Analiza

MISSION IMPOSSIBLE: Tko je "najpokvareniji" u "pokvarenoj" državi?

31.10.2014. 20:54, Chat s Vukom Vukovićem: Jesu li političari u Hrvatskoj izvor ili meta korupcije?

Država sva se trese,

krivi su svi odreda,

para više nema,

a Hrvatska samo gleda.

KORUPCIJA

ija, ija, ija...

I dok ostali pjevuše, jedan se od nas dobrovoljno prijavio na nemoguću misiju. Ne samo otkriti tko je, zašto, kako i koliko korumpiran na lokalnoj razini, već i kako to riješiti.

Diploma zagrebačkog Ekonomskog fakulteta oplemenjena magisterijem na Londonskoj školi ekonomije (i politike, što se često ispušta iz vida) te radno iskustvo u Britanskoj gospodarskoj komori i ZŠEM čine njegovu biografiju dojmljivom. Gospodin Vuk definitivno nije ovca. Hvale je vrijedno što je Vuk Vuković odlučio stati na kraj tome da kradući nam ispred nosa novce, lokalni „šerifi, rođe i kumovi“ nastave od nas ostalih raditi ovce.

Primio se on tako javnih, ali paradoksalno, teško dostupnih podataka o javnim nabavama u 300 lokalnih jedinica, što gradova što općina, u periodu od 2002. do 2011. godine. To znači da je ovo istraživanje provedeno na uzorku koji predstavlja 54% ciljnog predmeta istraživanja, što ga statistički gledano, čini daleko ozbiljnijim od bilo koje skupo plaćene ankete javnog mnijenja upitne kvalitete, da ne spominjemo i od bilo kojeg referenduma, trebalo za njega 10 ili 15% glasačkog tijela. Pa ipak, ne valja zaboraviti ni činjenicu da je ovo znanstveno istraživanje imalo privatnog, profitno usmjerenog, naručitelja – Hrvatsku udrugu banaka. Tako ovo istraživanje postaje samo po sebi jedno zanimljivo pitanje.

Nije li to istraživanje trebala naručiti Vlada ili Sabor, ili Ministarstvo gospodarstva, ili Ministarstvo financija, ili Ministarstvo uprave ili Ministarstvo regionalnog razvoja ili svi oni zajedno, uz sve one zavode, institucije i agencije koje nisam spomenula? Mislim s obzirom da svi zajedno tonemo, ne bi li bilo pametno možda znati gdje sve curi?

Ili možda političari, stranke i birokracija jako dobro znaju gdje curi i ne pada im napamet to podijeliti s nama? Pa tako saznajemo, bar otprilike, tko nam rasipa i krade pare, zahvaljujući eto udruženju bankara kojima je javni interes i podržavanje znanstvenih istraživanja koja njemu doprinose, tako bar izgleda, od većeg interesa od onih kojima plaćamo da rade u javnom interesu?

Zašto naše državne institucije nisu naručile ovakvo ili slično istraživanje i omogućile dostupnost svih potrebnih informacija, te omogućile da netko znanstveno poput gospodina Vukovića obradi podatake o svih 127 gradova i 429 općina kojima država i onako raspolaže po sili zakona i omogući svojom analizom da počnemo zatvarati sve one „divlje priključke“ na državni proračun?

Konstatacija gospodina Vukovića da su političari kreirali sustav koji ih podržava u svim njihovim, pa i koruptivnim radnjama je definitivno na mjestu. Međutim, muči me ona narodna poslovica: „Ne možeš poštenog prevariti.“ Ako smo svi mi ostali pošteni, kako su nas političari varali tako dugo?

Jesmo li mi stvarno bili ovce koje ne znaju koliko se krade i kolika je korumpiranost na svim razinama? Ako ne znamo, zašto čovjek koji traži posao traži žnoru? Zašto bolesnik traži žnoru u bolnici? Zašto „poduzetnik“ traži vezu u banci ili HBOR-u? Zašto nam je normalno započeti pitanje s „Imaš li ti koga...?“ Zato što znamo da to tako ide, jel tako?

Čini mi se da u se u Hrvatskoj odkad znam za sebe priča o vezama, žnjorama, tetkama, stričevima, „onima gore“, „onima lijevo“, „onima desno“, „elitama“, da ne nabrajam dalje. Korupcija nije došla na ove prostore jučer, ali ni privatizacijom. Ona je ovdje jako dugo. Kako smo naslijedili političare iz prošlog sustava, tako smo u paketu naslijedili i korupciju, koja je iskoristivši demokraciju i slobodno tržište konačno mogla slobodno raširiti krila. I Hrvatska tu nije sama i nismo mi po tome posebni. Najveće i najrazvijenije demokracije također su isprepletene korupcijom, samo što je ona suptilnijeg tipa i u takvim novčanim iznosima na takvim razinama da je običnom čovjeku, poput vas, gospodina Vukovića i mene, nemoguće ne samo prikupiti podatke nego su oni „državna tajna“. Naime, korupciju nije teško naći. Korupcija je tamo gdje ima novaca. Najveća je korupcija tamo gdje ima najviše novca, ali ju je tamo i najteže precizno locirati. Onog trenutka kad se korupcija širi preko velikog broja horizontalnih i vertikalnih razina kroz bilo koji sustav, teško ju je točno utvrditi i iskorijeniti. Znaju to dobro i SAD sa svojim „tajnim“ vojnim proračunima i EU koja je zbog korupcije tražila Italiju da vrati 307 milijuna funti dobivenih za izgradnju autocesta.

