Analiza

Rat protiv korupcije, rat za demokraciju

02.11.2014. 20:19, Chat s Vukom Vukovićem: Jesu li političari u Hrvatskoj izvor ili meta korupcije?

Kad sam, prije mjesec dana u VL pročitao članak o istraživanju mr. Vukovića, bio sam iznenađen činjenicom da tako šokantna materija nije izazvala nikakvu reakciju u državi, osim nešto rijetkih komentara čitatelja. Članak o istraživanju koje upire prstom u bjelodanu, očitu i potpuno otvorenu korupciju na nižim razinama državne uprave. Ovdje bih sada pokušao istraživanje dovesti u korelaciju s nedavnim burnim događajima u nas.

Možda je to osobna paranoja, ali ja se u zadnje vrijeme bojim! Bojim se za demokraciju, jedinu preostalu pozitivnu tekovinu promjene iz devedesetih. Bojim se, jer sam dojma da ležimo na vulkanu, čija se komora puni magmom i svaki čas prijeti erupcijom sa strašnim posljedicama. Krećući se među ljudima, slušajući sasvim otvorene priče po dućanima, ulicama, prepune gorčine i bijesa o nepopravljivo korumpiranoj državi na apsolutno svim razinama, jednog će lijepog dana, kad se napokon postigne kritična masa, doći do eksplozije koja će nas sve zgranuti i užasnuti, te konačno upropastiti.

ISTRAŽIVANJE

Rad g. Vukovića zasada se odnosi na korupciju u našim famoznim JLS, vezanu uz javnu (a pogotovo na onu, nešto tajniju) nabavu. Na masovno rasprostranjene slučajeve gdje “tvrtke” s jednim zaposlenim, poštanskim pretincem, bez kapitala, dobivaju poslove u milijunskim iznosima. Svatko tko je ikada - u socijalizmu ili danas, radio u tvrtkama s vanjskim suradnicima ili izvođačima, zna neke stvari. Da je nepodnošljivo lako za “pinku” ili pogodovati određenom vanjskom suradniku tvrtke (namjestiti natječaj), ili čak upućivati klijente tvrtke direktno njemu.To se događalo u socijalizmu, društvenom (ničijem) vlasništvu. Naravno, taj se oblik kriminala danas nužno izgubio u privatnom sektoru, ali je nabujao u državnom segmentu (dakle, opet svačijem i ničijem vlasništvu). Da je takav oblik korupcije gotovo nemoguće otkriti bez insiderskih informacija i “zviždača”, i da je vrlo teško dokaziv. Traži ogroman trud i dubinski angažman istražnih organa države.

Nedavno smo na Barometru imali temu nužnosti svođenja JLS u racionalne, održive okvire. Pišući tekst založio sam se za drastično rezanje jedinica pretvorenih u feudalna lena stranaka, izvora osiguranih glasova na izborima i neiscrpnim prostorom za uhljebljivanja stranačke “biračke mašinerije”. Nisam taj put, zbog pomanjkanja prostora naveo, po mom mišljenju, glavni razlog zbog kojeg se oklijeva s reformom (smanjenjem) JLS. Pa tu se radi o bogomdanom, potpuno zamračenom području gotovo neometane korupcije. Pljačke osobne, i u korist stranke čiji je lokalni “feudalac” član. Prisjetimo se samo javne optužbe njemačkog poduzetnika za traženje mita župana Jakovčića (sada uvaženog Europarlamentarca), kako bi se “pogurala” realizacija polo igrališta u Istri. Ako jedan župan može pasti tako nisko, pa otvoreno, u birtiji tražiti novac za uslugu, kakvi su razmjeri lopovluka u selendrama sa statusom JLS? Kod “šerifa” koji znaju da njima nikakva državna revizija ili kontrola vjerojatno nikad neće “češljati” poslovanje i provjeravati način trošenja proračunskog novca. Razmislimo samo! Dr. Sanader i njegova lopovska družina izveli su pljačku stoljeća usred metropole, glavnog grada RH, pred nosom svih institucija ovlaštenih za zaštitu pravnog poretka. Istu “operaciju", kako vidimo, godinama, potpuno neometano provodi i gradonačelnik te metropole, opet s institucijama kao pasivnim promatračima. S konsternacijom možemo samo pretpostavljati kako se krade u našim lijepim vukojebinama, stotine kilometara daleko od imalo ozbiljnije revizije i kontrole.

