Analiza

Podrži li Karamarka, MOST će sam sebi presuditi

19.05.2016. 01:50, Hoće li Vlada preživjeti? Kako se MOST treba postaviti prema aferi 'Konzultantica'?

Recentna SDP-ova kampanja dokazivanja "blokade Vlade i države", što je počela odmah nakon Milanovićeva reizbora na funkciju predsjednika stranke, došla je do svojih vrhunaca i ako ta stranka ispuni dano obećanje da će pokrenuti postupak opoziva Tomislava Karamarka, to će biti trenutak kad će se Mostu ponovno otvoriti povijesna mogućnost da zaigra igru "trećeg puta" ili da se potpuno utopi u notornu hrvatsku političku rutinu i posljedično uskoro nestane. Sredine nema, ili ju je jako teško nazreti.

Nedavne izjave Bože Petrova opasno su bile približile Most granici iza koje se sav kredibilitet Mosta "utapa" u ono što je ostalo od osobnog kredibiliteta predsjednika HDZ-a. No stvari se mijenjaju bukvalno iz sata u sat i postoje naznake da Mostovo stajalište evoluira. Ako je vjerovati medijima, još prije dva dana Petrov je vezivao stajalište Mosta o pitanju afere "Konzultantica" za buduću odluku Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, no već dan poslije on naglašava da "svaki dan izlaze novi detalji" i da "treba pričekati sve informacije", gdje, dakle, više ne čeka spomenuto Povjerenstvo, već "nove informacije.

Čak i uz pretpostavku da neka od navedenih izjava u medijima nije dovoljno precizno prenesena, ostaje snažan dojam da se kod Bože Petrova budi svijest o tome koliko je opasno stajalište, pa time i sudbinu Mosta izravno vezivati za buduću formalnu odluku spomenutog Povjerenstva. U najvećem dijelu javnosti, čak u velikoj mjeri i unutar samog HDZ-a, već je formirana svijest o tome da ova priča u prvom redu postaje pitanje opće političke vjerodostojnosti aktera i javne percepcije o istoj, a da je eventualna formalna odluka Povjerenstva potreban ali nikako ne i dovoljan akt za zaključenje sadašnje situacije.

Stvari se razvijaju tako da je i samo čekanje na odluku Povjerenstva postalo dvojbeno, jer ovo tijelo može svoju odluku promišljati i donijeti na osnovi informacija i dokumenata za koje sami prosude da su im potrebni, dok političari već sada mogu promišljati svoju političku odluku na osnovi dostupnih informacija i političkih implikacija tih informacija. U tom smislu već i predugo oklijevanje Mosta da zauzme decidirano stajalište na osnovi raspoloživih informacija potkopava njegovu vjerodostojnost. Uz to, u donošenju konačne odluke svakako im "pomažu" novi potezi iz HDZ-a: samo nekoliko dana nakon objave svog povlačenja iz odluka o Ini, Karamarko politički "ide unatrag" i nastavlja svoje izravno upletanje u pitanja Ine kao da je obećanje otprije nekoliko dana dala neka druga osoba. Razvoj situacije se ni tu ne zaustavlja: HDZ izgleda već sada ne zadovoljava pokušaj da se skandal bagatelizira i svede na formalnu odluku jednog povjerenstva, nego u najnovijem intervjuu Milijan Brkić izbjegava i odgovor na izravno pitanje o tome kako će postupiti Karamarko u slučaju da Povjerenstvo donese za njega nepovoljnu odluku - što  gotovo nedvojbeno nagovješćuje da će HDZ ignorirati čak i Povjerenstvo ako mu se njegova odluka ne svidi.

HDZ je prema tim naznakama možda već "presjekao", i nakon što je Karamarko početno ustuknuo, sada su se već definitivno odlučili da u nastavku primjenjuju taktiku prostog ignoriranja napada i čekanja da medijski interes za ovaj slučaj prirodno splasne. I tu sada sve ostaje na Mostu i njihovom opredjeljenju pri pokušaju izglasavanja nepovjerenja Karamarku.

Čini se vrlo jasnim da sam HDZ može preživjeti negativne efekte i najdrskije taktike ignoriranja javnog mnijenja i nepoštivanja demokratskih uzusa u mizernim uvjetima hrvatske političke kulture gdje se slično ponaša većina stranaka kad dospije u škripac. I sam Karamarko možda se politički održi, čak i da izgubi vlast, na plećima vjerne sljedbe poslušnika i svih onih koji imaju osobni interes u održavanju ovakvih politika i ponašanja stranke. Ali gdje je tu Most? Gotovo sasvim sigurno - nigdje.

Ako se Most decidirano ne ogradi od sadašnje Karamarkove krize vjerodostojnosti, izvjesno je da će snositi teže političke posljedice nego sam HDZ: bez široke baze bezuvjetnih birača, s ionako uzdrmanom vjerodostojnosti, i uz osnovanu pretpostavku da njihovo biračko tijelo očekuje jasan moralni odmak od kompromitirane politike glavnih stranaka, Mostu ne ostaje baš ništa. Čak i jedan jedini razlog koji bi ih motivirao da Karamarkov opstanak u Vladi podrže "po inerciji", fotelje, ionako visi o koncu s evidentnim rastom netrpeljivosti i bahatosti koju HDZ-ovci ne kriju prema njima, a što je najvažnije, Karamarkovim odustajanjem od proklamiranog povlačenja iz diskusija o Ini postaje jasno da mostovcima HDZ ne nudi niti neki minimum političkog kredita i respekta kao "protuvrijednost" za eventualnu podršku pri glasanju o Karamarkovom opozivu.

