Analiza

Kako su integrativni projekti završili podjelom Europe

19.11.2016. 15:25, Odustaje li EU od politike rezanja i štednje? Kakvi će biti efekti?

Da treba stati na rep politikama rezanja i štednji nije nešto što se u Europi čuje od jučer, pa će sada Europska Komisija predložiti zaokret za 2017. godinu. Ima, naime, već više godina da je ekonomska i društvena funkcionalnost austerity teorija iskočila iz tračnica. Danas te teorije potiho podržavaju još samo europske političke elite, sa svojim predstavnicima unutar europskih institucija, koji uostalom, nakon Brexita i Trumpa, žive izvan prostora i vremena, ne želeći uvidjeti kako slične promjene zakonomjerno slijede i unutar ostatka EU. 

Raskid s oštrim politikama fiskalne štednje tražen je odavno od SAD-a, od MMF-a, od Japana i od svakoga tko je želio dobro Europskoj Uniji. Ali nije se moglo slušati dobronamjerne savjete sve da se i htjelo, razlog je naravno ponajprije bogata i produktivna Njemačka, veliki europski vjerovnik (stoga i lider), koja uz druge zemlje razvijene financijske industrije, poput Nizozemske, nema interesa u slabljenju eura, poticanju inflacije ili fiskalnoj ekspanziji, već naprotiv, ima interesa u jakoj valuti, ograničenju deficita proračuna i latentnim deflatornim procesima.

Neoliberalizam, koji je pod firmom financijskih eksperta ušao u europski sustav, profit je nadredio svim drugim vrijednostima, moć je pala u ruke najbogatijih, zato je trebalo žive društvene nauke, kao što je politika, optužiti za nekompetentnost i koruptivnost, izbaciti ih iz monetarnih sfera i upregnuti društveni proračun u službu profitnom sustavu. Ali ako moralnost i solidarnost nemaju važnost unutar strogo interesnog sustava, gdje vlada elitna manjina, imaju značaj unutar političkog, gdje odlučuje većina. Svatko sa zrnom soli u glavi je mogao predvidjeti da će nametanje apstraktnih ideala takozvanog "uravnoteženog društvenog proračuna" unutar 3% deficita i 60% javnoga duga u odnosu na BDP, rezultirati galopirajućim "populizmom". 

Predsjednik Europske Komisije u zadnje vrijeme, stoga, na prvom mjestu govori o opasnostima od "populizma", a tek potom dolaze problemi nezaposlenosti, socijalne nejednakosti ili izbjeglica. Juncker je nedavno u Europskom Parlamentu podvukao kako "populizam ne rješava probleme, već ih stvara". Valjda je i sam nesvjesno opazio da je za probleme nezaposlenosti, socijalne nejednakosti ili za ratove koji su proizveli milijune izbjeglica, odgovoran neki omalovažavajući entitet kojeg on tako pejorativno krsti pod "populizam", a u kojem je očito i sam sudjelovao. 

Nikakva dakle promjena fiskalne politike unutar EU nije na vidiku, to uostalom nije u ingerenciji Bruxellesa, takva odluka može doći samo revizijom ugovora između zemalja članica, koje danas žive u krajnjoj asimetriji interesa i gdje nekakav novi dogovor znači velike supstancijalne promjene, uz moguće nove Exite ili eurom s dvije pa čak i tri brzine . Postoji i problem članica koje su neposlušne prema europskim ugovorima. Mađarski Guverner je tako naprosto otkantao ugovor po kojem bi Mađarska trebala uvesti euro. " Mađarska", rekao je Matolcsy, "ispunjava kriterije iz Maastrichta za usvajanje jedinstvene valute, no postoji nepisana potreba za postizanje prosječnog BDP-a na razini EU po glavi stanovnika. Ovi podaci su na 68 posto i u tom pogledu, kako bi se postiglo 100 posto, trebat će barem još 15-20 godina"

Na tom tragu mogli smo pročitati i izvještaj češkog viceguvernera Mojmira Hampla, koji obrazlaže prednosti vlastite valute uz tvrdnju da se sasvim dobro živi izvan eura. Hampl je uvjeren da, kad nam drugi put netko početi prodavati neki projekt kao "neizbježan i neosporan", svi ćemo skupa biti mnogo oprezniji i manje lakovjerni. 