Kratka digresija. Nije li stvaranje rupe u zakonu o javnoj nabavi zapravo “zeleno svjetlo”, namjerno otvaranje puta nekažnjenoj korupciji od strane naših “centara moći”, pojednostavljivanje cijelog postupka kako bi i “bedastiji” mogli krasti? Ne treba biti posebno nadaren lopov, pa primijeniti razbijanje faktura na manje iznose ili ugovaranje usluge s cijenom nižom za iznos kutije šibica od navedenih limita. Radove ili nabavu, za debelo previsoku cijenu dogovoriti s rođakom koji ima firmu za sve i sva, rođak posao dati podizvođaču za normalnu cijenu, razliku podijeliti i strpati u džep, a na fakturama izvesti inženjering omogućen zakonom kako bi se izbjegao propisani postupak javne nabave. I, to je to, vrlo jednostavno, ne?

LJUDI

Joseph de Maistre davno je rekao da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Ako ovdje razglabamo o, narodu prihvatljivom, postotku korupcije (?) i Vukovićevoj tezi da se “blaga” korupcija čak percipira kao pozitivna i honorira se ponovnim izborom “prihvatljivo pokvarenog političara”, što reći? Imamo li se ikakvo pravo buniti i uzrujavati nad sudbinom zemlje? Jesmo li uopće sposobni uživati demokraciju kao društveno uređenje? Bit će da nismo!

Korelacija s početka teksta – okupljena skupina poštovalaca Bandićeva lika i “delanja” kreće u mimohod k Remetincu u znak podrške uzniku. Suze, molitve, vrtnje krunice, “Cigan Braco” koji od dana uhićenja ne izlazi iz Bube, u molitvi za kuma Milana…Uobičajeni politički folklor u nas. Sredovječna žena, s imbecilnim osmjehom na licu, bez srama i očito nesvjesna vlastite goleme gluposti bubne novinarki u mikrofon: „Krao je, al’ je i nama dao”!

I u toj rečenici leži bit svih naših problema! Pokazuje dvije stvari. Da nam je u glavama još uvijek ostao najgori socijalistički mentalitet po kojem je uistinu sve dopušteno, ako gospodari usput, bacaju mrvice sa stola i nama. Valja, za nešto mlađe, pojasniti porijeklo gore navedene rečenice. Kralo se i u socijalizmu, pod vodstvom “najdražeg sina naših naroda i narodnosti”, i to naveliko. No, JBT i crvena buržoazija imali su sposobnost kupovine socijalnog mira (uz pomoć stranih kredita). Bilo je radnih mjesta – ako bi ponestalo, gradile bi se unaprijed nerentabilne tvornice, upisalo bi se na stambenu listu i nakon par godina čekanja – mukte društveni stan, tu i tamo novi fićek ili stojadin, redovita besplatna ljetovanja u radničkim odmaralištima…Uistinu, ljepše se i bolje živjelo u to doba. Bilo je hrabrijih koji su upozoravali da takav odnos prema vlasništvu (državnom/društvenom), ne vodi nikuda, da radom nezarađeno socijalističko blagostanje ne može trajati dovijeka i da će se samoupravni raj kad tad rasprsnuti kao balon od sapunice. Te nerazumne i preglasne pokušalo bi se politički usmjeriti na pravi put, a za tvrdokornije, na raspolaganju je bio “mišićavi” represivni aparat, koji je takve zatvarao, a ponekad, bogami, po onoj Staljinovoj “nema ljudi – nema problema” i uklanjao “for good” (Perković & Mustač). Pljačka, rasipanje državnog vlasništva, totalitarizam, političke likvidacije, što nam to znači? Bitno je…da se krade, ali i nama dade!

Druga stvar, daleko zloćudnija, socijalističkog mentaliteta gospođe ispred gradskog poglavarstva, rađa puno opasniji  indukcijsko – dedukcijski  mentalni  proces, zbog  kojeg zapravo i izvire moja sve jača paranoja u vezi sudbine demokracije u Hrvatskoj. Moram se opet poslužiti, ovaj put regionalno sve popularnijom narodnom umotvorinom: “Dok je bilo Tite, bilo je i pite

