Analiza

Politički opstanak predsjednice ovisi o vanjskopolitičkoj pameti i pragmatici

12.01.2015. 19:49, Prva Predsjednica u povijesti: Što pobjeda Kolinde Grabar Kitarović znači za Hrvatsku?

U vrednovanju značaja pobjede Kolinde Grabar Kitarović za budućnost hrvatske politike, prije svega treba istaknuti kako je temeljni preduvjet objektivne prosudbe taj da se analitički pristup fokusira isključivo na one aspekte državovodstva koji su definirani Ustavom kao područje predsjedničkih ovlasti. U prvom redu, na vanjsku politiku i vođenje obrambeno-sigurnosnog sektora. To je jedini manevarski prostor instituta Predsjednika gdje on (tj.ona) može iskoristiti vlastita znanja i vještine, dokazati svoje liderske sposobnosti, te ostvariti izravan doprinos. U svemu ostalom, pak, predsjednik je tek predstavnik glasa naroda pred ostalim institucijama republičkih vlasti. 

Kao sukreator vanjske politike, Kolinda Grabar Kitarović zasigurno neće odstupati od već definirane politike suradnje sa strateškim partnerima, ispunjavanja obveza prema integracijama kojih smo članica i promicanja suradnje sa susjednim zemljama. Očekivati nekakve radikalne zaokrete u tom pogledu bilo bi sasvim iluzorno, i na koncu, štetno. No, dodana vrijednost koju ona unosi u politiku jest kapital koji proizlazi iz međunarodne karijere i kontakata ostvarenih u interakciji sa svjetskim čelnicima. Iznad svega, to je "propusnica" koju kao visokopozicionirana osoba iz NATO strukture posjeduje kod trenutno glavnog vanjskopolitičkog hrvatskog partnera - SAD-a. 

Sa iskustvom veleposlenice u SAD-u i pomoćnice glavnog tajnika NATO saveza, Kolinda Grabar Kitarović uživa povjerenje tog nositelja međunarodne euroatlantske politike. Slijedom navedenih karijernih uspjeha, nerijetko je u domaćoj javnosti bila okarakterizirana upravo kao "američki igrač". Napisi o članstvu u kontroverznoj Trilaterali dodatno su pojačavali taj image o "instaliranoj" marioneti koja neće predstavljati branu interesima prve svjetske velesile. U desnim ili lijevim interpretacijama, na temelju tih navoda konstruirane su i razne teze o nevjerodostojnosti, karijerističkoj servilnosti i upitnoj lojalnosti. Na stranu teorije zavjere, ono što je zasigurno nedvojbeno jest to da službeni Washington gaji određena očekivanja od osobe koja se kao diplomatska stručnjakinja profilirala upravo u proameričkim krugovima. Međutim, da bi se sagledali potencijalni pravci vanjskopolitičkog djelovanja predsjedničke politike, ovom prilikom bih ukazao na određene indikativne elemente koji, svojim izravnim djelovanjem ili djelovanjem njihovih dezinterpretacija, mogu dovesti do nastanka određenih nesuglasica sa vanjskopolitičkim partnerima ili čak štetnih posljedica na općem vanjskopolitičkom planu. I koji, slijedom toga, da bi se rizici sveli na minimalnu mjeru, traže ulaganje političke pameti i taktičke pragmatike u predsjedničkom djelovanju. 

U prvom redu, to je apostrofiranje usmjeravanja hrvatske vanjske politike ka Njemačkoj. Obzirom na učestalo isticanje imperativa poboljšanja odnosa sa spomenutom zemljom u predizbornoj kampanji i euforičnu aklamaciju toga tijekom pobjedničkog govora, za ustvrditi je kako ono predstavlja temelj vanjskopolitičke orijentacije predsjednice. Sasvim je jasno da su diplomatsko-pravna zatezanja povodom tzv. lex Perkovića narušila odnose sa Berlinom i nanijela veliku štetu pred Europskom Unijom, te je ispravljanje počinjene štete nužan korak u osvjetlavanju međunarodnog ugleda Republike Hrvatske. Međutim, kada se postave u širi geopolitički kontekst, bilo kakve aluzije oko možebitnih čvrstih oslonaca na Njemačku daju novu dimenziju odnosima sa SAD-om i otvaraju pitanje povjerenja "mentora" prema politici bivše NATO djelatnice, te njenu dosljednost u poštivanju savezničkog odnosa u provođenju euroatlantske antiputinovske politike. Naime, evidentno je da su kroz proteklih dvije godine odnosi Njemačke i SAD-a prilično poljuljani. Po razotkrivanju špijunske afere i sumnjivih aktivnosti NSA usmjerenih prema njemačkim vlastima, povjerenje europske sile prema Washingtonu znatno je splasnulo. Produbljenje tinjajuće krize nastavljeno je nastojanjima Njemačke da, u globalnom sporu SAD-a i Rusije, ostane maksimalno po strani štiteći svoje nacionalne interese i gospodarske benefite ostvarene kroz suradnju sa Rusijom. Jasno se to odrazilo u vidu nevoljkosti Njemačke da se upusti u sankcioniranje Putinova režima i kroz očuvanja svog privilegiranog položaja s obzirom na direktnu energetsku opskrbu ruskim plinom preko Sjevernog toka. 

