Analiza

Tko i zašto želi nerentabilne hrvatske autoceste?

27.08.2014. 14:20, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Poštovani ministre Siniša Hajdaš Dončiću, žao mi je što vam moram priopćiti da je vaša ministarska budućnost bez perspektive. Korektnosti radi, moram vjerovati da ste dovoljno  pametni, da ne dvojite o tome može li pokretač inicijative, ma tko on bio, sakupiti potreban broj potpisa, i da ne dvojite o rezultatu tog referenduma. Ministre, što vas onda priječi da ostavku ponudite odmah? Sve znate, svega ste svjesni a čekate formalnu potvrdu u obliku rezultata referenduma. Nije valjda da vam je stalo do tih još nekoliko ministarskih plaća? Ili se, ministre, možda nadate da će se birokratskim odugovlačenjem i opstrukcijom referendum izbjeći, a monetizacija provesti i mimo volje većine Hrvata? Ministre, kao najozbiljniji argument za monetizaciju, vi nam danas prijetite sutrašnjim bankrotom. Niste čak ni originalni, puno prije vas jedna vaša kolegica prijetila je neisplatom plaća i mirovina ako se ne glasa za ulazak u EU.
Svedimo zaista kompliciranu priču na početak, na jedno pučkoškolsko pitanje - kada bi i zašto, netko uzeo u zakup/koncesiju/monetizirao, nešto što mu neće vratit uloženo i donositi dobit? Odgovor je krajnje jednostavan - nikada, nitko. Kako zainteresiranih ipak ima, barem prema izjavama našeg Ministra, teško je ne zapitati se, kako to da oni vide na našim autocestama zaradu a mi gubitak?
Dva su moguća odgovora:
1. Zainteresirani će inzistirati na ugovoru koji će im garantirati određenu zaradu bez obzira na broj vozila na autocestama. Dakle, ako je broj vozila dovoljan, dobit se dijeli u ugovorenim omjerima, a u slučaju nedovoljnog broja vozila i nemogućnosti koncesionara da podmiri svoje troškove iz ostvarenog prihoda, država nadoplaćuje manjak. Uz izjavu ministra da su naše autoceste nerentabilne, ovakav ugovor je jedini mogući, a on nije ništa drugo nego uzimanje još jednog kredita, dakle novo zaduživanje. Time bi se jednokratno podmirio nagomilani dug, a na dugi rok bi se otplaćivao tako dobiveni 'kredit', ali i ostalo bez prava upravljanja i manipuliranja kakvim, takvim prihodom koji te prometnice ostvaruju. U slučaju ovakvog razvoja događaja, ustroj i organizacija naplate, održavanja i upravljanja ne bi  se ozbiljnije mijenjao jer to koncesionaru ne bi bilo u interesu.
2. Zainteresirani su analizom ustroja poduzeća koje autocestama upravlja i nekim insajderskim informacijama došli do spoznaje da se ozbiljnom reorganizacijom odnosno racionalizacijom poslovanja može bitno utjecati na rezultate poslovanja. Pri tome sigurno imaju na umu, nakon desetak godina obnovljeni interes za izgradnju Jadransko-jonske autoceste (1100km kroz sedam zemalja) koja bi na naše autoceste dovela velik broj vozila, što bitno mijenja kompletnu sliku stanja stvari. U koliko je Jadransko-jonski pravac izgledan, a s obzirom na angažman ozbiljnih EU političara, izgleda da jest, kao zainteresirani će se vjerujem pojaviti Austrijanci, Nijemci i Francuzi. U tom će se  slučaju organizacijski promijeniti ama baš sve, cestarina, model naplate, način održavanja, a najdrastičniju promjenu možemo očekivati u broju zaposlenih. Kao i u prvom slučaju, koncesionar će sve učiniti da se ugovorom zaštiti od manjka prometa i loših poslovnih rezultata. Kruto gledajući, i ovdje će se raditi o kreditu koji će se vraćati iz dobiti poduzeća, a u slučaju nedostatnosti istog, iz državnog proračuna.
Prisjećajući se perioda kad su autoceste građene, napose Dalmatina, sjećam se različitih sukobljenih stavova oko izbora trase, oko dileme autocesta ili polu autocesta… Znalo se da taj prometni pravac nema zadovoljavajuću gustoću prometa osim u ljetnim mjesecima ali i tada se pričalo o Jadransko-jonskom pravcu i tada se računalo da će on privući velik dio vozila na naše ceste. Na kraju je donešena odluka kava je donešena, politički to je državi RH bio strateški projekt, a struka nije i ne može poreći činjenicu da prometnice znače razvoj i napredak područja kroz koja prolaze.
Tada se o recesiji u EU, pa ni kod nas nije razmišljalo, naprosto je nije bilo moguće predvidjeti, zapravo ni danas ne postoji jasan odgovor zašto se recesija uopće dogodila.
Za Ministra i Vladu ne postoji dilema, oni su već odlučili. Ta odluka je donešena, a da nitko nije ni pokušao racionalizirati sustav, svesti ga na samodostatnost ili barem na minimalan i prihvatljiv gubitak. Zašto se po tom pitanju baš ništa nije ni pokušalo?
Kao da se odavno zna da se ceste moraju monetizirati i da se na tome ne treba iscrpljivati. Promijenjeno je nekoliko čelnika, uglavnom za jednog otišlog, dovelo se po dva, tri nova ali od promjena ni traga ni glasa.
Dovode se uglavnom politički kadrovi, ljudi koji sa stvarnim životom veze nemaju, nikako da se dovede nekog s vizijom, nekog tko je u stanju osmisliti i realizirati reformu kojom bi hrvatske autoceste bile dovedene na nivo, da nam umjesto jednokratne koristi (koja je dugoročno gledano šteta), daju dugoročnu korist.