Europska komisija i Juncker mogu samo predlagati, sokoliti ili, kao Mario Draghi, umoljavati bogate članice da odriješe kesu i počnu više fiskalno trošiti, ništa drugo. Iz Junckerovih govora zadnje vrijeme valja izdvojiti ove rečenice:

"Mi smo u ozbiljnim poteškoćama, nepotrebno je to poricati. Zapravo, prolazimo kroz pravu egzistencijalnu krizu. Često oni koji nas gledaju uopće ne razumiju što radimo. Govorili smo o Sjedinjenim Državama Europe, ali sada je dosta, mislim da bismo trebali prestati govoriti o Sjedinjenim Državama Europe, jer to se nikada neće dogoditi! Mi ne možemo izgraditi nešto slično bez volje građana država članica. Građani vole svoje zemlje, ne žele Sjedinjene Države Europe, oni žele zadržati svoje identitete i raznolikosti. Europa mora biti velika i ambiciozna u glavnim pitanjima, Ali ne smije se miješati u nacionalna pitanja".

 Ostaje otvoreno pitanje koja je funkcija i čemu onda služi euro, ako se odustalo od integracija u Sjedinjene Države Europe? Zašto se već jednom pošteno ne prizna kako je projekt ujedinjene Europe propao izlaskom Velike Britanije, da je to amenovano izborima u SAD i da sada slijedi 'trumpizacija' svjetske ekonomije. Euro može preživjeti samo unutar fiskalne, monetarne i političke sjedinjenosti, ako toga nema (a nema) zemlje članice morat će se prije ili kasnije vratiti pravednom natjecanju na otvorenom svjetskom tržištu, to jest sa svojom slobodnom, vlastitom valutom.

Hrvatska je u tom smislu zajahala lagani val postrecesivnog napretka. Uz optimizam kojeg je konverzijom probudila malena udruga Franak, kritičnost prema bankarskom sustavu ex ministra financija Borisa Lalovca, uz dobre turističke sezone, uporni rast izvoza i veću potrošnju građana, Hrvatska malo pomalo vraća komadiće izgubljenog standarda. To nikako nije zasluga naše političke ili monetarne vlasti, koje i dalje lakovjerno putuju u "neosporne" projekte, bez stvarne kontrole ili odgovornosti nad ekonomskom sudbinom zemlje.

Ocjene (6)


Respektira (6): Zenga2, siouxica, Laci, 5none5, Alumnus, viewer


Komentari (39)


statistics (EDP and ESA 2010). 4) Klik na Annual government finance statistics. 5) Klik na Government revenue, expenditure and main aggregates (pazite da kliknete gumb lijevo od ZIP-a). 6. Tu sad imate razne opcije (government expenditure % of GDP, supersuper 0 0 0


government expenditure in million euros, itd)...pa mozete birati.. supersuper 0 0 0


Pod korak 5) mozete odabrati i General government expenditure by function, da vidite pojedine stavke vladine potrosnje (obrana, zdravstvo, socijala, obrazovanje, itd). supersuper 0 0 0


U međuvremenu su Larry Fink (BlackRock) i Bill Gross (PIMCO), dakle glavonje dvaju najvećih investicijskih društva na svijetu, tražili više javne potrošnje, odnosno veći deficit proračuna ..tko zna zašto... :D Jung-fu 0 0 0


Public balance and general government debt, 2011–14 (¹) (% of GDP): UK - sa 81,8% na 89,4%; I- 116,4% na 132,1%: E- sa 69,2% na 97,7%; P- sa 111,1% na 130,2%, F- sa 82,5% na 95%; SLO- sa 46,5% na 80,9%. Dok D, S, HU,PL u tom periodu smanjile defi viewer 0 0 0