Analiza

Top tema zadnjih dana u svijetu je Donald Trump. 45-ti predsjednik sjedinjenih Američkih država. Fascinantno je koliko je svijet "šokiran" ovim izborom Amerikanaca. A još je šokantnije i interesantnije koliko je to top tema tu kod nas. U ovoj našoj (ajmo je nazvati tako) neovisnoj, samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj. Opravdano se pitamo, gledajući to sa strane zašto? Kakav smo mi to činilac u svijetu da bi (bar prema reagiranju i politike i "struke" i medija) nas trebalo zabrinjavati ili radovati što je izabran Donald Trump , a ne Hillary Clinton. Nas ima cca 4 i kusur milijuna. SAD imaju cca 320 milijuna stanovnika. Sam grad New York ima 8 i pol milijuna stanovnika. Skoro dvije Hrvatske. U cijeloj zemlji ima više od 270 gradova s preko 100.000 stanovnika.

Utjecaj SAD-a i općenito američke politike na svjetska zbivanja posljednijh dvestotinjak i više godina je nemjerljiv. Za razliku od našeg. Koji je mjerljiv. I to u promilima. Al nekima su i promili dovoljno da prodaju priču neukom puku o važnosti. Nekako se čini da državice poput naše služe amerima kao backyard (stražnje dvorište). Mjesto kamo se odlaže otpad i kamo idu ako baš moraju i s vremena na vrijeme naprave nekakvo čišćenje. Ili za to plate neke svoje ljude koji to odrade. A u međuvremenu samo krajičkom oka tu i tamo pogledaju šta se događa. I paze (ili potenciraju, ovisi o situaciji) da se susjedi (koji su u istom ili sličnom loncu) ne uzohole pa počnu u njihovo stražnje dvorište bacati i ostavljati svoj otpad i druge nekorisne stvari. Ova simbolika je možda najuočljivija u pričama oko oružja.

Sam nastanak SAD-a je nasilan, kakvo je i cijelo njihovo djelovanje kroz noviju povijest. Genocid nad Indijancima (koji se otmjeno prešućuje kroz priče o danu zahvalnosti i zajedničkom spašavanju prvih kolonizatora od strane lokalnih indijanaca), robovlasništvo, segregacija, aktivno učešće u večini ratova po svijetu, bacanje atomskih bombi, hladni rat, naoružavanje, uništavanje okoliša....ima toga koliko hoćete. Naravno da postoji i mnogo dobrih strana postojanja ove države (odnosno federacije, ili saveza država), no nekako uvijek za oko zapinju ove lošije strane. 

13 država se 1776. godine oslobodilo od kolonijalizma Velike Britanije i proglašavaju Sjedinjenim Američkim Državama, čime je počeo rat za neovisnost. 1787. godine donesen je Ustav koji je jedan od najstarijih Ustava jedne države koji je još važeći. Dalje širenje SAD-a je interesantno. Malo ratovanja pa malo kupovine. Tako su od Francuza jednostavno kupili državu Luisianu, od Španjolaca Floridu, od Rusije Aljasku. Onda su anektirali Texas od Meksika, pa su onda meksikanci krenuli u rat gdje su još izgubili i Kaliforniju i Novi Meksiko. Onda se malo ratovalo van same Amerike, pa su nakon rata sa Španjolcima anektirani i Havaji, Portoriko i Filipini (i Kuba, ali to znamo kako je završilo). Kroz povijest je vidljivo da su im stare navike ostale. Malo trgovine, a ako to ne ide, ratom. Bitno je da se šire, da šire svoj utjecaj i da svugdje budu prisutni. I to ne samo prisutni, nego glavni globalni igrači. Navike se teško mijenjaju. Bez obzira kako se zvao trenutni predsjednik i kojoj stranci pripadao. Demokratima ili republikacima. I tu teško da će se nešto značajno i veliko promijeniti. Unatoč najavama. Možda se promijeni način, ali forma uvijek ostaje.

Vrativši se malo na fasciniranost Hrvatskih medija i politike američkim izborima, postavlja se još jednom pitanje - zašto? Ovdje (u Hrvatskoj) je na djelu totalna katolibanizacija svega. Tako da je dodatno pitanje zašto se toliko Hrvatska politika pokušava ugurati SAD-u i NATO-u, i postati nekakav "čimbenik i kreator njihove vanjske politike", iako po mnogočemu nismo usporedivi. U stvari, skoro pa po ničemu. Al to je neka druga tema. Teško da postoji ijedna država u svijetu (osim Poljske i samog Vatikana) u kojoj rimokatolička crkva ima veći utjecaj na dnevne i sve druge događaje kao kod nas. Utoliko je čudniji taj vazalski odnos Hrvatske politike (posebno od postavljanja KGK na mjesto predsjednice i ponovnog dolaska HDZ-a na vlast) i fasciniranost Amerikom, jer najveći utjecaj na formiranje Američke vanjske politke ima židovski lobi (iako deklariranih židova ima manje od 2 % u SAD), a glavna vjerska snaga su protestanti (raznih protestantskih (ili bolje rečeno crkava reformatorske baštine) crkava i vjernika ima preko 55 % u udjelu cjelokupnog stanovništva). Katolički vjernici su u postocima skoro izjednačeni sa postotkom muslimana, oko 25 % stanovništva. Činjenica je da se u SAD-u svega 10-tak % stanovništva ne izjašnjava vjernicima. Ponovno pitanje je zašto?

