Analiza

Korupcija i (ne)postojeća hrvatska nacija

03.12.2014. 23:31, Zbog čega je Hrvatska i dalje među najkorumpiranijim državama EU-a?

Ono što je zajedničko društvu s vrha ljestvice - Hrvatskoj, Grčkoj, Rumunjskoj, Italiji i Bugarskoj - jest to da geografski i kulturološki pripadaju krugu zemalja mediteranskog i balkanskog kruga. Da budemo jasniji, to su zemlje gdje izgradnja kolektivne nacionalne svijesti nije uspjela u svom formativnom procesu nadjačati plemenske atavizme i pred-državne modele društvenog organiziranja, te oblikovati funkcionalne zajednice u kojima se osjećaj pripadnosti legitimira na obvezama i odgovornosti pojedinca prema zajednici, a ne na isticanju sličnosti koje nas razlikuju od susjednih naroda i etničkih skupina. 

Vrlo visok stupanj korumpiranosti društva transparentan je indikator toga da je moderna Hrvatska još uvijek poprilično udaljena od trenutka u kojem bi bila sposobna, temeljem razvijene građanske svijesti građanina-pojedinca, zaživjeti kao republika. A to znači, postati država u kojoj će narod kao suveren shvaćati, percipirati i doživljavati tu državu kao svoje vlasništvo i upravljati njome temeljem vlastitog odabira ponuđenih političkih opcija, a ne vidjeti ju kao teret ili nužno zlo koje je uputno prevariti kako bi se stekla korist i zadovoljština. I ujedno, pokazati sposobnost snalaženja, hajdučke okretnosti i vještine poslovanja "na naški". Zagovarati republikanski duh države kao u Švicarskoj, ili primjerice Njemačkoj, u kojima građani prokazivaju svoje neprilagođene susjede ili demonstriraju visoku razinu "cinkanja" policiji svega sumnjivoga na javnom prostoru, pa i po seoskim uličicama, tretirajući javno kao svoje privatno, za hrvatski idealtip građanina jest ispod časti. On se pak, vodi vječnom "neka institucije obavljaju svoj posao", jer za to ih plaćamo, svjesno stvarajući tako između Republike i Građanina te vlastite Osobe dubok jaz koji onemogućuje preplitanje kolektivne građanske odgovornosti i vlastitog identiteta. 

U okolnostima gdje narod kao nositelj svih društvenih aktivnosti nije sposoban sankcionirati korupciju i prepoznati je kao dugoročno štetnu pojavu po interese zajednice, sasvim je iluzorno očekivati da se suzbijanje korupcije može realizirati pukim uobličavanjem propisa i prepuštanjem istih da se provode "odozdo", kapilarnim prožimanjem kroz sfere društva. Za takvo što potrebno je na raspolaganju imati zrelu naciju sa razvijenom samosviješću i uvjerenjem o postojanju zajedničkih ciljeva i nuždi zaštite zajedničkih interesa. S druge strane, ni presija odozgo ne nudi puno bolju perspektivu, jer vlast koliko god bila prosvjetiteljski nastojena, bez dovoljno velike baze unutar populacije, koja je voljna aktivno uključiti se u suzbijanje koruptivnih aktivnosti na svakodnevnoj bazi, može ostvariti rezultate jadnako kao slijepi slon u staklani u potrazi za voćem. 

Izmjene malignih kolektivnih mentalitetskih obilježja dugotrajan su i mukotrpan proces. Osim mitologizirane biblijske prispodobe o 40-godišnjem lutanju židovskog naroda pod vodstvom Mojsija pustinjom, kako bi na čelu izraelskog naroda stasala generacija odgojena izvan sužanjstva, ni ne poznajemo ih u nekom pojmljivom obliku, u formi lako shvatljivog narativa. No, prilično je poznato u modernoj svjetskoj povijesti da emancipacija nacionalnih ideja (bilo na demokratsko-kapitalističkim ili antikolonijalističkim i socijalističko-nativističkim osnovama) predstavlja najjači spiritus movens za afirmaciju vremenski intezivnih i sadržajno dubinskih promjena u društvima u razvoju. Stoga, rješenje za prekid začaranog kruga, u kojem korumpirani narod generira i uzdržava korumpirani sustav po svojoj mjeri, može se tražiti jedino u prožimanju antikorupcijskoga sustava vrijednosti kroz izgradnju novo-definiranog nacionalnog identiteta, te u dugotrajnoj, višedesetljetnoj katarzi od nasljeđa prošlih sustava i indoktrinaciji djece na novim osnovama u kojima će se naglasak staviti na društvenu odgovornost pojedinca.