S dijagnozom Stockholmskog sindroma u Hrvata ne mogu se složiti s gospodinom Vukovićem. Nitko nije nas prisilio na ništa. Mi smo svojevoljno surađivali s korumpiranim političarima trudeći se da na vlasti ostane onaj isti kojeg podplaćujem da dobijem ugovor s državnom tvrtkom ili potporu određene državne institucije. Ubijali smo se od posla da na vlasti ostane načelnik koji je Mari dao da tamo brste koze, koji je Šimetu dao koncesiju za pomorsko dobro, koji je Iveku namestil subvenciju na vinograd kojeg nema, a Regici je progledal kroz prste jer ni platila 20 milijuna kuna poreza kad je sa Štefom dogovarala biznis s državom.

Javna je tajna da se pri javnim natječajima za poslove s državnim tvrtkama i uredima cijene nabijaju bar 100% iznad tržišne, upravo zato što država plaća. Bojim se da je razlog ne nekakav sindrom nego potpuno negiranje činjenice da država nije neki strani entitet kojem pare padaju s neba, nego da kad ju se vara i krade, kradeš sam sebe i svog susjeda. Mi nismo jedina zemlja koja je korumpirana, mi smo samo jedina zemlja koja je to pretvorila u narodni običaj i o tome se ležerno razgovara uz kavu. Smiješno zar ne? Osobito, ako 90% populacije vjeruje da mora poštivati 10. zapovjedi od kojih 7. kaže NE KRADI!

Prije nego se oglasio alarm, naš je glavni junak, prekopao sve dosadne baze podataka, mukotrpno ih presložio te dobio rezultat, koji kaže kako, u biti, koji god postotak korupcije pronašao, veliki dio na ovaj način nećeš moći ni vidjeti. I izvukavši se u zadnji čas viseći samo o jednoj tankoj sajli, naš se Vuk Vuković spasio, predloživši za razliku od drugih običnih ekonomskih agenata koji samo kritiziraju, mjere kojima je moguće koruptivne pojave smanjiti. Svaka je predložena mjera na mjestu (ograničavanje mandata, smanjivanje broja općina i objava indeksa korupcije) i trebali smo ih odavno uvesti. Misija je uspjela.

No, možda smo odavno trebali uvesti jednu jedinu mjeru kojom smo mogli ovo spriječiti - ustanoviti ciljeve, prema njima mjeriti rezultate i sukladno tome smanjivati ili povećavati plaće svakog državnog dužnosnika i zaposlenika. No, kako očekivati da lopov krade i u isto vrijeme ugrađuje alarm? To bi bilo malo apsurdno, kaj ne?

U idućem nastavku slijedi: Vuk Vuković raskrinkava mrežu korupcije na državnoj razini, kako bismo konačno razotkrili sve "lopove" i pronašli "posljednje poštenjačine".

MISSION IMPOSSIBLE 2: U lovu na "zeleni smaragd"

Ocjene (12)


Komentari (12)


Kad je državno vlasništvo dominantno kao u nas tada je korupcija još bujnija, jer koga briga za opće dobro. Lijekovi : ozdravljenje politike, podizanje kulture stanovništva i radikalna privatizacija. To je sukus. trebalo bi podrobnije raspraviti Boljunac 0 0 0


dobrodošlica i od mene, drago mi je da si se pridružila:) super napisano, logična pitanja i teze, sviđa mi se. no, za idući put svakako bi bilo bolje uzeti uži fokus pa dublje zagrebati i razraditi. u svakom slučaju, veselim se tvojim tekstovima:) siouxica 0 0 0


Dobar stil, dobra razrada teksta koji završava logičnim zaključcima. Da je malo izmijeniti logiku onda bi i zaključci nužno bili drugačiji. Ovako smo svi krivi i nitko nije kriv.Idemo dalje. Do Remetinca, ili ovakvog ili onakvog kraja. VeNLO 0 0 0


dobar tekst, lopovi zaista ne ugrađuju već dezaktiviraju alarme, a riba i dalje smrdi od glave, ali se kod nas ne čisti nikako, jer je korupcija zaista općenarodni običaj. korupcija se ne može spriječiti već samo suzbijati u mjeri koja je Laci 0 0 0


obrnuto proporciinalna korumpiranosti vlasti, što korumpiranija vlast tim je manje suzbijanje korupcije i obrnuto. ono što je istinski problem je što radi sitne usluge korumpiranog činovnika nama, mi trpimo da korumpirani dužnosnik krade milijune Laci 0 0 0