U tom smislu, jedini preostali vjerodostojni potez koji Most može napraviti jest da podrži izglasavanje nepovjerenja Karamarku. Ako se taj potez povuče u kombinaciji s deklariranom željom da vlada opstane, to automatski postaje potezom istinskog "trećeg puta", jer SDP očekuje da će s padom Karamarka pasti i vlada, HDZ proklamira bezuvjetnu vjernost Karamarku, a Most može, u dogovoru s Oreškovićem, jednostavno istaknuti svoje stajalište koje je tomu nasuprot, dakle odlazak Karamarka ali opstanak vlade, i jedini način da HDZ i SDP obore vladu je da se na neki način udruže, te time ozbiljno naruše brižljivo građeni imidž baziran na antagonizaciji tipa "ili mi ili oni" čija je osnovna sastavnica premisa da oni jedni s drugim ni pod kojim uvjetima ne mogu surađivati. Tako bi, u slučaju da padne vlada, to bi bila svojevrsna Mostova politička pobjeda.

Iz balkanske vizure imidža vođe kao macho čvrstorukaša, Karamarko bi svoju smjenu shvatio kao osobno poniženje. Ako se, međutim, prebacimo na formu europske demokratske vizure, to bi bila samo jedna od mnogih političkih situacija, ne mnogo različitih od drugih u zemljama gdje političari stavljaju državu ispred stranke, a stranku ispred pojedinca. Ne samo da bi kao šef stranke Karamarko mogao nastaviti svoje aktivnosti "konsolidiranja stranke" koje ga, prema onome što zadnjih godinama znamo o njegovim aktivnostima, ionako najviše zanimaju, nego bi izlazak "čvrste ruke" iz odmjeravanja snaga unutar vlade realno moglo pomoći u stvaranju ravnoteže međusobnog uvažavanja i time bolje koordiniranosti unutar vlade. Predsjednik HDZ-a bi kroz svoje ministre i dalje mogao promicati težnje HDZ-a na strateškoj razini, ali bi se morao pomiriti s tim da ne može utjecati na svakodnevni rad vlade.

Hipotetički, ovo bi bio dragocjen razvoj situacije i za HDZ i za demokratske procese u društvu. Osuđen na strateško djelovanje, Karamarko bi napokon morao raditi na razvijanju jasnog programa i strateških ciljeva stranke, dostupnih cijelom članstvu. HDZ-ovci koji bi ostali u vladi postali bi snažan balans sadašnjoj prevelikoj osobnoj snazi predsjednika stranke i uveli u stranku nesumnjivo zdrav i koristan pluralizam... Kada se iz takve svijetle europske vizure vratimo u našu realnost, logično je pitanje postoji li kod predsjednika HDZ-a i trunka fleksibilnosti i spremnosti da prihvati takav razvoj situacije. Ako se prisjetimo da je Karamarko odbio mnogobrojne dobronamjerne savjete da prestane gurati HDZ udesno, da se okrene centru i da izbjegava oštru retoriku - a mnogi kažu da je tome tako zato što on naprosto nije sposoban artikulirati politiku na neki manje oštar i tvrd način - kolike su šanse da Karamarko prihvati ulogu mirnog stratega orijentiranog na široku političku suradnju bez ultimativnih tonova, kako unutar stranke tako i prema partnerima?

Kolike god da su te šanse, možemo reći - Most je taj koji može do njih dovesti. Most, dakle, može svojom autonomnom odlukom dovesti HDZ-ovce u situaciju "biti ili ne biti" i potpuno im prepustiti lopticu odluke, kao i glavnu odgovornost za posljedice koje odluka nosi. I što je najbolje, u oba scenarija, scenarij pada vlade ili nastavak rada bez Karamarka, Most bi ostao političkim pobjednikom: u slučaju pada vlade, u povijesti bi ostalo zapisano da su se HDZ i SDP morali udružiti protiv Mosta, i Most bi nesumnjivo osnažio vjerodostojnost svoga proklamiranog koncepta trećeg puta u javnosti; a u slučaju opstanka vlade, dobili bismo neku pitomiju, vjerojatno pluralističniju vladu, koja bi gotovo sigurno uživala podršku u EU kakva je prije neki dan jasno pružena Oreškoviću - i Most bi bio najzaslužniji za takvu situaciju.

Mostu je, po svemu sudeći, preostao jedan jedini pravi potez, bez ikakve alternative - i za njega samo treba minimalna doza hrabrosti.

Ocjene (7)


Respektira (5): Anyst, Refamolitelj, 5none5, VeNLO, siouxica


Ne slaže se (2): garnett, Boljunac


Komentari (23)


Sva sreća pa Petrović ne prodaje paštete pa se nemora brinuti oko toga. garnett 0 0 0


Ne prodaje nego kupuje,i sigurno ne paštete.Nnekad je sreća a nekad nije.Kaj je njegova sreća neznam, ali kada kupuje za Hrvatsku izgleda nema sreće. A tek kada kupljeno prodaje, Refamolitelj 0 0 0


@garnett, vjerovanje da je odnos Petrovic - Ana Karamarko cisto slucajan odabir pomoci mladim poduzetnicima mi se cini romanticno naivna interpretacija ozbiljnog sukoba interesa u kojem je ulog puno veci od banaliziranja s pastetama. Anyst 0 0 0


@garnett, kako ti postavljaš stvar iste je težina korupcije kada policajac za 100 kn mita ne napiše prijavu za prebrzu vožnju, i kada Sanader uzme 2 000 000 ezra mita od Mađara ? Ako ti je to normalno, svaka ti čast. Laci 0 0 0


Ako je posao obavljen ne možete tvrditi da je riječ o mitu.Vaše razmišljanje kreće od pretpostavke da je netko kriv, a onda tek tražite dokaze za tvrdnju. @Laci ne znam od kuda sad ta usporedba. garnett 0 0 0