Analiza

Može li kurikularna reforma riješiti sve probleme školstva?

08.12.2016. 20:13, PISA katastrofa: Kako konačno prestati sa štancanjem štrebera?

Nakon svake objave rezultata PISA istraživanja dolazi u našoj javnosti do burnih reakcija. Loši rezultati najčešće se pokušavaju objasniti zastarjelim kurikulumom koji daje prednost sirovom znanju pred vještinama korištenja znanja u realnom životu. Puno rjeđe se ozbiljnije analiziraju i drugi, ne manje važni aspekti koji su nas doveli do ovakvog stanja. Bez previše istraživačkih podataka, usuđujem se na temelju vlastitog iskustva donijeti sljedeće zaključke:

1. Motivacija većine učenika je vrlo niska. Razlozi su brojni, ali novija istraživanja pokazuju da je za formiranje ličnosti najvažnije razdoblje prvih nekoliko godina života. To je doba kada se mozak najdinamičnije razvija i iskustva stečena u toj dobi usmjeravaju kasniji razvoj čovjeka. Umjesto razgovora, čitanja i druženja s drugom djecom, djeca su, osobito zadnjih dvadesetak godina, bila prepuštena prvo televiziji, a zatim video igrama. Život u virtualnom svijetu čini ih pasivnim promatračima, umjesto aktivnim kreatorima.

2. Pedagoški standardi po kojima je dijete uvijek u pravu, a bilo koji oblik kažnjavanja nepoželjan, doveli su do apsurdne situacije da manjina često terorizira većinu, uključujući i nastavnike kojima je k tome oduzet institucionalni autoritet. Većina nastavnika, naime, u situaciji u kojoj je izložena maltretiranju učenika nije u stanju nametnuti osobni autoritet. Osobni autoritet je vještina koja je ili prirođena ili se postiže adekvatnim školovanjem i dugotrajnim radom, ali sigurno ne sa samo nekoliko pedagoških predmeta tijekom studija.

3. Roditelji su se u potpunosti uklopili u ovakav sustav i umjesto kod sebe i svoje djece, uzrok problema traže isključivo u školi. Primjećuje se potpuni izostanak objektivnog pristupa roditelja. Osobito je to uočljivo krajem osnovnoškolskog obrazovanja kada su pritisci dijela roditelja na nastavnike toliki da mnogi popuštaju i dijele ocjene šakom i kapom, posebno kada ne mogu očekivati podršku ravnatelja.

4. Ravnatelji škola nalaze se između čekića i nakovnja. S jedne strane je pritisak roditelja, a s druge pritisak nadležnih institucija koje ili nekritički provode gore opisani pedagoški standard ili su i same pod pritiskom političkog odlučivanja. Posljedica toga je da čak i u slučaju kada je nastavnik evidentno u pravu, ravnatelj, u strahu, umjesto podrške nastavniku ide linijom manjeg otpora te prešutno, a ponekad i javno daje pravo učeniku i njegovim roditeljima.

Logična posljedica svega navedenoga je nered u sustavu i pad kvalitete nastave. A do zastarjelog kurikuluma još nismo niti došli. Zato prognoziram da će, ako ne dođe do uvođenja reda u odgojno-obrazovnom sustavu, kurikularne promjene na koncu biti samo nova fasada na ruševnoj zgradi.

A kurikularne promjene su itekako potrebne. Bez obzira na to što je potrebno naglasiti važnost STEM područja, ne treba zaboraviti niti društvene predmete, a pogotovo ne kulturu. Jer bez obzira na specijalizaciju, svestrano obrazovana osoba u mijenjajućem svijetu ima puno veću šansu za uspjeh. Da ne govorim o mogućnosti da svestrano obrazovanje omogućava puno bolje sagledavanje svakog problema s raznih aspekata.

Uloga nastavnika se u svakom slučaju mora promijeniti i to na način da se nastavnicima da više slobode u izboru područja kojima će dati veći naglasak te da se profesiji konačno vrati dostojanstvo, adekvatnim nagrađivanjem i institucionalnom podrškom sustava i ravnatelja. No, s druge strane uvjet je da se paralelno provodi kontinuirano vrednovanje rada nastavnika kako bi se mogao mjeriti napredak i kako bi se kompenzirale neminovne razlike do kojih dolazi zbog različite strukture učenika u pojedinim školama. Bez mjerenja nema poticaja niti kod nastavnika (svaka čast onima kojima to niti sada nije potrebno).