Uzrečica pokazuje uprošćeno, narodno vrednovanje socijalističkog totalitarizma i demokracije. Očito je, debelo nauštrb potonje tekovine Antičke Grčke. A kako bi drugačije i moglo? Nekad, relativno blagostanje, socijalni mir, sigurna egzistencija, međunarodna neovisnost. Sada, samo surova borba za preživljavanje, korumpirana politička elita bez boga i duše koja vuče svaka na svoju stranu, sluganski odnos prema stranim centrima moći, rasprodaja nacionalnog bogatstva. Korelacija s nedavnim događajima – slušam na radiju “glas naroda”, blic anketu o korupciji. Sve je više mlađih ljudi koji rješenje ne vide u jačanju demokratskih institucija  pravne države i usvajanja nulte stope tolerancije prema korupciji, već, jednostavno, u uvođenju “čvrste ruke”, jakog autokrata koji će dekretima i represijom “očistiti” državu od truleži. Stariji jake argumente za politički “one man music show” nalaze u prošlosti, dok je mlađima nažalost, “svijetao primjer” pred nosom. Ruskoj federaciji Jeljcinova demokracija donijela je raspad zemlje, teritorijalne gubitke, ekonomski kolaps…i sedamnaest milijuna gladnih građana! A tada se pojavio Vladimir Vladimirovič…

Netko će reći da je ovo stvarno paranoja. Pa, ne može se teza o ugrozi demokracije temeljiti samo na blesavoj izjavi babe pred Poglavarstvom! No, valja se zapitati koliko nas ima s takvim mentalitetom u glavi? Koliko nas pristaje da se krade uz uvjet da se i nama dade? Koliko nas je u interesnim klijentelističkim grupama vezanim uz moćnike koji će se parazitski znati prikrpati svakoj vlasti? Koliko nas priželjkuje lijevu ili desnu (bez razlike) “čvrstu ruku”, hrvatskog Putina, koji će početi puniti zatvore i likvidirati kriminalce i “kriminalce”. Bojim se, puno! Ne zaboravimo, korumpirani lopovi ovom zemljom vladaju od devedesete, Bandić je Zagrebom vladao petnaestak godina…sve temeljem naše volje, pobjeda na demokratski provedenim izborima!

STRAH KOJI JE IZAZVAO STRAH

Zadnja korelacija – demokratski izabrani predsjednik Republike Hrvatske u braniteljskom šatoru. Predstavnici udruga unose mu se u lice, gestikuliraju, postavljaju ultimatum. U očima predsjednika…sasvim očit strah! Nitko za sada ne zna dokle će prosvjed ići i kako će završiti. Počelo je sa sramotnom i glupom izjavom i sve se više širi na ukupnu socijalnu tragediju zemlje. Zašto se predsjednik boji? Za fizičku egzistenciju? Ne bih rekao.

Možda je počeo uviđati da istinska opasnost po demokraciju u Hrvatskoj nisu ustaške kape na glavama klinaca u Čavoglavama, pokliči na stadionima, prosvjedi protiv LGBT "pridea", već duboko ukorijenjena tvrdokorna korupcija koja se uvukla u svaku poru društva.

Pa se konačno pobojao, da bi mase ojađenih ljudi, koji su ginuli i gubili zdravlje za slobodu i demokraciju uskoro mogle nasrnuti na nju!

Ocjene (7)


Respektira (5): sthagon, Panter, draxy, siouxica, visitor


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (1): VeNLO


Komentari (22)


Kao i u slučaju Bugarske i Rumunjske, uostalom! damir_pacek 0 0 0


B, osim toga, o vašoj tezi da su ljudi iskvareni jer ih je sustav iskvario moglo bi se raspravljati. Prije će biti da su iskvareni ljudi kreirali isti takav iskvareni sustav. O tome i govorim u tekstu - puno toga je u našem mentalitetu i spremnosti damir_pacek 0 0 0


da se državu potkrada naveliko i podsitno, da se krše propisi i zakoni, ne plaća se porez, gradi se bez dozvole, šverca u tramvaju... damir_pacek 0 0 0


Iskvareni sustav nije nešto što je kreirano pred 10, ili 20 godina. Taj sustav je kreiran 1945. g. i nakon toga se je prilagođavao okonostima i tako sve do danas. Bez obzira na promjenu vlasti. Kad bih imao vremena mogao bih tu misao elaborirati Boljunac 0 0 0


B, pa cijeli moj odlomak bavi se upravo tim socijalističkim mentalitetom "svačije-ničije" koji se sustavno gradi od '45. damir_pacek 0 0 0