Analiza

Postizborni, gubitnički nastup Ive Josipovića mnoge je jako iznenadio. Pred višemilijunskim auditorijem pojavio se nekako samouvjeren i opušten, kao da je sa pleća zbacio ogroman teret. Široka osmjeha, čvrsta i odlučna pogleda, zapravo Ivo Josipović kakvog nismo vidjeli tijekom cijelog petogodišnjeg mandata. U mah se nametala misao, kako on još ne zna da je upravo izgubio poziciju predsjednika. Već slijedećeg trenutka, kad je čvrsta i odlučna glasa izgovorio čestitku svojoj protukandidatkinji ta misao se rasprsnula kao mjehurić od sapunice. Potpuno iznenađenje i pregršt nedoumica izazvala je rečenica: “Vrijednosti za koje smo se borili i dalje su nam izazov, budimo i dalje zajedno i borimo se i dalje za našu Hrvatsku“. Bez sumnje snažna i značajna poruka čak, i kad je, kao u ovom slučaju, upućena istomišljenicima. Čisti je kontrast svemu onome što je radio i govorio tijekom mandata i kampanje. Ta rečenica je, za razliku od njegovog izbornog loga, jasna ama baš svakome. Rečenica je to, koja dopire i do onih koji ne dijele njegov svjetonazor.
Vrijeme će pokazati jeli izgovorena slučajno ili je nagoviještaj transformacije anacionalne ljevice, u nacionalno osviještenu domoljubnu ljevicu.
Ivo Josipović ima gotovo 25% podršku (više od 1.000.000 glasova) biračkog tijela , to je veliki politički kapital, koji vrata njegove političke karijere, unatoč porazu, drži širom otvorena. Kad se strasti stišaju, glava ohladi a ulizice, dodvorice i savjetnici pronađu put prema pobjedničkom taboru, imat će vremena razmisliti o tome što je i kako radio. Gdje je griješio (ako se radilo o greškama) i što mu je to priskrbilo prilično dobro utemeljenu presudu Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta.
Ivi Josipoviću trebalo je točno 5 godina i izborni poraz da pa pokaže da zna i može bolje.

Izborna dobitnica, Kolinda Grabar Kitarović, jedini je političar koji se danas može pohvaliti da ima ili može dobiti veću podršku od Ive Josipovića. U kampanji se od 'zgođušne ženice' koju je slučajno zapala uloga predsjedničke kandidatkinje, za koju, prema viđenom 21-9-2014 u NU2 nije bila spremna, premetnula u samouvjerenu političarku. Ni jednog trena nije zaboravila da je žena, a tijekom kampanje, na to se ni jednom riječju nije pozvala. Prilično smirena, usredotočena prije svega na iznošenje svog programa, pomno je pratila i izlaganja protukandidata, pravovremeno i odmjereno reagiravši na svaki napad ili provokaciju. Vrlo često pozivala je na jačanje zajedništvo kao nužnog uvjeta za preokretanje negativnih ekonomskih trendova u državi. Ivi Josipoviću zamjerala je nečinjenje, potpunu političku i gospodarsku pasivnost u prethodnih pet godina mandata.
U svom prvom pobjedničkom govoru ponijela se vrlo korektno, pozvavši na suradnju sve pa i protukandidate. Ne dozvolivši u svom izbornom stožeru zviždanje izbornom gubitniku, osim dobrog odgoja, pokazala je i zavidnu karakternu čvrstoću i samosvojnost a to bi pak trebala biti garancija da ni kao predsjednica neće biti ničija marioneta.

Razlika između pobjednika i poraženog je manja od 1.5% što etablirani politički analitičari vide kao duboku podijeljenost koja gotovo ugrožava opstojnost države. Ovo viđenje je pogrešno do te mjere da je teško ne zapitati se, tko te 'analitičare' želi platiti za to što pišu. Ukratko pisati o dubokoj podjeli na osnovu predsjedničkih izbora je za svakoga tko se bavi politikom, pa taman to bilo samo iz zabave,  kratkovidno. Predsjednički izbori utrka su dva kandidata s gotovo uvijek podjednakom šansom za uspjeh. Što su kandidati kvalitetom ujednačeniji i ostvareni rezultati će im biti ujednačeniji. Ta ujednačenost rezultata apsolutno ne govori ni o kakvoj podjeli osim onoj za demokraciju normalnoj podijeljenosti oko slobodnog odabira između dvije osobe ili stranke, a na osnovu programa, simpatija, ljepote, …
Da bi se ovo dokučilo potrebno je samo pogledati rezultate anketa o trenutnom rejtingu stranaka ili još bolje rezultate prethodnih parlamentarnih izbora. U njihovom svjetlu 'dubina podijeljenosti' je posve drugačija.
Uostalom kome pripadaju  onih 40% birača  koji ne izlaze na izbore?

Pitam se zašto bi tim analitičarima podjela 20% : 80% bila manje pogubna, zar zato što bi osamdeset postotna većina mogla trajno i bez imalo straha majorizirati većinu?
Zar rezultat koji se razlikuje za manje od 1.5% ne govori pobjedniku da pri svakom sljedećem koraku mora misliti o i te kako značajnoj snazi poraženog? Zar takav rezultat ne govori o nužnosti suradnje pobjednika i gubitnika?
Zašto je tako teško uočiti da Kolinda Grabar Kitarović nije dobila samo glasove desne opcije kao što ni  Ivo Josipović nije dobio glasove samo lijeve opcije?

Ocjene (11)


Respektira (10): draxy, VeNLO, ivan94, visitor, Django, neocSC, ivan-cro, Panter, Cogito, siouxica


Slaže se (1): Panter


Komentari (9)


@ID Pod političkom polarizacijom se načelno misli na "polove" lijevo-desno. Politički centar, sam pojam "centar" to govori, nebi nazvao "polom". Nadam se da će upravo tako izgledati izbori :) SDP na "polu", HDZ u "centru". Sa partnerima ... Panter 0 0 0


Kad kažem "polarizacija će obilježiti retoriku ..." prvenstveno mislim na retoriku trenutno vladajućih. HDZ ne smije upasti u takvu priču ... Panter 0 0 0


U .hr još uvijek dosta veliki broj ljudi izlazi na birališta glasati protiv. Nije Josipović dobio 1M glasova, dio tih glasova je usmjeren protiv Kolinde i HDZ-a, a ne direktno za njega. Emigrant 0 0 0


Emigrant, naravno osim toga jedan dobar dio ljudi s onog najzadrtijeg desnog spektra nije glasao za KGK samo zato jer je žena! IDujas 0 0 0


Inače, hrvatska praksa je da nakon izgubljenih izbora gubitnici posjete, bilo u prolazu, bilo na duže vrijeme Remetinec. Ništa od domoljublja IJ ne vidjeh, samo grčenje koje tuli danas u obliku njegovog propitivanja legalnosti KGK pobjede VeNLO 0 0 0