shizofrenija, ili sam po običaju zdrav?)

Kako meni pojam sreće nema nikakve veze s političkim izborima, odnosno, posljedično, nema veze s hrpom novca koju ću zaraditi kad u Sabor uđe Božo Petrov i krene sređivati stanje (ova konstatacija je najveće 'trošenje slova' otkad sam propisao), kako mi vlastita slaba obrazovanost onemogućuje razmišljanje o ovoj temi neovisno o činjenici da sam poslije puno godina 'okinuo', odlučio sam pregledati literaturu u obiteljskoj biblioteci. I našao traženo! Znao sam da se krije negdje gore na trećem katu (morao sam se visoko popeti po kliznim ljestvama, a akrofobija je samo jedna od mojih fobija... čak nije ni prva po abecedi), između Freuda i Junga, taj esej poklonjen mojoj supruzi s posvetom, 'Najobrazovanijoj osobi u obitelji T.' Prokleti umišljeni Martin Seligman (misli da je faca ako je bio predsjednik Američke udruge za psihologiju) i njegov posvećeni esej 'Can happiness be taught?' u kojem tumači da sreća ne proizlazi isključivo iz vanjskih, trenutnih užitaka (čitaj: politički izbori, novac...) nego uvodi akronim PERMA (Pleasure, Engagement, Relationships, Meaning, Accomplishments) pa kaže da su ljudi najsretniji kad imaju:
– Zadovoljstvo (seks, hrana...)
– Angažman (apsorpcija uživanja tijekom ispunjavanja aktivnosti)
– Odnose (iskrene društvene veze)
– Značenje (pripadnost nečem većem)
– Postignuća (realizirane opipljive/mjerljive ciljeve)

Teška srca sam se morao po pitanju sreće složiti s argumentima Amera ('amerofobija' je, pogađate, još jedna na beskrajnoj listi mojih fobija) koji mi je, da stvar bude gora, posvetom supruzi uvalio klizeći start s dvije noge, a ne s našim mladim psihijatrom. Onda sam nastavio razmišljati... 'obećavanje sreće' od strane nekoga tko te ne može usrećiti, ali definitivno može sebe (ispunjava četiri preduvjeta za sreću PERMA modela), je definitivno licemjerje. Ogromno. Nije li možda baš to bitan uzrok neuspjeha trećih opcija? Licemjerje je definitivno glavno obilježje političara, međutim, kad posumnjamo u licemjerje Zorana Milanovića ili Tomislava Karamarka, kad oni 'obećavaju sreću', mi hrvatski birači to ne doživljavamo previše negativno. Znamo da će jedan od njih sastavljati vladu, da će imati 'neograničenu' moć i da će u svojoj ludosti i nadmenosti sprašiti koju milijardicu eura ako treba (poput aktualnog 'rješenja' za dužnike u CHF), samo da bi se predizborno, populistički dodvorili ciljanoj skupini birača. Ali kad je licemjeran, kad 'obećava sreću', netko tko može osvojiti samo par mandata, kad taj netko u lipanjskoj emisiji Nedjeljom u 2 nedemokratski i necivilizirano ustvrdi da očekuje izjednačenost HDZ-a i SDP-a na predstojećim izborima da bi on s tim svojim mandatićima trgovao, ucjenjivao većinu i nametao vlastite reforme[sic!], one za koje će glasati, hajde lupit ću, tri posto Hrvata koji će izaći na izbore; licemjerstvo takvog nekog doživljavamo izuzetno negativno, a svaki takav 'treći put' onda automatski postaje stranputica.

Baš u toj lipanjskoj emisiji Nedjeljom u 2 mi je postalo jasno licemjerstvo Bože Petrova već na početku kad je izjavio da se politikom bavi da bi odživio život s djecom u Metkoviću! To izjavljuje spremajući se za odvojeni, ili zajednički život u Zagrebu kao saborski zastupnik. A ovo zajednički život zaslužuje velike navodnike. Kako znam? Znam, jer onih 7049 dana, 12 sati i 27 minuta nije izmišljen broj. Toliko je vremena prošlo od kad smo supruga i ja dobili drugog sina. I dugi noćni razgovor je istinit, istinite su i suze moje supruge, suze radosnice. Toga dana smo odlučili promijeniti naš životni stil. Domovinski rat, posao 24/7 i trčanje za novcem su naš zajednički život sveli samo na administrativnu kategoriju. Posljedično, (ne)sudjelovanje u prve četiri godine života starijeg sina ostaje najveća greška u mom životu. Prodao sam dio uhodanog biznisa, prilagodili smo život stvarnim prioritetima i pronašli sreću. Ali ne sreću Bože Petrova – političara, nego istinsku sreću, sreću kako je vidi i stari ženskaroš, 'prokleti' Amer, Martin Seligman.

Ocjene (6)


Respektira (3): IDujas, draxy, Alumnus


Slaže se (1): IDujas


Ne slaže se (2): draxy, Laci


Komentari (7)


Pa gospodine B.T. iz ove "kolumne" jedino je jasno da samo SDP i HDZ nisu licemjeri te za njih treba glasovati. A bilo tko drugi tko se "usudi" konkurirati za glasove birača je pokvareni licemjer. Sve je licemjerno sem SDP-a i HDZ-a. Aferim! Laci 0 0 0


@Laci To svakako nije bila moja misao vodilja, čak mi je teško iščitati to iz članka. "Poruka" je da se nekakav "treći put" ne smije ponašati poput HDZ/SDP ako želi uspjeti jer tada, s obzirom na objektivni utjecaj, sigurno gubi. BorisTraljic 0 0 0


Ako je važan dio izborne strategije "Mi nemamo što izgubiti (čestit pristup sigurno nećemo izgubiti)", onda treba znati primiti i kritiku, odnosno prihvatiti ukazivanje na izjave koje su u koliziji s strategijom "čestitosti". BorisTraljic 0 0 0


@Boris... kako da čestit čovjek dokaže da će ostati čestit i nakon izbora, akoje prije izbora bio dokazivo čestit ?! Nečestiti govore da će odsada biti čestiti, a čestiti kaže da će ostati čestit ! Kome vjerovati ? Ja dokazanom nečestitom ne bih Laci 0 0 0


Odlično, ma kako se zvalo! Uostalom kako se zove ono što je na istom mjestu napisao Božo Petrov? IDujas 1 0 0