Analiza

Moćni i neodgovorni: Kako su sindikati previdjeli SDP-ovu referendumsku 'minu'

21.05.2015. 02:28, 'Za referendum': ugrožava li SDP-ov zakon pravo na referendum? Hoće li ga građani obraniti?

Čak ne i stvarno održavanje, nego i sama prijetnja održavanja referenduma o "outsourcingu" predstavlja jedan od simboličnih vrhunaca dokazivanja snage najmoćnije interesne skupine hrvatskog društva, udruženog sindikata javnih službi.

Outsourcing, kod nas najbolje preveden kao "izdvajanje poslovnih procesa" jedna je od recimo srednjoročnih strateških mjera menadžmenta u cilju postizanja bolje troškovne efikasnosti organizacije. Izdvajaju se funkcije koje sa sobom ne odnose ključna znanja organizacije (core competencies, core business), dakle funkcije koje se mogu unajmiti na slobodnom tržištu, po tržišnoj cijeni i, budući da se obično traži srednja, opća razina neke outsourcirane usluge, pretpostavka je da će i na minimalno razvijenom tržištu postojati bar nekoliko konkurentskih tvrtki koje ih nude. Tako nabavljač, tvrtka koja provodi outsourcing, neće biti izložena opasnosti od ucjene dobavljača - tvrtki koje nude outsourciranu uslugu - a do čega uvijek može doći na nerazvijenom tržištu usluge za koju su potrebna posebna znanja - gdje jedini dobavljač može drastično podići cijenu, ili manji broj dobavljača može potajno formirati kartel.

Ovdje već i u teoriji vidimo da bi se vrlo lako moglo outsourcirati poslove čišćenja u školama i javnim ustanovama, dok bi ista stvar u bolnicama bila mnogo škakljivija. Ne i nemoguća, ali mnogo zahtjevnija za pripremu.

Kako smo od ove vlade već odavno navikli da i ono malo poteza koje povuče uvijek nosi teški žig nepripremljenosti, pa i nemara - u načelu bismo mogli shvatiti dio argumentacije protivnika ove mjere. Međutim, mehanizam kojim se utjecalo na sprječavanje ovog poteza vlade, otvara ozbiljno pitanje o svrsishodnosti i smislu referenduma općenito.

Ako vlada, kao vrhovno upravljačko tijelo organizacije javnih službi, ne može povlačiti ni srednjoročne upravljačke mjere zbog realne opasnosti od blokade referendumom, onda se snažno postavlja pitanje kako vlada uopće može upravljati. Smisao koji sindikalisti nalaze u referendumu jasan je: kako Mijat Stanić kaže, svrha referenduma je da Vladi vezuje ruke. Nimalo ne sumnjam da i drugi predstavnici raznih sindikata u dlaku isto misle. Tu se postavlja elementarno logičko pitanje: ako je netko tako moćan da nekom drugom može vezati ruke, ima li taj tko vezuje ruke ikakvu odgovornost za svoj čin?

U modernoj povijesti sindikalnog djelovanja u Hrvatskoj odgovor je jasan - nema. Moglo bi se pobrojiti plejada industrijskih tvrtki gdje su moćni sindikati ili blokirali sve strateške odluke, nekad i skoro svaku taktičku odluku - tamo gdje su imali takvu moć - i da su tvrtke nestale u prahu i pepelu hrvatskog ekonomskog sloma. Na uprave tih tvrtki u pravilu se bacalo drvlje i kamenje, mnogi su menadžeri i kazneno gonjeni, što nije bio slučaj s predstavnicima sindikata, koji su često imali jednak formalni autoritet. Jednak autoritet, a nikakvu odgovornost. Izostala je čak i moralna osuda djelovanja sindikalnih predstavnika, pa i u slučajevima gdje se forenzički može pratiti kako slijed blokiranih odluka dovodi do kraha tvrtki: Dalmacijavino, Sljeme, Badel, Valpovo, Jadranska pivovara, MTČ...

