Analiza

Niti oni pile granu, niti mi drvo palimo

31.10.2014. 19:38, Chat s Vukom Vukovićem: Jesu li političari u Hrvatskoj izvor ili meta korupcije?

Nekoliko me stvari zasmetalo tijekom sinoćnjeg čavrljanja s mladim gospodinom Vukovićem. Nadalje, ne mogu se oteti dojmu da je u svoje istraživanje krenuo pomalo idealistički, a siguran sam da metodologija koju (je) koristi(o) i teze koje potom izvlači svojim istraživanjem nisu baš u potpunom suglasju.

Ali silno cijenim dobru volju i potrebu da se nešto egzaktno napravi, da se pokuša pomoću podataka prikupljenih znanstvenim putem, hladno i objektivno ukazati na vrlo štetne pojave u našem društvu. Stoga našem sinoćnjem gostu želim puno uspjeha u nastavku planiranih aktivnosti.

Pitanje koje je ipak ostalo visjeti u zraku jest kolika je zapravo stopa korupcije u Lijepoj našoj te je li ona prisutnija u lokalnoj samoupravi ili na državnoj razini. Zanimljivo je bilo slušati promišljanja teoretski sigurno odlično potkovanog gosta o odnosu stope korupcije i glasačkog tijela. Iščitavši transkript još nekoliko puta, elementarnom indukcijom dođoh do spoznaje kako nam je društvo, uzmem li postotke g. Vukovića kao točne, pred potpunom saturacijom korupcijom. I to bi zapravo trebala biti dobra vijest. Ali nije.

Naime, ako smo konstatirali da "društvo" (čitaj - biračko tijelo) potiče korupciju oko razine 25%, a počinje se ozbiljno uzrujavati zbog dvostruko većeg postotka tada smo zapravo označili prelomnu točku društvenih zbivanja. I potrebno je samo progurati korupciju na tih vražjih (i nekad toliko silno poželjnih) 51 % pa da ovo društvo pokrene proces katarze i iščisti se od svih krakova svih hobotnica. Lokalnih ili državnih.

Kako smo u razgovoru konstatirali da nam je korupcija na 25 % (izmjereno Vukovim istraživanjem) došli smo do početne točke. No, potom smo konstatirali da su tri kriterija putem kojih je Vuk "napadao" postupke javne nabave na lokalnoj razini samo vrh ledenog brijega problema s javnom nabavom i da je dobar dio koruptivnih natječaja prošao "ispod njegovog radara". I sam je konstatirao (22:08:23) da ona raste prema 40 %.

I sad se ja još usudim dodati i da javna nabava nije jedini koruptivni mehanizam koji se koristi u ovoj zemlji, pa dolazimo do toga da mjera korupcije sa 40 raste prema 50 %. Podsjećam, na 50 % biračkom tijelu "pregaraju osigurači" i političar odjednom ulazi u probleme.

No, ono što strani stručnjaci koji se bave proučavanjem korupcije u društvu nisu uračunali u svoje jednadžbe jest do je Hrvatska u svemu "na minus prvu" u odnosu na normalu. Kod nas je čak i oligarhija obrnuta (vidi uvodni tekst). Drugim riječima, Vuk Vuković samo drugačijim riječima verbalizira onu staru koja me prati već 20-ak godina. A ta mudra kaže da svaka država ima mafiju, jedino kod nas mafija ima državu.

Uz svu pozitivnu vibru tijekom razgovora, jedno je pitanje uporno ostajalo visjeti u zraku, lebdeći nam nad glavama poput Damoklovog mača. A ostajalo je visjeti upravo zato da nas ne deprimira. Naime, uz sve pokušaje nismo uspjeli pronaći način i metodu kojom prekinuti ovaj naš začarani krug. Ali složili smo se oko jednog - nerealno je očekivati da će političari sami prepiliti granu na kojoj sjede.

