Analiza

'Mali ptič - vel'ki krič!': Zbog čega su aktivisti odlučili postati političari

20.12.2016. 14:43, Može li Nova ljevica ugroziti SDP?

Osnivanje "Nove ljevice" (NLj), drugtitotepitaj koje već stranke na hrvatskom političkom spektru, privlači pažnju ne zbog nekog pretjeranog uvjerenja u njezinu eventualnu važnost ili ogroman potencijal, nego zbog zanimljivosti trenutka da su se njezini osnivači odlučili spustiti u političku arenu, umjesto ostajanja u visinama do sada stečenih položaja (makar samoproglašenih i makar samopercipiranih) moralnih vertikala. Neovisno o tomu koliko se netko (ne) slagao s agendom i metodama koje su do sada zastupali i koristili Rada Borić, Nadežda Čačinović, Dragan Markovina, Zoran Pusić i(li) Vesna Teršelič, neosporno je da su svi oni prepoznatljivi široj javnosti, neizostavni sugovornici medija, a zahvaljujući svom statusu društvenih aktivista načelno ih se smatralo na neki način i nedodirljivima - jer su, nominalno, istupali u ime ideja ljudskih prava, pravde, pomirenja i sličnih gordih parola. Iz te pozicije društvenih aktivista i angažiranih intelektualaca mogli su se komotno petljati u sferu svakodnevne politike, a da ih se pri tom ne percipira kao sudionike strančarskog politikantstva, čak i kad su i otvoreno zauzimali jasan pro-stav u nečiju korist. Na kraju, ali ne i najmanje važno - osim zadovoljštine ega, svi su i prilično opipljivo naplatili svoj angažman, praktički bez ikakve odgovornosti prema mecenama među kojima je najizdašnija bila Država koja im je bila poput najbrižnije majčice, premda su je, čak i u trenucima kada su im usta bila najjače priljubljena uz njezine sise, uvijek doživljavali kao maćehu. 

Pobrojati sve udruge koje je ekipa sada okupljena u NLj osnovala i u kojima je participirala, predstavljalo bi obiman posao, kao i navođenje svih mogućih zadaća koje su proklamirali kao cilj i svrhu postojanja. Spuštanje, dakle, takve jedne "moćne gomilice" s uzvišenog položaja "glasa savjesti" u arenu stranačkih nadmetanja predstavlja značajan iskorak koji se ne može jednostavno mimoići, neovisno o izvjesnom brzom potopu političkih ambicija.

Prije nego li se iznesu neke teze oko toga zbog čega su aktivisti odlučili postati političari, valja objasniti skepsu u njihov izborni potencijal. Osnivanje NLj uvelike podsjeća na dva već viđena fenomena na hrvatskoj političkoj sceni. Prvo je osnivanje mnoštva pravaških stranaka čiji su osnivači redovito iznosili slične stavove o općoj ugroženosti hrvatstva u svom totalitetu i potrebi promptnog djelovanja s vrlo širokim zahvatima. Uz izostanak ikakve svijesti o stvarnoj situaciji na terenu, za sve je te stranke pogubnim bilo i nemanje ikakvog plana dugoročnog, etapnog djelovanja. Redovito su se iznosili programi za čije bi ostvarenje bila potrebna apsolutna vlast. Kada bi se ideje rasplinule u svjetlu izbornih rezultata, elan bi splasnuo i vratio se u retoriku o udbaškim i srpsko-masonskim plaćenicima. Drugi pol je osnivanje stranaka kao što su ORaH, Radnička fronta ili Naprijed Hrvatska Ive Josipovića, elitističkih skupina u kojima se suštinski nitko nije želio baviti radom na terenu nego je odmah želio voditi visoku politiku širokog zamaha također pokazujući suštinsko nerazumijevanje društva u kojemu se djeluje. Tko može zamisliti Radu Borić kako u nekom MZ-u rješava pitanje postavljanja klupica u park kraj osnovne škole ili Zorana Pusića kako se bavi puknućem cijevi u nekoj ulici? Misli li itko da će Vesna Teršelič sjesti u automobil i obilaziti Bjelovarsko-bilogorsku, a Markovina Karlovačku županiju, i ondje osnivati podružnice? 