Naravno, javne službe su "imune" na propast. Ali ne i tvrtke u državnom vlasništvu kojima su EU pravila blokirala daljnje dotacije, pa smo tako imali krah gotovo svih brodogradilišta, Petrokemije, i tako mnogo drugih. Ovim uopće ne impliciram da su sindikati glavni i jedini krivac za propast tih tvrtki, ali želim naglasiti notornu činjenicu da je utjecaj sindikata na sve važnije poslovne odluke tih tvrtki kroz dugo vremensko razdoblje bio ogroman, te da se taj utjecaj u najvećoj mjeri svodio na vezivanje ruku upravama u povlačenju bilo kakvih poteza koji imaju veze s troškovima rada, i da se na mračnom kraju tog puta propasti sindikate nigdje niti ne spominje kao sukrivce u krahu.

Recentni slučaj HŽ infrastrukture znakovit je za djelovanje sindikata: trenutno oni nemaju moć utjecanja na poslovne odluke, ali su nedavno prijetili štrajkom ako se u kolektivni ugovor ne unese pravo da blokiraju odluke uprave. Oni, dakle, otvoreno žele veća prava, jer znaju da to neće povući nikakvu veću odgovornost za njih.

Primjena referenduma za slične situacije na državnoj razini načelno je još poraznija: nakon što bi referendum "uspješno" blokirao neku moguću akciju, ne bi bio odgovoran nitko - sindikalisti ionako ni za što ne odgovaraju, a mogli bi se pozvati i na volju naroda; a na isto bi se mogla pozvati i vlada, i tako odustati od bilo kakvih poteza. Ili pak predložiti neki novi potez koji bi povukao novi referendum, i tako u nedogled. Kad bi se "našli" i vlada i sindikalisti kojima bi takvo stanje odgovaralo, i doista bi to moglo ići u nedogled; jer kako je poznato, za sisače državnog proračuna "vrijeme nije novac", pa truležne promjene do kojih dovodi blokada cijelog društva njih ne brinu - sve do konačnog kraha.

To nameće i pitanje zbog čega je ova vlada uopće i pokrenula pitanje "obuzdavanja" referenduma. Na osnovi njihovog dosadašnjeg djelovanja moglo bi se reći da njima odgovara stanje u kojemu će imati izgovor da ništa ne poduzimaju. Jedan obranjivi odgovor je - ovo su pokrenuli iz čiste taštine. Referendum o istospolnim brakovima ih je osupnuo; svjesno poticanje svjetonazornog razdora im se obilo o glavu i doživjeli su čisti, glatki poraz. Pa bi se sad osvećivali, jer tašti su poznati kao osvetoljubivi.

Da, ono što sam naveo u prošlom paragrafu moglo bi se odnositi za referendum tipa onoga o istospolnim brakovima. A što je s referendumom o outsourcingu? Taj referendum bi trebao biti tričarija za ovu vladu; toliko mjera su dosad predložili i naknadno povukli da bi prevelika briga o outsourcing-referendumu za njih gotovo bila traćenje vremena. Čini se da je ovdje riječ o nečem drugom, drugom mogućem odgovoru: SDP-ovci su prepoznali potencijal u mogućnosti manipulacije referendumima.

To je ono u čemu su, izgleda, dosad uspjeli vješto zavarati sindikate: većina rasprave se vodi oko načina prikupljanja potpisa i potrebnog broja potpisa. Prijedlozi oko načina skupljanja potpisa su toliko jasni i obranjivi da je otpor sindikata i dijela oporbe na granici apsurda - premalo im je preko 300 ureda državne uprave raspoloživih za prikupljanje potpisa i bune se protiv mogućnosti e-glasanja "jer to naši ljudi nisu usvojili" (još su se trebali buniti i što se uopće zahtijeva potpis, a ne dopušta urezivanje križa kuhinjskim nožem). Posebno je groteskno da opravdavaju situaciju gdje organizatori potpisivanja svojim rukopisom potpisuju za starije ljude, a bune se protiv e-glasanja gdje bi se tim istim starijim ljudima moglo transparentnije pomoći (točno bi se znalo tko, gdje i kada je koristio neki elektronički potpis). Gotovo bi se pomislilo da netko doista ima ozbiljne namjere "muljati" sa skupljanjem potpisa, pa se zato buni protiv ovog dijela prijedloga.