I da se vratim na kurikulum. Ne mislim da bi bilo dobro prevrnuti kurikulum naopako tako da činjenice postanu nebitne. Treba naći optimalnu mjeru između učenja činjenica i učenja vještine baratanja tim činjenicama. Dobar primjer su tzv. zadaci s riječima iz matematike, a to je upravo onaj tip zadataka na koje PISA daje naglasak. Ne trebam napominjati da su ti zadaci omraženi kod većine naših učenika, vjerojatno zato što ih se ne može naučiti napamet, ti zadaci traže razumijevanje i razmišljanje. No, primijetio sam da ih izbjegavaju i barem neki nastavnici. Tako se matematika svodi na rješavanje golih zadataka, a učenici pak ne vide smisao u njihovom rješavanju. Osim onima koji jednom upišu neki tehnički fakultet, ostalima je takav predmet čisti gubitak vremena. Nakon toga imamo odrasle ljude koji ne znaju što je to kamatni račun, kako izračunati iznos popusta u trgovini i slične, u biti jednostavne, matematičke probleme.

S druge strane, nedovoljno poznavanje činjenica dovodi do puno sporijeg dolaska do rješenja, budući da je potrebno puno više vremena da se nepoznate činjenice pronađu. Dodatni problem je što se podaci često traže na Internetu, a poznato je da su tamo podaci ponekad netočni ili nepotpuni. Bolje poznavanje činjenica omogućit će i u ovom slučaju lakše utvrđivanje što je točno, a što netočno i u kojoj mjeri. Dakle, umijeće je nastavnika da pravilno procijeni koje činjenice predstavljaju nužno potrebno aktivno znanje, koje poželjno znanje, a koje su na određenom stupnju školovanja za većinu učenika nepotrebne te na njima prilikom provjere znanja ne treba inzistirati.

I dok će se u sljedećih par godina problem kurikuluma sigurno riješiti, ostaju ostali nabrojani problemi koje će biti puno teže riješiti, jer zadiru u srž funkcioniranja našeg društva. Osobito je velik problem motivacije i to ne samo kod nas, već i u cijeloj Europi. Ranije napuštanje školovanja je jedna od posljedica nedovoljne motivacije koja dovodi do manjka kvalificirane radne snage. Borba protiv toga u nekim sjevernim zemljama uključuje i plaćanje učenicima da pohađaju nastavu. No, novija istraživanja pokazuju da se najviše može učiniti pravilnim pristupom djeci u najranijoj dobi. Nažalost, kod nas politika vrtiće shvaća kao objekte za čuvanje djece, umjesto da se djeci osigura kvalitetna priprema za školsko doba. Tome najbolje svjedoče pretrpani zagrebački vrtići u kojima se niti uz najbolju volju nije moguće kvalitetetno posvetiti svakom djetetu.

Hoće li naše društvo smoći snage da se odupre degradaciji vrijednosnog sustava u kojem novac sve više postaje vladar, a znanje i moral guraju se na marginu? Od odgovora na to pitanje ovisi rješavanje mnogih od navedenih problema. Dileme ustvari niti nema, pozitivan odgovor je uvjet bez kojega nam nema dugoročnog opstanka kao nacije.

Ocjene (11)


Respektira (8): Interstellar, sufit, Mac316, siouxica, Vjeran, Refamolitelj, Alumnus, RepopeR


Slaže se (1): Laci


Ne slaže se (2): Mac316, Vjeran


Komentari (28)


MORAM IZREĆI POHVALU. Konačno je netko napisao nešto (izuzev mog Vjerana) i o drugim manjkavostima obrazovnog sustava, a ne samo o famoznom kurikulu. I ŠTO JE JOŠ VAŽNIJE STAVILI SU TO U DANAŠNJE TISKANO IZDANJE KAKO BI I OBIČNI SMRTNICI PROČITALI. MDoresic 1 0 0


Da podsjetim, upravo sam na CHatu Barometra skužio svu glupavost Jokićeve papazjanije kad mi je na izravno pitanje što je bit CKR-a odgovorio da su to ishodi. NEBO OTVORI SE... MDoresic 0 0 0


Izvrsna analiza, s poantom da ne vrijedi "ličiti fasadu, ako je cijela zgrada ruševan", a to slučaj sa našim obrazovnim sustavom. Treba obnoviti "temelje" da bi bilo koja reforma obrazovanja uspjela. A svi "jokićevci" to nisu shvatili ! Laci 0 0 0


@MDoresic - Lijepo je znati da me toliko cijenite ali Vjeran je ipak samo svoj ;-) Servus! Vjeran 0 0 0


Nisam ni ustvrdio da Vjeran nije samo svoj. No, zbog legendarnog teksta iz srpnja 2014. on je i naš!!! Što tome fali? MDoresic 0 1 0