Slučajevi poput gradonačelnika Metkovića ili Pazina samo su zrnce pijeska u pustinji. I lijepo je znati da ih imamo, lijepo je znati da biračko tijelo ima i drugačije modele pred očima. Ali nije baš realno očekivati epidemiju takvih čelnika lokalnih samouprava. Zapravo je pitanje koliko dugo oni mogu opstati u ovakvim uvjetima.

Rezimirajući ovaj dio zapravo želim istaknuti kako je prvi nužan (ne i dovoljan) korak kojeg biračko tijelo mora napraviti taj da napokon izađe na izbore. Jasno, ako želi nešto promijeniti pa i Kurtu i Murtu poslati u ropotarnicu povijesti. Jer, ako malo bolje pogledate izlaznost, mi i nemamo biračko tijelo, ono ostaje doma. A na izbore izlazi neko drugo tijelo. Ono glasačko!

Drugo zanimljivo pitanje iskristaliziralo se tijekom rasprave o javnoj nabavi. Pričali smo o granici iznosa za koji je potrebno pokretati javnu nabavu. Ispalo je da je sadašnjih 200.000 za usluge odn. pola milje za radove postavljeno upravo kako bi se poticala korupcija. Iznosili se primjeri u kojima se neka usluga nabavlja za "nešto sitno ispod dvjestotisuća", čime se implicira koruptivnost takve nabave.

Samo da vas podsjetim, ovo nam je treći zakon o javnoj nabavi. Prvi je iz 2001., drugi iz 2007., a ovaj je iz 2011. Prema osobnom mišljenju, prvi je bio najbolji. Stoga me i čudi da je toliko dugo trajao. No, niti jedan zakon, pa tako ni ovaj ne može samim svojim tekstom spriječiti zlouporabe i/ili manipulacije. Zakon može odrediti granicu bagatelne nabave, nabave male vrijednosti i nabave velike vrijednosti. Zakon može postavljati okvire koji postupke čine transparentnim. Ali ne može rješavati probleme namjerne zlouporabe. Te probleme bi trebalo rješavati pravosuđe.

Nažalost, to nije tako.

Jasno je da mora postojati neka granica iznosa za koji se pokreće postupak javne nabave. Zamislite kad bi svaki paket A4 papira, svaku klamericu ili novu žarulju nabavljali putem javnog nadmetanja. Vrlo bismo brzo ustanovili kako je trošak postupka veći od vrijednosti nabave. No, kad pogledate malo bolje, sasvim je svejedno je li granica na 70.000 ili na 200.000 kad se manipulirati može i nabavom od 500 kn. Jer nitko ne kaže da u kupovini nečega što je plaćeno 500 kn neka "stotka" nije zalutala u "krivi"  (ili ipak pravi?) džep. Dakle, potraćeno je 20 % novca poreznih obveznika. Što čini ovakve nabave puno opasnijim od onih za 70 ili 200 tisuća. Jer teško je očekivati da će netko "munuti" 20 % od 200.000 kuna.

A sve se zapravo mora sa formalnog prebaciti na sadržajni aspekt. Forma (zakon) neće i ne može riješiti stvar. Zanimljivo je kako oni koji odlučuju o tome koje će kriterije u raspisivanju javne nabave postaviti imaju dvostruke kriterije. Pa kad taj Netko adaptira svoj stan za svoj novac onda prikupi više ponuda, najjeftiniju i najskuplju odmah zgužvate i bacite u smeće, a potom dobro odvagnete preostale ponude tražeći onu u kojoj dobivate najviše za svoj novac. To ne znači nužno i najnižu cijenu.

A kada isti taj Netko takav postupak provodi u tvrtki u kojoj je zaposlen tada mu je kriterij najniža cijena. I nije ga briga je li tvrtka time zapravo na gubitku.

