Analiza

O demokratskim pravima, ženama i dijaspori

13.01.2015. 23:46, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

U Hrvatskoj postoje neka pitanja koja se već poslovično otvaraju neposredno prije izbora, o njima se priča još koji dan poslije izbora, da bi se na njih opet ubrzo zaboravilo - do idućih izbora. Logično je to budući da se uglavnom radi o pitanjima vezanim uz sami izborni proces i pravila. Među ta pitanja spadaju primjerice raspodjela izbornih jedinica na parlamentarnim izborima, opravdanost biranja predsjednika na izravnim izborima nasuprot biranju u parlamentu, pravo glasa građana u dijaspori, zastupljenost žena, ali i pitanje koje je povukla nova predsjednica o lokaciji predsjedničkog ureda. Naravno, svi kandidati uvijek obećavaju brda i doline, spominju pitanja koja su u tom trenutku bitna za određenu populaciju, a često poslije izbora na to u potpunosti zaborave. Tako smo na ovim izborima svjedočili iznenadnoj zainteresiranosti kandidata za pitanje ovrha, jer su „ciljali“ na birače Ivana Sinčića. Vidjet ćemo koliko će Kolinda Grabar Kitarović pažnje tom pitanju posvetiti u svom mandatu, a neke poteze već je i najavila.

No, ovdje ću se pozabaviti s dva gore navedena pitanja: o pravu glasa građana u dijaspori i o zastupljenosti žena u politici.

Često se govori kako je hrvatsko društvo izuzetno patrijarhalno, i kako su žene općenito u lošijem položaju. Tako su neki analitičari čak govorili kako Kolinda nema dobre šanse za pobjedu dijelom i zbog toga što je nekim biračima iz ruralnih krajeva neprihvatljivo svoj glas dati ženi. No, povijest pokazuje kako u političkom životu u Hrvatskoj žena ima, i to na visokim pozicijama. Istina je da je žena u politici mnogo manje nego muškaraca, ali taj se trend iz godine u godinu mijenja. Hrvatska je svojedobno bila prva i jedina komunistička zemlja kojom je vladala žena, Milka Planinc. Prije nekoliko godina dobili smo i prvu premijerku, Jadranku Kosor, a imali smo i mnoštvo ministrica, saborskih zastupnica i gradonačelnica. Zanimljiva je i trenutna situacija u gradu Zagrebu, kojeg vode sve redom žene – zamjenice gradonačelnika Sandra Švaljek i Vesna Kusin te nova direktorica Holdinga Daniela Franić. Trenutno su u Vladi svega četiri ministrice, od čega dvije potpredsjednice Vlade. A po prvi puta u povijesti, prije dva dana dobili smo i predsjednicu – Kolindu Grabar Kitarović.
Zanimljivo je kako oni koji nominalno glase kao veći borci za ženska prava – ljevica, u principu imaju manje žena na visokim položajima. Vidljivo je to bilo i na proteklim europarlamentarnim izborima, kada su s desne strane izabrane čak četiri zastupnice, a s lijeve tek jedna. A upravo je HDZ kao glavna konzervativna stranka u Hrvatskoj imao prvu ministricu u Vladi, prvu premijerku, a sada i prvu predsjednicu. Vidimo kako je po ovom pitanju standardna podjela lijevo-desno, barem što se tiče Hrvatske, pogrešna.
Iako će se većina ljudi složiti kako spol ne igra veliku ulogu u obavljanju većine poslova, ponekad izgleda kao da nažalost igra ulogu u odabiru kadrova. Kolinda Grabar Kitarović u svojoj je karijeri u mnogočemu bila prva – prva ministrica vanjskih poslova, prva veleposlanica u SAD-u, prva žena na visokom položaju u NATO-u. A sada je i prva predsjednica. Poučak ovih izbora je da nije važan spol kandidata, nego program i njegova prezentacija, kao i povijest, stavovi i ponašanje kandidata. Sigurno nam ne bi škodilo više žena na visokim položajima, ali na strankama je da to potaknu. Nedavno je donesena zakonska odredba da na izbornim listama mora biti najmanje 40% žena, pa će i to potaknuti stranke da kandidiraju žene. Opravdanosti takve odredbe možda drugom prilikom posvetim cijelu analizu.