A to koliko nas SAD doživljava kao relevantne činioce bilo čega dokazuju "posjeti" naših dužnosnika tamo. Od Tuđmana (svima su nam u sjećanju njegove posjete tamo i pokušaji razgovora s dužnosnicima), pa ono paradiranje s Clintonom i njegov podsmjeh na paradu, preko pokušaja posjeta i sastanaka s administracijom na svim razinama, do ove katastrofalne "posjete" KGK SAD i slikanje ispred ograde i pod semaforima i susreta s nekakvim opskurnim političarima, koji uistinu nemogu služiti ničemu. Osim ismijavanju i plitkom politikanstvu.

Obzirom na navedeno, postavlja se opravdano pitanje kako i zašto je izbor Donalda Trumpa dobar ili loš za Hrvatsku. I ne samo za Hrvatsku. Ali ulaziti u analize utjecaja 45-og predsjednika SAD-a na politiku i stanje u EU, Bliskom Istoku ili Aziji malo je preveliki zalogaj za nas ovdje. Sve se svodi na nagađanja i proučavanje analiza relevantnih svjetskih analitičara. Jedino što zaista može veseliti u cijeloj priči je to što je Trump navodno dobar s Putinom. Pa bi shodno tome moglo doći do ublažavanja tenzija i smirivanja nekih svjetskih žarišta gdje se ove dvije supersile konfrontiraju. Poput Sirije ili smirivanje zveckanja oružjem na Baltiku. Ne ulazeći u unutrašnje uređenje SAD-a i mjere koje će Donald Trump činiti na domaćem terenu (uostalom, to je njihov izbor,izbor Amerikanaca), ohrabruje činjenica koju Trump najavljuje, a to je da neće biti pod svaku cijenu svjetski policajac i da SAD nemora baš u svaki rat ulaziti s svojom vojskom.

S jedne strane ohrabruje, ali s druge strane baš i ne. U dogovorima velikih uvijek stradaju mali. A tu bi mogao biti i naš problem. Da se vratimo na Putina. Pretpostavimo jedan scenarij. Kina je s svojim potencijalima veliki problem i Rusiji i SAD-u. I u ekonomskom, i u financijskom a i u vojnom smislu. I ako Putin i Trump odluče (a oni to mogu) da malo ograniče utjecaj Kine, onda će morati jedan drugom pomagati i držati "ljestve". A u takvom slijedu događanja nužni su ustupci. Usluga za uslugu. I Rusi uđu u Baltičke države, malo se digne halabuka, NATO (pod komandom Trumpa i Amerike) ne reagira i kroz par mjeseci pojeo vuk magare. Sjeća se netko Ukrajine i Krima?  Pogledajmo Siriju samo. Bez ulaska Rusije i Irana Sirija bi bila danas ko Libija ili Irak. Zemlja bez budućnost, rasturena i razbijena, gdje svaki kvart u svakom gradu ima svoje šerife i ne nudi apsolutno nikakvu sigurnost za nikoga. I tamo još uvijek traje rat kojemu se (unatoč nekoliko zadnjih pobjeda SAA) ne vidi skori kraj. Tako dugo dok SAD i Rusija ne nađu modus (dogovor) kako da se jedan od njih izvuče iz tog kaosa i prepusti Siriju jednom, a onda dobije za tu "uslugu" ustupak negdje drugdje. I tu onda obično nastradaju mali.

No, bilo kako bilo, zemlja se i dalje okreće. Problemi su nam uglavnom isti kao i jučer i prekjučer. Vrijeme uvijek pokaže sve. I mi tu baš puno i nemožemo promijeniti. Trump je dobio i platno i škare. I ako se udruži (na neki način) s Putinom, skrojiće odijelo svima kako bude želio. Badava nekakvi prosvjedi po svijetu protiv njega. Toga je bilo i bit će. Uvijek i svugdje. I uglavnom ne pomaže niti mijenja išta.

Bedževi

Interakcija

 
UČINIO -> 159 122 35 633
PRIMIO <- 506 102 77 1,095

Dostignuća

Vingd 794.00
Bodovi 143.6
Prijedlozi 3 3.00
Analize 172 774.00
Ankete 343

Od istog autora

Ocjene (2)


Respektira (2): Spektator, Jung-fu


Komentari (1)


Zanimljiv članak. Šteta što je nepotrebno uveden termin "katolibanizacije", što god to značilo osim vrijeđanja. A dio o utjecanju RKC na svakodnevno u RH je smiješan. Grugru 0 0 0