No, hrvatska realnost u kojoj bi se realizirao takav "eksperiment" odgovara realnosti jednog naroda čiji je nacionalni projekt zaglibio u preporodnim romantičarskim narativima i manifestacijama, unatoč globalnoj stoljetnoj tendenciji jačanja utjecaja državne moći u ljudskoj civilizaciji. I tu se učahurio na infantilnoj razini, fomirajući naciju uglavnom kao fenomen ekspresije, simbolike i manifestacije, obogaćen "velikim pričama" i misticizmom, te znatno kompromitiran u novije vrijeme konzumerističko-trendističkim shvaćanjem nacije kao "brenda", doprijevši do širih slojeva tek u formi priče, legende, a ne u formi zakona, svjetonazora i sustava vrijednosti koji su opstali nemalo slični onima iz turskih vremena. Egzistiranjem u jugoslavenskim tvorevinama 20.stoljeća i samostalnoj Hrvatskoj 1990ih do danas, u kojima se koruptivni model uzgajao na svim razinama u uvjetima slabe države i bez izražene brige vlasti za odgajanje građanske nacije, razgradnja predmodernih struktura i modela ponašanja preskočila je Hrvatsku. Prionuti tomu danas, na koncu etnogeneze i u završnoj fazi profiliranja hrvatske države, te dati poticaj obrazovanom i stručnom, zainteresiranom pojedincu da se prokazivanjem korupcije ili odbijanjem življenja u postojećim okvirima žrtvuje za interes društva puno je neizvjesniji i riskantniji odabir za njega samoga od npr. učenja stranog jezika i preseljenja u životne uvjete gdje korupcija egzistira u dosta manjoj mjeri ili je manje prihvaćena kao obrazac ponašanja...za što ne treba ići u Australiju ili Novi Zeland, već koju stotinu ili tisuću kilometara zapadnije od RH. Tamo, na koncu, barem može očekivati da neće pred prijateljima i poznanicima ispasti - naivna budala. 

Ocjene (10)


Respektira (5): visitor, siouxica, NEKOVARAZDIN, Kristijan_Krkac, Vjeran


Slaže se (3): salaso, Emigrant, NEKOVARAZDIN


Ne slaže se (2): VeNLO, Laci


Komentari (8)


još jedan tvoj super tekst..takve baš volim čitati :) visitor 0 0 0


ne vidim što je dobro u tome da se cijeli narod proglasi korupcionašima, pogotovu bez argumenata, koje ja iskreno rečeno ne vidim, pogotovu tzv. jake. nisu nijemci manje skloni korupciji, samo se više plaše da ih se ne uhvati u tome. vidi Hypo. Laci 1 0 0


Slažem se s premisom, a jedino što mi smeta stil pisanja s previše fraza (npr. fenomen ekspresije, simoblike i manifestracije pa konzumerističko-trendističkim...) pa tekst podsjeća na program "Političar" koji je na osnovi fraza generirao govore. :-) Emigrant 0 1 0


Tekst potcjenjuje mudrost naroda koji s pravom državu ne doživljava kao svoju i u skladu s tim se prema Državi i odnosi. Isto tako, ta Država jest neprijatejski nastrojena prema podanicima koje ne tretira kao narod. Dva ovna na brvnu. VeNLO 0 1 0


Dalje, narod nije na kraju svoje etnogeneze,ali Država kao otuđeni Gospodar sudbina ljudi jet na kraju svog formiranja. K tomu još urtopljena u nadnacionalnu tvorevinu s kojom se upravlja direktivama, po obrascu SSSR-a prije 90-e. VeNLO 1 1 0