Osnivanje NLj, dakle, nameće pitanje motiva i stanja hrvatske ljevice u sadašnjem trenutku. Nakon dvostrukog poraza na državnim izborima, a potom tijekom i nakon unutarstranačkih izbora u SDP-u kao bitan medijski motiv nametnula se potreba "povratka istinskoj socijaldemokraciji", odnosno fraza o tomu kako u Hrvatskoj "i ne postoji prava ljevica." Susljedno se nametnula i slika Andreja Plenkovića kao predsjednika vlade bez prave oporbe i izazivača. NLj postavlja sebi ambiciozan zadatak izazvati i jedne i druge.

Gleda li se profil NLj s tog famoznog lijevog kuta, upadljiva je naglašena ideologiziranost čiji su naglasci suštinski vrlo udaljeni od stvarnih problema koji muče ovo društvo. Za ovu je prigodu zanimljivije što osnivanje NLj ukazuje na to da se na lijevom dijelu intelektualne scene za poraz SDP-a na izborima, ali i kao dokaz „izdaje“ ljevice od te iste stranke, i dalje krive Milanovićeve izjave o susjedima. Drugim riječima, novoljevičari zaključuju kako su bavljenje pitanjima (anti)fašizma, liberalizma, klerikalizma (pri čemu, prilično autoritativno isključivo sebi pridržavaju pravo kako faktičnog tako i vrednosnog procjenjivanja svega navedenoga) i drugih, ono na čemu je SDP zakazao, izgubio biračku podršku, pa susljedno i vlast, te bi oni sada na tomu svemu mogli kapitalizirati svoj do sada stečeni položaj u društvu.

Da ove parole imaju svoju zavodljivost, svjedoči i periodično, ali redovito oglašavanje novoizabranog predsjednika SDP-a Davora Bernardića koji je već skupio finu kvotu za citiranje izjava u kojima hvali Tita, strepi od povampirenog fašizma, povezuje socijaldemokraciju s Lenjinom (!) i Maom (!!)…ukratko provodi nekakvu samolustraciju za navodne Milanovićeve grijehe nedovoljne budnosti. Osnivanje NLj u takvom kontekstu sigurno stavlja Bernardića pred određene izazove. Nije tajna da su svi navedeni donedavno više ili manje uvijeno, ali bili svojevrsnim auksilijarima SDP-a, te su mogli poslužiti kao nekakav njegov tam-tam. Sada, pak, postaju otvorenim konkurentima. Kako su parole o (anti)fašizmu ili (anti)klerikalizmu, ma koliko kao javnost bili zamoreni njima, neosporno moćno (k tome prilično jednostavno!) sredstvo političke mobilizacije, Bernardić se nalazi u određenom procijepu. Bilo kakvo otvorenije i konkretnije pomicanje prema centru, drugim riječima izrada pravih reformskih programa, doticanje pitanja demografije, poreza, sustava obrazovanja, stanogradnje i sl., otvarat će mu bok i izlagati ga napadima za „izdaju“, „prodaju“, „slizavanje s krupnim kapitalom“ i sličan arsenal etiketiranja. S druge strane, bilo kakvo nadmetanje s NLj oko toga tko je veća ljevica, nužno vodi u radikalizaciju retorike i medijska razračunavanja.

Znači li to da je pravi dobitnik ovakvog scenarija Andrej Plenković?

Takav bi zaključak bio jednostavan, ali baš zbog toga nije točan. Naime, Plenković je uložio golem trud da različitim postupcima zadobije, ne podršku (jer je i ne može dobiti), nego bar poštedu većeg (tj. lijevog) dijela medijske i NGO scene. U tu svrhu žrtvovao je i Hasanbegovića, bio spreman opaliti i šamar desnici imenovanjem Nine Obuljen – favoritkinje i onih koji sada sjede u NLj – kao i preplatiti Pupovca kao nužan ukras na odijelu europejstva, umjerenjaštva i uljuđenosti kojima se kiti. Projekcije rastrošnog proračuna sugeriraju da bi Plenković bio spreman, po uzoru na Sanadera, i vratiti „(NGO) dite materi“ (=proračunu!) sve samo da, baš kao nekada Sanader, može po Bruxellesu paradirati kao nova verzija kumordinara Žorža. Sada mu NLj dio tih aduta izbija iz ruku. NLj možda neće imati mnogo podružnica, snažnu biračku podršku ili zastupljenost u Saboru. No, imat će – kao što ovih nekoliko dana zorno pokazuju – od ranije izgrađenu snažnu medijsku mrežu za širenje svojih poruka u kojima će se Plenković, htio-ne htio, morati baktati pitanjima „tko je gdje bio '41./'91.?“ i je li temelj Hrvatske u nekoj odluka Hrvatskog Sabora ili nekom od zasjedanja AVNOJ-a. Nema dvojbe da će mu to donijeti i nekih benefita – prilikom izbora neće morati sam zaoštravati retoriku u svrhu dobivanja „još samo ovaj put“ glasova desnice, no NLj mu je svojim osnivanjem jasno poručio: „Džabe si krečio!“

