Analiza

Prijedlog: prihvatite volju naroda prije referenduma i zaštitite manjine

27.03.2014. 18:43, Kako pravna država treba riješiti pitanje referenduma o ćirilici?

U ovoj temi postoji nekoliko odvojenih pitanja. I na svako od tih pitanja u javnosti prevladavaju nebulozni odgovori, barem u onom dijelu javnosti koji je pod kontrolom režima.

Prvo pitanje jest treba li se referendum izbjeći samo voljom vladajućih (Sabora). Vidim da većina prisutnih komentatora uviđa nebuloznost takvog prijedloga, pa ne moram objašnjavati ustavnu proceduru za referendum. Ustavni sud je dovoljno rekao o tome. No ono što je bitno, to Milanović ne uviđa, i izgleda da opet ide na taktiku opstrukcije kao kod referenduma o braku. Rokovi za referendum ne postoje, pa on u principu može to odugovlačiti unedogled. Druga taktika koja se u jednom trenutku činila mogućom jest mijenjanje Ustava i njegovo retrogradno primjenjivanje na ovaj referendum, no izgleda da od toga neće biti ništa jer je Perković u Njemačkoj, pa je promjena Ustava postala nepotrebna.

Glede referenduma o braku ipak su popustili. No zašto? Jer su odlučili poštovati Ustav i volju naroda? Ne bih rekao. To je bio dio još jedne opskurne taktike. Shvatili su da je definicija riječi brak, odnosno mjesto gdje će ona biti napisana, prilično nebitna, barem u odnosu na zaštitu kostura iz bivšeg režima. Pa zašto ne bi iskoristili jedno mijenjanje Ustava za drugo? Taktika je bila provesti referendum, i onda bi Sabor nakon njega proveo Ustavne promjene kojima bi tu definiciju braka uveo u Ustav, zajedno s potrebnim zaštitnim mehanizmima za bivše udbše. Tko bi bio protiv toga proglasili bi da je "protiv volje naroda". Taktika se raspala kad je Ustavni sud rekao da odluka na referendumu direktno ulazi u Ustav, no već je bilo kasno za zaustaviti referendum.

Sve skupa, vrlo je izvjesno da će vladajući zaista odugovlačiti s ovim u nedogled. Barem dok im Ustavni sud ne kaže da mora postojati prirodni rok, i odredi taj rok.

Drugo pitanje jest ustavnost prijedloga za referendum. Istina, jedino kako Sabor može zaustaviti referendum jest slanje istog na Ustavni sud i nadanje da će biti proglašen neustavnim. Ako misle da je neustavan, ili barem žele otkloniti sumnje oko toga, to bi bilo pošteno napraviti. No to je samo procedura, ono što je jasno jest da referendum nije neustavan. Tu pak čujemo drugu skupinu nebuloza po kojem je broj 33% ustavan, a broj 50% nije. Zanima me bi li 41% bilo ustavno, i gdje to u Ustavu piše. Čujemo da je pitanje neustavno jer smanjuje stečena prava. A gdje to u Ustavu piše da se prava ne smiju smanjivati? Svaki novi zakon kojim se prava mijenjaju nekome prava i smanjuje. Ili su nacinalne manjine posebne? Pa ako HDZ iz dnevnopolitičkih interesa omogući Pupovcu 3 mjesta u Saboru, to se nikad više ne može promijeniti? Ovo sve ne znači da Ustavni sud neće pitanje proglasiti neustavnim, i oni se bave politikom i imali su pogrešne odluke.

Glede načelnog pitanja bi li bilo bolje da prag bude 50% ili 33%, moje je osobno mišljenje 33%. No to je moje mišljenje, nikako pravna ili Ustavna nužnost.

Pitanje ovog referenduma ipak je delikatnije. Radi se o Vukovaru, gdje je novi popis pokazao da Srba ima preko trećine. Bilo je sasvim jasno i predvidljivo da tamošnji Hrvati i branitelji neće blagonaklono gledati na ćirilicu. Još je jasnije da ćirilica neće poboljšati suživot i osjećaj prihvaćenosti srpske manjine, što je smisao odredbe o dvojezičnosti, nego upravo suprotno. Takve su naprosto okolnosti i njihovo negiranje neće ih promijeniti. Stoga nema nikakvog poštenog i mudrog razloga za njeno uvođenje u Vukovaru. Trebalo je protumačiti članak 8 Ustavnog zakona na način da se dvojezičnost ne uvodi ako je jasno da će njeno uvođenje imati upravo suprotne efekte od onih tamo nabrojenih, kako je predložio Karamarko, ili pak promijeniti Ustavni zakon na način da se to pobliže odredi.

Milanovićevo inzistiranje na "provedbi zakona" nije nikakva zaštita prava manjina nego isključivo provokacija koja treba pokazati da je hrvatski narod netolerantan, prema Srbima, homoseksualcima, svejedno. Srpske zajednice, da su poštene, jasno bi rekle da ne žele ćirilicu u Vukovaru jer će to smanjiti njihova prava i štetiti odnosu s većinskim narodom. Ali ni njima to nije na pameti, i njih zanima dokazivanje da su "ugroženi" u Hrvatskoj, pa im je potrebna "zaštita". Već viđeno? Srećom, ovaj put nemaju mogućnosti za scenarije iz prošlosti.

Zbog svega mislim da je reagirati trebalo. Ali isto mislim da je referendumsko pitanje Stožera za obranu Vukovara pogrešno složeno. Trebalo je predložiti mijenjanje Ustavnog zakona na način da postane jasno da se u Vukovaru, barem na neko vrijeme, ne uvodi ćirilica, a da se pritom ne šteti načelnim pravima svih nacionalnih manjina. Iako mislim da konkretna prava neće biti narušena niti jednoj manjini, ružno izgleda ovakvo smanjenje.

Zato predlažem vladajućima sljedeće rješenje: neka promijene Ustavni zakon na način da riješe pitanje Vukovara koje će zadovoljiti i Stožer. Referendum će se svejedno trebati održati (ne razumijem priče o cijeni referenduma, novac svakako ide hrvatskim ljudima), ali onda će svi pozvati narod da glasa protiv, i velikom većinom svi hoće glasati protiv čime će pokazati i poštovanje prema manjinama.

Kako od vladajuće stranke ne očekujem nikakav mudar ili razuman potez, zapravo predlažem Josipoviću da inicira takve promjene. On, koliko god spada u tu elitu, ponekad može prihvatiti razumne argumente. Ako ne bude tako, koliko god sam načelno protiv, ne preostaje mi ništa drugo nego glasati za na referendumu, jer vladajućima još uvijek treba dokazivati elementarnu demokraciju, da suverenitet pripada narodu. I to je, uz mir u Vukovaru, bitnije od apstraktnog smanjenja prava nacinalnim manjinama, kojeg u praksi neće ni biti.

Ocjene (2)


Respektira (2): VeNLO, siouxica


Komentari