Nakon objave rezultata predsjedničkih izbora ponovno se u javnosti javilo pitanje prava glasa dijaspore. Veliki redovi i glasanje satima nakon zatvaranja birališta u Mostaru dodatno su bacili oko javnosti na to pitanje. Grabar Kitarović pobijedila je u Hrvatskoj za svega nešto manje od dvije tisuće glasova, a uz glasove dijaspore, ta razlika se povećava na oko 32 tisuće. Pitanje je kako bi reagirala poražena strana, posebice premijer Milanović koji je pitanje glasovanja dijaspore potencirao u kampanji 2007., da je Grabar Kitarović pobijedila upravo na temelju glasova dijaspore.
Prosječni protivnik prava glasa dijaspore kao argumente navodi činjenicu da oni ne žive u Hrvatskoj i stoga ne mogu donijeti dobru odluku o kandidatima i potrebama društva, da ne plaćaju porez, stoga ne bi trebali ni glasati te da dobar dio dijaspore nikada nije, a vjerojatno nikada ni neće živjeti u Hrvatskoj. Jasno je kako ovi prigovori dolaze najčešće s lijeve strane političkog spektra, budući da je dijaspora prezežito biračko tijelo desnice, što potvrđuje i preko 90% glasova za Kolindu.
No, prosječni protivnik prava glasa dijaspore također zaboravlja i Ustav RH, koji jasno govori o tome da „vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu“, odnosno državljanima. Posebno to vrijedi kod izbora za Predsjednika Republike, budući da je njegova Ustavna uloga „predstavljati državu u zemlji i inozemstvu“, odnosno predstavljati sve njene državljane. Dakle, temelj demokratskog prava na biranje predstavnika proizlazi iz same činjenice da je netko državljanin. Zato su i svi drugi argumenti poput nepoznavanja sustava i kandidata ili (ne)plaćanja poreza nebitni, jer bi oni predstavljali nepravednu diskriminaciju dijela hrvatskih državljana. Posebice zato jer ne bi vrijedili čak ni za sve u domovini. Naime, ako krenemo logikom plaćanja poreza, vidjet ćemo da neki plaćaju više (bogati), neki manje (većina), a neki ne plaćaju uopće (nezaposleni i korisnici socijalne pomoći). Svi naravno plaćaju porez na dodanu vrijednost, ali njega plaćaju i turisti, a ni oni nemaju pravo glasa. Ako krenemo logikom nepoznavanja prilika u zemlji i kandidata na izborima, također nećemo daleko doći, jer bi mnogi stanovnici Hrvatske mogli upasti u kategoriju „nepoznavatelja“.  Sigurno je da nećemo oduzeti pravo glasa onima koji ne plaćaju porez ili koji ne znaju za koga bi glasali. Nećemo ni dati veće pravo onima koji plaćaju veći porez.
Jer upravo je to temelj demokracije, da svi imaju pravo glasa, bez obzira na upućenost, obrazovanje, prebivalište ili materijalni status. Kada bi temelj za biračko pravo proizlazio iz bilo čega što nije državljanstvo, onda bismo poništili temelje demokracije i zalutali u neki oblik aristokracije ili elitizma, a to, nadam se, ne želimo. Zato moramo i zadržati pravo dijaspore da glasuje, pa čak i ako se nekima njihov izbor ne sviđa.
Prema Hrvatima iz BiH imamo posebnu obvezu jer je Republika Hrvatska bila jedna od potpisnica Daytonskog sporazuma koji je dobrim dijelom kriv za njihovu trenutnu situaciju. Zato je važno da oni imaju svoje predstavnike u hrvatskoj vlasti.
Tu je još važno naglastiti kako bi dijaspori također trebalo omogućiti ostvarivanje prava glasa na način dostojan čovjeka, kako bi se izbjegle sramotne slike iz Mostara.
Dakle, pravo glasa dijaspore se gleda iz pogrešnog kuta. Budući da ono proizlazi iz državljanstva, ne smijemo se baviti pitanjem na koji način „pravedno“ onemogućiti dio građana u ostvarenju svog prava, nego upravo suprotno, kako im omogućiti ostvarenje tog prava. Možemo se jedino zapitati o opravdanosti dvostrukih državljanstava, kao i o načinima dobivanja državljanstva. No, trebamo imati na umu i domoljubne osjećaje dijaspore, kao i njihovu veliku ulogu u obrani države tijekom Domovinskog rata, ali i brojnih investicija tijekom mira.

I prava žena i prava dijaspore proizlaze iz činjenice da imamo demokratski sustav u kojem svaki državljanin ima jednako pravo glasa. Budući da je demokracija, uza sve svoje nedostatke, za trenutne prilike još uvijek najbolji sustav, takvu bismo je trebali i očuvati, uz jednaka prava glasa za sve.

Ocjene (10)


Respektira (7): Panter, vicko, siouxica, draxy, Django, visitor, MlinoviZGB


Slaže se (3): Panter, NEKOVARAZDIN, Django


Komentari (21)


@ivane, jesi li možda vadio podatke o udjelu žena u saboru?..to je također važan pokazatelj..veselim se najavljenoj analizi o 40% na listama kao zakonskoj obvezi :) visitor 0 0 0


Evo sad sam provjerio na stranicama sabora, čak 26%... Do parlamentarnih ću se valjda dodirnuti i te teme :) ivan94 0 0 0


ivane tnx, no mislio sam da ćeš po strankama, odnosno lijevo/desno..jer u analizi tvrdiš da konzervativne stranke imaju više..nisam baš presiguran u to da hdz ih ima više od sdp-a, ali ok, ne tjeram mak na konac :) visitor 0 0 0


Teza je bila da tradicionalna podjela lijevo/desno po pitanju zastupljenosti žena baš i ne vrijedi, ne da desnica ima više (u EP ima). Kukuriku ima oko 35%, HDZ oko 20%, s tim da su "izgubili" tri žene u međuvremenu (Ruža, Šuica, Kosor). U EP desne ivan94 0 0 0


stranke imaju 66%, lijeve 20%. A hdz je imao prvu premijerku i sad predsjednicu. Sveukupno gledano tu su negdje, ne znam kako je po gradovima i općinama. Iskreno, potpuno sam zaboravio na Sabor u izradi analize, my bad, bilo je kasno :) ivan94 0 0 0