No vratimo se na bitnije: ispod radara je ostala SDP-ova "mina" da o prihvatljivosti referendumskog pitanja odlučuje saborska većina. Htjelo bi se, dakle, zaobići sve sudske instance u Hrvatskoj, posebno Ustavni sud, pa da odluka o ovom ili onom referendumu postane pitanje dnevne političke trgovine, i time teške manipulacije.

Te mračne namjere su još i naglašene idejom da se onemogući raspisivanje referenduma o pitanjima vezanim za Ustav.

Nadam se da sam u dosadašnjem dijelu članka dovoljno obrazložio kako smatram da je referendum krajnje neprikladna i štetna procedura odlučivanja u pitanjima upravljanja javnim službama i u drugim sličnim pitanjima kratkoročne i srednjoročne vizure. Outsourcing, način naplate cestarina, pa i vlasništvo nad cestama, mogu biti pitanja javne rasprave, ali ako se ta razina odluka blokira referendumskim odlučivanjem, onda jedva da je moguće upravljati državom.

Druga je stvar sa svjetonazornim pitanjima - u takvim pitanjima referendum je nekad gotovo jedini način da narod nametne svoju volju našoj političkoj eliti - recentno se kao posebno škakljivo nameće pitanje preferencijalnog glasanja, gdje bi narod referendumom mogao "stisnuti" elitu. Naravno, uvijek postoji mogućnost "švercanja" civilizacijski neprihvatljivih pitanja - ali zato je tu Ustavni sud.

Očito je da SDP-ovi zakonodavci imaju dijametralno suprotno mišljenje od ovdje izloženog - oni bi u zametku eliminirali mogućnost utjecanja na ustav, gdje je sigurno najveći strah prisutan u mogućnosti ukidanja božanskog statusa za kastu političara - a istodobno bi se rado igrali s referendumima o "običnim" pitanjima, gdje bi saborskom većinom mogli po svojoj volji selektivno "puštati" pojedine referendume prema trenutnim političkim potrebama.

Iz tog razloga - od srca im želim da ne uspiju. Pitanja organizacije referenduma doista treba zakonski urediti, ali sa stajališta javne opravdanosti, a ne radi prizemnih političkih potreba.

Ocjene (13)


Respektira (8): Losonsky, Analyst, damir_pacek, sthagon, Django, draxy, siouxica, visitor


Slaže se (1): Boljunac


Ne slaže se (4): Laci, 5none5, plotto, draxy


Komentari (40)


Evo koristan link: http://www.express.hr/brifing/bogatstvo-lokalnih-politicara-kako-su-od-kuceraka-dosli-do-vila-911. To je otprilike hrvatska "sirotinja" koju treba zaštititi od poreza na nekretnine - državne "deračine", kako neki tvrde. Uz mog damir_pacek 0 0 0


osobnog favorita - uvaženu europarlamentarku gđu. Šuicu (zna se...). A ja sam, bedak, uvijek mislio da profesori engleskog jezika i književnosti imaju mizerne plaćice... damir_pacek 0 0 0


Ispričavam se, komentar sam stavio pod krivi tekst. Naravno, treba pod onaj o porezu...ehhh damir_pacek 0 0 0


ma Dirk15 sindikati su u nas šit, ali narod nije toliko glup da bi odbio svaki pametan prijedlog Vlada. Problem je što nema tih pametnih "upravljačkih" poteza već većinom bedastih koji ne bi smjeli "proći". Pa je zato referendum potreban ! Laci 0 0 0


U bitnom se slažem s autorom analize. Bolesno je društvo koje daje nekome ovlasti bez odgovornosti. Nekada davno već sam bio s dlavnim direktorom dogovorio stupanje na rad u riječki Torpedo. Ostali su se usprotivili mome dolasku. Na sreću ! Boljunac 0 0 0