(Usputna digresija, Zakon o javnoj nabavi podrazumijeva dva kriterija za odabir najpovoljnije ponude - najniža cijena i ekonomski najpovoljnija ponuda. Ovaj drugi kriterij je zapravo ono što je naš Netko radio kad je adaptirao stan. Istovremeno, u posljednjih 5 godina koliko na dnevnoj bazi pratim javnu nabavu, 99 % nadmetanja za kriterij je imalo najnižu cijenu).

Podsjećam da se ljudi koji vode tvrtke, prema Zakonu o obveznim odnosima, pri upravljanju moraju voditi manirom dobrog gospodara. A to znači da se češće trebaju naslanjati na ekonomski najpovoljniju ponudu, a značajno manje na najnižu cijenu.

Uostalom, zašto se ne bi preslikali modeli nabave privatnog sektora? Zar mislite da privatni vlasnici kod nabave funkcioniraju po najnižoj cijeni? Zar mislite da se njih može podmititi kako bi uzeli vaš lošiji proizvod od onoga koji je bolji?

Zapravo je žalosno gledati kako se oni koji se doista žele ponašati manirom dobrom gospodara, moraju dovijati na razne načine da bi provezli slalom kroz odredbe javnonabavnog zakona kako bi dobili najbolje za svoju tvrtku.

Na kraju, a možda i najvažnije, kako se uopće boriti sa onim perfidnim oblicima korupcije koje čak i ne možete dokazati? Kako stati na rep onima koji svoju poziciju koriste kako bi vam zagorčali život i onemogućili vas u obavljanju vašeg posla samo zato jer određeni dio te iste usluge niste "podugovorili" s tvrtkom koja im je "vrlo bliska". A kad to tako podugovorite onda dalje sve ide k'o po loju?

Neću iznositi velike zaključke. A to neću učiniti samo zato da se dodatno ne deprimiram. Rekao sam u jednom komentaru na Barometru. Ova zemlja treba reset. Jer kritična masa koja bi eventualno i mogla pokrenuti neke promjene, uz dužno poštovanje iznimkama, u pravili sjedi doma, glavu ima gurnutu duboko u pijesak, a oni najhrabriji čak i lajkaju prosvjede na Facebooku.

Ova zemlja treba časne, moralne i poštene ljude. Na svim pozicijama. Uključujući i svakog, ali baš svakog od nas.

Servus!

Ocjene (10)


Respektira (8): VVukovic, Laci, siouxica, VeNLO, draxy, Panter, sthagon, visitor


Slaže se (2): VVukovic, Laci


Komentari (13)


Slažem se sa konstatacijom da kod nas "mafija ima državu". Samo ta konstatacija stvara sliku o šačici pripadnika organiziranog kriminala koja upravlja državom. To za HR ne stoji, pa ovdje iznosim jednu svoju primjereniju Hrvatskoj: MAFIJA - TO SMO MI Panter 1 0 0


U HR je još uvijek glavno mjerilo sposobnosti pojedinca, koliko može stvari srediti van procedura sustava. I to kreće od nabavljanja sličica koje nedostaju u albumu Lige prvaka, preko upisa u školu, zapošljavanja, liječnika ... trebam li nabrajati? Panter 0 1 0


Primjedba: Pod "neiskusan autor" u par komentara prije ovog se misli na g. Vukovića ... nisam baš razumljivo napisao ... Panter 0 1 0


Prije ili poslije će svima biti jasno da je izvor korupcije u logici monetarnog sustava. Dok god se novac ne može zaraditi,već samo ukrasti,dotad će krasti tko god stigne. I tu nema lijeka. Ni u kakvom zakonu ili moralu. Samo u promjeni mon.sustava VeNLO 0 0 0


Bravo Vjerane, izvrstan tekst. Ja nestrpljivo čekam da narodu konačno "pregore osigurači" pa da se "resetira" ovo trulo društvo. Ovo u Savskoj možda nije početak toga, ali nije ni daleko od toga. Laci 0 0 0