Uz iskustvo predaje telekomunikacijskog sustava Nijemcima, uz iskustvo predaje INE Mađarima, uz iskustvo predaje bankarskog sustava različitim stranim bankama, ne mogu vjerovati da se pod svaku cijenu želi dozvoliti nova predaja da ne velim, nova veleizdaja. Namjerno ovdje govorim o predaji jer ni na jednom od ovih 'privatizacijskih poslova' nismo zaradili, za svako od pobrojanih dobara dobili smo jednokratnu šaku para za krpanje proračunskih rupa,  i produžavanje agonije, a lišili smo se trajnog priliva vlastitih sredstava. Ma kako bila mala, bila su naša i trajna, a to u konačnici znači da je bilo samo pitanje dana kad će postati veća od onih za koje smo ih prodali odnosno predali.

Ocjene (4)


Respektira (4): Kristijan_Krkac, Laci, siouxica, VeNLO


Komentari (15)


sio, osobno nisam zadovoljan tekstom. Kao dobar poznavatelj ove problematike izgubio sam se u nekim stručnim detaljima, a onda u vremenskom škripcu navrat na nos rezao. Tako da nekih meni dosta bitnih detalja uopće nema. O ovom će se još dugo pisati. IDujas 0 0 0


ID, zna se!..zato i pitam odakle do kraja godine nabaviti 800mil€->6mlrd kuna?..tranša kredita se ne može vratiti pričom o tome da bi se uz reforme koje godinama NITKO ne radi moglo zarađivati više..vjerovnici hoće novac, i to na vrijeme :) visitor 0 0 0


vis, sve jasno, ali na žalost to ne rješava problem. Problem rješava reprogram kredita i ozbiljna racionalizacija poslovanja i broja djelatnika, bez obzira tko o tome što rekao ili mislio. To je jedino ispravno rješenje! IDujas 0 0 0


ID, nitko sretniji od mene da možemo napraviti reprogram na dovoljno dugo vrijeme da se sve racionalizira i zaradi novce..piše u mojoj analizi zašto reforme ne možemo očekivati a i reprogram ovisi o volji vjerovnika, ne našoj..možda znaš da pristaju? visitor 0 0 0


vis, ne znam dali pristaju ali sigurno znam da ga nitko nije ni tražio! IDujas 0 0 0