Katalizator koji bi mogao pospješiti iniciranje svojevrsne sumnjičavosti Washingtona prema vanjskopolitičkom smjeru predsjedničke politike, između ostaloga, jest i afirmacija pro-nacionalističke retorike koja je postala dominantan diskurs stranke Kolinde Grabar Kitarović otkad je na čelu Tomislav Karamarko. Ne uzimajući u obzir pretpostavku kako takav tip političkog govora artikulira želje prilično brojnog dijela hrvatskog naroda da se suoči sa nasljeđem titoističkog socijalizma i uloge pred-demokratskih struktura u modernoj Hrvatskoj, činjenica jest da retorika obilježena koketiranjem sa antiliberalnim tendencijama i pučko-tradicionalističkim motivima na globalnoj sceni se u pravilu percepira kao političko-promidžbeni idiom blizak euroskeptičnim i protu-NATO orijentiranim opcijama koje američka administracija kategorizira kao one koje koriste strateškim političkim interesima Putinove Rusije. primjerice, Viktora Orbana iz susjedne Mađarske, ili Marine Le Pen iz Francuske. U tom smislu, očekivano je da se eventualno oslanjanje na očvršćenu retoriku HDZ-a, kao i na svaki oblik unilateralno motivirane suverenističke retorike, u spomenutim međunarodnim krugovima dočeka sa laganim skepticizmom.

Jasne poruke u pogledu toga pruža nam članak New York Timesa od 12. siječnja o pobjedi HDZove kandidatkinje na izborima. Tekst objavljen na stranicama utjecajnog kreatora američkog javnog mnijenja i trećeg po tiskanoj nakladi među američkim tiskovinama, tendeciozno navodi američko čitateljstvo na zaključak kako bi pobjeda Kolinde Grabar Kitarović po svoj prilici mogla označiti restituciju nacionalističke politike devedesetih. Naravno, pripisujući gđi. Grabar-Kitarović diskurs "novog" retuđmaniziranog HDZ-a. Da je među liberalno-demokratskim krugovima "preko bare" period Tuđmanove vladavine pericipiran uglavnom u negativnom kontekstu i da traženje političkog uzora u njem može biti sklizak teren ako se prethodno kvalitetno ne iskomunicira sa američkim partnerima, ne treba posebno naglašavati s obzirom na aktivnu ulogu američkih organizacija u pomaganju civilnih inicijativa i liberalne oporbe u smjeni autokratskih i nedemokratskih tendencija diljem istočne Europe od sredine 1990ih godina, počevši sa slovačkim predsjednikom Mečiarom 1998., a završivši sa Miloševićem. 

Ako se po jutru dan poznaje, a uzevši u obzir ideološki temelj američkog "policijskog" prisustva u svijetu - obranu ideje liberalne demokracije i otvorenog društva, odbijanje ili nećkanje Kolinde Grabar Kitarović po pitanju distanciranja od zacrtanog ideološkog smjera HDZ-a koji je stranci udario predsjednik Karamarko, moglo bi politički lik i djelo Kolinde Grabar Kitarović skrenuti u sferu suverenističko-nacionalističke politike i time ju približiti statusu koji u američkoj vanjskoj politici ima npr. Viktor Orban. Nedvojbeno je da bi diskreditacija na takvoj osnovi otvorila prostor suparničkoj političkoj opciji i lobističkim aktivnostima da se uzdrma javna podrška HDZ-ovoj kandidatkinji na funkciji predsjednice. Da je to već prepoznato u tom pogledu kao put djelovanja, jasno govori i činjenica da je osnovni izvor za gore navedeni članak bio Dejan Jović, bivši savjetnik protukandidata na predsjedničkim izborima.

Ocjene (7)


Respektira (7): Panter, RepopeR, siouxica, VeNLO, Cogito, Django, visitor


Komentari (5)


izvrsna analiza!..zanimljiv i logičan kut gledanja..bilo bi super da na ključne tvrdnje, ovdje članak u NYT, ubaciš i link..kvalitete nikad nije previše :) visitor 0 0 0


Znači, podmetanja su već počela? Ili netko misli da se Jović ovdje pojavio slučajno? Django 0 0 0


@visitor, link na članak u NYT: http://www.nytimes.com/2015/01/12/world/europe/croatians-elect-kolinda-grabar-kitarovic-as-their-first-female-president.html?_r=0 TomoZD 0 0 0


Suautor članka Joseph Orovic :-))) "Joe is a freelance correspondent who is now based in Croatia after he left behind the big smoke of New York city to make olive oil on Mali Iz." Jo i Dejo zajedno po nalogu još jednog Jo :-)) Django 0 0 0


Valja napomenuti kako je u negativnom kontekstu Trilateralu spominjao u kampanji samo Josipović, budući da joj je sastanak bio u Beogradu baš za trajanja kampanje, a Kolinda upadljivo izostala VeNLO 0 0 0