Gubitnicima osnivanjem NLj mogli bi postati i HNS – koji je do sada, barem u liku Vesne Pusić, imao prostor za izbacivanje i nešto radikalnijih ljevičarskih teza u čemu sada neće biti usamljen, ali i hrvatska desnica – jer će se HDZ sada doimati desnijim nego što pod Plenkovićevim vodstvom to i jest. S druge strane, sada se U ime obitelji nameće kao još bitniji igrač na polju nevladinih organizacija. 

Osnivanje NLj će moguće najveću korist donijeti predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Jedini kakav-takav izborni potencijal NLj ima upravo na predsjedničkim izborima. Postoji dovoljno prepoznatljivih lica, kao i dovoljno ega, da se profilira kandidat koji bi imao šanse biti više od pukog postranika u izbornoj utrci. Kako slična situacija vlada i u SDP-u, gdje su neki već najavili predsjedničke ambicije (a neki mediji u tu ulogu guraju i Milanovića!), za sada je teško očekivati nekakav kompromis i izlazak s jednim lijevim kandidatom. Tada obično profitira treći. No, do izbora se karte mogu i više puta ispremiješati. 

Bilo iz uvjerenja da je vrijeme sazrijelo za njihov angažman, bilo iz nemogućnosti da se osobne ambicije, taštine i ega, a vjerojatno i materijalni interesi, zadovoljavaju na dosadašnji način, sijaset hrvatskih lijevih intelektualaca odlučio se na političku igru. Hoće li uspjeti uhvatiti se u i zaigrati kolu u kojem će se vrtjeti s ostalim dugogodišnjim igračima ili će im stranka postati posljednjim tangom, za sada nije moguće dati odgovor. Da će ostati jednako bučni kao do sada, spremni upirati prstom u sve i svakoga, u to nema sumnje. 

Sada će žuljati one i koje do sada nije žuljalo, ali će i sami morati primiti udarce na koje nisu navikli. 

Komentari (15)


Ma, ljudi moji, na ovo društvo lezilebovića je šteta trošiti riječi. Pravi su "lešinari" koji su si umislili da nad "lešom" SDP-a mogu doći do političkog probitka. Ako izađu na izbore doživeti će do sada neviđenu katastrofu kod glasača. Laci 0 0 0


ovo je vjerojatno i maksimum zanimljivosti koji se može ispumpati iz teme o šaki civilnosektoraških zgubidana kojima su sline procurile za veći komad kolača, tako da - respekt! Mac316 0 1 0


Čini se vrlo izglednim da je Bernardić ispod potrebne razine.Njegova kanididatura za gradonačelnika govori o tome.Dobar dio simpatizerske infrastrukture osjeća to i u tom smislu NLJ je proteza Bernardićevom SDPu i svim fragmentima koje je Milanović RepopeR 0 0 0


u svom nevjerojatno živopisnom pohodu ostavio za sobom.NLJ je pokušaj da se to sve nekako repakira u upotrebljiv doprinos jednom kada se budu zbrajali mandati. Visavis konačne aktivacije NGOlegendi,da je nema NLJ,trebalo bi je izmisliti. RepopeR 0 0 0


Ja pak mislim da je inicijatorima osnivanja NLJ njihova umišljenost u svoju veličinu i vrijednsot - udarila u glavu. Jer, kako drugačije objasniti napuštanje njihova udobnog i neodgovornog društveni položaja i upustili se u dnevnu politku . Boljunac 0 0 0