Analiza

Dok nacija sliježe ramenima, branitelji ukazuju na bolnu stvarnost hrvatskog društva

30.10.2014. 01:14, Anketa: Što mislite o izjavi Bojana Glavaševića? Dovoljan razlog za smjenu ministra Matića?

Teorija leptirovog učinka dobila je ovih dana u hrvatskom medijskom prostoru potvrdu svoje ispravnosti nakon što se javnost imala priliku uvjeriti kako jedan nesmotren (i prezentacijski neatraktivan) istup jednog političkog činovnika na skupu koji se odvijao na rubu medijske pažnje može dovesti do krupnog protesta veteranske zajednice, tragičnih ishoda i drmanja stolica u Vlade RH.

Unatoč opravdanim kritikama na račun neprofesionalizma i konformizma B. Glavaševića, otjelovljenih u gestikulacijskom stavljanju hrvatske vojske u navodnike i uklapanju dotičnog u atmosferu skupa organiziranog pod palicom anacionalne i neutralističke "Documente", i ponekim neutemeljenim i neopravdanim konstatacijama koje su na račun njegovog izlaganja eksploatirane na njegovu štetu od strane suprotnog tabora, u pozadini tog naizgled osamljenog zamaha leptirovih krila nalazi se prilično buran horizont prepun društvenih silnica i faktora koji su punili bocu do vrha.

Braniteljski aktivizam, iako često opravdano percipiran kao zalaganje za osiguranje materijalnih privilegija i probitaka pojedinca (ponajprije zbog stvarne nespremnosti braniteljske populacije na javno prokazivanje tzv. "lažnjaka" u svojim redovima čemu je prozivani ministar Matić otvorio put objavom "Registra"), pod pečatom općeprisutnog pučkoškolskog narativa o PTSP-u je kroz prethodna dva desetljeća uglavnom opstajao percipiran kao skup zahtjeva koji odudaraju od realnosti i trezvenog poimanja svijeta oko sebe. Raznorazni zdravstveni odmaci od optimalnog psihofizičkog stanja, bili psihičke, somatske ili maligne prirode, često popraćeni raznim ovisnostima, nažalost jesu dio stvarnosti koja je svojstvena toj populaciji, kao i u mnogim drugim krajevima svijeta (pa i u Srbiji i među "krajišnicima"). Međutim, diskurs o braniteljima s vremenom je upio u sebe takvu stereotipnu sliku "ludog" i "neuračunjivog" branitelja do te mjere da nerijetko imamo priliku svjedočiti tomu kako i iz stručnih medicinskih i psiholoških krugova stižu paušalne, medijski plasirane, ocjene o reakcijama pripadnika dobrovoljačke braniteljske populacije koje se svode na nedopustivo olako neargumentiranim kvalifikacijama: "žive u iluzijama" ili pak "to se njima čini...".

Iz takve opće slike "izgubljenih" branitelja proizlazi i teza o neartikuliranosti i konfuziji zahtjeva koje upućuju svojim okupljanjem. Međutim, zahtjevi prosvjednika čine nam se neartikulirani i iz razloga što njihova motivacija u ovom slučaju ne dopire nužno iz sfere materijalnoga, već svoje izvorište ima u domeni teže uobličivoga, individualnog osjećaja ideološko-svjetonazorskoga i političkoga.

Nezadovoljstvo tog dijela braniteljske populacije ima uporišta u stvarnosti kada retrospektivno sagledamo političke aktivnosti državnog vrha u sferi ideološko-svjetonazorskog, a tomu pridodamo opću rezignaciju i društveno propadanje na ekonomskoj i moralnoj razini. I činjenicu da se radi o ljudima čiji životni sat lagano otkucava posljednju dekadu svjesnog života, a životni teret 100% invaliditeta uzrokovanog žrtvom za egzistenciju tih istih institucija postaje sve teži i nesnosniji - što  dodatno pojačava osjećaj ogorčenosti i kriticizma.

Relativizacija bliže prošlosti pod pokroviteljstvom institucija RH, koja direktno utječe i na razvodnjavanje identiteta suvremenog hrvatstva baziranog na Domovinskom ratu kao završnom činu entogneze hrv. političkog naroda, praćena nedavnom pričom o pokušajima obezglavljivanja Dokumentacijsko-memorijalnog centra (inače, produkta braniteljske inicijative) kadrovima čija je ratna prošlost u najmanju ruku sumnjive prirode, te nekritički odnos Predsjednika Republike spram kontroverznih povijesnih tema i falsifikacijsko izvođenje braniteljskog ius ad bellum iz preživjelih partijsko-partizanskih tekovina pogonjenih socijalistčkom revolucijom nisu stvar fatamorgane ili vinskog delirija već dio stvarnosti koju veterani osuđeni na život s gubitkom fizičke samostalnosti proživljavaju. Dok mnogi izražavaju primarno neizanteresiranost za takve teme i fiksiraju se na ekonomsku problematiku, razumljivo je da je tim ljudima to teško gledati jer su emocionalno vezani uz imaginarij hrvatske države i romantičarskog državotvornog nacionalizma. 

Suočeni sa inertnošću ostalih, osjećajući gubitak tla pod nogama i gubitak smisla svoje žrtve, bili suptilno izmanipulirani režijom iz HDZ-ove ili Bandićeve kuhinje ili ne, danas ta grupa obogaljenih i psihički razorenih ljudi ukazuje na bolnu stvarnost hrvatskog društva kojemu ovih dana ispadaju kosturi iz ormara korupcije i ortakluka. Oni, kakvi god jesu, predstavljaju jedini civilni aktivistički potencijal u ovom cjelokupnom društvu koji ima motiv i volju za ukazivanjem na probleme koji ih tište. Dok cijela nacija, na opću razgradnju društva i razotkrivanja opsežnosti korupcijske hobotnice, samo sliježe ramenima.

Ocjene (13)


Respektira (11): Niksodus, glycerin, VeNLO, vuky91, Laci, siouxica, IDujas, visitor, damir_pacek, Panter, draxy


Slaže se (2): Laci, visitor


Komentari (8)


dobrodošao na barometar..odlična prva analiza i prezentacija!..s nestrpljenjem očekujem i druge :) visitor 0 0 0


Nevjerojatno, dobra prva analiza. Malo kratka ali dobra. Pridružujem se čestitkama! IDujas 0 0 0


odlično, svaka čast. super što si nam se pridružio, veselim se novim tekstovima:) siouxica 0 0 0


Izvrstan tekst-čestitam ! Osjećajući gubitak smisla svoje žrtve, jer se nije borilo za ovakvu Hrvatsju, je konačno dovelo do ove zasada male, protestne manifestacije. Kada narod bude shvatio da nije u pitanju materijalni status branitelja Laci 0 0 0


već puno ozbiljnija stvar, to ( a to treba tisuću puta reći) da se nije borilo za ovakvu Hrvatsku, onda će se tresti i Banski dvori i Sabor, a i Pantovčak ! Zasada samo branitelji shvataju u potpunosti moralni pad hrvatskih političara. Laci 0 0 0